PROGRAM KINOTEKE 2025. godina

50 GODINA MIRA, LJUBAVI I GLAZBE
Woodstock, 1969/1970. Michael Wadleigh, 184 min. US
PROLOG Dvojica mladih investitora iz New Yorka, John Roberts i Joel Rosenman, objavili su oglas u New York Timesu i The Wall Street Journalu u kojem je pisalo: „Dvojica mladih ljudi s bezgraničnim kapitalom traže interesantne i legalne mogućnosti za ulaganje i poslovne ponude” (Box B-331). Oglas je primjetio rock promotor Michael Lang koji je tek organizirao svoj prvi festival u Miamiju, i njegov partner Artie Kornfeld. Investitorima su ponudili ideju otvaranja glazbenog studija u gradiću Woodstock s najmodernijom tehnikom i organiziranjem rock festivala, u svrhu promocije studija. Roberts i Rosenman nisu bili oduševljeni idejom o glazbenom studiju, ali organizacija rock festivala učinila im se zanimljivom idejom. Ostalo je povijest!
FILM Dokumentarni film „Woodstock“, u režiji Michaela Wadleigha i montažera Thelme Schoonmaker i Martin Scorsesea (napustio je projekt prije dovršenja filma), objavljen je 1970., osvajajući Oscara kao najbolji dokumentarni film. Artie Kornfeld (jedan od organizatora festivala) došao je kod izvršnog direktora Warner Brosa, Freda Weintrauboma, tražeći novac za film, jer se festival pokazao financijskom katastrofom. Prije toga je odbijen na mnogim adresama, i protivno mišljenju ostalih čelnika Warnera, Weintraubom je stavio svoj posao na kocku i odlučio financirati Kornfelda sa 100.000. Sve detalje o montaži i stvaranju filma, te brojnim problemima, opisao je Peter Baskind u knjizi „Easy Riders, Raging Bulls: How the Sex-Drugs-and Rock 'N Roll Generation Saved Hollywood“ tvrdeći kako je Woodstock pomogao spasiti Warner koji je u tim trenucima vrlo loše kotirao. Te godine je film „Woodstock: Three Days of Peace, Love and Music“ zaradio preko 100 milijuna dolara!!!! (bio je 6. po gledanosti: iza „Ljubavne priče“, „Aerodroma“, „M.A.S.H.-a“, „Pattona“ i „Mačaka iz visokog društva“...). Wadleigh je napokon imao početni kapital, ali nije imao za platiti sve koji su stvarali film i koji ga moraju dovršiti – trebalo je montirati preko 120 sati snimljenog materijala. Ponudio je riskantan ugovor: ukoliko cijeli projekt uspije, dobit ćete duple plaće, a ako ne... Wadleigh je nastojao napraviti film sa što više utjecaja hippie ideologije, cijelo vrijeme slušajući što govore i kako promatraju svijet (i društvo) oko sebe. Danas se film smatra Američkim kulturnim dobrom, a 1994. objavljen je „Woodstock: Director's Cut“ koji je proširen sa nastupom Janis Joplin te dodatnim izvedbama Jefferson Airplane, Creedence Clearwater Revival, Johnny Winterom i Jimi Hendrixom.
Bili smo odavno spremni za nastup. Ali, čekali smo i čekali... i konačno dočekali, a ispred nas pola milijuna ljudi spava na otvorenom. Bio je to nadrealni prizor poput neke Danteove slike: samo tijela iz pakla, isprepletena i pospana, prekrivena blatom. I onda trenutak koji neću zaboraviti dok god živim: četvrt milje daleko u mraku, na drugoj strani travnjaka, neki je tip svijetlio upaljačem. I kroz noć sam čuo: „Ne brini John. Mi smo s tobom.“ (John Fogerty, Creedence Clearwater Revival / nastupili su malo iza ponoći 16.8., a svoj nastup završili u 1.30, 17.8.)
Bilo je mokro i vrlo hladno, ali bili su tako sretni u blatu; svi drogirani, naravno, ali svi su uživali, bili veseli. Podsjećali su me na bivole koje viđate u Indiji, duboko u blato zagnjureni. (Ravi Shankar)
Bez obzira na njihovu osobnost, odjeću i ideje, bili su najpristojnija, najrazboritija i najposlušnija skupina djece s kojima sam bio u kontaktu tijekom svoje 24-godišnje policijske karijere. (Lou Yank, šef policije u Monticellu, New York)
U kolektivnoj avanturi Woodstocka vidio sam nešto što i danas vrijedi. Vidio sam Woodstock u padu Berlinskog zida, vidio Woodstock u puštanju Nelsona Mandele na slobodu nakon 27 godina zatvora, vidio Woodstock na dočeku novog milenija, vidim Woodstock svakog dana. (Carlos Santana)
Crni čovjek u Bijeloj kući. Pokret zelenih za zdraviji, održivi život. Sve se to rodilo tada. (Michael Lang)
Tijekom svih ovih godina Woodstock se slavi i romantizira. Postao je događaj koji simbolizira Utopiju. To je posljednja stranica naše kolektivne memorije o dobu nevinosti. A onda se sve pokvarilo i nikad više neće biti kao što je bilo. (Ang Lee)
Woodstock nije bio samo koncert, niti samo mjesto prekomjernog konzumiranja narkotika, pića i bezbrižnog seksa. Naravno, sve se to događalo, ali bili su to samo fragmenti puno veće slike. Woodstock je bio pokret koji je rođen isključivo iz ludog idealizma šezdesetih. Cijeli se svijet mijenjao, a Woodstock je jedan od najvećih, trajnih simbola tih društvenih previranja. (Ryan Bray, Consequence of Sound)
TESTAMENT JEDNOG VREMENA Možemo ga zvati skupom pomalo umornih heroja te definitivnim krajem hippie ideologije, ali Woodstock je sasvim sigurno puno više od toga: kulturološki i društveni fenomen. Brojni kulturnjaci, sociolozi, muzikolozi i analitičari društveno-političkih fenomena dan danas ispisuju kartice i kartice teksta pokušavajući odgonetnuti što se zaista dogodilo na Woodstocku. A odgovor je zaista vrlo jednostavan: dogodila se kulminacija zanosa i protesta cijele jedne generacije. Premda nije bio prvi festival na otvorenom, postao je događaj koji je definirao desetljeće. Postao je sinonim za “dobre 60-e”, dok je Altamont, održan samo četiri mjeseca kasnije, postao sinonim za tamnu stranu desetljeća i kraj svega što je bilo puno nade i optimizma u hippie revoluciji.
Na samom izmaku "ludih" šezdesetih više ništa nije bilo kao prije. Završavala je još jedna glazbena revolucija obilježena Beatlesima, Stonesima, Whoovcima, Dylanom, Hendrixom, Doorsima i drugim velikanima rock'n'rolla. U sedamdesete se ušlo bez Briana, Jimija, Janis, Jima i Duannea, te ostavilo nasljeđe ljetnih rock događanja koji se (s iznimkom Live Aida sredinom osamdesetih) više nikad nisu ponovili. Nakon ovih festivala ništa više nije bilo isto, ne samo u glazbi nego u cijeloj pop kulturi: sveti trolist velikih rock festivala započet je Montereyom (16.-18.6. 1967.), nastavljen Woodstockom (15.-17.8. 1969.) te završen Wightom (26.-30.8. 1970.). Wight, premda održan u sedamdesetima po svemu pripada šezdesetima.
Festivalski trojac trajno je obilježio vrijeme "mira, muzike i ljubavi", hippijevske ideologije, iskustva s narkoticima i otkrivanja Indije, studentskih demonstracija, političkih atentata, političkih prevrata, buđenja američkog obojenog stanovništva, protesta protiv Vijetnamskog rata, ruskih tenkova u Čehoslovačkoj i protestnih samospaljivanja (Jan Palach), čovjeka na Mjesecu, ponižavanje Najvećeg (Muhammad Ali / Cassius Clay) zbog odbijanja odlaska u Vijetnam. Iako su oči svijeta bile uprte u Velikog brata, i Evropa je odgovorila: demonstrira se širom Starog kontinenta pod parolom "budimo realni, tražimo nemoguće!" (Rudi Dutschke).
Ipak, problemi koje u tom trenutku ima Evropa sasvim su drugačiji od Amerike kojoj iz dana u dan stiže sve brojnija količina lijesova iz Vijetnama i novi pozivi za regrutaciju. Anti-ratni mitinzi potresaju Ameriku, na sveučilištu Berkeley Abbie Hoffman i Jerry Rubin radikaliziraju studentske zahtjeve, a udruživši se s hippijima u Chicagu u kolovozu 1968. nova američka ljevica organizira spektakularni "festival života", u istom trenutku dok Demokratska stranka u gradu ima svoju konvenciju koju protivnici nazivaju "festivalom smrti".
A onda se dogodio Woodstock, trodnevni "Art & Music Fair", posljednje zajedničko okupljanje radikala i hippija. Osviještena Amerika, u očekivanju da svijet može i treba biti bolje mjesto, hodočasti u slavu glazbe i mira. Premda nitko nije na to računao, Woodstock postaje vrhunac (ili kraj?) "flower power" ideologije - vodite ljubav, a ne rat!
Woodstock je za većinu bio riskantna investicija. Nastao iz ideje šačice entuzijasta, višestruko je prerastao planirane okvire, uključujući vrijeme, spisak izvođača, broj posjetitelja, klimatske uvjete, pa i samo mjesto događanja. Prema početnoj zamisli trebao se održati u mjestu Wallkill, u državi New York, a gradić Woodstock bio je najbliže odredište, koje je trebalo poslužiti samo kao orijentir. Woodstock je bio naselje s dugom umjetničkom tradicijom, mjesto koje je koncem 19. stoljeća začeto kao umjetnička kolonija. Upravo iz tog razloga je festival zadržao to ime, čak i kada je premješten. Pravo mjesto održavanja bio je White Lake kod Bethela, u državi New York, na farmi Maxa Yasgura.
Max Yasgur imao je tada 49 godina i nikada nije požalio što je iznajmio teren za koncert. Susjedi su mu čak i prijetili, te protestirali plakatima: "Zaustavite Maxov hippijevski festival!" Yasgur je, međutim, ustrajao. Nije se pokolebao niti kad je masa srušila ogradu i kad je postalo jasno da će posjetitelji - svojom brojnošću, ne divljanjem - uništiti taj dio imanja. Konačno, kad je vidio da njegovi susjedi, oni koji su toliko mrzili hippije da su njemu prijetili smrću preko telefona, mladima s koncerta počeli prodavati vodu, sredovječni republikanac je poludio. Grubom šakom poljoprivrednika udario je svom snagom o stol i povikao: "Kako itko može tražiti novac za vodu?!" Potom je svojoj djeci zapovjedio da pokupe sve prazne boce iz njegove punionice mlijeka, sve do zadnje, da ih operu, napune vodom i stanu dijeliti ljudima na koncertu. Besplatno. Kao i mlijeko, mliječne proizvode, sve što je imao. Potpuno je vjerovao u slobodu izražavanja i govorio je: "Ako želimo zatvoriti generacijski jaz, mi stariji moramo učiniti puno više nego što činimo." Trećeg dana festivala, prije nastupa Joea Cockera, organizatori su Maxa Yasgura, iz zahvalnosti, zamolili da se popne na binu i obrati masi od 500.000 ljudi.
Rasni sukobi u zemlji i stradavanje mladih u prašumama na drugom kraju svijeta, ispunili su američku mladost gorčinom i posve je okrenuli protiv državne vlasti i njezinih postupaka. Nezadovoljstvo stvarnošću rezultiralo je izgradnjom njezine alternative koja je bila plod uvjerenja mladih da pravu istinu o sebi, svojoj biti i svijetu tek trebaju pronaći. Woodstock je posljednji u nizu velikih festivala gdje je spojeno nespojivo: antiratni aktivisti i vijetnamski veterani, homoseksualci i vođe antigay lobija, crni militanti i bijeli rednecksi, borci za legalizaciju droga i borci za zabranu droga, promotori antiameričke i pristalice vladine politike.
Kolektivni izlet na farmu Maxa Yasgura pretočio se u neočekivani događaj cijele jedne generacije: od očekivanih 200-tinjak tisuća posjetitelja (186.000 karata otišlo u pretprodaji – cijena za tri dana bila je $18!) brojka je narasla do nevjerojatnih 450-500 tisuća, dok je još dvaput toliko ostalo na zakrčenim prilaznim putovima - 50 kilometara u krugu promet je bio paraliziran. Tadašnji njujorški guverner Nelson Rockefeller, iz straha od moguće katastrofe, zaprijetio je slanjem vojnika Nacionalne garde kako bi prekinuli festival kada je vidio kolika se masa uputila na festival. Srećom, nije bilo potrebe.
Mnoštvo ujedinjenih školaraca, hippija, buntovnika bez razloga i rokera, nije ni slutilo da tih ljetnih dana sudjeluju u nečemu što će ući u kolektivno sjećanje kao najveći trenutak rock 'n' roll povijesti, kao najveće hodočašće rock glazbe do dana današnjeg. Sudionici su se, barem u jednom trenutku svog života, osjetili snažnima i važnima, i ako je netko samo jednom bio na jednom od takvih događaja, i sam je „plemenski iniciran“. Događaj je postao – i ostao - neizbrisiva memorija u umu svakog sudionika. Okupljena masa i neočekivana sinergija s izvođačima obuhvaćala je sve što je kontrakultura predstavljala. Dugo nakon što su naizgled površni aspekti samog događaja izblijedjeli, mnogi posjetitelji otkrili su širinu - uključujući svoje domove, srednju školu i fakultetske kampuse - i vlastiti život, različitiji od svega što su ikada prije imali. Negdje usput, ti ljudi su postali kontrakultura.
Organizator, 25-godišnji Michael Lang, možda je i mislio nešto zaraditi, no vidjevši koliko ljudi pristiže - i kakve se sve poteškoće mogu proizvesti - proglašava festival besplatnim. Gotovo pola milijuna mladih bilo je prepušteno sebi samima, ali su pritom naučili značenje riječi "podijeliti, pomoći, poštivati, surađivati“.
Prvi izvođač, Ritchie Havens, morao se spustiti helikopterom na binu zbog nevjerojatne gužve koja se stvorila. Na licu mjesta improvizirajući je stvorio jednu od pjesama po kojima će i on i festival ostati upamćeni. Njen naslov bio je "Freedom", i u tom trenutku počela je kružiti energija gdje je od početka bilo jasno da nije presudno što će se i kako svirati. Važne su bile vibracije u koje se slila godinama sakupljana energija. I eksplodirala, da bar na nekoliko dana učini nevažnim i rat u Vijetnamu, i Crne pantere, i cijelu šezdesetosmašku političku i socijalnu problematiku. Richie Havens umro je 2013. i u oporuci je tražio da mu se pepeo prospe iznad festivalskih livada. „Otvorio sam Woodstock iako sam trebao nastupiti peti. Pitao sam se: "Što ja radim ovdje? Ne, ne, ne ja, ne prvi!" Morao sam ići na pozornicu jer nitko drugi nije mogao ići - koncert je kasnio već dva i pol sata. Svi su bili u hotelu sedam milja daleko i nisu mogli stići na vrijeme jer je stražnja cesta bila potpuno blokirana. Bio sam sam na pozornici dva i pol sata prije nego što je došao neki drugi izvođač! Najčudnije je to što sam morao otići vidjeti film kako bih vidio svoj nastup. Sjećam se 'Freedom' i sjećam se 'Motherless Child', ali se nisam mogao sjetiti kako je to bilo strukturirano. I otišao sam u kino i vidio.“
Woodstock nije bio puki rock festival kakvih je tog ljeta bilo diljem Amerike: tamo se odlazilo i iz uvjerenja i iz protesta. I to u velikom broju. Morala je reagirati i vojska osiguravajući prolaz znatiželjnima, te prijevoz učesnika helikopterima do bine, nužnu medicinsku pomoć, te dodatnu hranu i vodu jer je planirano nestalo već prvog dana. Legendarni kontrakulturni aktivist Wavy Gravy (pravim imenom Hugh Nanton Romney, vođa jedne hippie komune) organizirao je, zajedno s članovima Hog Farm Collective, dostavu hrane helikopterima - donacija okolnih mjesta – i s pozornice se gladnoj, pokisloj i promrzloj publici obratio riječima: „Dobro jutro! Ono što imamo na umu jest doručak u krevetu za četiri stotine tisuća.“ Volontiralo je i 45 liječnika. No, ukupno gledajući, strahu nije bilo mjesta, umjesto oblaka dima eksperimentalnih nuklearnih eksplozija woodstock naciji je jedino “prijetio” oblak dima marihuane brojnih sudionika, te nešto kiše. U tolikoj gomili bilo je sasvim jasno kako je sigurnost ugrožena. Sportskim rječnikom govoreći, rezultat je bio 4:2 - četiri osobe su umrle (dvije od predoziranja, jedna od puknuća slijepog crijeva, a jednog je usnulog tinejdžera pregazio traktor), ali su tijekom tri dana rođene dvije bebe. Medicinski izvještaji govore i o četiri spontana pobačaja,. Od ostalih incidenata zabilježen je tek sukob Pete Townshenda i lidera studentskog pokreta Abbie Hoffmana.
Svi su očekivali nasilje, ali naprotiv, sve je prošlo u potpunom redu. Iako su nedostajala neka velika imena, trodnevni festival bio je glazbeni događaj godine, a iz današnje perpektive i glazbeni događaj cijelog 20. stoljeća. Za Dylana (koji je živio pored Woodstocka) postoji nekoliko tumačenja: po jednom je odbio zbog zakazanog termina u Parizu, po drugom zbog ozljede sina tijekom krstarenja, a treći je odbijanje zbog prijezira prema hippijima koji se okupljaju u njegovom dvorištu (svirao je, ali 1994. na 25-godišnjici). Činjenice govore malo drugačije: Dylan, koji nije volio festivale (to nije moja scena), zapravo je letio prema Evropi jer mu je predstojao nastup na drugom Isle of Wight Festivalu koncem kolovoza iste godine. Beatlese više nitko nije mogao okupiti, premda su postojali pregovori: prema nekim izvorima Lennon je nastup uvjetovao pozivanjem Plastic Ono Banda, a prema drugom, sam Richard Nixon intervenirao je da se Lennonu ne odobri viza zbog „ljevičarskih“ istupa, ali i zbog problema s narkoticima prethodne godine, prilikom ulaska u Ameriku. Stonesi su također odsutni: Mick Jagger u Australiji snima „Neda Kellyja“, dok Keith Richards bdije nad svojom djevojkom Anitom Pallenberg koja je tek rodila. Jeff Beck Group su se raspali tjedan prije Woodstocka, a imali su otvoren poziv. Zeppelini su nakon nastupa na Atlanta International Pop Festivalu bili zvijezde – na Woodstocku bi bili tek jedni od mnogih (tako je to objasnio menadžer Zeppelina Peter Grant). Byrdsi su pozvani, ali su odbili komentarom „ne želimo nastupiti na festivalu koji se niti malo ne razlikuje od sličnih ljetnih festivala“. Doorsi / Morrison nisu voljeli stadionske nastupe, a i mislili su da će to biti tek puka repriza Montereya. Simon & Garfunkel odbili su nastup pravdajući se snimanjem novog albuma (Bridge Over Troubled Water), Moody Blues su čak otisnuti na prvom (Wallkill) plakatu kao izvođači, ali su produžili svoje nastupe u Parizu. Frank Zappa & The Mothers of Invention odbili su rečenicom „tamo će biti previše blata“. Free su odbili ponudu. Joni Mitchell je već bila najavljena, ali je njen menadžer otkazao zbog nastupa u Dick Cavett Showu: Joni se odužila festivalu skladajući pjesmu "Woodstock" (proslavili su je svojom izvedbom Crosby, Stills, Nash & Young). Kasnije je pričala kako su joj suze tekle danima dok joj je (tadašnji partner) Graham Nash pričao o festivalu. Procol Harum su pozvani, no nastup se poklopio s krajem njihove turneje, i opravdali su se umorom. Jethro Tull su pozvani, i premda je Jon Anderson predviđao da će to biti veliki događaj, odbio je zbog hippija i (očekivane) neprimjerene golotinje. Iron Butterfly su također bili najavljeni na prvom (Wallkill) plakatu, ali su zapeli u zračnoj luci. Možda je najinteresantnije nenastupanje grupe It's a Beautiful Day: naime, veliki promotor Bill Graham, koji je već „oteo“ Woodstocku grupu Chicago, prepustio je Grateful Dead konkurentima, s jednim uvjetom. S njima mora nastupiti još jedno „njegovo ime“. Vrtio je novčić s Michael Langom oko dva preostala imena o kojima su se sporili – izgubio je It's a Beautiful Day. Drugo ime je bilo Santana (koji je, čekajući nastup, konzumirao meskalin - kako je morao nastupiti ranije, utjecaj narkotika vidljiv je u svakom detalju njegova nastupa. Nakon Woodstocka postaje zvijezda).
Reporterski gledano festival se odvijao na sljedeći način: 1. dan nastupili su Richie Havens, Country Joe McDonald, John Sebastian, Swami Satchadinanda, Bert Sommer, Sweetwater, Tim Hardin, Ravi Shankar, Melanie (kada je bosonoga stala na pozornicu pred 500.000 ljudi, bila je nepoznata 19-godišnja pjevačica – nakon njega postala je slavna), Arlo Guthrie, Joan Baez; 2. Quill, Keef Hartley, Santana, Mountain, Canned Heat, The Incredible String Band, Grateful Dead, Creedence Clearwater Revival (prvi su potpisali ugovor s organizatorima – dobili su 10.000 $), Janis Joplin, Sly and the Family Stone, The Who (tražili isplatu unaprijed jer su bili pred bankrotom), Jefferson Airplane; i 3. Joe Cocker, Country Joe and the Fish, Ten Years After, The Band, Blood, Sweat & Tears, Johnny Winter (dio s bratom Edgarom), Crosby, Stills, Nash & Young (zamalo bez nastupa, pošto je pri slijetanju helikopter u kojem je bio Graham Nash imao nesreću: srećom bez posljedica), The Paul Butterfield Blues Band i Sha-Na-Na.
Posljednji je na binu izišao Jimi Hendrix. Bio je to četvrti dan fešte - 18.8.1969., 8.30 ujutro. Iz kombija Joe Cockera pozorno su ga slušale Janis Joplin i Joan Baez - dva sata kasnije Jimi je nadahnuto otprašio američku himnu pred (preostalih) 40.000 najizdržljivijih: sve što se kasnije događalo ostalo je u velikoj sjeni Woodstocka.
* Prezentacije s dvije i tri slike na ekranu, prikazane tijekom većeg dijela filma, bile su inovacije koje je predložio montažer Martin Scorsese. S toliko snimljenog materijala (preko 120 sati) i nespremnosti studija da produži – i onako dugo - trajanje filma, moralo se pronaći način kako bi se povećala količina snimaka koje bi se mogle koristiti. Autori su smatrali da je gledateljima važno pokazati što više toga, a multi-panel format najučinkovitije je uključio filmske snimke, ali i efektno prikazao nastupe i reakcije publike zajedno.
* ukoliko ste poklonik Woodstocka, nije naodmet spomenuti kako tvrka Rhino početkom kolovoza namjerava objaviti box-set pod imenom “Woodstock - Povratak u vrt: Definitivni arhiv 50. godišnjice“. Set čini 38 diskova (sa 36 sati glazbe i 432 pjesme), blu-ray filma „Woodstock: Director’s Cut“, repliku izvornog postera, niz fotografija, i dr. U prodaju će biti pušteno samo 1969 primjeraka. Cijena? Prava sitnica: $799.98.
https://store.rhino.com/woodstock-50th/woodstock-50-back-to-the-garden-the-definitive-anniversary-archive-1.html
https://www.imdb.com/title/tt0066580/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
TERMIN "WOODSTOCKA" JE JEDINI KOJI NIJE UTORKOM. RAZLOG JE JEDNOSTAVAN - PROJEKCIJA JE PREDVIĐENA TOČNO NA 50-GODIŠNJICU.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

Saul fia, 2015. László Nemes, 107 min. HUN
Scenarij: László Nemes, Clara Royer
Uloge: Géza Röhrig, Levente Molnár, Urs Rechn, Todd Charmont
Dobitnik Grand Prixa žirija u Cannesu, 'Saulov sin' majstorski je redateljski debi, izvanredno postignuće suzdržanog, ali nepokolebljivog realizma te prikaz potrage za iskupljenjem u samom srcu pakla.
Listopad 1944., Auschwitz-Birkenau. Saul Ausländer mađarski je pripadnik Sonderkommanda, jedinice židovskih zatvorenika izoliranih od ostatka logora koji su zaduženi za odvođenje zatvorenika u plinske komore i paljenje leševa. Dok radi u jednom od krematorija, Saul nailazi na tijelo dječaka za kojeg postaje uvjeren da je njegov sin. On se budi iz stanja umrtvljenosti i odlučuje potajno dječaku prirediti pravi židovski pogreb. Dok drugi članovi Sonderkommanda planiraju pobunu i bijeg, Saul preuzima na sebe nemoguć zadatak spašavanja dječakova tijela od plamena te manevrira kroz zamršeni prostor logora u potrazi za rabinom koji će izvršiti obred.
"Saulov sin" je ne samo odličan, već i hrabar, beskompromisan i izuzetno važan film, naročito u sadašnje vrijeme kada se opet u centralnoj Evropi otvaraju logori, kada se ljudi ograđuju žicom i ograničava im se kretanje. Naravno da okolnosti nisu iste, mada se ideološki predznak i shema mogu dovesti u vezu. Važno je da ovakav film dolazi upravo iz Mađarske, trenutno ozloglašene zbog rasizma i ksenofobije. Voljno ili ne, ovaj film upozorava i prijeti da se povijest može ponoviti, ali i daje nadu da, dok je svjesnih toga, svijet ipak neće otići dovraga. "Son of Saul" nije jedan od onih komercijalnih filmova o Holokaustu, onih politički korektnih, kalkulantskih “festivala suza” koji se nadaju nagradama kroz senzibilizaciju publike, udarajući nisko, igrajući na patetiku i prenaglašene emocije. „Saulov sin“ je jedan prilično unikatan film koji udara direktno, žestoko, grabi za gušu i ne pušta... To je vidljivo i po tempu, i po stilu, i po fokusu i po sadržaju filma. Dio užasa je tu vidljiv, ali mnogo veći ostaje tek impliciran. Leševe na gomili, leševe posvuda vidimo, ali tek na periferiji kadra. Likovi nisu karikaturalni, već su svi tako odvratno ljudski, od samog Saula, preko kolega - ”sonderkomandosa” do Nijemaca. Svima je svega preko glave, svi su koruptivni i korumpirani. Pakao ih je već proždrao i to se vidi, a naročito čuje: aritmična i glasna zvučna shema sastavljena od uzvika u daljini, zveketa mašinerije i povremenih pucnjeva prati nas i proganja kroz cijeli film... i dalje od toga.
Elaborirani vizuelni identitet filma je posebna priča. Snimljen u boji, ali u starinskom 4:3 formatu, na 35 mm traci, "Saulov sin" u svakom trenutku ostavlja utisak tjeskobe. Tome dodatno pomaže činjenica da kamera koju maestralno kontrolira Mátyás Erdély nikad ne stoji, nego kruži oko našeg protagoniste koji je i sam stalno u pokretu, te da je cijeli film sastavljen iz možda dvadesetak takvih, neprekinutih kadar-sekvenci... (Marko Stojiljković)

Carol, 2015. Todd Haynes, 118 min. UK/USA
Scenarij: Phyllis Nagy po romanu Patricije Highsmith
Uloge: Cate Blanchett, Rooney Mara, Sarah Paulson, Kyle Chandler
Adaptacija romana "Cijena soli", čuvene Patricije Highsmith, prati dvije žene različitog porijekla koje započnu ljubavnu aferu u New Yorku 1950-ih.
Mlada žena u svojim 20-ima, Therese Belivet je prodavačica na Manhattanu i sanja o ispunjenijem životu kada u njezin život uđe Carol, privlačna žena zarobljena u braku bez ljubavi. Ubrzo će se dvije žene početi zaljubljivati. Carolin muž će početi sumnjati u njezino majčinstvo te će njezino prijateljstvo s najboljom prijateljicom Abby doći pod upitnik.
„Carol“ je nominirana je u pet kategorija za Zlatni globus: za najbolju dramu, redatelj, scenarij te najbolje glumice Cate Blanchett i Rooney Mara... Rooney Mara je proglašena najboljom glumicom na festivalu u Cannesu 2015.
Svi ekscentrični dodiri koji su napravili Todd Haynesov posao zanimljivim, ali udaljenim - sve neobične promjene ljudskog ponašanja, svi detalji razdoblja koje on koristi da bi prošlost izgledala čudno i vanzemaljski - objedinjuju se u filmu „Carol“, ostvarenje koje nosi redateljev pečat, ali pokazuje neposrednost emocija što je nešto novo. Otkako je snimio film "Safe" (1995), činilo se neizbježnim da će Haynes napraviti veliki film, a sada je to upravo i učinio. Neki kažu da je prošlost nepoznata zemlja, tako Haynes prilazi prikazu New Yorka ranih 1950-ih. To je mjesto koje inspirira i čežnje i strahove, svijet puno ljepši nego naš svijet, ali sa skrivenim pravilima i opasnostima. U početnoj sceni, Cate Blanchett ulazi u dječji dio robne kuće za vrijeme Božića. Unutrašnjost odslikava zlatno doba, posljednji trenutak u povijesti prije nego što je sve pretvoreno u plastiku. Sve je napravljeno od drveta i metala, u svijetlim i jakim bojama, naglašavajući scene sa muzikom orgulja ... to je malo čudno. „Carol“ je adaptacija romana „Cijena soli“ Patricie Highsmith koji je pod pseudonimom objavljen 1952. godine; revolucionarno djelo lezbijske literature koje se rasprodalo u više od milion primjeraka. Interakcija ovih žena, jedna u 20-tim, druga u svojim 40-tim, u centru je "Carol", film koji nije tajna, ali preovladava osjećaj misterioznog. Era 1950-ih prikazana je precizno, a opet sa čudnim osjećajem suspenzije, kao da se posmatra očima stranca - bilo našim vlastitim, ili očima likova koji se sakrivaju u njoj. Kroz Therese, koja želi postati fotograf, upoznajemo se sa urbanim boemskim životom; kroz Carol, vidimo bogata predgrađa, ali oba miljea su suptilno iskrivljena. Emocionalni pejzaž, iako utiče, privlači svojom misterijom, kada se Therese putuje vlakom kući sama, nakon što je imala tešku noć gledajući Carol i njenog bivšeg supruga kako se bolno prepiru. Ona počinje plakati, a mi vjerujemo tim suzama, čak i kad nismo sigurni u njihov uzrok. Da li ona osjeća udaljenost od ovog novog poznanstva? Da li ona osjeća simpatije? Ili je postala svjesna očaja svog zatočenja? Mara je izuzetna pojava na ekranu, sa delikatnom ljepotom koja, u njenom slučaju, nekako ukazuje ne slast ili krhkost, ali i na nepoznate dubine. Ona bi mogla odigrati sveticu ili ubojicu, ubojicu koji bi sviju ubijedio da misle da je ona svetica, i bila bi savršeno uvjerljiva da samo gleda u kameru i razmišlja na taj način. U filmu Carol, ona ima jednu veliku tajnu, ili možda mnogo malih, tako da se Carol nađe često pitajući se šta ona misli. Kao i u svim uspješnim vezama, nijedna strana ne može nikada u potpunosti osvojiti druge, tako da , uprkos Carolinim prednostima - njenim bogatstvom, zrelošću, socijalnom stabilnošću - sumnjamo da bi Therese mogla biti jača. Što se tiče Blanchett, praktički svaki film u kojem se ona pojavi šalje nas sve u potragu za još jednim sinonimom za riječ "veliki". Njen nastup ovdje je pažljivo osmišljen proizvod misli i inspiracije - pokreta poput mačke u džungli, studiozne elegancije, očiju koje gledaju iznad tih nemoguće visokih jagodica kao zatvorenik iza rešetaka. Ali najdirljivija stvar koju ona radi je pokazati pustoš koja dolazi od života u suprotnosti sa vlastitom prirodom... (Mick LaSalle, San Francisco Chronicle)

Carol, 2015. Todd Haynes, 118 min. UK/USA
Scenarij: Phyllis Nagy po romanu Patricije Highsmith
Uloge: Cate Blanchett, Rooney Mara, Sarah Paulson, Kyle Chandler
Adaptacija romana "Cijena soli", čuvene Patricije Highsmith, prati dvije žene različitog porijekla koje započnu ljubavnu aferu u New Yorku 1950-ih.
Mlada žena u svojim 20-ima, Therese Belivet je prodavačica na Manhattanu i sanja o ispunjenijem životu kada u njezin život uđe Carol, privlačna žena zarobljena u braku bez ljubavi. Ubrzo će se dvije žene početi zaljubljivati. Carolin muž će početi sumnjati u njezino majčinstvo te će njezino prijateljstvo s najboljom prijateljicom Abby doći pod upitnik.
„Carol“ je nominirana je u pet kategorija za Zlatni globus: za najbolju dramu, redatelj, scenarij te najbolje glumice Cate Blanchett i Rooney Mara... Rooney Mara je proglašena najboljom glumicom na festivalu u Cannesu 2015.
Svi ekscentrični dodiri koji su napravili Todd Haynesov posao zanimljivim, ali udaljenim - sve neobične promjene ljudskog ponašanja, svi detalji razdoblja koje on koristi da bi prošlost izgledala čudno i vanzemaljski - objedinjuju se u filmu „Carol“, ostvarenje koje nosi redateljev pečat, ali pokazuje neposrednost emocija što je nešto novo. Otkako je snimio film "Safe" (1995), činilo se neizbježnim da će Haynes napraviti veliki film, a sada je to upravo i učinio. Neki kažu da je prošlost nepoznata zemlja, tako Haynes prilazi prikazu New Yorka ranih 1950-ih. To je mjesto koje inspirira i čežnje i strahove, svijet puno ljepši nego naš svijet, ali sa skrivenim pravilima i opasnostima. U početnoj sceni, Cate Blanchett ulazi u dječji dio robne kuće za vrijeme Božića. Unutrašnjost odslikava zlatno doba, posljednji trenutak u povijesti prije nego što je sve pretvoreno u plastiku. Sve je napravljeno od drveta i metala, u svijetlim i jakim bojama, naglašavajući scene sa muzikom orgulja ... to je malo čudno. „Carol“ je adaptacija romana „Cijena soli“ Patricie Highsmith koji je pod pseudonimom objavljen 1952. godine; revolucionarno djelo lezbijske literature koje se rasprodalo u više od milion primjeraka. Interakcija ovih žena, jedna u 20-tim, druga u svojim 40-tim, u centru je "Carol", film koji nije tajna, ali preovladava osjećaj misterioznog. Era 1950-ih prikazana je precizno, a opet sa čudnim osjećajem suspenzije, kao da se posmatra očima stranca - bilo našim vlastitim, ili očima likova koji se sakrivaju u njoj. Kroz Therese, koja želi postati fotograf, upoznajemo se sa urbanim boemskim životom; kroz Carol, vidimo bogata predgrađa, ali oba miljea su suptilno iskrivljena. Emocionalni pejzaž, iako utiče, privlači svojom misterijom, kada se Therese putuje vlakom kući sama, nakon što je imala tešku noć gledajući Carol i njenog bivšeg supruga kako se bolno prepiru. Ona počinje plakati, a mi vjerujemo tim suzama, čak i kad nismo sigurni u njihov uzrok. Da li ona osjeća udaljenost od ovog novog poznanstva? Da li ona osjeća simpatije? Ili je postala svjesna očaja svog zatočenja? Mara je izuzetna pojava na ekranu, sa delikatnom ljepotom koja, u njenom slučaju, nekako ukazuje ne slast ili krhkost, ali i na nepoznate dubine. Ona bi mogla odigrati sveticu ili ubojicu, ubojicu koji bi sviju ubijedio da misle da je ona svetica, i bila bi savršeno uvjerljiva da samo gleda u kameru i razmišlja na taj način. U filmu Carol, ona ima jednu veliku tajnu, ili možda mnogo malih, tako da se Carol nađe često pitajući se šta ona misli. Kao i u svim uspješnim vezama, nijedna strana ne može nikada u potpunosti osvojiti druge, tako da , uprkos Carolinim prednostima - njenim bogatstvom, zrelošću, socijalnom stabilnošću - sumnjamo da bi Therese mogla biti jača. Što se tiče Blanchett, praktički svaki film u kojem se ona pojavi šalje nas sve u potragu za još jednim sinonimom za riječ "veliki". Njen nastup ovdje je pažljivo osmišljen proizvod misli i inspiracije - pokreta poput mačke u džungli, studiozne elegancije, očiju koje gledaju iznad tih nemoguće visokih jagodica kao zatvorenik iza rešetaka. Ali najdirljivija stvar koju ona radi je pokazati pustoš koja dolazi od života u suprotnosti sa vlastitom prirodom... (Mick LaSalle, San Francisco Chronicle)

Saul fia, 2015. László Nemes, 107 min. HUN
Scenarij: László Nemes, Clara Royer
Uloge: Géza Röhrig, Levente Molnár, Urs Rechn, Todd Charmont
Dobitnik Grand Prixa žirija u Cannesu, 'Saulov sin' majstorski je redateljski debi, izvanredno postignuće suzdržanog, ali nepokolebljivog realizma te prikaz potrage za iskupljenjem u samom srcu pakla.
Listopad 1944., Auschwitz-Birkenau. Saul Ausländer mađarski je pripadnik Sonderkommanda, jedinice židovskih zatvorenika izoliranih od ostatka logora koji su zaduženi za odvođenje zatvorenika u plinske komore i paljenje leševa. Dok radi u jednom od krematorija, Saul nailazi na tijelo dječaka za kojeg postaje uvjeren da je njegov sin. On se budi iz stanja umrtvljenosti i odlučuje potajno dječaku prirediti pravi židovski pogreb. Dok drugi članovi Sonderkommanda planiraju pobunu i bijeg, Saul preuzima na sebe nemoguć zadatak spašavanja dječakova tijela od plamena te manevrira kroz zamršeni prostor logora u potrazi za rabinom koji će izvršiti obred.
"Saulov sin" je ne samo odličan, već i hrabar, beskompromisan i izuzetno važan film, naročito u sadašnje vrijeme kada se opet u centralnoj Evropi otvaraju logori, kada se ljudi ograđuju žicom i ograničava im se kretanje. Naravno da okolnosti nisu iste, mada se ideološki predznak i shema mogu dovesti u vezu. Važno je da ovakav film dolazi upravo iz Mađarske, trenutno ozloglašene zbog rasizma i ksenofobije. Voljno ili ne, ovaj film upozorava i prijeti da se povijest može ponoviti, ali i daje nadu da, dok je svjesnih toga, svijet ipak neće otići dovraga. "Son of Saul" nije jedan od onih komercijalnih filmova o Holokaustu, onih politički korektnih, kalkulantskih “festivala suza” koji se nadaju nagradama kroz senzibilizaciju publike, udarajući nisko, igrajući na patetiku i prenaglašene emocije. „Saulov sin“ je jedan prilično unikatan film koji udara direktno, žestoko, grabi za gušu i ne pušta... To je vidljivo i po tempu, i po stilu, i po fokusu i po sadržaju filma. Dio užasa je tu vidljiv, ali mnogo veći ostaje tek impliciran. Leševe na gomili, leševe posvuda vidimo, ali tek na periferiji kadra. Likovi nisu karikaturalni, već su svi tako odvratno ljudski, od samog Saula, preko kolega - ”sonderkomandosa” do Nijemaca. Svima je svega preko glave, svi su koruptivni i korumpirani. Pakao ih je već proždrao i to se vidi, a naročito čuje: aritmična i glasna zvučna shema sastavljena od uzvika u daljini, zveketa mašinerije i povremenih pucnjeva prati nas i proganja kroz cijeli film... i dalje od toga.
Elaborirani vizuelni identitet filma je posebna priča. Snimljen u boji, ali u starinskom 4:3 formatu, na 35 mm traci, "Saulov sin" u svakom trenutku ostavlja utisak tjeskobe. Tome dodatno pomaže činjenica da kamera koju maestralno kontrolira Mátyás Erdély nikad ne stoji, nego kruži oko našeg protagoniste koji je i sam stalno u pokretu, te da je cijeli film sastavljen iz možda dvadesetak takvih, neprekinutih kadar-sekvenci... (Marko Stojiljković)

Saul fia, 2015. László Nemes, 107 min. HUN
Scenarij: László Nemes, Clara Royer
Uloge: Géza Röhrig, Levente Molnár, Urs Rechn, Todd Charmont
Dobitnik Grand Prixa žirija u Cannesu, 'Saulov sin' majstorski je redateljski debi, izvanredno postignuće suzdržanog, ali nepokolebljivog realizma te prikaz potrage za iskupljenjem u samom srcu pakla.
Listopad 1944., Auschwitz-Birkenau. Saul Ausländer mađarski je pripadnik Sonderkommanda, jedinice židovskih zatvorenika izoliranih od ostatka logora koji su zaduženi za odvođenje zatvorenika u plinske komore i paljenje leševa. Dok radi u jednom od krematorija, Saul nailazi na tijelo dječaka za kojeg postaje uvjeren da je njegov sin. On se budi iz stanja umrtvljenosti i odlučuje potajno dječaku prirediti pravi židovski pogreb. Dok drugi članovi Sonderkommanda planiraju pobunu i bijeg, Saul preuzima na sebe nemoguć zadatak spašavanja dječakova tijela od plamena te manevrira kroz zamršeni prostor logora u potrazi za rabinom koji će izvršiti obred.
"Saulov sin" je ne samo odličan, već i hrabar, beskompromisan i izuzetno važan film, naročito u sadašnje vrijeme kada se opet u centralnoj Evropi otvaraju logori, kada se ljudi ograđuju žicom i ograničava im se kretanje. Naravno da okolnosti nisu iste, mada se ideološki predznak i shema mogu dovesti u vezu. Važno je da ovakav film dolazi upravo iz Mađarske, trenutno ozloglašene zbog rasizma i ksenofobije. Voljno ili ne, ovaj film upozorava i prijeti da se povijest može ponoviti, ali i daje nadu da, dok je svjesnih toga, svijet ipak neće otići dovraga. "Son of Saul" nije jedan od onih komercijalnih filmova o Holokaustu, onih politički korektnih, kalkulantskih “festivala suza” koji se nadaju nagradama kroz senzibilizaciju publike, udarajući nisko, igrajući na patetiku i prenaglašene emocije. „Saulov sin“ je jedan prilično unikatan film koji udara direktno, žestoko, grabi za gušu i ne pušta... To je vidljivo i po tempu, i po stilu, i po fokusu i po sadržaju filma. Dio užasa je tu vidljiv, ali mnogo veći ostaje tek impliciran. Leševe na gomili, leševe posvuda vidimo, ali tek na periferiji kadra. Likovi nisu karikaturalni, već su svi tako odvratno ljudski, od samog Saula, preko kolega - ”sonderkomandosa” do Nijemaca. Svima je svega preko glave, svi su koruptivni i korumpirani. Pakao ih je već proždrao i to se vidi, a naročito čuje: aritmična i glasna zvučna shema sastavljena od uzvika u daljini, zveketa mašinerije i povremenih pucnjeva prati nas i proganja kroz cijeli film... i dalje od toga.
Elaborirani vizuelni identitet filma je posebna priča. Snimljen u boji, ali u starinskom 4:3 formatu, na 35 mm traci, "Saulov sin" u svakom trenutku ostavlja utisak tjeskobe. Tome dodatno pomaže činjenica da kamera koju maestralno kontrolira Mátyás Erdély nikad ne stoji, nego kruži oko našeg protagoniste koji je i sam stalno u pokretu, te da je cijeli film sastavljen iz možda dvadesetak takvih, neprekinutih kadar-sekvenci... (Marko Stojiljković)

Carol, 2015. Todd Haynes, 118 min. UK/USA
Scenarij: Phyllis Nagy po romanu Patricije Highsmith
Uloge: Cate Blanchett, Rooney Mara, Sarah Paulson, Kyle Chandler
Adaptacija romana "Cijena soli", čuvene Patricije Highsmith, prati dvije žene različitog porijekla koje započnu ljubavnu aferu u New Yorku 1950-ih.
Mlada žena u svojim 20-ima, Therese Belivet je prodavačica na Manhattanu i sanja o ispunjenijem životu kada u njezin život uđe Carol, privlačna žena zarobljena u braku bez ljubavi. Ubrzo će se dvije žene početi zaljubljivati. Carolin muž će početi sumnjati u njezino majčinstvo te će njezino prijateljstvo s najboljom prijateljicom Abby doći pod upitnik.
„Carol“ je nominirana je u pet kategorija za Zlatni globus: za najbolju dramu, redatelj, scenarij te najbolje glumice Cate Blanchett i Rooney Mara... Rooney Mara je proglašena najboljom glumicom na festivalu u Cannesu 2015.
Svi ekscentrični dodiri koji su napravili Todd Haynesov posao zanimljivim, ali udaljenim - sve neobične promjene ljudskog ponašanja, svi detalji razdoblja koje on koristi da bi prošlost izgledala čudno i vanzemaljski - objedinjuju se u filmu „Carol“, ostvarenje koje nosi redateljev pečat, ali pokazuje neposrednost emocija što je nešto novo. Otkako je snimio film "Safe" (1995), činilo se neizbježnim da će Haynes napraviti veliki film, a sada je to upravo i učinio. Neki kažu da je prošlost nepoznata zemlja, tako Haynes prilazi prikazu New Yorka ranih 1950-ih. To je mjesto koje inspirira i čežnje i strahove, svijet puno ljepši nego naš svijet, ali sa skrivenim pravilima i opasnostima. U početnoj sceni, Cate Blanchett ulazi u dječji dio robne kuće za vrijeme Božića. Unutrašnjost odslikava zlatno doba, posljednji trenutak u povijesti prije nego što je sve pretvoreno u plastiku. Sve je napravljeno od drveta i metala, u svijetlim i jakim bojama, naglašavajući scene sa muzikom orgulja ... to je malo čudno. „Carol“ je adaptacija romana „Cijena soli“ Patricie Highsmith koji je pod pseudonimom objavljen 1952. godine; revolucionarno djelo lezbijske literature koje se rasprodalo u više od milion primjeraka. Interakcija ovih žena, jedna u 20-tim, druga u svojim 40-tim, u centru je "Carol", film koji nije tajna, ali preovladava osjećaj misterioznog. Era 1950-ih prikazana je precizno, a opet sa čudnim osjećajem suspenzije, kao da se posmatra očima stranca - bilo našim vlastitim, ili očima likova koji se sakrivaju u njoj. Kroz Therese, koja želi postati fotograf, upoznajemo se sa urbanim boemskim životom; kroz Carol, vidimo bogata predgrađa, ali oba miljea su suptilno iskrivljena. Emocionalni pejzaž, iako utiče, privlači svojom misterijom, kada se Therese putuje vlakom kući sama, nakon što je imala tešku noć gledajući Carol i njenog bivšeg supruga kako se bolno prepiru. Ona počinje plakati, a mi vjerujemo tim suzama, čak i kad nismo sigurni u njihov uzrok. Da li ona osjeća udaljenost od ovog novog poznanstva? Da li ona osjeća simpatije? Ili je postala svjesna očaja svog zatočenja? Mara je izuzetna pojava na ekranu, sa delikatnom ljepotom koja, u njenom slučaju, nekako ukazuje ne slast ili krhkost, ali i na nepoznate dubine. Ona bi mogla odigrati sveticu ili ubojicu, ubojicu koji bi sviju ubijedio da misle da je ona svetica, i bila bi savršeno uvjerljiva da samo gleda u kameru i razmišlja na taj način. U filmu Carol, ona ima jednu veliku tajnu, ili možda mnogo malih, tako da se Carol nađe često pitajući se šta ona misli. Kao i u svim uspješnim vezama, nijedna strana ne može nikada u potpunosti osvojiti druge, tako da , uprkos Carolinim prednostima - njenim bogatstvom, zrelošću, socijalnom stabilnošću - sumnjamo da bi Therese mogla biti jača. Što se tiče Blanchett, praktički svaki film u kojem se ona pojavi šalje nas sve u potragu za još jednim sinonimom za riječ "veliki". Njen nastup ovdje je pažljivo osmišljen proizvod misli i inspiracije - pokreta poput mačke u džungli, studiozne elegancije, očiju koje gledaju iznad tih nemoguće visokih jagodica kao zatvorenik iza rešetaka. Ali najdirljivija stvar koju ona radi je pokazati pustoš koja dolazi od života u suprotnosti sa vlastitom prirodom... (Mick LaSalle, San Francisco Chronicle)

Le dernier loup / Lang Tu Teng / Wolf Totem, 2015. Jean Jacques Annaud, 121 min. F / CN
Scenarij: Jiang Rong, Jean-Jacques Annaud, John Collee, Alain Godard, Lu Wei
Uloge: Shaofeng Feng, Shawn Dou, Ankhnyam Ragchaa, Yin Zhusheng, Ba Sen Zha Bu
Mladi student iz Pekinga, Chen Zhen, tijekom Kulturne revolucije poslan je 1967. godine među nomadske pastire u kineskoj provinciji Unutrašnja Mongolija. Tamo otkriva drevnu sinergiju ovih ljudi, životinja koje oni čuvaju i divljih vukova koji lutaju nepreglednim ravnicama. Chen se upoznaje sa dubokom duhovnom vezom između ovih prirodnih suparnika, ali i sa time koliko jedni od drugih mogu naučiti. Međutim, kada odjek promjena u narodnoj Republici Kini stigne iz gradova u stepe, noseći sa sobom duh modernog doba, mir Chenovog usamljeničkog života naglo je uzdrman i narušena je krhka ravnoteža koja vlada između ljudi i vukova...
Film je pripreman sedam, a sniman skoro tri godine. Inspiriran je istoimenim romanom Jiang Ronga (pisao ga je 30 !!! godina), objavljenom 2004. Godine... Riječ je o raskošnoj i dirljivoj priči o kulturi koja više ne postoji, ali istovremeno i moćan portret savremene Kine te briljantna analiza toga kako ova zemlja vidi sebe, svoj narod i svoju povijest.
Do sada je roman u Kini imao preko 20 milijuna čitatelja i smatra se najčitanijom knjigom poslije „Crvene knjige“ Mao Ce Tunga. Roman je preveden na tridesetak jezika, te dobitnik brojnih nagrada.

Le dernier loup / Lang Tu Teng / Wolf Totem, 2015. Jean Jacques Annaud, 121 min. F / CN
Scenarij: Jiang Rong, Jean-Jacques Annaud, John Collee, Alain Godard, Lu Wei
Uloge: Shaofeng Feng, Shawn Dou, Ankhnyam Ragchaa, Yin Zhusheng, Ba Sen Zha Bu
Mladi student iz Pekinga, Chen Zhen, tijekom Kulturne revolucije poslan je 1967. godine među nomadske pastire u kineskoj provinciji Unutrašnja Mongolija. Tamo otkriva drevnu sinergiju ovih ljudi, životinja koje oni čuvaju i divljih vukova koji lutaju nepreglednim ravnicama. Chen se upoznaje sa dubokom duhovnom vezom između ovih prirodnih suparnika, ali i sa time koliko jedni od drugih mogu naučiti. Međutim, kada odjek promjena u narodnoj Republici Kini stigne iz gradova u stepe, noseći sa sobom duh modernog doba, mir Chenovog usamljeničkog života naglo je uzdrman i narušena je krhka ravnoteža koja vlada između ljudi i vukova...
Film je pripreman sedam, a sniman skoro tri godine. Inspiriran je istoimenim romanom Jiang Ronga (pisao ga je 30 !!! godina), objavljenom 2004. Godine... Riječ je o raskošnoj i dirljivoj priči o kulturi koja više ne postoji, ali istovremeno i moćan portret savremene Kine te briljantna analiza toga kako ova zemlja vidi sebe, svoj narod i svoju povijest.
Do sada je roman u Kini imao preko 20 milijuna čitatelja i smatra se najčitanijom knjigom poslije „Crvene knjige“ Mao Ce Tunga. Roman je preveden na tridesetak jezika, te dobitnik brojnih nagrada.

Le dernier loup / Lang Tu Teng / Wolf Totem, 2015. Jean Jacques Annaud, 121 min. F / CN
Scenarij: Jiang Rong, Jean-Jacques Annaud, John Collee, Alain Godard, Lu Wei
Uloge: Shaofeng Feng, Shawn Dou, Ankhnyam Ragchaa, Yin Zhusheng, Ba Sen Zha Bu
Mladi student iz Pekinga, Chen Zhen, tijekom Kulturne revolucije poslan je 1967. godine među nomadske pastire u kineskoj provinciji Unutrašnja Mongolija. Tamo otkriva drevnu sinergiju ovih ljudi, životinja koje oni čuvaju i divljih vukova koji lutaju nepreglednim ravnicama. Chen se upoznaje sa dubokom duhovnom vezom između ovih prirodnih suparnika, ali i sa time koliko jedni od drugih mogu naučiti. Međutim, kada odjek promjena u narodnoj Republici Kini stigne iz gradova u stepe, noseći sa sobom duh modernog doba, mir Chenovog usamljeničkog života naglo je uzdrman i narušena je krhka ravnoteža koja vlada između ljudi i vukova...
Film je pripreman sedam, a sniman skoro tri godine. Inspiriran je istoimenim romanom Jiang Ronga (pisao ga je 30 !!! godina), objavljenom 2004. Godine... Riječ je o raskošnoj i dirljivoj priči o kulturi koja više ne postoji, ali istovremeno i moćan portret savremene Kine te briljantna analiza toga kako ova zemlja vidi sebe, svoj narod i svoju povijest.
Do sada je roman u Kini imao preko 20 milijuna čitatelja i smatra se najčitanijom knjigom poslije „Crvene knjige“ Mao Ce Tunga. Roman je preveden na tridesetak jezika, te dobitnik brojnih nagrada.

Le dernier loup / Lang Tu Teng / Wolf Totem, 2015. Jean Jacques Annaud, 121 min. F / CN
Scenarij: Jiang Rong, Jean-Jacques Annaud, John Collee, Alain Godard, Lu Wei
Uloge: Shaofeng Feng, Shawn Dou, Ankhnyam Ragchaa, Yin Zhusheng, Ba Sen Zha Bu
Mladi student iz Pekinga, Chen Zhen, tijekom Kulturne revolucije poslan je 1967. godine među nomadske pastire u kineskoj provinciji Unutrašnja Mongolija. Tamo otkriva drevnu sinergiju ovih ljudi, životinja koje oni čuvaju i divljih vukova koji lutaju nepreglednim ravnicama. Chen se upoznaje sa dubokom duhovnom vezom između ovih prirodnih suparnika, ali i sa time koliko jedni od drugih mogu naučiti. Međutim, kada odjek promjena u narodnoj Republici Kini stigne iz gradova u stepe, noseći sa sobom duh modernog doba, mir Chenovog usamljeničkog života naglo je uzdrman i narušena je krhka ravnoteža koja vlada između ljudi i vukova...
Film je pripreman sedam, a sniman skoro tri godine. Inspiriran je istoimenim romanom Jiang Ronga (pisao ga je 30 !!! godina), objavljenom 2004. Godine... Riječ je o raskošnoj i dirljivoj priči o kulturi koja više ne postoji, ali istovremeno i moćan portret savremene Kine te briljantna analiza toga kako ova zemlja vidi sebe, svoj narod i svoju povijest.
Do sada je roman u Kini imao preko 20 milijuna čitatelja i smatra se najčitanijom knjigom poslije „Crvene knjige“ Mao Ce Tunga. Roman je preveden na tridesetak jezika, te dobitnik brojnih nagrada.

Le dernier loup / Lang Tu Teng / Wolf Totem, 2015. Jean Jacques Annaud, 121 min. F / CN
Scenarij: Jiang Rong, Jean-Jacques Annaud, John Collee, Alain Godard, Lu Wei
Uloge: Shaofeng Feng, Shawn Dou, Ankhnyam Ragchaa, Yin Zhusheng, Ba Sen Zha Bu
Mladi student iz Pekinga, Chen Zhen, tijekom Kulturne revolucije poslan je 1967. godine među nomadske pastire u kineskoj provinciji Unutrašnja Mongolija. Tamo otkriva drevnu sinergiju ovih ljudi, životinja koje oni čuvaju i divljih vukova koji lutaju nepreglednim ravnicama. Chen se upoznaje sa dubokom duhovnom vezom između ovih prirodnih suparnika, ali i sa time koliko jedni od drugih mogu naučiti. Međutim, kada odjek promjena u narodnoj Republici Kini stigne iz gradova u stepe, noseći sa sobom duh modernog doba, mir Chenovog usamljeničkog života naglo je uzdrman i narušena je krhka ravnoteža koja vlada između ljudi i vukova...
Film je pripreman sedam, a sniman skoro tri godine. Inspiriran je istoimenim romanom Jiang Ronga (pisao ga je 30 !!! godina), objavljenom 2004. Godine... Riječ je o raskošnoj i dirljivoj priči o kulturi koja više ne postoji, ali istovremeno i moćan portret savremene Kine te briljantna analiza toga kako ova zemlja vidi sebe, svoj narod i svoju povijest.
Do sada je roman u Kini imao preko 20 milijuna čitatelja i smatra se najčitanijom knjigom poslije „Crvene knjige“ Mao Ce Tunga. Roman je preveden na tridesetak jezika, te dobitnik brojnih nagrada.

SJEĆANJE NA MONTGOMERYJA CLIFTA
Pedeset godina prošlo je od smrti Montgomeryja Montyja Clifta, uz Jamesa Deana i Marlona Branda jednog od trojice mladih američkih glumaca koji su među prvima, pedesetih godina prošlog stoljeća, polazili slavni Actor's Studio koji je prenio i prilagodio američkim uvjetima metodu glume Stanislavskog, što im je pomoglo da iznimni talent razviju u izvanredno glumačko umijeće. Snažne osobnosti, izrazito fizički privlačni, oni su ipak tu metodu podredili svojim stavovima i načinu života, izražavajući u ulogama i dominantan osjećaj tadašnje mlade generacije koja nije nalazila svoje mjesto u svijetu oblikovanu nakon Drugog svjetskog rata. To je rezultiralo neurozama, agresivnim ispadima i neshvaćenim otporima, pa su kao „buntovnici bez razloga“ postali idoli mlade generacije ne samo u SAD-u nego i u mnogim drugim zemljama.
The Young Lions, 1958. Edward Dmytryk, 167 min. SAD
Scenarij: Edward Anhalt (prema romanu Irwina Shawa)
Uloge: Marlon Brando, Montgomery Clift, Dean Martin, Maximilian Schell, Barbara Rus
Prvi holivudski film Maximilijana Schella, priča je o nekoliko različitih muškaraca i načinu na koji je Drugi svjetski rat utjecao na njih. Marlon Brando tumači njemačkog instruktora skijanja Christiiana Diestla koji se vojsci priključuje vjerujući da će Hitler donijeti Njemačkoj prosperitet. Vidjevši što je rat učinio od njegova zapovjednika, polako mijenja mišljenje... Montgomery Clift iznimno dojmljivo tumači američkog Židova, vojnika po imenu Noah Ackerman koji se bori protiv diskriminacije i antisemitskog zlostavljanja u američkoj vojsci, a na kraju ostane traumatiziran otkrićem koncentracijskih logora u Drugom svjetskom ratu...
"Mladi lavovi" je debitantski roman američkog književnika Irwina Shawa iz 1948. godine, inspiriran njegovim iskustvima u američkoj vojsci za vrijeme Drugog svjetskog rata...

SJEĆANJE NA MONTGOMERY CLIFTA
Pedeset godina prošlo je od smrti Montgomeryja Montyja Clifta, uz Jamesa Deana i Marlona Branda jednog od trojice mladih američkih glumaca koji su među prvima, pedesetih godina prošlog stoljeća, polazili slavni Actor's Studio koji je prenio i prilagodio američkim uvjetima metodu glume Stanislavskog, što im je pomoglo da iznimni talent razviju u izvanredno glumačko umijeće. Snažne osobnosti, izrazito fizički privlačni, oni su ipak tu metodu podredili svojim stavovima i načinu života, izražavajući u ulogama i dominantan osjećaj tadašnje mlade generacije koja nije nalazila svoje mjesto u svijetu oblikovanu nakon Drugog svjetskog rata. To je rezultiralo neurozama, agresivnim ispadima i neshvaćenim otporima, pa su kao „buntovnici bez razloga“ postali idoli mlade generacije ne samo u SAD-u nego i u mnogim drugim zemljama.
I Confess, 1953. Alfred Hitchcock, 95 min. SAD/CAN
Scenarij: George Tabori, William Archibald (prema drami Paula Anthelme)
Uloge: Montgomery Clift, Anne Baxter, Karl Malden, Brian Aherne, O.E. Hass
Montgomery Clift u ulozi je Michaela Logana, svećenika koji je spletom okolnosti osumnjičen za ubojstvo koje nije počinio. Kućepazitelj Otto Keller priznao mu je u ispovijedi da je nenamjerno ubio odvjetnika pokušavajući ga opljačkati. Svećenik, vezan ispovjednom tajnom, ne smije reći što zna. S ubijenim odvjetnikom povezuje ga i jedna pripadnica njegove župe. Policija ga uhiti i Logan na sudu mora dokazati nevinost...
Ovaj film, snimljen 1953. godine, filmski kritičari drže "najkatoličkijim" i najozbiljnijim filmom majstora napetosti Alfreda Hitchcocka, koji je i sam bio odgajan u katoličkoj vjeri i u čijoj filmografiji teme poput opraštanja, otkupljenja, grijeha, osjećaja krivnje, ispovijedi i (religioznog) straha ne manjkaju.
Veličina Cliftovog glumačkog umijeća u filmu „Ispovijedam se“ bila je primjerena Hitchcockovoj redateljskoj virtuoznosti što je pridonijelo tome da je u trilerski zaplet povjerovao i onaj dio publike kojemu je ta svećenička dužnost bila nešto nepoznato... (Tomislav Kurelec, filmski programi)

IN MEMORIAM GEOFFREY LEWIS
George Lewis je bio vrstan karakterni glumac, uvijek sjajan, važan i zapažen sporedni lik koji je filmovima u kojima je nastupao davao posebnu aromu...
The Great Waldo Pepper, 1975. George Roy Hill, 107 min. SAD
Scenarij: William Goldman
Uloge: Robert Redford, Bo Svenson, Bo Brundin, Susan Sarandon, Geoffrey Lewis
Sanjajući o slavi koju nije postigao u 1. svjetskom ratu, neustrašivi letač Waldo Pepper 20-ih godina širi ushit središnjim SAD-om svojim fantastičnim akrobacijama. No tada ga iz Hollywooda pozovu da nastupi u ratnom epu...
Waldo Pepper je pilot veteran 1. svjetskog rata, koji dvadesetih godina prošlog stoljeća zarađuje za život putujući zemljom i izvodeći vratolomne akrobacije svojim dvokrilcem. Preuveličava svoje ratne pustolovine koliko zbog ispunjenja svojih maštarija toliko i zbog svoje publike, tvrdeći da je sudjelovao u zračnoj borbi s velikim njemačkim borbenim pilotom Ernstom Kesslerom. S padom zanimanja za zračne akrobacije, pilot je primoran udružiti se s dobrodušnim bivšim suparnikom Axelom Olssonom. No, teško razdoblje za pilote nastavlja se pa se stoga pridružuju letećem cirkusu. Nakon što se dogodi tragedija, Pepper mora odgovarati pred avijatičarskim vlastima. Bez straha Waldo i Axel odlaze u Hollywood koji buja, a Waldo uzima i novo ime kako bi zaobišao svoju zabranu leta. Unajmljeni su kao piloti u filmu o Kesslerovim junačkim pothvatima, a Waldu se napokon ukaže prilika da upozna i leti sa svojim mitskim suparnikom, ovaj put zapravo.
„Veliki Waldo Pepper“ prilično je šarmantno, zabavno i uzbudljivo ostvarenje koje najbolje funkcionira kao posveta nekim prošlim vremenima u kojima su nezreli akrobatski piloti bili zvijezde, a aduti filma su i atraktivne zračne vratolomije, uobičajeno ležeran Robert Redford, izvrsna fotografija trostrukog oskarovca Roberta Surteesa i odlična glazba legendarnog Henryja Mancinija...

IN MEMORIAM GEOFFREY LEWIS
George Lewis je bio vrstan karakterni glumac, uvijek sjajan, važan i zapažen sporedni lik koji je filmovima u kojima je nastupao davao posebnu aromu...
The Wind and the Lion, 1975. John Milius, 119 min. SAD
Scenarij: John Milius
Uloge: Sean Connery, Candice Bergen, Brian Keith, John Huston, Geoffrey Lewis
Radnja filma događa se na početku dvadesetog stoljeća u Maroku, a djelomično je bazirana na stvarnom događaju. U državi koja je predmet spora nekoliko evropskih država, zapovjednik skupine Berbera po imenu Raisuli otme američku građanku Eden Pedecaris i njezino dvoje djece. Otmicom zapravo žele destabilizirati vlast trenutnog Sultana, stvoriti međunarodni incident i tako potaknuti građanski rat u Maroku. A američki predsjednik Roosevelt koristi situaciju za vlastitu predsjedničku kampanju.
Iako od dviju nominacija za Oscara nije potvrdio niti jednu, „Vjetar i lav“ je još jedno dojmljivo Miliusovo djelo, nadahnuto istinitim slučajem otmice američkog građanina u Maroku početkom 20. stoljeća. Spretno križajući stvarne događaje i fikciju, Milius je kreirao klasični pustolovni film fascinantne likovnosti, nadahnute režije i suptilna humora, u kojem se posvetio svojoj omiljenoj temi razvijanja povjerenja i poštovanja među snažnim karakterima "većima od života" koji se spletom okolnosti nalaze na suprotstavljenim stranama te koji pripadaju različitim kulturama, a cjelina imponira i slojevitim prikazom islamske kulture te sugestivnim glumačkim nastupima. (Josip Grozdanić, filmski programi)

IN MEMORIAM OMAR SHARIF
Egipatski glumac Omar Sharif nominiran je za Oscara za ulogu u filmu „Lawrence od Arabije“, dok je Zlatni globus osvojio za ulogu Jurija u „Doktoru Živagu“ te za ulogu Sherifa Alija u „Lawrenceu od Arabije“... Prvi je arapski glumac koji je ostvario značajnu karijeru u Holywoodu, a zahvaljujući upravo navedenim filmovima postaje velika zvijezda... No, slava kao da ga nije zanimala: opuštenost, sklonost piću i kocki narušila mu je zdravlje ali i spriječila bolji razvoj karijere. Bio je strastveni igrač bridga – kažu upućeniji, jedan od najboljih... Bio je aktivan u ne tako davnim političkim previranjima u Egiptu kada je zbačen Hosni Mubarak, te kasnije Muhamed Mursi... Omar Sharif pokopan je u Kairu, u lijesu kojeg je prekrivala egipatska zastava.
Funny girl, 1968. William Wyler, 151 min. SAD
Scenarij: Isobel Lennart (prema vlastitoj knjizi i drami)
Uloge: Barbra Streisand, Omar Sharif, Kay Medford, Anne Francis, Walter Pidgeon
Slobodno interpretiran biografski mjuzikl o životu američke komičarke, pjevačice i glumice Fanny Brice i njezina supruga, kockara i prevaranta Nicka Arnsteina. Fanny i Nick upoznali su se nakon njezina prvog scenskog nastupa. Ubrzo postaju bliski i vjenčaju se. Fanny postaje zvijezda, a Nick se ne uspijeva riješiti sklonosti riziku i kockanju...
U „Smiješnoj djevojci“, identičnoj ulozi u njujorškom kazališnom mjuziklu koju je prethodno tumačila duže od godinu, Streisand interpretira legendarnu "Ziegfeldovu djevojku" Fanny Brice, koja je ranih dvadesetih godina osvojila Broadway, a Sharif tumači kockara i njena ljubavnika Nickyja Arnsteina. Iako njihov odnos s vremenom zapada u donekle klišejima opterećenu melodramu, te premda fikcijski lik Fanny Brice ne odgovara karakteru stvarne osobe, Streisand se tim zabavnim i lepršavim filmom afirmirala kao iznimno darovita komičarka (apsolutno zasluženo osvojila Oscara i Zlatni globus) istančana osjećaja za ritam i mjeru gega, kao i za nijansiranje lika, a Sharif je odličan izbor za rolu njoj gotovo po svemu suprotstavljena dijela ukletog ljubavnog para... (Josip Grozdanić, filmski programi)

SJEĆANJE NA MONTGOMERYJA CLIFTA
Pedeset godina prošlo je od smrti Montgomeryja Montyja Clifta, uz Jamesa Deana i Marlona Branda jednog od trojice mladih američkih glumaca koji su među prvima, pedesetih godina prošlog stoljeća, polazili slavni Actor's Studio koji je prenio i prilagodio američkim uvjetima metodu glume Stanislavskog, što im je pomoglo da iznimni talent razviju u izvanredno glumačko umijeće. Snažne osobnosti, izrazito fizički privlačni, oni su ipak tu metodu podredili svojim stavovima i načinu života, izražavajući u ulogama i dominantan osjećaj tadašnje mlade generacije koja nije nalazila svoje mjesto u svijetu oblikovanu nakon Drugog svjetskog rata. To je rezultiralo neurozama, agresivnim ispadima i neshvaćenim otporima, pa su kao „buntovnici bez razloga“ postali idoli mlade generacije ne samo u SAD-u nego i u mnogim drugim zemljama.
The Young Lions, 1958. Edward Dmytryk, 167 min. SAD
Scenarij: Edward Anhalt (prema romanu Irwina Shawa)
Uloge: Marlon Brando, Montgomery Clift, Dean Martin, Maximilian Schell, Barbara Rus
Prvi holivudski film Maximilijana Schella, priča je o nekoliko različitih muškaraca i načinu na koji je Drugi svjetski rat utjecao na njih. Marlon Brando tumači njemačkog instruktora skijanja Christiiana Diestla koji se vojsci priključuje vjerujući da će Hitler donijeti Njemačkoj prosperitet. Vidjevši što je rat učinio od njegova zapovjednika, polako mijenja mišljenje... Montgomery Clift iznimno dojmljivo tumači američkog Židova, vojnika po imenu Noah Ackerman koji se bori protiv diskriminacije i antisemitskog zlostavljanja u američkoj vojsci, a na kraju ostane traumatiziran otkrićem koncentracijskih logora u Drugom svjetskom ratu...
"Mladi lavovi" je debitantski roman američkog književnika Irwina Shawa iz 1948. godine, inspiriran njegovim iskustvima u američkoj vojsci za vrijeme Drugog svjetskog rata...

SJEĆANJE NA MONTGOMERY CLIFTA
Pedeset godina prošlo je od smrti Montgomeryja Montyja Clifta, uz Jamesa Deana i Marlona Branda jednog od trojice mladih američkih glumaca koji su među prvima, pedesetih godina prošlog stoljeća, polazili slavni Actor's Studio koji je prenio i prilagodio američkim uvjetima metodu glume Stanislavskog, što im je pomoglo da iznimni talent razviju u izvanredno glumačko umijeće. Snažne osobnosti, izrazito fizički privlačni, oni su ipak tu metodu podredili svojim stavovima i načinu života, izražavajući u ulogama i dominantan osjećaj tadašnje mlade generacije koja nije nalazila svoje mjesto u svijetu oblikovanu nakon Drugog svjetskog rata. To je rezultiralo neurozama, agresivnim ispadima i neshvaćenim otporima, pa su kao „buntovnici bez razloga“ postali idoli mlade generacije ne samo u SAD-u nego i u mnogim drugim zemljama.
I Confess, 1953. Alfred Hitchcock, 95 min. SAD/CAN
Scenarij: George Tabori, William Archibald (prema drami Paula Anthelme)
Uloge: Montgomery Clift, Anne Baxter, Karl Malden, Brian Aherne, O.E. Hass
Montgomery Clift u ulozi je Michaela Logana, svećenika koji je spletom okolnosti osumnjičen za ubojstvo koje nije počinio. Kućepazitelj Otto Keller priznao mu je u ispovijedi da je nenamjerno ubio odvjetnika pokušavajući ga opljačkati. Svećenik, vezan ispovjednom tajnom, ne smije reći što zna. S ubijenim odvjetnikom povezuje ga i jedna pripadnica njegove župe. Policija ga uhiti i Logan na sudu mora dokazati nevinost...
Ovaj film, snimljen 1953. godine, filmski kritičari drže "najkatoličkijim" i najozbiljnijim filmom majstora napetosti Alfreda Hitchcocka, koji je i sam bio odgajan u katoličkoj vjeri i u čijoj filmografiji teme poput opraštanja, otkupljenja, grijeha, osjećaja krivnje, ispovijedi i (religioznog) straha ne manjkaju.
Veličina Cliftovog glumačkog umijeća u filmu „Ispovijedam se“ bila je primjerena Hitchcockovoj redateljskoj virtuoznosti što je pridonijelo tome da je u trilerski zaplet povjerovao i onaj dio publike kojemu je ta svećenička dužnost bila nešto nepoznato... (Tomislav Kurelec, filmski programi)

IN MEMORIAM OMAR SHARIF
Egipatski glumac Omar Sharif nominiran je za Oscara za ulogu u filmu „Lawrence od Arabije“, dok je Zlatni globus osvojio za ulogu Jurija u „Doktoru Živagu“ te za ulogu Sherifa Alija u „Lawrenceu od Arabije“... Prvi je arapski glumac koji je ostvario značajnu karijeru u Holywoodu, a zahvaljujući upravo navedenim filmovima postaje velika zvijezda... No, slava kao da ga nije zanimala: opuštenost, sklonost piću i kocki narušila mu je zdravlje ali i spriječila bolji razvoj karijere. Bio je strastveni igrač bridga – kažu upućeniji, jedan od najboljih... Bio je aktivan u ne tako davnim političkim previranjima u Egiptu kada je zbačen Hosni Mubarak, te kasnije Muhamed Mursi... Omar Sharif pokopan je u Kairu, u lijesu kojeg je prekrivala egipatska zastava.
Funny girl, 1968. William Wyler, 151 min. SAD
Scenarij: Isobel Lennart (prema vlastitoj knjizi i drami)
Uloge: Barbra Streisand, Omar Sharif, Kay Medford, Anne Francis, Walter Pidgeon
Slobodno interpretiran biografski mjuzikl o životu američke komičarke, pjevačice i glumice Fanny Brice i njezina supruga, kockara i prevaranta Nicka Arnsteina. Fanny i Nick upoznali su se nakon njezina prvog scenskog nastupa. Ubrzo postaju bliski i vjenčaju se. Fanny postaje zvijezda, a Nick se ne uspijeva riješiti sklonosti riziku i kockanju...
U „Smiješnoj djevojci“, identičnoj ulozi u njujorškom kazališnom mjuziklu koju je prethodno tumačila duže od godinu, Streisand interpretira legendarnu "Ziegfeldovu djevojku" Fanny Brice, koja je ranih dvadesetih godina osvojila Broadway, a Sharif tumači kockara i njena ljubavnika Nickyja Arnsteina. Iako njihov odnos s vremenom zapada u donekle klišejima opterećenu melodramu, te premda fikcijski lik Fanny Brice ne odgovara karakteru stvarne osobe, Streisand se tim zabavnim i lepršavim filmom afirmirala kao iznimno darovita komičarka (apsolutno zasluženo osvojila Oscara i Zlatni globus) istančana osjećaja za ritam i mjeru gega, kao i za nijansiranje lika, a Sharif je odličan izbor za rolu njoj gotovo po svemu suprotstavljena dijela ukletog ljubavnog para... (Josip Grozdanić, filmski programi)

IN MEMORIAM GEOFFREY LEWIS
George Lewis je bio vrstan karakterni glumac, uvijek sjajan, važan i zapažen sporedni lik koji je filmovima u kojima je nastupao davao posebnu aromu...
The Wind and the Lion, 1975. John Milius, 119 min. SAD
Scenarij: John Milius
Uloge: Sean Connery, Candice Bergen, Brian Keith, John Huston, Geoffrey Lewis
Radnja filma događa se na početku dvadesetog stoljeća u Maroku, a djelomično je bazirana na stvarnom događaju. U državi koja je predmet spora nekoliko evropskih država, zapovjednik skupine Berbera po imenu Raisuli otme američku građanku Eden Pedecaris i njezino dvoje djece. Otmicom zapravo žele destabilizirati vlast trenutnog Sultana, stvoriti međunarodni incident i tako potaknuti građanski rat u Maroku. A američki predsjednik Roosevelt koristi situaciju za vlastitu predsjedničku kampanju.
Iako od dviju nominacija za Oscara nije potvrdio niti jednu, „Vjetar i lav“ je još jedno dojmljivo Miliusovo djelo, nadahnuto istinitim slučajem otmice američkog građanina u Maroku početkom 20. stoljeća. Spretno križajući stvarne događaje i fikciju, Milius je kreirao klasični pustolovni film fascinantne likovnosti, nadahnute režije i suptilna humora, u kojem se posvetio svojoj omiljenoj temi razvijanja povjerenja i poštovanja među snažnim karakterima "većima od života" koji se spletom okolnosti nalaze na suprotstavljenim stranama te koji pripadaju različitim kulturama, a cjelina imponira i slojevitim prikazom islamske kulture te sugestivnim glumačkim nastupima. (Josip Grozdanić, filmski programi)

IN MEMORIAM LAURA ANTONELLI
Mlađoj publici ime Laure Antoneli ne govori mnogo, no sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bila je tiha patnja brojnih naraštaja Splićana... I ne samo njih... Seksipilna Laura nastupala je u tada popularnim talijanskim erotskim komedijama od kojih je najpoznatija „Malizija“ ili „Igra s vatrom“...
Laura Antonelli - Bellissima istriana s licem anđela i tijelom grešnice - rođena je u Puli 28. studenoga 1941. Kao djevojčica je napustila rodnu Pulu i krenula prema Napulju, gdje je namjeravala postati profesorica tjelesne kulture, no 1965. dodijeljena joj je uloga u reklami za Coca Colu, a nakon toga slijedi stotinjak komedija i erotskih filmova pod redateljskim palicama Luchina Viscontija, Alberta Sordija, Giuseppea Patronija Griffija. Za svoje filmove su je angažirali i Ettore Scola, Carlo Vanzina, Dino Risi i Luigi Comencini. Imati Lauru Antonelli u svom filmu, značilo je i ekonomski uspjeh filma. Zato je, nakon što je 1973. film "Malizia" zaradio preko šest milijardi lira, Antonelli postala jedna od glumica s najvećim honorarima ikad u Evropi.
Karijeru je završila 80-ih, nakon više neuspješnih estetskih operacija i povlačenja po sudu zbog 36 grama kokaina pronađenih u njezinoj vili. Tada su je mediji potpuno uništili. Nakon desetak godina dokazala je nevinost, ali i živjela povučeno, u lošim uvjetima u gradiću Ladispoli, na periferiji Rima. Intervjue nije davala, nije se davala fotografirati, a jednu od posljednjih izjava dala je nakon oslobađajuće presude: “Život na zemlji me više ne zanima, davno sam se okrenula duhovnom životu. Ne želim da me snimate, neću davati intervjue, a ako ostanete ovdje neću moći izaći iz stana...“
Sans mobile apparent, 1971. Philippe Labro, 100 min. FR/IT
Scenarij: Vincenzo Labella, Philippe Labro, Jacques Lanzmann (prema romanu Evana Huntera)
Uloge: Jean-Louis Trintignant, Dominique Sanda, Sacha Distel, Carla Gravina, Laura Antonelli
Priča se događa u Nici na francuskoj rivijeri: policijski istražitelj Stéphane Carella mora naći poveznicu između serije naizgled nepovezanih ubojstava da bi pronašao ubojicu i spriječio daljnje tragedije. Čini se da svima, s kojima na bilo koji način inspektor ostvari kontakt, prijeti opasnost od nepoznata snajperista...

IN MEMORIAM LAURA ANTONELLI
Mlađoj publici ime Laure Antoneli ne govori mnogo, no sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bila je tiha patnja brojnih naraštaja Splićana... I ne samo njih... Seksipilna Laura nastupala je u tada popularnim talijanskim erotskim komedijama od kojih je najpoznatija „Malizija“ ili „Igra s vatrom“...
Laura Antonelli - Bellissima istriana s licem anđela i tijelom grešnice - rođena je u Puli 28. studenoga 1941. Kao djevojčica je napustila rodnu Pulu i krenula prema Napulju, gdje je namjeravala postati profesorica tjelesne kulture, no 1965. dodijeljena joj je uloga u reklami za Coca Colu. Nakon toga slijedi stotinjak komedija i erotskih filmova pod redateljskim palicama Luchina Viscontija, Alberta Sordija, Giuseppea Patronija Griffija. Za svoje filmove su je angažirali i Ettore Scola, Carlo Vanzina, Dino Risi i Luigi Comencini. Imati Lauru Antonelli u svom filmu, značilo je i ekonomski uspjeh filma. Zato je, nakon što je 1973. film "Malizia" zaradio preko šest milijardi lira, Antonelli postala jedna od glumica s najvećim honorarima ikad u Evropi.
Karijeru je završila 80-ih, nakon više neuspješnih estetskih operacija i povlačenja po sudu zbog 36 grama kokaina pronađenih u njezinoj vili. Tada su je mediji potpuno uništili. Nakon desetak godina dokazala je nevinost, ali i živjela povučeno, u lošim uvjetima u gradiću Ladispoli, na periferiji Rima. Intervjue nije davala, nije se davala fotografirati, a jednu od posljednjih izjava dala je nakon oslobađajuće presude: “Život na zemlji me više ne zanima, davno sam se okrenula duhovnom životu. Ne želim da me snimate, neću davati intervjue, a ako ostanete ovdje neću moći izaći iz stana...“
Divina creatura, 1975. Giuseppe Patroni Griffi 115 min. IT
Scenarij: Giuseppe Patroni Griffi, Alfio Valdarnini (prema romanu Luciana Zuccolija)
Uloge: Laura Antonelli, Terence Stamp, Michele Placido, Duilio Del Prete, Ettore Manni
Kroz ljubavni trokut film prikazuje dekadenciju talijanskog društva dvadesetih godina prošloga stoljeća... Laura Antonelli tumači Manoelu Roderighi, naizgled običnu djevojku iz srednje klase. Zaručena je za Martina Ghiondellija, no zapne za oko dekadentnom aristokratu Danyu di Bagnascu. On je odlučan u namjeri da postane njegova, te razvija potpunu i opasnu opsesiju njome pa saznaje da je zapravo prostitutka...

IN MEMORIAM GABRIELE FERZETTI
Kada je film u pitanju, Ferzetti nije bio zvijezda nego karakterni glumac, ne baš izbirljiv, tako da je u jednoj sezoni znao nanizati i četiri do osam uloga. Ipak, u tom obilju bilo je i štošta prvorazrednog...
Le amiche, 1955. Michelangelo Antonioni, 104 min. IT
Scenarij: Suso Cecchi D'Amico, Michelangelo Antonioni, Alba De Cespedes (prema romanu Cesarea Pavesea)
Uloge: Eleonora Rossi Drago, Gabriele Ferzetti, Franco Fabrizi, Valentina Cortese, Yvonne Furneaux
Priča o odnosima nekoliko dobrostojećih prijateljica i njihovim ljubavima. Clelia koja inače živi u Rimu, dolazi u rodni Turin da bi otvorila podružnicu modnog salona. Slučajno u hotelu spasi Rosettu iz susjedne sobe koja se pokušala ubiti tabletama. Nakon što joj pomogne, zbliži se s Rosettom i njezine tri prijateljice: rastavljenom Mominom koja uživa u prolaznim ljubavnicima, zaručenom uspješnom keramičarkom Nene i lakomislenom Marielle.
Gabriele Ferzetti mogao je glumiti seljake, ulične siromahe, gangstere, glazbenike i još štošta, ali u jednom je bio nenadmašan – ulogama naočitih urbanih elegantnih tipova u kojima je nešto kvarno. Prvi je to otkrio Michelangelo Antonioni u „Prijateljicama“, nagrađenima u Veneciji, među brojnim likovima njegov se izdvajao kultiviranošću, ali je zapravo bio slabić koga je mogla trpjeti samo zaljubljena supruga, neusporedivo talentiranija umjetnica, a i njegova sklonost ljubakanju rezultirala je samoubojstvom jedne od junakinja... (Nenad Polimac, Jutarnji list)

IN MEMORIAM GABRIELE FERZETTI
Kada je film u pitanju, Ferzetti nije bio zvijezda nego karakterni glumac, ne baš izbirljiv, tako da je u jednoj sezoni znao nanizati i četiri do osam uloga. Ipak, u tom obilju bilo je i štošta prvorazrednog...
La lunga notte del '43, 1960. Florestano Vancini, 105 min. IT
Scenarij: Ennio De Concini, Pier Paolo Pasolini, Florestano Vancini (prema istoimenom romanu Giorgioa Bassanija)
Uloge: linda Lee, Gabriele Ferzetti, Enrico Maria Salerno, Gino Cervi, Nerio Bernard
Radnja film događa se za Drugog svjetskog rata kada u Italiji jača fašizam. Mlada Anna udana je za invalida osuđena na život u kolicima. Varajući supruga, započinje aferu s bivšim ljubavnikom. Nakon što se tajno sastanu jedne noći, njihovi bližnji zajedno s ostalim građanima budu pokupljeni iz svojih domova i optuženi da su neprijatelji Mussolinijeve vlade. Annin suprug i otac njezina ljubavnika su među njima, no ljubavnici će morati pobjeći od svih, ako se žele spasiti...


IN MEMORIAM ANITA EKBERG
Zvali su je 'led koji se topi'. Bila je seks simbol par excellence. Njena nordijska pojava zaludila je rimsku Viu Veneto. Tamo se ukazala na vrhuncu Dolce Vite, u eri paparazza, striptizeta, skandala i ljubavi. 'Bila je poput mlade božice', rekao je za nju Fellini. Marcello Mastroianni bio je nešto suzdržaniji, rekavši da ga je 'podsjećala na vojnika Wehrmachta koji mi je zapovijedio da se ukrcam u njegov kamion'. Fellini joj je dodijelio ulogu u „Slatkom životu“. Sve ostalo je povijest... Iako je ostala upamćena dok je uronjena u Fontanu di Trevi mamila Mastroiannija onim senzualnim 'Marcello, come here!', mnogo šokantnija bila je njena toaleta koju su za taj film dizajnirale sestre Fontana u stilu vatikanskih svećenika. A scenu u kojoj se ona u društvu Marcella penje na kupolu bazilike Sv Petra, rimski je kler opisao kao 'skandaloznu'. Te iste večeri, 'svetica' će nakon posjete Vatikanu zamijeniti tu haljinu raskošnim dekolteom i okončati u klubu u termama Caracalla, gdje joj Marcello tijekom plesa kaže, 'You are everything. Tu sei tutto. Prva žena prvog dana stvaranja svijeta. Majka, sestra, ljubavnica, prijateljica, anđeo, zemlja, dom'.
La dolce vita, 1959. Federico Fellini, 174 min. IT
Scenarij: Federico Fellini, Ennio Flaiano, Tullio Pinelli, Brunello Rondi, Pier Paolo Pasolini
Uloge: Marcello Mastroianni, Anita Ekberg, Anouk Aimée, Yvonne Furneaux, Alain Cuny
Pratimo sedam dana u životu Marcella, kolumnista tračerskih novina koji želi postati ozbiljan pisac, no nema snage da to i ostvari. Umjesto toga prepušta se dekadentnom životu Rima i površnim druženjima s društvenom elitom zapuštajući ljubavnu vezu s Emmom do te mjere da Emma pokuša samoubojstvo.
Nakon dekade filmova u kojima je bio objektivni promatrač koji iznosi priču, Fellini postaje redatelj kojeg sve više zanimaju snovi, unutarnji problemi i želja za pričanjem vlastitih doživljaja i osjećaja. Na tom tragu nastaje film „Slatki život“ 1960. godine. Kroz sedam dana i noći film prati mladog novinara Marcella, kojeg glumi Marcello Mastroianni, u svakodnevnim problemima. Djevojka mu se pokušala ubiti zbog njegove nevjere, on ima problema s drugim ženama, prijatelj mu je izvršio samoubojstvo, privukla ga je glumica Sylvia koja je došla snimati film u Rim pa ju on prati u njenim vrludanjima kroz Rim... Upravo je ta priča oko Marcella i Sylvie rezultirala najpoznatijom scenom Fellinijevih filmova, scenom u kojoj se Sylvia kupa u fontani di Trevi i zove Marcella da joj se pridruži... (U spomen na Marcella Matroiannia i tu poznatu scenu, fontana je ugašena i uvijena u crno na jedan dan prilikom njegove smrti 1996. godine.)
Svi se slažu da je ovaj trosatni crno-bijeli film obilježio filmsku povijest, iako je na početku bio izlože raznim napadima. 'Slatki život' je u vrijeme nastanka bio smatran skandaloznim, crkveni i konzervativni krugovi pozivali su na njegovu zabranu, a iz Vatikana je stigao prijedlog da se film preimenuje u 'Odvratni život'. Jedna starica je u Rimu čak zgrabila Fellinija i dobacila mu da si 'objesi kamen oko vrata i skoči u najdublje more'. No, danas se 'Slatki život' smatra filmom s moralnom porukom koji je čedniji od nekih TV reklama, a posebno je važan kao prikaz 'kulture celebrityja' u nastajanju. Možda i najveća ostavština filma je izraz 'paparazzo', skovan prema prezimenu fotoreportera koji snima glamurozni svijet koji glavni junak prati. I sam termin 'slatki život' udomaćio se kao izraz koji dobro opisuje razuzdani život 'celeba' i 'kvaziceleba' koje prati mediji na 'red carpetu'. I što reći nego - ono što je nekad bio filmski skandal, danas je svakodnevnica... (filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0053779/?ref_=fn_al_tt_1

Sangailes vasara, 2015. Alanté Kavaïté, 88 min. LT/F/NL
Scenarij: Alanté Kavaïté
Uloge: Julija Steponaitytė, Aistė Diržiūtė, Jūratė Sodytė, Martynas Budraitis, Laurynas Jurgelis, Nelė Savičenko, Inga Šalkauskaitė
Sedamnaestogodišnja Sangaile opčinjena je akrobatskim letovima avionom, no boji se visine pa se nikada nije usuđivala ući u pilotsku kabinu. Na ljetnoj aeronautičkoj manifestaciji u blizini vile njezinih roditelja upoznaje vršnjakinju Auste, koja za razliku od nje život živi punim plućima. Dvije djevojke započinju romantičnu vezu i Sangaile otkriva Auste svoju najintimniju tajnu. Auste je jedina osoba koja će je potaknuti na letenje... (službena konkurencija Pule & Berlina, najbolja režija Sundancea, kandidat Litve za Oscar za najbolji strani film)
Sjajna gluma Julije Steponaityje i Aiste Diržiute. Uspjele su upriličiti tu međusobnu kemiju i unutarnju borbu puštanja jedne druge u vlastiti svijet i guranja tuđih granica kako bi se povezali. Julia je prisiljena u potpunosti srušiti sve osobne granice i baš to ju dovede do onoga što je oduvijek htjela ali je mislila da ne može imati. Konačno je ušla u taj novi svijet. Ovo je film koji će zarobiti gledatelja u ljepoti koju nastoji prikazati, ljepoti koja nije duboka koliko i koža, suočit će ga s njim samim i ostaviti s previše dojmova da samo izađete iz kina i opet uronite u urbanu okolinu. Nakon njega možete samo krenuti u vlastitu potragu za ljepotom i bitkom i to ne onu filozofsku, već umjetničku... (Kristina Vrdoljak, Mladi pulski filmofili)
Hollywod Reporter vidio ga je kao "privlačno jednostavni, poetski zamišljeni film o odrastenju", u LA Timesu su ga opisali kao poetsko iznenađenje iz Litve, "upečatljivu, sanjivo snimljenu priču o jednoj mladoj djevojci zaljubljenoj u letenje i drugoj koja je potiče da ostvari snove." Rob Hunter s Indiewirea je sublimirao sve snage filma riječima "impresivna fotografija ispunjena ljepotom i simbolizmom, snažna filmska glazba; glumice u dvije glavne role impresioniraju - film zrači iskrenošću do kraja."
Slobodna Dalmacija (Marko Njegić) je "Ljeto za Sanguile" uvrstila na listu 20 na¬jboljih filmova 2015. godine.

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

Sangailes vasara, 2015. Alanté Kavaïté, 88 min. LT/F/NL
Scenarij: Alanté Kavaïté
Uloge: Julija Steponaitytė, Aistė Diržiūtė, Jūratė Sodytė, Martynas Budraitis, Laurynas Jurgelis, Nelė Savičenko, Inga Šalkauskaitė
Sedamnaestogodišnja Sangaile opčinjena je akrobatskim letovima avionom, no boji se visine pa se nikada nije usuđivala ući u pilotsku kabinu. Na ljetnoj aeronautičkoj manifestaciji u blizini vile njezinih roditelja upoznaje vršnjakinju Auste, koja za razliku od nje život živi punim plućima. Dvije djevojke započinju romantičnu vezu i Sangaile otkriva Auste svoju najintimniju tajnu. Auste je jedina osoba koja će je potaknuti na letenje... (službena konkurencija Pule & Berlina, najbolja režija Sundancea, kandidat Litve za Oscar za najbolji strani film)
Sjajna gluma Julije Steponaityje i Aiste Diržiute. Uspjele su upriličiti tu međusobnu kemiju i unutarnju borbu puštanja jedne druge u vlastiti svijet i guranja tuđih granica kako bi se povezali. Julia je prisiljena u potpunosti srušiti sve osobne granice i baš to ju dovede do onoga što je oduvijek htjela ali je mislila da ne može imati. Konačno je ušla u taj novi svijet. Ovo je film koji će zarobiti gledatelja u ljepoti koju nastoji prikazati, ljepoti koja nije duboka koliko i koža, suočit će ga s njim samim i ostaviti s previše dojmova da samo izađete iz kina i opet uronite u urbanu okolinu. Nakon njega možete samo krenuti u vlastitu potragu za ljepotom i bitkom i to ne onu filozofsku, već umjetničku... (Kristina Vrdoljak, Mladi pulski filmofili)
Hollywod Reporter vidio ga je kao "privlačno jednostavni, poetski zamišljeni film o odrastenju", u LA Timesu su ga opisali kao poetsko iznenađenje iz Litve, "upečatljivu, sanjivo snimljenu priču o jednoj mladoj djevojci zaljubljenoj u letenje i drugoj koja je potiče da ostvari snove." Rob Hunter s Indiewirea je sublimirao sve snage filma riječima "impresivna fotografija ispunjena ljepotom i simbolizmom, snažna filmska glazba; glumice u dvije glavne role impresioniraju - film zrači iskrenošću do kraja."
Slobodna Dalmacija (Marko Njegić) je "Ljeto za Sanguile" uvrstila na listu 20 na¬jboljih filmova 2015. godine.

Sangailes vasara, 2015. Alanté Kavaïté, 88 min. LT/F/NL
Scenarij: Alanté Kavaïté
Uloge: Julija Steponaitytė, Aistė Diržiūtė, Jūratė Sodytė, Martynas Budraitis, Laurynas Jurgelis, Nelė Savičenko, Inga Šalkauskaitė
Sedamnaestogodišnja Sangaile opčinjena je akrobatskim letovima avionom, no boji se visine pa se nikada nije usuđivala ući u pilotsku kabinu. Na ljetnoj aeronautičkoj manifestaciji u blizini vile njezinih roditelja upoznaje vršnjakinju Auste, koja za razliku od nje život živi punim plućima. Dvije djevojke započinju romantičnu vezu i Sangaile otkriva Auste svoju najintimniju tajnu. Auste je jedina osoba koja će je potaknuti na letenje... (službena konkurencija Pule & Berlina, najbolja režija Sundancea, kandidat Litve za Oscar za najbolji strani film)
Sjajna gluma Julije Steponaityje i Aiste Diržiute. Uspjele su upriličiti tu međusobnu kemiju i unutarnju borbu puštanja jedne druge u vlastiti svijet i guranja tuđih granica kako bi se povezali. Julia je prisiljena u potpunosti srušiti sve osobne granice i baš to ju dovede do onoga što je oduvijek htjela ali je mislila da ne može imati. Konačno je ušla u taj novi svijet. Ovo je film koji će zarobiti gledatelja u ljepoti koju nastoji prikazati, ljepoti koja nije duboka koliko i koža, suočit će ga s njim samim i ostaviti s previše dojmova da samo izađete iz kina i opet uronite u urbanu okolinu. Nakon njega možete samo krenuti u vlastitu potragu za ljepotom i bitkom i to ne onu filozofsku, već umjetničku... (Kristina Vrdoljak, Mladi pulski filmofili)
Hollywod Reporter vidio ga je kao "privlačno jednostavni, poetski zamišljeni film o odrastenju", u LA Timesu su ga opisali kao poetsko iznenađenje iz Litve, "upečatljivu, sanjivo snimljenu priču o jednoj mladoj djevojci zaljubljenoj u letenje i drugoj koja je potiče da ostvari snove." Rob Hunter s Indiewirea je sublimirao sve snage filma riječima "impresivna fotografija ispunjena ljepotom i simbolizmom, snažna filmska glazba; glumice u dvije glavne role impresioniraju - film zrači iskrenošću do kraja."
Slobodna Dalmacija (Marko Njegić) je "Ljeto za Sanguile" uvrstila na listu 20 na¬jboljih filmova 2015. godine.

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

Jaco Van Dormael, 113 min. BE / FR / LU
Scenarij: Thomas Gunzig, Jaco Van Dormael
Uloge: Pili Groyne, Benoît Poelvoorde, Catherine Deneuve
Znate li da Bog živi u Bruxellesu sa svojom kćeri?
Film "Potpuno novi zavjet" događa se u Van Dormaelovoj rodnoj Belgiji. To je nadrealna komedija u kojoj je Bog stvarna osoba koja živi u Bruxellesu. Na Zemlji je Bog kukavica koja daje patetične pouke i kojeg vlastita obitelj ne voli. Njegova kći Ea dosađuje se kod kuće i ne voli što je stalno zaključana u malom stanu u tako običnom Bruxellesu. Sve do trenutka kad se odluči pobuniti protiv oca, hakirati njegov kompjuter i sve ljude svijeta obavijestiti o datumu njihove smrti. To potakne svakoga da počnu razmišljati što će učiniti s danima, mjesecima i godinama života koje su im još preostale...
Riječ je o filmu koji se tijekom ove sezone spominjao u širem i užem izboru za gotovo sve važnije filmske nagrade, a da ni jednu nije dobio. U Cannesu je igrao u popratnom programu, za nagradu EFA nije uspio ući u šest nominiranih, a isto se dogodilo i u selekciji Oscara, premda je Van Dormaelov film bio na široj listi devet kandidata. Van Dormaelova filozofsko-teološka satira očito je bila odviše provokativna za srednjostrujaški puritanski ukus, a previše komercijalna i previše visokobudžetska za nišu art-filma. A to je šteta, jer je “alternativno” evanđelje briselskog filmaša jedan od najzabavnijih, najduhovitijih, ali i intelektualno najpoticajnijih filmova koje sam vidio u prošloj godini. Riječ je o filmu koji zaslužuje postati ono što neće postati: a to je pravi, žestoki hit... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan od klasičnih festivalskih filmova za publiku ovog puta dolazi iz Belgije. Režirao ga je Jaco Van Dormael, zove se „Le tout nouveau testament“ i spada u domenu filmova neprepričljivog zapleta – zato ga i reklamiraju rečenicom – jeste li znali da je Bog živ i živi sa kćeri u Bruxellesu? Nevolje nastanu kad se mala kćerkica iznervira pa svima koji zemljom hode šibne SMS s datumom i satom smrti. Ona zatim bježi od kuće i na nagovor brata, Isusa je li, kreće u potragu za dodatnih šest apostola. Ekstremno zabavan, imaginativan i s materijalom za bar tri filma, ozbiljna je preporuka za bavljenje prijašnjim radovima Van Dormaela... (Jelena Đurđić, www. fak.hr)
Golden Globes, USA 2016. Nominacija / Najbolji strani film
Austin Fantastic Fest 2015. Najbolja komedija
Biografilm Festival 2015. Nagrada publike
European Film Awards 2015. Najbolji dizajn produkcije
Norwegian Film Festival 2015. Nagrada publike, Nagrada vlasnika kinoprikazivača (film u kojem se najviše uživa)
Catalonian International Film Festival 2015. Najbolja glumica (Pili Groyne)

Sangailes vasara, 2015. Alanté Kavaïté, 88 min. LT/F/NL
Scenarij: Alanté Kavaïté
Uloge: Julija Steponaitytė, Aistė Diržiūtė, Jūratė Sodytė, Martynas Budraitis, Laurynas Jurgelis, Nelė Savičenko, Inga Šalkauskaitė
Sedamnaestogodišnja Sangaile opčinjena je akrobatskim letovima avionom, no boji se visine pa se nikada nije usuđivala ući u pilotsku kabinu. Na ljetnoj aeronautičkoj manifestaciji u blizini vile njezinih roditelja upoznaje vršnjakinju Auste, koja za razliku od nje život živi punim plućima. Dvije djevojke započinju romantičnu vezu i Sangaile otkriva Auste svoju najintimniju tajnu. Auste je jedina osoba koja će je potaknuti na letenje... (službena konkurencija Pule & Berlina, najbolja režija Sundancea, kandidat Litve za Oscar za najbolji strani film)
Sjajna gluma Julije Steponaityje i Aiste Diržiute. Uspjele su upriličiti tu međusobnu kemiju i unutarnju borbu puštanja jedne druge u vlastiti svijet i guranja tuđih granica kako bi se povezali. Julia je prisiljena u potpunosti srušiti sve osobne granice i baš to ju dovede do onoga što je oduvijek htjela ali je mislila da ne može imati. Konačno je ušla u taj novi svijet. Ovo je film koji će zarobiti gledatelja u ljepoti koju nastoji prikazati, ljepoti koja nije duboka koliko i koža, suočit će ga s njim samim i ostaviti s previše dojmova da samo izađete iz kina i opet uronite u urbanu okolinu. Nakon njega možete samo krenuti u vlastitu potragu za ljepotom i bitkom i to ne onu filozofsku, već umjetničku... (Kristina Vrdoljak, Mladi pulski filmofili)
Hollywod Reporter vidio ga je kao "privlačno jednostavni, poetski zamišljeni film o odrastenju", u LA Timesu su ga opisali kao poetsko iznenađenje iz Litve, "upečatljivu, sanjivo snimljenu priču o jednoj mladoj djevojci zaljubljenoj u letenje i drugoj koja je potiče da ostvari snove." Rob Hunter s Indiewirea je sublimirao sve snage filma riječima "impresivna fotografija ispunjena ljepotom i simbolizmom, snažna filmska glazba; glumice u dvije glavne role impresioniraju - film zrači iskrenošću do kraja."
Slobodna Dalmacija (Marko Njegić) je "Ljeto za Sanguile" uvrstila na listu 20 na¬jboljih filmova 2015. godine.

Sangailes vasara, 2015. Alanté Kavaïté, 88 min. LT/F/NL
Scenarij: Alanté Kavaïté
Uloge: Julija Steponaitytė, Aistė Diržiūtė, Jūratė Sodytė, Martynas Budraitis, Laurynas Jurgelis, Nelė Savičenko, Inga Šalkauskaitė
Sedamnaestogodišnja Sangaile opčinjena je akrobatskim letovima avionom, no boji se visine pa se nikada nije usuđivala ući u pilotsku kabinu. Na ljetnoj aeronautičkoj manifestaciji u blizini vile njezinih roditelja upoznaje vršnjakinju Auste, koja za razliku od nje život živi punim plućima. Dvije djevojke započinju romantičnu vezu i Sangaile otkriva Auste svoju najintimniju tajnu. Auste je jedina osoba koja će je potaknuti na letenje... (službena konkurencija Pule & Berlina, najbolja režija Sundancea, kandidat Litve za Oscar za najbolji strani film)
Sjajna gluma Julije Steponaityje i Aiste Diržiute. Uspjele su upriličiti tu međusobnu kemiju i unutarnju borbu puštanja jedne druge u vlastiti svijet i guranja tuđih granica kako bi se povezali. Julia je prisiljena u potpunosti srušiti sve osobne granice i baš to ju dovede do onoga što je oduvijek htjela ali je mislila da ne može imati. Konačno je ušla u taj novi svijet. Ovo je film koji će zarobiti gledatelja u ljepoti koju nastoji prikazati, ljepoti koja nije duboka koliko i koža, suočit će ga s njim samim i ostaviti s previše dojmova da samo izađete iz kina i opet uronite u urbanu okolinu. Nakon njega možete samo krenuti u vlastitu potragu za ljepotom i bitkom i to ne onu filozofsku, već umjetničku... (Kristina Vrdoljak, Mladi pulski filmofili)
Hollywod Reporter vidio ga je kao "privlačno jednostavni, poetski zamišljeni film o odrastenju", u LA Timesu su ga opisali kao poetsko iznenađenje iz Litve, "upečatljivu, sanjivo snimljenu priču o jednoj mladoj djevojci zaljubljenoj u letenje i drugoj koja je potiče da ostvari snove." Rob Hunter s Indiewirea je sublimirao sve snage filma riječima "impresivna fotografija ispunjena ljepotom i simbolizmom, snažna filmska glazba; glumice u dvije glavne role impresioniraju - film zrači iskrenošću do kraja."
Slobodna Dalmacija (Marko Njegić) je "Ljeto za Sanguile" uvrstila na listu 20 na¬jboljih filmova 2015. godine.

Jaco Van Dormael, 113 min. BE / FR / LU
Scenarij: Thomas Gunzig, Jaco Van Dormael
Uloge: Pili Groyne, Benoît Poelvoorde, Catherine Deneuve
Znate li da Bog živi u Bruxellesu sa svojom kćeri?
Film "Potpuno novi zavjet" događa se u Van Dormaelovoj rodnoj Belgiji. To je nadrealna komedija u kojoj je Bog stvarna osoba koja živi u Bruxellesu. Na Zemlji je Bog kukavica koja daje patetične pouke i kojeg vlastita obitelj ne voli. Njegova kći Ea dosađuje se kod kuće i ne voli što je stalno zaključana u malom stanu u tako običnom Bruxellesu. Sve do trenutka kad se odluči pobuniti protiv oca, hakirati njegov kompjuter i sve ljude svijeta obavijestiti o datumu njihove smrti. To potakne svakoga da počnu razmišljati što će učiniti s danima, mjesecima i godinama života koje su im još preostale...
Riječ je o filmu koji se tijekom ove sezone spominjao u širem i užem izboru za gotovo sve važnije filmske nagrade, a da ni jednu nije dobio. U Cannesu je igrao u popratnom programu, za nagradu EFA nije uspio ući u šest nominiranih, a isto se dogodilo i u selekciji Oscara, premda je Van Dormaelov film bio na široj listi devet kandidata. Van Dormaelova filozofsko-teološka satira očito je bila odviše provokativna za srednjostrujaški puritanski ukus, a previše komercijalna i previše visokobudžetska za nišu art-filma. A to je šteta, jer je “alternativno” evanđelje briselskog filmaša jedan od najzabavnijih, najduhovitijih, ali i intelektualno najpoticajnijih filmova koje sam vidio u prošloj godini. Riječ je o filmu koji zaslužuje postati ono što neće postati: a to je pravi, žestoki hit... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan od klasičnih festivalskih filmova za publiku ovog puta dolazi iz Belgije. Režirao ga je Jaco Van Dormael, zove se „Le tout nouveau testament“ i spada u domenu filmova neprepričljivog zapleta – zato ga i reklamiraju rečenicom – jeste li znali da je Bog živ i živi sa kćeri u Bruxellesu? Nevolje nastanu kad se mala kćerkica iznervira pa svima koji zemljom hode šibne SMS s datumom i satom smrti. Ona zatim bježi od kuće i na nagovor brata, Isusa je li, kreće u potragu za dodatnih šest apostola. Ekstremno zabavan, imaginativan i s materijalom za bar tri filma, ozbiljna je preporuka za bavljenje prijašnjim radovima Van Dormaela... (Jelena Đurđić, www. fak.hr)
Golden Globes, USA 2016. Nominacija / Najbolji strani film
Austin Fantastic Fest 2015. Najbolja komedija
Biografilm Festival 2015. Nagrada publike
European Film Awards 2015. Najbolji dizajn produkcije
Norwegian Film Festival 2015. Nagrada publike, Nagrada vlasnika kinoprikazivača (film u kojem se najviše uživa)
Catalonian International Film Festival 2015. Najbolja glumica (Pili Groyne)

Saul fia, 2015. László Nemes, 107 min. HUN
Scenarij: László Nemes, Clara Royer
Uloge: Géza Röhrig, Levente Molnár, Urs Rechn, Todd Charmont
Dobitnik Grand Prixa žirija u Cannesu, 'Saulov sin' majstorski je redateljski debi, izvanredno postignuće suzdržanog, ali nepokolebljivog realizma te prikaz potrage za iskupljenjem u samom srcu pakla.
Listopad 1944., Auschwitz-Birkenau. Saul Ausländer mađarski je pripadnik Sonderkommanda, jedinice židovskih zatvorenika izoliranih od ostatka logora koji su zaduženi za odvođenje zatvorenika u plinske komore i paljenje leševa. Dok radi u jednom od krematorija, Saul nailazi na tijelo dječaka za kojeg postaje uvjeren da je njegov sin. On se budi iz stanja umrtvljenosti i odlučuje potajno dječaku prirediti pravi židovski pogreb. Dok drugi članovi Sonderkommanda planiraju pobunu i bijeg, Saul preuzima na sebe nemoguć zadatak spašavanja dječakova tijela od plamena te manevrira kroz zamršeni prostor logora u potrazi za rabinom koji će izvršiti obred.
"Saulov sin" je ne samo odličan, već i hrabar, beskompromisan i izuzetno važan film, naročito u sadašnje vrijeme kada se opet u centralnoj Evropi otvaraju logori, kada se ljudi ograđuju žicom i ograničava im se kretanje. Naravno da okolnosti nisu iste, mada se ideološki predznak i shema mogu dovesti u vezu. Važno je da ovakav film dolazi upravo iz Mađarske, trenutno ozloglašene zbog rasizma i ksenofobije. Voljno ili ne, ovaj film upozorava i prijeti da se povijest može ponoviti, ali i daje nadu da, dok je svjesnih toga, svijet ipak neće otići dovraga. "Son of Saul" nije jedan od onih komercijalnih filmova o Holokaustu, onih politički korektnih, kalkulantskih “festivala suza” koji se nadaju nagradama kroz senzibilizaciju publike, udarajući nisko, igrajući na patetiku i prenaglašene emocije. „Saulov sin“ je jedan prilično unikatan film koji udara direktno, žestoko, grabi za gušu i ne pušta... To je vidljivo i po tempu, i po stilu, i po fokusu i po sadržaju filma. Dio užasa je tu vidljiv, ali mnogo veći ostaje tek impliciran. Leševe na gomili, leševe posvuda vidimo, ali tek na periferiji kadra. Likovi nisu karikaturalni, već su svi tako odvratno ljudski, od samog Saula, preko kolega - ”sonderkomandosa” do Nijemaca. Svima je svega preko glave, svi su koruptivni i korumpirani. Pakao ih je već proždrao i to se vidi, a naročito čuje: aritmična i glasna zvučna shema sastavljena od uzvika u daljini, zveketa mašinerije i povremenih pucnjeva prati nas i proganja kroz cijeli film... i dalje od toga.
Elaborirani vizuelni identitet filma je posebna priča. Snimljen u boji, ali u starinskom 4:3 formatu, na 35 mm traci, "Saulov sin" u svakom trenutku ostavlja utisak tjeskobe. Tome dodatno pomaže činjenica da kamera koju maestralno kontrolira Mátyás Erdély nikad ne stoji, nego kruži oko našeg protagoniste koji je i sam stalno u pokretu, te da je cijeli film sastavljen iz možda dvadesetak takvih, neprekinutih kadar-sekvenci... (Marko Stojiljković)

Jaco Van Dormael, 113 min. BE / FR / LU
Scenarij: Thomas Gunzig, Jaco Van Dormael
Uloge: Pili Groyne, Benoît Poelvoorde, Catherine Deneuve
Znate li da Bog živi u Bruxellesu sa svojom kćeri?
Film "Potpuno novi zavjet" događa se u Van Dormaelovoj rodnoj Belgiji. To je nadrealna komedija u kojoj je Bog stvarna osoba koja živi u Bruxellesu. Na Zemlji je Bog kukavica koja daje patetične pouke i kojeg vlastita obitelj ne voli. Njegova kći Ea dosađuje se kod kuće i ne voli što je stalno zaključana u malom stanu u tako običnom Bruxellesu. Sve do trenutka kad se odluči pobuniti protiv oca, hakirati njegov kompjuter i sve ljude svijeta obavijestiti o datumu njihove smrti. To potakne svakoga da počnu razmišljati što će učiniti s danima, mjesecima i godinama života koje su im još preostale...
Riječ je o filmu koji se tijekom ove sezone spominjao u širem i užem izboru za gotovo sve važnije filmske nagrade, a da ni jednu nije dobio. U Cannesu je igrao u popratnom programu, za nagradu EFA nije uspio ući u šest nominiranih, a isto se dogodilo i u selekciji Oscara, premda je Van Dormaelov film bio na široj listi devet kandidata. Van Dormaelova filozofsko-teološka satira očito je bila odviše provokativna za srednjostrujaški puritanski ukus, a previše komercijalna i previše visokobudžetska za nišu art-filma. A to je šteta, jer je “alternativno” evanđelje briselskog filmaša jedan od najzabavnijih, najduhovitijih, ali i intelektualno najpoticajnijih filmova koje sam vidio u prošloj godini. Riječ je o filmu koji zaslužuje postati ono što neće postati: a to je pravi, žestoki hit... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan od klasičnih festivalskih filmova za publiku ovog puta dolazi iz Belgije. Režirao ga je Jaco Van Dormael, zove se „Le tout nouveau testament“ i spada u domenu filmova neprepričljivog zapleta – zato ga i reklamiraju rečenicom – jeste li znali da je Bog živ i živi sa kćeri u Bruxellesu? Nevolje nastanu kad se mala kćerkica iznervira pa svima koji zemljom hode šibne SMS s datumom i satom smrti. Ona zatim bježi od kuće i na nagovor brata, Isusa je li, kreće u potragu za dodatnih šest apostola. Ekstremno zabavan, imaginativan i s materijalom za bar tri filma, ozbiljna je preporuka za bavljenje prijašnjim radovima Van Dormaela... (Jelena Đurđić, www. fak.hr)
Golden Globes, USA 2016. Nominacija / Najbolji strani film
Austin Fantastic Fest 2015. Najbolja komedija
Biografilm Festival 2015. Nagrada publike
European Film Awards 2015. Najbolji dizajn produkcije
Norwegian Film Festival 2015. Nagrada publike, Nagrada vlasnika kinoprikazivača (film u kojem se najviše uživa)
Catalonian International Film Festival 2015. Najbolja glumica (Pili Groyne)

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

Alfred Hitchcock, 119 min. SAD
Scenarij: Evan Hunter (prema priči Daphne Du Maurier)
Uloge: Tippi Hedren, Rod Taylor, Jessica Tandy, Veronica Cartwright, Suzanne Pleshette
Mitch Brenner je odvjetnik iz San Francisca, koji živi s majkom i sestrom Cathy u starom stanu na jugu grada. Melanie Daniels je djevojka iz visokog društva koju slučajno upoznaje i koja se zaljubljuje u njega. Posesivnu majku i mlađu sestru Mitch vodi na odmor u Bodega Bay, a Melanie ga slijedi. Poklanja mu dvije ptičice, nakon čega ju napadne i ozlijedi galeb. Na Cathyinoj proslavi rođendana goste zaprepasti iznenadni napad jata agresivnih gavrana i galebova…
Film temeljen na kratkoj priči Daphne Du Maurier, koju su Hitch i scenarist Evan Hunter promišljeno oslobodili šireg logičkog konteksta, jer se pitanje zašto se sve događa zaobilazi u širokom luku, a ta iracionalnost spojena s narastajućim tezičnim odnosima među likovima u neobičnu trokutu i četverokutu stvara veću nelagodu i neizvjesnost nego sami napadi ptica. Taylor tumači odvjetnika koji zbog majčina straha od gubitka njegove ljubavi ne uspijeva odnosno ne može ostvariti vezu s učiteljicom koja se samo zbog njega iz San Francisca doselila u Bodega Bay. Premda su ponešto preduge i razvučene „Ptice“, inferiornije prema Hitchcockovim klasicima kakvi su „Vrtoglavica“, „Psycho“, „Prozor u dvorište“ i „Sjever-sjeverozapad“, pate i od suhoparnih dijaloga i ne baš uvjerljive ljubavne priče, autor s osloncem na ironiju i crni humor uspijeva kreirati uzbudljivu i intrigantnu storiju o ptičjoj osveti ljudima koji ih zatvaraju u kaveze, ubijaju i prepariraju... (Josip Grozdanić, filmski programi)

Jaco Van Dormael, 113 min. BE / FR / LU
Scenarij: Thomas Gunzig, Jaco Van Dormael
Uloge: Pili Groyne, Benoît Poelvoorde, Catherine Deneuve
Znate li da Bog živi u Bruxellesu sa svojom kćeri?
Film "Potpuno novi zavjet" događa se u Van Dormaelovoj rodnoj Belgiji. To je nadrealna komedija u kojoj je Bog stvarna osoba koja živi u Bruxellesu. Na Zemlji je Bog kukavica koja daje patetične pouke i kojeg vlastita obitelj ne voli. Njegova kći Ea dosađuje se kod kuće i ne voli što je stalno zaključana u malom stanu u tako običnom Bruxellesu. Sve do trenutka kad se odluči pobuniti protiv oca, hakirati njegov kompjuter i sve ljude svijeta obavijestiti o datumu njihove smrti. To potakne svakoga da počnu razmišljati što će učiniti s danima, mjesecima i godinama života koje su im još preostale...
Riječ je o filmu koji se tijekom ove sezone spominjao u širem i užem izboru za gotovo sve važnije filmske nagrade, a da ni jednu nije dobio. U Cannesu je igrao u popratnom programu, za nagradu EFA nije uspio ući u šest nominiranih, a isto se dogodilo i u selekciji Oscara, premda je Van Dormaelov film bio na široj listi devet kandidata. Van Dormaelova filozofsko-teološka satira očito je bila odviše provokativna za srednjostrujaški puritanski ukus, a previše komercijalna i previše visokobudžetska za nišu art-filma. A to je šteta, jer je “alternativno” evanđelje briselskog filmaša jedan od najzabavnijih, najduhovitijih, ali i intelektualno najpoticajnijih filmova koje sam vidio u prošloj godini. Riječ je o filmu koji zaslužuje postati ono što neće postati: a to je pravi, žestoki hit... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan od klasičnih festivalskih filmova za publiku ovog puta dolazi iz Belgije. Režirao ga je Jaco Van Dormael, zove se „Le tout nouveau testament“ i spada u domenu filmova neprepričljivog zapleta – zato ga i reklamiraju rečenicom – jeste li znali da je Bog živ i živi sa kćeri u Bruxellesu? Nevolje nastanu kad se mala kćerkica iznervira pa svima koji zemljom hode šibne SMS s datumom i satom smrti. Ona zatim bježi od kuće i na nagovor brata, Isusa je li, kreće u potragu za dodatnih šest apostola. Ekstremno zabavan, imaginativan i s materijalom za bar tri filma, ozbiljna je preporuka za bavljenje prijašnjim radovima Van Dormaela... (Jelena Đurđić, www. fak.hr)
Golden Globes, USA 2016. Nominacija / Najbolji strani film
Austin Fantastic Fest 2015. Najbolja komedija
Biografilm Festival 2015. Nagrada publike
European Film Awards 2015. Najbolji dizajn produkcije
Norwegian Film Festival 2015. Nagrada publike, Nagrada vlasnika kinoprikazivača (film u kojem se najviše uživa)
Catalonian International Film Festival 2015. Najbolja glumica (Pili Groyne)

IN MEMORIAM CRISTOPHER LEE
Glumac, pilot, vojni špijun, mačevaoc, heavy-metal glazbenik koji je izdao album sa 93 (!) godine...
Christopher Lee jedan je od najcjenjenijih engleskih glumaca. Imao je mlak početak karijere, ali polako, skromnim koracima, koračao je do statusa glumačke zvijezde na svjetskoj sceni. Uglavnom je poznat po ulogama u horor filmovima, a istakao se i kao najcjenjeniji Dracula, odnosno glumac koji je najbolje dočarao lik poznatog vampira. Mnogi su spremni reći da je upravo Dracula postao popularan zahvaljujući Christopheru, dok drugi tvrde da je situacija obrnuta. Lik Dracule tumačio je u više filmova različitih redatelja obogaćujući ga inzistiranjem na aristokratskim manirama krvožednog grofa koji usto postaje i zavodnik, te tako na neočekivan način povezuje horor i erotiku. Mlađim generacijama najpoznatiji je po ulozi mračnog grofa Dookua iz „Ratova zvijezda“ te bijelog čarobnjaka Sarumana iz trilogije „Gospodar prstenova“, gdje smo mogli vidjeti sjajnog glumca kako sa skoro devedeset godina fantastično iznosi ulogu starog čarobnjaka. Nastupio je u više od 270 filmskih i televizijskih produkcija čime je uvjerljivo brojčano nadmašio svoje suvremenike.
Postoje frustracije u ovom poslu - ljudi vas lažu, nemaju pojma što rade, ulizuju vam se. S te strane, razumijem kad netko odluči napustiti ovaj poziv. Ali, ja ne znam što bih drugo radio kada ne bih glumio. Meni ovo nije posao, već cijeli život. Imam, naravno, i druga interesovanja... pjevam, pišem knjige... ali ovo je ono što mom životu daje smisao... (Christopher Lee)
The Face of Fu Manchu, 1965. Don Sharp, 89 min. UK/DE
Scenarij: Harry Alan Towers (prema liku Saxa Rohmera)
Uloge: Christopher Lee, Nigel Green, Joachim Fuchsberger, Karin Dor, James Robertson Justice
Prvi od ukupno pet filmova u kojima je Christopher Lee odglumio naslovni lik glasovitog zlikovca Fu Manchua. Njegov protivnik Nayland Smith iz Scotland Yarda osobno je posvjedočio smrti Fu Manchua, no serija ubojstava u Londonu natjera ga da posve posumnja u viđeno. Sve je očitije da je zlikovac i dalje iznimno aktivan i da, skriven u tajnom skrovištu, kuje nove zlokobne planove. No, otmicom profesora Mullera, situacija postaje kompliciranija i opasnija...

Alfred Hitchcock, 119 min. SAD
Scenarij: Evan Hunter (prema priči Daphne Du Maurier)
Uloge: Tippi Hedren, Rod Taylor, Jessica Tandy, Veronica Cartwright, Suzanne Pleshette
Mitch Brenner je odvjetnik iz San Francisca, koji živi s majkom i sestrom Cathy u starom stanu na jugu grada. Melanie Daniels je djevojka iz visokog društva koju slučajno upoznaje i koja se zaljubljuje u njega. Posesivnu majku i mlađu sestru Mitch vodi na odmor u Bodega Bay, a Melanie ga slijedi. Poklanja mu dvije ptičice, nakon čega ju napadne i ozlijedi galeb. Na Cathyinoj proslavi rođendana goste zaprepasti iznenadni napad jata agresivnih gavrana i galebova…
Film temeljen na kratkoj priči Daphne Du Maurier, koju su Hitch i scenarist Evan Hunter promišljeno oslobodili šireg logičkog konteksta, jer se pitanje zašto se sve događa zaobilazi u širokom luku, a ta iracionalnost spojena s narastajućim tezičnim odnosima među likovima u neobičnu trokutu i četverokutu stvara veću nelagodu i neizvjesnost nego sami napadi ptica. Taylor tumači odvjetnika koji zbog majčina straha od gubitka njegove ljubavi ne uspijeva odnosno ne može ostvariti vezu s učiteljicom koja se samo zbog njega iz San Francisca doselila u Bodega Bay. Premda su ponešto preduge i razvučene „Ptice“, inferiornije prema Hitchcockovim klasicima kakvi su „Vrtoglavica“, „Psycho“, „Prozor u dvorište“ i „Sjever-sjeverozapad“, pate i od suhoparnih dijaloga i ne baš uvjerljive ljubavne priče, autor s osloncem na ironiju i crni humor uspijeva kreirati uzbudljivu i intrigantnu storiju o ptičjoj osveti ljudima koji ih zatvaraju u kaveze, ubijaju i prepariraju... (Josip Grozdanić, filmski programi)

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)

IN MEMORIAM ELDAR RJAZANOV
Eldar Rjazanov je na glasu kao kralj sovjetske komedije. Umro je u Moskvi od zatajenja srca i pluća, bilo mu je 88 godina. Iako u razdoblju tranzicije više nije uspio ponoviti nekadašnje uspjehe, reputacija mu je i dalje bila iznimna, pa su ga obasipali priznanjima kao i u prethodnom režimu. Cijenili su ga i u svijetu, osobito Francuskoj, gdje je 2010. dobio orden za umjetnost i književnost... Primajući jednu drugu nagradu, 1991, na festivalu u Madridu Eldar izjavljuje: „Prihvaćajući nagradu, nisam se mogao oteti dojmu kakva je to sprdnja. Film (op.a. Obećano nebo) koji tako bolno i gorko priča o našim nevoljama, teškom životu, siromaštvu, ljudima koje ponižava sistem, na Zapadu je shvaćen kao elegantna fantazija ruskog redatelja. Ipak, bilo je lijepo dobiti to priznanje.“
Službenij roman, 1977. Eldar Rjazanov, 159 min. RUS
Scenarij: Emil Braginskij, Eldar Rjazanov
Uloge: Alisa Frejndlih, Andrej Mjagkov, Svetlana Nemoljaeva, Oleg Basilašvili, Lija Akhedžakova
Romantična komedija na ruski način događa se u Moskvi sedamdesetih godina, u uredu koji se bavi statistikom. U njemu rade Anatolij, udovac i otac dvojice sinova, njegova stroga neudana šefica Ljudmila i brojni ostali kolege. Anatolij radi naporno, cijenjen je od kolega i rado bi napredovao na poslu, no boji se pristupiti šefici. Kada njegov prijatelj Juri bude imenovan na višu poziciju u uredu, pokušat će mu pomoći, no prvo će se Anatolij morati zbližiti sa šeficom.

IN MEMORIAM ROBERT LOGGIA
Robert Loggia, Amerikanac talijanskog porijekla i pravog imena Salvatore, bio je jedan iz plejade markantnih holivudskih karakternih glumaca iz drugog plana, uvijek iznimno pouzdan sporedni lik koji je pomalo grubom pojavom, dojmljivom tjelesnom prezentnošću i upečatljivim govorom bitno obilježio sve filmove u kojima je nastupao, bez obzira na veličine i važnosti uloga koje je tumačio te uglavnom nevezano za kakvoće samih filmova. Već tjelesnom staturom i karakterističnom bojom glasa Loggia se nametao kao autoritet i grubijan koji je ponekad imao zlatno srce, s lakoćom je glumačkim partnerima mogao krasti zajedničke scene da je to želio, no preferirao je statuse drugih pa i trećih violina, likova uglavnom iz sjene koji su u interakcijama s protagonistima i njima osiguravali dramsku uvjerljivost i težinu, a sebi jamčili ne samo prepoznatljivost nego i upečatljivost i trajno mjesto u pamćenju gledatelja...
Jagged Edge, 1985. Richard Marquand, 108 min. SAD
Scenarij: Joe Eszterhas
Uloge: Glenn Close, Maria Mayenzet, Jeff Bridges, Peter Coyote, Robert Loggia
Lijepa nasljednica novinarskog carstva brutalno je ubijena u kući na plaži koju dijeli sa suprugom, moćnim izdavačem Jackom Forresterom. Kada se otkrije da od njezine smrti najviše koristi ima baš on i kada ga svjedok poveže s oružjem kojim je počinjeno ubojstvo, policija ga uhiti. Brani ga bivša tužiteljica Teddy Barnes kojoj u istrazi pomaže detektiv. Teddy nalazi rupe u slučaju no nalazi i nešto što nije tražila: ljubav prema klijentu koja narušava profesionalnu etiku i dovodi je u životnu opasnost...
Robert Loggia nominiran je za Oscara za sporednu rolu u „Maskiranom ubojici“ Richarda Marquanda. Premda je u cjelini riječ o solidnom križancu trilera i sudske drame opterećenom nekolicinom neuvjerljivih iznenađenja i preokreta, koji se i na idejnoj i na izvedbenoj razini, u profiliranju likova i njihovih međuodnosa te građenju dramske tenzije, intenzivno oslanja na konvencije i klišeje, posrijedi je uzbudljiv film prema scenariju Joea Eszterhasa. Film koji se na razmjerno intrigantan način bavi senzacionalističkim tretmanom kriminala u tabloidnim medijima, što je do danas i u našem društvu metastaziralo do golemih razmjera. (Josip Grozdanić, filmski programi)

IN MEMORIAM ROBERT LOGGIA
Robert Loggia, Amerikanac talijanskog porijekla i pravog imena Salvatore, bio je jedan iz plejade markantnih holivudskih karakternih glumaca iz drugog plana, uvijek iznimno pouzdan sporedni lik koji je pomalo grubom pojavom, dojmljivom tjelesnom prezentnošću i upečatljivim govorom bitno obilježio sve filmove u kojima je nastupao, bez obzira na veličine i važnosti uloga koje je tumačio te uglavnom nevezano za kakvoće samih filmova. Već tjelesnom staturom i karakterističnom bojom glasa Loggia se nametao kao autoritet i grubijan koji je ponekad imao zlatno srce, s lakoćom je glumačkim partnerima mogao krasti zajedničke scene da je to želio, no preferirao je statuse drugih pa i trećih violina, likova uglavnom iz sjene koji su u interakcijama s protagonistima i njima osiguravali dramsku uvjerljivost i težinu, a sebi jamčili ne samo prepoznatljivost nego i upečatljivost i trajno mjesto u pamćenju gledatelja...
Jagged Edge, 1985. Richard Marquand, 108 min. SAD
Scenarij: Joe Eszterhas
Uloge: Glenn Close, Maria Mayenzet, Jeff Bridges, Peter Coyote, Robert Loggia
Lijepa nasljednica novinarskog carstva brutalno je ubijena u kući na plaži koju dijeli sa suprugom, moćnim izdavačem Jackom Forresterom. Kada se otkrije da od njezine smrti najviše koristi ima baš on i kada ga svjedok poveže s oružjem kojim je počinjeno ubojstvo, policija ga uhiti. Brani ga bivša tužiteljica Teddy Barnes kojoj u istrazi pomaže detektiv. Teddy nalazi rupe u slučaju no nalazi i nešto što nije tražila: ljubav prema klijentu koja narušava profesionalnu etiku i dovodi je u životnu opasnost...
Robert Loggia nominiran je za Oscara za sporednu rolu u „Maskiranom ubojici“ Richarda Marquanda. Premda je u cjelini riječ o solidnom križancu trilera i sudske drame opterećenom nekolicinom neuvjerljivih iznenađenja i preokreta, koji se i na idejnoj i na izvedbenoj razini, u profiliranju likova i njihovih međuodnosa te građenju dramske tenzije, intenzivno oslanja na konvencije i klišeje, posrijedi je uzbudljiv film prema scenariju Joea Eszterhasa. Film koji se na razmjerno intrigantan način bavi senzacionalističkim tretmanom kriminala u tabloidnim medijima, što je do danas i u našem društvu metastaziralo do golemih razmjera. (Josip Grozdanić, filmski programi)

IN MEMORIAM ELDAR RJAZANOV
Eldar Rjazanov je na glasu kao kralj sovjetske komedije. Umro je u Moskvi od zatajenja srca i pluća, bilo mu je 88 godina. Iako u razdoblju tranzicije više nije uspio ponoviti nekadašnje uspjehe, reputacija mu je i dalje bila iznimna, pa su ga obasipali priznanjima kao i u prethodnom režimu. Cijenili su ga i u svijetu, osobito Francuskoj, gdje je 2010. dobio orden za umjetnost i književnost... Primajući jednu drugu nagradu, 1991, na festivalu u Madridu Eldar izjavljuje: „Prihvaćajući nagradu, nisam se mogao oteti dojmu kakva je to sprdnja. Film (op.a. Obećano nebo) koji tako bolno i gorko priča o našim nevoljama, teškom životu, siromaštvu, ljudima koje ponižava sistem, na Zapadu je shvaćen kao elegantna fantazija ruskog redatelja. Ipak, bilo je lijepo dobiti to priznanje.“
Službenij roman, 1977. Eldar Rjazanov, 159 min. RUS
Scenarij: Emil Braginskij, Eldar Rjazanov
Uloge: Alisa Frejndlih, Andrej Mjagkov, Svetlana Nemoljaeva, Oleg Basilašvili, Lija Akhedžakova
Romantična komedija na ruski način događa se u Moskvi sedamdesetih godina, u uredu koji se bavi statistikom. U njemu rade Anatolij, udovac i otac dvojice sinova, njegova stroga neudana šefica Ljudmila i brojni ostali kolege. Anatolij radi naporno, cijenjen je od kolega i rado bi napredovao na poslu, no boji se pristupiti šefici. Kada njegov prijatelj Juri bude imenovan na višu poziciju u uredu, pokušat će mu pomoći, no prvo će se Anatolij morati zbližiti sa šeficom.

John Crowley, 111 min., IE/UK/CAN
Scenarij: Nick Hornby prema romanu Colma Toibina
Uloge: Saoirse Ronan, Matt Glynn, Brid Brennan, Maeve McGrath, Emma Lowe
Irska emigrantica Ellis Lacey dolazi 1950-ih u Brooklyn, gdje brzo ulazi u novu romansu. Ali kada je prošlost sustigne, mora birati između dvije zemlje i života koje ima u njima...
Malo koja emocija izaziva toliko cinizma u današnjem svijetu kao nostalgija. Dijelom je to posljedica potpune posvećenosti popularne kulture mlađim generacijama, a dijelom i neugodnih iskustava kada je netko nostalgično viđenje prošlosti nastojao pretočiti u sadašnjost temeljenu na obnovi srednjovjekovnih carstava, totalitarnih ideologija ili dosljednog tumačenja drevnih vjerskih knjiga. S druge strane, nostalgija ponekad zna biti i korisna, i to upravo u domeni popularne kulture, kada prikaz “dobrih starih” vremena zna biti osvježavajuća alternativa za monotonu i neinventivnu sadašnjicu. 1950-e su, barem što se SAD-a i ostatka zapadnog svijeta tiče, postale svojevrstan izvor inspiracije za različite vrste. Kao jedan od takvih primjera mogao bi poslužiti i „Brooklyn“, igrani film temeljen na istoimenom nagrađenom romanu irskog književnika Colma Toibina.
Usprkos svom, zapravo, prilično plitkom sadržaju, „Brooklyn“ pruža mnogo toga gledateljima. A za to je prije svega zaslužna raznorodna, ali prilično raspoložena glumačka ekipa, u kojoj najbolji dojam ostavlja Saoirse Ronan, irska glumica koja se u prethodnih nekoliko godina nametnula kao jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije. Iako je teško zamisliti da bi Ronan na temelju ove uloge mogla osvojiti nekakav zlatni kipić, „Brooklyn“ predstavlja barem dobar početak putovanja prema tom cilju... (Dragan Antulov)

John Crowley, 111 min., IE/UK/CAN
Scenarij: Nick Hornby prema romanu Colma Toibina
Uloge: Saoirse Ronan, Matt Glynn, Brid Brennan, Maeve McGrath, Emma Lowe
Irska emigrantica Ellis Lacey dolazi 1950-ih u Brooklyn, gdje brzo ulazi u novu romansu. Ali kada je prošlost sustigne, mora birati između dvije zemlje i života koje ima u njima...
Malo koja emocija izaziva toliko cinizma u današnjem svijetu kao nostalgija. Dijelom je to posljedica potpune posvećenosti popularne kulture mlađim generacijama, a dijelom i neugodnih iskustava kada je netko nostalgično viđenje prošlosti nastojao pretočiti u sadašnjost temeljenu na obnovi srednjovjekovnih carstava, totalitarnih ideologija ili dosljednog tumačenja drevnih vjerskih knjiga. S druge strane, nostalgija ponekad zna biti i korisna, i to upravo u domeni popularne kulture, kada prikaz “dobrih starih” vremena zna biti osvježavajuća alternativa za monotonu i neinventivnu sadašnjicu. 1950-e su, barem što se SAD-a i ostatka zapadnog svijeta tiče, postale svojevrstan izvor inspiracije za različite vrste. Kao jedan od takvih primjera mogao bi poslužiti i „Brooklyn“, igrani film temeljen na istoimenom nagrađenom romanu irskog književnika Colma Toibina.
Usprkos svom, zapravo, prilično plitkom sadržaju, „Brooklyn“ pruža mnogo toga gledateljima. A za to je prije svega zaslužna raznorodna, ali prilično raspoložena glumačka ekipa, u kojoj najbolji dojam ostavlja Saoirse Ronan, irska glumica koja se u prethodnih nekoliko godina nametnula kao jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije. Iako je teško zamisliti da bi Ronan na temelju ove uloge mogla osvojiti nekakav zlatni kipić, „Brooklyn“ predstavlja barem dobar početak putovanja prema tom cilju... (Dragan Antulov)

John Crowley, 111 min., IE/UK/CAN
Scenarij: Nick Hornby prema romanu Colma Toibina
Uloge: Saoirse Ronan, Matt Glynn, Brid Brennan, Maeve McGrath, Emma Lowe
Irska emigrantica Ellis Lacey dolazi 1950-ih u Brooklyn, gdje brzo ulazi u novu romansu. Ali kada je prošlost sustigne, mora birati između dvije zemlje i života koje ima u njima...
Malo koja emocija izaziva toliko cinizma u današnjem svijetu kao nostalgija. Dijelom je to posljedica potpune posvećenosti popularne kulture mlađim generacijama, a dijelom i neugodnih iskustava kada je netko nostalgično viđenje prošlosti nastojao pretočiti u sadašnjost temeljenu na obnovi srednjovjekovnih carstava, totalitarnih ideologija ili dosljednog tumačenja drevnih vjerskih knjiga. S druge strane, nostalgija ponekad zna biti i korisna, i to upravo u domeni popularne kulture, kada prikaz “dobrih starih” vremena zna biti osvježavajuća alternativa za monotonu i neinventivnu sadašnjicu. 1950-e su, barem što se SAD-a i ostatka zapadnog svijeta tiče, postale svojevrstan izvor inspiracije za različite vrste. Kao jedan od takvih primjera mogao bi poslužiti i „Brooklyn“, igrani film temeljen na istoimenom nagrađenom romanu irskog književnika Colma Toibina.
Usprkos svom, zapravo, prilično plitkom sadržaju, „Brooklyn“ pruža mnogo toga gledateljima. A za to je prije svega zaslužna raznorodna, ali prilično raspoložena glumačka ekipa, u kojoj najbolji dojam ostavlja Saoirse Ronan, irska glumica koja se u prethodnih nekoliko godina nametnula kao jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije. Iako je teško zamisliti da bi Ronan na temelju ove uloge mogla osvojiti nekakav zlatni kipić, „Brooklyn“ predstavlja barem dobar početak putovanja prema tom cilju... (Dragan Antulov)

John Crowley, 111 min., IE/UK/CAN
Scenarij: Nick Hornby prema romanu Colma Toibina
Uloge: Saoirse Ronan, Matt Glynn, Brid Brennan, Maeve McGrath, Emma Lowe
Irska emigrantica Ellis Lacey dolazi 1950-ih u Brooklyn, gdje brzo ulazi u novu romansu. Ali kada je prošlost sustigne, mora birati između dvije zemlje i života koje ima u njima...
Malo koja emocija izaziva toliko cinizma u današnjem svijetu kao nostalgija. Dijelom je to posljedica potpune posvećenosti popularne kulture mlađim generacijama, a dijelom i neugodnih iskustava kada je netko nostalgično viđenje prošlosti nastojao pretočiti u sadašnjost temeljenu na obnovi srednjovjekovnih carstava, totalitarnih ideologija ili dosljednog tumačenja drevnih vjerskih knjiga. S druge strane, nostalgija ponekad zna biti i korisna, i to upravo u domeni popularne kulture, kada prikaz “dobrih starih” vremena zna biti osvježavajuća alternativa za monotonu i neinventivnu sadašnjicu. 1950-e su, barem što se SAD-a i ostatka zapadnog svijeta tiče, postale svojevrstan izvor inspiracije za različite vrste. Kao jedan od takvih primjera mogao bi poslužiti i „Brooklyn“, igrani film temeljen na istoimenom nagrađenom romanu irskog književnika Colma Toibina.
Usprkos svom, zapravo, prilično plitkom sadržaju, „Brooklyn“ pruža mnogo toga gledateljima. A za to je prije svega zaslužna raznorodna, ali prilično raspoložena glumačka ekipa, u kojoj najbolji dojam ostavlja Saoirse Ronan, irska glumica koja se u prethodnih nekoliko godina nametnula kao jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije. Iako je teško zamisliti da bi Ronan na temelju ove uloge mogla osvojiti nekakav zlatni kipić, „Brooklyn“ predstavlja barem dobar početak putovanja prema tom cilju... (Dragan Antulov)

John Crowley, 111 min., IE/UK/CAN
Scenarij: Nick Hornby prema romanu Colma Toibina
Uloge: Saoirse Ronan, Matt Glynn, Brid Brennan, Maeve McGrath, Emma Lowe
Irska emigrantica Ellis Lacey dolazi 1950-ih u Brooklyn, gdje brzo ulazi u novu romansu. Ali kada je prošlost sustigne, mora birati između dvije zemlje i života koje ima u njima...
Malo koja emocija izaziva toliko cinizma u današnjem svijetu kao nostalgija. Dijelom je to posljedica potpune posvećenosti popularne kulture mlađim generacijama, a dijelom i neugodnih iskustava kada je netko nostalgično viđenje prošlosti nastojao pretočiti u sadašnjost temeljenu na obnovi srednjovjekovnih carstava, totalitarnih ideologija ili dosljednog tumačenja drevnih vjerskih knjiga. S druge strane, nostalgija ponekad zna biti i korisna, i to upravo u domeni popularne kulture, kada prikaz “dobrih starih” vremena zna biti osvježavajuća alternativa za monotonu i neinventivnu sadašnjicu. 1950-e su, barem što se SAD-a i ostatka zapadnog svijeta tiče, postale svojevrstan izvor inspiracije za različite vrste. Kao jedan od takvih primjera mogao bi poslužiti i „Brooklyn“, igrani film temeljen na istoimenom nagrađenom romanu irskog književnika Colma Toibina.
Usprkos svom, zapravo, prilično plitkom sadržaju, „Brooklyn“ pruža mnogo toga gledateljima. A za to je prije svega zaslužna raznorodna, ali prilično raspoložena glumačka ekipa, u kojoj najbolji dojam ostavlja Saoirse Ronan, irska glumica koja se u prethodnih nekoliko godina nametnula kao jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije. Iako je teško zamisliti da bi Ronan na temelju ove uloge mogla osvojiti nekakav zlatni kipić, „Brooklyn“ predstavlja barem dobar početak putovanja prema tom cilju... (Dragan Antulov)

John Crowley, 111 min., IE/UK/CAN
Scenarij: Nick Hornby prema romanu Colma Toibina
Uloge: Saoirse Ronan, Matt Glynn, Brid Brennan, Maeve McGrath, Emma Lowe
Irska emigrantica Ellis Lacey dolazi 1950-ih u Brooklyn, gdje brzo ulazi u novu romansu. Ali kada je prošlost sustigne, mora birati između dvije zemlje i života koje ima u njima...
Malo koja emocija izaziva toliko cinizma u današnjem svijetu kao nostalgija. Dijelom je to posljedica potpune posvećenosti popularne kulture mlađim generacijama, a dijelom i neugodnih iskustava kada je netko nostalgično viđenje prošlosti nastojao pretočiti u sadašnjost temeljenu na obnovi srednjovjekovnih carstava, totalitarnih ideologija ili dosljednog tumačenja drevnih vjerskih knjiga. S druge strane, nostalgija ponekad zna biti i korisna, i to upravo u domeni popularne kulture, kada prikaz “dobrih starih” vremena zna biti osvježavajuća alternativa za monotonu i neinventivnu sadašnjicu. 1950-e su, barem što se SAD-a i ostatka zapadnog svijeta tiče, postale svojevrstan izvor inspiracije za različite vrste. Kao jedan od takvih primjera mogao bi poslužiti i „Brooklyn“, igrani film temeljen na istoimenom nagrađenom romanu irskog književnika Colma Toibina.
Usprkos svom, zapravo, prilično plitkom sadržaju, „Brooklyn“ pruža mnogo toga gledateljima. A za to je prije svega zaslužna raznorodna, ali prilično raspoložena glumačka ekipa, u kojoj najbolji dojam ostavlja Saoirse Ronan, irska glumica koja se u prethodnih nekoliko godina nametnula kao jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije. Iako je teško zamisliti da bi Ronan na temelju ove uloge mogla osvojiti nekakav zlatni kipić, „Brooklyn“ predstavlja barem dobar početak putovanja prema tom cilju... (Dragan Antulov)

2015. Ester Gould, 93 min. NL
Redateljica Ester Gould od malih se nogu čudila nevjerojatnom samopouzdanju svoje starije sestre Rowan, čija su bezgranična kreativnost i prirodna ljepota činile sve oko nje ljubomornima. Svijet joj je bio pod nogama, a svemir je bio njeno igralište. No može li tako razvijen osjećaj vlastite vrijednosti otići predaleko? Samopouzdanje se visoko cijeni – sve dok se ne pretvori u nezdravo precjenjivanje samog sebe...
U ovom britkom i osobnom vizualnom eseju Gould istražuje sve veću opsjednutost pojedinaca samim sobom u našem društvu. Djelomice zbog medija, pritisak ostvarenja uspješnog života sve je veći – važan je samo osobni razvoj. Redateljica prati nekoliko naizgled uspješnih ljudi u izlascima i druženjima, bilježeći razgovore u kojima otkrivaju stupanj samopouzdanja i odnos prema vlastitu egu. U međuvremenu, snolika uprizorenja donose priču o redateljičinoj sestri Rowan ilustriranu isječcima iz njihove korespondencije.
Inovativnimpristupom koji kombinira osobno i univerzalno, na ovogodišnjem ZagrebDoxu izdvaja se i nizozemski film o jačanju egocentrizma u zapadnom svijetu „Čudna ljubavna veza s egom“ u režiji Ester Gould, nagrađen za najbolji nizozemski dokumentarac na IDFA-i.... /kulturpunkt.hr)

Carol, 2015. Todd Haynes, 118 min. UK/USA
Scenarij: Phyllis Nagy po romanu Patricije Highsmith
Uloge: Cate Blanchett, Rooney Mara, Sarah Paulson, Kyle Chandler
Adaptacija romana "Cijena soli", čuvene Patricije Highsmith, prati dvije žene različitog porijekla koje započnu ljubavnu aferu u New Yorku 1950-ih.
Mlada žena u svojim 20-ima, Therese Belivet je prodavačica na Manhattanu i sanja o ispunjenijem životu kada u njezin život uđe Carol, privlačna žena zarobljena u braku bez ljubavi. Ubrzo će se dvije žene početi zaljubljivati. Carolin muž će početi sumnjati u njezino majčinstvo te će njezino prijateljstvo s najboljom prijateljicom Abby doći pod upitnik.
„Carol“ je nominirana je u pet kategorija za Zlatni globus: za najbolju dramu, redatelj, scenarij te najbolje glumice Cate Blanchett i Rooney Mara... Rooney Mara je proglašena najboljom glumicom na festivalu u Cannesu 2015.
Svi ekscentrični dodiri koji su napravili Todd Haynesov posao zanimljivim, ali udaljenim - sve neobične promjene ljudskog ponašanja, svi detalji razdoblja koje on koristi da bi prošlost izgledala čudno i vanzemaljski - objedinjuju se u filmu „Carol“, ostvarenje koje nosi redateljev pečat, ali pokazuje neposrednost emocija što je nešto novo. Otkako je snimio film "Safe" (1995), činilo se neizbježnim da će Haynes napraviti veliki film, a sada je to upravo i učinio. Neki kažu da je prošlost nepoznata zemlja, tako Haynes prilazi prikazu New Yorka ranih 1950-ih. To je mjesto koje inspirira i čežnje i strahove, svijet puno ljepši nego naš svijet, ali sa skrivenim pravilima i opasnostima. U početnoj sceni, Cate Blanchett ulazi u dječji dio robne kuće za vrijeme Božića. Unutrašnjost odslikava zlatno doba, posljednji trenutak u povijesti prije nego što je sve pretvoreno u plastiku. Sve je napravljeno od drveta i metala, u svijetlim i jakim bojama, naglašavajući scene sa muzikom orgulja ... to je malo čudno. „Carol“ je adaptacija romana „Cijena soli“ Patricie Highsmith koji je pod pseudonimom objavljen 1952. godine; revolucionarno djelo lezbijske literature koje se rasprodalo u više od milion primjeraka. Interakcija ovih žena, jedna u 20-tim, druga u svojim 40-tim, u centru je "Carol", film koji nije tajna, ali preovladava osjećaj misterioznog. Era 1950-ih prikazana je precizno, a opet sa čudnim osjećajem suspenzije, kao da se posmatra očima stranca - bilo našim vlastitim, ili očima likova koji se sakrivaju u njoj. Kroz Therese, koja želi postati fotograf, upoznajemo se sa urbanim boemskim životom; kroz Carol, vidimo bogata predgrađa, ali oba miljea su suptilno iskrivljena. Emocionalni pejzaž, iako utiče, privlači svojom misterijom, kada se Therese putuje vlakom kući sama, nakon što je imala tešku noć gledajući Carol i njenog bivšeg supruga kako se bolno prepiru. Ona počinje plakati, a mi vjerujemo tim suzama, čak i kad nismo sigurni u njihov uzrok. Da li ona osjeća udaljenost od ovog novog poznanstva? Da li ona osjeća simpatije? Ili je postala svjesna očaja svog zatočenja? Mara je izuzetna pojava na ekranu, sa delikatnom ljepotom koja, u njenom slučaju, nekako ukazuje ne slast ili krhkost, ali i na nepoznate dubine. Ona bi mogla odigrati sveticu ili ubojicu, ubojicu koji bi sviju ubijedio da misle da je ona svetica, i bila bi savršeno uvjerljiva da samo gleda u kameru i razmišlja na taj način. U filmu Carol, ona ima jednu veliku tajnu, ili možda mnogo malih, tako da se Carol nađe često pitajući se šta ona misli. Kao i u svim uspješnim vezama, nijedna strana ne može nikada u potpunosti osvojiti druge, tako da , uprkos Carolinim prednostima - njenim bogatstvom, zrelošću, socijalnom stabilnošću - sumnjamo da bi Therese mogla biti jača. Što se tiče Blanchett, praktički svaki film u kojem se ona pojavi šalje nas sve u potragu za još jednim sinonimom za riječ "veliki". Njen nastup ovdje je pažljivo osmišljen proizvod misli i inspiracije - pokreta poput mačke u džungli, studiozne elegancije, očiju koje gledaju iznad tih nemoguće visokih jagodica kao zatvorenik iza rešetaka. Ali najdirljivija stvar koju ona radi je pokazati pustoš koja dolazi od života u suprotnosti sa vlastitom prirodom... (Mick LaSalle, San Francisco Chronicle)


In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu koja će imati tragične posljedice...
„Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda” gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4

DANI FRANKOFONIJE
Sam, 2015. Elena Hazanov, Guerreiro Georges, 80 min. CH
Scenarij: Georges Guerreiro
Uloge: Séverine Bujard, Isabelle Caillat, Marie Druc
Sedmogodišnji dječak Sam koji nakon razvoda roditelja živi kod majke, prisiljen je odseliti ocu Gérômeu, piscu kojemu nedostaje inspiracije. Sam ga jedva poznaje jer se otac, osim tijekom praznika, o njemu skoro nikad nije brinuo. Svi koji poznaju Gérômea smatraju ga nesposobnim da se brine za dijete. Nakon prilično kaotičnog početka, Sam uspijeva, svojim uvjeravanjima, Gérômea natjerati da postane promišljeniji i zreliji i naučiti ga kako da postane otac koji mu toliko nedostaje...
New York City International Film Festival 2014. Best International Feature Film

Jaco Van Dormael, 113 min. BE / FR / LU
Scenarij: Thomas Gunzig, Jaco Van Dormael
Uloge: Pili Groyne, Benoît Poelvoorde, Catherine Deneuve
Znate li da Bog živi u Bruxellesu sa svojom kćeri?
Film "Potpuno novi zavjet" događa se u Van Dormaelovoj rodnoj Belgiji. To je nadrealna komedija u kojoj je Bog stvarna osoba koja živi u Bruxellesu. Na Zemlji je Bog kukavica koja daje patetične pouke i kojeg vlastita obitelj ne voli. Njegova kći Ea dosađuje se kod kuće i ne voli što je stalno zaključana u malom stanu u tako običnom Bruxellesu. Sve do trenutka kad se odluči pobuniti protiv oca, hakirati njegov kompjuter i sve ljude svijeta obavijestiti o datumu njihove smrti. To potakne svakoga da počnu razmišljati što će učiniti s danima, mjesecima i godinama života koje su im još preostale...
Riječ je o filmu koji se tijekom ove sezone spominjao u širem i užem izboru za gotovo sve važnije filmske nagrade, a da ni jednu nije dobio. U Cannesu je igrao u popratnom programu, za nagradu EFA nije uspio ući u šest nominiranih, a isto se dogodilo i u selekciji Oscara, premda je Van Dormaelov film bio na široj listi devet kandidata. Van Dormaelova filozofsko-teološka satira očito je bila odviše provokativna za srednjostrujaški puritanski ukus, a previše komercijalna i previše visokobudžetska za nišu art-filma. A to je šteta, jer je “alternativno” evanđelje briselskog filmaša jedan od najzabavnijih, najduhovitijih, ali i intelektualno najpoticajnijih filmova koje sam vidio u prošloj godini. Riječ je o filmu koji zaslužuje postati ono što neće postati: a to je pravi, žestoki hit... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan od klasičnih festivalskih filmova za publiku ovog puta dolazi iz Belgije. Režirao ga je Jaco Van Dormael, zove se „Le tout nouveau testament“ i spada u domenu filmova neprepričljivog zapleta – zato ga i reklamiraju rečenicom – jeste li znali da je Bog živ i živi sa kćeri u Bruxellesu? Nevolje nastanu kad se mala kćerkica iznervira pa svima koji zemljom hode šibne SMS s datumom i satom smrti. Ona zatim bježi od kuće i na nagovor brata, Isusa je li, kreće u potragu za dodatnih šest apostola. Ekstremno zabavan, imaginativan i s materijalom za bar tri filma, ozbiljna je preporuka za bavljenje prijašnjim radovima Van Dormaela... (Jelena Đurđić, www. fak.hr)
Golden Globes, USA 2016. Nominacija / Najbolji strani film
Austin Fantastic Fest 2015. Najbolja komedija
Biografilm Festival 2015. Nagrada publike
European Film Awards 2015. Najbolji dizajn produkcije
Norwegian Film Festival 2015. Nagrada publike, Nagrada vlasnika kinoprikazivača (film u kojem se najviše uživa)
Catalonian International Film Festival 2015. Najbolja glumica (Pili Groyne)

DANI FRANKOFONIJE
Sur les chemins de la rumba, 2016. David-Pierre Fila, 126 min. Congo
S dokumentarnim filmom „Stazama rumbe“ lakoćom putujemo na drugi kraj svijeta... „Staze rumbe“ vode nas afričkom obalom, Kongom, Kubom, Ekvadorom, Obalom slonovače, na putovanje prepuno poznatih zvukova koji nas približavaju biti ove afričke glazbene umjetnosti s ritmovima Konga, izvora koji ju je oblikovao i dao joj dušu. Ova glazba utjelovljuje harmoniju ljepote muškaraca, žena i pejzaža, ovog putovanja, susretâ i mira...

DANI FRANKOFONIJE
Brooklyn, 2014. Pascal Tessaud, 87 min. FR
Scenarij: Pascal Tessaud, Pascal Tessaud
Uloge: Kt Gorique, Rafal Uchiwa, Jalil Naciri
Coralie, mlada Švicarkinja dvadesetdvogodišnja reperica koja nastupa pod imenom Brooklyn, napušta svoju zemlju i oca koji je ne razumije, te odlazi živjeti u Pariz. Stanuje kod umirovljenice Odette, nalazi posao u glazbenoj udruzi u pariškom predgrađu Saint-Denis. Tijekom jednog koncerta, voditelj je nagovori da se popne na scenu. Nakon početne nesigurnosti, osvaja publiku i Issa-u, mladog repera, lokalnu zvijezdu u usponu.
http://www.institutfrancais.com/fr/brooklyn

DANI FRANKOFONIJE
Les chansons d’amour, 2004. Christophe d’Honore, 95 min. FR
Scenarij: Christophe d’Honore
Uloge: Ludivine Sagnier, Louis Garrel, Clotilde Hesme, Chiara Mastroianni
Sve ljubavne pjesme pričaju istu priču: Ima previše ljudi koji te vole…. Ne bih mogao živjeti bez tebe… Sorry Angel. Ljubavne pjesme pričaju i ovu (filmsku) priču...
http://www.institutfrancais.com/fr/chansons-damour-les-0

French CanCan, 1955. Jean Renoir, 115 min. FR
Scenarij: Jean Renoir (adaptation), André-Paul Antoine (idea)
Uloge: Jean Gabin, Françoise Arnoul, María Félix
Pariz, Montmartre, potkraj XIX.st. Ziedler, kabaretski impresario u srednjim godinama, u posljednje vrijeme neuspješan u svojim poslovnim potezima, traži izlaz. Kad upozna dražesnu pralju Nini, uvjeren u njezinu darovitost, nagovara baruna Waltera da uloži novac u obnovu kazališta Moulin Rouge u kojemu bi glavnu atrakciju predstavljala upravo Nini, odnosno pučki ples can can. Istodobno, Ziedler i Nini stupaju u ljubavnu vezu što izaziva gnjev Ziedlerove dotadašnje ljubavnice Lole de Castro, barunove prijateljice, ali impresario se ne da pokolebati...
Kada se Jean Renoir, nakon 13 godina izgnanstva, vratio u Francusku na kraju 1953, osjećao se kao da iznova započinje svoju karijeru. Njegovi hollywoodski filmovi nisu previše cijenjeni, čak ni „The River“ (1951) ili pak „The Golden Coach“ (1953), koji su snimljeni u Indiji i Italiji, nisu imali dovoljno uspjeha te tako spase njegovj međunarodni položaj koji je imao među gledateljima. Kritični konsenzus je izjavio da je on umjetnik u opadanju. Postojali su, naravno, izuzeci, a jedan od najbitnijih je Cahiers du Cinéma, časopis koji je osnovan 1951. godine. Cahiers se suprotstavio mišljenju da je američki Renoir samo blijeda refleksija francuskog. André Bazin, urednik časopisa, je smatrao da je Renoirov stil u Hollywoodu svedeniji na neki skoro mističan način. Eric Rohmer, tada saradnik u Cahiers, je izjavio da „Geniju nema nazadovanja", i smatrao je „The Southerner“ „vrhunac Renoirovog rada".
„French Cancan“ je Renoirov prvi francuski film u razmaku od 15 godina, i njegov prvi originalni scenarij još od „This Land is Mine“ (1943). Zasnovana na životu Charlesa Zeidlera, čovjeka koji je osnovao Moulin Rouge, bila je to priča koja se vratila u Renoirove korijene u Monmartreu, mjesto u kojem je proveo djetinjstvo kao i njegov otac, slikar impresionista August Renoir. Kako bi okupio glumce upoznate sa caf'conc' miljeom, Renoir je posjetio veliki broj pariških kabarea u potrazi za talentom. Rezultat te potrage su bili Phillipe Clay i Jean-Roger Caussimon, kao i poznate pjevačice Edith Piaf i Patachou; te Michel Piccoli.
Jean Gabin je bio oduševljen zbog ponovne suradnje sa Renoirom nakon mnogo godina. Ali, u međuvremenu, Gabin je stekao reputaciju neprijatne osobe koja ima mrzovoljan karakter, često grinta i teško mu je ugoditi. Kada su upozorili Renoira u kakvu se osobu Gabin pretvorio, Renoirova supruga Dido je rekla „Vidjećete. Jean će ga obrnuti oko malog prsta". I to se upravo i dogodilo. Gabin je na snimanju bio vrlo pokoran i prihvaćao svaku Renoirovu sugestiju. Renoir je napisao „Volim Gabina kao i on mene. Ali ne poznajemo jedno drugog... Naša veza je u potpunosti profesionalna, ali imam osjećaj da nam je sličan ukus. Kada smo radili zajedno nismo imali potrebu za bilo kakavim dužim diskusijama oko analiziranja situacije. I rijetko nam je bio potreban scenarij da bi znali šta nam je na umu".
Meksička zvijezda Maria Felix, koja je u to vrijeme živjela u Francuskoj, je dobila ulogu Gabinove temperamentne ljubavnice, La Belle Abbesse, a Francoise Arnoul je bila Nini, njena mlada rivalka za njegovu naklonost. Renoir je na umu imao Leslie Caron za ulogu Nini, pralja koja postaje cancan plesačica. Međutim, francuski producent Louis Wipf je nije želio, smatrao je previše „stranom" i previše povezanom sa Hollywoodom. Dvadesettrogodišnja Arnoul, koja je nevjerovatno ličila na Caron, je prema mišljenjima producenata bilo jedino ime koje će u stvari prodati fim, ni Gabin ni Renoir već ona. Prije nego li je Bardot zamijenila, Arnoul je bila ultimativni francuski sex simbol.
Sa podnaslovom „Une comedie musicale“, „French Cancan“ nadmašuje mnoge najbolje holivudske mjuzikle, kao i što biva superiorniji u drugim pristupima prema periodu i predmetu, uključujući i „Moulin Rouge“ (1953), biografski film Johna Hustona o Toulouse-Lautrecu. Scenarij se bavi pitanjem privrženosti, žrtvovanjem koje je potrebno za umjetnost, i poteškoćama u romantičnim vezama, na način na koji su samo pojedini redatelji uspjeli iznijeti – u jednom mudar i lagan, dokazujući da nisu međusobno isključivi. Fotografija je posebna priča: rijetko da postoji neki mrtav prostor na ekranu, a opet filmska slika nikad ne odaje utisak natrpanosti.(Ronald Bergan)
Iz svega ponuđenog, bilo je jasno da se nakon američkog, indijskog i italijanskog iskustva Renoir vratio svom umjetničkom domu – la belle France.
http://www.institutfrancais.com/fr/french-cancan-0

DANI FRANKOFONIJE
L’oeil du loup, 1997. Hoel Caouissin, 26 min. FR
Scenarij: Hoël Caouissin i René Laloux po romanu Daniela Pennaca
Ova animirana priča o prijateljstvu između vuka i afričkog djeteta je lijepa lekcija iz tolerancije...
Rešetke kaveza jednog zoološkog vrta. Jedan vuk se vrti u krug. Iz dana u dan, jedan ga dječak promatra i jednog jutra, oni se pogledaju i ispričaju jedan drugom svoje priče: sjever, lovački psi, lovci za vuka; afrički pijesak, šume, gepard, deva za dječaka...

DANI FRANKOFONIJE
L’oeil du loup, 1997. Hoel Caouissin, 26 min. FR
Scenarij: Hoël Caouissin i René Laloux po romanu Daniela Pennaca
Ova animirana priča o prijateljstvu između vuka i afričkog djeteta je lijepa lekcija iz tolerancije...
Rešetke kaveza jednog zoološkog vrta. Jedan vuk se vrti u krug. Iz dana u dan, jedan ga dječak promatra i jednog jutra, oni se pogledaju i ispričaju jedan drugom svoje priče: sjever, lovački psi, lovci za vuka; afrički pijesak, šume, gepard, deva za dječaka...

DANI FRANKOFONIJE
Sam, 2015. Elena Hazanov, Guerreiro Georges, 80 min. CH
Scenarij: Georges Guerreiro
Uloge: Séverine Bujard, Isabelle Caillat, Marie Druc
Sedmogodišnji dječak Sam koji nakon razvoda roditelja živi kod majke, prisiljen je odseliti ocu Gérômeu, piscu kojemu nedostaje inspiracije. Sam ga jedva poznaje jer se otac, osim tijekom praznika, o njemu skoro nikad nije brinuo. Svi koji poznaju Gérômea smatraju ga nesposobnim da se brine za dijete. Nakon prilično kaotičnog početka, Sam uspijeva, svojim uvjeravanjima, Gérômea natjerati da postane promišljeniji i zreliji i naučiti ga kako da postane otac koji mu toliko nedostaje...
New York City International Film Festival 2014. Best International Feature Film


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
2016. Krešimir Čokolić, 52 min. (dokum.film) HR
Film "Dominikanci u Hrvatskoj – prvih 800 godina" sniman je u svim samostanskim zajednicama Hrvatske dominikanske provincije i nekim zajednicama Kongregacije sestara dominikanki, donosi povijesni pregled nastanka Reda propovjednika i dolaska dominikanaca i dominikanki u Hrvatsku te mnogobrojne sadržaje kojima su dominikanci tijekom osam stoljeća, uz primarnu zadaću naviještanja Radosne vijesti, zadužili hrvatsku kulturu, obrazovanje i znanost te cjelokupno hrvatsko društvo. O tome u filmu govore sami dominikanci i dominikanke. Bilježi se i djelovanje dominikanaca u Bosni i Hercegovini te Sloveniji.


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
2015. Petar Jurčević, 35 min. (dokum.film) HR
Gospodin nas neće suditi po tome koliko smo postigli, nego koliko i s kakvom nakanom smo to radili...
Don Božidar Medvid (Jelsa, 2. ožujka 1924. - 13. travnja 2015.), hrvatski katolički svećenik, javni i kulturni djelatnik. Cijeli je život posvetio Crkvi. 55 je godina skrbio o župama. Bavio se je izdavaštvom, uredništvom i prevođenjem s talijanskog i francuskog. Mnogo je pridonio očuvanju i obnovi župskih vjerskih objekata. Jednim je od začetnika katoličke karizmatske obnove u Hrvatskoj...

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
Shadowlands, 1993. Richard Attenborough, 131 min. UK
Scenarij: William Nicholson
Uloge: Anthony Hopkins, Debra Winger, Edward Hardwicke, Robert Flemyng
Istinita priča o ljubavi koja je potresla starijeg, suzdržanog oksfordskog profesora i pisca C.S. Lewisa, prvi je put ekranizirana 1985., u istoimenom britanskom televizijskom filmu u kojem je Lewisa glumio Joss Ackland. Anthony Hopkins je ulogom Lewisa osvojio nagradu Britanske akademije, a nekoliko međunarodnih filmskih nagrada dobio je istodobno za tu ulogu i za drugu svoju ulogu iz iste godine u filmu "Na kraju dana". Debra Winger je za ulogu Joy bila nominirana za Oscara te za nagradu Britanske akademije, a film je osvojio nagradu Alexander Korda za najbolji britanski film...
Godina je 1952. C.S. "Jack" Lewis, oksfordski profesor i autor knjiga za djecu živi povučenim životom, u kući koju dijeli sa svojim bratom Warniejem. Posjećuje ih Amerikanka Joy Gresham, pjesnikinja i obožavateljica Lewisovih djela. Kad se ona razvede i doseli u London sa sinom Douglasom, prijateljstvo se produbljava. Jack pristaje na fiktivni brak s Joy, kako bi ona dobila britansko državljanstvo. S vremenom, među njima se razvije privlačnost...
Na osobnoj razini, film nas pokušava uvjeriti da ona poznata sintagma kako »sunce uvijek sja negdje drugdje« naprosto nije točna te da je najveći i ujedno jedini trud koji moramo učiniti ne bi li ono i nama zasjalo tek biti hrabar i u pravom trenutku izreći ono što bismo inače u svojoj udobnoj, sređenoj i racionalnoj svakodnevici prešutjeli. Optimizam filma jest u tome što realnost čini smislenom, a imaginarnost infantilnom; pesimizam se pak krije u tome što sunce uvijek obasja zemlju sjena onda kad je već ionako na zalasku... (Tonči Valentić)

IN MEMORIAM CRISTOPHER LEE
Glumac, pilot, vojni špijun, mačevaoc, heavy-metal glazbenik koji je izdao album sa 93 (!) godine...
Christopher Lee jedan je od najcjenjenijih engleskih glumaca. Imao je mlak početak karijere, ali polako, skromnim koracima, koračao je do statusa glumačke zvijezde na svjetskoj sceni. Uglavnom je poznat po ulogama u horor filmovima, a istakao se i kao najcjenjeniji Dracula, odnosno glumac koji je najbolje dočarao lik poznatog vampira. Mnogi su spremni reći da je upravo Dracula postao popularan zahvaljujući Christopheru, dok drugi tvrde da je situacija obrnuta. Lik Dracule tumačio je u više filmova različitih redatelja obogaćujući ga inzistiranjem na aristokratskim manirama krvožednog grofa koji usto postaje i zavodnik, te tako na neočekivan način povezuje horor i erotiku. Mlađim generacijama najpoznatiji je po ulozi mračnog grofa Dookua iz „Ratova zvijezda“ te bijelog čarobnjaka Sarumana iz trilogije „Gospodar prstenova“, gdje smo mogli vidjeti sjajnog glumca kako sa skoro devedeset godina fantastično iznosi ulogu starog čarobnjaka. Nastupio je u više od 270 filmskih i televizijskih produkcija čime je uvjerljivo brojčano nadmašio svoje suvremenike.
Postoje frustracije u ovom poslu - ljudi vas lažu, nemaju pojma što rade, ulizuju vam se. S te strane, razumijem kad netko odluči napustiti ovaj poziv. Ali, ja ne znam što bih drugo radio kada ne bih glumio. Meni ovo nije posao, već cijeli život. Imam, naravno, i druga interesovanja... pjevam, pišem knjige... ali ovo je ono što mom životu daje smisao... (Christopher Lee)
The Face of Fu Manchu, 1965. Don Sharp, 89 min. UK/DE
Scenarij: Harry Alan Towers (prema liku Saxa Rohmera)
Uloge: Christopher Lee, Nigel Green, Joachim Fuchsberger, Karin Dor, James Robertson Justice
Prvi od ukupno pet filmova u kojima je Christopher Lee odglumio naslovni lik glasovitog zlikovca Fu Manchua. Njegov protivnik Nayland Smith iz Scotland Yarda osobno je posvjedočio smrti Fu Manchua, no serija ubojstava u Londonu natjera ga da posve posumnja u viđeno. Sve je očitije da je zlikovac i dalje iznimno aktivan i da, skriven u tajnom skrovištu, kuje nove zlokobne planove. No, otmicom profesora Mullera, situacija postaje kompliciranija i opasnija...

IN MEMORIAM ELDAR RJAZANOV
Eldar Rjazanov je na glasu kao kralj sovjetske komedije. Umro je u Moskvi od zatajenja srca i pluća, bilo mu je 88 godina. Iako u razdoblju tranzicije više nije uspio ponoviti nekadašnje uspjehe, reputacija mu je i dalje bila iznimna, pa su ga obasipali priznanjima kao i u prethodnom režimu. Cijenili su ga i u svijetu, osobito Francuskoj, gdje je 2010. dobio orden za umjetnost i književnost... Primajući jednu drugu nagradu, 1991, na festivalu u Madridu Eldar izjavljuje: „Prihvaćajući nagradu, nisam se mogao oteti dojmu kakva je to sprdnja. Film (op.a. Obećano nebo) koji tako bolno i gorko priča o našim nevoljama, teškom životu, siromaštvu, ljudima koje ponižava sistem, na Zapadu je shvaćen kao elegantna fantazija ruskog redatelja. Ipak, bilo je lijepo dobiti to priznanje.“
Službenij roman, 1977. Eldar Rjazanov, 159 min. RUS
Scenarij: Emil Braginskij, Eldar Rjazanov
Uloge: Alisa Frejndlih, Andrej Mjagkov, Svetlana Nemoljaeva, Oleg Basilašvili, Lija Akhedžakova
Romantična komedija na ruski način događa se u Moskvi sedamdesetih godina, u uredu koji se bavi statistikom. U njemu rade Anatolij, udovac i otac dvojice sinova, njegova stroga neudana šefica Ljudmila i brojni ostali kolege. Anatolij radi naporno, cijenjen je od kolega i rado bi napredovao na poslu, no boji se pristupiti šefici. Kada njegov prijatelj Juri bude imenovan na višu poziciju u uredu, pokušat će mu pomoći, no prvo će se Anatolij morati zbližiti sa šeficom.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
El gran pequeno / The Little Boy, 2015. Alejandro Monteverde, 106 min. USA/MEX
Scenarij: Alejandro Monteverde, Pepe Portillo
Uloge: Jakob Salvati, Emily Watson, David Henrie, Cary-Hiroyuki Tagawa, Michael Rapaport, Ben Chaplin, Eduardo Verástegui, Ted Levine, Abraham Benrubi, Tom Wilkinson
Sedmogodišnji Pepper Flynt Busbee voljan je učiniti sve što je potrebno, kako bi okončao Drugi svjetski rat i doveo svog oca kući...
Dječaka po imenu Pepper Flint Busbee svi zovu mali dječak, a djeca u njegovom malom gradiću ga ismijavaju i maltretiraju jer je jako mali. No, njega to ne opterećuje jer on i njegov otac James žive život prepun epskih pustolovina - barem u mašti. Inspirirani veličanstvenim podvizima junaka iz stripa, čarobnjaka koji se bori protiv zločina, Bena Eaglea, Little Boy i njegov otac si postavljaju samo jedno pitanje: "Vjeruješ li da mi to možemo?"

IN MEMORIAM MAUREEN O'HARA
Američka glumica i pjevačica irskog porijekla, jedna od zadnjih zvijezda Zlatnog doba Hollywooda. Rođena je 1920. u predgrađu Dublina kao Maureen Fitzsimons. Kao djevojka željela je biti operna pjevačica ili barem nogometašica (otac joj je bio bio suvlasnik dublinskog nogometnog kluba 'Shamrock Rovers'). Na kraju je ipak odabrala glumu. Kad je imala 14 godina, primljena je u dublinski Abbey Theatre, da bi dvije godine kasnije dobila poziv za audiciju u mitskim londonskim Elstree studijima, gdje će oduševiti Charlesa Laughtona, koji je s producentom Erichom Pommerom osnovao kompaniju Mayflower Productions, ponudivši joj sedmogodišnji ugovor i promijenivši joj prezime u O'Hara. Njena prva uloga bila je ona naivne cure koja se spetljala s kornvalskim krijumčarima u Hitchockovoj „Krčmi Jamajka“, a u kojoj joj je pratner bio sam Laughton u ulozi opakog Sir Pengallana koji je uokolo paradirao s cilindrom i kožnim čizmama. Laughton je također nagovorio ljude iz RKO studija da joj ponude ulogu ciganke u „Zvonaru crkve Notre Dame“, dok je on bio njen Quasimodo. Njen dirljivi i senzualni portret Esmeralde u Dieterleovoj adaptaciji Hugoova klasika, bio je ujedno i njena odskočna daska za Hollywood.
Iako je u Hollywoodu surađivala i s manje razvikanim autorima, najvažnija će ostati njena suradnja s velikim Johnom Fordom koji ju je nazvao 'a man's kind of woman'. Njihovu uzavrelu irsku krv spojit će dva seminalna Fordova komada – elegantni „Kako je bila zelena moja dolina“, te „Miran čovjek“ koji igra na motiv ukroćene goropadnice, a kojeg će sam Ford opisati kao 'najseksi film koji sam ikad snimio'.. (Dragan Rubeša)
Jamaica Inn, 1939. Alfred Hitchcock, 108 min. SAD
Scenarij: Sidney Gilliat, Joan Harrison (prema romanu Daphne Du Maurier)
Uloge: Charles Laughton, Leslie Banks, Maureen O'Hara, Marie Ney, Robert Newton
Devetnaesto je stoljeće i mlada Irkinja Mary je ostala siroče. Odlazi živjeti kod tete Patience koja živi s Jossom Merlynom u Cornwallu, u krčmi Jamaica Inn. Kočijaš je odbija tamo odvesti. Nakon što ipak uspije stići u krčmu, otkriva da je riječ o zloglasnu mjestu u kojem banda razbojnika prijevarom nasuče brodove, potom ubiju posadu i opljačkaju tovar. Nakon ovoga otkrića, Mary je u po život opasnoj situaciji.

L'albero degli zoccoli, 1978. Ermanno Olmi, 185 min. IT
Scenarij: Ermanno Olmi
Uloge: Luigi Ornaghi, Francesca Moriggi, Omar Brignoli, Antonio Ferrari, Teresa Brescianini
Film priča o nevoljama siromašne farmerske obitelji u Italiji početkom dvadesetoga stoljeća, koja preživljava obrađujući tuđu zemlju. Žive teškim životom, no odlučuju se dodatno žrtvovati da bi pametnome dječaku omogućili školovanje. On mora svakog jutra propješačiti dug put do škole, a kada mu se istroše cipele, obitelj nema novca za nove...
Podrijetlom iz ruralne obitelji iz sjeverne Lombardije, Olmi je u „Stablu za klompe“ – kao scenarist, redatelj, direktor fotografije i montažer – učinio posvetu svojim precima i njihovu jednostavnu, ali tegobnu načinu života. Ova diiskretno pastoralna, ali i prigušeno dramatična kronika života lombardijskih seljaka nadničara potkraj XIX. st. osvajač je Grand Prix na festivalu u Cannesu.
Mireći u filmu neorealističko dokumentarno (naturščici, dijalekt, naturalni objekti, fragmentarnost...) s igranim (raskadriranost, stanovita montažna kontinuitetnost scena), Olmi djelo duboko prožima neskrivenom nježnošću i ljubavlju prema tom svijetu na rubu; no, da ne bi i sam ostao gluh na njihove gorljive svakodnevne molitve upućene bogu, autor će u moćnim neovozemaljskim skladbama Johanna Sebastiana Bacha naći dostojna posrednika između neba i zemlje; skladateljeve će božanske harmonije (što se u filmu javljaju po strogo određenu ključu i uvijek na onim mjestima gdje se, unatoč zanijekanoj ljudskosti, život nastavlja ili gdje se tiho slave male ritualnosti na kojima i počiva život) zapravo uspostaviti duboko prisan dosluh s nesretnim junacima Olmijeva djela uznoseći ih na pijedestal čuvara izvornih ljudskih vrijednosti, šapćući im da nisu sami...(Petar Krelja)

IN MEMORIAM ARSEN DEDIĆ
Arsen Dedić je umjetnik od glave do pete, sklon svekolikim umjetnostima, umjetničkim granama i žanrovima. Nije ga slučajno Igor Mandić prozvao pjevačem s gitarom ili flautom, dirigentom koji pjeva, skladateljem koji piše pjesme i pjesnikom koji komponira. Arsen je sve to bio, a sebe ja smatrao pjesnikom opće prakse.
Arsen je, dakle, „ušao“ u film sasvim netipičnim putem i sasvim netipičnim filmom. U filmu Ponedjeljak ili utorak pojavljuje se kao pjevač-trubadur, pretvarajući se od nevidljivog vokalista prepoznatljiva glasa u fizički prisutnog, pomalo politički intoniranoga komentatora. U međuvremenu je, piše Nenad Polimac, „diskretno karikirao samoga sebe“ u filmu „Višnja na Tašmajdanu“, zapjevao je i u filmu „Pusti snovi“ (1968). Filmsku je karijeru, ali kao glumac (!), nastavio filmom „Kad golubovi polete“.
Paralelno Dedić skladao je glazbu, a ponekad i glumio u raznim televizijskim emisijama, serijama i filmovima. I na televiziji i u filmu, uvijek je nastojao biti jednostavan, izravan i jasan; tako se izražavao i u svojim šlagerima, šansonama i baladama u kojima je uživao pišući ih i pjevajući ih. Ta je jednostavnost utjecala na oblikovanje popratnih glazbi za filmove različitih žanrova – igranih, dokumentarnih, animiranih, televizijskih... dječjih. Dedić je, grubo brojeći, skladao stotinjak filmskih partitura. Pri tome se čvrsto držao ideje da živi instrument zvuči bolje od umjetnoga, čak i u vrijeme (osamdesete, devedesete) kada je takav način razmišljanja – zbog produkcijskih zahtjeva za brže, više, jeftinije – postajao staromodan i skup... (Irena Paulus)
1968. Vlastimir Radovanović, 63 min. YU
Scenarij: Vlastimir Radovanović
Uloge: Miodrag 'Čkalja' Petrović, Rahela Ferari, Arsen Dedić, Aleksandar Fotez, Vojin Kajganić
Grupa djece odluči izgraditi nastambu za golubove na napuštenoj parceli. Nakon što ostvare plan, umjesto očekivanih stanara, u nastambu se doseli nepoznati muškarac s dvoje djece. Djeca ih isprva pokušaju istjerati, no s vremenom se sprijatelje s njima. Tad iz općine stiže rješenje o rušenju zbog bespravne gradnje. Djeca kreću u borbu protiv te odluke.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
The Giver, 2014. Phillip Noyce, 96 min. USA / CAN / ZA
Scenarij: Lois Lowry / Michael Mitnick
Uloge: Brenton Thwaites, Alexander Skarsgard, Jeff Bridges, Meryl Streep, Katie Holmes, Taylor Swift
Rijetko kada će neki biskup dati svoju podršku novom filmu iz Hollywooda, pa kada je nadbiskup iz Philadelphije, Charles Chaput preporučio vjernicima da pogledaju „The Giver“, katolički portali i blogovi su bili puni recenzija ovog futurističkog filma...
Filmska adaptacija istoimenog young adult romana Lois Lowry, žanra koji je svoju popularnost doživio sa filmskim adaptacijama „Sumrak sage“, novijih „Igara gladi“ ili pak „Različite“. Razlika između pomenutih književnih serijala je u tome što je knjiga Lois Lowry napisana još davnih devedesetih, tačnije 1993, dok su pomenute novijeg datuma...
Budućnost. Godina je 2048. Nakon pepela i uništenja na Zemlji se stvorio novi poredak. Prošlost i uspomene su izbrisane, stvoreno je društvo jednakosti u kojem nema popularnosti i slave, nema pobjednika i gubitnika. Biti svoj, poseban nije dozvoljeno; takve anomalije su uklonjene kako bi se izbjegla bilo kakav povod za sukob. Nakon mature svaki pripadnik zajednice dobija svoje mjesto u društvu. Fiona, Asher i Jonas su pripadnici mlađe generacija tog budućeg "savršenog" društva. Na dan odabira, regrutiranja za buduće životne zadatke Jonas ostaje posljednji. Jonas je odabran da postane tzv. primatelj. Njegov zadatak je da daje savjete sadašnjem vodstvu služeći se iskustvima prošlosti. Ta iskustva Jonasu prenosi tzv. davatelj. Jonas se susreće sa novim iskustvima i saznanjima o ljudskom društvu i prirodi čovjeka, ali i spoznaje da sustav u kojem živi nije savršen i idealan kako ga se želi prikazati - utopija je plaćena velikom cijenom...

IN MEMORIAM ARSEN DEDIĆ
Arsen Dedić je umjetnik od glave do pete, sklon svekolikim umjetnostima, umjetničkim granama i žanrovima. Nije ga slučajno Igor Mandić prozvao pjevačem s gitarom ili flautom, dirigentom koji pjeva, skladateljem koji piše pjesme i pjesnikom koji komponira. Arsen je sve to bio, a sebe ja smatrao pjesnikom opće prakse.
Arsen je, dakle, „ušao“ u film sasvim netipičnim putem i sasvim netipičnim filmom. U filmu Ponedjeljak ili utorak pojavljuje se kao pjevač-trubadur, pretvarajući se od nevidljivog vokalista prepoznatljiva glasa u fizički prisutnog, pomalo politički intoniranoga komentatora. U međuvremenu je, piše Nenad Polimac, „diskretno karikirao samoga sebe“ u filmu „Višnja na Tašmajdanu“, zapjevao je i u filmu „Pusti snovi“ (1968). Filmsku je karijeru, ali kao glumac (!), nastavio filmom „Kad golubovi polete“.
Paralelno Dedić skladao je glazbu, a ponekad i glumio u raznim televizijskim emisijama, serijama i filmovima. I na televiziji i u filmu, uvijek je nastojao biti jednostavan, izravan i jasan; tako se izražavao i u svojim šlagerima, šansonama i baladama u kojima je uživao pišući ih i pjevajući ih. Ta je jednostavnost utjecala na oblikovanje popratnih glazbi za filmove različitih žanrova – igranih, dokumentarnih, animiranih, televizijskih... dječjih. Dedić je, grubo brojeći, skladao stotinjak filmskih partitura. Pri tome se čvrsto držao ideje da živi instrument zvuči bolje od umjetnoga, čak i u vrijeme (osamdesete, devedesete) kada je takav način razmišljanja – zbog produkcijskih zahtjeva za brže, više, jeftinije – postajao staromodan i skup... (Irena Paulus)
1966. Stole Janković, 99 min. YU / SAD
Scenarij: Stole Janković, Siniša Pavić
Uloge: Gojko Drulović, Neda Arnerić, Branko Cvejić, Dragoljub Vojnov, Miodrag 'Čkalja' Petrović
Priča o odnosu dvoje ljudi, razvoju njihove ljubavi i suočavanju s problemima i izazovima...
Lijepa i popularna osamnaestogodišnja Višnja u centru je pažnje brojnih mladića koji je salijeću. Ona uživa u njihovoj pažnji, no nijedan joj nije posebno drag. Jedan od njih je gimnazijalac Miša koji se zaljubljuje u nju. On pokušava stupiti u kontakt s njome preko zajedničkog prijatelja Marka kojemu je Višnja također draga.

Au revoir les enfants, 1987. Louis Malle, 101 min. FR
Scenarij: Louis Malle
Uloge: Gaspard Manesse, Raphaël Fejto, Francine Racette, Philippe Morier-Genoud, Stanislas Carré de Malberg
U jednomu pariškomu katoličkom internatu sprijatelje se Julien, sin industrijalca, i Židov Bonnet, skriven u internatu pod lažnim imenom. Kad Gestapo otkrije da su u internatu skriveni pripadnici pokreta otpora i Židovi, ravnatelj, otac Jean i Bonnet bivaju uhićeni...
Prvi Malleov francuski film nakon 12 godina, humanistička je, dijelom autobiografska, priča (prema događaju kojemu je redatelj svjedočio) nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji. Tema brutalna prekida bezbrižnog djetinjstva i traumatičnog ulaska u svijet odraslih prožeta je emocionalnošću i fokalizirana kroz lik Juliena, preko kojega redatelj upućuje na kritiku rata i žrtvovanja nevinih te apsurdnost međuljudskih sukoba... (Filmski leksikon)
„Doviđenja, djeco" inspiriran je stvarnim slučajem koji je doživio redatelj i scenarist filma, Louis Malle. Naime, kao dječak je i sam pohađao katoličku školu u okupiranoj Francuskoj i znao je za slučaj trojice skrivanih židovskih mladića koji su, pod lažnim imenima, živjeli i pohađali nastavu s ostalim školarcima. Mnogo godina kasnije, redatelj je iz tog potresnog događaja (svi su, uključujući i svećenika ravnatelja, završili u koncentracijskom logoru) ostvario izvrstan film koji je osvojio neke od prestižnih međunarodnih nagrada, među kojima i sedam Césara te Zlatnog lava na Venecijanskom festivalu.

IN MEMORIAM MAUREEN O'HARA
Američka glumica i pjevačica irskog porijekla, jedna od zadnjih zvijezda Zlatnog doba Hollywooda. Rođena je 1920. u predgrađu Dublina kao Maureen Fitzsimons. Kao djevojka željela je biti operna pjevačica ili barem nogometašica (otac joj je bio bio suvlasnik dublinskog nogometnog kluba 'Shamrock Rovers'). Na kraju je ipak odabrala glumu. Kad je imala 14 godina, primljena je u dublinski Abbey Theatre, da bi dvije godine kasnije dobila poziv za audiciju u mitskim londonskim Elstree studijima, gdje će oduševiti Charlesa Laughtona, koji je s producentom Erichom Pommerom osnovao kompaniju Mayflower Productions, ponudivši joj sedmogodišnji ugovor i promijenivši joj prezime u O'Hara. Njena prva uloga bila je ona naivne cure koja se spetljala s kornvalskim krijumčarima u Hitchockovoj „Krčmi Jamajka“, a u kojoj joj je pratner bio sam Laughton u ulozi opakog Sir Pengallana koji je uokolo paradirao s cilindrom i kožnim čizmama. Laughton je također nagovorio ljude iz RKO studija da joj ponude ulogu ciganke u „Zvonaru crkve Notre Dame“, dok je on bio njen Quasimodo. Njen dirljivi i senzualni portret Esmeralde u Dieterleovoj adaptaciji Hugoova klasika, bio je ujedno i njena odskočna daska za Hollywood.
Iako je u Hollywoodu surađivala i s manje razvikanim autorima, najvažnija će ostati njena suradnja s velikim Johnom Fordom koji ju je nazvao 'a man's kind of woman'. Njihovu uzavrelu irsku krv spojit će dva seminalna Fordova komada – elegantni „Kako je bila zelena moja dolina“, te „Miran čovjek“ koji igra na motiv ukroćene goropadnice, a kojeg će sam Ford opisati kao 'najseksi film koji sam ikad snimio'.. (Dragan Rubeša)
Hunchback of Notre dame, 1939. William Dieterle, 117 min. SAD
Scenarij: Sonya Levien, Bruno Frank (prema romanu koga je 1831. objavio Victor Hugo. Radnja mu je smještena u 1485., u Parizu u i oko tamošnje Katedrale)
Uloge: Charles Laughton, Cedric Hardwicke, Thomas Mitchell, Maureen O'Hara, Edmond O'Brien
Ekranizacija klasičnog romana Victora Hugoa o nesretnom siročetu, grbavom zvonaru crkve i mladoj lijepoj Esmeraldi, Romkinji čiji je narod u 15. stoljeću u Francuskoj bio izložen progonima. Tijekom jedne svečanosti u Parizu, rasplesana Esmeralda zapne za oko Frollu, moćnom savjetniku kralja Luja XI. Tu je i zvonar Quasimodo. Uskoro će se ove tri sudbine ispreplesti…
Prvi filmski festival u Cannesu nije bio samo proslava kinematografije, bio je usto i metaforički srednji prst nonšalantno stavljen pod nos fašističke propagande koja je krasila festival u Veneciji prijašnjih godina. Hrabrost i moderni stil novog festivala gromoglasnom zvonjavom najavili su novo vrijeme filmskih festivala, a za zvonjavu je bio zadužen grbavi Charles Laughton u crno-bijeloj adaptaciji 'Zvonara crkve Notre Dame'. Koliko god je Dieterleova obrada romantičnog klasika Victora Hugoa o nemogućoj ljubavi Esmeralde i Quasimoda bila dirljiva i srcedrapateljna, nije mogla zasijeniti aktualne događaje, točnije početak Drugog svjetskog rata, zbog čega je cijeli festival otkazan. Tako je 'Zvonar crkve Notre Dame' Williama Dieterlea ušao u povijest kao prvi i jedini film prikazan na prvom festivalu u Cannesu...

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
The Secret of Kells, 2009. Tomm Moore, Nora Twomey, 75 min. UK/B/IRL
Scenarij: Fabrice Ziolkowski i Tomm Moore
Animirana priča o snazi mašte i vjere koja vodi čovječanstvo kroz mračna vremena. Crtić prepun boja i detalja u kojem se miješaju magija, fantazija i keltska mitologija...
Prije dvije stotine godina siroče Brendan susreće brata Aidana, čuvara izvrsne, ali nedovršene knjiga iluminacija. Aidan pred Brendana postavlja veliki zadatak da dovrši „Knjigu o Kellsima“, koji to vidi kao poziv da ispita novi život kreativnosti i mašte, u kojem ga očekuju avanture, opasnosti i akcije. Suočen s prijetnjom napada Vikinga, uz pomoć tajanstvene djevojčice Aisling, Brendan mora pobijediti najdublje strahove kako bi dovršio zadatak. „Knjiga o Kellsima“ je remek-djelo europske umjetnosti, a ova animirana priča, spoj fantastike i legende, govori o njezinom stvaranju.

IN MEMORIAM ROD TAYLOR
Naočiti Australac Rod Taylor u Hollywood stigao je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća i ostvario probojnu ulogu u adaptaciji glasovitog romana „Vremenski stroj“ H. G. Wellsa u režiji Georgea Pala 1960. godine. Iste godine će, kao tada najplaćeniji glumac u televizijskim serijama, zaigrati u popularnoj seriji „Hong Kong“, a tri godine kasnije uslijedit će angažman po kojem ga gledatelji najviše pamte, a riječ je o roli slabića Mitcha Brennera, sina posesivne majke (sjajna Jessica Tandy) koji spletom okolnosti postaje junak u Hitchcockovu klasiku „Ptice“.
The Picture Show Man, 1977. John Power, 109 min. AUS
Scenarij: Joan Long (prema knjizi Lylea Penna)
Uloge: John Meillon, Rod Taylor, John Ewart, Harold Hopkins, Sally Conabere
Ova biografska priča događa se dvadesetih godina prošloga stoljeća i prati početke kinematografije u Australiji. Gospodin Pym živi od putujućeg kina, uz pomoć sina i pijanista prikazuje nijeme filmove. A ono što uistinu želi je skrasiti se u jednom mjestu i otvoriti pravi kinematograf. Njegova glavnog suparnika Palmera, pak, više zanima zarada nego filmska umjetnost. Ovo je prva uloga Roda Taylora koju je odglumio u australskom filmu nakon dvadesetak godina. Dobio je ulogu Amerikanca jer je producent sumnjao da još zna svoj rodni australski naglasak.
Riječ je o feministički intoniranom djelu s vremenom radnje u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, koje obiluje likovima otmjenih, neovisnih, slobodoumnih dama, a upravo one nostalgičnoj i epizodno strukturiranoj cjelini daju aromu nepredvidljivosti i intrigantnosti... (Josip Grozdanić, filmski programi)


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
2015. Mario Raguž, 52 min. (dokum.film) HR
U prvom dijelu filma govori se o osnutku, djelovanju, oduzimanju i povratu zgrade travničke gimnazije te o njezinom životu danas. U drugom se spominju poznate osobe koje su djelovale ili se školovale u ovoj poznatoj gimnaziji. Posljednji dio filma obrađuje najznačajniju osobu vezanu uz travničku gimnaziju. To je sluga Božji Petar Barbarić, travnički đak koji je nekoliko dana prije smrti postao isusovac. Pokopan je u Travniku, a vjernici svih vjera iz svih dijelova BiH, ali i šire, dolaze se moliti na njegov grob, u očekivanju njegova proglašenja blaženim.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
Soul Surfer, 2011. Sean McNamara, 106 min. USA
Scenarij: Sean McNamara, Deborah Schwartz, Michael Berk (prema autobiografiji Bethany Hamilton)
Uloge: Annasophia Robb, Dennis Quaid, Helen Hunt, Lorraine Nicholson, Carrie Underwood, Kevin Sorbo
Film se temelji na istinitoj priči o Bethany Hamilton, djevojci koja je nakon napada morskog psa ostala bez jedne ruke. Uz pomoć roditelja djevojka se suočava s dva izazova – povratkom na dasku i potragom za unutrašnjim mirom nakon teške tragedije s kojom se suočila. Nakon događaja koji joj je promijenio život i u kojemu je izgubila ruku, odlučnost i čvrsta uvjerenja pomažu joj u pustolovnom povratku, a svoj gubitak uspijeva pretvoriti u dar drugima.
Bethany Hamilton je svoje prvo amatersko prvenstvo u surfanju osvojila samo dvije godine nakon što je izgubila ruku. Godine 2007. ostvarila je san da postane profesionalni surfer. Isto tako, osnovala je neprofitnu zakladu „Friends of Bethany“, koja je posvećena pomaganju žrtvama napada morskih pasa i onima koji izgube ruke ili noge diljem svijeta.


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2016.
2014. Niko Kostanić, 44 min. (dokum.film) HR
Dokumentarac pokušava odgovoriti na pitanje je li jedan od najvećih papa u povijesti kršćanstva Siksto V. bio Hrvat iz Crne Gore. Njegov pontifikat je trajao samo 5 godina, ali u to vrijeme je od ruševina Rima uzdignuo novu metropolu. Zovu ga jednim od najvećih papa u povijesti.


PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE
45 Years, 2015. Andrew Haigh, 95 min. (UK)
Scenarij: Andrew Haigh prema kratkoj priči „In Another Country" Davida Constantinea
Uloge: Charlotte Rampling, Dolly Wells, Tom Courtenay, Geraldine James, Max Rudd
Kate Mercer je usred priprema za 45 godišnjicu braka kada njen suprug Jeff iznenada prima vijest koja će ga vratiti u prošlost. Prije pedeset godina, njegova tadašnja devojka doživjela je fatalnu nesreću u švicarskim Alpama. Njeno tijelo je konačno pronađeno, zamrznuto u ledu i vremenu. Kate i Jeff su podjednako šokirani, ali nisu spremni jedno sa drugim podijeliti vlastitu nesigurnost. On se još dublje povlači u osamljeni svijet uspomena dok se Kate bori da pragmatizmom uguši narastajuću ljubomoru i anksioznost: mora se fokusirati na organizaciju zabave za godišnjicu braka, braka koji se sada nalazi pred velikim izazovom...
Stvari su naizgled iste kao i uvijek, ali kamera oprezno bilježi kako dobro uigrana koegzistencija ispada iz tračnica. Njih dvoje su prisiljeni izboriti se sa neočekivanim emocijama i u tom procesu kao da izvlače tepih pod vlastitim nogama...
Već dugo Charlotte Rampling netko nije dao ovako minimalistički zadatak, da s gotovo nikakvim alatima osim vlastitim licem i tijelom pokaže toliko puno. To je riješila gotovo savršeno, prikazujući, i to većinom šutke, osjećaje koji variraju od znatiželje i uzbuđenja do apatije i razočaranja. Tom Courtenay u toj igri nije ništa lošiji - s jedne strane pokazuje sav užas gubitka fizičkih i intelektualnih sposobnosti koje donosi starost, a s druge gotovo erotsko buđenje izazvano vraćanjem sjećanja iz mladosti... (Ivan Ramljak, http://nemilosrdnigadovi.20minuta.hr/45years-recenzija/)
Riječ je o filmu koji nije lako ni napisati, ni režirati, ni odglumiti, no Haigh i par glumaca to su napravili perfektno. “45 godina” film je koji se lako zagubi u hrpi atraktivnijih, efektnijih, ekstravagantnijih. Ali - to bi bila nepravda. Haighova mala, apotekarski točna drama jedan je od filmova sezone... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BERLIN 2015. Charlotte Rampling (najbolja glumica), Tom Courtenay (najbolji glumac)
EDINBURGH FILM FESTIVAL 2015. Charlotte Rampling (najbolja glumica), Andrew Haigh (najbolji britanski film)


SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Giovane favoloso, 2014. Mario Martone, 143 min. IT
Scenarij: Mario Martone, Ippolita di Majo
Uloge: Elio Germano, Michele Riondino, Massimo Popolizio, Anna Mouglalis
Giacomo Leopardi čudo je od djeteta. Odrastao je zatvoren u kući uz nemilosrdnog oca. Njegov um žudi za slobodom, a kuća je njegov zatvor: čita sve što mu dospijeva pod ruku, ali mu to nije dovoljno jer - svijet je vani! Vrijeme je promjena, u Europi izbijaju revolucije. Giacomo očajnički traži kontakt s vanjskim svijetom. Kada konačno, s dvadeset godina, ostavlja rodni Recanati, talijansko visoko društvo mu širom otvara svoja vrata, ali mu se Giacomo ne uspijeva prilagoditi. U Firenci postaje dio ljubavnog trokuta sa svojim napuljskim prijateljem Antoniom Ranierijem, s kojim dijeli boemski život i prekrasnu Fanny. Naposljetku zajedno s Ranierijem seli u Napulj, gdje živi uronjen u očaj i vitalnost tog plebejskog grada.
'Izuzetan mladić' priča je o kratkom život talijanskog pisca i pjesnika Giacoma Leopardija, filmski potrtet pjesnika koji odiše slobodoumnošću, ironijom, društvenom nekonvencionalnošću, buntovništvom, zbog čega ga je tadašnje, devetnaestostoljetno društvo često marginaliziralo...
http://www.imdb.com/title/tt3152602/

John Crowley, 111 min., IE/UK/CAN
Scenarij: Nick Hornby prema romanu Colma Toibina
Uloge: Saoirse Ronan, Matt Glynn, Brid Brennan, Maeve McGrath, Emma Lowe
Irska emigrantica Ellis Lacey dolazi 1950-ih u Brooklyn, gdje brzo ulazi u novu romansu. Ali kada je prošlost sustigne, mora birati između dvije zemlje i života koje ima u njima...
Malo koja emocija izaziva toliko cinizma u današnjem svijetu kao nostalgija. Dijelom je to posljedica potpune posvećenosti popularne kulture mlađim generacijama, a dijelom i neugodnih iskustava kada je netko nostalgično viđenje prošlosti nastojao pretočiti u sadašnjost temeljenu na obnovi srednjovjekovnih carstava, totalitarnih ideologija ili dosljednog tumačenja drevnih vjerskih knjiga. S druge strane, nostalgija ponekad zna biti i korisna, i to upravo u domeni popularne kulture, kada prikaz “dobrih starih” vremena zna biti osvježavajuća alternativa za monotonu i neinventivnu sadašnjicu. 1950-e su, barem što se SAD-a i ostatka zapadnog svijeta tiče, postale svojevrstan izvor inspiracije za različite vrste. Kao jedan od takvih primjera mogao bi poslužiti i „Brooklyn“, igrani film temeljen na istoimenom nagrađenom romanu irskog književnika Colma Toibina.
Usprkos svom, zapravo, prilično plitkom sadržaju, „Brooklyn“ pruža mnogo toga gledateljima. A za to je prije svega zaslužna raznorodna, ali prilično raspoložena glumačka ekipa, u kojoj najbolji dojam ostavlja Saoirse Ronan, irska glumica koja se u prethodnih nekoliko godina nametnula kao jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije. Iako je teško zamisliti da bi Ronan na temelju ove uloge mogla osvojiti nekakav zlatni kipić, „Brooklyn“ predstavlja barem dobar početak putovanja prema tom cilju... (Dragan Antulov)


SUVREMENI TALIJANSKI FILM
NAŠA DJECA
I nostri ragazzi, 2014. Ivano De Matteo, 92 min. IT
Scenarij: Valentina Ferlan, Ivano De Matteo, Herman Koch (roman)
Uloge: Alessandro Gassman, Giovanna Mezzogiorno, Luigi Lo Cascio
Dva vjenčana para nalaze se na zajedničkoj večeri u restoranu. Tijekom večeri postaje sve očitije da se iza naizgled neformalna druženja, skriva dublji razlog njihova susreta. Dvojica muškaraca su braća, Paolo je pedijatar blagog karaktera, a Massimo pragmatični odvjetnik. Paolova supruga Clara radi kao kulturni vodič i iznimno je zaštitnički nastrojena prema njihovu sinu Micheleu. Massimo ima kćer Benedettu iz prethodna braka. Michele i Benedetta su mogući krivci strašnoga zločina...
http://www.imdb.com/title/tt3561348/?ref_=fn_al_tt_1

Jaco Van Dormael, 113 min. BE / FR / LU
Scenarij: Thomas Gunzig, Jaco Van Dormael
Uloge: Pili Groyne, Benoît Poelvoorde, Catherine Deneuve
Znate li da Bog živi u Bruxellesu sa svojom kćeri?
Film "Potpuno novi zavjet" događa se u Van Dormaelovoj rodnoj Belgiji. To je nadrealna komedija u kojoj je Bog stvarna osoba koja živi u Bruxellesu. Na Zemlji je Bog kukavica koja daje patetične pouke i kojeg vlastita obitelj ne voli. Njegova kći Ea dosađuje se kod kuće i ne voli što je stalno zaključana u malom stanu u tako običnom Bruxellesu. Sve do trenutka kad se odluči pobuniti protiv oca, hakirati njegov kompjuter i sve ljude svijeta obavijestiti o datumu njihove smrti. To potakne svakoga da počnu razmišljati što će učiniti s danima, mjesecima i godinama života koje su im još preostale...
Riječ je o filmu koji se tijekom ove sezone spominjao u širem i užem izboru za gotovo sve važnije filmske nagrade, a da ni jednu nije dobio. U Cannesu je igrao u popratnom programu, za nagradu EFA nije uspio ući u šest nominiranih, a isto se dogodilo i u selekciji Oscara, premda je Van Dormaelov film bio na široj listi devet kandidata. Van Dormaelova filozofsko-teološka satira očito je bila odviše provokativna za srednjostrujaški puritanski ukus, a previše komercijalna i previše visokobudžetska za nišu art-filma. A to je šteta, jer je “alternativno” evanđelje briselskog filmaša jedan od najzabavnijih, najduhovitijih, ali i intelektualno najpoticajnijih filmova koje sam vidio u prošloj godini. Riječ je o filmu koji zaslužuje postati ono što neće postati: a to je pravi, žestoki hit... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan od klasičnih festivalskih filmova za publiku ovog puta dolazi iz Belgije. Režirao ga je Jaco Van Dormael, zove se „Le tout nouveau testament“ i spada u domenu filmova neprepričljivog zapleta – zato ga i reklamiraju rečenicom – jeste li znali da je Bog živ i živi sa kćeri u Bruxellesu? Nevolje nastanu kad se mala kćerkica iznervira pa svima koji zemljom hode šibne SMS s datumom i satom smrti. Ona zatim bježi od kuće i na nagovor brata, Isusa je li, kreće u potragu za dodatnih šest apostola. Ekstremno zabavan, imaginativan i s materijalom za bar tri filma, ozbiljna je preporuka za bavljenje prijašnjim radovima Van Dormaela... (Jelena Đurđić, www. fak.hr)
Golden Globes, USA 2016. Nominacija / Najbolji strani film
Austin Fantastic Fest 2015. Najbolja komedija
Biografilm Festival 2015. Nagrada publike
European Film Awards 2015. Najbolji dizajn produkcije
Norwegian Film Festival 2015. Nagrada publike, Nagrada vlasnika kinoprikazivača (film u kojem se najviše uživa)
Catalonian International Film Festival 2015. Najbolja glumica (Pili Groyne)

Il ragazzo d'oro, 2014. Pupi Avati, 102 min. IT
Scenarij: Pupi Avati, Tommaso Avati
Uloge: Riccardo Scamarcio, Sharon Stone, Cristiana Capotondi
Iako radi u reklamnoj industriji, Davide Bias zapravo želi napisati i objaviti knjigu. Zaručen je sa Silviju, no privatno je nezadovoljan i svakodnevicu podnosi uz pomoć lijekova. Kada mu umre otac, scenarist filmova B produkcije, odlučuju se preseliti u Rim. Tamo upoznaje Ludovicu Stern, izdavačicu koja je s njegovim pokojnim ocem dogovarala izdavanje njegove autobiografije. David odlučuje napisati knjigu pod očevim imenom.

Saul fia, 2015. László Nemes, 107 min. HUN
Scenarij: László Nemes, Clara Royer
Uloge: Géza Röhrig, Levente Molnár, Urs Rechn, Todd Charmont
Dobitnik Grand Prixa žirija u Cannesu, 'Saulov sin' majstorski je redateljski debi, izvanredno postignuće suzdržanog, ali nepokolebljivog realizma te prikaz potrage za iskupljenjem u samom srcu pakla.
Listopad 1944., Auschwitz-Birkenau. Saul Ausländer mađarski je pripadnik Sonderkommanda, jedinice židovskih zatvorenika izoliranih od ostatka logora koji su zaduženi za odvođenje zatvorenika u plinske komore i paljenje leševa. Dok radi u jednom od krematorija, Saul nailazi na tijelo dječaka za kojeg postaje uvjeren da je njegov sin. On se budi iz stanja umrtvljenosti i odlučuje potajno dječaku prirediti pravi židovski pogreb. Dok drugi članovi Sonderkommanda planiraju pobunu i bijeg, Saul preuzima na sebe nemoguć zadatak spašavanja dječakova tijela od plamena te manevrira kroz zamršeni prostor logora u potrazi za rabinom koji će izvršiti obred.
"Saulov sin" je ne samo odličan, već i hrabar, beskompromisan i izuzetno važan film, naročito u sadašnje vrijeme kada se opet u centralnoj Evropi otvaraju logori, kada se ljudi ograđuju žicom i ograničava im se kretanje. Naravno da okolnosti nisu iste, mada se ideološki predznak i shema mogu dovesti u vezu. Važno je da ovakav film dolazi upravo iz Mađarske, trenutno ozloglašene zbog rasizma i ksenofobije. Voljno ili ne, ovaj film upozorava i prijeti da se povijest može ponoviti, ali i daje nadu da, dok je svjesnih toga, svijet ipak neće otići dovraga. "Son of Saul" nije jedan od onih komercijalnih filmova o Holokaustu, onih politički korektnih, kalkulantskih “festivala suza” koji se nadaju nagradama kroz senzibilizaciju publike, udarajući nisko, igrajući na patetiku i prenaglašene emocije. „Saulov sin“ je jedan prilično unikatan film koji udara direktno, žestoko, grabi za gušu i ne pušta... To je vidljivo i po tempu, i po stilu, i po fokusu i po sadržaju filma. Dio užasa je tu vidljiv, ali mnogo veći ostaje tek impliciran. Leševe na gomili, leševe posvuda vidimo, ali tek na periferiji kadra. Likovi nisu karikaturalni, već su svi tako odvratno ljudski, od samog Saula, preko kolega - ”sonderkomandosa” do Nijemaca. Svima je svega preko glave, svi su koruptivni i korumpirani. Pakao ih je već proždrao i to se vidi, a naročito čuje: aritmična i glasna zvučna shema sastavljena od uzvika u daljini, zveketa mašinerije i povremenih pucnjeva prati nas i proganja kroz cijeli film... i dalje od toga.
Elaborirani vizuelni identitet filma je posebna priča. Snimljen u boji, ali u starinskom 4:3 formatu, na 35 mm traci, "Saulov sin" u svakom trenutku ostavlja utisak tjeskobe. Tome dodatno pomaže činjenica da kamera koju maestralno kontrolira Mátyás Erdély nikad ne stoji, nego kruži oko našeg protagoniste koji je i sam stalno u pokretu, te da je cijeli film sastavljen iz možda dvadesetak takvih, neprekinutih kadar-sekvenci... (Marko Stojiljković)


SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Un fidanzato per mia moglie, 2014. Davide Marengo, 97 min. IT
Scenarij: Francesco Piccolo, Davide Marengo, Dino Gentili, Pablo Solarz
Uloge: Paolo Kessisoglu, Geppi Cucciari, Luca Bizzarri, Dino Abbrescia, Pia Engleberth
Remake argentinske komedije „Un novio para mi mujer“ iz 2008. godine... Camilla i Simone bračni su par koji prolazi krizu. Dok se Camilla odrekla prijatelja i posla na radiju te odselila iz Sardinije da bi živjela sa Simoneom u Milanu, on je dosegao točku u kojoj već želi razvod. S obzirom da nema hrabrosti sam joj reći kako se osjeća, odlučuje se na čudno rješenje: unajmljuje muškarca koji bi trebao zavesti Camille…
http://www.imdb.com/title/tt3674026/

Spotlight, 2015. Tom McCarthy, 128 min. US
Scenarij: Tom McCarthy
Uloge: Michael Keaton, Rachel McAdams, Mark Ruffalo, Stanley Tucci, Billy Crudup, Liev Schreiber, John Slattery, Len Cariou, Jamey Sheridan, Paul Guilfoyle, Brian d’Arcy James
Skoro dokumentarističa drama u najboljem maniru klasika „Svi predsjednikovi ljudi“ Alana J. Pakule iz 1976. Naslov filma je zapravo naslov istraživačke rubrike u uglednim dnevnim novinama Boston Globe, a predmet istraživanja su pedofilski skandali u okviru katoličke crkve koji su potresali bostonsku nadbiskupiju... („Spotlight“ ima čak šest nominacija za ovogodišnjeg Oscara i jedan je od najozbiljnijih kandidata za film godine)...
Istraživački tim "Boston Globea", poznatiji kao "Spotlight" je 6. siječnja 2002. godine objavio članak u kojemu je otkriveno da je Katolička crkva znala za pedofiliju u svojim redovima. Naime, znajući pozadinu priče, vrh Katoličke crkve dozvolio je Johnu Geoghanu ostanak u službi bez obzira na to što je godinama seksualno zlostavljao mlade župljane. To je bila prva od nekoliko priča koje su zadirale sve dublje u redove Katoličke crkve. "Spotlight" je u godinu dana istraživanja razotkrio skoro 90 svećenika pedofila na području Bostona! Morali su proći kroz šumu laži, istrpjeti dosta prijetnji i zataškavanja da bi izgradili slučaj i plasirali priču, ali na kraju su uspjeli. Nakon godinu dana mukotrpnog istraživanja uspjeli su pedofile natjerati u ruke pravde, a za svoj tekst dobiti Pulitzera...
Navedena priča je ponukala producente Nicole Rockin i Blyea Fausta da malo bolje prouče problem. Čim su se upoznali s temom odlučili su snimiti film, ali ne o samom skandalu, već o novinarima koji stoje iza cijele priče. "Spotlight" je poseban iz mnogo razloga, jedan od njih je osjećaj koji ostavlja nakon gledanja. Postoje filmovi koji nas hvataju na krivoj nozi i tjeraju da se zamislimo nad sobom, ali i inspiriraju da se pokrenemo s mjesta i napravimo nešto. "Spotlight" je upravo takav film. Također, jedan je to od filmova koji će Vas držati od prve do zadnje sekunde. Koliko god radnja djelovala neatraktivno i možda na prvu, dosadno, istina je totalna supotnost. Svaka scena filma je briljatno smišljena i nadograđuje se na prošlu. Kompleksna tema, nadahnuti redatelj, izvrsna glumačka postava i savršeno napisan scenarij, to su glavna obilježja "Spotlighta". "Spotlight" je u isto vrijeme edukativan i važan film, moguće je da obilježi prekretnicu i do kraja prokaže sav "prljavi veš" Katoličke crkve. Dugo vremena nismo prije Oscara imali ovako kvalitetan uradak koji izgleda kao da bi mogao napraviti žetvu kipića - "Spotlight" je film kakav se rijetko viđa, u potpunosti odstupa od ostalih i baca rukavicu u lice svima koji žele Oscara... (Marko Jerleković, movielandgroup)


SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Scusate se esisto, 2014. Riccardo Milani, 104 min. IT
Scenarij: Giulia Calenda, Paola Cortellesi, Furio Andreotti, Riccardo Milani
Uloge: Paola Cortellesi, Raoul Bova, Marco Bocci, Ennio Fantastichini, Corrado Fortuna
Rođena u malom selu, Serena je napredovala tijekom školovanja i, zbog doktorata iz arhitekture, odselila u inozemstvo. Umorna od života u stranim zemljama i pomalo usamljena, odlučuje se vratiti u Italiju. Ali, povratak je mnogo teži nego što je očekivala. Zbog rodnih predrasuda, iako iznimno obrazovana, ne uspijeva naći posao. Odlučuje riješiti problem uz pomoć novostečena prijatelja Francesca s kojim ulazi u neobično "partnerstvo"…
http://www.imdb.com/title/tt3825738/?ref_=fn_al_tt_1

NJEMAČKA U GOSTIMA
Karla, 1965. Herrmann Zschoche, 128 min. DE
Scenarij: Ulrich Plenzdorf, Herrmann Zschoche
Uloge: Jutta Hoffmann, Jürgen Hentsch, Hans Hardt-Hardtloff, Inge Keller, Gisela Morgen
U poratnoj Njemačkoj mlada Karla zapošljava se kao profesorica u srednjoj školi. Netom i sama završivši školovanje, ona želi učenike osim samog gradiva naučiti i kritičkom, neovisnom razmišljanju. Zbog takvoga pristupa radu te bliskog i tolerantnog odnosa s učenicima, nailazi na neodobravanje školske administracije, a posebno školske inspektorice. Podršku nalazi u ribaru Kasparu koji je od vlastite novinarske karijere odustao zbog stalne cenzure.
Berlin Film Festival 1990. FIPRESCI Prize - Honorable Mention / Forum of New Cinema
Berlin Film Festival 1990. Interfilm Award - Honorable Mention / Forum of New Cinema
http://www.imdb.com/title/tt0059349/?ref_=nm_knf_t3

NJEMAČKA U GOSTIMA
Abschied von gestern (Anita G.), 1966. Alexander Kluge, 98 min. DE
Scenarij: Alexander Kluge (prema vlastitoj priči)
Uloge: Alexandra Kluge, Hans Korte, Palma Falck, Ado Riegler, Edith Kuntze-Pellogio
Redateljeva sestra tumači naslovnu ulogu mlade Anite koja kao imigrantica iz Istočne Njemačke, pokušava naći svoje mjesto u Zapadnoj. Nada se boljem životu, ali dolazi u sukob sa zakonom. Postaje ljubavnica svog šefa, a napušta i njega i posao kada ju lažno optuže za neku krađu. Ne uspijeva naći svoje mjesto ni u prošlom komunističkom ni u suvremenome društvu te postaje lutalica.
Film je osvojio Srebrnog lava na venecijanskom filmskom festivalu.
German Film Awards 1989. Special Film Award '40th Anniversary of the Federal Republic of Germany' - Alexander Kluge
German Film Awards 1967. Film Award in Gold / Outstanding Feature Film
German Film Awards 1967.Best Performance by an Actress in a Leading Role - Alexandra Kluge
German Film Awards 1967.Best Performance by an Actor in a Supporting Role - Günter Mack
German Film Awards 1967.Best Direction - Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. Cinema 60 Award - Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. Italian Cinema Clubs Award Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. Luis Buñuel Award - Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. OCIC Award - Honorable Mention - Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. Special Jury Prize - Alexander Kluge
http://www.imdb.com/title/tt0060063/?ref_=fn_al_tt_1


Janis: Little Girl Blue, 2015. Amy Berg, 103 min. USA
Obožavana, ali rijetko kad voljena, energična, ali beskrajno ranjiva... Tragajući za slobodom završila u ropstvu alkohola i heroina...
Jedna od ikona „ludih šezdesetih“, vremena optimizma kada se mislilo da se svijet može urediti bolje i humanije nego što je to zanimalo prethodne generacije. Ipak, šezdesete su se urušile same u sebe zbog svoje neostvarivosti. I Janis Joplin se urušila u sebe, potpuno se ostvarivši u tom svijetu, koji je – kako se pokazuje – bio samo idealistički vrt u puno okrutnijoj guštari stvarnosti.
Janis Joplin, jedna od najcjenjenijih pjevačica svih vremena... Moćnim, hrapavim glasom i iznimnom karizmom „inficirala“ je i oduševila milijune slušatelja diljem svijeta, a iako je umrla u dobi od samo 27 godina (1970.) zvijezda Janis Joplin sjaji i danas. Kad je pjevala, Janis je bila poput stroja, njen blues i danas odzvanja neodoljivo, neponovljivo i iskreno.
S hitovima poput „Mercedes Benz“, „Me and Bobby McGee“, „Cry, Baby“, „Move Over“ i dr... te albumima „Cheap Thrills“ i „Pearl“, Janis je jedna od onih pjevačica koja je utjelovljenje glazbene i kulturne revolucije 60-ih godina 20. stoljeća. U dokumentarnom filmu „Janis: Little Girl Blue“ redateljica Amy J. Berg donosi izvanredan, duboki portret ultimativne rock djevojke koja se svojim glasom izborila za poziciju na dominantno muškoj sceni. No, istovremeno s uspjehom borila se s unutarnjim demonima i ovisnostima.
Skoro dvosatni film daje novo shvaćanje bistre i kompleksne žene čiji je iznenadni uzlet i pad izmijenio glazbeni svijet. Prožet je arhivskim snimkama i intervjuima sa zvijezdom, njezinim bendom, prijateljima, bivšim ljubavnicima, članovima obitelji i sestrom Laurom otkrivajući pozadinu te ekstrovertirane scenske „zvijeri“. Lajtmotiv čine isječci iz iskrenih osobnih pisama koje je Joplin pisala roditeljima i voljenima, a koje naglas nadahnuto čita kantautorica Cat Power. Nimalo slučajno: Cat Power svojim južnjačkim izgovorom čita Janisina pisma jer kao malo tko razumije Janisine probleme. I sama je prolazila kroz slične, pa nije nimalo čudno što se uspjela u njih uživjeti i oživjeti ih svojim južnjačkim izgovorom.
Ipak, kako otkriva „Janis: Little Girl Blue“, nikad se nije potpuno oporavila od progona koji je osjećala kao društvena odmetnica tijekom odrastanja u teksaškom Port Arthuru. Unatoč hrabrosti kojom se razmetala na pozornici i njezinoj nesputanoj, seksualno osviještenoj osobnosti, cijelog je života bila opsjednuta nesigurnošću i potrebom da bude prihvaćena. Kad je otkrila blues, dala je odušak svojoj boli i samoći. Kad je u svitanje hippie ere stigla u San Francisco, dospjela je u zajednicu u kojoj se napokon osjećala prihvaćenom. Na koncu, Janis Joplin je paradoks, pionirka nove vrste ženskog izvođača, koja nikad nije prestala tražiti ljubav i stabilnost i to uvijek pod vlastitim uvjetima.
Janis Joplin umrla je u 27 godini, 4. listopada 1970. godine od kombinacije alkohola i predoziranja heroinom. Punih 45 godina nakon njene smrti zanimanje za nju nije prestalo, valjda kao ni za još jednu pokojnicu iz kluba 27.
http://www.imdb.com/title/tt3707114/?ref_=fn_al_tt_1


OSCAR ZA NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
Amy
2015. Asif Kapadia, 128 min. UK/USA
Nesavršeni film o nesavršenom životu. Tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati dokumentarni portret pop ikone Amy Winheouse.
Dugo očekivani dokumentarac o glazbenom usponu, ali i burnom životu karizmatične pjevačice Amy Winehouse već u prvom vikendu prikazivanja oborio je britanski rekord. Naime, u samo tri dana film Asifa Kapadija 'Amy' zaradio je čak 519 000 funti i postao najuspješniji dokumentarac u britanskoj povijesti. Redatelj Asif Kapadia okrenuo se arhivskim snimkama i prvim izvorima kako bi priču talentirane pjevačice ispričao njenim riječima, uz pratnju rukom pisanih tekstova i nikad objavljenih pjesama. Bez suvišnih intervencija i moraliziranja, Asif je uključio i dobivene foto i video materijale Amyne obitelji, najboljih prijateljica Juliette Ashby i Laurent Gilbert, te odanog menadžera Nicka Shymanskyja.
U filmu u kojem Amyna mladost i talent eksplodiraju na ekranu, naglašen je spoj autodestruktivnosti i karizmatičnosti, turbulentni brak, ožiljci iz djetinjstva i roditeljska rastava... Ukratko, Kapadijev film pokazuje da je Amy čitav život bila okružena većim i manjim čudovištima...
Amy Winehouse umrla je u 27. godini života, 27. srpnja 2011. godine, od trovanja alkoholom. Bila je talent koji se rađa jednom u generaciji. Pisala je pjesme i pjevala od srca, ostavljajući publiku opčinjenu njezinom magijom. Tragično je što se zbog svojih problematičnih veza, globalnog uspjeha i nestandardnog načina života pod povećalom medija potpuno emotivno raspala...
U arhivskim snimcima koje Kapadija koristi u filmu Amy nas gleda pravo u oči, jedan na jedan. Amy će vas naljutiti, bit će vam neprijatno, skretat ćete pogled, možda i plakati – zato što je to film o nama i vremenu u kome živimo. Vremenu u kome je sve ogoljeno i javno, jeftino i na prodaju ...
http://www.imdb.com/title/tt2870648/?ref_=fn_al_tt_1


Janis: Little Girl Blue, 2015. Amy Berg, 103 min. USA
Obožavana, ali rijetko kad voljena, energična, ali beskrajno ranjiva... Tragajući za slobodom završila u ropstvu alkohola i heroina...
Jedna od ikona „ludih šezdesetih“, vremena optimizma kada se mislilo da se svijet može urediti bolje i humanije nego što je to zanimalo prethodne generacije. Ipak, šezdesete su se urušile same u sebe zbog svoje neostvarivosti. I Janis Joplin se urušila u sebe, potpuno se ostvarivši u tom svijetu, koji je – kako se pokazuje – bio samo idealistički vrt u puno okrutnijoj guštari stvarnosti.
Janis Joplin, jedna od najcjenjenijih pjevačica svih vremena... Moćnim, hrapavim glasom i iznimnom karizmom „inficirala“ je i oduševila milijune slušatelja diljem svijeta, a iako je umrla u dobi od samo 27 godina (1970.) zvijezda Janis Joplin sjaji i danas. Kad je pjevala, Janis je bila poput stroja, njen blues i danas odzvanja neodoljivo, neponovljivo i iskreno.
S hitovima poput „Mercedes Benz“, „Me and Bobby McGee“, „Cry, Baby“, „Move Over“ i dr... te albumima „Cheap Thrills“ i „Pearl“, Janis je jedna od onih pjevačica koja je utjelovljenje glazbene i kulturne revolucije 60-ih godina 20. stoljeća. U dokumentarnom filmu „Janis: Little Girl Blue“ redateljica Amy J. Berg donosi izvanredan, duboki portret ultimativne rock djevojke koja se svojim glasom izborila za poziciju na dominantno muškoj sceni. No, istovremeno s uspjehom borila se s unutarnjim demonima i ovisnostima.
Skoro dvosatni film daje novo shvaćanje bistre i kompleksne žene čiji je iznenadni uzlet i pad izmijenio glazbeni svijet. Prožet je arhivskim snimkama i intervjuima sa zvijezdom, njezinim bendom, prijateljima, bivšim ljubavnicima, članovima obitelji i sestrom Laurom otkrivajući pozadinu te ekstrovertirane scenske „zvijeri“. Lajtmotiv čine isječci iz iskrenih osobnih pisama koje je Joplin pisala roditeljima i voljenima, a koje naglas nadahnuto čita kantautorica Cat Power. Nimalo slučajno: Cat Power svojim južnjačkim izgovorom čita Janisina pisma jer kao malo tko razumije Janisine probleme. I sama je prolazila kroz slične, pa nije nimalo čudno što se uspjela u njih uživjeti i oživjeti ih svojim južnjačkim izgovorom.
Ipak, kako otkriva „Janis: Little Girl Blue“, nikad se nije potpuno oporavila od progona koji je osjećala kao društvena odmetnica tijekom odrastanja u teksaškom Port Arthuru. Unatoč hrabrosti kojom se razmetala na pozornici i njezinoj nesputanoj, seksualno osviještenoj osobnosti, cijelog je života bila opsjednuta nesigurnošću i potrebom da bude prihvaćena. Kad je otkrila blues, dala je odušak svojoj boli i samoći. Kad je u svitanje hippie ere stigla u San Francisco, dospjela je u zajednicu u kojoj se napokon osjećala prihvaćenom. Na koncu, Janis Joplin je paradoks, pionirka nove vrste ženskog izvođača, koja nikad nije prestala tražiti ljubav i stabilnost i to uvijek pod vlastitim uvjetima.
Janis Joplin umrla je u 27 godini, 4. listopada 1970. godine od kombinacije alkohola i predoziranja heroinom. Punih 45 godina nakon njene smrti zanimanje za nju nije prestalo, valjda kao ni za još jednu pokojnicu iz kluba 27.
http://www.imdb.com/title/tt3707114/?ref_=fn_al_tt_1


OSCAR ZA NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
Amy
2015. Asif Kapadia, 128 min. UK/USA
Nesavršeni film o nesavršenom životu. Tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati dokumentarni portret pop ikone Amy Winheouse.
Dugo očekivani dokumentarac o glazbenom usponu, ali i burnom životu karizmatične pjevačice Amy Winehouse već u prvom vikendu prikazivanja oborio je britanski rekord. Naime, u samo tri dana film Asifa Kapadija 'Amy' zaradio je čak 519 000 funti i postao najuspješniji dokumentarac u britanskoj povijesti. Redatelj Asif Kapadia okrenuo se arhivskim snimkama i prvim izvorima kako bi priču talentirane pjevačice ispričao njenim riječima, uz pratnju rukom pisanih tekstova i nikad objavljenih pjesama. Bez suvišnih intervencija i moraliziranja, Asif je uključio i dobivene foto i video materijale Amyne obitelji, najboljih prijateljica Juliette Ashby i Laurent Gilbert, te odanog menadžera Nicka Shymanskyja.
U filmu u kojem Amyna mladost i talent eksplodiraju na ekranu, naglašen je spoj autodestruktivnosti i karizmatičnosti, turbulentni brak, ožiljci iz djetinjstva i roditeljska rastava... Ukratko, Kapadijev film pokazuje da je Amy čitav život bila okružena većim i manjim čudovištima...
Amy Winehouse umrla je u 27. godini života, 27. srpnja 2011. godine, od trovanja alkoholom. Bila je talent koji se rađa jednom u generaciji. Pisala je pjesme i pjevala od srca, ostavljajući publiku opčinjenu njezinom magijom. Tragično je što se zbog svojih problematičnih veza, globalnog uspjeha i nestandardnog načina života pod povećalom medija potpuno emotivno raspala...
U arhivskim snimcima koje Kapadija koristi u filmu Amy nas gleda pravo u oči, jedan na jedan. Amy će vas naljutiti, bit će vam neprijatno, skretat ćete pogled, možda i plakati – zato što je to film o nama i vremenu u kome živimo. Vremenu u kome je sve ogoljeno i javno, jeftino i na prodaju ...
http://www.imdb.com/title/tt2870648/?ref_=fn_al_tt_1


OSCAR ZA NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
Amy
2015. Asif Kapadia, 128 min. UK/USA
Nesavršeni film o nesavršenom životu. Tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati dokumentarni portret pop ikone Amy Winheouse.
Dugo očekivani dokumentarac o glazbenom usponu, ali i burnom životu karizmatične pjevačice Amy Winehouse već u prvom vikendu prikazivanja oborio je britanski rekord. Naime, u samo tri dana film Asifa Kapadija 'Amy' zaradio je čak 519 000 funti i postao najuspješniji dokumentarac u britanskoj povijesti. Redatelj Asif Kapadia okrenuo se arhivskim snimkama i prvim izvorima kako bi priču talentirane pjevačice ispričao njenim riječima, uz pratnju rukom pisanih tekstova i nikad objavljenih pjesama. Bez suvišnih intervencija i moraliziranja, Asif je uključio i dobivene foto i video materijale Amyne obitelji, najboljih prijateljica Juliette Ashby i Laurent Gilbert, te odanog menadžera Nicka Shymanskyja.
U filmu u kojem Amyna mladost i talent eksplodiraju na ekranu, naglašen je spoj autodestruktivnosti i karizmatičnosti, turbulentni brak, ožiljci iz djetinjstva i roditeljska rastava... Ukratko, Kapadijev film pokazuje da je Amy čitav život bila okružena većim i manjim čudovištima...
Amy Winehouse umrla je u 27. godini života, 27. srpnja 2011. godine, od trovanja alkoholom. Bila je talent koji se rađa jednom u generaciji. Pisala je pjesme i pjevala od srca, ostavljajući publiku opčinjenu njezinom magijom. Tragično je što se zbog svojih problematičnih veza, globalnog uspjeha i nestandardnog načina života pod povećalom medija potpuno emotivno raspala...
U arhivskim snimcima koje Kapadija koristi u filmu Amy nas gleda pravo u oči, jedan na jedan. Amy će vas naljutiti, bit će vam neprijatno, skretat ćete pogled, možda i plakati – zato što je to film o nama i vremenu u kome živimo. Vremenu u kome je sve ogoljeno i javno, jeftino i na prodaju ...
http://www.imdb.com/title/tt2870648/?ref_=fn_al_tt_1


Janis: Little Girl Blue, 2015. Amy Berg, 103 min. USA
Obožavana, ali rijetko kad voljena, energična, ali beskrajno ranjiva... Tragajući za slobodom završila u ropstvu alkohola i heroina...
Jedna od ikona „ludih šezdesetih“, vremena optimizma kada se mislilo da se svijet može urediti bolje i humanije nego što je to zanimalo prethodne generacije. Ipak, šezdesete su se urušile same u sebe zbog svoje neostvarivosti. I Janis Joplin se urušila u sebe, potpuno se ostvarivši u tom svijetu, koji je – kako se pokazuje – bio samo idealistički vrt u puno okrutnijoj guštari stvarnosti.
Janis Joplin, jedna od najcjenjenijih pjevačica svih vremena... Moćnim, hrapavim glasom i iznimnom karizmom „inficirala“ je i oduševila milijune slušatelja diljem svijeta, a iako je umrla u dobi od samo 27 godina (1970.) zvijezda Janis Joplin sjaji i danas. Kad je pjevala, Janis je bila poput stroja, njen blues i danas odzvanja neodoljivo, neponovljivo i iskreno.
S hitovima poput „Mercedes Benz“, „Me and Bobby McGee“, „Cry, Baby“, „Move Over“ i dr... te albumima „Cheap Thrills“ i „Pearl“, Janis je jedna od onih pjevačica koja je utjelovljenje glazbene i kulturne revolucije 60-ih godina 20. stoljeća. U dokumentarnom filmu „Janis: Little Girl Blue“ redateljica Amy J. Berg donosi izvanredan, duboki portret ultimativne rock djevojke koja se svojim glasom izborila za poziciju na dominantno muškoj sceni. No, istovremeno s uspjehom borila se s unutarnjim demonima i ovisnostima.
Skoro dvosatni film daje novo shvaćanje bistre i kompleksne žene čiji je iznenadni uzlet i pad izmijenio glazbeni svijet. Prožet je arhivskim snimkama i intervjuima sa zvijezdom, njezinim bendom, prijateljima, bivšim ljubavnicima, članovima obitelji i sestrom Laurom otkrivajući pozadinu te ekstrovertirane scenske „zvijeri“. Lajtmotiv čine isječci iz iskrenih osobnih pisama koje je Joplin pisala roditeljima i voljenima, a koje naglas nadahnuto čita kantautorica Cat Power. Nimalo slučajno: Cat Power svojim južnjačkim izgovorom čita Janisina pisma jer kao malo tko razumije Janisine probleme. I sama je prolazila kroz slične, pa nije nimalo čudno što se uspjela u njih uživjeti i oživjeti ih svojim južnjačkim izgovorom.
Ipak, kako otkriva „Janis: Little Girl Blue“, nikad se nije potpuno oporavila od progona koji je osjećala kao društvena odmetnica tijekom odrastanja u teksaškom Port Arthuru. Unatoč hrabrosti kojom se razmetala na pozornici i njezinoj nesputanoj, seksualno osviještenoj osobnosti, cijelog je života bila opsjednuta nesigurnošću i potrebom da bude prihvaćena. Kad je otkrila blues, dala je odušak svojoj boli i samoći. Kad je u svitanje hippie ere stigla u San Francisco, dospjela je u zajednicu u kojoj se napokon osjećala prihvaćenom. Na koncu, Janis Joplin je paradoks, pionirka nove vrste ženskog izvođača, koja nikad nije prestala tražiti ljubav i stabilnost i to uvijek pod vlastitim uvjetima.
Janis Joplin umrla je u 27 godini, 4. listopada 1970. godine od kombinacije alkohola i predoziranja heroinom. Punih 45 godina nakon njene smrti zanimanje za nju nije prestalo, valjda kao ni za još jednu pokojnicu iz kluba 27.
http://www.imdb.com/title/tt3707114/?ref_=fn_al_tt_1


Janis: Little Girl Blue, 2015. Amy Berg, 103 min. USA
Obožavana, ali rijetko kad voljena, energična, ali beskrajno ranjiva... Tragajući za slobodom završila u ropstvu alkohola i heroina...
Jedna od ikona „ludih šezdesetih“, vremena optimizma kada se mislilo da se svijet može urediti bolje i humanije nego što je to zanimalo prethodne generacije. Ipak, šezdesete su se urušile same u sebe zbog svoje neostvarivosti. I Janis Joplin se urušila u sebe, potpuno se ostvarivši u tom svijetu, koji je – kako se pokazuje – bio samo idealistički vrt u puno okrutnijoj guštari stvarnosti.
Janis Joplin, jedna od najcjenjenijih pjevačica svih vremena... Moćnim, hrapavim glasom i iznimnom karizmom „inficirala“ je i oduševila milijune slušatelja diljem svijeta, a iako je umrla u dobi od samo 27 godina (1970.) zvijezda Janis Joplin sjaji i danas. Kad je pjevala, Janis je bila poput stroja, njen blues i danas odzvanja neodoljivo, neponovljivo i iskreno.
S hitovima poput „Mercedes Benz“, „Me and Bobby McGee“, „Cry, Baby“, „Move Over“ i dr... te albumima „Cheap Thrills“ i „Pearl“, Janis je jedna od onih pjevačica koja je utjelovljenje glazbene i kulturne revolucije 60-ih godina 20. stoljeća. U dokumentarnom filmu „Janis: Little Girl Blue“ redateljica Amy J. Berg donosi izvanredan, duboki portret ultimativne rock djevojke koja se svojim glasom izborila za poziciju na dominantno muškoj sceni. No, istovremeno s uspjehom borila se s unutarnjim demonima i ovisnostima.
Skoro dvosatni film daje novo shvaćanje bistre i kompleksne žene čiji je iznenadni uzlet i pad izmijenio glazbeni svijet. Prožet je arhivskim snimkama i intervjuima sa zvijezdom, njezinim bendom, prijateljima, bivšim ljubavnicima, članovima obitelji i sestrom Laurom otkrivajući pozadinu te ekstrovertirane scenske „zvijeri“. Lajtmotiv čine isječci iz iskrenih osobnih pisama koje je Joplin pisala roditeljima i voljenima, a koje naglas nadahnuto čita kantautorica Cat Power. Nimalo slučajno: Cat Power svojim južnjačkim izgovorom čita Janisina pisma jer kao malo tko razumije Janisine probleme. I sama je prolazila kroz slične, pa nije nimalo čudno što se uspjela u njih uživjeti i oživjeti ih svojim južnjačkim izgovorom.
Ipak, kako otkriva „Janis: Little Girl Blue“, nikad se nije potpuno oporavila od progona koji je osjećala kao društvena odmetnica tijekom odrastanja u teksaškom Port Arthuru. Unatoč hrabrosti kojom se razmetala na pozornici i njezinoj nesputanoj, seksualno osviještenoj osobnosti, cijelog je života bila opsjednuta nesigurnošću i potrebom da bude prihvaćena. Kad je otkrila blues, dala je odušak svojoj boli i samoći. Kad je u svitanje hippie ere stigla u San Francisco, dospjela je u zajednicu u kojoj se napokon osjećala prihvaćenom. Na koncu, Janis Joplin je paradoks, pionirka nove vrste ženskog izvođača, koja nikad nije prestala tražiti ljubav i stabilnost i to uvijek pod vlastitim uvjetima.
Janis Joplin umrla je u 27 godini, 4. listopada 1970. godine od kombinacije alkohola i predoziranja heroinom. Punih 45 godina nakon njene smrti zanimanje za nju nije prestalo, valjda kao ni za još jednu pokojnicu iz kluba 27.
http://www.imdb.com/title/tt3707114/?ref_=fn_al_tt_1


OSCAR ZA NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
Amy
2015. Asif Kapadia, 128 min. UK/USA
Nesavršeni film o nesavršenom životu. Tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati dokumentarni portret pop ikone Amy Winheouse.
Dugo očekivani dokumentarac o glazbenom usponu, ali i burnom životu karizmatične pjevačice Amy Winehouse već u prvom vikendu prikazivanja oborio je britanski rekord. Naime, u samo tri dana film Asifa Kapadija 'Amy' zaradio je čak 519 000 funti i postao najuspješniji dokumentarac u britanskoj povijesti. Redatelj Asif Kapadia okrenuo se arhivskim snimkama i prvim izvorima kako bi priču talentirane pjevačice ispričao njenim riječima, uz pratnju rukom pisanih tekstova i nikad objavljenih pjesama. Bez suvišnih intervencija i moraliziranja, Asif je uključio i dobivene foto i video materijale Amyne obitelji, najboljih prijateljica Juliette Ashby i Laurent Gilbert, te odanog menadžera Nicka Shymanskyja.
U filmu u kojem Amyna mladost i talent eksplodiraju na ekranu, naglašen je spoj autodestruktivnosti i karizmatičnosti, turbulentni brak, ožiljci iz djetinjstva i roditeljska rastava... Ukratko, Kapadijev film pokazuje da je Amy čitav život bila okružena većim i manjim čudovištima...
Amy Winehouse umrla je u 27. godini života, 27. srpnja 2011. godine, od trovanja alkoholom. Bila je talent koji se rađa jednom u generaciji. Pisala je pjesme i pjevala od srca, ostavljajući publiku opčinjenu njezinom magijom. Tragično je što se zbog svojih problematičnih veza, globalnog uspjeha i nestandardnog načina života pod povećalom medija potpuno emotivno raspala...
U arhivskim snimcima koje Kapadija koristi u filmu Amy nas gleda pravo u oči, jedan na jedan. Amy će vas naljutiti, bit će vam neprijatno, skretat ćete pogled, možda i plakati – zato što je to film o nama i vremenu u kome živimo. Vremenu u kome je sve ogoljeno i javno, jeftino i na prodaju ...
http://www.imdb.com/title/tt2870648/?ref_=fn_al_tt_1


POSEBNA PROJEKCIJA / FB / KZV
Mot naturen / Out of Nature, 2014. Ole Giæver, 80 min. NO
Scenarij: Ole Giæver
Uloge: Ole Giæver, Marte Magnusdotter Solem, Sivert Giæver Solem, Rebekka Nystabakk, Ellen Birgitte Winther
Ole Giæver, redatelj, scenarist i glavni glumac u svom filmu „Van sebe“ kreće na čudan i duhovit put...
Ole tumači Martina, glavnog lika koji je na rubu krize srednjih godina. Nakon dosadnog radnog dana ispunjenog sanjarenjima, Martin odluči spakirati ruksak i otići u prirodu. Ali čeka ga mirna i na trenutke opasna avantura, jer koliko god zabavno bilo trčati gol po divljini, uvijek možete naletjeti na strance u neočekivanim trenucima. Bez cenzure, egzistencijalan i duhovit, ovo je film o tome što znači biti ljudsko biće i o svemu što nas pokreće i muči... (FMFS Press)
S mislima i maštarijama u rasponu od trivijalnih i infantilnih do egzistencijalnih i dubokih, „Van sebe“ je iskren i duhovit portret mladića koji želi izaći iz kalupa... (MFF Press)
Ono u čemu je ovaj film efikasan je kontrast koji postiže između tog unutarnjeg kosa Martinovih misli i idilične, stabilne i nepokolebljive prirode. U tom smislu su kadrovi proljetno-ljetnje Norveške sa svim tim šumama, brdima, planinama i potocima apsolutno impresivni i čak primamljivi i meni, skeptičnom prema bespućima. Takođe, makar u ranoj fazi „Van sebe“ je nabijen humorom i manično montiran što gledanje nečega što je bazično monodrama (doduše u pokretu i sa ponekim prolaznikom) čini prihvatljivim i širokoj publici... (Marko Stojiljković, FilmNaDan)
Nedavno sam gledao sjajan norveški film "Mot naturen/Out of Nature" i razveselilo me kada sam čuo da je otkupljen za distribuciju u našim kinima pod naslovom "Van sebe". Svakako za pogledati; istinski pametan, duhovit, originalan i osvježavajuć film. To je pravi "one man show" Ole Giaevera koji je scenarist, režiser i glavni gluma... (Nenad Korkut)
Amanda Awards (Norveški oscar), 2015. Nominacija / Najbolji film, najbolji scenarij
Berlin International Film Festival 2015. Label Europa Cinemas (Ole Giæver)
Edinburgh International Film Festival 2015. Nominacija / Najbolji međunarodni film
Trondheim Internasjonale Filmfestival 2015. Najbolji glumac (Ole Giæver)
http://www.imdb.com/title/tt3596492/

NJEMAČKA U GOSTIMA
Abschied von gestern (Anita G.), 1966. Alexander Kluge, 98 min. DE
Scenarij: Alexander Kluge (prema vlastitoj priči)
Uloge: Alexandra Kluge, Hans Korte, Palma Falck, Ado Riegler, Edith Kuntze-Pellogio
Redateljeva sestra tumači naslovnu ulogu mlade Anite koja kao imigrantica iz Istočne Njemačke, pokušava naći svoje mjesto u Zapadnoj. Nada se boljem životu, ali dolazi u sukob sa zakonom. Postaje ljubavnica svog šefa, a napušta i njega i posao kada ju lažno optuže za neku krađu. Ne uspijeva naći svoje mjesto ni u prošlom komunističkom ni u suvremenome društvu te postaje lutalica.
Film je osvojio Srebrnog lava na venecijanskom filmskom festivalu.
German Film Awards 1989. Special Film Award '40th Anniversary of the Federal Republic of Germany' - Alexander Kluge
German Film Awards 1967. Film Award in Gold / Outstanding Feature Film
German Film Awards 1967.Best Performance by an Actress in a Leading Role - Alexandra Kluge
German Film Awards 1967.Best Performance by an Actor in a Supporting Role - Günter Mack
German Film Awards 1967.Best Direction - Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. Cinema 60 Award - Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. Italian Cinema Clubs Award Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. Luis Buñuel Award - Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. OCIC Award - Honorable Mention - Alexander Kluge
Venice Film Festival 1966. Special Jury Prize - Alexander Kluge
http://www.imdb.com/title/tt0060063/?ref_=fn_al_tt_1

NJEMAČKA U GOSTIMA
Schonzeit für Füchse, 1966. Peter Schamoni, 92 min. DE
Scenarij: Peter Schamoni, Günter Seuren (prema vlastitom romanu)
Uloge: Helmut Förnbacher, Christian Doermer, Andrea Jonasson, Monika Peitsch, Edda Seippel
Glavni likovi filma su dva mladića u kasnim dvadesetim godinama koji su dio djetinjstva proživjeli u Drugom svjetskom ratu. U poratnoj Njemačkoj ne vjeruju starijoj generaciji i opiru se društvenim konvencijama koje se od njih očekuju. Jedan od njih živi na seoskom imanju roditelja ne baveći se zapravo ničim, a drugi radi kao novinar u Düsseldorfu. Zajedničko vrijeme provode u lovu cinički komentirajući život u modernoj Njemačkoj.
Dugometražni prvijenac redatelja Petera Schamonija koji mu je donio i Srebrnog medvjeda na Berlinaleu.
Berlin Film Festival 1966. Silver Berlin Bear / Special Prize of the Jury - Peter Schamoni
German Film Awards 1966. Best Performance by an Actress in a Supporting Role - Edda Seippel
German Film Awards 1966. Best Film Score - Hans Posegga
http://www.imdb.com/title/tt0060946/?ref_=fn_al_tt_1


Censored Voices, 2015. Mor Loushy, 84 min. DE / IL
Scenarij: Mor Loushy, Daniel Sivan
Autoričina polazišna točka bila je knjiga Avrama Shapira 'Sedmi dan', ali i razgovori koje je 1969. pisac Amos Oz vodio s mladim pripadnicima kibuca nakon njihova povratka iz "šestodnevnog rata" u valu sveopće pobjedničke euforije i nabildane cionističke propagande, kad se David pretvorio u Golijata. Oni mu otvoreno pričaju o svojim ratnim iskustvima, razaranju i užasima rata, ali i o vlastitim strahovima. Pričaju mu kako im je rečeno da prema protivniku ne pokazuju nikakvu samilost i kako je njihov jedini cilj ubiti što veći broj Palestinaca. Njihove brojne žrtve dokazuju da su se strogo držali tih zapovijedi. Pričaju mu i o brojnim silovanjima. Jer Oz nije očekivao da će njihove reakcije biti tako kritične, eksplicitne i radikalne. Zato je te razgovore odlučio objaviti u knjizi, ali izraelska vojna mašinerija je većinu njegovih traka uništila i cenzurirala.
Spašenim dijelovima tog originalnog footagea autorica je jukstaponirala arhivske snimke filmskih novosti i slike rata. Danas su Ozovi sugovornici prešli sedamdesetu i dovode u pitanje žrtvu koju su podnijeli da bi izvojevali "pobjedu". Njihove ispovijedi nitko dosad u Izraelu nije čuo. I oni se prvi put suočavaju s tim snimkama na kojima će prepoznati vlastite glasove. Zato možda najbliži autoričinu prosedeu ostaje legendarni TV dokumentarac Billa Couturiéa 'Dear America: Letters Home from Vietnam', samo što magnetofonske trake zamjenjuju pisma. Zato užasi počinjeni u tom šestodnevnom ratu na koje se referiraju Ozovi akteri na neki način prizivaju neke novije užase, one koje spominje izvještaj Amnesty Internationala vezan uz lanjski sukob u pojasu Gaze u kojem je ta organizacija optužila Izrael da je počinio ratni zločin. (Dragan Rubeša)
Majstorski izveden u svim segmentima, film Cenzurirani glasovi uspješan je korektiv uvjerenju da je izraelska pobjeda 1967. bila brza i jasna operacija. – Boyd van Hoeij, Hollywood Reporter
Čudesno! – Clive Botting, The Huffington Post
Inteligentno napravljen dokumentarac i obavezno ‘štivo’ za svakoga tko želi nov pogled na naizgled beskonačan sukob. – India Halstead, Culture Whisper
Šokantno otvaranje očiju. – David D’Arcy, ScreenDaily
Pet zvjezdica! Dojmljivo dokumentarno postignuće! – Pnai Plus
Fantastično snimljeno, provokativan i uzbudljiv sadržaj. – CinemaScope
U samim svjedočenjima o ratu nema pak ničeg senzacionalnog: priznaju se, s eksplicitnom ili implicitnom osudom, ratni zločini (ubijanje zarobljenih vojnika i civila, protjerivanje domicilnog arapskog stanovništva), kao i spremnost da se od tzv. običnog čovjeka postane stroj koji bez pogovora izvršava i zločinačke zapovijedi, no sve smo to znali i dosad jer vrijedi za svaki rat, iako nije česta pojava da se o tome svjedoči neposredno nakon rata. Zanimljivije su one izjave u kojima se jasno odbija službena propaganda usporedbom progona Arapa s holokaustom ili tvrdnja da sinov nokat za majku vrijedi više od cijelog Zida plača ili neke druge svetinje, jer takvi stavovi izravno udaraju na ideologiju svakog (klero)nacionalizma/patriotizma. ‘Cenzurirani glasovi’ svakako više znače izraelskim i arapskim nego svjetskim gledateljima, ali mora se reći da bismo bili itekako sretni kad bi taj film imao svoj hrvatski pandan, kad bi, makar danas, netko snimio ‘naše dečke’ kako slično zbore o ubijanju staraca i progonu dvjesto tisuća ljudi u ‘Oluji’ i nakon nje... (Damir Radić, Novosti)
http://www.imdb.com/title/tt3457376/?ref_=fn_al_tt_1


Trumbo, 2015. Jay Roach, 124 min. USA
Scenarij: John McNamara, Bruce Cook (book)
Uloge: Bryan Cranston, Diane Lane, Helen Mirren, John Goodman
Nepatvorena i drska priča o dvostrukom oskarovcu, sasvim posebnom individualcu čiji je talent na kraju ipak prepoznat i nagrađen, usprkos njegovim političkim uvjerenjima. Jedan od najboljih filmova prošle godine (neopravdano izostao sa oscarovske liste nominranih), prati priču o hollywoodskom scenaristu Daltonu Trumbu...
Trumbov put do uspjeha nije tekao glatko. Naime, krajem 40-ih je godina u takozvanom 'lovu na vještice' (kako se nazivala potjera za američkim komunistima), bio optužen te zatvoren na 10 mjeseci. Pedesetih godina prošlog stoljeća napisao je svoja najbolja djela, scenarije za fimove 'Praznik u Rimu' i 'Neustrašivu'. Naravno, isprva je potpisan netko drugi, no kasnije, kada je rehabilitiran, njegovo je ime vraćeno na filmove. Za oba je scenarija dobio najprestižniju filmsku nagradu - Oscara.
Jedan glumac i jedan redatelj su zaslužni za postupni Trumbov povratak. Kirk Douglas mu je predložio da napiše scenarij za 'Spartaka', a za Otta Premingera je napisao scenarij filma 'Egzodus'. Tako je završila 13-godišnja agonija tijekom koje je Trumbo bio na crnoj listi američkih filmaša.
Dalton Trumbo (9.12.1905. – 10.9.1976.), jedan je od najplodnijih i najznačajnijih književnike svog doba. Svakako je bio uzoran američki građanin u svojoj mladosti. Neovisno o njegovim osobnim političkim uvjerenjima, ovaj odani suprug i otac, kao i pisac velikih ostvarenja, uživao je u sjajnom životu. Međutim, 1940-te su bile vrijeme duboke paranoje u Sjedinjenim Državama. Joseph McCarthy pokušava istjerati komuniste iz svih kuteva, a 1947., Trumbo je bio uhićen i osuđen na zatvor zbog nepoštovanja suda, zajedno s još devet pisaca i režisera. Oni će postati poznati kao "Holivudska desetorica". Našavši se među čuvenom „holivudskom desetoricom“, optužen za navodno pripadništvo komunističkom pokretu, odbio se 1947. braniti pred Odborom predstavničkog doma za antiameričke djelatnosti. Pošto je stavljen na spisak ozloglašenih u filmskoj industriji i osuđen za preziran odnos prema Kongresu, odslužio je zatvorsku kaznu od jedanaest meseci.
Holivudska desetorica naziv je za listu američkih scenarista, glumaca, režisera, producenata, muzičara i drugih zabavljača i umjetnika kojima je sredinom 20. vijeka bilo zapriječeno zapošljavanje. Nastanak holivudske crne liste svoje korijene ima u specifičnim ekonomskim i političkim okolnostima u kojima su se našli Amerika i svijet 1930-ih i 1940-ih, prije svega u dubokoj krizi koja se očitovala kroz Veliku depresiju a nakon nje i drugi svjetski rat. Naglo osiromašenje širokih slojeva stanovništva koje je početkom 1930-ih uslijedilo nakon sloma njujorške burze je kod velikog dijela tadašnje američke inteligencije, uključujući vodeće književnike i umjetnike, stvorio uvjerenje kako kapitalizam nema budućnost te da se treba okrenuti novim društveno-ekonomskim modelima, uključujući socijalizam koji se tada prakticirao u SSSR-u. Jačanje fašizma u Evropi, protiv koga su se beskompromisno odredili komunisti i ljevičari je također mnoge od njih približilo komunističkoj ideologiji. Iz tih krugova se regrutirao veliki broj kadrova u tadašnjem Hollywoodu. S druge strane su svi ti procesi u desničarskom i antikomunističkom dijelu javnosti postepeno stvarali dojam kako Hollywoodom upravljaju komunisti, odnosno kako američka filmska industrija predstavlja leglo "subverzivnih" i "antiameričkih" elemenata.
Holivudska crna lista nikada nije postojala u formalnom obliku, ali se njen početak vezuje za rane makartističke progone odnosno odbijanje deset holivudskih scenarista i producenata - tzv. Holivudske desetorice - da svjedoče pred kongresnim Odborom za neameričke aktivnosti. Dan nakon tog događaja, 25. studenog 1947., Filmsko udruženje Amerike, organizacija koja okuplja holivudske poslodavce, dala je izjavu kojom se obavezuje da Holivudsku desetoricu više nikada neće angažirati za svoje projekte. 22. lipnja 1950. je, pak, objavljen antikomunistički pamflet pod imenom Crveni kanali u kome su navedena imena 151 "crvenih fašista" zaposlenih pretežno u radio i televizijskoj industriji; najveći broj tih osoba je nedugo potom otpušten sa svojih radnih mjesta, odnosno prestao biti angažiran. Holivudska crna lista je de facto prestala postojati kada je 1960. Dalton Trambo, jedan od članova Holivudske desetorice, javno angažiran za pisanje scenarija „Spartaka“ i „Exodusa“.
Osobe sa tzv. crne liste našle su se na njoj zbog njihovih stvarnih ili navodnih radikalno lijevih političkih pogleda, odnosno povezanosti sa Komunističkom partijom SAD i organizacijama koje su se smatrale pro-sovjetskim, komunističkim ili subverzivnim. Dio osoba koje su se našle na listi su uistinu imale ljevičarske i komunističke poglede; dio se na listi našao jednostavno zato što je iz principa podržavao pravo svojih kolega na slobodu izražavanja te je zbog toga smatran njihovim istomišljenicima; dio su lažno optužili, odnosno "prokazali" njihovi kolege iz straha ili osobnih motiva. Iako se po trajanju i posljedicama teško može mjeriti sa nekim sličnim fenomenima u svijetu tadašnjeg vremena, zbog ogromnog uticaja na Hollywood, a kasnije i samog holivudskog uticaja na svjetsku popularnu kulturu, se danas smatra jednom od najpoznatijih čistki 20. vijeka.
Vjerojatno vas zanimaju i imena koja su se našla na ovim holivudskim crnim listama. Najprije o poznatim filmašima koji su prokazivali svoje kolege: najrevnosnijim se pokazao redatelj Elia Kazan, jedno od najvećih autorskih imena američkog filma. Veliki umjetnik, a tako mali čovjek – to se moglo vidjeti kada je na dodjeli Oscara prije desetak godina dobio Nagradu za životno djelo: više od polovice dvorane ga je izviždalo pokazujući što misle o njemu.
Od imena koje su se našli na listi desetorice najpoznatiji su bili Dalton Trumbo i redatelj Edward Dmytryk, a na listi od 150 subverzivnih elemenata, tzv. crvenih fašista, u pamfletu objavljenom 1950., našla su se brojna imena američkog kulturnog života: od poznatijih tu su glumci José Ferrer i Edward G. Robinson, pisac Dashiell Hammett, scenarist „Casablance“ Howard Koch, folk pjevač Pete Seeger, jazz glazbenik Artie Show te redatelji Richard Attenborough, Luis Bunuel, Jules Dassin... te kao najveći među njima, Orson Welles...
http://www.imdb.com/title/tt3203606/?ref_=fn_al_tt_1


Trumbo, 2015. Jay Roach, 124 min. USA
Scenarij: John McNamara, Bruce Cook (book)
Uloge: Bryan Cranston, Diane Lane, Helen Mirren, John Goodman
Nepatvorena i drska priča o dvostrukom oskarovcu, sasvim posebnom individualcu čiji je talent na kraju ipak prepoznat i nagrađen, usprkos njegovim političkim uvjerenjima. Jedan od najboljih filmova prošle godine (neopravdano izostao sa oscarovske liste nominranih), prati priču o hollywoodskom scenaristu Daltonu Trumbu...
Trumbov put do uspjeha nije tekao glatko. Naime, krajem 40-ih je godina u takozvanom 'lovu na vještice' (kako se nazivala potjera za američkim komunistima), bio optužen te zatvoren na 10 mjeseci. Pedesetih godina prošlog stoljeća napisao je svoja najbolja djela, scenarije za fimove 'Praznik u Rimu' i 'Neustrašivu'. Naravno, isprva je potpisan netko drugi, no kasnije, kada je rehabilitiran, njegovo je ime vraćeno na filmove. Za oba je scenarija dobio najprestižniju filmsku nagradu - Oscara.
Jedan glumac i jedan redatelj su zaslužni za postupni Trumbov povratak. Kirk Douglas mu je predložio da napiše scenarij za 'Spartaka', a za Otta Premingera je napisao scenarij filma 'Egzodus'. Tako je završila 13-godišnja agonija tijekom koje je Trumbo bio na crnoj listi američkih filmaša.
Dalton Trumbo (9.12.1905. – 10.9.1976.), jedan je od najplodnijih i najznačajnijih književnike svog doba. Svakako je bio uzoran američki građanin u svojoj mladosti. Neovisno o njegovim osobnim političkim uvjerenjima, ovaj odani suprug i otac, kao i pisac velikih ostvarenja, uživao je u sjajnom životu. Međutim, 1940-te su bile vrijeme duboke paranoje u Sjedinjenim Državama. Joseph McCarthy pokušava istjerati komuniste iz svih kuteva, a 1947., Trumbo je bio uhićen i osuđen na zatvor zbog nepoštovanja suda, zajedno s još devet pisaca i režisera. Oni će postati poznati kao "Holivudska desetorica". Našavši se među čuvenom „holivudskom desetoricom“, optužen za navodno pripadništvo komunističkom pokretu, odbio se 1947. braniti pred Odborom predstavničkog doma za antiameričke djelatnosti. Pošto je stavljen na spisak ozloglašenih u filmskoj industriji i osuđen za preziran odnos prema Kongresu, odslužio je zatvorsku kaznu od jedanaest meseci.
Holivudska desetorica naziv je za listu američkih scenarista, glumaca, režisera, producenata, muzičara i drugih zabavljača i umjetnika kojima je sredinom 20. vijeka bilo zapriječeno zapošljavanje. Nastanak holivudske crne liste svoje korijene ima u specifičnim ekonomskim i političkim okolnostima u kojima su se našli Amerika i svijet 1930-ih i 1940-ih, prije svega u dubokoj krizi koja se očitovala kroz Veliku depresiju a nakon nje i drugi svjetski rat. Naglo osiromašenje širokih slojeva stanovništva koje je početkom 1930-ih uslijedilo nakon sloma njujorške burze je kod velikog dijela tadašnje američke inteligencije, uključujući vodeće književnike i umjetnike, stvorio uvjerenje kako kapitalizam nema budućnost te da se treba okrenuti novim društveno-ekonomskim modelima, uključujući socijalizam koji se tada prakticirao u SSSR-u. Jačanje fašizma u Evropi, protiv koga su se beskompromisno odredili komunisti i ljevičari je također mnoge od njih približilo komunističkoj ideologiji. Iz tih krugova se regrutirao veliki broj kadrova u tadašnjem Hollywoodu. S druge strane su svi ti procesi u desničarskom i antikomunističkom dijelu javnosti postepeno stvarali dojam kako Hollywoodom upravljaju komunisti, odnosno kako američka filmska industrija predstavlja leglo "subverzivnih" i "antiameričkih" elemenata.
Holivudska crna lista nikada nije postojala u formalnom obliku, ali se njen početak vezuje za rane makartističke progone odnosno odbijanje deset holivudskih scenarista i producenata - tzv. Holivudske desetorice - da svjedoče pred kongresnim Odborom za neameričke aktivnosti. Dan nakon tog događaja, 25. studenog 1947., Filmsko udruženje Amerike, organizacija koja okuplja holivudske poslodavce, dala je izjavu kojom se obavezuje da Holivudsku desetoricu više nikada neće angažirati za svoje projekte. 22. lipnja 1950. je, pak, objavljen antikomunistički pamflet pod imenom Crveni kanali u kome su navedena imena 151 "crvenih fašista" zaposlenih pretežno u radio i televizijskoj industriji; najveći broj tih osoba je nedugo potom otpušten sa svojih radnih mjesta, odnosno prestao biti angažiran. Holivudska crna lista je de facto prestala postojati kada je 1960. Dalton Trambo, jedan od članova Holivudske desetorice, javno angažiran za pisanje scenarija „Spartaka“ i „Exodusa“.
Osobe sa tzv. crne liste našle su se na njoj zbog njihovih stvarnih ili navodnih radikalno lijevih političkih pogleda, odnosno povezanosti sa Komunističkom partijom SAD i organizacijama koje su se smatrale pro-sovjetskim, komunističkim ili subverzivnim. Dio osoba koje su se našle na listi su uistinu imale ljevičarske i komunističke poglede; dio se na listi našao jednostavno zato što je iz principa podržavao pravo svojih kolega na slobodu izražavanja te je zbog toga smatran njihovim istomišljenicima; dio su lažno optužili, odnosno "prokazali" njihovi kolege iz straha ili osobnih motiva. Iako se po trajanju i posljedicama teško može mjeriti sa nekim sličnim fenomenima u svijetu tadašnjeg vremena, zbog ogromnog uticaja na Hollywood, a kasnije i samog holivudskog uticaja na svjetsku popularnu kulturu, se danas smatra jednom od najpoznatijih čistki 20. vijeka.
Vjerojatno vas zanimaju i imena koja su se našla na ovim holivudskim crnim listama. Najprije o poznatim filmašima koji su prokazivali svoje kolege: najrevnosnijim se pokazao redatelj Elia Kazan, jedno od najvećih autorskih imena američkog filma. Veliki umjetnik, a tako mali čovjek – to se moglo vidjeti kada je na dodjeli Oscara prije desetak godina dobio Nagradu za životno djelo: više od polovice dvorane ga je izviždalo pokazujući što misle o njemu.
Od imena koje su se našli na listi desetorice najpoznatiji su bili Dalton Trumbo i redatelj Edward Dmytryk, a na listi od 150 subverzivnih elemenata, tzv. crvenih fašista, u pamfletu objavljenom 1950., našla su se brojna imena američkog kulturnog života: od poznatijih tu su glumci José Ferrer i Edward G. Robinson, pisac Dashiell Hammett, scenarist „Casablance“ Howard Koch, folk pjevač Pete Seeger, jazz glazbenik Artie Show te redatelji Richard Attenborough, Luis Bunuel, Jules Dassin... te kao najveći među njima, Orson Welles...
http://www.imdb.com/title/tt3203606/?ref_=fn_al_tt_1


Censored Voices, 2015. Mor Loushy, 84 min. DE / IL
Scenarij: Mor Loushy, Daniel Sivan
Autoričina polazišna točka bila je knjiga Avrama Shapira 'Sedmi dan', ali i razgovori koje je 1969. pisac Amos Oz vodio s mladim pripadnicima kibuca nakon njihova povratka iz "šestodnevnog rata" u valu sveopće pobjedničke euforije i nabildane cionističke propagande, kad se David pretvorio u Golijata. Oni mu otvoreno pričaju o svojim ratnim iskustvima, razaranju i užasima rata, ali i o vlastitim strahovima. Pričaju mu kako im je rečeno da prema protivniku ne pokazuju nikakvu samilost i kako je njihov jedini cilj ubiti što veći broj Palestinaca. Njihove brojne žrtve dokazuju da su se strogo držali tih zapovijedi. Pričaju mu i o brojnim silovanjima. Jer Oz nije očekivao da će njihove reakcije biti tako kritične, eksplicitne i radikalne. Zato je te razgovore odlučio objaviti u knjizi, ali izraelska vojna mašinerija je većinu njegovih traka uništila i cenzurirala.
Spašenim dijelovima tog originalnog footagea autorica je jukstaponirala arhivske snimke filmskih novosti i slike rata. Danas su Ozovi sugovornici prešli sedamdesetu i dovode u pitanje žrtvu koju su podnijeli da bi izvojevali "pobjedu". Njihove ispovijedi nitko dosad u Izraelu nije čuo. I oni se prvi put suočavaju s tim snimkama na kojima će prepoznati vlastite glasove. Zato možda najbliži autoričinu prosedeu ostaje legendarni TV dokumentarac Billa Couturiéa 'Dear America: Letters Home from Vietnam', samo što magnetofonske trake zamjenjuju pisma. Zato užasi počinjeni u tom šestodnevnom ratu na koje se referiraju Ozovi akteri na neki način prizivaju neke novije užase, one koje spominje izvještaj Amnesty Internationala vezan uz lanjski sukob u pojasu Gaze u kojem je ta organizacija optužila Izrael da je počinio ratni zločin. (Dragan Rubeša)
Majstorski izveden u svim segmentima, film Cenzurirani glasovi uspješan je korektiv uvjerenju da je izraelska pobjeda 1967. bila brza i jasna operacija. – Boyd van Hoeij, Hollywood Reporter
Čudesno! – Clive Botting, The Huffington Post
Inteligentno napravljen dokumentarac i obavezno ‘štivo’ za svakoga tko želi nov pogled na naizgled beskonačan sukob. – India Halstead, Culture Whisper
Šokantno otvaranje očiju. – David D’Arcy, ScreenDaily
Pet zvjezdica! Dojmljivo dokumentarno postignuće! – Pnai Plus
Fantastično snimljeno, provokativan i uzbudljiv sadržaj. – CinemaScope
U samim svjedočenjima o ratu nema pak ničeg senzacionalnog: priznaju se, s eksplicitnom ili implicitnom osudom, ratni zločini (ubijanje zarobljenih vojnika i civila, protjerivanje domicilnog arapskog stanovništva), kao i spremnost da se od tzv. običnog čovjeka postane stroj koji bez pogovora izvršava i zločinačke zapovijedi, no sve smo to znali i dosad jer vrijedi za svaki rat, iako nije česta pojava da se o tome svjedoči neposredno nakon rata. Zanimljivije su one izjave u kojima se jasno odbija službena propaganda usporedbom progona Arapa s holokaustom ili tvrdnja da sinov nokat za majku vrijedi više od cijelog Zida plača ili neke druge svetinje, jer takvi stavovi izravno udaraju na ideologiju svakog (klero)nacionalizma/patriotizma. ‘Cenzurirani glasovi’ svakako više znače izraelskim i arapskim nego svjetskim gledateljima, ali mora se reći da bismo bili itekako sretni kad bi taj film imao svoj hrvatski pandan, kad bi, makar danas, netko snimio ‘naše dečke’ kako slično zbore o ubijanju staraca i progonu dvjesto tisuća ljudi u ‘Oluji’ i nakon nje... (Damir Radić, Novosti)
http://www.imdb.com/title/tt3457376/?ref_=fn_al_tt_1


Censored Voices, 2015. Mor Loushy, 84 min. DE / IL
Scenarij: Mor Loushy, Daniel Sivan
Autoričina polazišna točka bila je knjiga Avrama Shapira 'Sedmi dan', ali i razgovori koje je 1969. pisac Amos Oz vodio s mladim pripadnicima kibuca nakon njihova povratka iz "šestodnevnog rata" u valu sveopće pobjedničke euforije i nabildane cionističke propagande, kad se David pretvorio u Golijata. Oni mu otvoreno pričaju o svojim ratnim iskustvima, razaranju i užasima rata, ali i o vlastitim strahovima. Pričaju mu kako im je rečeno da prema protivniku ne pokazuju nikakvu samilost i kako je njihov jedini cilj ubiti što veći broj Palestinaca. Njihove brojne žrtve dokazuju da su se strogo držali tih zapovijedi. Pričaju mu i o brojnim silovanjima. Jer Oz nije očekivao da će njihove reakcije biti tako kritične, eksplicitne i radikalne. Zato je te razgovore odlučio objaviti u knjizi, ali izraelska vojna mašinerija je većinu njegovih traka uništila i cenzurirala.
Spašenim dijelovima tog originalnog footagea autorica je jukstaponirala arhivske snimke filmskih novosti i slike rata. Danas su Ozovi sugovornici prešli sedamdesetu i dovode u pitanje žrtvu koju su podnijeli da bi izvojevali "pobjedu". Njihove ispovijedi nitko dosad u Izraelu nije čuo. I oni se prvi put suočavaju s tim snimkama na kojima će prepoznati vlastite glasove. Zato možda najbliži autoričinu prosedeu ostaje legendarni TV dokumentarac Billa Couturiéa 'Dear America: Letters Home from Vietnam', samo što magnetofonske trake zamjenjuju pisma. Zato užasi počinjeni u tom šestodnevnom ratu na koje se referiraju Ozovi akteri na neki način prizivaju neke novije užase, one koje spominje izvještaj Amnesty Internationala vezan uz lanjski sukob u pojasu Gaze u kojem je ta organizacija optužila Izrael da je počinio ratni zločin. (Dragan Rubeša)
Majstorski izveden u svim segmentima, film Cenzurirani glasovi uspješan je korektiv uvjerenju da je izraelska pobjeda 1967. bila brza i jasna operacija. – Boyd van Hoeij, Hollywood Reporter
Čudesno! – Clive Botting, The Huffington Post
Inteligentno napravljen dokumentarac i obavezno ‘štivo’ za svakoga tko želi nov pogled na naizgled beskonačan sukob. – India Halstead, Culture Whisper
Šokantno otvaranje očiju. – David D’Arcy, ScreenDaily
Pet zvjezdica! Dojmljivo dokumentarno postignuće! – Pnai Plus
Fantastično snimljeno, provokativan i uzbudljiv sadržaj. – CinemaScope
U samim svjedočenjima o ratu nema pak ničeg senzacionalnog: priznaju se, s eksplicitnom ili implicitnom osudom, ratni zločini (ubijanje zarobljenih vojnika i civila, protjerivanje domicilnog arapskog stanovništva), kao i spremnost da se od tzv. običnog čovjeka postane stroj koji bez pogovora izvršava i zločinačke zapovijedi, no sve smo to znali i dosad jer vrijedi za svaki rat, iako nije česta pojava da se o tome svjedoči neposredno nakon rata. Zanimljivije su one izjave u kojima se jasno odbija službena propaganda usporedbom progona Arapa s holokaustom ili tvrdnja da sinov nokat za majku vrijedi više od cijelog Zida plača ili neke druge svetinje, jer takvi stavovi izravno udaraju na ideologiju svakog (klero)nacionalizma/patriotizma. ‘Cenzurirani glasovi’ svakako više znače izraelskim i arapskim nego svjetskim gledateljima, ali mora se reći da bismo bili itekako sretni kad bi taj film imao svoj hrvatski pandan, kad bi, makar danas, netko snimio ‘naše dečke’ kako slično zbore o ubijanju staraca i progonu dvjesto tisuća ljudi u ‘Oluji’ i nakon nje... (Damir Radić, Novosti)
http://www.imdb.com/title/tt3457376/?ref_=fn_al_tt_1


Trumbo, 2015. Jay Roach, 124 min. USA
Scenarij: John McNamara, Bruce Cook (book)
Uloge: Bryan Cranston, Diane Lane, Helen Mirren, John Goodman
Nepatvorena i drska priča o dvostrukom oskarovcu, sasvim posebnom individualcu čiji je talent na kraju ipak prepoznat i nagrađen, usprkos njegovim političkim uvjerenjima. Jedan od najboljih filmova prošle godine (neopravdano izostao sa oscarovske liste nominranih), prati priču o hollywoodskom scenaristu Daltonu Trumbu...
Trumbov put do uspjeha nije tekao glatko. Naime, krajem 40-ih je godina u takozvanom 'lovu na vještice' (kako se nazivala potjera za američkim komunistima), bio optužen te zatvoren na 10 mjeseci. Pedesetih godina prošlog stoljeća napisao je svoja najbolja djela, scenarije za fimove 'Praznik u Rimu' i 'Neustrašivu'. Naravno, isprva je potpisan netko drugi, no kasnije, kada je rehabilitiran, njegovo je ime vraćeno na filmove. Za oba je scenarija dobio najprestižniju filmsku nagradu - Oscara.
Jedan glumac i jedan redatelj su zaslužni za postupni Trumbov povratak. Kirk Douglas mu je predložio da napiše scenarij za 'Spartaka', a za Otta Premingera je napisao scenarij filma 'Egzodus'. Tako je završila 13-godišnja agonija tijekom koje je Trumbo bio na crnoj listi američkih filmaša.
Dalton Trumbo (9.12.1905. – 10.9.1976.), jedan je od najplodnijih i najznačajnijih književnike svog doba. Svakako je bio uzoran američki građanin u svojoj mladosti. Neovisno o njegovim osobnim političkim uvjerenjima, ovaj odani suprug i otac, kao i pisac velikih ostvarenja, uživao je u sjajnom životu. Međutim, 1940-te su bile vrijeme duboke paranoje u Sjedinjenim Državama. Joseph McCarthy pokušava istjerati komuniste iz svih kuteva, a 1947., Trumbo je bio uhićen i osuđen na zatvor zbog nepoštovanja suda, zajedno s još devet pisaca i režisera. Oni će postati poznati kao "Holivudska desetorica". Našavši se među čuvenom „holivudskom desetoricom“, optužen za navodno pripadništvo komunističkom pokretu, odbio se 1947. braniti pred Odborom predstavničkog doma za antiameričke djelatnosti. Pošto je stavljen na spisak ozloglašenih u filmskoj industriji i osuđen za preziran odnos prema Kongresu, odslužio je zatvorsku kaznu od jedanaest meseci.
Holivudska desetorica naziv je za listu američkih scenarista, glumaca, režisera, producenata, muzičara i drugih zabavljača i umjetnika kojima je sredinom 20. vijeka bilo zapriječeno zapošljavanje. Nastanak holivudske crne liste svoje korijene ima u specifičnim ekonomskim i političkim okolnostima u kojima su se našli Amerika i svijet 1930-ih i 1940-ih, prije svega u dubokoj krizi koja se očitovala kroz Veliku depresiju a nakon nje i drugi svjetski rat. Naglo osiromašenje širokih slojeva stanovništva koje je početkom 1930-ih uslijedilo nakon sloma njujorške burze je kod velikog dijela tadašnje američke inteligencije, uključujući vodeće književnike i umjetnike, stvorio uvjerenje kako kapitalizam nema budućnost te da se treba okrenuti novim društveno-ekonomskim modelima, uključujući socijalizam koji se tada prakticirao u SSSR-u. Jačanje fašizma u Evropi, protiv koga su se beskompromisno odredili komunisti i ljevičari je također mnoge od njih približilo komunističkoj ideologiji. Iz tih krugova se regrutirao veliki broj kadrova u tadašnjem Hollywoodu. S druge strane su svi ti procesi u desničarskom i antikomunističkom dijelu javnosti postepeno stvarali dojam kako Hollywoodom upravljaju komunisti, odnosno kako američka filmska industrija predstavlja leglo "subverzivnih" i "antiameričkih" elemenata.
Holivudska crna lista nikada nije postojala u formalnom obliku, ali se njen početak vezuje za rane makartističke progone odnosno odbijanje deset holivudskih scenarista i producenata - tzv. Holivudske desetorice - da svjedoče pred kongresnim Odborom za neameričke aktivnosti. Dan nakon tog događaja, 25. studenog 1947., Filmsko udruženje Amerike, organizacija koja okuplja holivudske poslodavce, dala je izjavu kojom se obavezuje da Holivudsku desetoricu više nikada neće angažirati za svoje projekte. 22. lipnja 1950. je, pak, objavljen antikomunistički pamflet pod imenom Crveni kanali u kome su navedena imena 151 "crvenih fašista" zaposlenih pretežno u radio i televizijskoj industriji; najveći broj tih osoba je nedugo potom otpušten sa svojih radnih mjesta, odnosno prestao biti angažiran. Holivudska crna lista je de facto prestala postojati kada je 1960. Dalton Trambo, jedan od članova Holivudske desetorice, javno angažiran za pisanje scenarija „Spartaka“ i „Exodusa“.
Osobe sa tzv. crne liste našle su se na njoj zbog njihovih stvarnih ili navodnih radikalno lijevih političkih pogleda, odnosno povezanosti sa Komunističkom partijom SAD i organizacijama koje su se smatrale pro-sovjetskim, komunističkim ili subverzivnim. Dio osoba koje su se našle na listi su uistinu imale ljevičarske i komunističke poglede; dio se na listi našao jednostavno zato što je iz principa podržavao pravo svojih kolega na slobodu izražavanja te je zbog toga smatran njihovim istomišljenicima; dio su lažno optužili, odnosno "prokazali" njihovi kolege iz straha ili osobnih motiva. Iako se po trajanju i posljedicama teško može mjeriti sa nekim sličnim fenomenima u svijetu tadašnjeg vremena, zbog ogromnog uticaja na Hollywood, a kasnije i samog holivudskog uticaja na svjetsku popularnu kulturu, se danas smatra jednom od najpoznatijih čistki 20. vijeka.
Vjerojatno vas zanimaju i imena koja su se našla na ovim holivudskim crnim listama. Najprije o poznatim filmašima koji su prokazivali svoje kolege: najrevnosnijim se pokazao redatelj Elia Kazan, jedno od najvećih autorskih imena američkog filma. Veliki umjetnik, a tako mali čovjek – to se moglo vidjeti kada je na dodjeli Oscara prije desetak godina dobio Nagradu za životno djelo: više od polovice dvorane ga je izviždalo pokazujući što misle o njemu.
Od imena koje su se našli na listi desetorice najpoznatiji su bili Dalton Trumbo i redatelj Edward Dmytryk, a na listi od 150 subverzivnih elemenata, tzv. crvenih fašista, u pamfletu objavljenom 1950., našla su se brojna imena američkog kulturnog života: od poznatijih tu su glumci José Ferrer i Edward G. Robinson, pisac Dashiell Hammett, scenarist „Casablance“ Howard Koch, folk pjevač Pete Seeger, jazz glazbenik Artie Show te redatelji Richard Attenborough, Luis Bunuel, Jules Dassin... te kao najveći među njima, Orson Welles...
http://www.imdb.com/title/tt3203606/?ref_=fn_al_tt_1


Trumbo, 2015. Jay Roach, 124 min. USA
Scenarij: John McNamara, Bruce Cook (book)
Uloge: Bryan Cranston, Diane Lane, Helen Mirren, John Goodman
Nepatvorena i drska priča o dvostrukom oskarovcu, sasvim posebnom individualcu čiji je talent na kraju ipak prepoznat i nagrađen, usprkos njegovim političkim uvjerenjima. Jedan od najboljih filmova prošle godine (neopravdano izostao sa oscarovske liste nominranih), prati priču o hollywoodskom scenaristu Daltonu Trumbu...
Trumbov put do uspjeha nije tekao glatko. Naime, krajem 40-ih je godina u takozvanom 'lovu na vještice' (kako se nazivala potjera za američkim komunistima), bio optužen te zatvoren na 10 mjeseci. Pedesetih godina prošlog stoljeća napisao je svoja najbolja djela, scenarije za fimove 'Praznik u Rimu' i 'Neustrašivu'. Naravno, isprva je potpisan netko drugi, no kasnije, kada je rehabilitiran, njegovo je ime vraćeno na filmove. Za oba je scenarija dobio najprestižniju filmsku nagradu - Oscara.
Jedan glumac i jedan redatelj su zaslužni za postupni Trumbov povratak. Kirk Douglas mu je predložio da napiše scenarij za 'Spartaka', a za Otta Premingera je napisao scenarij filma 'Egzodus'. Tako je završila 13-godišnja agonija tijekom koje je Trumbo bio na crnoj listi američkih filmaša.
Dalton Trumbo (9.12.1905. – 10.9.1976.), jedan je od najplodnijih i najznačajnijih književnike svog doba. Svakako je bio uzoran američki građanin u svojoj mladosti. Neovisno o njegovim osobnim političkim uvjerenjima, ovaj odani suprug i otac, kao i pisac velikih ostvarenja, uživao je u sjajnom životu. Međutim, 1940-te su bile vrijeme duboke paranoje u Sjedinjenim Državama. Joseph McCarthy pokušava istjerati komuniste iz svih kuteva, a 1947., Trumbo je bio uhićen i osuđen na zatvor zbog nepoštovanja suda, zajedno s još devet pisaca i režisera. Oni će postati poznati kao "Holivudska desetorica". Našavši se među čuvenom „holivudskom desetoricom“, optužen za navodno pripadništvo komunističkom pokretu, odbio se 1947. braniti pred Odborom predstavničkog doma za antiameričke djelatnosti. Pošto je stavljen na spisak ozloglašenih u filmskoj industriji i osuđen za preziran odnos prema Kongresu, odslužio je zatvorsku kaznu od jedanaest meseci.
Holivudska desetorica naziv je za listu američkih scenarista, glumaca, režisera, producenata, muzičara i drugih zabavljača i umjetnika kojima je sredinom 20. vijeka bilo zapriječeno zapošljavanje. Nastanak holivudske crne liste svoje korijene ima u specifičnim ekonomskim i političkim okolnostima u kojima su se našli Amerika i svijet 1930-ih i 1940-ih, prije svega u dubokoj krizi koja se očitovala kroz Veliku depresiju a nakon nje i drugi svjetski rat. Naglo osiromašenje širokih slojeva stanovništva koje je početkom 1930-ih uslijedilo nakon sloma njujorške burze je kod velikog dijela tadašnje američke inteligencije, uključujući vodeće književnike i umjetnike, stvorio uvjerenje kako kapitalizam nema budućnost te da se treba okrenuti novim društveno-ekonomskim modelima, uključujući socijalizam koji se tada prakticirao u SSSR-u. Jačanje fašizma u Evropi, protiv koga su se beskompromisno odredili komunisti i ljevičari je također mnoge od njih približilo komunističkoj ideologiji. Iz tih krugova se regrutirao veliki broj kadrova u tadašnjem Hollywoodu. S druge strane su svi ti procesi u desničarskom i antikomunističkom dijelu javnosti postepeno stvarali dojam kako Hollywoodom upravljaju komunisti, odnosno kako američka filmska industrija predstavlja leglo "subverzivnih" i "antiameričkih" elemenata.
Holivudska crna lista nikada nije postojala u formalnom obliku, ali se njen početak vezuje za rane makartističke progone odnosno odbijanje deset holivudskih scenarista i producenata - tzv. Holivudske desetorice - da svjedoče pred kongresnim Odborom za neameričke aktivnosti. Dan nakon tog događaja, 25. studenog 1947., Filmsko udruženje Amerike, organizacija koja okuplja holivudske poslodavce, dala je izjavu kojom se obavezuje da Holivudsku desetoricu više nikada neće angažirati za svoje projekte. 22. lipnja 1950. je, pak, objavljen antikomunistički pamflet pod imenom Crveni kanali u kome su navedena imena 151 "crvenih fašista" zaposlenih pretežno u radio i televizijskoj industriji; najveći broj tih osoba je nedugo potom otpušten sa svojih radnih mjesta, odnosno prestao biti angažiran. Holivudska crna lista je de facto prestala postojati kada je 1960. Dalton Trambo, jedan od članova Holivudske desetorice, javno angažiran za pisanje scenarija „Spartaka“ i „Exodusa“.
Osobe sa tzv. crne liste našle su se na njoj zbog njihovih stvarnih ili navodnih radikalno lijevih političkih pogleda, odnosno povezanosti sa Komunističkom partijom SAD i organizacijama koje su se smatrale pro-sovjetskim, komunističkim ili subverzivnim. Dio osoba koje su se našle na listi su uistinu imale ljevičarske i komunističke poglede; dio se na listi našao jednostavno zato što je iz principa podržavao pravo svojih kolega na slobodu izražavanja te je zbog toga smatran njihovim istomišljenicima; dio su lažno optužili, odnosno "prokazali" njihovi kolege iz straha ili osobnih motiva. Iako se po trajanju i posljedicama teško može mjeriti sa nekim sličnim fenomenima u svijetu tadašnjeg vremena, zbog ogromnog uticaja na Hollywood, a kasnije i samog holivudskog uticaja na svjetsku popularnu kulturu, se danas smatra jednom od najpoznatijih čistki 20. vijeka.
Vjerojatno vas zanimaju i imena koja su se našla na ovim holivudskim crnim listama. Najprije o poznatim filmašima koji su prokazivali svoje kolege: najrevnosnijim se pokazao redatelj Elia Kazan, jedno od najvećih autorskih imena američkog filma. Veliki umjetnik, a tako mali čovjek – to se moglo vidjeti kada je na dodjeli Oscara prije desetak godina dobio Nagradu za životno djelo: više od polovice dvorane ga je izviždalo pokazujući što misle o njemu.
Od imena koje su se našli na listi desetorice najpoznatiji su bili Dalton Trumbo i redatelj Edward Dmytryk, a na listi od 150 subverzivnih elemenata, tzv. crvenih fašista, u pamfletu objavljenom 1950., našla su se brojna imena američkog kulturnog života: od poznatijih tu su glumci José Ferrer i Edward G. Robinson, pisac Dashiell Hammett, scenarist „Casablance“ Howard Koch, folk pjevač Pete Seeger, jazz glazbenik Artie Show te redatelji Richard Attenborough, Luis Bunuel, Jules Dassin... te kao najveći među njima, Orson Welles...
http://www.imdb.com/title/tt3203606/?ref_=fn_al_tt_1


Censored Voices, 2015. Mor Loushy, 84 min. DE / IL
Scenarij: Mor Loushy, Daniel Sivan
Autoričina polazišna točka bila je knjiga Avrama Shapira 'Sedmi dan', ali i razgovori koje je 1969. pisac Amos Oz vodio s mladim pripadnicima kibuca nakon njihova povratka iz "šestodnevnog rata" u valu sveopće pobjedničke euforije i nabildane cionističke propagande, kad se David pretvorio u Golijata. Oni mu otvoreno pričaju o svojim ratnim iskustvima, razaranju i užasima rata, ali i o vlastitim strahovima. Pričaju mu kako im je rečeno da prema protivniku ne pokazuju nikakvu samilost i kako je njihov jedini cilj ubiti što veći broj Palestinaca. Njihove brojne žrtve dokazuju da su se strogo držali tih zapovijedi. Pričaju mu i o brojnim silovanjima. Jer Oz nije očekivao da će njihove reakcije biti tako kritične, eksplicitne i radikalne. Zato je te razgovore odlučio objaviti u knjizi, ali izraelska vojna mašinerija je većinu njegovih traka uništila i cenzurirala.
Spašenim dijelovima tog originalnog footagea autorica je jukstaponirala arhivske snimke filmskih novosti i slike rata. Danas su Ozovi sugovornici prešli sedamdesetu i dovode u pitanje žrtvu koju su podnijeli da bi izvojevali "pobjedu". Njihove ispovijedi nitko dosad u Izraelu nije čuo. I oni se prvi put suočavaju s tim snimkama na kojima će prepoznati vlastite glasove. Zato možda najbliži autoričinu prosedeu ostaje legendarni TV dokumentarac Billa Couturiéa 'Dear America: Letters Home from Vietnam', samo što magnetofonske trake zamjenjuju pisma. Zato užasi počinjeni u tom šestodnevnom ratu na koje se referiraju Ozovi akteri na neki način prizivaju neke novije užase, one koje spominje izvještaj Amnesty Internationala vezan uz lanjski sukob u pojasu Gaze u kojem je ta organizacija optužila Izrael da je počinio ratni zločin. (Dragan Rubeša)
Majstorski izveden u svim segmentima, film Cenzurirani glasovi uspješan je korektiv uvjerenju da je izraelska pobjeda 1967. bila brza i jasna operacija. – Boyd van Hoeij, Hollywood Reporter
Čudesno! – Clive Botting, The Huffington Post
Inteligentno napravljen dokumentarac i obavezno ‘štivo’ za svakoga tko želi nov pogled na naizgled beskonačan sukob. – India Halstead, Culture Whisper
Šokantno otvaranje očiju. – David D’Arcy, ScreenDaily
Pet zvjezdica! Dojmljivo dokumentarno postignuće! – Pnai Plus
Fantastično snimljeno, provokativan i uzbudljiv sadržaj. – CinemaScope
U samim svjedočenjima o ratu nema pak ničeg senzacionalnog: priznaju se, s eksplicitnom ili implicitnom osudom, ratni zločini (ubijanje zarobljenih vojnika i civila, protjerivanje domicilnog arapskog stanovništva), kao i spremnost da se od tzv. običnog čovjeka postane stroj koji bez pogovora izvršava i zločinačke zapovijedi, no sve smo to znali i dosad jer vrijedi za svaki rat, iako nije česta pojava da se o tome svjedoči neposredno nakon rata. Zanimljivije su one izjave u kojima se jasno odbija službena propaganda usporedbom progona Arapa s holokaustom ili tvrdnja da sinov nokat za majku vrijedi više od cijelog Zida plača ili neke druge svetinje, jer takvi stavovi izravno udaraju na ideologiju svakog (klero)nacionalizma/patriotizma. ‘Cenzurirani glasovi’ svakako više znače izraelskim i arapskim nego svjetskim gledateljima, ali mora se reći da bismo bili itekako sretni kad bi taj film imao svoj hrvatski pandan, kad bi, makar danas, netko snimio ‘naše dečke’ kako slično zbore o ubijanju staraca i progonu dvjesto tisuća ljudi u ‘Oluji’ i nakon nje... (Damir Radić, Novosti)
http://www.imdb.com/title/tt3457376/?ref_=fn_al_tt_1

L'albero degli zoccoli, 1978. Ermanno Olmi, 185 min. IT
Scenarij: Ermanno Olmi
Uloge: Luigi Ornaghi, Francesca Moriggi, Omar Brignoli, Antonio Ferrari, Teresa Brescianini
Film priča o nevoljama siromašne farmerske obitelji u Italiji početkom dvadesetoga stoljeća, koja preživljava obrađujući tuđu zemlju. Žive teškim životom, no odlučuju se dodatno žrtvovati da bi pametnome dječaku omogućili školovanje. On mora svakog jutra propješačiti dug put do škole, a kada mu se istroše cipele, obitelj nema novca za nove...
Podrijetlom iz ruralne obitelji iz sjeverne Lombardije, Olmi je u „Stablu za klompe“ – kao scenarist, redatelj, direktor fotografije i montažer – učinio posvetu svojim precima i njihovu jednostavnu, ali tegobnu načinu života. Ova diiskretno pastoralna, ali i prigušeno dramatična kronika života lombardijskih seljaka nadničara potkraj XIX. st. osvajač je Grand Prix na festivalu u Cannesu.
Mireći u filmu neorealističko dokumentarno (naturščici, dijalekt, naturalni objekti, fragmentarnost...) s igranim (raskadriranost, stanovita montažna kontinuitetnost scena), Olmi djelo duboko prožima neskrivenom nježnošću i ljubavlju prema tom svijetu na rubu; no, da ne bi i sam ostao gluh na njihove gorljive svakodnevne molitve upućene bogu, autor će u moćnim neovozemaljskim skladbama Johanna Sebastiana Bacha naći dostojna posrednika između neba i zemlje; skladateljeve će božanske harmonije (što se u filmu javljaju po strogo određenu ključu i uvijek na onim mjestima gdje se, unatoč zanijekanoj ljudskosti, život nastavlja ili gdje se tiho slave male ritualnosti na kojima i počiva život) zapravo uspostaviti duboko prisan dosluh s nesretnim junacima Olmijeva djela uznoseći ih na pijedestal čuvara izvornih ljudskih vrijednosti, šapćući im da nisu sami...(Petar Krelja)

French CanCan, 1955. Jean Renoir, 115 min. FR
Scenarij: Jean Renoir (adaptation), André-Paul Antoine (idea)
Uloge: Jean Gabin, Françoise Arnoul, María Félix
Pariz, Montmartre, potkraj XIX.st. Ziedler, kabaretski impresario u srednjim godinama, u posljednje vrijeme neuspješan u svojim poslovnim potezima, traži izlaz. Kad upozna dražesnu pralju Nini, uvjeren u njezinu darovitost, nagovara baruna Waltera da uloži novac u obnovu kazališta Moulin Rouge u kojemu bi glavnu atrakciju predstavljala upravo Nini, odnosno pučki ples can can. Istodobno, Ziedler i Nini stupaju u ljubavnu vezu što izaziva gnjev Ziedlerove dotadašnje ljubavnice Lole de Castro, barunove prijateljice, ali impresario se ne da pokolebati...
Kada se Jean Renoir, nakon 13 godina izgnanstva, vratio u Francusku na kraju 1953, osjećao se kao da iznova započinje svoju karijeru. Njegovi hollywoodski filmovi nisu previše cijenjeni, čak ni „The River“ (1951) ili pak „The Golden Coach“ (1953), koji su snimljeni u Indiji i Italiji, nisu imali dovoljno uspjeha te tako spase njegovj međunarodni položaj koji je imao među gledateljima. Kritični konsenzus je izjavio da je on umjetnik u opadanju. Postojali su, naravno, izuzeci, a jedan od najbitnijih je Cahiers du Cinéma, časopis koji je osnovan 1951. godine. Cahiers se suprotstavio mišljenju da je američki Renoir samo blijeda refleksija francuskog. André Bazin, urednik časopisa, je smatrao da je Renoirov stil u Hollywoodu svedeniji na neki skoro mističan način. Eric Rohmer, tada saradnik u Cahiers, je izjavio da „Geniju nema nazadovanja", i smatrao je „The Southerner“ „vrhunac Renoirovog rada".
„French Cancan“ je Renoirov prvi francuski film u razmaku od 15 godina, i njegov prvi originalni scenarij još od „This Land is Mine“ (1943). Zasnovana na životu Charlesa Zeidlera, čovjeka koji je osnovao Moulin Rouge, bila je to priča koja se vratila u Renoirove korijene u Monmartreu, mjesto u kojem je proveo djetinjstvo kao i njegov otac, slikar impresionista August Renoir. Kako bi okupio glumce upoznate sa caf'conc' miljeom, Renoir je posjetio veliki broj pariških kabarea u potrazi za talentom. Rezultat te potrage su bili Phillipe Clay i Jean-Roger Caussimon, kao i poznate pjevačice Edith Piaf i Patachou; te Michel Piccoli.
Jean Gabin je bio oduševljen zbog ponovne suradnje sa Renoirom nakon mnogo godina. Ali, u međuvremenu, Gabin je stekao reputaciju neprijatne osobe koja ima mrzovoljan karakter, često grinta i teško mu je ugoditi. Kada su upozorili Renoira u kakvu se osobu Gabin pretvorio, Renoirova supruga Dido je rekla „Vidjećete. Jean će ga obrnuti oko malog prsta". I to se upravo i dogodilo. Gabin je na snimanju bio vrlo pokoran i prihvaćao svaku Renoirovu sugestiju. Renoir je napisao „Volim Gabina kao i on mene. Ali ne poznajemo jedno drugog... Naša veza je u potpunosti profesionalna, ali imam osjećaj da nam je sličan ukus. Kada smo radili zajedno nismo imali potrebu za bilo kakavim dužim diskusijama oko analiziranja situacije. I rijetko nam je bio potreban scenarij da bi znali šta nam je na umu".
Meksička zvijezda Maria Felix, koja je u to vrijeme živjela u Francuskoj, je dobila ulogu Gabinove temperamentne ljubavnice, La Belle Abbesse, a Francoise Arnoul je bila Nini, njena mlada rivalka za njegovu naklonost. Renoir je na umu imao Leslie Caron za ulogu Nini, pralja koja postaje cancan plesačica. Međutim, francuski producent Louis Wipf je nije želio, smatrao je previše „stranom" i previše povezanom sa Hollywoodom. Dvadesettrogodišnja Arnoul, koja je nevjerovatno ličila na Caron, je prema mišljenjima producenata bilo jedino ime koje će u stvari prodati fim, ni Gabin ni Renoir već ona. Prije nego li je Bardot zamijenila, Arnoul je bila ultimativni francuski sex simbol.
Sa podnaslovom „Une comedie musicale“, „French Cancan“ nadmašuje mnoge najbolje holivudske mjuzikle, kao i što biva superiorniji u drugim pristupima prema periodu i predmetu, uključujući i „Moulin Rouge“ (1953), biografski film Johna Hustona o Toulouse-Lautrecu. Scenarij se bavi pitanjem privrženosti, žrtvovanjem koje je potrebno za umjetnost, i poteškoćama u romantičnim vezama, na način na koji su samo pojedini redatelji uspjeli iznijeti – u jednom mudar i lagan, dokazujući da nisu međusobno isključivi. Fotografija je posebna priča: rijetko da postoji neki mrtav prostor na ekranu, a opet filmska slika nikad ne odaje utisak natrpanosti.(Ronald Bergan)
Iz svega ponuđenog, bilo je jasno da se nakon američkog, indijskog i italijanskog iskustva Renoir vratio svom umjetničkom domu – la belle France.
http://www.institutfrancais.com/fr/french-cancan-0

Au revoir les enfants, 1987. Louis Malle, 101 min. FR
Scenarij: Louis Malle
Uloge: Gaspard Manesse, Raphaël Fejto, Francine Racette, Philippe Morier-Genoud, Stanislas Carré de Malberg
U jednomu pariškomu katoličkom internatu sprijatelje se Julien, sin industrijalca, i Židov Bonnet, skriven u internatu pod lažnim imenom. Kad Gestapo otkrije da su u internatu skriveni pripadnici pokreta otpora i Židovi, ravnatelj, otac Jean i Bonnet bivaju uhićeni...
Prvi Malleov francuski film nakon 12 godina, humanistička je, dijelom autobiografska, priča (prema događaju kojemu je redatelj svjedočio) nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji. Tema brutalna prekida bezbrižnog djetinjstva i traumatičnog ulaska u svijet odraslih prožeta je emocionalnošću i fokalizirana kroz lik Juliena, preko kojega redatelj upućuje na kritiku rata i žrtvovanja nevinih te apsurdnost međuljudskih sukoba... (Filmski leksikon)
„Doviđenja, djeco" inspiriran je stvarnim slučajem koji je doživio redatelj i scenarist filma, Louis Malle. Naime, kao dječak je i sam pohađao katoličku školu u okupiranoj Francuskoj i znao je za slučaj trojice skrivanih židovskih mladića koji su, pod lažnim imenima, živjeli i pohađali nastavu s ostalim školarcima. Mnogo godina kasnije, redatelj je iz tog potresnog događaja (svi su, uključujući i svećenika ravnatelja, završili u koncentracijskom logoru) ostvario izvrstan film koji je osvojio neke od prestižnih međunarodnih nagrada, među kojima i sedam Césara te Zlatnog lava na Venecijanskom festivalu.

DAN PLANETA ZEMLJA
Disruption, 2014. Kelly Nyks, Jared P. Scott, 52 min. USA
Scenarij: Kelly Nyks, Jared P. Scott,
„Prekid“ je film u produkciji vjerojatno najpoznatije klimatske organizacije na svijetu, 350.org, koja ovim filmom želi na radikalan i sasvim nesuzdržan način javnosti predstaviti već vrlo vidljivu i realnu štetu klimatskih promjena koje osjetimo svake godine sve više, a u zadnje vrijeme to se najviše osjeti ekstremnim vremenskim uvjetima te mnogim vremenskim nepogodama, poput uragana, poplava i slično. Film prikazuje i kako se kroz politički proces pokušava zaustaviti akcija protiv klimatskih promjena.
http://www.imdb.com/title/tt4008556/?ref_=fn_al_tt_1

DAN PLANETA ZEMLJA
TTIP - Gefährliche Geheimnisse, 2014. Michael Wech, 44 min. DE
Sasvim nezasluženo, priča o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) u Hrvatskoj je gotovo sasvim zanemarena. Nadamo se da će to malo promijeniti ovaj film u produkciji njemačke TV mreže 3sat, koji govori o procesu pregovora za potpisivanje TTIP-a te o svim tajnama i problemima koji proizlaze iz tog sasvim netransparentnog procesa. Ovo je prvenstveno priča o tome kako se ovim pregovorima težište sasvim prebacuje na multinacionalne korporacije, koje su uložile velike resurse da u dogovore nametnu uvjete koji im idu u korist, a na štetu građana/ki i malih proizvođača. Osim toga, kroz proces pregovora skoro potpuno se zaobišlo nacionalne vlasti i tijela Europske unije.


In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu koja će imati tragične posljedice...
„Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda” gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4

OBRISI ODRŽIVE BUDUĆNOSTI - ENERGETIKA
DAN PLANETA ZEMLJA
2015. Ivan Gregov, 30 min. HR
Ovaj film o energetici, u produkciji Zelene akcije, jedan je u seriji filmova „Obrisi održive budućnosti“ kojima se pokušava ukratko obuhvatiti problematika u tri sektora: energetika, otpad i transport. Ova energetska priča gradi se kroz razgovor s raznim akterima na području energetike, od aktivista/kinja i entuzijasta, sve do stručnjaka/kinja i inženjera/ki te se pokušava odgovoriti na pitanje zašto Hrvatska ne koristi svoje ogromne potencijale za obnovljive izvore energije, već investira u prljave i štetne oblike energije. Uz to se predstavljaju razni vrlo uspješni primjeri kako se održiva proizvodnja energije može integrirati u zajednicu, a da zajednica od toga ima koristi.

DAN PLANETA ZEMLJA
Seeds of Permaculture, 2014. Greetje Mulder, Rogier van der Voort, 90 min. NL
Permakultura, koja se često smatra mirnom revolucijom protiv neodrživog sustava, princip je kojim se skoro sve životne prakse i potrebe mogu svesti na najodrživiji mogući nivo, tj. najviše u skladu s prirodnim funkcijama. No, permakultura je još nešto više. To je koncept oko kojeg se gradi sve više zajednica, oko kojeg se skuplja sve više ljudi. Ova priča bavi se upravo o tome kako permakultura izgleda kad se primjenjuje u praksi na široj razini te se bavi pitanjem – je li moguće zadovoljiti potrebe ljudi ekološkom poljoprivredom i je li to dobra osnova za građenje zajednice.
http://www.imdb.com/title/tt4548036/?ref_=fn_al_nm_1a

X + Y / A Brilliant Young Mind, 2015. Morgan Matthews, 111 min.UK
Scenarij: James Graham
Uloge: Asa Butterfield, Rafe Spall, Sally Hawkins
U svijetu kojeg je teško shvatiti, Nathan se bori ne bi li se povezao s onima oko njega - ponajviše s voljenom majkom - no nalazi utjehu u brojkama. Kada padne pod utjecaj nekonvencionalnog i anarhističkog profesora, gospodina Humphreysa, on će mu pomoći da dođe na Međunarodnu matematičku olimpijadu. Iz predgrađa Engleske do Taipeia i nazad, Nathan će imati doživljaj života a spoznat će i iracionalnu prirodu ljubavi... (Film je inspiriran britanskim dokumentarnim filmom „Beautiful Young Minds“ iz 2007. koji se bavio pripremama mladih Engleza za Matematičku Olimpijadu...)
British Independent Film Awards 2014. Nominated / Best Actor, Best Supporting Actress, Best Supporting Actor
London Critics Circle Film Awards 2016. Nominated / Best Young British/Irish Performer of the Year
Palm Beach International Film Festival 2015. Best Feature Film
Rome Film Fest 2014. Best Producer
Tallinn Black Nights Film Festival 2014. Best Film
http://www.imdb.com/title/tt3149038/?ref_=fn_al_tt_1

X + Y / A Brilliant Young Mind, 2015. Morgan Matthews, 111 min.UK
Scenarij: James Graham
Uloge: Asa Butterfield, Rafe Spall, Sally Hawkins
U svijetu kojeg je teško shvatiti, Nathan se bori ne bi li se povezao s onima oko njega - ponajviše s voljenom majkom - no nalazi utjehu u brojkama. Kada padne pod utjecaj nekonvencionalnog i anarhističkog profesora, gospodina Humphreysa, on će mu pomoći da dođe na Međunarodnu matematičku olimpijadu. Iz predgrađa Engleske do Taipeia i nazad, Nathan će imati doživljaj života a spoznat će i iracionalnu prirodu ljubavi... (Film je inspiriran britanskim dokumentarnim filmom „Beautiful Young Minds“ iz 2007. koji se bavio pripremama mladih Engleza za Matematičku Olimpijadu...)
British Independent Film Awards 2014. Nominated / Best Actor, Best Supporting Actress, Best Supporting Actor
London Critics Circle Film Awards 2016. Nominated / Best Young British/Irish Performer of the Year
Palm Beach International Film Festival 2015. Best Feature Film
Rome Film Fest 2014. Best Producer
Tallinn Black Nights Film Festival 2014. Best Film
http://www.imdb.com/title/tt3149038/?ref_=fn_al_tt_1


In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu koja će imati tragične posljedice...
„Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda” gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4


Lauf Junge Lauf / Run Boy Run, 2013. Pepe Danquart, 112 min. DE/PL/F
Scenarij: Heinrich Hadding prema romanu Urija Orleva “Run Boy Run”
Uloge: Andrzej Tkacz, Kamil Tkacz, Grazyna Szapolowska, Zbigniew Zamachowski
Tisuće individualnih priča ispričane su kroz Drugi svjetski rat i Holokaust, a film „Trči dječače trči“ govori o jednoj od njih.
Nevjerojatna je to priča o Sruliku, osmogodišnjem dječaku Židovu koji ostaje sam bez oba roditelja, u zvjerskom svijetu “odraslih” primoran je boriti se za vlastiti život, pobjeći iz Varšavskog geta i preživjeti na sve moguće načine. Zima je, dječak lutajući upoznaje ljudska bića koja su i dalje ostali ljudi i žele mu pomoći, i one koji su prestali biti ljudi i postali monstrumi koji ga žele ubiti. Kako bi u takvom svijetu opstao, dječak je primoran izjašnjavati se kao katolik Jurek, istovremeno čuvajući u sebi riječi oca kako nikada ne smije zaboraviti da je Židov.
ROMAN Film „Trči dječače trči“ temeljen je na istoimenoj knjizi autora Urija Orleva objavljenoj 2001. godine, u Hrvatskoj prevedene i objavljene 2010. godine pod nazivom „Bježi,mali, bježi“. Knjigu je napisao prema događajima iz života Srulika Fridmana, danas osamdesetogodišnjaka koji živi u Izraelu. I sam Orlev, pravim imenom Jerzy Henryk Orlowski, doživio je sličnu sudbinu jer je u Drugom svjetskom ratu kao poljski Židov ostao bez roditelja te je završio u logoru Bergen Belsen. Nakon rata preselio se u Izrael i danas živi u Jeruzalemu.
O GLAVNOM LIKU Srulik Fridman imao je pet godina kada su Nijemci napali Poljsku i kada je započeo Drugi svjetski rat. Godine 1942. uspio je pobjeći iz Varšavskog geta. Do kraja rata preživljavao je u šumi uz dobrohotnu pomoć raznih ljudi, nakon čega je zbrinut u židovskom sirotištu u Varšavi. Poljsku je napustio 1962. godine i preselio se u Izrael gdje je magistrirao matematiku. Srulek je promjenio ime u Yoram te i danas sa svojom obitelji živi u Izraelu.
O ZNAČAJU FILMA Roman, a tako i film koji je vjerno prenio radnju, prikazuje razdoblje od četiri godine, od Srulikovog bijega iz geta sve do povratka u rodni grad. Tijekom cijelog filma provlači se pitanje identiteta. Kako bi spasio vlastiti život dječak je prisiljen predstavljati se kao katolik. Nakon rata, 1948. godine, židovska agencija za traženje nestalih pronašla ga je, ali je on iz nepovjerenja u novi svijet
i dalje tvrdio da je katolik. Unatoč početnom protivljenju, vratio se svojim židovskim korijenima.
„Bilo da ste mladi ili stari ovaj će vas film potpuno privući - bojat ćete se za Jureka, diviti mu se i plakati zajedno s njim! „ (Die Welt)
German Film Awards 2014. Nominated / Best Cinematography, Best Production Design, Best Makeup
http://www.imdb.com/title/tt1608516/?ref_=fn_al_tt_1

X + Y / A Brilliant Young Mind, 2015. Morgan Matthews, 111 min.UK
Scenarij: James Graham
Uloge: Asa Butterfield, Rafe Spall, Sally Hawkins
U svijetu kojeg je teško shvatiti, Nathan se bori ne bi li se povezao s onima oko njega - ponajviše s voljenom majkom - no nalazi utjehu u brojkama. Kada padne pod utjecaj nekonvencionalnog i anarhističkog profesora, gospodina Humphreysa, on će mu pomoći da dođe na Međunarodnu matematičku olimpijadu. Iz predgrađa Engleske do Taipeia i nazad, Nathan će imati doživljaj života a spoznat će i iracionalnu prirodu ljubavi... (Film je inspiriran britanskim dokumentarnim filmom „Beautiful Young Minds“ iz 2007. koji se bavio pripremama mladih Engleza za Matematičku Olimpijadu...)
British Independent Film Awards 2014. Nominated / Best Actor, Best Supporting Actress, Best Supporting Actor
London Critics Circle Film Awards 2016. Nominated / Best Young British/Irish Performer of the Year
Palm Beach International Film Festival 2015. Best Feature Film
Rome Film Fest 2014. Best Producer
Tallinn Black Nights Film Festival 2014. Best Film
http://www.imdb.com/title/tt3149038/?ref_=fn_al_tt_1


In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu koja će imati tragične posljedice...
„Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda” gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4


Lauf Junge Lauf / Run Boy Run, 2013. Pepe Danquart, 112 min. DE/PL/F
Scenarij: Heinrich Hadding prema romanu Urija Orleva “Run Boy Run”
Uloge: Andrzej Tkacz, Kamil Tkacz, Grazyna Szapolowska, Zbigniew Zamachowski
Tisuće individualnih priča ispričane su kroz Drugi svjetski rat i Holokaust, a film „Trči dječače trči“ govori o jednoj od njih.
Nevjerojatna je to priča o Sruliku, osmogodišnjem dječaku Židovu koji ostaje sam bez oba roditelja, u zvjerskom svijetu “odraslih” primoran je boriti se za vlastiti život, pobjeći iz Varšavskog geta i preživjeti na sve moguće načine. Zima je, dječak lutajući upoznaje ljudska bića koja su i dalje ostali ljudi i žele mu pomoći, i one koji su prestali biti ljudi i postali monstrumi koji ga žele ubiti. Kako bi u takvom svijetu opstao, dječak je primoran izjašnjavati se kao katolik Jurek, istovremeno čuvajući u sebi riječi oca kako nikada ne smije zaboraviti da je Židov.
ROMAN Film „Trči dječače trči“ temeljen je na istoimenoj knjizi autora Urija Orleva objavljenoj 2001. godine, u Hrvatskoj prevedene i objavljene 2010. godine pod nazivom „Bježi,mali, bježi“. Knjigu je napisao prema događajima iz života Srulika Fridmana, danas osamdesetogodišnjaka koji živi u Izraelu. I sam Orlev, pravim imenom Jerzy Henryk Orlowski, doživio je sličnu sudbinu jer je u Drugom svjetskom ratu kao poljski Židov ostao bez roditelja te je završio u logoru Bergen Belsen. Nakon rata preselio se u Izrael i danas živi u Jeruzalemu.
O GLAVNOM LIKU Srulik Fridman imao je pet godina kada su Nijemci napali Poljsku i kada je započeo Drugi svjetski rat. Godine 1942. uspio je pobjeći iz Varšavskog geta. Do kraja rata preživljavao je u šumi uz dobrohotnu pomoć raznih ljudi, nakon čega je zbrinut u židovskom sirotištu u Varšavi. Poljsku je napustio 1962. godine i preselio se u Izrael gdje je magistrirao matematiku. Srulek je promjenio ime u Yoram te i danas sa svojom obitelji živi u Izraelu.
O ZNAČAJU FILMA Roman, a tako i film koji je vjerno prenio radnju, prikazuje razdoblje od četiri godine, od Srulikovog bijega iz geta sve do povratka u rodni grad. Tijekom cijelog filma provlači se pitanje identiteta. Kako bi spasio vlastiti život dječak je prisiljen predstavljati se kao katolik. Nakon rata, 1948. godine, židovska agencija za traženje nestalih pronašla ga je, ali je on iz nepovjerenja u novi svijet
i dalje tvrdio da je katolik. Unatoč početnom protivljenju, vratio se svojim židovskim korijenima.
„Bilo da ste mladi ili stari ovaj će vas film potpuno privući - bojat ćete se za Jureka, diviti mu se i plakati zajedno s njim! „ (Die Welt)
German Film Awards 2014. Nominated / Best Cinematography, Best Production Design, Best Makeup
http://www.imdb.com/title/tt1608516/?ref_=fn_al_tt_1

X + Y / A Brilliant Young Mind, 2015. Morgan Matthews, 111 min.UK
Scenarij: James Graham
Uloge: Asa Butterfield, Rafe Spall, Sally Hawkins
U svijetu kojeg je teško shvatiti, Nathan se bori ne bi li se povezao s onima oko njega - ponajviše s voljenom majkom - no nalazi utjehu u brojkama. Kada padne pod utjecaj nekonvencionalnog i anarhističkog profesora, gospodina Humphreysa, on će mu pomoći da dođe na Međunarodnu matematičku olimpijadu. Iz predgrađa Engleske do Taipeia i nazad, Nathan će imati doživljaj života a spoznat će i iracionalnu prirodu ljubavi... (Film je inspiriran britanskim dokumentarnim filmom „Beautiful Young Minds“ iz 2007. koji se bavio pripremama mladih Engleza za Matematičku Olimpijadu...)
British Independent Film Awards 2014. Nominated / Best Actor, Best Supporting Actress, Best Supporting Actor
London Critics Circle Film Awards 2016. Nominated / Best Young British/Irish Performer of the Year
Palm Beach International Film Festival 2015. Best Feature Film
Rome Film Fest 2014. Best Producer
Tallinn Black Nights Film Festival 2014. Best Film
http://www.imdb.com/title/tt3149038/?ref_=fn_al_tt_1


In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu koja će imati tragične posljedice...
„Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda” gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4


Lauf Junge Lauf / Run Boy Run, 2013. Pepe Danquart, 112 min. DE/PL/F
Scenarij: Heinrich Hadding prema romanu Urija Orleva “Run Boy Run”
Uloge: Andrzej Tkacz, Kamil Tkacz, Grazyna Szapolowska, Zbigniew Zamachowski
Tisuće individualnih priča ispričane su kroz Drugi svjetski rat i Holokaust, a film „Trči dječače trči“ govori o jednoj od njih.
Nevjerojatna je to priča o Sruliku, osmogodišnjem dječaku Židovu koji ostaje sam bez oba roditelja, u zvjerskom svijetu “odraslih” primoran je boriti se za vlastiti život, pobjeći iz Varšavskog geta i preživjeti na sve moguće načine. Zima je, dječak lutajući upoznaje ljudska bića koja su i dalje ostali ljudi i žele mu pomoći, i one koji su prestali biti ljudi i postali monstrumi koji ga žele ubiti. Kako bi u takvom svijetu opstao, dječak je primoran izjašnjavati se kao katolik Jurek, istovremeno čuvajući u sebi riječi oca kako nikada ne smije zaboraviti da je Židov.
ROMAN Film „Trči dječače trči“ temeljen je na istoimenoj knjizi autora Urija Orleva objavljenoj 2001. godine, u Hrvatskoj prevedene i objavljene 2010. godine pod nazivom „Bježi,mali, bježi“. Knjigu je napisao prema događajima iz života Srulika Fridmana, danas osamdesetogodišnjaka koji živi u Izraelu. I sam Orlev, pravim imenom Jerzy Henryk Orlowski, doživio je sličnu sudbinu jer je u Drugom svjetskom ratu kao poljski Židov ostao bez roditelja te je završio u logoru Bergen Belsen. Nakon rata preselio se u Izrael i danas živi u Jeruzalemu.
O GLAVNOM LIKU Srulik Fridman imao je pet godina kada su Nijemci napali Poljsku i kada je započeo Drugi svjetski rat. Godine 1942. uspio je pobjeći iz Varšavskog geta. Do kraja rata preživljavao je u šumi uz dobrohotnu pomoć raznih ljudi, nakon čega je zbrinut u židovskom sirotištu u Varšavi. Poljsku je napustio 1962. godine i preselio se u Izrael gdje je magistrirao matematiku. Srulek je promjenio ime u Yoram te i danas sa svojom obitelji živi u Izraelu.
O ZNAČAJU FILMA Roman, a tako i film koji je vjerno prenio radnju, prikazuje razdoblje od četiri godine, od Srulikovog bijega iz geta sve do povratka u rodni grad. Tijekom cijelog filma provlači se pitanje identiteta. Kako bi spasio vlastiti život dječak je prisiljen predstavljati se kao katolik. Nakon rata, 1948. godine, židovska agencija za traženje nestalih pronašla ga je, ali je on iz nepovjerenja u novi svijet
i dalje tvrdio da je katolik. Unatoč početnom protivljenju, vratio se svojim židovskim korijenima.
„Bilo da ste mladi ili stari ovaj će vas film potpuno privući - bojat ćete se za Jureka, diviti mu se i plakati zajedno s njim! „ (Die Welt)
German Film Awards 2014. Nominated / Best Cinematography, Best Production Design, Best Makeup
http://www.imdb.com/title/tt1608516/?ref_=fn_al_tt_1

IKS FESTIVAL / MEĐUNARODNI DAN PLESA
Pina, 2011. Wim Wenders, 103 min. DE/UK/FR
Dokumentarni film posvećen njemačkoj suvremenoj koreografkinji i plesnoj umjetnici Pini Bausch...
„Pina“ je prvi evropski 3D film te ujedno prvi art film snimljen 3D tehnikom. Rezultat je to višegodišnje želje Wima Wendersa da u medij filma prenese rad Pine Bausch, jedne od najvećih koreografkinja svih vremena. Film gledatelje vodi na senzualno, vizualno zapanjujuće putovanje - izravno na pozornicu s legendarnim ansamblom Tanztheater Wuppertal Pina Bausch, a plesače prati i izvan kazališta: u grad i oko Wuppertala – mjesta koje im je 35 godina bilo dom...
Prema riječima Williama Forsythea „Pina je zapravo ponovno izmislila ples... plesno kazalište i nije postojalo prije nje“. Wenders i Bausch zajedno su za film odabrali ulomke iz kultnih predstava ‘Café Müller’, ‘Le Sacre du printemps’, ‘Vollmond’ i ‘Kontakthof’, no Bausch je, nažalost, preminula prije početka snimanja filma.
Kada su u pitanju muško-ženski odnosi, nijedan filmaš ni pisac, čak ni Shakespeare, ne mogu se ni približiti snazi osjećaja koje je Pina izazivala plesom. Bez ijedne izgovorene riječi, govorila je snažnije od svih nas. Zahvaljujući 3D tehnologiji uspjeli smo gledatelju približiti taj njezin jezik.... (Wim Wenders)
http://www.imdb.com/title/tt1440266/?ref_=fn_al_tt_1
napomena: projekcija neće biti prikazana 3D tehnikom, već 2D


Lauf Junge Lauf / Run Boy Run, 2013. Pepe Danquart, 112 min. DE/PL/F
Scenarij: Heinrich Hadding prema romanu Urija Orleva “Run Boy Run”
Uloge: Andrzej Tkacz, Kamil Tkacz, Grazyna Szapolowska, Zbigniew Zamachowski
Tisuće individualnih priča ispričane su kroz Drugi svjetski rat i Holokaust, a film „Trči dječače trči“ govori o jednoj od njih.
Nevjerojatna je to priča o Sruliku, osmogodišnjem dječaku Židovu koji ostaje sam bez oba roditelja, u zvjerskom svijetu “odraslih” primoran je boriti se za vlastiti život, pobjeći iz Varšavskog geta i preživjeti na sve moguće načine. Zima je, dječak lutajući upoznaje ljudska bića koja su i dalje ostali ljudi i žele mu pomoći, i one koji su prestali biti ljudi i postali monstrumi koji ga žele ubiti. Kako bi u takvom svijetu opstao, dječak je primoran izjašnjavati se kao katolik Jurek, istovremeno čuvajući u sebi riječi oca kako nikada ne smije zaboraviti da je Židov.
ROMAN Film „Trči dječače trči“ temeljen je na istoimenoj knjizi autora Urija Orleva objavljenoj 2001. godine, u Hrvatskoj prevedene i objavljene 2010. godine pod nazivom „Bježi,mali, bježi“. Knjigu je napisao prema događajima iz života Srulika Fridmana, danas osamdesetogodišnjaka koji živi u Izraelu. I sam Orlev, pravim imenom Jerzy Henryk Orlowski, doživio je sličnu sudbinu jer je u Drugom svjetskom ratu kao poljski Židov ostao bez roditelja te je završio u logoru Bergen Belsen. Nakon rata preselio se u Izrael i danas živi u Jeruzalemu.
O GLAVNOM LIKU Srulik Fridman imao je pet godina kada su Nijemci napali Poljsku i kada je započeo Drugi svjetski rat. Godine 1942. uspio je pobjeći iz Varšavskog geta. Do kraja rata preživljavao je u šumi uz dobrohotnu pomoć raznih ljudi, nakon čega je zbrinut u židovskom sirotištu u Varšavi. Poljsku je napustio 1962. godine i preselio se u Izrael gdje je magistrirao matematiku. Srulek je promjenio ime u Yoram te i danas sa svojom obitelji živi u Izraelu.
O ZNAČAJU FILMA Roman, a tako i film koji je vjerno prenio radnju, prikazuje razdoblje od četiri godine, od Srulikovog bijega iz geta sve do povratka u rodni grad. Tijekom cijelog filma provlači se pitanje identiteta. Kako bi spasio vlastiti život dječak je prisiljen predstavljati se kao katolik. Nakon rata, 1948. godine, židovska agencija za traženje nestalih pronašla ga je, ali je on iz nepovjerenja u novi svijet
i dalje tvrdio da je katolik. Unatoč početnom protivljenju, vratio se svojim židovskim korijenima.
„Bilo da ste mladi ili stari ovaj će vas film potpuno privući - bojat ćete se za Jureka, diviti mu se i plakati zajedno s njim! „ (Die Welt)
German Film Awards 2014. Nominated / Best Cinematography, Best Production Design, Best Makeup
http://www.imdb.com/title/tt1608516/?ref_=fn_al_tt_1


In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu koja će imati tragične posljedice...
„Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda” gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4

400 GODINA OD SMRTI WILLIAMA SHAKESPEAREA (1564. - 1616.)
Cesare deve morire, 2012. Paolo Taviani, Vittorio Taviani, 76 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani, Vittorio Taviani
Uloge: Cosimo Rega, Salvatore Striano, Giovanni Arcuri, Antonio Frasca
Pobjednik Berlinskog festivala priča je o pravim talijanskim zatvorenicima koji u jednom od najstrože čuvanih zatvora u Italiji (rimski zatvor Rebibbia) pripremaju svoju izvedbu Shakespearove tragedije „Julije Cezar“...
Shakespearova predstava „Julije Cezar“ se završila i glumci su nagrađeni gromoglasnim pljeskom. Svjetla se gase; glumci odlaze sa scene i ponovno postaju zatvorenici, vraćajući se u svoje ćelije...
Film se ne bavi zločinima koje su počinili ‘glumci’ u svojim ‘stvarnim’ životima, nego povlači paralele između klasične drame i današnjeg svijeta. „Cezar mora umrijeti“ je snimljen u kombinaciji crno-bijele tehnike i kolora, a glavni glumci su ubojice i mafijaši koji tumače Shakespeareove likove u tragediji, pri čemu njihove osobne sudbine daju novi ton i pečat temama osvete i izdaje. Kritičari ističu činjenicu da je većina glumaca koji se pojavljuju u filmu zaista u životu provela 14 i više godina u zatvoru što filmu daje dokumentaristički ton te naglašava dramatičnost Shakespeareove tragedije. Kako su braća Taviani i inače poznati po svom političkom angažmanu i aktivističkoj kritici svijeta u kojemu živimo, nije neobično da ih u ovome filmu vodi i osebujna analiza društvenih i političkih odnosa ljudske zajednice. Pitanja moći, vlasti i tiranije doista su svevremena. Jednako tako, studija karaktera pojedinaca koji opipljivo streme spomenutim kategorijama, bliski su kako Shakespeareu tako i braći Taviani.
„Kada zaista upoznate prave zatvorenike, stvarate određenu vezu sa njima, jedan vid razumijevanja. Filmom snimanim u neorealističkoj crno-beloj tehnici željeli smo pokazati i dušu tih ljudi”... (braća Taviani)
Fabio Cavalli, iskusni kazališni redatelj, koji je posvetio dio svog života razvijajući kazalište u zatvorima, dao nam je priliku upoznati neke od zatvorenika. Tokom audicija i proba, oni su nam govorili svoje stvarne zločine i svoja prava imena, a ne pseudonime, iako su znali da će se film prikazivati u talijanskim kinima. Bili smo time iznenađeni, ali smo onda shvatili da je i to način njihovog iskupljenja, ali i svijesti o nekom svom unutrašnjem glumačkom potencijalu. Zato, kada naš glumac-zatvorenik kaže „ubit ću Cezara”, postoji ta iskrena bol i svijest o vlastitoj prošlosti, vlastitim zločinima i grijesima, što ne bi moglo postojati kod profesionalnog glumca niti bi komunikacija među akterima mogla biti tako snažno emotivna kakva je bila među glumcima-robijašima... (braća Taviani)
http://www.imdb.com/title/tt2177511/?ref_=fn_al_tt_1
William Shakespeare je autor čiji su rukopisi najčešće korišteni u filmskoj industriji – njegova su djela ekranizirana preko 1000 puta.
Čak i taj podatak govori o svježini autora koji već 400 godina nije među nama... Ovog trenutka je u post-produkciji čak 19 filmova koji se snimaju prema maestrovim rukopisima: ove nas godine očekuju još dvije verzije „Macbetha“, dva „Hamleta“, nova verzija „Romea i Julije“, „San zimske noći“, „Mletački trgovac“, „Kralj Lear“... To ne govori samo o (neupitnoj) veličini Williama Shakespearea, već i o nedostaku ideja kod današnjih scenarista...
Filmski je medij u Shakespearovoj dramaturgiji pronašao pogodan materijal za kinematografsko uobličavanje - više od stoljeća bardovi rukopisi pravi su zlatni rudnik za producente i tu činjenicu ne možemo pripisati samo velikoj popularnosti njegovih djela, već i njihovoj pogodnosti za ekranizaciju. Film je pokazao da može vizualizirati sve ono što je Shakespeare bio primoran uobličiti verbalnom deskripcijom. Poetski je izvanredno opisao ne samo ljudske karaktere, sukobe, emocije, misli... već i prirodu i elementarne pojave.

400 GODINA OD SMRTI WILLIAMA SHAKESPEAREA (1564. - 1616.)
The Tempest, 2010. Julie Taymor, 110 min. USA
Scenarij: Julie Taymor
Uloge: Helen Mirren, Russell Brand, Reeve Carney, Tom Conti, Chris Cooper, Alan Cumming, Djimon Hounsou, Felicity Jones, Alfred Molina, David Strathairn, Ben Whishaw
Adaptacija istoimenog Shakespeareovog mističnog trilera, jednog od njegovih posljednjih djela... U ovoj verziji Prospero je predstavljen kao žena – Prospera, a samo djelo mješavina je romanse i politike, obavijena natprirodnim stvarima. U centru zbivanja su Prospera, njena kćerka Miranda i nasukana posada broda puna Prosperinih neprijatelja...
Milansku vojvotkinju Prosperu zbacio je s prijestolja brat Antonio i prognao je iz grada na splav s četvorogodišnjom kćerkom Mirandom. Njih dvije uspijevaju preživjeti dokopavši se otoka, čiji je jedini stanovnik divlji Caliban. Prospera potčini Calibana i zavlada otokom. Dvanaest godina nakon toga, dok putuje u društvu napuljskog kralja i njegovog sina, izdajnika Antonija put navodi pored otoka. Prospera dobije dugo očekivanu priliku za osvetu...
Shakespeareova „Oluja“ je - s promjenjivim uspjehom - često korištena u filmskim adaptacijama: od značajnijih podsjećamo na Johna Barrymorea davne 1928. godine, zatime Georgea Schaefera 1960. (s Richardom Burtonom), Dereka Jarmana 1979., te ležerne verzije Paula Mazurskog iz 1982. (s Johnom Cassavetesom i Genom Rowlands u naslovnim ulogama). "Oluja" je druga Taymorina filmska adaptacija Shakespeara - 1999. je adaptirala "Titusa Andronicusa" u filmu „Titus“ (sa Anthonyjem Hopkinsom u glavnoj ulozi.)...
http://www.imdb.com/title/tt1274300/?ref_=nv_sr_1
William Shakespeare je autor čiji su rukopisi najčešće korišteni u filmskoj industriji – njegova su djela ekranizirana preko 1000 puta.
Čak i taj podatak govori o svježini autora koji već 400 godina nije među nama... Ovog trenutka je u post-produkciji čak 19 filmova koji se snimaju prema maestrovim rukopisima: ove nas godine očekuju još dvije verzije „Macbetha“, dva „Hamleta“, nova verzija „Romea i Julije“, „San zimske noći“, „Mletački trgovac“, „Kralj Lear“... To ne govori samo o (neupitnoj) veličini Williama Shakespearea, već i o nedostaku ideja kod današnjih scenarista...
Filmski je medij u Shakespearovoj dramaturgiji pronašao pogodan materijal za kinematografsko uobličavanje - više od stoljeća bardovi rukopisi pravi su zlatni rudnik za producente i tu činjenicu ne možemo pripisati samo velikoj popularnosti njegovih djela, već i njihovoj pogodnosti za ekranizaciju. Film je pokazao da može vizualizirati sve ono što je Shakespeare bio primoran uobličiti verbalnom deskripcijom. Poetski je izvanredno opisao ne samo ljudske karaktere, sukobe, emocije, misli... već i prirodu i elementarne pojave.

400 GODINA OD SMRTI WILLIAMA SHAKESPEAREA (1564. - 1616.)
The Tempest, 2010. Julie Taymor, 110 min. USA
Scenarij: Julie Taymor
Uloge: Helen Mirren, Russell Brand, Reeve Carney, Tom Conti, Chris Cooper, Alan Cumming, Djimon Hounsou, Felicity Jones, Alfred Molina, David Strathairn, Ben Whishaw
Adaptacija istoimenog Shakespeareovog mističnog trilera, jednog od njegovih posljednjih djela... U ovoj verziji Prospero je predstavljen kao žena – Prospera, a samo djelo mješavina je romanse i politike, obavijena natprirodnim stvarima. U centru zbivanja su Prospera, njena kćerka Miranda i nasukana posada broda puna Prosperinih neprijatelja...
Milansku vojvotkinju Prosperu zbacio je s prijestolja brat Antonio i prognao je iz grada na splav s četvorogodišnjom kćerkom Mirandom. Njih dvije uspijevaju preživjeti dokopavši se otoka, čiji je jedini stanovnik divlji Caliban. Prospera potčini Calibana i zavlada otokom. Dvanaest godina nakon toga, dok putuje u društvu napuljskog kralja i njegovog sina, izdajnika Antonija put navodi pored otoka. Prospera dobije dugo očekivanu priliku za osvetu...
Shakespeareova „Oluja“ je - s promjenjivim uspjehom - često korištena u filmskim adaptacijama: od značajnijih podsjećamo na Johna Barrymorea davne 1928. godine, zatime Georgea Schaefera 1960. (s Richardom Burtonom), Dereka Jarmana 1979., te ležerne verzije Paula Mazurskog iz 1982. (s Johnom Cassavetesom i Genom Rowlands u naslovnim ulogama). "Oluja" je druga Taymorina filmska adaptacija Shakespeara - 1999. je adaptirala "Titusa Andronicusa" u filmu „Titus“ (sa Anthonyjem Hopkinsom u glavnoj ulozi.)...
http://www.imdb.com/title/tt1274300/?ref_=nv_sr_1
William Shakespeare je autor čiji su rukopisi najčešće korišteni u filmskoj industriji – njegova su djela ekranizirana preko 1000 puta.
Čak i taj podatak govori o svježini autora koji već 400 godina nije među nama... Ovog trenutka je u post-produkciji čak 19 filmova koji se snimaju prema maestrovim rukopisima: ove nas godine očekuju još dvije verzije „Macbetha“, dva „Hamleta“, nova verzija „Romea i Julije“, „San zimske noći“, „Mletački trgovac“, „Kralj Lear“... To ne govori samo o (neupitnoj) veličini Williama Shakespearea, već i o nedostaku ideja kod današnjih scenarista...
Filmski je medij u Shakespearovoj dramaturgiji pronašao pogodan materijal za kinematografsko uobličavanje - više od stoljeća bardovi rukopisi pravi su zlatni rudnik za producente i tu činjenicu ne možemo pripisati samo velikoj popularnosti njegovih djela, već i njihovoj pogodnosti za ekranizaciju. Film je pokazao da može vizualizirati sve ono što je Shakespeare bio primoran uobličiti verbalnom deskripcijom. Poetski je izvanredno opisao ne samo ljudske karaktere, sukobe, emocije, misli... već i prirodu i elementarne pojave.

400 GODINA OD SMRTI WILLIAMA SHAKESPEAREA (1564. - 1616.)
Coriolanus, 2011. Ralph Fiennes, 123 min. UK
Scenarij: John Logan
Uloge: Ralph Fiennes, Gerard Butler, Vanessa Redgrave, Brian Cox, Jessica Chastain
Shakespeareov tragični junak, Rimljanin Gaj Marcije Koriolan, bio je povijesna ličnost. Legenda, koju je Shakespeare najvjerojatnije preuzeo od Plutarha, a potječe iz doba osnivanja Republike, govori kako je Koriolan - patricij koji se protivio sve većoj moći plebsa te nezadovoljan što ga plebs ne želi za konzula - pristupio suparničkoj vojsci s namjerom da zauzme Rim...
Ekranizacija jedne od (naj)kompleksnijih drama uvijek aktualnog Williama Shakespearea redateljski je debi uglednog glumca Ralpha Fiennesa... Za prvijenac je odabrao dramu prema scenariju Johna Logana, postavljajući Rimski imperij u suvremeno doba, baveći se univerzalnim temama poput prljavih političkih igara, intriga i spletki; iskrenim i lažnim patriotizmom te vojničkom čašću, a sve u službi nemilosrdne borbe dolaska na vlast...
Gaj Marcije, zbog svojih zasluga u bitci kod grada Koriola nazvan je „Koriolan“: hrabar je vojnik i rimski heroj koji u borbu odlazi ne zato što mora niti zbog slave i lovorika koje će kasnije pokupiti, već zato što zbilja vjeruje u svojevrsnu „svrhu“ te borbe. Čovjek koji voli svoj posao i najbolji je u tome što radi. Međutim, zbog svoje oholosti Koriolan nije omiljen u narodu, a zbog nemogućnosti da se pretvara i uvijenim riječima kupuje naklonost, ne razumije zakulisne igre i manipulacije kojima se bave političari u Senatu. Zbog toga lakovjerno pada kao žrtva političkih intriga, biva proglašen za izdajnika i prognan iz Rima. Gnjevan i željan osvete, Koriolan pristupa svom zakletom neprijatelju, vođi pobunjeničkih volščanskih snaga Tulu Aufidiju te mu nudi dvije opcije: Tul ga može odmah na mjestu ubiti, ili će dopustiti da mu se pridruži kako bi zajedno krenuli na Rim i sravnili ga sa zemljom...
Ne mislim da je Shakespeare želio poslati jednostavnu poruku u vezi s temom rata. To nije poanta ove drame... „Koriolan“ je čista tragedija koja publiku navodi na razmišljanje o svom jadu, odnosno o tome kako je jadno biti čovjek... (Ralph Fiennes)
Ako je zbog nečega valjalo napraviti ovaj film, to su scene borbe čija prava snaga i vjerodostojnost nikako ne može biti postignuta na daskama koje život znače... (Vedrana Vlainić, www. fak.hr)
“Koriolan“ sijeva bljeskovima redateljskog perfekcionizma... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt1372686/?ref_=nv_sr_1
William Shakespeare je autor čiji su rukopisi najčešće korišteni u filmskoj industriji – njegova su djela ekranizirana preko 1000 puta.
Čak i taj podatak govori o svježini autora koji već 400 godina nije među nama... Ovog trenutka je u post-produkciji čak 19 filmova koji se snimaju prema maestrovim rukopisima: ove nas godine očekuju još dvije verzije „Macbetha“, dva „Hamleta“, nova verzija „Romea i Julije“, „San zimske noći“, „Mletački trgovac“, „Kralj Lear“... To ne govori samo o (neupitnoj) veličini Williama Shakespearea, već i o nedostaku ideja kod današnjih scenarista...
Filmski je medij u Shakespearovoj dramaturgiji pronašao pogodan materijal za kinematografsko uobličavanje - više od stoljeća bardovi rukopisi pravi su zlatni rudnik za producente i tu činjenicu ne možemo pripisati samo velikoj popularnosti njegovih djela, već i njihovoj pogodnosti za ekranizaciju. Film je pokazao da može vizualizirati sve ono što je Shakespeare bio primoran uobličiti verbalnom deskripcijom. Poetski je izvanredno opisao ne samo ljudske karaktere, sukobe, emocije, misli... već i prirodu i elementarne pojave.

400 GODINA OD SMRTI WILLIAMA SHAKESPEAREA (1564. - 1616.)
Coriolanus, 2011. Ralph Fiennes, 123 min. UK
Scenarij: John Logan
Uloge: Ralph Fiennes, Gerard Butler, Vanessa Redgrave, Brian Cox, Jessica Chastain
Shakespeareov tragični junak, Rimljanin Gaj Marcije Koriolan, bio je povijesna ličnost. Legenda, koju je Shakespeare najvjerojatnije preuzeo od Plutarha, a potječe iz doba osnivanja Republike, govori kako je Koriolan - patricij koji se protivio sve većoj moći plebsa te nezadovoljan što ga plebs ne želi za konzula - pristupio suparničkoj vojsci s namjerom da zauzme Rim...
Ekranizacija jedne od (naj)kompleksnijih drama uvijek aktualnog Williama Shakespearea redateljski je debi uglednog glumca Ralpha Fiennesa... Za prvijenac je odabrao dramu prema scenariju Johna Logana, postavljajući Rimski imperij u suvremeno doba, baveći se univerzalnim temama poput prljavih političkih igara, intriga i spletki; iskrenim i lažnim patriotizmom te vojničkom čašću, a sve u službi nemilosrdne borbe dolaska na vlast...
Gaj Marcije, zbog svojih zasluga u bitci kod grada Koriola nazvan je „Koriolan“: hrabar je vojnik i rimski heroj koji u borbu odlazi ne zato što mora niti zbog slave i lovorika koje će kasnije pokupiti, već zato što zbilja vjeruje u svojevrsnu „svrhu“ te borbe. Čovjek koji voli svoj posao i najbolji je u tome što radi. Međutim, zbog svoje oholosti Koriolan nije omiljen u narodu, a zbog nemogućnosti da se pretvara i uvijenim riječima kupuje naklonost, ne razumije zakulisne igre i manipulacije kojima se bave političari u Senatu. Zbog toga lakovjerno pada kao žrtva političkih intriga, biva proglašen za izdajnika i prognan iz Rima. Gnjevan i željan osvete, Koriolan pristupa svom zakletom neprijatelju, vođi pobunjeničkih volščanskih snaga Tulu Aufidiju te mu nudi dvije opcije: Tul ga može odmah na mjestu ubiti, ili će dopustiti da mu se pridruži kako bi zajedno krenuli na Rim i sravnili ga sa zemljom...
Ne mislim da je Shakespeare želio poslati jednostavnu poruku u vezi s temom rata. To nije poanta ove drame... „Koriolan“ je čista tragedija koja publiku navodi na razmišljanje o svom jadu, odnosno o tome kako je jadno biti čovjek... (Ralph Fiennes)
Ako je zbog nečega valjalo napraviti ovaj film, to su scene borbe čija prava snaga i vjerodostojnost nikako ne može biti postignuta na daskama koje život znače... (Vedrana Vlainić, www. fak.hr)
“Koriolan“ sijeva bljeskovima redateljskog perfekcionizma... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt1372686/?ref_=nv_sr_1
William Shakespeare je autor čiji su rukopisi najčešće korišteni u filmskoj industriji – njegova su djela ekranizirana preko 1000 puta.
Čak i taj podatak govori o svježini autora koji već 400 godina nije među nama... Ovog trenutka je u post-produkciji čak 19 filmova koji se snimaju prema maestrovim rukopisima: ove nas godine očekuju još dvije verzije „Macbetha“, dva „Hamleta“, nova verzija „Romea i Julije“, „San zimske noći“, „Mletački trgovac“, „Kralj Lear“... To ne govori samo o (neupitnoj) veličini Williama Shakespearea, već i o nedostaku ideja kod današnjih scenarista...
Filmski je medij u Shakespearovoj dramaturgiji pronašao pogodan materijal za kinematografsko uobličavanje - više od stoljeća bardovi rukopisi pravi su zlatni rudnik za producente i tu činjenicu ne možemo pripisati samo velikoj popularnosti njegovih djela, već i njihovoj pogodnosti za ekranizaciju. Film je pokazao da može vizualizirati sve ono što je Shakespeare bio primoran uobličiti verbalnom deskripcijom. Poetski je izvanredno opisao ne samo ljudske karaktere, sukobe, emocije, misli... već i prirodu i elementarne pojave.


400 GODINA OD SMRTI WILLIAMA SHAKESPEAREA (1564. - 1616.)
Macbeth, 2015. Justin Kurzel, 102 min. UK / FR / USA
Scenarij: Jacob Koskoff, Michael Lesslie, Todd Louiso
Uloge: Michael Fassbender, Marion Cotillard, Paddy Considine, Lochlann Harris, Hilton McRae, David Thewlis, Sean Harris
Najnovija adaptacija najkraće i najkrvavije tragedija Williama Shakespearea, vjerojatno napisana oko 1606. Godine. Povijesne činjenice nam govore slijedeće: Macbeth se pobunio protiv škotskog kralja Duncana i prognao ga oko 1040. godine, nakon čega je sebe proglasio kraljem. Škotskom je vladao do 1057. godine, kada je poginuo u bitci kod Burninske šume...
Do sada je snimljen cijeli niz filmskih ekranizacija, a sve je počelo kratkom verzijom 1898., te nijemom (dugom) verzijom 1916. Macbethu nije odolio ni Orson Welles koji ga režira 1946. Roman Polanski snima ga 1971... „Macbeth“ je bio i Sean Connery u TV verziji 1961., a zadnju verziju snimio je Australac Geoffrey Wright 2006. smještajući događaje u kriminalistički milje današnjeg Melbournea...
Jezovit, brutalan i poetično lijep, „Macbeth“ je izrazito suvremena, ali vjerna filmska interpretacija svevremenske Shakespeareove tragedije o klasnim konfliktima, strastima i neutaživom žudnjom za moći. Iscrpljeni Macbeth, rođak kralja Duncana, trijumfalno se vraća svojoj supruzi iz bitke. Na putu doma vještice mu proreknu da će se domoći kraljevske krune. Zaslijepljena ambicijom, Lady Macbeth potiče ga da ne odgađa sudbinu i zauzme obećano prijestolje.
U režiji Justina Kurzela te u izvedbama Michaela Fassbendera i Marion Cotillard, istovremeno se stapaju dehumanizirajuće i ljudske osobine tragičnog bračnog para dovedenog do ludila vlastitom pohlepom i nepodnošljivom krivnjom...
U “Macbethu“ se kazalište i film ljube na spektakularan način. Ovo je odličan primjer kazališta u kinu i “teatralnog“ filma u najboljem smislu te riječi. Dio radnje odvija se u realističkim interijernim setovima kakvi se daju sagraditi u teatru, no Kurzel je prepoznao filmičnost Shakespeareova (remek)djela... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt2884018/?ref_=nv_sr_1
William Shakespeare je autor čiji su rukopisi najčešće korišteni u filmskoj industriji – njegova su djela ekranizirana preko 1000 puta.
Čak i taj podatak govori o svježini autora koji već 400 godina nije među nama... Ovog trenutka je u post-produkciji čak 19 filmova koji se snimaju prema maestrovim rukopisima: ove nas godine očekuju još dvije verzije „Macbetha“, dva „Hamleta“, nova verzija „Romea i Julije“, „San zimske noći“, „Mletački trgovac“, „Kralj Lear“... To ne govori samo o (neupitnoj) veličini Williama Shakespearea, već i o nedostaku ideja kod današnjih scenarista...
Filmski je medij u Shakespearovoj dramaturgiji pronašao pogodan materijal za kinematografsko uobličavanje - više od stoljeća bardovi rukopisi pravi su zlatni rudnik za producente i tu činjenicu ne možemo pripisati samo velikoj popularnosti njegovih djela, već i njihovoj pogodnosti za ekranizaciju. Film je pokazao da može vizualizirati sve ono što je Shakespeare bio primoran uobličiti verbalnom deskripcijom. Poetski je izvanredno opisao ne samo ljudske karaktere, sukobe, emocije, misli... već i prirodu i elementarne pojave.


400 GODINA OD SMRTI WILLIAMA SHAKESPEAREA (1564. - 1616.)
Macbeth, 2015. Justin Kurzel, 102 min. UK / FR / USA
Scenarij: Jacob Koskoff, Michael Lesslie, Todd Louiso
Uloge: Michael Fassbender, Marion Cotillard, Paddy Considine, Lochlann Harris, Hilton McRae, David Thewlis, Sean Harris
Najnovija adaptacija najkraće i najkrvavije tragedija Williama Shakespearea, vjerojatno napisana oko 1606. Godine. Povijesne činjenice nam govore slijedeće: Macbeth se pobunio protiv škotskog kralja Duncana i prognao ga oko 1040. godine, nakon čega je sebe proglasio kraljem. Škotskom je vladao do 1057. godine, kada je poginuo u bitci kod Burninske šume...
Do sada je snimljen cijeli niz filmskih ekranizacija, a sve je počelo kratkom verzijom 1898., te nijemom (dugom) verzijom 1916. Macbethu nije odolio ni Orson Welles koji ga režira 1946. Roman Polanski snima ga 1971... „Macbeth“ je bio i Sean Connery u TV verziji 1961., a zadnju verziju snimio je Australac Geoffrey Wright 2006. smještajući događaje u kriminalistički milje današnjeg Melbournea...
Jezovit, brutalan i poetično lijep, „Macbeth“ je izrazito suvremena, ali vjerna filmska interpretacija svevremenske Shakespeareove tragedije o klasnim konfliktima, strastima i neutaživom žudnjom za moći. Iscrpljeni Macbeth, rođak kralja Duncana, trijumfalno se vraća svojoj supruzi iz bitke. Na putu doma vještice mu proreknu da će se domoći kraljevske krune. Zaslijepljena ambicijom, Lady Macbeth potiče ga da ne odgađa sudbinu i zauzme obećano prijestolje.
U režiji Justina Kurzela te u izvedbama Michaela Fassbendera i Marion Cotillard, istovremeno se stapaju dehumanizirajuće i ljudske osobine tragičnog bračnog para dovedenog do ludila vlastitom pohlepom i nepodnošljivom krivnjom...
U “Macbethu“ se kazalište i film ljube na spektakularan način. Ovo je odličan primjer kazališta u kinu i “teatralnog“ filma u najboljem smislu te riječi. Dio radnje odvija se u realističkim interijernim setovima kakvi se daju sagraditi u teatru, no Kurzel je prepoznao filmičnost Shakespeareova (remek)djela... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt2884018/?ref_=nv_sr_1
William Shakespeare je autor čiji su rukopisi najčešće korišteni u filmskoj industriji – njegova su djela ekranizirana preko 1000 puta.
Čak i taj podatak govori o svježini autora koji već 400 godina nije među nama... Ovog trenutka je u post-produkciji čak 19 filmova koji se snimaju prema maestrovim rukopisima: ove nas godine očekuju još dvije verzije „Macbetha“, dva „Hamleta“, nova verzija „Romea i Julije“, „San zimske noći“, „Mletački trgovac“, „Kralj Lear“... To ne govori samo o (neupitnoj) veličini Williama Shakespearea, već i o nedostaku ideja kod današnjih scenarista...
Filmski je medij u Shakespearovoj dramaturgiji pronašao pogodan materijal za kinematografsko uobličavanje - više od stoljeća bardovi rukopisi pravi su zlatni rudnik za producente i tu činjenicu ne možemo pripisati samo velikoj popularnosti njegovih djela, već i njihovoj pogodnosti za ekranizaciju. Film je pokazao da može vizualizirati sve ono što je Shakespeare bio primoran uobličiti verbalnom deskripcijom. Poetski je izvanredno opisao ne samo ljudske karaktere, sukobe, emocije, misli... već i prirodu i elementarne pojave.

400 GODINA OD SMRTI WILLIAMA SHAKESPEAREA (1564. - 1616.)
Cesare deve morire, 2012. Paolo Taviani, Vittorio Taviani, 76 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani, Vittorio Taviani
Uloge: Cosimo Rega, Salvatore Striano, Giovanni Arcuri, Antonio Frasca
Pobjednik Berlinskog festivala priča je o pravim talijanskim zatvorenicima koji u jednom od najstrože čuvanih zatvora u Italiji (rimski zatvor Rebibbia) pripremaju svoju izvedbu Shakespearove tragedije „Julije Cezar“...
Shakespearova predstava „Julije Cezar“ se završila i glumci su nagrađeni gromoglasnim pljeskom. Svjetla se gase; glumci odlaze sa scene i ponovno postaju zatvorenici, vraćajući se u svoje ćelije...
Film se ne bavi zločinima koje su počinili ‘glumci’ u svojim ‘stvarnim’ životima, nego povlači paralele između klasične drame i današnjeg svijeta. „Cezar mora umrijeti“ je snimljen u kombinaciji crno-bijele tehnike i kolora, a glavni glumci su ubojice i mafijaši koji tumače Shakespeareove likove u tragediji, pri čemu njihove osobne sudbine daju novi ton i pečat temama osvete i izdaje. Kritičari ističu činjenicu da je većina glumaca koji se pojavljuju u filmu zaista u životu provela 14 i više godina u zatvoru što filmu daje dokumentaristički ton te naglašava dramatičnost Shakespeareove tragedije. Kako su braća Taviani i inače poznati po svom političkom angažmanu i aktivističkoj kritici svijeta u kojemu živimo, nije neobično da ih u ovome filmu vodi i osebujna analiza društvenih i političkih odnosa ljudske zajednice. Pitanja moći, vlasti i tiranije doista su svevremena. Jednako tako, studija karaktera pojedinaca koji opipljivo streme spomenutim kategorijama, bliski su kako Shakespeareu tako i braći Taviani.
„Kada zaista upoznate prave zatvorenike, stvarate određenu vezu sa njima, jedan vid razumijevanja. Filmom snimanim u neorealističkoj crno-beloj tehnici željeli smo pokazati i dušu tih ljudi”... (braća Taviani)
Fabio Cavalli, iskusni kazališni redatelj, koji je posvetio dio svog života razvijajući kazalište u zatvorima, dao nam je priliku upoznati neke od zatvorenika. Tokom audicija i proba, oni su nam govorili svoje stvarne zločine i svoja prava imena, a ne pseudonime, iako su znali da će se film prikazivati u talijanskim kinima. Bili smo time iznenađeni, ali smo onda shvatili da je i to način njihovog iskupljenja, ali i svijesti o nekom svom unutrašnjem glumačkom potencijalu. Zato, kada naš glumac-zatvorenik kaže „ubit ću Cezara”, postoji ta iskrena bol i svijest o vlastitoj prošlosti, vlastitim zločinima i grijesima, što ne bi moglo postojati kod profesionalnog glumca niti bi komunikacija među akterima mogla biti tako snažno emotivna kakva je bila među glumcima-robijašima... (braća Taviani)
http://www.imdb.com/title/tt2177511/?ref_=fn_al_tt_1
William Shakespeare je autor čiji su rukopisi najčešće korišteni u filmskoj industriji – njegova su djela ekranizirana preko 1000 puta.
Čak i taj podatak govori o svježini autora koji već 400 godina nije među nama... Ovog trenutka je u post-produkciji čak 19 filmova koji se snimaju prema maestrovim rukopisima: ove nas godine očekuju još dvije verzije „Macbetha“, dva „Hamleta“, nova verzija „Romea i Julije“, „San zimske noći“, „Mletački trgovac“, „Kralj Lear“... To ne govori samo o (neupitnoj) veličini Williama Shakespearea, već i o nedostaku ideja kod današnjih scenarista...
Filmski je medij u Shakespearovoj dramaturgiji pronašao pogodan materijal za kinematografsko uobličavanje - više od stoljeća bardovi rukopisi pravi su zlatni rudnik za producente i tu činjenicu ne možemo pripisati samo velikoj popularnosti njegovih djela, već i njihovoj pogodnosti za ekranizaciju. Film je pokazao da može vizualizirati sve ono što je Shakespeare bio primoran uobličiti verbalnom deskripcijom. Poetski je izvanredno opisao ne samo ljudske karaktere, sukobe, emocije, misli... već i prirodu i elementarne pojave.

VIDEO SPOTOVI: DALMATINO POVIŠĆU PRITRUJENA / Gradski zbor Brodosplit (4,19); ULTIMA GITARA / Fon Biskich (3,29); KIŠA / Neno Belan (4,57); BAMBINO / Fon Biskich (2,24); VRATA MOJE SESTRE / GIBONNI (4,20); GUARDA CHE LUNA / Fon Biskich (3,23); SOPHISTIQUE / Andrej Jakuš (4,58); ZA KRIŽEN (MY LIFE) / Matija Dedić, Darko Stanojkovski, Minja Kuzmanić (12): FILMOVI: RIBARSKO PLAVA (9); KAPI MORA, KAPI SUNCA (29); OD SRCA (38); EARL JONES JE BIO U PRAVU (50)
Tradicionalno, tijekom fešte Sv. Duje, u kinoteci „Zlatna vrata“ održavamo filmske projekcije kojima je u fokusu grad Split. Ponekad je riječ o filmovima koji su snimani u Splitu, zatim o filmovima koji su snimani o Splitu... ili je pak riječ o splitskim autorima. Ove godine svojim sugrađanima predstavit će se Matko Petrić.
Matko Petrić rođen je 1. siječnja 1962. godine. Djetinstvo provodi u Komiži gdje završava osnovnu školu, a rodnoj Komiži i otoku Visu uvijek se vraća posebnim senzibilitetom. Srednju školu i fakultet (likovnu umjetnost) završava u Splitu. U svom radu isprepliće podjednakom energijom svoja dva stvaralačka interesa, likovnost i glazbu. Krajem devedesetih godina uspješno započinje režirati glazbene spotove, a vrlo brzo i dokumentarne filmove. Svojim specifičnim načinom snimanja u naizgled obične i svakodnevne trenutke i prizore unosi atmosferu koja gledatelja ne ostavlja ravnodušnim.

Tangerines (Mandariinid), 2013. Zaza Urushadze, 85 min. EST / GEO
Scenarij: Zaza Urushadze
Uloge: Lembit Ulfsak, Giorgi Nakashidze, Mikheil Meskhi, Elmo Nüganen, Raivo Trass
Film svoju snagu crpi iz nedvosmislene pacifističke poruke koja je prenesena jednostavno, u komornom okruženju, iskreno i sa integritetom... (Estonski kandidat za Oscara)
Smještena u 1992., tijekom rastućeg sukoba između Gruzije i abhazijskih separatista u osvit raspada Sovjetskog Saveza, ova suosjećajna priča usredotočena je na dvojicu estonskih doseljenika poljodjelaca (Ivo i Margus) koji odluče ostati u Gruziji dovoljno dugo da uberu svoj urod mandarina. Oni su pripadnici estonske manjine koja se u Abhaziju doselila prije stotinjak godina i odselila s početkom sukoba. Ostali su u zao čas, jer njihovo selo postane poprište okršaja između skupine Gruzijaca i plaćenika iz Čečenija što se bore na strani abhaških separatista (ili boraca za slobodu, ovisi iz čijeg kuta se gleda). Sa svake strane ostane živ po jedan pripadnik sukobljenih strana i starac nema izbora nego brinuti se o obojici pod istim krovom, usput ih učeći toleranciji. Kako se oporavljaju, tako se smanjuje i njihova netrpeljivost...
Nasuprot preživjelih vojnika stoji impozantni Ivo: starac uspravnog držanja i sijede brade koji sa autoritetom filozofa i generala određuje tko se smije, a tko ne smije spominjati i tko koga smije ubiti u njegovoj kući. Upravo je Ivina neutralna perspektiva i njegov filozofski odmak od trenutnog kaosa ono što ovaj film čini iskrenim i moćnim. Taj starac je slika i prilika čovjekoljublja i mudrosti, te primjer koji valja slijediti u kriznim situacijama. Njega maestralno igra Lembit Ulfsak, sa tako moćnim prisustvom na ekranu kakvo se zaista rijetko viđa. Sa pozadinom u vidu predivne, netaknute prirode, Ulfsak u sjećanje priziva Bergmanove filmove i njihove kompleksne likove. Sa takvim likom u centru, moguće je od generičke anti-ratne priče napraviti snažan i ubjedljiv film... I Zara Urushadze tu prednost sjajno koristi i upotpunjuje sliku sa filigranskim detaljima. Sa malim ritualima kojima svi likovi pribjegavaju. Sa pejzažima. Sa arhitekturom koja pripada nekom drugom vremenu. Sa muzikom, tužnom gruzijskom instrumentalnom narodnom kroz cijeli film do samog kraja, kada sa kazete čujemo ruski prepjev neke rock pjesme koja mi je odnekle poznata, samo se ne mogu sjetiti. Sa mandarinama koje i na ekranu djeluju sočno i slatko, ratu, manipulaciji i ljudskoj zlobi i ludilu u inat...(Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2991224/?ref_=fn_al_tt_1

99 Homes, 2014. Ramin Bahrani, 112 min. USA
Scenarij: Ramin Bahrani
Uloge: Andrew Garfield, Michael Shannon, Clancy Brown, Laura Dern, Tim Guinee
Potresan, snažan i vrlo uvjerljiv prikaz kako se san o mirnom, sigurnom i boljem životu pretvara u noćnu moru...
U sunčanom Orlandu, na Floridi, građevinski radnik Dennis Nash doživi kolaps kada ga iz kuće izbaci karizmatični i beskrupulozni prodavač nekretnina Rick Carver. Ponižen i beskućnik, Nash svoju majku i devetogodišnjeg sina seli u derutan opasni motel. Sve se čini izgubljenim. No, pojavi se neočekivano Sunce na horizontu kada Nash sklopi pakt s Vragom. Počinje raditi za Carvera ne bi li vratio svoj dom i dostojanstvo. Od obitelji krije novi posao. A cijena je doista visoka. Nash naime izbacuje poštene obitelji iz njihovih domova baš kao što je Carver izbacio njega. Dokud je spreman ići?
Unatoč uvjerljivom, u trenucima potresnom prikazu ljudi u teškim životnim situacijama redatelj ne dopušta da film postane "jednosmjerna ulica", jednostran prikaz problema. Bahrani je iznijansirao priču i pokazao da stvari nisu isključivo crno-bijele. Problemi s dugovima i gubitkom kuće povezani su i sa nepotrebnim, nekontroliranim trošenjem novca (u redu, takvi su u manjini ali nije da ne postoje i dobro je da ih se film dotaknuo)... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Bahrani nas uvlači u epicentar ekstremnih emotivnih tenzija kakve nosi iznimno gadna situacija prisilnog iseljenja. Prizor obitelji s malom djecom kako stoje pored stvari nagomilanih ispred kuće usijeca se u sjećanje budeći istodobno tugu i ljutnju, a specijalno je razarajuća slika zbunjenog starčića koji, iseljen, više nema kamo poći... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt2891174/?ref_=fn_al_tt_1

99 Homes, 2014. Ramin Bahrani, 112 min. USA
Scenarij: Ramin Bahrani
Uloge: Andrew Garfield, Michael Shannon, Clancy Brown, Laura Dern, Tim Guinee
Potresan, snažan i vrlo uvjerljiv prikaz kako se san o mirnom, sigurnom i boljem životu pretvara u noćnu moru...
U sunčanom Orlandu, na Floridi, građevinski radnik Dennis Nash doživi kolaps kada ga iz kuće izbaci karizmatični i beskrupulozni prodavač nekretnina Rick Carver. Ponižen i beskućnik, Nash svoju majku i devetogodišnjeg sina seli u derutan opasni motel. Sve se čini izgubljenim. No, pojavi se neočekivano Sunce na horizontu kada Nash sklopi pakt s Vragom. Počinje raditi za Carvera ne bi li vratio svoj dom i dostojanstvo. Od obitelji krije novi posao. A cijena je doista visoka. Nash naime izbacuje poštene obitelji iz njihovih domova baš kao što je Carver izbacio njega. Dokud je spreman ići?
Unatoč uvjerljivom, u trenucima potresnom prikazu ljudi u teškim životnim situacijama redatelj ne dopušta da film postane "jednosmjerna ulica", jednostran prikaz problema. Bahrani je iznijansirao priču i pokazao da stvari nisu isključivo crno-bijele. Problemi s dugovima i gubitkom kuće povezani su i sa nepotrebnim, nekontroliranim trošenjem novca (u redu, takvi su u manjini ali nije da ne postoje i dobro je da ih se film dotaknuo)... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Bahrani nas uvlači u epicentar ekstremnih emotivnih tenzija kakve nosi iznimno gadna situacija prisilnog iseljenja. Prizor obitelji s malom djecom kako stoje pored stvari nagomilanih ispred kuće usijeca se u sjećanje budeći istodobno tugu i ljutnju, a specijalno je razarajuća slika zbunjenog starčića koji, iseljen, više nema kamo poći... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt2891174/?ref_=fn_al_tt_1


1864. 2014. / 2016. Ole Bornedal, 125 min. DK/NO/SE/DE
Scenarij: Ole Bornedal
Uloge: Ole Dupont, Barbara Flynn, Sidse Babett Knudsen, Louise Mieritz, Collin Wagner, Anders Heinrichsen, Nicolas Bro, Pilou Asbæk
Fokus književne, filmske i serijske produkcije se uvelike preselio u Skandinaviju, i teško je ostati gluh i slijep na sva ta kulturna dobra koja nam pristižu sa sjevera Evrope.
„1864.“ je spektakularna povijesna ratna serija - pretočena u dvosatni film, čime dobiva na intezivnosti - o jednoj od najvažnijih i najznačajnijih bitaka u danskoj povijesti – bitci za Dybbøl. Danci su udružili snage sa Norveškom, Švedskom i Njemačkom kako bi zajednički ko-producirali projekt, a ako je vjerovati službenim izjavama,“1864” je najskuplji filmski projekt u danskoj povijesti. Zbog svojih epskih razmjera i vjernog prikaza ratnih bitaka spada na listu jednog od najvažnijih evropskih ratnih projekata...
Svijet se doima nevinim i prepunim nade za braću, Lausta i Petera, dok odrastaju u siromašnim, ali sigurnim okolnostima. Obojica su zaljubljena u kćer upravitelja imanja, lijepu i obrazovanu Inge, koja im uzvraća ljubav. No, nakon što izbije rat s Prusijom, Laust i Peter prijave se na dužnost u dansku vojsku. Odnosi s Inge braći uvelike pomognu prebroditi suočavanje s užasima rata, no istovremeno izazivaju i razmirice među do tada nerazdvojnom braćom, dok se zajedno s tisućama ostalih danskih vojnika bore u jednoj od najkrvavijih bitaka danske povijesti. Godine 1864. klaonica kod Dybbøla promijenit će Dansku zauvijek.
Prvi njemačko-danski rat (1848. – 1850.), poznat je i pod nazivom Prvi šlezviški rat. U početku su njemački stanovnici Schleswig- Holsteina imali potporu narodne skupštine, ali radi pritiska drugih evropskih velikih sila pruska vojska i savezne čete povukle su se i prepustile ih vlastitoj sudbini. Danska pobjeda kod Idstedta 1850. uništila je sve nade u njemački Schleswig-Holstein. U srpnju 1850. sklopljen je Berlinski mir između Njemačke Konfederacije i Danske. Unatoč tome konačno rješenje Schleswig-Holsteina nije postignuto. U studenom 1863. Danska je donijela ustav koji je trebao vrijediti i za Schleswig. Time se nisu više držali sporazuma o miru iz 1851. godine. Novopostavljeni pruski kancelar Otto von Bismarck, s ambicijama ujedinjenja njemačkih zemalja pod Prusijom, želio je iskoristiti tu priliku i riješiti pitanje Schleswiga u njemačku korist. Bismarck je dao Danskoj kratki ultimatum za dokidanje ustava i povećanje autonomije Schleswig-Holsteina. Danska je takav ultimatum očekivano odbila pa su već spremne pruske i austrijske postrojbe početkom veljače 1864. ušle na teritorij Holsteina čime je počeo Drugi njemačko- danski (1864.), odnosno Drugi šlezviški rat.
http://www.imdb.com/title/tt1753353/?ref_=fn_al_tt_1


1864. 2014. / 2016. Ole Bornedal, 125 min. DK/NO/SE/DE
Scenarij: Ole Bornedal
Uloge: Ole Dupont, Barbara Flynn, Sidse Babett Knudsen, Louise Mieritz, Collin Wagner, Anders Heinrichsen, Nicolas Bro, Pilou Asbæk
Fokus književne, filmske i serijske produkcije se uvelike preselio u Skandinaviju, i teško je ostati gluh i slijep na sva ta kulturna dobra koja nam pristižu sa sjevera Evrope.
„1864.“ je spektakularna povijesna ratna serija - pretočena u dvosatni film, čime dobiva na intezivnosti - o jednoj od najvažnijih i najznačajnijih bitaka u danskoj povijesti – bitci za Dybbøl. Danci su udružili snage sa Norveškom, Švedskom i Njemačkom kako bi zajednički ko-producirali projekt, a ako je vjerovati službenim izjavama,“1864” je najskuplji filmski projekt u danskoj povijesti. Zbog svojih epskih razmjera i vjernog prikaza ratnih bitaka spada na listu jednog od najvažnijih evropskih ratnih projekata...
Svijet se doima nevinim i prepunim nade za braću, Lausta i Petera, dok odrastaju u siromašnim, ali sigurnim okolnostima. Obojica su zaljubljena u kćer upravitelja imanja, lijepu i obrazovanu Inge, koja im uzvraća ljubav. No, nakon što izbije rat s Prusijom, Laust i Peter prijave se na dužnost u dansku vojsku. Odnosi s Inge braći uvelike pomognu prebroditi suočavanje s užasima rata, no istovremeno izazivaju i razmirice među do tada nerazdvojnom braćom, dok se zajedno s tisućama ostalih danskih vojnika bore u jednoj od najkrvavijih bitaka danske povijesti. Godine 1864. klaonica kod Dybbøla promijenit će Dansku zauvijek.
Prvi njemačko-danski rat (1848. – 1850.), poznat je i pod nazivom Prvi šlezviški rat. U početku su njemački stanovnici Schleswig- Holsteina imali potporu narodne skupštine, ali radi pritiska drugih evropskih velikih sila pruska vojska i savezne čete povukle su se i prepustile ih vlastitoj sudbini. Danska pobjeda kod Idstedta 1850. uništila je sve nade u njemački Schleswig-Holstein. U srpnju 1850. sklopljen je Berlinski mir između Njemačke Konfederacije i Danske. Unatoč tome konačno rješenje Schleswig-Holsteina nije postignuto. U studenom 1863. Danska je donijela ustav koji je trebao vrijediti i za Schleswig. Time se nisu više držali sporazuma o miru iz 1851. godine. Novopostavljeni pruski kancelar Otto von Bismarck, s ambicijama ujedinjenja njemačkih zemalja pod Prusijom, želio je iskoristiti tu priliku i riješiti pitanje Schleswiga u njemačku korist. Bismarck je dao Danskoj kratki ultimatum za dokidanje ustava i povećanje autonomije Schleswig-Holsteina. Danska je takav ultimatum očekivano odbila pa su već spremne pruske i austrijske postrojbe početkom veljače 1864. ušle na teritorij Holsteina čime je počeo Drugi njemačko- danski (1864.), odnosno Drugi šlezviški rat.
http://www.imdb.com/title/tt1753353/?ref_=fn_al_tt_1

Tangerines (Mandariinid), 2013. Zaza Urushadze, 85 min. EST / GEO
Scenarij: Zaza Urushadze
Uloge: Lembit Ulfsak, Giorgi Nakashidze, Mikheil Meskhi, Elmo Nüganen, Raivo Trass
Film svoju snagu crpi iz nedvosmislene pacifističke poruke koja je prenesena jednostavno, u komornom okruženju, iskreno i sa integritetom... (Estonski kandidat za Oscara)
Smještena u 1992., tijekom rastućeg sukoba između Gruzije i abhazijskih separatista u osvit raspada Sovjetskog Saveza, ova suosjećajna priča usredotočena je na dvojicu estonskih doseljenika poljodjelaca (Ivo i Margus) koji odluče ostati u Gruziji dovoljno dugo da uberu svoj urod mandarina. Oni su pripadnici estonske manjine koja se u Abhaziju doselila prije stotinjak godina i odselila s početkom sukoba. Ostali su u zao čas, jer njihovo selo postane poprište okršaja između skupine Gruzijaca i plaćenika iz Čečenija što se bore na strani abhaških separatista (ili boraca za slobodu, ovisi iz čijeg kuta se gleda). Sa svake strane ostane živ po jedan pripadnik sukobljenih strana i starac nema izbora nego brinuti se o obojici pod istim krovom, usput ih učeći toleranciji. Kako se oporavljaju, tako se smanjuje i njihova netrpeljivost...
Nasuprot preživjelih vojnika stoji impozantni Ivo: starac uspravnog držanja i sijede brade koji sa autoritetom filozofa i generala određuje tko se smije, a tko ne smije spominjati i tko koga smije ubiti u njegovoj kući. Upravo je Ivina neutralna perspektiva i njegov filozofski odmak od trenutnog kaosa ono što ovaj film čini iskrenim i moćnim. Taj starac je slika i prilika čovjekoljublja i mudrosti, te primjer koji valja slijediti u kriznim situacijama. Njega maestralno igra Lembit Ulfsak, sa tako moćnim prisustvom na ekranu kakvo se zaista rijetko viđa. Sa pozadinom u vidu predivne, netaknute prirode, Ulfsak u sjećanje priziva Bergmanove filmove i njihove kompleksne likove. Sa takvim likom u centru, moguće je od generičke anti-ratne priče napraviti snažan i ubjedljiv film... I Zara Urushadze tu prednost sjajno koristi i upotpunjuje sliku sa filigranskim detaljima. Sa malim ritualima kojima svi likovi pribjegavaju. Sa pejzažima. Sa arhitekturom koja pripada nekom drugom vremenu. Sa muzikom, tužnom gruzijskom instrumentalnom narodnom kroz cijeli film do samog kraja, kada sa kazete čujemo ruski prepjev neke rock pjesme koja mi je odnekle poznata, samo se ne mogu sjetiti. Sa mandarinama koje i na ekranu djeluju sočno i slatko, ratu, manipulaciji i ljudskoj zlobi i ludilu u inat...(Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2991224/?ref_=fn_al_tt_1

Tangerines (Mandariinid), 2013. Zaza Urushadze, 85 min. EST / GEO
Scenarij: Zaza Urushadze
Uloge: Lembit Ulfsak, Giorgi Nakashidze, Mikheil Meskhi, Elmo Nüganen, Raivo Trass
Film svoju snagu crpi iz nedvosmislene pacifističke poruke koja je prenesena jednostavno, u komornom okruženju, iskreno i sa integritetom... (Estonski kandidat za Oscara)
Smještena u 1992., tijekom rastućeg sukoba između Gruzije i abhazijskih separatista u osvit raspada Sovjetskog Saveza, ova suosjećajna priča usredotočena je na dvojicu estonskih doseljenika poljodjelaca (Ivo i Margus) koji odluče ostati u Gruziji dovoljno dugo da uberu svoj urod mandarina. Oni su pripadnici estonske manjine koja se u Abhaziju doselila prije stotinjak godina i odselila s početkom sukoba. Ostali su u zao čas, jer njihovo selo postane poprište okršaja između skupine Gruzijaca i plaćenika iz Čečenija što se bore na strani abhaških separatista (ili boraca za slobodu, ovisi iz čijeg kuta se gleda). Sa svake strane ostane živ po jedan pripadnik sukobljenih strana i starac nema izbora nego brinuti se o obojici pod istim krovom, usput ih učeći toleranciji. Kako se oporavljaju, tako se smanjuje i njihova netrpeljivost...
Nasuprot preživjelih vojnika stoji impozantni Ivo: starac uspravnog držanja i sijede brade koji sa autoritetom filozofa i generala određuje tko se smije, a tko ne smije spominjati i tko koga smije ubiti u njegovoj kući. Upravo je Ivina neutralna perspektiva i njegov filozofski odmak od trenutnog kaosa ono što ovaj film čini iskrenim i moćnim. Taj starac je slika i prilika čovjekoljublja i mudrosti, te primjer koji valja slijediti u kriznim situacijama. Njega maestralno igra Lembit Ulfsak, sa tako moćnim prisustvom na ekranu kakvo se zaista rijetko viđa. Sa pozadinom u vidu predivne, netaknute prirode, Ulfsak u sjećanje priziva Bergmanove filmove i njihove kompleksne likove. Sa takvim likom u centru, moguće je od generičke anti-ratne priče napraviti snažan i ubjedljiv film... I Zara Urushadze tu prednost sjajno koristi i upotpunjuje sliku sa filigranskim detaljima. Sa malim ritualima kojima svi likovi pribjegavaju. Sa pejzažima. Sa arhitekturom koja pripada nekom drugom vremenu. Sa muzikom, tužnom gruzijskom instrumentalnom narodnom kroz cijeli film do samog kraja, kada sa kazete čujemo ruski prepjev neke rock pjesme koja mi je odnekle poznata, samo se ne mogu sjetiti. Sa mandarinama koje i na ekranu djeluju sočno i slatko, ratu, manipulaciji i ljudskoj zlobi i ludilu u inat...(Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2991224/?ref_=fn_al_tt_1

99 Homes, 2014. Ramin Bahrani, 112 min. USA
Scenarij: Ramin Bahrani
Uloge: Andrew Garfield, Michael Shannon, Clancy Brown, Laura Dern, Tim Guinee
Potresan, snažan i vrlo uvjerljiv prikaz kako se san o mirnom, sigurnom i boljem životu pretvara u noćnu moru...
U sunčanom Orlandu, na Floridi, građevinski radnik Dennis Nash doživi kolaps kada ga iz kuće izbaci karizmatični i beskrupulozni prodavač nekretnina Rick Carver. Ponižen i beskućnik, Nash svoju majku i devetogodišnjeg sina seli u derutan opasni motel. Sve se čini izgubljenim. No, pojavi se neočekivano Sunce na horizontu kada Nash sklopi pakt s Vragom. Počinje raditi za Carvera ne bi li vratio svoj dom i dostojanstvo. Od obitelji krije novi posao. A cijena je doista visoka. Nash naime izbacuje poštene obitelji iz njihovih domova baš kao što je Carver izbacio njega. Dokud je spreman ići?
Unatoč uvjerljivom, u trenucima potresnom prikazu ljudi u teškim životnim situacijama redatelj ne dopušta da film postane "jednosmjerna ulica", jednostran prikaz problema. Bahrani je iznijansirao priču i pokazao da stvari nisu isključivo crno-bijele. Problemi s dugovima i gubitkom kuće povezani su i sa nepotrebnim, nekontroliranim trošenjem novca (u redu, takvi su u manjini ali nije da ne postoje i dobro je da ih se film dotaknuo)... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Bahrani nas uvlači u epicentar ekstremnih emotivnih tenzija kakve nosi iznimno gadna situacija prisilnog iseljenja. Prizor obitelji s malom djecom kako stoje pored stvari nagomilanih ispred kuće usijeca se u sjećanje budeći istodobno tugu i ljutnju, a specijalno je razarajuća slika zbunjenog starčića koji, iseljen, više nema kamo poći... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt2891174/?ref_=fn_al_tt_1


1864. 2014. / 2016. Ole Bornedal, 125 min. DK/NO/SE/DE
Scenarij: Ole Bornedal
Uloge: Ole Dupont, Barbara Flynn, Sidse Babett Knudsen, Louise Mieritz, Collin Wagner, Anders Heinrichsen, Nicolas Bro, Pilou Asbæk
Fokus književne, filmske i serijske produkcije se uvelike preselio u Skandinaviju, i teško je ostati gluh i slijep na sva ta kulturna dobra koja nam pristižu sa sjevera Evrope.
„1864.“ je spektakularna povijesna ratna serija - pretočena u dvosatni film, čime dobiva na intezivnosti - o jednoj od najvažnijih i najznačajnijih bitaka u danskoj povijesti – bitci za Dybbøl. Danci su udružili snage sa Norveškom, Švedskom i Njemačkom kako bi zajednički ko-producirali projekt, a ako je vjerovati službenim izjavama,“1864” je najskuplji filmski projekt u danskoj povijesti. Zbog svojih epskih razmjera i vjernog prikaza ratnih bitaka spada na listu jednog od najvažnijih evropskih ratnih projekata...
Svijet se doima nevinim i prepunim nade za braću, Lausta i Petera, dok odrastaju u siromašnim, ali sigurnim okolnostima. Obojica su zaljubljena u kćer upravitelja imanja, lijepu i obrazovanu Inge, koja im uzvraća ljubav. No, nakon što izbije rat s Prusijom, Laust i Peter prijave se na dužnost u dansku vojsku. Odnosi s Inge braći uvelike pomognu prebroditi suočavanje s užasima rata, no istovremeno izazivaju i razmirice među do tada nerazdvojnom braćom, dok se zajedno s tisućama ostalih danskih vojnika bore u jednoj od najkrvavijih bitaka danske povijesti. Godine 1864. klaonica kod Dybbøla promijenit će Dansku zauvijek.
Prvi njemačko-danski rat (1848. – 1850.), poznat je i pod nazivom Prvi šlezviški rat. U početku su njemački stanovnici Schleswig- Holsteina imali potporu narodne skupštine, ali radi pritiska drugih evropskih velikih sila pruska vojska i savezne čete povukle su se i prepustile ih vlastitoj sudbini. Danska pobjeda kod Idstedta 1850. uništila je sve nade u njemački Schleswig-Holstein. U srpnju 1850. sklopljen je Berlinski mir između Njemačke Konfederacije i Danske. Unatoč tome konačno rješenje Schleswig-Holsteina nije postignuto. U studenom 1863. Danska je donijela ustav koji je trebao vrijediti i za Schleswig. Time se nisu više držali sporazuma o miru iz 1851. godine. Novopostavljeni pruski kancelar Otto von Bismarck, s ambicijama ujedinjenja njemačkih zemalja pod Prusijom, želio je iskoristiti tu priliku i riješiti pitanje Schleswiga u njemačku korist. Bismarck je dao Danskoj kratki ultimatum za dokidanje ustava i povećanje autonomije Schleswig-Holsteina. Danska je takav ultimatum očekivano odbila pa su već spremne pruske i austrijske postrojbe početkom veljače 1864. ušle na teritorij Holsteina čime je počeo Drugi njemačko- danski (1864.), odnosno Drugi šlezviški rat.
http://www.imdb.com/title/tt1753353/?ref_=fn_al_tt_1

Tangerines (Mandariinid), 2013. Zaza Urushadze, 85 min. EST / GEO
Scenarij: Zaza Urushadze
Uloge: Lembit Ulfsak, Giorgi Nakashidze, Mikheil Meskhi, Elmo Nüganen, Raivo Trass
Film svoju snagu crpi iz nedvosmislene pacifističke poruke koja je prenesena jednostavno, u komornom okruženju, iskreno i sa integritetom... (Estonski kandidat za Oscara)
Smještena u 1992., tijekom rastućeg sukoba između Gruzije i abhazijskih separatista u osvit raspada Sovjetskog Saveza, ova suosjećajna priča usredotočena je na dvojicu estonskih doseljenika poljodjelaca (Ivo i Margus) koji odluče ostati u Gruziji dovoljno dugo da uberu svoj urod mandarina. Oni su pripadnici estonske manjine koja se u Abhaziju doselila prije stotinjak godina i odselila s početkom sukoba. Ostali su u zao čas, jer njihovo selo postane poprište okršaja između skupine Gruzijaca i plaćenika iz Čečenija što se bore na strani abhaških separatista (ili boraca za slobodu, ovisi iz čijeg kuta se gleda). Sa svake strane ostane živ po jedan pripadnik sukobljenih strana i starac nema izbora nego brinuti se o obojici pod istim krovom, usput ih učeći toleranciji. Kako se oporavljaju, tako se smanjuje i njihova netrpeljivost...
Nasuprot preživjelih vojnika stoji impozantni Ivo: starac uspravnog držanja i sijede brade koji sa autoritetom filozofa i generala određuje tko se smije, a tko ne smije spominjati i tko koga smije ubiti u njegovoj kući. Upravo je Ivina neutralna perspektiva i njegov filozofski odmak od trenutnog kaosa ono što ovaj film čini iskrenim i moćnim. Taj starac je slika i prilika čovjekoljublja i mudrosti, te primjer koji valja slijediti u kriznim situacijama. Njega maestralno igra Lembit Ulfsak, sa tako moćnim prisustvom na ekranu kakvo se zaista rijetko viđa. Sa pozadinom u vidu predivne, netaknute prirode, Ulfsak u sjećanje priziva Bergmanove filmove i njihove kompleksne likove. Sa takvim likom u centru, moguće je od generičke anti-ratne priče napraviti snažan i ubjedljiv film... I Zara Urushadze tu prednost sjajno koristi i upotpunjuje sliku sa filigranskim detaljima. Sa malim ritualima kojima svi likovi pribjegavaju. Sa pejzažima. Sa arhitekturom koja pripada nekom drugom vremenu. Sa muzikom, tužnom gruzijskom instrumentalnom narodnom kroz cijeli film do samog kraja, kada sa kazete čujemo ruski prepjev neke rock pjesme koja mi je odnekle poznata, samo se ne mogu sjetiti. Sa mandarinama koje i na ekranu djeluju sočno i slatko, ratu, manipulaciji i ljudskoj zlobi i ludilu u inat...(Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2991224/?ref_=fn_al_tt_1

99 Homes, 2014. Ramin Bahrani, 112 min. USA
Scenarij: Ramin Bahrani
Uloge: Andrew Garfield, Michael Shannon, Clancy Brown, Laura Dern, Tim Guinee
Potresan, snažan i vrlo uvjerljiv prikaz kako se san o mirnom, sigurnom i boljem životu pretvara u noćnu moru...
U sunčanom Orlandu, na Floridi, građevinski radnik Dennis Nash doživi kolaps kada ga iz kuće izbaci karizmatični i beskrupulozni prodavač nekretnina Rick Carver. Ponižen i beskućnik, Nash svoju majku i devetogodišnjeg sina seli u derutan opasni motel. Sve se čini izgubljenim. No, pojavi se neočekivano Sunce na horizontu kada Nash sklopi pakt s Vragom. Počinje raditi za Carvera ne bi li vratio svoj dom i dostojanstvo. Od obitelji krije novi posao. A cijena je doista visoka. Nash naime izbacuje poštene obitelji iz njihovih domova baš kao što je Carver izbacio njega. Dokud je spreman ići?
Unatoč uvjerljivom, u trenucima potresnom prikazu ljudi u teškim životnim situacijama redatelj ne dopušta da film postane "jednosmjerna ulica", jednostran prikaz problema. Bahrani je iznijansirao priču i pokazao da stvari nisu isključivo crno-bijele. Problemi s dugovima i gubitkom kuće povezani su i sa nepotrebnim, nekontroliranim trošenjem novca (u redu, takvi su u manjini ali nije da ne postoje i dobro je da ih se film dotaknuo)... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Bahrani nas uvlači u epicentar ekstremnih emotivnih tenzija kakve nosi iznimno gadna situacija prisilnog iseljenja. Prizor obitelji s malom djecom kako stoje pored stvari nagomilanih ispred kuće usijeca se u sjećanje budeći istodobno tugu i ljutnju, a specijalno je razarajuća slika zbunjenog starčića koji, iseljen, više nema kamo poći... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt2891174/?ref_=fn_al_tt_1


1864. 2014. / 2016. Ole Bornedal, 125 min. DK/NO/SE/DE
Scenarij: Ole Bornedal
Uloge: Ole Dupont, Barbara Flynn, Sidse Babett Knudsen, Louise Mieritz, Collin Wagner, Anders Heinrichsen, Nicolas Bro, Pilou Asbæk
Fokus književne, filmske i serijske produkcije se uvelike preselio u Skandinaviju, i teško je ostati gluh i slijep na sva ta kulturna dobra koja nam pristižu sa sjevera Evrope.
„1864.“ je spektakularna povijesna ratna serija - pretočena u dvosatni film, čime dobiva na intezivnosti - o jednoj od najvažnijih i najznačajnijih bitaka u danskoj povijesti – bitci za Dybbøl. Danci su udružili snage sa Norveškom, Švedskom i Njemačkom kako bi zajednički ko-producirali projekt, a ako je vjerovati službenim izjavama,“1864” je najskuplji filmski projekt u danskoj povijesti. Zbog svojih epskih razmjera i vjernog prikaza ratnih bitaka spada na listu jednog od najvažnijih evropskih ratnih projekata...
Svijet se doima nevinim i prepunim nade za braću, Lausta i Petera, dok odrastaju u siromašnim, ali sigurnim okolnostima. Obojica su zaljubljena u kćer upravitelja imanja, lijepu i obrazovanu Inge, koja im uzvraća ljubav. No, nakon što izbije rat s Prusijom, Laust i Peter prijave se na dužnost u dansku vojsku. Odnosi s Inge braći uvelike pomognu prebroditi suočavanje s užasima rata, no istovremeno izazivaju i razmirice među do tada nerazdvojnom braćom, dok se zajedno s tisućama ostalih danskih vojnika bore u jednoj od najkrvavijih bitaka danske povijesti. Godine 1864. klaonica kod Dybbøla promijenit će Dansku zauvijek.
Prvi njemačko-danski rat (1848. – 1850.), poznat je i pod nazivom Prvi šlezviški rat. U početku su njemački stanovnici Schleswig- Holsteina imali potporu narodne skupštine, ali radi pritiska drugih evropskih velikih sila pruska vojska i savezne čete povukle su se i prepustile ih vlastitoj sudbini. Danska pobjeda kod Idstedta 1850. uništila je sve nade u njemački Schleswig-Holstein. U srpnju 1850. sklopljen je Berlinski mir između Njemačke Konfederacije i Danske. Unatoč tome konačno rješenje Schleswig-Holsteina nije postignuto. U studenom 1863. Danska je donijela ustav koji je trebao vrijediti i za Schleswig. Time se nisu više držali sporazuma o miru iz 1851. godine. Novopostavljeni pruski kancelar Otto von Bismarck, s ambicijama ujedinjenja njemačkih zemalja pod Prusijom, želio je iskoristiti tu priliku i riješiti pitanje Schleswiga u njemačku korist. Bismarck je dao Danskoj kratki ultimatum za dokidanje ustava i povećanje autonomije Schleswig-Holsteina. Danska je takav ultimatum očekivano odbila pa su već spremne pruske i austrijske postrojbe početkom veljače 1864. ušle na teritorij Holsteina čime je počeo Drugi njemačko- danski (1864.), odnosno Drugi šlezviški rat.
http://www.imdb.com/title/tt1753353/?ref_=fn_al_tt_1

BEZ VOLTA – posljednji film Ivice Bošnjaka
autor, scenarist i redatelj: Ivica Bošnjak
snimatelji: Ivica Bošnjak, Boris Poljak, Goran Matić
montaža: Ivica Bošnjak, Željko Marković
glumci: Tonći Pažanin, Andrija Pivčević, Gorki Pupovac, Duje Kesić, Mario Blagaić, Branko Krolo
Završavate igrano-dokumentarni film "Bez volta nad glavom". Možete li nam reći nešto više o tome?
- Opet priča vezana uz kinoklub. Ne znam kome je to od članova prvome palo na pamet, ali svaki novi član je morao preći test: kako od Peristila (stari kino klub i kino "Stari Grad" nalazili su se u Severovoj ulici u Getu) može za najviše 30 minuta doći do Pjace, a da mu ne bude ni jedan Volat iznad glave. Ako to ne uspije morao nas je častiti sa krafnama u "Bobisa". I danas bi se taj zadatak mogao postaviti mnogim starim Splićanim i vjerojatno ga ne bi riješili u zadanom vremenu… Ukradenu ideju sam pretočio u dokumentarni scenarij i zamolio našeg poznatog domaćeg glumca Paka (Tonći Pažanin) da mi on odglumi verzije mogućih prolaza od Pjace do Peristila. Tijekom samoga snimanja Pako je imao odmah za svaku ulicu u Getu neku priču. Malo smo poradili na tekstovima i snimili po meni jedan vrlo senzibilan film o Getu i ljudima koji su se kretali njegovim ulicama. Ne bih više o filmu koji je u završnoj fazi i ubrzo će imati premijeru u "Kinoteci", pa će se vidjeti o čemu se radi. Ovom prilikom zahvalio bih se prijatelju i glumcu Paku koji je muški i stoječki izdržao desetak ranojutarnjih dana snimanja... (iz razgovora Ivice Bošnjaka i Marka Njegića, Slobodna Dalmacija, 23.12.2011. )
Ivica Bošnjak (15. lipnja 1950. – 29. ožujka 2015.)
Rođen u Petrovaradinu, na Dunavu, Ivica Bošnjak skoro je cijeli život proveo na moru, u Komiži gdje je kao dječak vidio prve filmove i zaljubio se u filmsku umjetnost pa u Splitu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu i završio višu elektrotehničku, a već se kao dvadesetogodišnjak počeo aktivno baviti fotografijom i filmom pri Kino klubu Split odnosno Foto klubu Split. Klupski je filmski tečaj položio kod najistaknutijih predstavnika druge generacije Ivana Martinca i Ante Verzottija, a onda se bacio na snimanja vlastitih filmova da bi uskoro postao, skupa s Brankom Karabatićem i Dušanom Tasićem, nositeljem treće generacije.
U njegovu se opusu izdvajaju kratkometražni "Vlak" iz 1977. te "Da capo del fine" iz 1986. godine kojega je režirao s Antom Kuštrom, kao i biografski dokumentarni filmovi "Čovjek s ulice" iz 1983. u kojem je i simbolično spojio svoje dvije ljubavi, fotografiju i film, jer je posvećen radu slavnog Toše Dapca, odnosno "Ljubav u sarkofagu" iz 1986. o arheologu don Frani Buliću. Od 1971. godine sudjeluje na fotografskim izložbama kao član Foto kluba Split, prvu je samostalnu izložbu održao 1977. u Senti, a posebno značajnu 1987. u Splitu pod nazivom "Portreti i portreti". Slavna je njegova fotografija Boomerang koja je višestruko nagrađivana i uvrštena u zbirku hrvatske amaterske fotografije, odnosno u katalog Foto kluba Zagreb 1983. godine. Zadnju je samostalnu izložbu fotografija nazvanu "Povratak" održao 2007. godine u Splitu. Bio je redoviti član Društva filmskih radnika od 1977., a godinu poslije dobio je i zvanje Majstora amaterskog filma. Idućih je pet godina bio producent Marjan filma te je i među osnivačima prve nezavisne televizije TV Marjan. Od 1985. godine postaje i članom Zajednice umjetnika Hrvatske. Održao je niz radionica o kameri i snimanju u KKS, kao i o filmskoj i videotehnici, skupa sa svojim nekadašnjim učiteljem Antom Verzottijem, radio kao službeni fotograf Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, a zanimljivo je spomenuti i da je bio kino operater u Vili Dalmacija i prikazivao filmove Josipu Brozu Titu, posebno omiljene vesterne s Johnom Wayneom. Cijeloga je života ostao pasioniranim posjetiteljem filmskih predstava, najčešće u splitskim kinima Karaman te u Zlatnim vratima, a govorio je da nema do filma na velikom platnu i u mraku kino dvorane i da su to jedina prava mjesta za gledanje filma. I uživanje!
Prije nekoliko godina namjeravao je i planirao snimiti još dva dokumentarca o znamenitim sugrađanima, začetniku filmskog stvaralaštva u Splitu i jednom od pokretača filma u nas Josipu Bepu Karamanu te o skladatelju Ivi Tijardoviću. U tome ga je spriječila teška i duga bolest.(Duško Popović, www.hfs.hr)

HRVATSKO-ARAPSKO DRUŠTVO PRIJATELJSTVA
From A to B, 2014. Ali F. Mostafa, 108 min. AE / JO / LB
Scenarij: Ashraf Hamdi, Mohamed Hefzy, Ali F. Mostafa
Uloge: Fahad Albutari, Shadi Alfons, Fadi Rifai
Tri prijatelja - Omar, Ramy i Jay - koja se nisu vidjela dugo vremena, kreću na put od Abu Dhabija do Bejruta u spomen na svog prijatelja. Ukoliko ne polude od onoga što ih čeka na putu, to će ih sigurno približiti...
http://www.imdb.com/title/tt1666287/?ref_=fn_al_tt_1

HRVATSKO-ARAPSKO DRUŠTVO PRIJATELJSTVA
Sea Shadow, 2011. Nawaf Al-Janahi, 108 min. AE
Scenarij: Mohammed Hasan Ahmed
Uloge: Omar al Mula, Neven Madi, Abar Al Hamad
Dva tinejdžera iz Emirata, Mansoor i Kaltham, žive u malom mjestu na obali mora. Sureću se sa tradicionalnim obiteljskim vrijednostima kada biraju kojim putem će krenuti njihov život i odrastanje.
http://www.imdb.com/title/tt1663181/?ref_=fn_al_tt_1

MALO IH JE BILO SRETNO SA SVOJIM STANJEM
(izbor: Olga Stefan)
Uz izbor kratkih filmova nekih od najvažnijih rumunjskih redatelja današnjice, uključujući nekoliko nominiranih i pobjednika Cannes Film Festivala, program pod nazivom "Malo ih je bilo sretno sa svojim stanjem" dodiruje teme migracija, ljubavi, osamljenosti, ekonomske nesigurnosti, težinu prošlosti i ulogu umjetnosti u ovom društvenom kontekstu. Iako su ove teme ponekad isprepletene s humorom, sve priče u programu otkrivaju neizgovorene istine naglašavajući univerzalnost teme.
17. svibnja: U ime umjetnosti
Umjetnost, Adrian Sitaru, 2014, 19 min.
Poziv na audiciju, Conrad Mericoffer, 2014, 14 min
Finska Krava, Gheorghe Preda, 2012, 20 min.
17. svibnja: Ljubavne priče
Čekajući izlazak sunca, Mihai Sofronea, 2011, 10 min.
Plavo Proljeće, Andreea Bortun, 2015, 15 min.
Ne postoji ništa na ovom svijetu, Andreea Vălean 2015., 10 min.
Pavel, Alexandru Ranta, 2015, 14 min.

60-GODINA UMJETNIČKOG RADA WOODYJA ALLENA
Cassandra's Dream, 2007. Woody Allen, 108 min. USA / UK / FR
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Hayley Atwell, Colin Farrell, Sally Hawkins, Ewan McGregor, Tom Wilkinson
Smještena u sadašnjem Londonu, ovo je moćna i dirljiva priča o dva brata – Ianu i Terryju - koji očajnički pokušavaju poboljšati kvalitet svojih života. Jedan je kronični kockar koji je u dugovima do guše, a drugi je zaljubljen u mladu glumicu, koju je nedavno upoznao. Uskoro će se pojaviti njihov bogati ujak koji ima problema i sa zaručnicom i sa poslovnim partnerom. Obećat će im novce ali i zamoliti za uslugu!?
Ovim filmom želim reći da je krvna povezanost toliko duboka da je ni sami ljudi ne shvaćaju. Kada dođe do kritičnog trenutka, obitelj je ono na što se svaka osoba oslanja i žrtvovanje u ime obitelji je vrlo važno, kako bi se pokazala odanost. Ja dolazim iz obitelji koja je pripadala nižem srednjem staležu a ovim filmom prikazujem vrijednost do koje drže obitelji iz tog staleža a podrijetlom su Talijani, Irci ili Židovi. Ako već morate ubiti za nekoga, onda to napravite za člana svoje obitelji... (Woody Allen)
http://www.imdb.com/title/tt0795493/?ref_=fn_al_tt_1

MALO IH JE BILO SRETNO SA SVOJIM STANJEM
(izbor: Olga Stefan)
Uz izbor kratkih filmova nekih od najvažnijih rumunjskih redatelja današnjice, uključujući nekoliko nominiranih i pobjednika Cannes Film Festivala, program pod nazivom Malo ih je bilo sretno sa svojim stanjem dodiruje teme migracija, ljubavi, osamljenosti, ekonomske nesigurnosti, težinu prošlosti i ulogu umjetnosti u ovom društvenom kontekstu. Iako su ove teme ponekad isprepletene s humorom, sve priče u programu otkrivaju neizgovorene istine naglašavajući univerzalnost teme.
18. svibnja: U potrazi za srećom
Putovanje u grad, Cornel Porumboiua, 2003., 19 min.
Olijevo vjenčanje, Tudor Cristian Jurgiu, 2009, 22 min.
Pilula sreće, Cecilia Felmeri, 2012, 12 min.
18. svibnja: Sada i tada
Legenda o fotografu za zabave, Hanno Hoefer i Cristian Mungiu, 2011, 18 min.
Nisi bio tamo, Agatha Ioana Paltinel 2015., 15 min.
Cigarete i kava, Cristi Puiu, 2004, 10 min.

60-GODINA UMJETNIČKOG RADA WOODYJA ALLENA
Whatever Works, 2009. Woody Allen, 92 min. USA / FR
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Evan Rachel Wood, Larry David, Henry Cavill
Sredovječni mizantropični razvedeni muškarac iz New Yorka iznenada susretne znatno mlađu, nesofisticiranu južnjakinju s kojom se upušta u pigmalionsku vezu...
Upoznajte Borisa Yellnikoffa. Zasigurno ga se ne bi moglo predstaviti kao simpatičnu osobu. Ovaj umirovljeni profesor fizike, većinu svog vremena provodi u hvaljenju samog sebe – kako je briljantan! – i žalopojkama o svima drugima – kako su blesavi! Odjednom u njegov život zaluta Melody, ne baš prepametna djevojka iz Mississippija koja se doselila u New York u potrazi za slavom i bogatstvom, no, umjesto toga, našla se na ulici. Usprkos svoje grintave naravi, Boris je dobra srca: ponudi joj dom, kao i spašavanje čitavog života udjeljivanjem obilnih doza njegove nesumnjive mudrosti. Novonastala zajednica zasigurno se ne može opisati kao 'spoj iz raja'...
Napisao sam scenarij za ovaj film prije više desetaka godina, misleći pritom na glumca Zero Mostela. No, kad je Zero umro, stavio sam rukopis na stranu i nikad nisam pomislio da bi sam mogao glumiti tu ulogu. Čak i da sam mlađi ne bih mogao igrati tu ulogu jer joj jednostavno ne pristajem. Larry može glumiti lik prepun sarkastičnog, vitriolskog humora, a da publika to prihvati. I Groucho Marx je to mogao glumiti. Kad bih ja probao vrijeđati sve ljude oko sebe i nazivati sebe genijem a njih kretenima, nimalo se ne bih dopao publici... (Woody Allen)
Genijalna crnohumorna satira i pravo osvježenje. Mnogobrojni sarkastični dijalozi i uloga glavnog lika je kao stvorena za Larry Davida, inače tvorca Seinfelda i glavnog lika u seriji "Curb Your Enthusiasm". Prava, iznimna i inteligentna zabava pod redateljskom palicom Woody Alena. Genijalni prikaz mizantropije, ali i poprilično pozitivan film... (EmZe, www.labin.com)
http://www.imdb.com/title/tt1178663/?ref_=fn_al_tt_1

60-GODINA UMJETNIČKOG RADA WOODYJA ALLENA
Cassandra's Dream, 2007. Woody Allen, 108 min. USA / UK / FR
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Hayley Atwell, Colin Farrell, Sally Hawkins, Ewan McGregor, Tom Wilkinson
Smještena u sadašnjem Londonu, ovo je moćna i dirljiva priča o dva brata – Ianu i Terryju - koji očajnički pokušavaju poboljšati kvalitet svojih života. Jedan je kronični kockar koji je u dugovima do guše, a drugi je zaljubljen u mladu glumicu, koju je nedavno upoznao. Uskoro će se pojaviti njihov bogati ujak koji ima problema i sa zaručnicom i sa poslovnim partnerom. Obećat će im novce ali i zamoliti za uslugu!?
Ovim filmom želim reći da je krvna povezanost toliko duboka da je ni sami ljudi ne shvaćaju. Kada dođe do kritičnog trenutka, obitelj je ono na što se svaka osoba oslanja i žrtvovanje u ime obitelji je vrlo važno, kako bi se pokazala odanost. Ja dolazim iz obitelji koja je pripadala nižem srednjem staležu a ovim filmom prikazujem vrijednost do koje drže obitelji iz tog staleža a podrijetlom su Talijani, Irci ili Židovi. Ako već morate ubiti za nekoga, onda to napravite za člana svoje obitelji... (Woody Allen)
http://www.imdb.com/title/tt0795493/?ref_=fn_al_tt_1

60-GODINA UMJETNIČKOG RADA WOODYJA ALLENA
Whatever Works, 2009. Woody Allen, 92 min. USA / FR
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Evan Rachel Wood, Larry David, Henry Cavill
Sredovječni mizantropični razvedeni muškarac iz New Yorka iznenada susretne znatno mlađu, nesofisticiranu južnjakinju s kojom se upušta u pigmalionsku vezu...
Upoznajte Borisa Yellnikoffa. Zasigurno ga se ne bi moglo predstaviti kao simpatičnu osobu. Ovaj umirovljeni profesor fizike, većinu svog vremena provodi u hvaljenju samog sebe – kako je briljantan! – i žalopojkama o svima drugima – kako su blesavi! Odjednom u njegov život zaluta Melody, ne baš prepametna djevojka iz Mississippija koja se doselila u New York u potrazi za slavom i bogatstvom, no, umjesto toga, našla se na ulici. Usprkos svoje grintave naravi, Boris je dobra srca: ponudi joj dom, kao i spašavanje čitavog života udjeljivanjem obilnih doza njegove nesumnjive mudrosti. Novonastala zajednica zasigurno se ne može opisati kao 'spoj iz raja'...
Napisao sam scenarij za ovaj film prije više desetaka godina, misleći pritom na glumca Zero Mostela. No, kad je Zero umro, stavio sam rukopis na stranu i nikad nisam pomislio da bi sam mogao glumiti tu ulogu. Čak i da sam mlađi ne bih mogao igrati tu ulogu jer joj jednostavno ne pristajem. Larry može glumiti lik prepun sarkastičnog, vitriolskog humora, a da publika to prihvati. I Groucho Marx je to mogao glumiti. Kad bih ja probao vrijeđati sve ljude oko sebe i nazivati sebe genijem a njih kretenima, nimalo se ne bih dopao publici... (Woody Allen)
Genijalna crnohumorna satira i pravo osvježenje. Mnogobrojni sarkastični dijalozi i uloga glavnog lika je kao stvorena za Larry Davida, inače tvorca Seinfelda i glavnog lika u seriji "Curb Your Enthusiasm". Prava, iznimna i inteligentna zabava pod redateljskom palicom Woody Alena. Genijalni prikaz mizantropije, ali i poprilično pozitivan film... (EmZe, www.labin.com)
http://www.imdb.com/title/tt1178663/?ref_=fn_al_tt_1

60-GODINA UMJETNIČKOG RADA WOODYJA ALLENA
Whatever Works, 2009. Woody Allen, 92 min. USA / FR
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Evan Rachel Wood, Larry David, Henry Cavill
Sredovječni mizantropični razvedeni muškarac iz New Yorka iznenada susretne znatno mlađu, nesofisticiranu južnjakinju s kojom se upušta u pigmalionsku vezu...
Upoznajte Borisa Yellnikoffa. Zasigurno ga se ne bi moglo predstaviti kao simpatičnu osobu. Ovaj umirovljeni profesor fizike, većinu svog vremena provodi u hvaljenju samog sebe – kako je briljantan! – i žalopojkama o svima drugima – kako su blesavi! Odjednom u njegov život zaluta Melody, ne baš prepametna djevojka iz Mississippija koja se doselila u New York u potrazi za slavom i bogatstvom, no, umjesto toga, našla se na ulici. Usprkos svoje grintave naravi, Boris je dobra srca: ponudi joj dom, kao i spašavanje čitavog života udjeljivanjem obilnih doza njegove nesumnjive mudrosti. Novonastala zajednica zasigurno se ne može opisati kao 'spoj iz raja'...
Napisao sam scenarij za ovaj film prije više desetaka godina, misleći pritom na glumca Zero Mostela. No, kad je Zero umro, stavio sam rukopis na stranu i nikad nisam pomislio da bi sam mogao glumiti tu ulogu. Čak i da sam mlađi ne bih mogao igrati tu ulogu jer joj jednostavno ne pristajem. Larry može glumiti lik prepun sarkastičnog, vitriolskog humora, a da publika to prihvati. I Groucho Marx je to mogao glumiti. Kad bih ja probao vrijeđati sve ljude oko sebe i nazivati sebe genijem a njih kretenima, nimalo se ne bih dopao publici... (Woody Allen)
Genijalna crnohumorna satira i pravo osvježenje. Mnogobrojni sarkastični dijalozi i uloga glavnog lika je kao stvorena za Larry Davida, inače tvorca Seinfelda i glavnog lika u seriji "Curb Your Enthusiasm". Prava, iznimna i inteligentna zabava pod redateljskom palicom Woody Alena. Genijalni prikaz mizantropije, ali i poprilično pozitivan film... (EmZe, www.labin.com)
http://www.imdb.com/title/tt1178663/?ref_=fn_al_tt_1

60-GODINA UMJETNIČKOG RADA WOODYJA ALLENA
Cassandra's Dream, 2007. Woody Allen, 108 min. USA / UK / FR
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Hayley Atwell, Colin Farrell, Sally Hawkins, Ewan McGregor, Tom Wilkinson
Smještena u sadašnjem Londonu, ovo je moćna i dirljiva priča o dva brata – Ianu i Terryju - koji očajnički pokušavaju poboljšati kvalitet svojih života. Jedan je kronični kockar koji je u dugovima do guše, a drugi je zaljubljen u mladu glumicu, koju je nedavno upoznao. Uskoro će se pojaviti njihov bogati ujak koji ima problema i sa zaručnicom i sa poslovnim partnerom. Obećat će im novce ali i zamoliti za uslugu!?
Ovim filmom želim reći da je krvna povezanost toliko duboka da je ni sami ljudi ne shvaćaju. Kada dođe do kritičnog trenutka, obitelj je ono na što se svaka osoba oslanja i žrtvovanje u ime obitelji je vrlo važno, kako bi se pokazala odanost. Ja dolazim iz obitelji koja je pripadala nižem srednjem staležu a ovim filmom prikazujem vrijednost do koje drže obitelji iz tog staleža a podrijetlom su Talijani, Irci ili Židovi. Ako već morate ubiti za nekoga, onda to napravite za člana svoje obitelji... (Woody Allen)
http://www.imdb.com/title/tt0795493/?ref_=fn_al_tt_1

1914. POSLJEDNJI DANI PRED VELIKI RAT
1. SVJETSKI RAT NA FILMU
1914. Die letzten Tage vor dem Weltbrand, 1931. Richard Oswald, 112 min.
Scenarij: Heinz Goldberg, Fritz Wendhausen
Uloge: Albert Bassermann, Hermann Wlach, Wolfgang von Schwindt, Lucie Höflich, Ferdinand Hart, Oskar Homolka, Adolf E. Licho, Theodor Loos
Nakon atentata na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda u Sarajevu, car Franjo Josip je prisiljen okupiti kabinet i razmotriti situaciju, tj. odlučiti da li poduzeti vojnu akciju protiv Srbije. U krunskom Vijeću nisu jedinstveni u odluci, ali nakon što je njemački Reich dao svoju potporu, mjesec dana nakon atentata u Sarajevu Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji...
Na temelju povijesnih dokumenata, film prikazuje dramatične događaje tragajući za uzrocima i razlozima izbijanja rata. Prikazuje posljednjih 39 dana prije objave rata. Redatelj Richard Oswald snimio je komadić povijesti sa glumačkom elitom tog vremena...
Film je prikazan u Americi 5. rujna 1932., a nakon premijere New York Times piše: "film slijedi razvoj događaja nakon atentata, a izvrsne glumačke role daje stvarnost događajima u nečemu što bi se moglo klasificirati kao ogromni žurnal. Car Nikola i Franjo Josip su prezentirani kao iskreni pobornici mira koji su ušli u rat koji nisu htjeli, a film prikazuje samo jednu perspektivu, njemačku...“
http://www.imdb.com/title/tt0020619/?ref_=nm_flmg_dr_20
VELIKI RAT Prvi svjetski rat na filmu uključuje filmove s tematikom o 1. svjetskom ratu, a njime se komemorira godišnjica ovog povijesnog događaja. Selektor programa je povjesničar Daniel Rafaelić - on će i održati uvodno predavanje... Istoj temi i sa istim predavačem (ali i sa drugim filmovima) vratit ćemo se 2018. kada ćemo obilježiti 100-godišnjicu završetka "velikog rata"...

1. SVJETSKI RAT NA FILMU
La grande illusion, 1937. Jean Renoir, 114 min. FR
Scenarij: Charles Spaak, Jean Renoir
Uloge: Jean Gabin, Dita Parlo, Pierre Fresnay, Erich von Stroheim
Klasik Jeana Renoira - zasnovan na memoarima francuskog časnika Pinsarda koji je za I. svjetskog rata sedam puta uspješno bježao iz njemačkog zarobljeništva - smatra se jednim od najboljih antiratnih filmova u povijesti i svakako jednim od najvažnijih ostvarenja francuske i svjetske kinematografije između dva svjetska rata. Sniman u sam osvit Drugog svjetskog rata, film prati odnos između dva francuska avijatičara koji za vrijeme Prvog svjetskog rata završe u njemačkom zarobljeništvu i upravitelja logora, sofisticiranog i ljubaznog aristokrata. Odvojeni od neposrednih ratnih strahota, ali i prisiljeni živjeti zajedno, zarobljenici i upravitelj razvijaju odnos u kojem su, naizgled neočekivano, važnije klasne i svjetonazorske razlike i sličnosti negoli nacionalne ili vojne. Sam film često se tumačio kao Renoirovo upozorenje da suprotno tadašnjem uvjerenju Prvi svjetski rat nije bio "rat koji će završiti sve ratove" i da je novi sukob pred vratima.
„Velika iluzija“ prvi je strani film ikad nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma... (U nacističkoj Njemačkoj je bio zabranjen, kao i u Francuskoj nakon izbijanja drugog svjetskog rata gdje se smatralo da će podrivati borbeni moral.)
http://www.imdb.com/title/tt0028950/?ref_=fn_al_tt_1
VELIKI RAT Prvi svjetski rat na filmu uključuje filmove s tematikom o 1. svjetskom ratu, a njime se komemorira godišnjica ovog povijesnog događaja. Selektor programa je povjesničar Daniel Rafaelić - on će i održati uvodno predavanje... istoj temi i sa istim predavačem (ali i sa drugim filmovima) vratit ćemo se 2018. kada ćemo obilježiti 100-godišnjicu završetka "velikog rata"...

1. SVJETSKI RAT NA FILMU
Sarajevo, 1940. Ákos Ráthonyi, 92 min. HU
Scenarij: Jenö Szatmári, Gézavon Radványi
Uloge: Maria vonTasnady, Ferenc Kiss, József Timár, Lajos Vértes
Miklos Varnai, ugarski časnik poziva svoju zaručnicu Evu u Sarajevo na svečanu smotru povodom dolaska Franje Ferdinanda. Međutim, Eva se ubrzo po dolasku zaljubljuje u ruskog slikara Borisa i odlazi s njim u Rusiju. Izbija rat, Boris se prijavljuje u vojsku, Eva ostaje sama u selu koje ju ne prihvaća i s njegovom rodbinom koja je mrzi, a Miklos je ranjen i pada u rusko zarobljeništvo. Nakon što ozdravi, bježi iz zarobljeništva i prerušen u prosjaka dolazi u Evinu kuću. Ona ga skriva, za sve saznaje Boris, spašava ih oboje i predaje se ruskim vlastima.
http://www.imdb.com/title/tt0033023/?ref_=nm_flmg_dr_34
VELIKI RAT Prvi svjetski rat na filmu uključuje filmove s tematikom o 1. svjetskom ratu, a njime se komemorira godišnjica ovog povijesnog događaja. Selektor programa je povjesničar Daniel Rafaelić - on će i održati uvodno predavanje... istoj temi i sa istim predavačem (ali i sa drugim filmovima) vratit ćemo se 2018. kada ćemo obilježiti 100-godišnjicu završetka "velikog rata"...

1. SVJETSKI RAT NA FILMU
Sarajevo, 1940. Ákos Ráthonyi, 92 min. HU
Scenarij: Jenö Szatmári, Gézavon Radványi
Uloge: Maria vonTasnady, Ferenc Kiss, József Timár, Lajos Vértes
Miklos Varnai, ugarski časnik poziva svoju zaručnicu Evu u Sarajevo na svečanu smotru povodom dolaska Franje Ferdinanda. Međutim, Eva se ubrzo po dolasku zaljubljuje u ruskog slikara Borisa i odlazi s njim u Rusiju. Izbija rat, Boris se prijavljuje u vojsku, Eva ostaje sama u selu koje ju ne prihvaća i s njegovom rodbinom koja je mrzi, a Miklos je ranjen i pada u rusko zarobljeništvo. Nakon što ozdravi, bježi iz zarobljeništva i prerušen u prosjaka dolazi u Evinu kuću. Ona ga skriva, za sve saznaje Boris, spašava ih oboje i predaje se ruskim vlastima.
http://www.imdb.com/title/tt0033023/?ref_=nm_flmg_dr_34
VELIKI RAT Prvi svjetski rat na filmu uključuje filmove s tematikom o 1. svjetskom ratu, a njime se komemorira godišnjica ovog povijesnog događaja. Selektor programa je povjesničar Daniel Rafaelić - on će i održati uvodno predavanje... istoj temi i sa istim predavačem (ali i sa drugim filmovima) vratit ćemo se 2018. kada ćemo obilježiti 100-godišnjicu završetka "velikog rata"...

1. SVJETSKI RAT NA FILMU
La grande illusion, 1937. Jean Renoir, 114 min. FR
Scenarij: Charles Spaak, Jean Renoir
Uloge: Jean Gabin, Dita Parlo, Pierre Fresnay, Erich von Stroheim
Klasik Jeana Renoira - zasnovan na memoarima francuskog časnika Pinsarda koji je za I. svjetskog rata sedam puta uspješno bježao iz njemačkog zarobljeništva - smatra se jednim od najboljih antiratnih filmova u povijesti i svakako jednim od najvažnijih ostvarenja francuske i svjetske kinematografije između dva svjetska rata. Sniman u sam osvit Drugog svjetskog rata, film prati odnos između dva francuska avijatičara koji za vrijeme Prvog svjetskog rata završe u njemačkom zarobljeništvu i upravitelja logora, sofisticiranog i ljubaznog aristokrata. Odvojeni od neposrednih ratnih strahota, ali i prisiljeni živjeti zajedno, zarobljenici i upravitelj razvijaju odnos u kojem su, naizgled neočekivano, važnije klasne i svjetonazorske razlike i sličnosti negoli nacionalne ili vojne. Sam film često se tumačio kao Renoirovo upozorenje da suprotno tadašnjem uvjerenju Prvi svjetski rat nije bio "rat koji će završiti sve ratove" i da je novi sukob pred vratima.
„Velika iluzija“ prvi je strani film ikad nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma... (U nacističkoj Njemačkoj je bio zabranjen, kao i u Francuskoj nakon izbijanja drugog svjetskog rata gdje se smatralo da će podrivati borbeni moral.)
http://www.imdb.com/title/tt0028950/?ref_=fn_al_tt_1
VELIKI RAT Prvi svjetski rat na filmu uključuje filmove s tematikom o 1. svjetskom ratu, a njime se komemorira godišnjica ovog povijesnog događaja. Selektor programa je povjesničar Daniel Rafaelić - on će i održati uvodno predavanje... istoj temi i sa istim predavačem (ali i sa drugim filmovima) vratit ćemo se 2018. kada ćemo obilježiti 100-godišnjicu završetka "velikog rata"...


Elämältä kaiken sain, 2015. Mika Kaurismäki, 103 min. FIN
Scenarij: Mika Kaurismäki i Sami Keski-Vähälä po romanu Petri Karre
Uloge: Vesa-Matti Loiri, Armi Toivanen, Peter Franzén, Jani Volanen
Novi film Mike Kaurismakija kombinacija je drame, trilera i komedije....
Tiina (31) i Tomi (40) odlučili su napustiti naporan i užurbani život u Helsinkiju i vratiti se u Tinino malo, rodno mjesto gdje bi mogla produbiti svoj odnos s ocem i uživati u obiteljskoj atmosferi svog djetinjstva. Tomi je bivši inženjer u Nokii koji se zajedno sa svojom kćerkom iz prvog braka doseljava u Tininu kuću. Sve se čini idealno - priroda, njihov odnos... dok Tina ne angažira majstora koji joj obnavlja kuću. Preko noći će se sve promijeniti...
http://www.imdb.com/title/tt3358304/?ref_=ttfc_fc_tt

El Nino, 2015. Daniel Monzón, 136 min. ES/FR
Scenarij: Daniel Monzón, Jorge Guerricaechevarría
Uloge: Ian McShane, Luis Tosar, Sergi López, Bárbara Lennie, Jesús Castro, Mariam Bachir, Moussa Maaskri, Eduard Fernández, Jesús Carroza
Iz Španjolske nam stiže film koji se bavi švercom droge, dilerima i policajcima koji ih žele uhvatiti pod svaku cijenu – „El Nino“ je jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti španjolske kinematografije...
„Pakleni Gibraltar“ je priča o mladiću pod imenom El Niño koji živi blizu Gibraltarskog prolaza gdje popravlja i testira motorne brodove. Na jednom partyj upoznaje El Compia, koji ga pak upozna sa Rachidom, dilerom droge. Nakon kratkog razgovora El Niño pristane da bude mula, tj. da šverca drogu za Rachida u svojim motornim čamcima. Ali tu je i Jesús, policajac veteran sa dugogodišnjim iskustvom koji zajedno sa svojom partnericom Evom traga za El Inglésom, važnim dilerom koji radi na području Gibraltara a koji će se također naći i na Niñoom tragu...
Autori filma pažljivo su proučavali sve ono što pripada izradi dobrog trilera i u tome uspjeli stvorivši kompaktan, pametno napisan film... (Hollywood Reporter)
Lijepi španjolski triler dobre glume, zanimljivog scenarija i uzbudljive priče opravdano je imao naklonost publike (i kritike) nakon premijernog prikazivanja. Temelji se na stvarnim događajima, tj. na krijumčarenju u Gibraltarskom tjesnacu. Jedan je od najambicioznijih akcijskih trilera ikad iz Španjolske, sa spektakularnim akcijskim scenama i inteligentnom pričom... (MaCortes, IMDB)
http://www.imdb.com/title/tt2093990/?ref_=fn_al_tt_2

El Nino, 2015. Daniel Monzón, 136 min. ES/FR
Scenarij: Daniel Monzón, Jorge Guerricaechevarría
Uloge: Ian McShane, Luis Tosar, Sergi López, Bárbara Lennie, Jesús Castro, Mariam Bachir, Moussa Maaskri, Eduard Fernández, Jesús Carroza
Iz Španjolske nam stiže film koji se bavi švercom droge, dilerima i policajcima koji ih žele uhvatiti pod svaku cijenu – „El Nino“ je jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti španjolske kinematografije...
„Pakleni Gibraltar“ je priča o mladiću pod imenom El Niño koji živi blizu Gibraltarskog prolaza gdje popravlja i testira motorne brodove. Na jednom partyj upoznaje El Compia, koji ga pak upozna sa Rachidom, dilerom droge. Nakon kratkog razgovora El Niño pristane da bude mula, tj. da šverca drogu za Rachida u svojim motornim čamcima. Ali tu je i Jesús, policajac veteran sa dugogodišnjim iskustvom koji zajedno sa svojom partnericom Evom traga za El Inglésom, važnim dilerom koji radi na području Gibraltara a koji će se također naći i na Niñoom tragu...
Autori filma pažljivo su proučavali sve ono što pripada izradi dobrog trilera i u tome uspjeli stvorivši kompaktan, pametno napisan film... (Hollywood Reporter)
Lijepi španjolski triler dobre glume, zanimljivog scenarija i uzbudljive priče opravdano je imao naklonost publike (i kritike) nakon premijernog prikazivanja. Temelji se na stvarnim događajima, tj. na krijumčarenju u Gibraltarskom tjesnacu. Jedan je od najambicioznijih akcijskih trilera ikad iz Španjolske, sa spektakularnim akcijskim scenama i inteligentnom pričom... (MaCortes, IMDB)
http://www.imdb.com/title/tt2093990/?ref_=fn_al_tt_2


Elämältä kaiken sain, 2015. Mika Kaurismäki, 103 min. FIN
Scenarij: Mika Kaurismäki i Sami Keski-Vähälä po romanu Petri Karre
Uloge: Vesa-Matti Loiri, Armi Toivanen, Peter Franzén, Jani Volanen
Novi film Mike Kaurismakija kombinacija je drame, trilera i komedije....
Tiina (31) i Tomi (40) odlučili su napustiti naporan i užurbani život u Helsinkiju i vratiti se u Tinino malo, rodno mjesto gdje bi mogla produbiti svoj odnos s ocem i uživati u obiteljskoj atmosferi svog djetinjstva. Tomi je bivši inženjer u Nokii koji se zajedno sa svojom kćerkom iz prvog braka doseljava u Tininu kuću. Sve se čini idealno - priroda, njihov odnos... dok Tina ne angažira majstora koji joj obnavlja kuću. Preko noći će se sve promijeniti...
http://www.imdb.com/title/tt3358304/?ref_=ttfc_fc_tt

I am Gay and Muslim, 2012. Chris Belloni, 54 min. NL
Scenarij: Chris Belloni
Uloge: Rayan Rayan
Fokus filma „I am Gay and Muslim“ su LGBT prava u islamskom svijetu. Kao intimni dokumentarac, film prati određen broj mladih gay osoba u Maroku u njihovom istraživanju religijskih i seksualnih identiteta...
Projekcija je dio Splitskog foruma koji se odvija u okviru projekta "Unaprjeđenje ljudskih prava u lokalnim zajednicama", financijski podržan u okviru Programa "Demokratizacija i ljudska prava", Financijskim mehanizmom Europskog gospodarskog prostora (EGP) i Norveškim financijskim mehanizmom, koji u Hrvatskoj provodi Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Ovo je projekt CENZURE PLUS, Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda iz Splita, koji provodi u partnerstvu sa Udrugom Srma, Udrugom Sunce i Udrugom Solinjani, te u suradnji s udrugama queerANarchive i Teserakt.
http://www.imdb.com/title/tt2188912/?ref_=fn_al_tt_1

Oriented, 2015. Jake Witzenfeld, 81 min. IL
Uloge: Khader Abu Seif, Fadi Daeem, Naeem Jiryes
Film „Oriented“ prati živote tri prijatelja Palestinca koji istražuju svoje nacionalne i seksualne identitete u Tel Avivu za vrijeme izraelsko – palestinskog sukoba 2014. godine. Dok rat bukti oni, odlučni u naumu da potaknu promjene, osnivaju grupu Qambuta koja ne-nasilnim i kulturnim akcijama potiče rodnu i nacionalnu ravnopravnost. Ako njihov rad i neće promijeniti svijet, pomoći će im da se nose s frustracijama.
Projekcija je dio Splitskog foruma koji se odvija u okviru projekta "Unaprjeđenje ljudskih prava u lokalnim zajednicama", financijski podržan u okviru Programa "Demokratizacija i ljudska prava", Financijskim mehanizmom Europskog gospodarskog prostora (EGP) i Norveškim financijskim mehanizmom, koji u Hrvatskoj provodi Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Ovo je projekt CENZURE PLUS, Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda iz Splita, koji provodi u partnerstvu sa Udrugom Srma, Udrugom Sunce i Udrugom Solinjani, te u suradnji s udrugama queerANarchive i Teserakt.
http://www.imdb.com/title/tt4982250/?ref_=fn_al_tt_1

God help the girl, 2014. Stuart Murdoch, 112 min. UK
Scenarij: Stuart Murdoch
Uloge: Emily Browning, Olly Alexander, Hannah Murray
Smješten u škotski Glasgow, ovo je film o Eve koja boravi u bolnici zbog emocionalnih problema te kao terapiju počinje sa skladanjem pjesama. Skladanje postaje njen lijek, a upravo to je odvodi u London gdje susreće Jamesa i Cassie, dvoje glazbenika koji su sami na raskrižju života. Ono što slijedi jest renesansa tijekom jednog burnog ljeta - osnivaju bend i kreću u avanturu u kojoj se miješaju depresija, romantika, ples i glazba.... (Stuart Murdoch je pjevač i skladatelj kultnog škotskog indie banda „Belle&Sebastian“... S obzirom da je ovo Murdochov redateljski i scenaristički debi, čini se da ozbiljne filmaše možemo pronaći i tamo gdje bismo se tako nečemu najmanje nadali. O kvaliteti filma najbolje svjedoči nagrada Posebno priznanje žirija na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu.)
Teško je ostati ravnodušan na ovaj film: neosporno je da je napravljen od srca i bez pretencioznosti koju biste možda očekivali od projekta ovog tipa. Odlična glumačka postava predvođena sjajnom Emily Browning, koja je sa svojim čestim pogledima u kameru dok pjeva Murdochove divne „malo drukčije“ pop pjesme, uz vedar i prpošan prikaz inače stereotipnog sumornog Glasgowa, dovoljan razlog da žrtvujete gotovo dva sata ovoj posveti inteligentnoj pop glazbi i njezinoj doista terapeutskoj sposobnosti, kako za one koji je stvaraju, tako i za njezine konzumente... (Igor Opić, www.fak.hr)
Ova glazbena drama, osim što je praćena glazbom indie pop benda Belle & Sebastian, bavi se utjecajem psihičkih poremećaja poput anoreksije i anksioznosti na kreativnosti i stvaranje glazbe odnosno umjetnički život osoba. Prati život talentirane Eve koja po izlasku iz bolnice upoznaje nove prijatelje Jamesa i Cassie ş kojima zajedno osnuje bend i pokušava se probiti na sceni. Eve također započinje vezu s arogantnim glazbenikom Antonom koji već ima bend čije pjesme se puštaju na radiju. Prepreke na koje mladi glazbenici nailaze, pritom se boreći s privatnim problemima, a sve to praćeno laganim pjesmuljcima indie popa, svakako je preporuka za svakoga tko je ostao željan glazbenih drama... (Paula Bračko, www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2141751/?ref_=fn_al_tt_1


Starred Up, 2013. David Mackenzie, 106 min. UK/IRL
Scenarij: Jonathan Asser
Uloge: Jack O'Connell, Rupert Friend, Ben Mendelsohn, Sam Spruell, David Ajala, Sian Breckin, Peter Ferdinando, Matt Faris, Anthony Welsh, David Avery
Obično kada se čovjek nađe u nekom novom okruženju postepeno se prilagođava istome. Ali ima i onih koji se ne žele prilagoditi već umjesto toga idu “protiv okoline”. Ali, što učiniti kada je ta nova okolina zatvor!? Odgovor na to pitanje nam donosi ova hvaljena britanska zatvorska drama Davida Mackenziea... (“Starred Up” je termin iz britanskog robijaškog žargona koji označava izuzetno opasnog maloljetnika koji je poslan u zatvor za odrasle)
Devetnaestogodišnji Eric je ekstremno nasilan i zato je prebačen iz popravnog doma u pravi zatvor. U zatvoru za punoljetne kriminalce napokon se susretne sa sebi ravnim – zatvorenikom koji je navodno njegov otac. On pokuša potaknuti sina da si ne stvara probleme i neprijatelje u zatvoru, ali Erica nije moguće tako lako kontrolirati što će ga uvaliti u nevolje. Kroz terapiju sa doktorom Oliverom i putem radnih aktivnosti Eric uči kako kanalizirati svojh bijes i otkriva novi način kako opstati u surovom svijetu, nesvjestan da postoje snage koje ga mogu uništiti...
Na Dublin Film Festivalu Jack O’Connell osvojio je nagradu za najboljeg glumca, dok je pak na Londonskom festivalu nagradu osvojio scenarist Jonathan Asser. Film je također briljirao i na dodjeli British Independent Film Awards gdje su nagrade osvojili Ben Mendelsohn za najboljeg sporednog glumca, David Mackenzie za najboljeg redatelja, te ponovno Jonathan Asser za najbolji scenarij. Filmu je pripala i nagrada za najbolji Britanski nezavisni film...
„Starred Up“ je najuspešniji film Davida Mackenzija što se tiče kritičkog konsenzusa i nije teško pretpostaviti zašto. Zatvor je ekstremna okolina za ispitivanje međuljudskih odnosa, okolina koja postiže najbolji efekat. Sa svojim znanjem i vještinom, sa više nego sposobnim glumcima i sa inteligentnim scenarijem, „Starred Up“ je kompletan, promišljen i inteligentan film... (Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2567712/?ref_=fn_al_tt_1


Starred Up, 2013. David Mackenzie, 106 min. UK/IRL
Scenarij: Jonathan Asser
Uloge: Jack O'Connell, Rupert Friend, Ben Mendelsohn, Sam Spruell, David Ajala, Sian Breckin, Peter Ferdinando, Matt Faris, Anthony Welsh, David Avery
Obično kada se čovjek nađe u nekom novom okruženju postepeno se prilagođava istome. Ali ima i onih koji se ne žele prilagoditi već umjesto toga idu “protiv okoline”. Ali, što učiniti kada je ta nova okolina zatvor!? Odgovor na to pitanje nam donosi ova hvaljena britanska zatvorska drama Davida Mackenziea... (“Starred Up” je termin iz britanskog robijaškog žargona koji označava izuzetno opasnog maloljetnika koji je poslan u zatvor za odrasle)
Devetnaestogodišnji Eric je ekstremno nasilan i zato je prebačen iz popravnog doma u pravi zatvor. U zatvoru za punoljetne kriminalce napokon se susretne sa sebi ravnim – zatvorenikom koji je navodno njegov otac. On pokuša potaknuti sina da si ne stvara probleme i neprijatelje u zatvoru, ali Erica nije moguće tako lako kontrolirati što će ga uvaliti u nevolje. Kroz terapiju sa doktorom Oliverom i putem radnih aktivnosti Eric uči kako kanalizirati svojh bijes i otkriva novi način kako opstati u surovom svijetu, nesvjestan da postoje snage koje ga mogu uništiti...
Na Dublin Film Festivalu Jack O’Connell osvojio je nagradu za najboljeg glumca, dok je pak na Londonskom festivalu nagradu osvojio scenarist Jonathan Asser. Film je također briljirao i na dodjeli British Independent Film Awards gdje su nagrade osvojili Ben Mendelsohn za najboljeg sporednog glumca, David Mackenzie za najboljeg redatelja, te ponovno Jonathan Asser za najbolji scenarij. Filmu je pripala i nagrada za najbolji Britanski nezavisni film...
„Starred Up“ je najuspešniji film Davida Mackenzija što se tiče kritičkog konsenzusa i nije teško pretpostaviti zašto. Zatvor je ekstremna okolina za ispitivanje međuljudskih odnosa, okolina koja postiže najbolji efekat. Sa svojim znanjem i vještinom, sa više nego sposobnim glumcima i sa inteligentnim scenarijem, „Starred Up“ je kompletan, promišljen i inteligentan film... (Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2567712/?ref_=fn_al_tt_1

God help the girl, 2014. Stuart Murdoch, 112 min. UK
Scenarij: Stuart Murdoch
Uloge: Emily Browning, Olly Alexander, Hannah Murray
Smješten u škotski Glasgow, ovo je film o Eve koja boravi u bolnici zbog emocionalnih problema te kao terapiju počinje sa skladanjem pjesama. Skladanje postaje njen lijek, a upravo to je odvodi u London gdje susreće Jamesa i Cassie, dvoje glazbenika koji su sami na raskrižju života. Ono što slijedi jest renesansa tijekom jednog burnog ljeta - osnivaju bend i kreću u avanturu u kojoj se miješaju depresija, romantika, ples i glazba.... (Stuart Murdoch je pjevač i skladatelj kultnog škotskog indie banda „Belle&Sebastian“... S obzirom da je ovo Murdochov redateljski i scenaristički debi, čini se da ozbiljne filmaše možemo pronaći i tamo gdje bismo se tako nečemu najmanje nadali. O kvaliteti filma najbolje svjedoči nagrada Posebno priznanje žirija na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu.)
Teško je ostati ravnodušan na ovaj film: neosporno je da je napravljen od srca i bez pretencioznosti koju biste možda očekivali od projekta ovog tipa. Odlična glumačka postava predvođena sjajnom Emily Browning, koja je sa svojim čestim pogledima u kameru dok pjeva Murdochove divne „malo drukčije“ pop pjesme, uz vedar i prpošan prikaz inače stereotipnog sumornog Glasgowa, dovoljan razlog da žrtvujete gotovo dva sata ovoj posveti inteligentnoj pop glazbi i njezinoj doista terapeutskoj sposobnosti, kako za one koji je stvaraju, tako i za njezine konzumente... (Igor Opić, www.fak.hr)
Ova glazbena drama, osim što je praćena glazbom indie pop benda Belle & Sebastian, bavi se utjecajem psihičkih poremećaja poput anoreksije i anksioznosti na kreativnosti i stvaranje glazbe odnosno umjetnički život osoba. Prati život talentirane Eve koja po izlasku iz bolnice upoznaje nove prijatelje Jamesa i Cassie ş kojima zajedno osnuje bend i pokušava se probiti na sceni. Eve također započinje vezu s arogantnim glazbenikom Antonom koji već ima bend čije pjesme se puštaju na radiju. Prepreke na koje mladi glazbenici nailaze, pritom se boreći s privatnim problemima, a sve to praćeno laganim pjesmuljcima indie popa, svakako je preporuka za svakoga tko je ostao željan glazbenih drama... (Paula Bračko, www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2141751/?ref_=fn_al_tt_1

God help the girl, 2014. Stuart Murdoch, 112 min. UK
Scenarij: Stuart Murdoch
Uloge: Emily Browning, Olly Alexander, Hannah Murray
Smješten u škotski Glasgow, ovo je film o Eve koja boravi u bolnici zbog emocionalnih problema te kao terapiju počinje sa skladanjem pjesama. Skladanje postaje njen lijek, a upravo to je odvodi u London gdje susreće Jamesa i Cassie, dvoje glazbenika koji su sami na raskrižju života. Ono što slijedi jest renesansa tijekom jednog burnog ljeta - osnivaju bend i kreću u avanturu u kojoj se miješaju depresija, romantika, ples i glazba.... (Stuart Murdoch je pjevač i skladatelj kultnog škotskog indie banda „Belle&Sebastian“... S obzirom da je ovo Murdochov redateljski i scenaristički debi, čini se da ozbiljne filmaše možemo pronaći i tamo gdje bismo se tako nečemu najmanje nadali. O kvaliteti filma najbolje svjedoči nagrada Posebno priznanje žirija na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu.)
Teško je ostati ravnodušan na ovaj film: neosporno je da je napravljen od srca i bez pretencioznosti koju biste možda očekivali od projekta ovog tipa. Odlična glumačka postava predvođena sjajnom Emily Browning, koja je sa svojim čestim pogledima u kameru dok pjeva Murdochove divne „malo drukčije“ pop pjesme, uz vedar i prpošan prikaz inače stereotipnog sumornog Glasgowa, dovoljan razlog da žrtvujete gotovo dva sata ovoj posveti inteligentnoj pop glazbi i njezinoj doista terapeutskoj sposobnosti, kako za one koji je stvaraju, tako i za njezine konzumente... (Igor Opić, www.fak.hr)
Ova glazbena drama, osim što je praćena glazbom indie pop benda Belle & Sebastian, bavi se utjecajem psihičkih poremećaja poput anoreksije i anksioznosti na kreativnosti i stvaranje glazbe odnosno umjetnički život osoba. Prati život talentirane Eve koja po izlasku iz bolnice upoznaje nove prijatelje Jamesa i Cassie ş kojima zajedno osnuje bend i pokušava se probiti na sceni. Eve također započinje vezu s arogantnim glazbenikom Antonom koji već ima bend čije pjesme se puštaju na radiju. Prepreke na koje mladi glazbenici nailaze, pritom se boreći s privatnim problemima, a sve to praćeno laganim pjesmuljcima indie popa, svakako je preporuka za svakoga tko je ostao željan glazbenih drama... (Paula Bračko, www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2141751/?ref_=fn_al_tt_1


Starred Up, 2013. David Mackenzie, 106 min. UK/IRL
Scenarij: Jonathan Asser
Uloge: Jack O'Connell, Rupert Friend, Ben Mendelsohn, Sam Spruell, David Ajala, Sian Breckin, Peter Ferdinando, Matt Faris, Anthony Welsh, David Avery
Obično kada se čovjek nađe u nekom novom okruženju postepeno se prilagođava istome. Ali ima i onih koji se ne žele prilagoditi već umjesto toga idu “protiv okoline”. Ali, što učiniti kada je ta nova okolina zatvor!? Odgovor na to pitanje nam donosi ova hvaljena britanska zatvorska drama Davida Mackenziea... (“Starred Up” je termin iz britanskog robijaškog žargona koji označava izuzetno opasnog maloljetnika koji je poslan u zatvor za odrasle)
Devetnaestogodišnji Eric je ekstremno nasilan i zato je prebačen iz popravnog doma u pravi zatvor. U zatvoru za punoljetne kriminalce napokon se susretne sa sebi ravnim – zatvorenikom koji je navodno njegov otac. On pokuša potaknuti sina da si ne stvara probleme i neprijatelje u zatvoru, ali Erica nije moguće tako lako kontrolirati što će ga uvaliti u nevolje. Kroz terapiju sa doktorom Oliverom i putem radnih aktivnosti Eric uči kako kanalizirati svojh bijes i otkriva novi način kako opstati u surovom svijetu, nesvjestan da postoje snage koje ga mogu uništiti...
Na Dublin Film Festivalu Jack O’Connell osvojio je nagradu za najboljeg glumca, dok je pak na Londonskom festivalu nagradu osvojio scenarist Jonathan Asser. Film je također briljirao i na dodjeli British Independent Film Awards gdje su nagrade osvojili Ben Mendelsohn za najboljeg sporednog glumca, David Mackenzie za najboljeg redatelja, te ponovno Jonathan Asser za najbolji scenarij. Filmu je pripala i nagrada za najbolji Britanski nezavisni film...
„Starred Up“ je najuspešniji film Davida Mackenzija što se tiče kritičkog konsenzusa i nije teško pretpostaviti zašto. Zatvor je ekstremna okolina za ispitivanje međuljudskih odnosa, okolina koja postiže najbolji efekat. Sa svojim znanjem i vještinom, sa više nego sposobnim glumcima i sa inteligentnim scenarijem, „Starred Up“ je kompletan, promišljen i inteligentan film... (Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt2567712/?ref_=fn_al_tt_1

9. FMFS: VUK SAMOTNJAK
Vuk samotnjak, 1972. Obrad Gluščević, 83 min. YU
Scenarij: Stjepan Perović, Obrad Gluščević
Uloge: Slavko Štimac, Željko Mataija, Ivan Štimac, Boro Ivanišević, Smiljan Čičić, Smiljka Pavičić-Budak, Edo Peročević, Slavica Fila
Dječak u planini nalazi velikog psa, nalik vuku, i sprijateljuje se s njim. Međutim, žitelji sela vjeruju da se radi o opasnom vuku, samotnjaku, kojeg treba ubiti. Dječak zbog toga strahuje za svog ljubimca te mu krišom nosi hranu u planinu. Pas ga, u jednoj prilici, čak spašava od vuka! Uvjereni da je baš taj samotnjak poklao ovce u jednom toru, seljaci započinju hajku…
Najčuveniji, najpopularniji i po mnogima najbolji jugoslavenski (i hrvatski) dječji film ikad snimljen, znameniti „Vuk samotnjak“ slojevito je ostvarenje podatno zanimljivim interpretacijskim mogućnostima, na primjer onoj o suodnosu prirodnog/divljeg i kultiviranog, ili o odnosu nekad zaraćenih strana i nasljeđu koje sa sobom u taj odnos donose. Svojim debitantskim nastupom proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario niz izuzetnih uloga...
http://www.imdb.com/title/tt0069478/?ref_=fn_al_tt_1

9. FMFS: BELLADONNA
Belladonna, 2015. Dubravka Turić, 18 min. HR
Scenarij: Dubravka Turić
Uloge: Aleksandra Naumov, Nada Đurevska, Lana Barić, Anita Matković, Dražen Kuhn
Tri žene različite životne dobi sretnu se u oftalmološkoj čekaonici. Osluškujući razgovor između starijih žena, djevojka Saša saznaje za tragediju zbog koje je jedna od njih ostala slabovidna. Ravnodušnost zamjenjuje osjećaj bliskosti i prepoznavanja...
„Belladonna“ je film o (ne)gledanju. O tome kako površno vidimo jedni druge i o predrasudama koje iz toga proizlaze. Belladonna je biljka čiji su otrov žene prije kapale u oči kako bi dobile široke i sjajne zjenice. Za ljepotu je trebalo privremeno izgubiti vid. I junakinja filma privremeno gubi vid te upravo u tom trenutku doživljava preobrazbu zbog koje će metaforički progledati. Ne vidjeti ponovno postaje uvjetom ljepote, ovaj put unutarnje...(Film je premijerno prikazan na 72. Mostri, gdje je proglašen najboljim kratkometražnim filmom u natjecateljskom programu Orizzonti)
http://www.imdb.com/title/tt4991570/?ref_=fn_al_tt_4

9. FMFS: U SUTON ŽIVOTA
Au Crépuscule d'une Vie / Ad ktze ha'zrikha, 2015. Sylvain Biegeleisen, 70 min. BE / IL
Scenarij: Sylvain Biegeleisen
„U suton života“ optimistično je filmsko putovanje o životu 94–godišnje majke koja se suočava sa starošću i njenog sina, redatelja ovoga filma. Kada su doktori najavili da joj preostaje svega nekoliko tjedana života, svi su se došli oprostiti. Ona je, međutim, odlučila živjeti još dvije godine. Njen sin dobio je tako nevjerojatnu priliku snimiti film o životu, pun humora i emocija, koji pruža nadu milijardama ljudi koji se suočavaju sa starošću... (Film je pobjednik DocAviv film festivala te dobitnik nagrade publike na ZagrebDoxu)
http://www.imdb.com/title/tt4584764/?ref_=fn_al_tt_1

9. FMFS: DRUŽBA PERE KVRŽICE
Družba Pere Kvržice, 1970. Vladimir Tadej, 82 min. YU
Scenarij: Vladimir Tadej (prema istoimenom romanu Mate Lovraka)
Uloge: Mladen Vasary, Predrag Vuković, Boris Vujović, Dubravka Dolovčak, Marina Nemet, Zoran Havrle, Berislav Kokot, Nikica Halužan, Boris Dvornik, Antun Vrdoljak, Antun Nalis, Kruno Valentić, Vera Misita
Grupa dječaka u malom mjestu obnavlja razrušeni stari mlin. Ipak, postoje i oni kojima njihov plan nikako ne odgovara…
Već godinama seoska vodenica nije u pogonu, a središnji je problem mnogih seljaka. Oni za svoje potrebe moraju koristiti parni mlin što je u interesu vlasnika mlina. Seoski dječaci, na čelu s Perom, osnivaju Družbu i zadatak im je svoje slobodno vrijeme provesti obnavljajući vodenicu. Na tom putu očekuje ih niz pustolovina, pa čak i opasnost.
Pero, Medo, Šilo i Milo Dijete četvorica su članova Družbe, ali i vrijedni dječaci. Ne boje se nikakvog fizičkog posla, a i znaju čuvati mnoge tajne. Njihova tajnovitost i pustolovni duh ovaj film će pretvoriti u niz uzbudljivih akcija. Dječji filmski klasik zabavan je i svevremen film o prijateljstvu i snazi zajedništva pa je podjednako zanimljiv i mlađim i starijim generacijama.
Debitantski cjelovečernji uradak uglednog scenografa Vladimira Tadeja korektna je adaptacija klasičnog dječjeg romana Mate Lovraka i jedan od popularnijih izdanaka plodne tradicije hrvatskog filma za djecu i mlade.
http://www.imdb.com/title/tt0065666/?ref_=fn_al_tt_1

9. FMFS: MINJONJA NJANJONJA
Boo-boo Boo hoo hoo, 2015. Josip Lukić, 11 min. HR
Scenarij: Josip Lukić
Uloge: Marko Nazlić, Andrija Nazlić, Nola Milaković, Melinda Bečić
Kao i svakom normalnom trinaestogodišnjaku, Antunu mlađi brat ide na živce.
http://www.imdb.com/title/tt5301938/?ref_=nm_flmg_dr_1

9. FMFS: MAHNITOST
Abluka / Frenzy, 2015. Emin Alper, 119 min. TR / FR
Scenarij: Emin Alper
Uloge: Mehmet Özgür, Berkay Ates, Tülin Özen
Istanbul je u raljama političkog nasilja. Hamza, visoko pozicionirani policajac, nudi Kadiru puštanje iz zatvora, a Kadir zauzvrat mora prihvatiti posao u novoj špijunskoj jedinici skupljača smeća. Kadir pristaje i počinje skupljati smeće u sumnjivim predgrađima tražeći materijale povezane s izradom bombi. U jednom od kvartova Kadir pronalazi svog mlađeg brata Ahmeta, zaposlenog u gradskoj službi koja ubija pse lutalice. Ahmet odbija bilo kakav odnos s bratom, a Kadir počinje smišljati mrežu urote koja bi objasnila i Ahmetovu distanciranost. Film je osvojio čak 11 nagrada i nominaciju za Zlatnog lava u Veneciji.
http://www.imdb.com/title/tt4895740/?ref_=fn_al_tt_1

9. FMFS: PIKNIK
Piknic, 2015. Jure Pavlović, 13 min. HR
Scenarij: Džejna Avdić, Jure Pavlović
Uloge: Emir Mušić, Aleksandar Seksan, Senad Alihodžić
Na sarajevskim cestama velika je gužva. Petnaestogodišnji Emir u društvu nadzornika socijalne službe odlazi u posjet svome ocu Safetu koji se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne u poluotvorenom odjelu kaznionice na Igmanu. Zbog gužve u prometu kasne... (Dani hrvatskog filma 2015. – Grand Prix)
http://www.imdb.com/title/tt4402098/?ref_=fn_al_nm_1a

9. FMFS: KAD OTVORIM OČI
A peine j'ouvre les yeux / As I Open My Eyes, 2015. Leyla Bouzid, 102 min. TN / FR / BE
Scenarij: Leyla Bouzid, Marie-Sophie Chambon
Uloge: Baya Medhaffer, Ghalia Benali, Montassar Ayari
Tunis, ljeto 2010., nekoliko mjeseci prije Revolucije. Osamnaestogodišnja Farah upravo je maturirala, a njena obitelj već je vidi kao buduću liječnicu. Ona, međutim, ne razmišlja na isti način. Pjeva u političkoj rock grupi čiji su stihovi kontra režima i bori se protiv autocenzure članova grupe. Ima veliku strast za životom, buntovnički otkriva opijate, ljubav i noćni život svoga grada, a rat vodi i s majkom Hayet, koja je opasnosti ustanka protiv režima osjetila na vlastitoj koži... (Film je pobjednik Dubai Film Festivala i nagrade Europa Cinemas na festivalu u Veneciji)
http://www.imdb.com/title/tt4400174/?ref_=fn_al_tt_1

9. FMFS: LULA & BRUČKE
Lula & The Pubic Hairs, 2016. Igor Jelinović, 15 min. HR
Scenarij: Igor Jelinović
Uloge: Lidija Penic´-Grgaš, Mia Gudelj, Tomo Luetic´, Dario Juricˇan, Nika Vahcˇic´, Marko Oreškovic´, Klara Vlahovski, Josipa Bubica,Lorena Vlahovski, Veronika Milinovic´, Josip Lukic´
Lula i Cica najbolje su prijateljice iz osmog be. Sklad koji vlada u njihovom dječjem svijetu naruši se kada se pripite sudare sa svijetom odraslih. Po prvi put u disku, Cicina tek pupajuća seksualnost izbija u prvi plan, dok Lula svim silama nastoji zadržati odnos kakav je bio prije.

9. FMFS: IVY
Sarmasik, 2015. Tolga Karaçelik, 104 min. TR
Scenarij: Tolga Karaçelik
Uloge: Nadir Saribacak, Hakan Karsak, Kadir Cermik
„Ivy“ je priča o istoimenom brodu čija posada i kapetan nisu imali sreće. Vlasnik broda bankrotirao je dok su bili na putu prema egipatskoj luci i kada je brod napokon došao do Egipta, saznali su da se na brodu skriva slijepi putnik. Vlasti ih obavijeste da sigurnosni propisi zahtijevaju da na brodu ostane šačica posade, dok ostali mogu otići. Ivy je priča o šestorici mornara koji su ostali na brodu 120 dana. Tijekom ovog perioda trpe glad i žeđ, a paranoja koja nastaje razbukta se u sukob između dva tabora: onih koji su za i onih protiv kapetana. (Film je dobitnik 7 nagrada diljem svijeta, a bio je uvršten u programe festivala u Sundanceu, Istanbulu i Solunu.)
http://www.imdb.com/title/tt4309356/?ref_=fn_al_tt_1

CIRKUSKA SRIJEDA: 100 GODINA VAUDEVILLEA, CIRKUSA I KARNEVALA
9. FMFS: CIRKUSKA SRIJEDA / 100 godina Vaudevillea, cirkusa i karnevala
The Show of Shows: 100 years of Vaudeville, circus and carnivals / Storyville, 2015. Benedikt Erlingsson, 73 min. IS / GB
Cirkuska srijeda ciklus je filmova cirkuske tematike koji se jednom mjesečno, srijedom, održava u Judinom drvu, u organizaciji splitskog izvedbenog kolektiva ROOM 100 i zagrebačke Male performerske scene, a u suradnji s Judinom drvom i FMFS–om. Ovaj film vraća nas u dane svjetske slave putujućih trupa kada je publika hrlila svjedočiti nevjerojatnim, neobičnim, začudnim i bizarnim cirkuskim umjetnicima. Film sadrži rijetke i nikad prije viđene snimke putujućih cirkusa, freak showova, varietea i sajmišta iz 19. I 20. stoljeća, a sve uz originalnu glazbu Sigur Rosa.
http://www.imdb.com/title/tt4397866/?ref_=nm_flmg_dr_1

9. FMFS: CHUCK NORRIS PROTIV KOMUNIZMA
Chuck Norris vs Communism, 2015. Ilinca Calugareanu, 80 min. GB / RO
Scenarij: Ilinca Calugareanu
Uloge: Irina Margareta Nistor, Ana Maria Moldovan, Dan Chiorean
Rumunjska 1980–ih, tisuće zapadnjačkih filmova probija se kroz željeznu zavjesu i otvara prozor u slobodni svijet za one koji se usuđuju kroz njega pogledati. Crno tržište, piratske video–kazete i hrabra prevoditeljica donijeli su čaroliju filma ljudima i pokrenuli revoluciju. Po prvi put, ljudi su dobili priliku vidjeti sve što im je uskraćeno: supermarkete pune hrane, opasnosti bogatstva, posljednju modu, moderne automobile i, više od svega, slobodu. Dokumentarac o magiji filma i njegovoj moći da promijeni živote.
http://www.imdb.com/title/tt2442080/?ref_=fn_al_tt_1

9. FMFS: ZAGREBAČKE PRIČE VOL. 3
Zagreb Stories vol. 3, 2015. Ivan Salaj, Pero Orešković, Matija Vukšić, Vlatka Vorkapić, Danilo Šerbedžija, Radislav Jovanov Gonzo, 95 min. HR
„Zagrebačke priče“ su projekt produkcijske kuće Propeler Film koji je realiziran 2009. kao poticaj za stvaranje Zagrebačkog filmskog fonda. Ovaj treći omnibus se sastoji od 6 kratkih filmova posvećenih temi praznika. Filmovi su „Dan otpora“ Ivana Salaja (sc. Ivan Salaj prema kratkoj priči Roberta Perišića "Nema Boga u Susedgradu"; gl. Filip Križan, Borko Perić, Ivana Rushaidat, Franjo Dijak), „Praznik demokracije“ Pere Oreškovića (sc. Natko Jurdana; gl. Franjo Džimi Jurčec, Tihana Lazović, Pjer Meničanin, Slavica Knežević, Enes Vejzović), „Goranova ulica“ Matije Vukšića (sc. Matija Vukšić; gl. Mia Rendić, Juraj Čižić), „Na Tri kralja“ Vlatke Vorkapić (sc. Vlatka Vorkapić; gl. Judita Franković, Ksenija Marinković), „Orah“ Danila Šerbedžije (sc. Danilo Šerbedžija; gl. Živko Anočić, Lucija Šerbedžija) i „Munja“ Radislava Jovanova Gonza (sc. Jasna Žmak; gl. Jelena Lopatić, Jerko Marčić, Mate Gulin...
Dan otpora... Dva zgubidana odluče za praznik rada 1. maja, posjetiti starog prijatelja, upoznati mu ženu i vidjeti dijete…
Praznik demokracije... Genijalca od luđaka dijeli samo dlaka, građane od podanika, volja, hrabrost i prilika!
Goranova ulica... Na Veliku Gospu, u pustom centru Zagreba, djevojčica Lana nailazi na dječaka iz obližnje ulice koji dane provodi gledajući kroz prozor. Običan nagovor na zajedničku igru prerast će u otkrivanje tajne zbog koje će Lana preispitati svoj odnos prema Bogu, životu i sebi.
Na Tri kralja... Tko su tri muškarca koja kći vidi kada dođe u posjet majci?
Orah... Uletiš u neku količinu i zatvoriš se u čahuru. A onda neka apsurdna sitnica uzrokuje izljev emocija.
Munja... 1. maj će Bruni i Ivi biti posebno težak: osim što će oboje morati raditi, netko će im i ukrasti bicikl, njihovo jedino prijevozno sredstvo. Ali stvar će spasiti jedan prijevremeno umirovljeni susjed koji će tako dati novi smisao nekim starim stvarima…
http://www.imdb.com/title/tt4766282/?ref_=nm_flmg_dr_1

9. FMFS: POPRAVAK
Diorthosi / The Correction, 2007. Thanos Anastopoulos , 83 min. GR
Scenarij: Thanos Anastopoulos, Vasilis Raisis
Uloge: Giorgos Symeonidis, Ornela Kapetani, Savina Alimani
Čovjek izlazi iz zatvora. Poput modernog Odiseja, kreće na osamljeni put u suvremenu Atenu nastanjenu migrantima, beskućnicima i drugim ljudima s ruba društva. Na svom će putu sresti ženu i djevojčicu. Jesu li njih troje članovi narušene obitelji ili samo progonitelji i žrtve nasilnog i konfliktima sklonog društva koje ih sprječava da zajedno žive?
http://www.imdb.com/title/tt1142826/?ref_=fn_al_tt_1

All about Eve, 1950. Joseph L. Mankiewicz, 138 min. USA
Scenarij: J. L. Mankiewicz i Mary Orr, prema Orrinoj priči „Evina mudrost“ i njezinoj radijskoj dramatizaciji,
Uloge: Bette Davis, Anne Baxter, George Sanders, Gary Merrill, Celeste Holm, Hugh Marlowe, Thelma Ritter, Marilyn Monroe, Gregory Ratoff
Priča fokusirana na dramatičan svijet showbiznisa te komplicirane odnosa između mlađe i ostarjele glumice koje, svaka na svoj način, traže mjesto u tom kaotičnom svijetu...
Mlada provincijalka Eve, koja se želi okušati u kazalištu, upozna se sa slavnom kazališnom glumicom, sredovječnom Margo Channing. Zaintrigirana Evinom izravnošću i jednostavnošću, Margo je uzme za osobnu pomoćnicu te počne dopuštati da joj Eve aranžira i privatne obveze. Margo tako i ne primjećuje da se Eve koristi svakom prilikom kako bi se što bolje etablirala u kazališnom svijetu. To, međutim, postaje očito kada se Eve pokaže sposobnom zamijeniti Margo u predstavi...
Drama Josepha L.Mankievicza smatra se jednim od najoštrijih i najmračnijih filmova o show businessu, koja je nastala po kratkoj priči objavljenog u časopisu Cosmopolitan, a koja je bila adaptirana za radio.Četiri su je godine drugi studiji izbjegavali sve dok kombinacija Mankiewiczeva ciničnog ,duhovitog scenarija i izvrsne glumačke ekipe nije priču pretvorila u silan uspjeh...
Potvrđujući sklonost prema retrospekcijskom i višeperspektivnom pripovijedanju koji naglašavaju »konstruiranost« cjeline, Mankiewicz je do vrhunca doveo i umijeće uobličavanja duhovitih, ironičnih dijaloga koji filmu daju ugođaj sofisticirane komedije i u cjelini određuju mizanscenu... (B. Kragić, Hrvatski filmski leksikon)
http://www.imdb.com/title/tt0042192/?ref_=fn_al_tt_1
Personifikacija hollywoodskog glamura, seks simbol '50-ih koji je opstao i do današnjih dana... Hrabra i pametna, sposobna i vrijedna, talentirana glumica i vješta poslovna žena, žena o kojoj je napisano preko tisuću kojekakvih knjiga i danas je predmet istraživanja a njena nagla smrt, u neobičnim okolnostima, ljubavna veza s Kennedyjevima, traljava policijska istraga i mnogo laži isprela je jedan od najvećih mitova 20. stoljeća u filmskom svijetu. Neki vole njenu ljepotu, a neki ranjivost i nježnost koju je skrivala ispod teške filmske šminke. Njena slika, prema van, bila je i ostala jednim od najboljih projekata u vrijeme kada marketing i P.R. nije bio kao danas.
SJEĆANJE NA MARYLIN MONROE
Sve je započelo kada je 18-godišnja Norma Jean, radnica u tvornici padobranske opreme, snimljena za propagandne potrebe ratne kampanje tj. za dizanje morala junacima na ratištima diljem svijeta. Tu je otkriva fotograf David Conover i nudi posao, koji Norma objeručke prihvaća želeći pobjeći iz siromašne svakodnevnice. Postaje poznata pozirajući gola za kalendar "Zlatni snovi", a nakon toga pojavila se na naslovnicama 33 nacionalna magazina. Uloga nevjerne žene koja koristi izgled da bi manipulirala ljudima i koju ubija suprug (Niagara, 1953.) bila joj je odskočna daska u karijeri, a komedija "Muškarci više vole plavuše" (1953.) definitivno je potvrđuje kao superzvijezdu. Proglašena je novom boginjom seksa, a popularnost povećava udajom za nacionalnog sportskog heroja, zvijezdu baseballa Joe Di Maggia...
Rođena je 1. lipnja 1926. u Kaliforniji, i imala je sve osim glamuroznog djetinjstva. Njena majka Gladys Baker rodila ju je kao vanbračno dijete. Gladys je radila kao montažerka u RKO studiju, ali je, kada je Normi bilo sedam godina, radi psihičkih problema i nervnog sloma Gladys je smještena u instituciju za mentalno oboljele. Mala Norma Jean većinu djetinjstva provodi po sirotištima i ustanovama za zbrinjavanje napuštene djece, s obzirom da je se otac Edward Mortenson odrekao još prije rođenja. Sa 11 godina je prihvaćaju prijateljičini roditelji, sa kojima živi sve do njihove selidbe. Pošto nisu imali sredstava povesti je sa sobom, 16-godišnja Norma suočena je sa prvim velikim izborom u svom životu: udati se ili natrag u sirotište.
Izbor pada na Jimmyja Doughertyja, sa kojim se zabavljala šest mjeseci i čija žena postaje 19. lipnja 1942. "Ona je bila slatka, velikodušna i religiozna djevojka koja je voljela biti mažena", prisjećao se kasnije Jimmy, kojeg je, ako je vjerovati biografima, Norma Jean zaista i voljela. Možda bi ovo bio happy end priče o nesretnom djetinjstvu da Dougherty nije bio poslat na pacifičko ratište, a Norma počela raditi u tvornici oružja. Tu je sasvim slučajno otkriva fotograf David Conover, slikajući za Yank magazin žene koje daju doprinos ratu. Mali zlatni rudnik donijet će ovom fotografu mnogo novaca, s obzirom da Norma preko njega nalazi prve poslove modela, od kojih sama zarađuje pet dolara po snimanju. Neke od njenih slika privukle su Howarda Hughesa, direktora studija RKO, za koji je radila njena majka, koji joj je ponudio ugovor. Međutim, opiturana u plavo, razvedena i sa imenom svoje bake, Norma je već postala starleta u 20th Century Foxu. Tako je rođena Marilyn Monroe.
Prvu ulogu na filmy Marilyn je imala u "The Shocking Miss Pilgrim", snimljenom 1947. Male uloge igrat će sve do 1950, kada dobiva ulogu u "Džungla na asfaltu" Johna Hustona, da bi kasnije te godine igrala u "Sve o Evi", koji joj je donio naredne poslove. Iako je u sljedeće tri godine snimila veliki broj filmova, uloga u "Nijagari" ju je od glupe plavuše pretvorila u pravu glumicu. Paralelno sa filmovima raste i njena slava. Bilo je dovoljno samo da se pojavi u javnosti pa da sve stane. Muškarcima je od nje zastajao dah, a žene su masovno pituravale kosu u plavo. Marilyn se 14. siječnja 1954. udaje za čuvenog baseball igrača Joea DiMaggia, kojeg je upoznala dvije godine ranije na ugovorenom sastanku. "Ne znam da li sam zaljubljena u njega", izjavila je za novine nakon što se saznalo za njihovu vezu, "ali mi se sviđa više nego ijedan drugi muškarac do sada." Brak koji je počeo medenim mjesecom u Tokiju, za vrijeme kojeg je Marilyn obišla američke trupe u Koreji, završio je nakon devet mjeseci. Joe nije mogao podnijeti slavu svoje supruge, ali ju je nastavio voljeti sve do svoje smrti.
1952. osvanule su fotografije koje je snimila 1949., za honorar od 50 dolara. Hugh Hefner objavio ih je u svom “Playboyu” i – reakcija “svijeta” je bila strašna. Ona se nije sramila, nije se ispričala i nije joj je bilo žao. Rekla je samo, “bila sam gladna”. Istina, to je bilo vrijeme buđenja puritanske Amerike, počelo se pričati o seksu i seksualnosti, obline su se vidjele u modi, kupaći kostimi su postali kraći i laganiji, a ljubav, putena, pojavljivala se u glazbi, knjigama i naravno filmu. Osim toga javna je tajna bila da svi koji žele ulogu moraju proći “audiciju na kauču” a Marilyn nije o tome, kasnije, lagala. Rekla je, da, jesam, kao i svi. Zanimljivo, Hefner, koji je na temelju naslovnice stekao bogatstvo, nikada joj nije dao ni novčića ni rekao hvala.
Iako ju je proslavio, Marilyn je odlučila odbaciti image glupe plavuše, pa se 1955. seli u New York, gdje počinje uzimati satove glume u studiju čuvenog Leeja Strasberga. Godinu dana kasnije pokreće vlastitu filmsku kompaniju, koja je producirala filmove "Autobusna stanica" i "Princ i plesačica", u kojem je nastupila uz Sir Laurencea Oliviera. Ova dva filma dozvolili su joj demonstraciju talenta i početak dobivanja ozbiljnijih uloga ("Neki to vole vruće" donosi joj Zlatni globus za najbolju glumicu u komediji).
U New Yorku upoznaje svog omiljenog pisca, dramatičara Arthura Millera, za kojeg se udaje 29. lipnja 1956. Dok su bili u braku, Arthur je, specijalno za Marilyn, napisao scenarij za film "The Misfits", u kojem je nastupila sa Clarkom Gableom. Oboma će ovo biti posljednji snimljeni film. Marilyn je film snimila u sjeni raspada braka sa Millerom, od kojeg se i službeno razvela samo tjedan dana prije nego je film pušten u distribuciju. Na rubu nervnog sloma, nekoliko sedmica nakon premijere, Marilyn je primljena u psihijatrijsku ustanovu radi uživanja u prekomjernim količinama alkohola i droga. Ovo ju je koštalo i posljednjeg započetog filma "Something's Got To Give", na čijem se snimanju pojavljivala sporadično, pa ju je studio tužio za 750.000 dolara odštete za neprofesionalno ponašanje. Parnica nikada nije okončana.
Ovo je, kažu, i vrijeme kada počinje njena navodna veza sa predsjednikom J. F. Kennedyjem i njegovim bratom Robertom. Nezaboravan momenat ostat će rođendanska pjesma koju je Marilyn otpjevala Johnu pred TV kamerama i predstavnicima svih američkih medija. U isto vrijeme priča se da je održavala vezu sa čelnim ljudima mafije, koji su, kaže teorija zavjere, planirali ubojstvo Kennedyjevih. Postoji i legenda o malom crvenom dnevniku u koji je Marilyn zapisivala svoje intimne susrete sa predsjednikoim (i bratom) i svim ljudima mafije, te o tome kako je planirala održati press-konferenciju na kojoj bi bilo sve razjašnjeno. Nije stigla. Dva dana prije planirane konferencije i nekoliko dana prije ponovnog vjenčanja sa DiMaggiom, za kojeg se pristala ponovo udati, nađena je mrtva u svome stanu.
U kratku i uzbudljivu životu okusila je i frustracije nesretna djetinjstva, kao i traume svjetske slave i popularnosti, izgrađene na hollywoodskim komedijama. U ranim jutarnjim satima 6. kolovoza 1962. Eunice Murray, spremačica, svojim je ključem otključala kuću u kalifornijskom Brentwoodyju. Nekoliko minuta kasnije, u krevetu u spavaćoj sobi naći će beživotno tijelo svoje poslodavke. Opružena preko kreveta, mrtva Norma Jean Baker ostat će tako još četiri sata do dolaska prvih patrolnih kola i liječnika Leeja Grensberga, koji će proglasiti smrt od prekomjerne doze tableta za spavanje, koje joj je svojeručno prepisao. U kasnijim izdanjima svih američkih novina na naslovnim stranama osvanut će ogromni naslovi: Marilyn Monroe je mrtva!
Premda je policija objavila da je umrla od prevelike doze tableta za spavanje, mnogi su sumnjali u tu priču. Razlog smrti vjerojatno su njezine veze s Kennedyjima i mafijom. Živjela je brzo, bila osvježenje i novost u tipologiji star sistema, umrla je misterioznom smrću i postala jednim od najpoznatijih lica na našem planetu ostavljajući iza sebe horde imitatora (Jane Mansfield, Mammie van Doren, Diana Dors, Sheree North, Anita Ekberg...). Za njenu smrt okrivljeni su CIA, FBI, mafija i klan Kennedy. Sahranjena je na Corridor of Memories br. 24 u Westwood Memorial Parku u Los Angelesu. Godinama nakon toga na njen grob stizale su svakog trećeg dana ruže koje je slao DiMaggio. Na dan kad je umrla, Marilyn je imala 36 godina. Snimila je 30 filmova i ostavila jedan nezavršen. Naučila nas je kako su dijamanti najbolji prijatelji djevojke, pretvorila hladan zrak iz podzemne željeznice u najseksipilniju stvar na svijetu i postala ikonom 20. stoljeća.
ako vas još nešto zanima o najpoznatijoj plavuši koja je ikada hodala Zemljom, kliknite gornji link i naći ćete vrlo, vrlo zanimljiv tekst od kojeg smo i mi "posudili" uvod...

La guerre est finie, 1966. Alain Resnais, 120 min. FR / SW
Scenarij: Jorge Semprún
Uloge: Yves Montand, Ingrid Thulin, Genevieve Bujold, Jean Dasté, Dominique Rozan, Jean-François Rémi, Marie Mergey, Jacques Wallet, Michel Piccoli
Sredovječni španjolski revolucionar Diego Mora živi u egzilu u Francuskoj, putuje često iz jedne zemlje u drugu. Na tajnim zadacima protiv Francova režima, otputuje u Pariz zbog glasina da je njegova grupa u opasnosti. Sa drugovima raspravlja o političkim opcijama, posjećuje svoju dugogodišnju ljubavnicu Marianne i stupa u vezu s radikalnom ljevičarkom Nadine, te se vrati u Španjolsku. Pošto se pokazalo da mu je policija na tragu, Marianne odlazi na aerodrom kako bi odletjela u Barcelonu da ga upozori...
PEDESETOGODIŠNJACI U nastavku ciklusa pedesetogodišnjaka, filmova snimljenih prije 50 godina, točnije 1966. nekoliko je naslova kojima protok desetljeća čini dobro i koji poput vrhunskoga starog vina sa svakom novom godinom dobivaju na boji, okusu i bukeu, dok kod nekih od njih pri ponovnim gledanjima možda jasnije bivaju razvidne slabosti koje su se mogle uočiti i u vrijeme premijera. (HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0060481/?ref_=fn_al_tt_1

La chambre bleue, 2014. Mathieu Amalric, 76 min. FR
Scenarij: Stéphanie Cléau
Uloge: Mathieu Amalric, Léa Drucker, Stéphanie Cléau, Laurent Poitrenaux, Serge Bozon
Mathieu Amalric režira i tumači Juliena, sredovječnog trgovca koji se upušta u aferu s udanom ženom koja, poslije strastvenog seksa, iznosi nevjerojatan prijedlog. Odjednom se Julien nalazi usred policijske istrage – ali, što se zapravo dogodilo?
Snimljen prema romanu proslavljenog krimi-autora Georgesa Simenona, ova filmska zagonetka će se sklopiti na eliptični način koji će natjerati publiku da postavlja pitanja prilikom otkrivanja svakog djelića...
http://www.imdb.com/title/tt3230082/?ref_=fn_al_tt_1

La French, 2014. Cédric Jimenez, FR / BEL
Scenarij: Audrey Diwan, Cédric Jimenez
Uloge: Jean Dujardin, Gilles Lellouche, Céline Sallette, Mélanie Doutey
Iako je prethodno nastupio u 30-ak filmova, francuski glumac Jean Dujardin je postao internacionalno poznat tek nakon uloge u crno-bijelom, komičnom filmu „The Artist“ koji mu je donio i Oscara za glavnu mušku ulogu. Prije toga je Dujardin određenom dijelu publike uglavnom bio poznat po komičnim ulogama u raznoraznim komedijama. Pa ipak, Dujardin se s vremena na vrijeme voli okušati i u ozbiljnijim i mračnijim ulogama: takva je kriminalistička drama „Francuska hobotnica“ gdje tumači suca koji godinama pokušava uništiti jedan od najmoćnijih lanaca droge u zemlji...
Marseilles, 1975. Pierre Michell doselio sa iz Metza zajedno s obitelji nakon što je postavljen za suca koji će se posvetiti organiziranom kriminalu. Odlučuje napasti French Connection, mafijašku organizaciju koja krijumčari heroin u cijelom svetu. Ne obazirući se na upozorenja, Michel kreće sam protiv Gaetana Zampe, čuvenog i nedodirljivog baruna zločina. Ali, Michel ubrzo shvaća da će morati promijeniti metode ukoliko želi doći do povoljnog iskoda...
Priča ovog filma je inspirirana istinitim događajima. „La French“ je priča o sukobu suca Michela i Gaetana Zampe, krupne figure Marseilleske kriminalne scene, koji je na čelu velike krijumčarske mafijaške organizacije. Poznat još i kao „Tany“ ili „Don Gaetano“, Zampa je stvorio pravo kriminalno carstvo na jugu Francuske. Prostitucija, reket, pljačke, krijumčarenje droge na internacionalnom nivou... bio je glavni svuda. Mladi sudac Pierre Michel je poslan u Marseilles 1975. godine zaustaviti ga. Nakon nekoliko godine borbe i brojnih hapšenja biva brutalno ubijen 1981. godine. Tanny Zampa je uhapšen 1983. godine, a preminuo je 1984. nakon pokušaja samoubojstva u zatvoru.
William Friedkin također je bio inspiriran ovom pričom snimajući kultnu „Francusku vezu“ sa Gene Hackmanom, Fernandom Reyom i Royom Scheiderom.
http://www.imdb.com/title/tt2935564/?ref_=fn_al_tt_1

La French, 2014. Cédric Jimenez, FR / BEL
Scenarij: Audrey Diwan, Cédric Jimenez
Uloge: Jean Dujardin, Gilles Lellouche, Céline Sallette, Mélanie Doutey
Iako je prethodno nastupio u 30-ak filmova, francuski glumac Jean Dujardin je postao internacionalno poznat tek nakon uloge u crno-bijelom, komičnom filmu „The Artist“ koji mu je donio i Oscara za glavnu mušku ulogu. Prije toga je Dujardin određenom dijelu publike uglavnom bio poznat po komičnim ulogama u raznoraznim komedijama. Pa ipak, Dujardin se s vremena na vrijeme voli okušati i u ozbiljnijim i mračnijim ulogama: takva je kriminalistička drama „Francuska hobotnica“ gdje tumači suca koji godinama pokušava uništiti jedan od najmoćnijih lanaca droge u zemlji...
Marseilles, 1975. Pierre Michell doselio sa iz Metza zajedno s obitelji nakon što je postavljen za suca koji će se posvetiti organiziranom kriminalu. Odlučuje napasti French Connection, mafijašku organizaciju koja krijumčari heroin u cijelom svetu. Ne obazirući se na upozorenja, Michel kreće sam protiv Gaetana Zampe, čuvenog i nedodirljivog baruna zločina. Ali, Michel ubrzo shvaća da će morati promijeniti metode ukoliko želi doći do povoljnog iskoda...
Priča ovog filma je inspirirana istinitim događajima. „La French“ je priča o sukobu suca Michela i Gaetana Zampe, krupne figure Marseilleske kriminalne scene, koji je na čelu velike krijumčarske mafijaške organizacije. Poznat još i kao „Tany“ ili „Don Gaetano“, Zampa je stvorio pravo kriminalno carstvo na jugu Francuske. Prostitucija, reket, pljačke, krijumčarenje droge na internacionalnom nivou... bio je glavni svuda. Mladi sudac Pierre Michel je poslan u Marseilles 1975. godine zaustaviti ga. Nakon nekoliko godine borbe i brojnih hapšenja biva brutalno ubijen 1981. godine. Tanny Zampa je uhapšen 1983. godine, a preminuo je 1984. nakon pokušaja samoubojstva u zatvoru.
William Friedkin također je bio inspiriran ovom pričom snimajući kultnu „Francusku vezu“ sa Gene Hackmanom, Fernandom Reyom i Royom Scheiderom.
http://www.imdb.com/title/tt2935564/?ref_=fn_al_tt_1

James White, 2015. Josh Mond, 85 min. USA
Scenarij: Josh Mond
Uloge: Christopher Abbott, Cynthia Nixon, Scott Mescudi
James White je problematični dvadeset-i-nešto-godišnjak koji se trudi opstati u užurbanom New Yorku. Upušta se u divlji, hedonistički način života, no sve se promijeni kada mu se razboli majka. Morat će naučiti živjeti drugačije. Ili će opstati u novim uvjetima ili će potpuno izgubiti kontrolu?
Josh Mond je indie autor koji obećava - njegov prvijenac je pametan, pronicljiv i zaokružen film guste i teške atmosfere o mladiću koji se muči preuzeti kontrolu nad svojim nemarnim, samouništavajućim ponašanjem...
http://www.imdb.com/title/tt4288636/?ref_=fn_al_tt_1

James White, 2015. Josh Mond, 85 min. USA
Scenarij: Josh Mond
Uloge: Christopher Abbott, Cynthia Nixon, Scott Mescudi
James White je problematični dvadeset-i-nešto-godišnjak koji se trudi opstati u užurbanom New Yorku. Upušta se u divlji, hedonistički način života, no sve se promijeni kada mu se razboli majka. Morat će naučiti živjeti drugačije. Ili će opstati u novim uvjetima ili će potpuno izgubiti kontrolu?
Josh Mond je indie autor koji obećava - njegov prvijenac je pametan, pronicljiv i zaokružen film guste i teške atmosfere o mladiću koji se muči preuzeti kontrolu nad svojim nemarnim, samouništavajućim ponašanjem...
http://www.imdb.com/title/tt4288636/?ref_=fn_al_tt_1

La chambre bleue, 2014. Mathieu Amalric, 76 min. FR
Scenarij: Stéphanie Cléau
Uloge: Mathieu Amalric, Léa Drucker, Stéphanie Cléau, Laurent Poitrenaux, Serge Bozon
Mathieu Amalric režira i tumači Juliena, sredovječnog trgovca koji se upušta u aferu s udanom ženom koja, poslije strastvenog seksa, iznosi nevjerojatan prijedlog. Odjednom se Julien nalazi usred policijske istrage – ali, što se zapravo dogodilo?
Snimljen prema romanu proslavljenog krimi-autora Georgesa Simenona, ova filmska zagonetka će se sklopiti na eliptični način koji će natjerati publiku da postavlja pitanja prilikom otkrivanja svakog djelića...
http://www.imdb.com/title/tt3230082/?ref_=fn_al_tt_1

La chambre bleue, 2014. Mathieu Amalric, 76 min. FR
Scenarij: Stéphanie Cléau
Uloge: Mathieu Amalric, Léa Drucker, Stéphanie Cléau, Laurent Poitrenaux, Serge Bozon
Mathieu Amalric režira i tumači Juliena, sredovječnog trgovca koji se upušta u aferu s udanom ženom koja, poslije strastvenog seksa, iznosi nevjerojatan prijedlog. Odjednom se Julien nalazi usred policijske istrage – ali, što se zapravo dogodilo?
Snimljen prema romanu proslavljenog krimi-autora Georgesa Simenona, ova filmska zagonetka će se sklopiti na eliptični način koji će natjerati publiku da postavlja pitanja prilikom otkrivanja svakog djelića...
http://www.imdb.com/title/tt3230082/?ref_=fn_al_tt_1

James White, 2015. Josh Mond, 85 min. USA
Scenarij: Josh Mond
Uloge: Christopher Abbott, Cynthia Nixon, Scott Mescudi
James White je problematični dvadeset-i-nešto-godišnjak koji se trudi opstati u užurbanom New Yorku. Upušta se u divlji, hedonistički način života, no sve se promijeni kada mu se razboli majka. Morat će naučiti živjeti drugačije. Ili će opstati u novim uvjetima ili će potpuno izgubiti kontrolu?
Josh Mond je indie autor koji obećava - njegov prvijenac je pametan, pronicljiv i zaokružen film guste i teške atmosfere o mladiću koji se muči preuzeti kontrolu nad svojim nemarnim, samouništavajućim ponašanjem...
http://www.imdb.com/title/tt4288636/?ref_=fn_al_tt_1

Some like it hot, 1959. Billy Wilder, 120 min. USA
Scenarij: Billy Wilder, I. A. L. Diamond (scenarij je inspiriran njemačkom farsom“Fanfaren der Liebe“ iz 1951.)
Uloge: Marilyn Monroe, Jack Lemmon, Tony Curtis, George Raft, Joe E. Brown, Pat O’Brian, Nehemiah Persoff, Joan Shawlee, Billy Gray
Nakon što su ostali bez posla i jedva izbjegli mafijaški pokolj na dan sv. Valentina, glazbenici Joe i Jerry, prerušeni u žene, pridružuju se orkestru na Floridi gdje i gangsteri imaju konvenciju... (Klasik Billyja Wildera svojedobno je Američki filmski institut proglasio najboljom komedijom svih vremena. Uloga Sugar Kane Kowalczyk je neupitno sama Marilyn Monroe u privatnom životu. S pravilnom dozom nevinosti i seksipila te neospornim magnetizmom, kao pjevačica ženskog ansambla koja pleše i svira ukulele, Marilyn pokazuje svu svoju jednostavnost i prirodnu komičnost...)
Rijetko koji film uspjeva kombinirati screwball komediju u stilu braće Marx, simpatičnu romansu koja vam brzo prirasta srcu te biti istovremeno pun seksualno sugestivnog sadržaja i vrlo suptilnih naznaka nečeg „dubljeg“ i ozbiljnijeg, bez da djeluje neukusno. „Neki to vole vruće“ bilježi uspjeh po svim točkama! Bilo da uzmemo luckastog Jerryja, kojega je samo Jack Lemmon s onom svojom facom mogao izvući, nešto ozbiljnijeg, pomalo proračunatog Joea, koji Tonyju Curtisu pristaje kao saliven, ili Marilyn Monroe s onim maznim, namjerno infantilnim glasom, a da niti ne spominjemo cijelu plejadu odličnih sporednih likova bez kojih niti ovo troje ne bi bili ono što jesu – zamjerkama jednostavno nema mjesta. Motiv zamjene identiteta, klasične karikature mafije, naivnih bogataša, budalastih plavuša koje se uvijek „zakače“ za pogrešne muškarce, čak i samog vodećeg dvojca od kojih je jedan „mozak“ svega, a drugi tek simpatični sidekick, ostali su kao šablona po kojoj su se snimali filmovi desetcima godina kasnije, jer se jednostavno radi o tipu humora koji i danas još uvijek „pali“. Radilo se o urnebesnim scenama bijega, odličnom završnom punchlineu, sceni Osgooda i „Daphne“ kako plešu tango ili jednostavno, bilo kojem krupnom kadru Lemmona i Curtisa onako natrackanih kao „Daphne“ i „Josephine“, za zdravu dozu smijeha nikako nećete ostati uskraćeni... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
'Neki to vole vruće' uspješan je spoj komedije zabune i parodije usmjerene na američko društvo u doba kad je kriminal na ulicama američkih gradova cvjetao. Rađanje i uzlet pin-up kulture djevojaka, dimne zavjese i show programi u zidovima pogrebnih poduzeća, buđenje požude američkih djevojaka za gospodom jet-setterima, tipično američki način života sa stalnim selidbama i putovanjima, klišeji amerikanizma, parodija gangstera i policije koji se progone manje ozbiljno nego pas i mačka i tako dalje. Sve to i još mnogo toga preplavljuje ovu vječnu komediju. Međutim, ne valja se nasukati na zamku da se tu radi samo o običnom screwballu i britkoj zezanciji. Film itekako ima svoje 'bodlje'. A opet, komedija je napravljena s toliko finoće da se nećete morati uvrijediti... (Goran Markovčić, http://blog.dnevnik.hr/7th-art)
http://www.imdb.com/title/tt0053291/?ref_=fn_al_tt_1
Personifikacija hollywoodskog glamura, seks simbol '50-ih koji je opstao i do današnjih dana... Hrabra i pametna, sposobna i vrijedna, talentirana glumica i vješta poslovna žena, žena o kojoj je napisano preko tisuću kojekakvih knjiga i danas je predmet istraživanja a njena nagla smrt, u neobičnim okolnostima, ljubavna veza s Kennedyjevima, traljava policijska istraga i mnogo laži isprela je jedan od najvećih mitova 20. stoljeća u filmskom svijetu. Neki vole njenu ljepotu, a neki ranjivost i nježnost koju je skrivala ispod teške filmske šminke. Njena slika, prema van, bila je i ostala jednim od najboljih projekata u vrijeme kada marketing i P.R. nije bio kao danas.
SJEĆANJE NA MARYLIN MONROE
Sve je započelo kada je 18-godišnja Norma Jean, radnica u tvornici padobranske opreme, snimljena za propagandne potrebe ratne kampanje tj. za dizanje morala junacima na ratištima diljem svijeta. Tu je otkriva fotograf David Conover i nudi posao, koji Norma objeručke prihvaća želeći pobjeći iz siromašne svakodnevnice. Postaje poznata pozirajući gola za kalendar "Zlatni snovi", a nakon toga pojavila se na naslovnicama 33 nacionalna magazina. Uloga nevjerne žene koja koristi izgled da bi manipulirala ljudima i koju ubija suprug (Niagara, 1953.) bila joj je odskočna daska u karijeri, a komedija "Muškarci više vole plavuše" (1953.) definitivno je potvrđuje kao superzvijezdu. Proglašena je novom boginjom seksa, a popularnost povećava udajom za nacionalnog sportskog heroja, zvijezdu baseballa Joe Di Maggia...
Rođena je 1. lipnja 1926. u Kaliforniji, i imala je sve osim glamuroznog djetinjstva. Njena majka Gladys Baker rodila ju je kao vanbračno dijete. Gladys je radila kao montažerka u RKO studiju, ali je, kada je Normi bilo sedam godina, radi psihičkih problema i nervnog sloma Gladys je smještena u instituciju za mentalno oboljele. Mala Norma Jean većinu djetinjstva provodi po sirotištima i ustanovama za zbrinjavanje napuštene djece, s obzirom da je se otac Edward Mortenson odrekao još prije rođenja. Sa 11 godina je prihvaćaju prijateljičini roditelji, sa kojima živi sve do njihove selidbe. Pošto nisu imali sredstava povesti je sa sobom, 16-godišnja Norma suočena je sa prvim velikim izborom u svom životu: udati se ili natrag u sirotište.
Izbor pada na Jimmyja Doughertyja, sa kojim se zabavljala šest mjeseci i čija žena postaje 19. lipnja 1942. "Ona je bila slatka, velikodušna i religiozna djevojka koja je voljela biti mažena", prisjećao se kasnije Jimmy, kojeg je, ako je vjerovati biografima, Norma Jean zaista i voljela. Možda bi ovo bio happy end priče o nesretnom djetinjstvu da Dougherty nije bio poslat na pacifičko ratište, a Norma počela raditi u tvornici oružja. Tu je sasvim slučajno otkriva fotograf David Conover, slikajući za Yank magazin žene koje daju doprinos ratu. Mali zlatni rudnik donijet će ovom fotografu mnogo novaca, s obzirom da Norma preko njega nalazi prve poslove modela, od kojih sama zarađuje pet dolara po snimanju. Neke od njenih slika privukle su Howarda Hughesa, direktora studija RKO, za koji je radila njena majka, koji joj je ponudio ugovor. Međutim, opiturana u plavo, razvedena i sa imenom svoje bake, Norma je već postala starleta u 20th Century Foxu. Tako je rođena Marilyn Monroe.
Prvu ulogu na filmy Marilyn je imala u "The Shocking Miss Pilgrim", snimljenom 1947. Male uloge igrat će sve do 1950, kada dobiva ulogu u "Džungla na asfaltu" Johna Hustona, da bi kasnije te godine igrala u "Sve o Evi", koji joj je donio naredne poslove. Iako je u sljedeće tri godine snimila veliki broj filmova, uloga u "Nijagari" ju je od glupe plavuše pretvorila u pravu glumicu. Paralelno sa filmovima raste i njena slava. Bilo je dovoljno samo da se pojavi u javnosti pa da sve stane. Muškarcima je od nje zastajao dah, a žene su masovno pituravale kosu u plavo. Marilyn se 14. siječnja 1954. udaje za čuvenog baseball igrača Joea DiMaggia, kojeg je upoznala dvije godine ranije na ugovorenom sastanku. "Ne znam da li sam zaljubljena u njega", izjavila je za novine nakon što se saznalo za njihovu vezu, "ali mi se sviđa više nego ijedan drugi muškarac do sada." Brak koji je počeo medenim mjesecom u Tokiju, za vrijeme kojeg je Marilyn obišla američke trupe u Koreji, završio je nakon devet mjeseci. Joe nije mogao podnijeti slavu svoje supruge, ali ju je nastavio voljeti sve do svoje smrti.
1952. osvanule su fotografije koje je snimila 1949., za honorar od 50 dolara. Hugh Hefner objavio ih je u svom “Playboyu” i – reakcija “svijeta” je bila strašna. Ona se nije sramila, nije se ispričala i nije joj je bilo žao. Rekla je samo, “bila sam gladna”. Istina, to je bilo vrijeme buđenja puritanske Amerike, počelo se pričati o seksu i seksualnosti, obline su se vidjele u modi, kupaći kostimi su postali kraći i laganiji, a ljubav, putena, pojavljivala se u glazbi, knjigama i naravno filmu. Osim toga javna je tajna bila da svi koji žele ulogu moraju proći “audiciju na kauču” a Marilyn nije o tome, kasnije, lagala. Rekla je, da, jesam, kao i svi. Zanimljivo, Hefner, koji je na temelju naslovnice stekao bogatstvo, nikada joj nije dao ni novčića ni rekao hvala.
Iako ju je proslavio, Marilyn je odlučila odbaciti image glupe plavuše, pa se 1955. seli u New York, gdje počinje uzimati satove glume u studiju čuvenog Leeja Strasberga. Godinu dana kasnije pokreće vlastitu filmsku kompaniju, koja je producirala filmove "Autobusna stanica" i "Princ i plesačica", u kojem je nastupila uz Sir Laurencea Oliviera. Ova dva filma dozvolili su joj demonstraciju talenta i početak dobivanja ozbiljnijih uloga ("Neki to vole vruće" donosi joj Zlatni globus za najbolju glumicu u komediji).
U New Yorku upoznaje svog omiljenog pisca, dramatičara Arthura Millera, za kojeg se udaje 29. lipnja 1956. Dok su bili u braku, Arthur je, specijalno za Marilyn, napisao scenarij za film "The Misfits", u kojem je nastupila sa Clarkom Gableom. Oboma će ovo biti posljednji snimljeni film. Marilyn je film snimila u sjeni raspada braka sa Millerom, od kojeg se i službeno razvela samo tjedan dana prije nego je film pušten u distribuciju. Na rubu nervnog sloma, nekoliko sedmica nakon premijere, Marilyn je primljena u psihijatrijsku ustanovu radi uživanja u prekomjernim količinama alkohola i droga. Ovo ju je koštalo i posljednjeg započetog filma "Something's Got To Give", na čijem se snimanju pojavljivala sporadično, pa ju je studio tužio za 750.000 dolara odštete za neprofesionalno ponašanje. Parnica nikada nije okončana.
Ovo je, kažu, i vrijeme kada počinje njena navodna veza sa predsjednikom J. F. Kennedyjem i njegovim bratom Robertom. Nezaboravan momenat ostat će rođendanska pjesma koju je Marilyn otpjevala Johnu pred TV kamerama i predstavnicima svih američkih medija. U isto vrijeme priča se da je održavala vezu sa čelnim ljudima mafije, koji su, kaže teorija zavjere, planirali ubojstvo Kennedyjevih. Postoji i legenda o malom crvenom dnevniku u koji je Marilyn zapisivala svoje intimne susrete sa predsjednikoim (i bratom) i svim ljudima mafije, te o tome kako je planirala održati press-konferenciju na kojoj bi bilo sve razjašnjeno. Nije stigla. Dva dana prije planirane konferencije i nekoliko dana prije ponovnog vjenčanja sa DiMaggiom, za kojeg se pristala ponovo udati, nađena je mrtva u svome stanu.
U kratku i uzbudljivu životu okusila je i frustracije nesretna djetinjstva, kao i traume svjetske slave i popularnosti, izgrađene na hollywoodskim komedijama. U ranim jutarnjim satima 6. kolovoza 1962. Eunice Murray, spremačica, svojim je ključem otključala kuću u kalifornijskom Brentwoodyju. Nekoliko minuta kasnije, u krevetu u spavaćoj sobi naći će beživotno tijelo svoje poslodavke. Opružena preko kreveta, mrtva Norma Jean Baker ostat će tako još četiri sata do dolaska prvih patrolnih kola i liječnika Leeja Grensberga, koji će proglasiti smrt od prekomjerne doze tableta za spavanje, koje joj je svojeručno prepisao. U kasnijim izdanjima svih američkih novina na naslovnim stranama osvanut će ogromni naslovi: Marilyn Monroe je mrtva!
Premda je policija objavila da je umrla od prevelike doze tableta za spavanje, mnogi su sumnjali u tu priču. Razlog smrti vjerojatno su njezine veze s Kennedyjima i mafijom. Živjela je brzo, bila osvježenje i novost u tipologiji star sistema, umrla je misterioznom smrću i postala jednim od najpoznatijih lica na našem planetu ostavljajući iza sebe horde imitatora (Jane Mansfield, Mammie van Doren, Diana Dors, Sheree North, Anita Ekberg...). Za njenu smrt okrivljeni su CIA, FBI, mafija i klan Kennedy. Sahranjena je na Corridor of Memories br. 24 u Westwood Memorial Parku u Los Angelesu. Godinama nakon toga na njen grob stizale su svakog trećeg dana ruže koje je slao DiMaggio. Na dan kad je umrla, Marilyn je imala 36 godina. Snimila je 30 filmova i ostavila jedan nezavršen. Naučila nas je kako su dijamanti najbolji prijatelji djevojke, pretvorila hladan zrak iz podzemne željeznice u najseksipilniju stvar na svijetu i postala ikonom 20. stoljeća.
ako vas još nešto zanima o najpoznatijoj plavuši koja je ikada hodala Zemljom, kliknite gornji link i naći ćete vrlo, vrlo zanimljiv tekst od kojeg smo i mi "posudili" uvod...

Modesty Blaise, 1966. Joseph Losey, 120 min. GB
Scenarij: Evan Jones
Uloge: Monica Vitti, Terence Stamp, Dirk Bogarde, Harry Andrews, Michael Craig
Usluge tajne agentice Modesty Blaise zatraži britanska vlada kada sazna da poznati kriminalac Gabriel namjerava ukrasti vrijednu pošiljku dijamanata namijenjenu šeiku s Bliskog istoka. Modesty u posao uključuje svog pomoćnika Willija, no ne zna da Gabriel već ima neke planove za njih...
Ako je ikada postojao lik koji je utjelovio pojam slobodne, samostalne, drske, hrabre i ženstvene žene kojoj nije potreban muškarac, onda je to sasvim sigurno bila Modesty... Uvijek obučena u crno, crne kose, očiju iscrtanih tušem i vječno ozbiljna, Modesty Blaise je djelo britanskog strip-scenarista Petera O'Donnella, a crtač je bio Jim Holdaway. Godina je 1963., a strip je ubrzo postao vrlo popularan, te ekraniziran 1966.
Kod današnjih generacija Modesty vjerojatno neće izazvati „ekstazu“, no treba imati na umu da se Modesty zapravo rodila u 60-ima i postala jedna od najpopularnijih junakinja u vrijeme dok žene još nisu radile, a seksualna revolucija i kontracepcijska pilula tek su se trebale dogoditi. Ili, kako je zapisao povjesničar Paul Gravett u svojoj knjizi “Great British Comics”: “Šezdesete su počele svingati, a čvrsta, samostalna, inteligentna Modesty najavila je seizmičke društvene i seksualne promjene koje će se tek dogoditi”.
PEDESETOGODIŠNJACI U nastavku ciklusa pedesetogodišnjaka, filmova snimljenih prije 50 godina, točnije 1966. nekoliko je naslova kojima protok desetljeća čini dobro i koji poput vrhunskoga starog vina sa svakom novom godinom dobivaju na boji, okusu i bukeu, dok kod nekih od njih pri ponovnim gledanjima možda jasnije bivaju razvidne slabosti koje su se mogle uočiti i u vrijeme premijera. (HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0060708/?ref_=fn_al_tt_1

Man Who Fell to Earth, 1976. Nicolas Roeg, 140 min. UK
Scenarij: Paul Mayersberg, prema istoimenom romanu Waltera Travisa
Uloge: David Bowie, Rip Torn, Candy Clark, Buck Henry
U svojoj prebogatoj karijeri Bowie je ostvario 38 uloga u filmovima. Prvi put na filmu se pojavio 1967. godine u kratkom hororu "The Image" u kojem, kao mali dječak progoni slikara koji ga je nacrtao. Prvi veliki film koji je nosio bio je "Čovjek koji je pao na zemlju" tumačeći vanzemaljca koji na Zemlju dolazi sakupiti vodu koja je potrebna njegovoj umirućoj planeti. Vizuelno veoma uzbudljiv, ovaj film je i danas aktualan i vrijedan gledanja.
Izvanzemaljac, koji je stigao na Zemlju u potrazi za vodom za svoj rodni planet, razvija pod imenom Thomas Jerome Newton uspješnu poslovnu karijeru temeljenu na patentima, poput samorazvijajućeg filma. No, njegove mu superiorne intelektualne i emocionalne osobine ni na poslovnom, ni na privatnom planu, usprkos prividnim uspjesima, ne donose željene rezultate, te on tone u rezignaciju i alkoholizam...
Prikaz civilizacije iz vizure tuđinca, čija dobronamjernost na kraju biva pobijeđena ispraznošću suvremenog života, korporacijskim makinacijama te strahom i nepovjerenjem prema drugome, Roeg je vizualizirao oslanjajući se ponajprije na nelinearnu montažu brižljivo koncipiranih prizora te razigranu izvedbu Davida Bowieja u ulozi krhka otuđena stranca... (T.Brlek / Hrvatski filmski leksikon)
http://www.imdb.com/title/tt0074851/?ref_=fn_al_tt_1

Some like it hot, 1959. Billy Wilder, 120 min. USA
Scenarij: Billy Wilder, I. A. L. Diamond (scenarij je inspiriran njemačkom farsom“Fanfaren der Liebe“ iz 1951.)
Uloge: Marilyn Monroe, Jack Lemmon, Tony Curtis, George Raft, Joe E. Brown, Pat O’Brian, Nehemiah Persoff, Joan Shawlee, Billy Gray
Nakon što su ostali bez posla i jedva izbjegli mafijaški pokolj na dan sv. Valentina, glazbenici Joe i Jerry, prerušeni u žene, pridružuju se orkestru na Floridi gdje i gangsteri imaju konvenciju... (Klasik Billyja Wildera svojedobno je Američki filmski institut proglasio najboljom komedijom svih vremena. Uloga Sugar Kane Kowalczyk je neupitno sama Marilyn Monroe u privatnom životu. S pravilnom dozom nevinosti i seksipila te neospornim magnetizmom, kao pjevačica ženskog ansambla koja pleše i svira ukulele, Marilyn pokazuje svu svoju jednostavnost i prirodnu komičnost...)
Rijetko koji film uspjeva kombinirati screwball komediju u stilu braće Marx, simpatičnu romansu koja vam brzo prirasta srcu te biti istovremeno pun seksualno sugestivnog sadržaja i vrlo suptilnih naznaka nečeg „dubljeg“ i ozbiljnijeg, bez da djeluje neukusno. „Neki to vole vruće“ bilježi uspjeh po svim točkama! Bilo da uzmemo luckastog Jerryja, kojega je samo Jack Lemmon s onom svojom facom mogao izvući, nešto ozbiljnijeg, pomalo proračunatog Joea, koji Tonyju Curtisu pristaje kao saliven, ili Marilyn Monroe s onim maznim, namjerno infantilnim glasom, a da niti ne spominjemo cijelu plejadu odličnih sporednih likova bez kojih niti ovo troje ne bi bili ono što jesu – zamjerkama jednostavno nema mjesta. Motiv zamjene identiteta, klasične karikature mafije, naivnih bogataša, budalastih plavuša koje se uvijek „zakače“ za pogrešne muškarce, čak i samog vodećeg dvojca od kojih je jedan „mozak“ svega, a drugi tek simpatični sidekick, ostali su kao šablona po kojoj su se snimali filmovi desetcima godina kasnije, jer se jednostavno radi o tipu humora koji i danas još uvijek „pali“. Radilo se o urnebesnim scenama bijega, odličnom završnom punchlineu, sceni Osgooda i „Daphne“ kako plešu tango ili jednostavno, bilo kojem krupnom kadru Lemmona i Curtisa onako natrackanih kao „Daphne“ i „Josephine“, za zdravu dozu smijeha nikako nećete ostati uskraćeni... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
'Neki to vole vruće' uspješan je spoj komedije zabune i parodije usmjerene na američko društvo u doba kad je kriminal na ulicama američkih gradova cvjetao. Rađanje i uzlet pin-up kulture djevojaka, dimne zavjese i show programi u zidovima pogrebnih poduzeća, buđenje požude američkih djevojaka za gospodom jet-setterima, tipično američki način života sa stalnim selidbama i putovanjima, klišeji amerikanizma, parodija gangstera i policije koji se progone manje ozbiljno nego pas i mačka i tako dalje. Sve to i još mnogo toga preplavljuje ovu vječnu komediju. Međutim, ne valja se nasukati na zamku da se tu radi samo o običnom screwballu i britkoj zezanciji. Film itekako ima svoje 'bodlje'. A opet, komedija je napravljena s toliko finoće da se nećete morati uvrijediti... (Goran Markovčić, http://blog.dnevnik.hr/7th-art)
http://www.imdb.com/title/tt0053291/?ref_=fn_al_tt_1
Personifikacija hollywoodskog glamura, seks simbol '50-ih koji je opstao i do današnjih dana... Hrabra i pametna, sposobna i vrijedna, talentirana glumica i vješta poslovna žena, žena o kojoj je napisano preko tisuću kojekakvih knjiga i danas je predmet istraživanja a njena nagla smrt, u neobičnim okolnostima, ljubavna veza s Kennedyjevima, traljava policijska istraga i mnogo laži isprela je jedan od najvećih mitova 20. stoljeća u filmskom svijetu. Neki vole njenu ljepotu, a neki ranjivost i nježnost koju je skrivala ispod teške filmske šminke. Njena slika, prema van, bila je i ostala jednim od najboljih projekata u vrijeme kada marketing i P.R. nije bio kao danas.
SJEĆANJE NA MARYLIN MONROE
Sve je započelo kada je 18-godišnja Norma Jean, radnica u tvornici padobranske opreme, snimljena za propagandne potrebe ratne kampanje tj. za dizanje morala junacima na ratištima diljem svijeta. Tu je otkriva fotograf David Conover i nudi posao, koji Norma objeručke prihvaća želeći pobjeći iz siromašne svakodnevnice. Postaje poznata pozirajući gola za kalendar "Zlatni snovi", a nakon toga pojavila se na naslovnicama 33 nacionalna magazina. Uloga nevjerne žene koja koristi izgled da bi manipulirala ljudima i koju ubija suprug (Niagara, 1953.) bila joj je odskočna daska u karijeri, a komedija "Muškarci više vole plavuše" (1953.) definitivno je potvrđuje kao superzvijezdu. Proglašena je novom boginjom seksa, a popularnost povećava udajom za nacionalnog sportskog heroja, zvijezdu baseballa Joe Di Maggia...
Rođena je 1. lipnja 1926. u Kaliforniji, i imala je sve osim glamuroznog djetinjstva. Njena majka Gladys Baker rodila ju je kao vanbračno dijete. Gladys je radila kao montažerka u RKO studiju, ali je, kada je Normi bilo sedam godina, radi psihičkih problema i nervnog sloma Gladys je smještena u instituciju za mentalno oboljele. Mala Norma Jean većinu djetinjstva provodi po sirotištima i ustanovama za zbrinjavanje napuštene djece, s obzirom da je se otac Edward Mortenson odrekao još prije rođenja. Sa 11 godina je prihvaćaju prijateljičini roditelji, sa kojima živi sve do njihove selidbe. Pošto nisu imali sredstava povesti je sa sobom, 16-godišnja Norma suočena je sa prvim velikim izborom u svom životu: udati se ili natrag u sirotište.
Izbor pada na Jimmyja Doughertyja, sa kojim se zabavljala šest mjeseci i čija žena postaje 19. lipnja 1942. "Ona je bila slatka, velikodušna i religiozna djevojka koja je voljela biti mažena", prisjećao se kasnije Jimmy, kojeg je, ako je vjerovati biografima, Norma Jean zaista i voljela. Možda bi ovo bio happy end priče o nesretnom djetinjstvu da Dougherty nije bio poslat na pacifičko ratište, a Norma počela raditi u tvornici oružja. Tu je sasvim slučajno otkriva fotograf David Conover, slikajući za Yank magazin žene koje daju doprinos ratu. Mali zlatni rudnik donijet će ovom fotografu mnogo novaca, s obzirom da Norma preko njega nalazi prve poslove modela, od kojih sama zarađuje pet dolara po snimanju. Neke od njenih slika privukle su Howarda Hughesa, direktora studija RKO, za koji je radila njena majka, koji joj je ponudio ugovor. Međutim, opiturana u plavo, razvedena i sa imenom svoje bake, Norma je već postala starleta u 20th Century Foxu. Tako je rođena Marilyn Monroe.
Prvu ulogu na filmy Marilyn je imala u "The Shocking Miss Pilgrim", snimljenom 1947. Male uloge igrat će sve do 1950, kada dobiva ulogu u "Džungla na asfaltu" Johna Hustona, da bi kasnije te godine igrala u "Sve o Evi", koji joj je donio naredne poslove. Iako je u sljedeće tri godine snimila veliki broj filmova, uloga u "Nijagari" ju je od glupe plavuše pretvorila u pravu glumicu. Paralelno sa filmovima raste i njena slava. Bilo je dovoljno samo da se pojavi u javnosti pa da sve stane. Muškarcima je od nje zastajao dah, a žene su masovno pituravale kosu u plavo. Marilyn se 14. siječnja 1954. udaje za čuvenog baseball igrača Joea DiMaggia, kojeg je upoznala dvije godine ranije na ugovorenom sastanku. "Ne znam da li sam zaljubljena u njega", izjavila je za novine nakon što se saznalo za njihovu vezu, "ali mi se sviđa više nego ijedan drugi muškarac do sada." Brak koji je počeo medenim mjesecom u Tokiju, za vrijeme kojeg je Marilyn obišla američke trupe u Koreji, završio je nakon devet mjeseci. Joe nije mogao podnijeti slavu svoje supruge, ali ju je nastavio voljeti sve do svoje smrti.
1952. osvanule su fotografije koje je snimila 1949., za honorar od 50 dolara. Hugh Hefner objavio ih je u svom “Playboyu” i – reakcija “svijeta” je bila strašna. Ona se nije sramila, nije se ispričala i nije joj je bilo žao. Rekla je samo, “bila sam gladna”. Istina, to je bilo vrijeme buđenja puritanske Amerike, počelo se pričati o seksu i seksualnosti, obline su se vidjele u modi, kupaći kostimi su postali kraći i laganiji, a ljubav, putena, pojavljivala se u glazbi, knjigama i naravno filmu. Osim toga javna je tajna bila da svi koji žele ulogu moraju proći “audiciju na kauču” a Marilyn nije o tome, kasnije, lagala. Rekla je, da, jesam, kao i svi. Zanimljivo, Hefner, koji je na temelju naslovnice stekao bogatstvo, nikada joj nije dao ni novčića ni rekao hvala.
Iako ju je proslavio, Marilyn je odlučila odbaciti image glupe plavuše, pa se 1955. seli u New York, gdje počinje uzimati satove glume u studiju čuvenog Leeja Strasberga. Godinu dana kasnije pokreće vlastitu filmsku kompaniju, koja je producirala filmove "Autobusna stanica" i "Princ i plesačica", u kojem je nastupila uz Sir Laurencea Oliviera. Ova dva filma dozvolili su joj demonstraciju talenta i početak dobivanja ozbiljnijih uloga ("Neki to vole vruće" donosi joj Zlatni globus za najbolju glumicu u komediji).
U New Yorku upoznaje svog omiljenog pisca, dramatičara Arthura Millera, za kojeg se udaje 29. lipnja 1956. Dok su bili u braku, Arthur je, specijalno za Marilyn, napisao scenarij za film "The Misfits", u kojem je nastupila sa Clarkom Gableom. Oboma će ovo biti posljednji snimljeni film. Marilyn je film snimila u sjeni raspada braka sa Millerom, od kojeg se i službeno razvela samo tjedan dana prije nego je film pušten u distribuciju. Na rubu nervnog sloma, nekoliko sedmica nakon premijere, Marilyn je primljena u psihijatrijsku ustanovu radi uživanja u prekomjernim količinama alkohola i droga. Ovo ju je koštalo i posljednjeg započetog filma "Something's Got To Give", na čijem se snimanju pojavljivala sporadično, pa ju je studio tužio za 750.000 dolara odštete za neprofesionalno ponašanje. Parnica nikada nije okončana.
Ovo je, kažu, i vrijeme kada počinje njena navodna veza sa predsjednikom J. F. Kennedyjem i njegovim bratom Robertom. Nezaboravan momenat ostat će rođendanska pjesma koju je Marilyn otpjevala Johnu pred TV kamerama i predstavnicima svih američkih medija. U isto vrijeme priča se da je održavala vezu sa čelnim ljudima mafije, koji su, kaže teorija zavjere, planirali ubojstvo Kennedyjevih. Postoji i legenda o malom crvenom dnevniku u koji je Marilyn zapisivala svoje intimne susrete sa predsjednikoim (i bratom) i svim ljudima mafije, te o tome kako je planirala održati press-konferenciju na kojoj bi bilo sve razjašnjeno. Nije stigla. Dva dana prije planirane konferencije i nekoliko dana prije ponovnog vjenčanja sa DiMaggiom, za kojeg se pristala ponovo udati, nađena je mrtva u svome stanu.
U kratku i uzbudljivu životu okusila je i frustracije nesretna djetinjstva, kao i traume svjetske slave i popularnosti, izgrađene na hollywoodskim komedijama. U ranim jutarnjim satima 6. kolovoza 1962. Eunice Murray, spremačica, svojim je ključem otključala kuću u kalifornijskom Brentwoodyju. Nekoliko minuta kasnije, u krevetu u spavaćoj sobi naći će beživotno tijelo svoje poslodavke. Opružena preko kreveta, mrtva Norma Jean Baker ostat će tako još četiri sata do dolaska prvih patrolnih kola i liječnika Leeja Grensberga, koji će proglasiti smrt od prekomjerne doze tableta za spavanje, koje joj je svojeručno prepisao. U kasnijim izdanjima svih američkih novina na naslovnim stranama osvanut će ogromni naslovi: Marilyn Monroe je mrtva!
Premda je policija objavila da je umrla od prevelike doze tableta za spavanje, mnogi su sumnjali u tu priču. Razlog smrti vjerojatno su njezine veze s Kennedyjima i mafijom. Živjela je brzo, bila osvježenje i novost u tipologiji star sistema, umrla je misterioznom smrću i postala jednim od najpoznatijih lica na našem planetu ostavljajući iza sebe horde imitatora (Jane Mansfield, Mammie van Doren, Diana Dors, Sheree North, Anita Ekberg...). Za njenu smrt okrivljeni su CIA, FBI, mafija i klan Kennedy. Sahranjena je na Corridor of Memories br. 24 u Westwood Memorial Parku u Los Angelesu. Godinama nakon toga na njen grob stizale su svakog trećeg dana ruže koje je slao DiMaggio. Na dan kad je umrla, Marilyn je imala 36 godina. Snimila je 30 filmova i ostavila jedan nezavršen. Naučila nas je kako su dijamanti najbolji prijatelji djevojke, pretvorila hladan zrak iz podzemne željeznice u najseksipilniju stvar na svijetu i postala ikonom 20. stoljeća.
ako vas još nešto zanima o najpoznatijoj plavuši koja je ikada hodala Zemljom, kliknite gornji link i naći ćete vrlo, vrlo zanimljiv tekst od kojeg smo i mi "posudili" uvod...

PEDESETOGODIŠNJACI: TKO SE BOJI VIRGINIJE WOOLF?
Who's Afraid of Virginia Woolf?, 1966. Mike Nichols, 131 min. USA
Scenarij: Ernest Lehman prema istoimenom kazališnom djelu Edwarda Albeea
Uloge: Elizabeth Taylor, Richard Burton, George Segal, Sandy Dennis
Sveučilišnom profesoru povijesti Georgu, i njegovoj supruzi Marthi, u posjet dolazi novopridošli predavač biologije Nick sa suprugom Honey. Večer se međutim završava u bujici oštrih dijaloga kao rezultat propalog braka Georga i Marthe koji pred mladim kolegama poravnjavaju račune iz prošlosti dok ispijaju na litre viskija. Martha je u filmu frustrirana alkoholičarka čija vulgarnost jezika nadmašuje granice dobrog ukusa tog vremena u kojem je žena bila dobra supruga a porodica općenito ono što se nazivalo američkim tradicionalnim društvom.
Film „Tko se boji Virginije Woolf“ bio je prvi film u čijim je dijalozima netko izgovorio riječ "bugger" (hulja?). Predstavljen je kao kontroverzan jer prikazuje odnose u obitelji koji su bili taboo u društvu koje je baštinilo tradicionalističke vrijednosti. Oštrina dijaloga ovog filma bila je i povod za uvođenja filmskog ratinga R.
Zajednički život Elizabeth Taylor i Richarda Burtona bio je mnogo više obilježen njihovim burnim ljubavnim životom uključujući i dva braka i dva razvoda. Mnogo više od njihovih zajedničkih filmskih projekata. Jedan od njih, film „Cleopatra“, završen je totalnim fijaskom i gotovo je odveo u bankrot Twentieth Century Fox, kompaniju koja ga je producirala. 1966. godine Ernest Lehman odlučuje se na riskantan potez ekranizacije broadwayskog djela Edwarda Albeea, isplativši po milijun dolara glavnim glumcima, Liz Taylor i Richardu Burtonu, te povjerivši redateljski posao tada debitantu Miku Nicholsu. Za Burtona je uloga u film došla kao potvrda neospornog glumačkog talenta koji je postao nesiguran nakon neuspjeha „Cleopatre“ nekoliko godina ranije. Za Taylor, film je bio izazov da izađe iz klišea lijepih kraljica i naivnih i slatkih žena paćenica. Bila je ovo uloga liberalnog vremena koje dolazi i nešto sasvim različito od onoga što je glumila do tada...
„Tko se boji Virginije Woolf?“ današnjem gledatelju može činiti manje šokantnim i revolucionarnim nego onome prije 45 godina, ali snaga i svježina toga filma jednaka je kao i 1966. kada je od trinaest nominacija za Oscara potvrdio njih pet (Elizabeth Taylor, Sandy Dennis, scenografi Richard Sylbert i George James Hopkins, kostimografkinja Irene Sharaff i snimatelj Haskell Wexler). Nedvojbeno, riječ je o najuspješnijem od brojnih pokušaja da se par Burton – Taylor iskoristi na filmu te jednoj od najboljih filmskih adaptacija dramskog teksta uopće... (Dean Kotiga, www.filmovi.hr)
PEDESETOGODIŠNJACI U nastavku ciklusa pedesetogodišnjaka, filmova snimljenih prije 50 godina, točnije 1966. nekoliko je naslova kojima protok desetljeća čini dobro i koji poput vrhunskoga starog vina sa svakom novom godinom dobivaju na boji, okusu i bukeu, dok kod nekih od njih pri ponovnim gledanjima možda jasnije bivaju razvidne slabosti koje su se mogle uočiti i u vrijeme premijera. (HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0061184/?ref_=fn_al_tt_1

James White, 2015. Josh Mond, 85 min. USA
Scenarij: Josh Mond
Uloge: Christopher Abbott, Cynthia Nixon, Scott Mescudi
James White je problematični dvadeset-i-nešto-godišnjak koji se trudi opstati u užurbanom New Yorku. Upušta se u divlji, hedonistički način života, no sve se promijeni kada mu se razboli majka. Morat će naučiti živjeti drugačije. Ili će opstati u novim uvjetima ili će potpuno izgubiti kontrolu?
Josh Mond je indie autor koji obećava - njegov prvijenac je pametan, pronicljiv i zaokružen film guste i teške atmosfere o mladiću koji se muči preuzeti kontrolu nad svojim nemarnim, samouništavajućim ponašanjem...
http://www.imdb.com/title/tt4288636/?ref_=fn_al_tt_1

La French, 2014. Cédric Jimenez, FR / BEL
Scenarij: Audrey Diwan, Cédric Jimenez
Uloge: Jean Dujardin, Gilles Lellouche, Céline Sallette, Mélanie Doutey
Iako je prethodno nastupio u 30-ak filmova, francuski glumac Jean Dujardin je postao internacionalno poznat tek nakon uloge u crno-bijelom, komičnom filmu „The Artist“ koji mu je donio i Oscara za glavnu mušku ulogu. Prije toga je Dujardin određenom dijelu publike uglavnom bio poznat po komičnim ulogama u raznoraznim komedijama. Pa ipak, Dujardin se s vremena na vrijeme voli okušati i u ozbiljnijim i mračnijim ulogama: takva je kriminalistička drama „Francuska hobotnica“ gdje tumači suca koji godinama pokušava uništiti jedan od najmoćnijih lanaca droge u zemlji...
Marseilles, 1975. Pierre Michell doselio sa iz Metza zajedno s obitelji nakon što je postavljen za suca koji će se posvetiti organiziranom kriminalu. Odlučuje napasti French Connection, mafijašku organizaciju koja krijumčari heroin u cijelom svetu. Ne obazirući se na upozorenja, Michel kreće sam protiv Gaetana Zampe, čuvenog i nedodirljivog baruna zločina. Ali, Michel ubrzo shvaća da će morati promijeniti metode ukoliko želi doći do povoljnog iskoda...
Priča ovog filma je inspirirana istinitim događajima. „La French“ je priča o sukobu suca Michela i Gaetana Zampe, krupne figure Marseilleske kriminalne scene, koji je na čelu velike krijumčarske mafijaške organizacije. Poznat još i kao „Tany“ ili „Don Gaetano“, Zampa je stvorio pravo kriminalno carstvo na jugu Francuske. Prostitucija, reket, pljačke, krijumčarenje droge na internacionalnom nivou... bio je glavni svuda. Mladi sudac Pierre Michel je poslan u Marseilles 1975. godine zaustaviti ga. Nakon nekoliko godine borbe i brojnih hapšenja biva brutalno ubijen 1981. godine. Tanny Zampa je uhapšen 1983. godine, a preminuo je 1984. nakon pokušaja samoubojstva u zatvoru.
William Friedkin također je bio inspiriran ovom pričom snimajući kultnu „Francusku vezu“ sa Gene Hackmanom, Fernandom Reyom i Royom Scheiderom.
http://www.imdb.com/title/tt2935564/?ref_=fn_al_tt_1

La French, 2014. Cédric Jimenez, FR / BEL
Scenarij: Audrey Diwan, Cédric Jimenez
Uloge: Jean Dujardin, Gilles Lellouche, Céline Sallette, Mélanie Doutey
Iako je prethodno nastupio u 30-ak filmova, francuski glumac Jean Dujardin je postao internacionalno poznat tek nakon uloge u crno-bijelom, komičnom filmu „The Artist“ koji mu je donio i Oscara za glavnu mušku ulogu. Prije toga je Dujardin određenom dijelu publike uglavnom bio poznat po komičnim ulogama u raznoraznim komedijama. Pa ipak, Dujardin se s vremena na vrijeme voli okušati i u ozbiljnijim i mračnijim ulogama: takva je kriminalistička drama „Francuska hobotnica“ gdje tumači suca koji godinama pokušava uništiti jedan od najmoćnijih lanaca droge u zemlji...
Marseilles, 1975. Pierre Michell doselio sa iz Metza zajedno s obitelji nakon što je postavljen za suca koji će se posvetiti organiziranom kriminalu. Odlučuje napasti French Connection, mafijašku organizaciju koja krijumčari heroin u cijelom svetu. Ne obazirući se na upozorenja, Michel kreće sam protiv Gaetana Zampe, čuvenog i nedodirljivog baruna zločina. Ali, Michel ubrzo shvaća da će morati promijeniti metode ukoliko želi doći do povoljnog iskoda...
Priča ovog filma je inspirirana istinitim događajima. „La French“ je priča o sukobu suca Michela i Gaetana Zampe, krupne figure Marseilleske kriminalne scene, koji je na čelu velike krijumčarske mafijaške organizacije. Poznat još i kao „Tany“ ili „Don Gaetano“, Zampa je stvorio pravo kriminalno carstvo na jugu Francuske. Prostitucija, reket, pljačke, krijumčarenje droge na internacionalnom nivou... bio je glavni svuda. Mladi sudac Pierre Michel je poslan u Marseilles 1975. godine zaustaviti ga. Nakon nekoliko godine borbe i brojnih hapšenja biva brutalno ubijen 1981. godine. Tanny Zampa je uhapšen 1983. godine, a preminuo je 1984. nakon pokušaja samoubojstva u zatvoru.
William Friedkin također je bio inspiriran ovom pričom snimajući kultnu „Francusku vezu“ sa Gene Hackmanom, Fernandom Reyom i Royom Scheiderom.
http://www.imdb.com/title/tt2935564/?ref_=fn_al_tt_1

La chambre bleue, 2014. Mathieu Amalric, 76 min. FR
Scenarij: Stéphanie Cléau
Uloge: Mathieu Amalric, Léa Drucker, Stéphanie Cléau, Laurent Poitrenaux, Serge Bozon
Mathieu Amalric režira i tumači Juliena, sredovječnog trgovca koji se upušta u aferu s udanom ženom koja, poslije strastvenog seksa, iznosi nevjerojatan prijedlog. Odjednom se Julien nalazi usred policijske istrage – ali, što se zapravo dogodilo?
Snimljen prema romanu proslavljenog krimi-autora Georgesa Simenona, ova filmska zagonetka će se sklopiti na eliptični način koji će natjerati publiku da postavlja pitanja prilikom otkrivanja svakog djelića...
http://www.imdb.com/title/tt3230082/?ref_=fn_al_tt_1

Logbook_Serbistan, 2015. Želimir Žilnik, 94 min. RS
Scenarij: Želimir Žilnik
Projekt “Doku-drama LogBook_Serbistan” bavi se praćenjem primjene poglavlja o ljudskim pravima u oblasti migracija i azila u Srbiji, a koji realizira produkcija Playground iz Novog Sada. Projekt se financira sredstvima Evropske unije i dio je projekta “Jačanje medijskih sloboda“. Ideja na kojoj se zasniva projekt je da se probudi svijest građana, ali i medija o pravima i potrebama ljudi koji u Srbiju dolaze tražeći azil u kom vide spas od rata i siromaštva. Projekt podrazumijeva i rad na razbijanju predrasuda o tražiteljima azila koji na Balkan dolaze iz svih krajeva svijeta i pokušavaju preko njega stići do željenog odredišta koje je najčešće Evropska unija...
Bez vidnog uplitanja, bez upadljivije akrobatike, Žilnik (i) u ovom svom ostvarenju trijumfira na svim značajnim planovima, jer „Destinacija_Srbistan“ funkcionira i kao društveno angažirani (preciznije, društveno polemički) film i kao izvanredno uspjela i promućurna studija karaktera, kako i doliči, u kompliciranim i intrigantnim okolnostima... (Zoran Janković, www.fcs.rs)
http://www.imdb.com/title/tt4649694/?ref_=fn_al_tt_1

Cesky sen, 2004. Filip Remunda & Vít Klusák, 87 min. CZ
Scenarij: Filip Remunda & Vít Klusák
Film dokumentira najveću konzumerističku histeriju u Češkoj. Filip Remunda i Vit Klusak odlučili su iskoristiti svu psihološku i manipulativnu moć konzumerizma sa svim njenim perverznim elementima i stvoriti kampanju za nešto što ne postoji. Česki san je smiješan i provokativan pogled nautjecajnijeg turbulentnog potrošačkog društva na post-komunističko društvo. Ovaj kontroverzni projekt uzbunio je i medije i građane te je postao temom rasprave u češkom parlamentu.
http://www.imdb.com/title/tt0402906/?ref_=fn_al_tt_1

Gambling, Gods and LSD 2002. Peter Mettler, 180 min. CAN/H
Scenarij: Peter Mettler
Trosatni (dokumentarni) izlet raznim zemljama i kulturama, međusobno povezanih ljudi, mjesta i vremena. Iz Toronta Peter Mettler kreće na „antropološko“ putovanje tražeći sreću, sudbinu, vjeru...a najviše žudnju za sigurnošću u nesigurnom svijetu spajajući činjenice sa fantazijom...
http://www.imdb.com/title/tt0332626/?ref_=fn_al_tt_1

THE HIGH SUN / ZVIZDAN
2015., 123 min.
Director / Režija: Dalibor Matanić
Screenplay / Scenarij: Dalibor Matanić
Cast / Uloge: Tihana Lazović, Goran Marković, Nives Ivanković, Dado Ćosić, Trpimir Jukić, Mira Banjac, Slavko Sobin, Lukrecija Tudor, Ksenija Marinković
„The High Sun“ shines a light on three love stories, set in three consecutive decades, in two neighbouring villages with a long history of inter-ethnic hatred. It is a film about the fragility – and intensity – of forbidden love.
In the first story, set in 1991, a romantic attraction is forced under-ground when love becomes a forbidden luxury in the pre-war atmosphere of madness, confusion and fear.
In the second story, set in 2001, the war is over but the lovers find it impossible to turn their infatuation into an ongoing relationship: the scars of the war are still too fresh and cannot heal that easily.
The third story takes place in 2011, when love can finally take root, if the lovers can break free of the past. Evil and suspicion have not completely vanished from their lives and catharsis is not easy to achieve, but it is possible once again.
Film govori o zabranjenoj ljubavi, njenoj fragilnosti, ali i snazi. Radnja obuhvaća tri desetljeća, a smještena je u dva susjedna sela opterećena etničkim netrpeljivostima i povijesnim naslijeđem.
Prva je ljubavna priča smještena u 1991. godinu – predratna previranja, prve barikade i napetost koja među selima doseže vrhunac, nisu dobro okruženje ni za kakvu ljubav, a kamoli za dvoje mladih iz dvaju susjednih sela. Deset godina kasnije, rat je već gotov, ali ne i zaboravljen – ožiljci još nisu zacijelili i naši se protagonisti moraju suočiti s njima. Treća priča smještena je u 2011. godinu – ni zla, ni napetosti, ni sumnje nisu nestale, ali čini se da je vrijeme za novi početak.
Cairo International Film Festival 2015. Best Artistic Contribution
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard Jury Prize
Ghent International Film Festival 2015. Nominated / Best Film
Pula Film Festival 2015. Croatian Society of Film Critics Award - Octavian Award
Pula Film Festival 2015. Best Actress in a Leading Role
Pula Film Festival 2015. Best Actor in a Supporting Role
Pula Film Festival 2015. Best Actress in a Supporting Role
Pula Film Festival 2015. Best Costume Design
Pula Film Festival 2015. Best Director
Pula Film Festival 2015. Grand Golden Arena / Best Festival Film
Sarajevo Film Festival 2015. C.I.C.A.E. Award
Slovene Film Festival 2015. Feature Film
Slovene Film Festival 2015. Best Minority Coproduction
Slovene Film Festival 2015. Best Photography
http://www.imdb.com/title/tt4593108/?ref_=fn_al_tt_1

DROPS OF SEA, DROPS OF SUN / KAPI MORA, KAPI SUNCA
2012. 29 min.
Director / Režija: Matko Petrić
Narator: Ivica Vidović
Artistic/documentary film about small town Komiža on island Vis, was developed on the story of writer and journalist Renato Baretić, and verses of poet Jakša Fiamengo... The story of the town and the sea, the story of life and death, the story of coming and leaving, to be or not to be, fiction and reality of beautiful Vis and Komiža...
Filmski prvijenac Komižanina Matka Petrića "Kapi mora, kapi sunca" lirsko je dokumentarna priča u kojoj stihove pjesnika Jakše Fiamenga, također Komižanina, i tekstove književnika Renata Baretića, čita legendarni hrvatski glumac, opet Komižanin, Ivica Vidović. Priča je to o gradu i moru, o životu i smrti, o dolasku i odlasku – o biti ili ne biti, ispričana suptilnim filmskim jezikom pokretne slike, putem kojih nas redatelj baca iz kadra u kadar, kao iz bajke u stvarnost, pa opet iz stvarnosti u bajku, sve dok nam se doista ne zavrti u glavi, pa ne ostanemo na kraju u nedoumici: što je to zapravo stvarnost, a što bajka?

GANGSTER OF LOVE / GANGSTER TE VOLI
2013. 75 min.
Director / Režija: Nebojša Slijepčević
Screenplay / Scenarij: Nebojša Slijepčević, Vanja Jambrović
„Gangster of Love“ is a documentary tragicomedy, which highlights some serious social issues. Twenty-five years ago Nedjeljko Babić left his job as a carpenter to begin his God-given career: matching lonely men and women. He became famous very fast, thanks to his skill as a matchmaker, but also his nickname – Gangster. He got it solely thanks to his image: he always wears sunglasses. When the pretty Bulgarian Maja (33) asks Gangster to help her find a new husband, it initially appears to be a simple task. But she is a single mother and a foreigner, making it a mission impossible for Gangster.
„Gangster te voli“ dokumentarna je tragikomedija o ljubavnim odnosima u 21. stoljeću. Nedjeljko Babić bračni je posrednik. Prije 25 godina ostavio je posao parketara da bi se posvetio karijeri za koju je rođen: spajanju usamljenih muškaraca i žena. Brzo se proslavio zbog uspjeha, ali i svog zvučnog nadimka Gangster. Kada se Gangsteru za pomoć u pronalaženju muža obrati tridesetpetogodišnja Bugarka Maja, čini se da će njen slučaj biti vrlo jednostavan. No Maja je samohrana majka trogodišnjeg djeteta i strankinja pa slučaj postaje Gangsterova nemoguća misija.
Zurich Film Festival 2013. Nominated / Best International Documentary Film
ZagrebDox – Audience Award
Mediteran Film Festival, BIH – Audience Award
DOKUart – Audience Award
Minsk International Film Festival ‘Listapad’ – Special Mention Radio Unistar
Internationales Filmfestival Innsbruck 2014 – Best Documentary
Telekom UnderhillFest – Best film in regional competition; audience award
Millenium International Documentary Film Festival 2014, Bruxelles, Belgium – Special jury award for the most original film
http://www.imdb.com/title/tt2709312/?ref_=fn_al_tt_1

MARSHAL TITO'S SPIRIT / MARŠAL
1999., 97 min.
Director / Režija: Vinko Brešan
Screenplay / Scenarij: Vinko & Ivo Brešan
Cast / Uloge: Dražen Kuhn, Linda Begonja, Ivo Gregurević, Boris Buzančić, Ilija Ivezić, Inge Apelt, Predrag Vušović, Bojan Navojec, Ljubo Kapor
Stipan is a policeman who comes to a small Adriatic island off the Croatian coast in order to investigate reported strange phenomena that had frightened the whole population. At first, nobody wants to co-operate with him, but he finally finds that the island is being allegedly haunted by the ghost of Josip Broz Tito, Communist leader of former Yugoslavia. For Luka, the mayor, this is the opportunity to turn entire island into Tito-themed amusement park. Tito's WW2 veterans, on the other hand, don't believe in ghosts; for them, the apparition is actually Tito himself, who had returned in order to lead them into a new revolution which would restore Communism...
Having somewhat changed a true event (the fisherman of Novigrad, Borko Maroja, claims he saw the Tito's ghost and talked to it in 1995), the scriptwriters located their own story on a Dalmatian island, where appearance of the Tito's spirit provides opportunity to this ignored island and its inhabitants to leave their humdrum living by engaging in Socialist-partisan tourism… Ridiculing their own past and political idolatry, the authors bravely deal with the changed picture of the life - the result being a political satire smartly playing with our past and present, with our virtues and faults…
Stipan je policajac koji stiže na mali jadranski otok na hrvatskoj obali kako bi istražio čudne pojave koje su uplašile otočnu populaciju. U početku, nitko ne želi surađivati s njim, ali on ipak otkrije da se na otoku pojavio duh Josipa Broza Tita, komunističkog vođe bivše Jugoslavije. Za Luku, gradonačelnika, ovo je prilika da se cijeli otok pretvori u Titov tematski zabavni park. S druge strane Titovi ratni suborci, veterani, ne vjeruju u duhove - za njih je ukazanje zapravo sam Tito, koji se vratio kako bi ih poveo u novu revoluciju koja će vratiti komunizam...
Donekle mijenjajući izvorni slučaj (novigradski ribar Borko Maroja tvrdi da je 1995. godine vidio Titov duh i s njim razgovarao), scenaristi su vlastitu priču smjestili na jedan dalmatinski otok, a pojava Titova duha prilika je zapuštenom otoku i njegovim stanovnicima da socijalističko-partizanskim turizmom iziđu iz sivila i zapuštenosti... Ismijavajući vlastitu prošlost i političko idolopoklonstvo autori se hrabro hvataju ukoštac sa promijenjenom slikom društva – rezultat je politička satira koja se vješto poigrava s našom prošlošću i sadašnjošću, s našim vrlinama i sa našim manama...
Berlin International Film Festival 2000. Reader Jury of the "Berliner Zeitung" - Special Mention
Berlin International Film Festival 2000. Wolfgang Staudte Award
Bratislava International Film Festival 2000. Nominated / Grand Prix
Brussels International Festival of Fantasy Film 2002. Nominated / Grand Prize of European Fantasy Film in Gold
Fantafestival 2001. Grand Prize of European Fantasy Film in Silver
Karlovy Vary International Film Festival 2000. Best Director
Pula Film Festival 2000. Audience Award "Golden Gate Pula"
Pula Film Festival 2000. Big Golden Arena
Pula Film Festival 2000. Best Actor in a Leading Role
Pula Film Festival 2000. National Competition: Best Music
Santa Barbara International Film Festival 2001. Kodak Vision Award
http://www.imdb.com/title/tt0227034/?ref_=fn_al_tt_1

THESE ARE THE RULES / TAKVA SU PRAVILA
2014., 78 min.
Director / Režija: Ognjen Sviličić
Screenplay / Scenarij: Ognjen Sviličić
Cast / Uloge: Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Hrvoje Vladisavljević, Veronika Mach, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Nikša Butijer, Slaven Španović, Ana Begić, Sanja Drakulić
Ivo is a 50-year-old bus driver. His spouse, Maja, is a housewife. Their son, Tomica, is about to graduate from high school. They live in an old socialist building in Zagreb and are content with their calm and ordinary life. Everything changes when Tomica comes home beaten up.
Ivo je pedesetogodišnji vozač autobusa. Njegova žena Maja je domaćica. Tomica je njihov sin maturant. Oni žive u Zagrebu u stanu prepoznatljive socijalističke zgrade i zadovoljni su sa svojim mirnim, običnim životom. Sve se mijenja kada jednog dana Tomica dolazi kući pretučen.
FEST / Belgrade: International Film Festival 2015. Audience Award / Best Actor
Les Arcs European Film Festival 2014. Grand Prize of the Jury
Pula Film Festival 2015. Best Actor in a Leading Role
Pula Film Festival 2015. Best Scenography
Stockholm Film Festival 2014. Best Actress
Stockholm Film Festival 2014. Best Actor
Stockholm Film Festival 2014. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2014. Honorable Mention / Best Music
Venice Film Festival 2014. Best Actor
Warsaw International Film Festival 2014. Best Director
FilmFestival Cottbus – best actor in a leading role award
Minsk International Film Festival "Listapad" – award for best actor in a leading role
Montenegro film festival 2015. Gran Prix 'Golden Mimosa'
Montenegro film festival 2015. Golden Mimosa for best screenplay
Montenegro film festival 2015. Golden Mimosa for best actor in a leading role
Avvantura Film Festival Zadar 2015. – best director in section 'European Co-production
http://www.imdb.com/title/tt1905003/?ref_=fn_al_tt_1

THE PRIEST'S CHILDREN / SVEĆENIKOVA DJECA
2013., 93 min.
Director / Režija: Vinko Brešan
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić
Cast / Uloge: Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Dražen Kühn, Marija Škaričić, Jadranka Đokić, Filip Križan, Zdenko Botić, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Ana Begić, Ana Maras, Ivan Brkić, Marinko Prga, Lazar Ristovski
To help increase the birth rate of a small town on a Dalmatian island, the young priest Don Fabijan starts to pierce condoms before they are sold. He teams up with a simple-minded newsstand owner and a mad pharmacist and the three of them secretly abolish contraception on the island. After the initial success, with many births and marriages, things start to get complicated. Finally, the bishop comes to the island and everything turns completely crazy...
Mladi svećenik don Fabijan počinje bušiti zapakirane prezervative kako bi povećao natalitet u malom mjestu na jednom dalmatinskom otoku. Udružuje se s prostodušnim trafikantom i pomahnitalim apotekarom te zajedno potajno ukidaju svu kontracepciju na otoku. Nakon početnih uspjeha, mnogih poroda i vjenčanja, stvari se počinju komplicirati. Naposlijetku na otok dolazi biskup i sve postane potpuno ludo...
Chicago International Film Festival 2013. Nominated / Best Feature
CPH PIX 2014. Nominated / Politiken's Audience Award
European Film Awards 2013. Nominated / European Comedy
Festróia - Tróia International Film Festival 2014. Best Picture
Karlovy Vary International Film Festival 2013. Nominated / Crystal Globe
Pula Film Festival 2013. Best Actor in a Supporting Role
Thessaloniki Film Festival 2013. A Look at the Balkans Award
http://www.imdb.com/title/tt2395421/?ref_=fn_al_tt_1

DROPS OF SEA, DROPS OF SUN / KAPI MORA, KAPI SUNCA
2012. 29 min.
Director / Režija: Matko Petrić
Narator: Ivica Vidović
Artistic/documentary film about small town Komiža on island Vis, was developed on the story of writer and journalist Renato Baretić, and verses of poet Jakša Fiamengo... The story of the town and the sea, the story of life and death, the story of coming and leaving, to be or not to be, fiction and reality of beautiful Vis and Komiža...
Filmski prvijenac Komižanina Matka Petrića "Kapi mora, kapi sunca" lirsko je dokumentarna priča u kojoj stihove pjesnika Jakše Fiamenga, također Komižanina, i tekstove književnika Renata Baretića, čita legendarni hrvatski glumac, opet Komižanin, Ivica Vidović. Priča je to o gradu i moru, o životu i smrti, o dolasku i odlasku – o biti ili ne biti, ispričana suptilnim filmskim jezikom pokretne slike, putem kojih nas redatelj baca iz kadra u kadar, kao iz bajke u stvarnost, pa opet iz stvarnosti u bajku, sve dok nam se doista ne zavrti u glavi, pa ne ostanemo na kraju u nedoumici: što je to zapravo stvarnost, a što bajka?

GANGSTER OF LOVE / GANGSTER TE VOLI
2013. 75 min.
Director / Režija: Nebojša Slijepčević
Screenplay / Scenarij: Nebojša Slijepčević, Vanja Jambrović
„Gangster of Love“ is a documentary tragicomedy, which highlights some serious social issues. Twenty-five years ago Nedjeljko Babić left his job as a carpenter to begin his God-given career: matching lonely men and women. He became famous very fast, thanks to his skill as a matchmaker, but also his nickname – Gangster. He got it solely thanks to his image: he always wears sunglasses. When the pretty Bulgarian Maja (33) asks Gangster to help her find a new husband, it initially appears to be a simple task. But she is a single mother and a foreigner, making it a mission impossible for Gangster.
„Gangster te voli“ dokumentarna je tragikomedija o ljubavnim odnosima u 21. stoljeću. Nedjeljko Babić bračni je posrednik. Prije 25 godina ostavio je posao parketara da bi se posvetio karijeri za koju je rođen: spajanju usamljenih muškaraca i žena. Brzo se proslavio zbog uspjeha, ali i svog zvučnog nadimka Gangster. Kada se Gangsteru za pomoć u pronalaženju muža obrati tridesetpetogodišnja Bugarka Maja, čini se da će njen slučaj biti vrlo jednostavan. No Maja je samohrana majka trogodišnjeg djeteta i strankinja pa slučaj postaje Gangsterova nemoguća misija.
Zurich Film Festival 2013. Nominated / Best International Documentary Film
ZagrebDox – Audience Award
Mediteran Film Festival, BIH – Audience Award
DOKUart – Audience Award
Minsk International Film Festival ‘Listapad’ – Special Mention Radio Unistar
Internationales Filmfestival Innsbruck 2014 – Best Documentary
Telekom UnderhillFest – Best film in regional competition; audience award
Millenium International Documentary Film Festival 2014, Bruxelles, Belgium – Special jury award for the most original film
http://www.imdb.com/title/tt2709312/?ref_=fn_al_tt_1

THE PRIEST'S CHILDREN / SVEĆENIKOVA DJECA
2013., 93 min.
Director / Režija: Vinko Brešan
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić
Cast / Uloge: Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Dražen Kühn, Marija Škaričić, Jadranka Đokić, Filip Križan, Zdenko Botić, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Ana Begić, Ana Maras, Ivan Brkić, Marinko Prga, Lazar Ristovski
To help increase the birth rate of a small town on a Dalmatian island, the young priest Don Fabijan starts to pierce condoms before they are sold. He teams up with a simple-minded newsstand owner and a mad pharmacist and the three of them secretly abolish contraception on the island. After the initial success, with many births and marriages, things start to get complicated. Finally, the bishop comes to the island and everything turns completely crazy...
Mladi svećenik don Fabijan počinje bušiti zapakirane prezervative kako bi povećao natalitet u malom mjestu na jednom dalmatinskom otoku. Udružuje se s prostodušnim trafikantom i pomahnitalim apotekarom te zajedno potajno ukidaju svu kontracepciju na otoku. Nakon početnih uspjeha, mnogih poroda i vjenčanja, stvari se počinju komplicirati. Naposlijetku na otok dolazi biskup i sve postane potpuno ludo...
Chicago International Film Festival 2013. Nominated / Best Feature
CPH PIX 2014. Nominated / Politiken's Audience Award
European Film Awards 2013. Nominated / European Comedy
Festróia - Tróia International Film Festival 2014. Best Picture
Karlovy Vary International Film Festival 2013. Nominated / Crystal Globe
Pula Film Festival 2013. Best Actor in a Supporting Role
Thessaloniki Film Festival 2013. A Look at the Balkans Award
http://www.imdb.com/title/tt2395421/?ref_=fn_al_tt_1

THE HIGH SUN / ZVIZDAN
2015., 123 min.
Director / Režija: Dalibor Matanić
Screenplay / Scenarij: Dalibor Matanić
Cast / Uloge: Tihana Lazović, Goran Marković, Nives Ivanković, Dado Ćosić, Trpimir Jukić, Mira Banjac, Slavko Sobin, Lukrecija Tudor, Ksenija Marinković
„The High Sun“ shines a light on three love stories, set in three consecutive decades, in two neighbouring villages with a long history of inter-ethnic hatred. It is a film about the fragility – and intensity – of forbidden love.
In the first story, set in 1991, a romantic attraction is forced under-ground when love becomes a forbidden luxury in the pre-war atmosphere of madness, confusion and fear.
In the second story, set in 2001, the war is over but the lovers find it impossible to turn their infatuation into an ongoing relationship: the scars of the war are still too fresh and cannot heal that easily.
The third story takes place in 2011, when love can finally take root, if the lovers can break free of the past. Evil and suspicion have not completely vanished from their lives and catharsis is not easy to achieve, but it is possible once again.
Film govori o zabranjenoj ljubavi, njenoj fragilnosti, ali i snazi. Radnja obuhvaća tri desetljeća, a smještena je u dva susjedna sela opterećena etničkim netrpeljivostima i povijesnim naslijeđem.
Prva je ljubavna priča smještena u 1991. godinu – predratna previranja, prve barikade i napetost koja među selima doseže vrhunac, nisu dobro okruženje ni za kakvu ljubav, a kamoli za dvoje mladih iz dvaju susjednih sela. Deset godina kasnije, rat je već gotov, ali ne i zaboravljen – ožiljci još nisu zacijelili i naši se protagonisti moraju suočiti s njima. Treća priča smještena je u 2011. godinu – ni zla, ni napetosti, ni sumnje nisu nestale, ali čini se da je vrijeme za novi početak.
Cairo International Film Festival 2015. Best Artistic Contribution
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard Jury Prize
Ghent International Film Festival 2015. Nominated / Best Film
Pula Film Festival 2015. Croatian Society of Film Critics Award - Octavian Award
Pula Film Festival 2015. Best Actress in a Leading Role
Pula Film Festival 2015. Best Actor in a Supporting Role
Pula Film Festival 2015. Best Actress in a Supporting Role
Pula Film Festival 2015. Best Costume Design
Pula Film Festival 2015. Best Director
Pula Film Festival 2015. Grand Golden Arena / Best Festival Film
Sarajevo Film Festival 2015. C.I.C.A.E. Award
Slovene Film Festival 2015. Feature Film
Slovene Film Festival 2015. Best Minority Coproduction
Slovene Film Festival 2015. Best Photography
http://www.imdb.com/title/tt4593108/?ref_=fn_al_tt_1

MARSHAL TITO'S SPIRIT / MARŠAL
1999., 97 min.
Director / Režija: Vinko Brešan
Screenplay / Scenarij: Vinko & Ivo Brešan
Cast / Uloge: Dražen Kuhn, Linda Begonja, Ivo Gregurević, Boris Buzančić, Ilija Ivezić, Inge Apelt, Predrag Vušović, Bojan Navojec, Ljubo Kapor
Stipan is a policeman who comes to a small Adriatic island off the Croatian coast in order to investigate reported strange phenomena that had frightened the whole population. At first, nobody wants to co-operate with him, but he finally finds that the island is being allegedly haunted by the ghost of Josip Broz Tito, Communist leader of former Yugoslavia. For Luka, the mayor, this is the opportunity to turn entire island into Tito-themed amusement park. Tito's WW2 veterans, on the other hand, don't believe in ghosts; for them, the apparition is actually Tito himself, who had returned in order to lead them into a new revolution which would restore Communism...
Having somewhat changed a true event (the fisherman of Novigrad, Borko Maroja, claims he saw the Tito's ghost and talked to it in 1995), the scriptwriters located their own story on a Dalmatian island, where appearance of the Tito's spirit provides opportunity to this ignored island and its inhabitants to leave their humdrum living by engaging in Socialist-partisan tourism… Ridiculing their own past and political idolatry, the authors bravely deal with the changed picture of the life - the result being a political satire smartly playing with our past and present, with our virtues and faults…
Stipan je policajac koji stiže na mali jadranski otok na hrvatskoj obali kako bi istražio čudne pojave koje su uplašile otočnu populaciju. U početku, nitko ne želi surađivati s njim, ali on ipak otkrije da se na otoku pojavio duh Josipa Broza Tita, komunističkog vođe bivše Jugoslavije. Za Luku, gradonačelnika, ovo je prilika da se cijeli otok pretvori u Titov tematski zabavni park. S druge strane Titovi ratni suborci, veterani, ne vjeruju u duhove - za njih je ukazanje zapravo sam Tito, koji se vratio kako bi ih poveo u novu revoluciju koja će vratiti komunizam...
Donekle mijenjajući izvorni slučaj (novigradski ribar Borko Maroja tvrdi da je 1995. godine vidio Titov duh i s njim razgovarao), scenaristi su vlastitu priču smjestili na jedan dalmatinski otok, a pojava Titova duha prilika je zapuštenom otoku i njegovim stanovnicima da socijalističko-partizanskim turizmom iziđu iz sivila i zapuštenosti... Ismijavajući vlastitu prošlost i političko idolopoklonstvo autori se hrabro hvataju ukoštac sa promijenjenom slikom društva – rezultat je politička satira koja se vješto poigrava s našom prošlošću i sadašnjošću, s našim vrlinama i sa našim manama...
Berlin International Film Festival 2000. Reader Jury of the "Berliner Zeitung" - Special Mention
Berlin International Film Festival 2000. Wolfgang Staudte Award
Bratislava International Film Festival 2000. Nominated / Grand Prix
Brussels International Festival of Fantasy Film 2002. Nominated / Grand Prize of European Fantasy Film in Gold
Fantafestival 2001. Grand Prize of European Fantasy Film in Silver
Karlovy Vary International Film Festival 2000. Best Director
Pula Film Festival 2000. Audience Award "Golden Gate Pula"
Pula Film Festival 2000. Big Golden Arena
Pula Film Festival 2000. Best Actor in a Leading Role
Pula Film Festival 2000. National Competition: Best Music
Santa Barbara International Film Festival 2001. Kodak Vision Award
http://www.imdb.com/title/tt0227034/?ref_=fn_al_tt_1

THESE ARE THE RULES / TAKVA SU PRAVILA
2014., 78 min.
Director / Režija: Ognjen Sviličić
Screenplay / Scenarij: Ognjen Sviličić
Cast / Uloge: Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Hrvoje Vladisavljević, Veronika Mach, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Nikša Butijer, Slaven Španović, Ana Begić, Sanja Drakulić
Ivo is a 50-year-old bus driver. His spouse, Maja, is a housewife. Their son, Tomica, is about to graduate from high school. They live in an old socialist building in Zagreb and are content with their calm and ordinary life. Everything changes when Tomica comes home beaten up.
Ivo je pedesetogodišnji vozač autobusa. Njegova žena Maja je domaćica. Tomica je njihov sin maturant. Oni žive u Zagrebu u stanu prepoznatljive socijalističke zgrade i zadovoljni su sa svojim mirnim, običnim životom. Sve se mijenja kada jednog dana Tomica dolazi kući pretučen.
FEST / Belgrade: International Film Festival 2015. Audience Award / Best Actor
Les Arcs European Film Festival 2014. Grand Prize of the Jury
Pula Film Festival 2015. Best Actor in a Leading Role
Pula Film Festival 2015. Best Scenography
Stockholm Film Festival 2014. Best Actress
Stockholm Film Festival 2014. Best Actor
Stockholm Film Festival 2014. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2014. Honorable Mention / Best Music
Venice Film Festival 2014. Best Actor
Warsaw International Film Festival 2014. Best Director
FilmFestival Cottbus – best actor in a leading role award
Minsk International Film Festival "Listapad" – award for best actor in a leading role
Montenegro film festival 2015. Gran Prix 'Golden Mimosa'
Montenegro film festival 2015. Golden Mimosa for best screenplay
Montenegro film festival 2015. Golden Mimosa for best actor in a leading role
Avvantura Film Festival Zadar 2015. – best director in section 'European Co-production
http://www.imdb.com/title/tt1905003/?ref_=fn_al_tt_1

THE PRIEST'S CHILDREN / SVEĆENIKOVA DJECA
2013., 93 min.
Director / Režija: Vinko Brešan
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić
Cast / Uloge: Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Dražen Kühn, Marija Škaričić, Jadranka Đokić, Filip Križan, Zdenko Botić, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Ana Begić, Ana Maras, Ivan Brkić, Marinko Prga, Lazar Ristovski
To help increase the birth rate of a small town on a Dalmatian island, the young priest Don Fabijan starts to pierce condoms before they are sold. He teams up with a simple-minded newsstand owner and a mad pharmacist and the three of them secretly abolish contraception on the island. After the initial success, with many births and marriages, things start to get complicated. Finally, the bishop comes to the island and everything turns completely crazy...
Mladi svećenik don Fabijan počinje bušiti zapakirane prezervative kako bi povećao natalitet u malom mjestu na jednom dalmatinskom otoku. Udružuje se s prostodušnim trafikantom i pomahnitalim apotekarom te zajedno potajno ukidaju svu kontracepciju na otoku. Nakon početnih uspjeha, mnogih poroda i vjenčanja, stvari se počinju komplicirati. Naposlijetku na otok dolazi biskup i sve postane potpuno ludo...
Chicago International Film Festival 2013. Nominated / Best Feature
CPH PIX 2014. Nominated / Politiken's Audience Award
European Film Awards 2013. Nominated / European Comedy
Festróia - Tróia International Film Festival 2014. Best Picture
Karlovy Vary International Film Festival 2013. Nominated / Crystal Globe
Pula Film Festival 2013. Best Actor in a Supporting Role
Thessaloniki Film Festival 2013. A Look at the Balkans Award
http://www.imdb.com/title/tt2395421/?ref_=fn_al_tt_1

THESE ARE THE RULES / TAKVA SU PRAVILA
2014., 78 min.
Director / Režija: Ognjen Sviličić
Screenplay / Scenarij: Ognjen Sviličić
Cast / Uloge: Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Hrvoje Vladisavljević, Veronika Mach, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Nikša Butijer, Slaven Španović, Ana Begić, Sanja Drakulić
Ivo is a 50-year-old bus driver. His spouse, Maja, is a housewife. Their son, Tomica, is about to graduate from high school. They live in an old socialist building in Zagreb and are content with their calm and ordinary life. Everything changes when Tomica comes home beaten up.
Ivo je pedesetogodišnji vozač autobusa. Njegova žena Maja je domaćica. Tomica je njihov sin maturant. Oni žive u Zagrebu u stanu prepoznatljive socijalističke zgrade i zadovoljni su sa svojim mirnim, običnim životom. Sve se mijenja kada jednog dana Tomica dolazi kući pretučen.
FEST / Belgrade: International Film Festival 2015. Audience Award / Best Actor
Les Arcs European Film Festival 2014. Grand Prize of the Jury
Pula Film Festival 2015. Best Actor in a Leading Role
Pula Film Festival 2015. Best Scenography
Stockholm Film Festival 2014. Best Actress
Stockholm Film Festival 2014. Best Actor
Stockholm Film Festival 2014. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2014. Honorable Mention / Best Music
Venice Film Festival 2014. Best Actor
Warsaw International Film Festival 2014. Best Director
FilmFestival Cottbus – best actor in a leading role award
Minsk International Film Festival "Listapad" – award for best actor in a leading role
Montenegro film festival 2015. Gran Prix 'Golden Mimosa'
Montenegro film festival 2015. Golden Mimosa for best screenplay
Montenegro film festival 2015. Golden Mimosa for best actor in a leading role
Avvantura Film Festival Zadar 2015. – best director in section 'European Co-production
http://www.imdb.com/title/tt1905003/?ref_=fn_al_tt_1

DROPS OF SEA, DROPS OF SUN / KAPI MORA, KAPI SUNCA
2012. 29 min.
Director / Režija: Matko Petrić
Narator: Ivica Vidović
Artistic/documentary film about small town Komiža on island Vis, was developed on the story of writer and journalist Renato Baretić, and verses of poet Jakša Fiamengo... The story of the town and the sea, the story of life and death, the story of coming and leaving, to be or not to be, fiction and reality of beautiful Vis and Komiža...
Filmski prvijenac Komižanina Matka Petrića "Kapi mora, kapi sunca" lirsko je dokumentarna priča u kojoj stihove pjesnika Jakše Fiamenga, također Komižanina, i tekstove književnika Renata Baretića, čita legendarni hrvatski glumac, opet Komižanin, Ivica Vidović. Priča je to o gradu i moru, o životu i smrti, o dolasku i odlasku – o biti ili ne biti, ispričana suptilnim filmskim jezikom pokretne slike, putem kojih nas redatelj baca iz kadra u kadar, kao iz bajke u stvarnost, pa opet iz stvarnosti u bajku, sve dok nam se doista ne zavrti u glavi, pa ne ostanemo na kraju u nedoumici: što je to zapravo stvarnost, a što bajka?

GANGSTER OF LOVE / GANGSTER TE VOLI
2013. 75 min.
Director / Režija: Nebojša Slijepčević
Screenplay / Scenarij: Nebojša Slijepčević, Vanja Jambrović
„Gangster of Love“ is a documentary tragicomedy, which highlights some serious social issues. Twenty-five years ago Nedjeljko Babić left his job as a carpenter to begin his God-given career: matching lonely men and women. He became famous very fast, thanks to his skill as a matchmaker, but also his nickname – Gangster. He got it solely thanks to his image: he always wears sunglasses. When the pretty Bulgarian Maja (33) asks Gangster to help her find a new husband, it initially appears to be a simple task. But she is a single mother and a foreigner, making it a mission impossible for Gangster.
„Gangster te voli“ dokumentarna je tragikomedija o ljubavnim odnosima u 21. stoljeću. Nedjeljko Babić bračni je posrednik. Prije 25 godina ostavio je posao parketara da bi se posvetio karijeri za koju je rođen: spajanju usamljenih muškaraca i žena. Brzo se proslavio zbog uspjeha, ali i svog zvučnog nadimka Gangster. Kada se Gangsteru za pomoć u pronalaženju muža obrati tridesetpetogodišnja Bugarka Maja, čini se da će njen slučaj biti vrlo jednostavan. No Maja je samohrana majka trogodišnjeg djeteta i strankinja pa slučaj postaje Gangsterova nemoguća misija.
Zurich Film Festival 2013. Nominated / Best International Documentary Film
ZagrebDox – Audience Award
Mediteran Film Festival, BIH – Audience Award
DOKUart – Audience Award
Minsk International Film Festival ‘Listapad’ – Special Mention Radio Unistar
Internationales Filmfestival Innsbruck 2014 – Best Documentary
Telekom UnderhillFest – Best film in regional competition; audience award
Millenium International Documentary Film Festival 2014, Bruxelles, Belgium – Special jury award for the most original film
http://www.imdb.com/title/tt2709312/?ref_=fn_al_tt_1

THE HIGH SUN / ZVIZDAN
2015., 123 min.
Director / Režija: Dalibor Matanić
Screenplay / Scenarij: Dalibor Matanić
Cast / Uloge: Tihana Lazović, Goran Marković, Nives Ivanković, Dado Ćosić, Trpimir Jukić, Mira Banjac, Slavko Sobin, Lukrecija Tudor, Ksenija Marinković
„The High Sun“ shines a light on three love stories, set in three consecutive decades, in two neighbouring villages with a long history of inter-ethnic hatred. It is a film about the fragility – and intensity – of forbidden love.
In the first story, set in 1991, a romantic attraction is forced under-ground when love becomes a forbidden luxury in the pre-war atmosphere of madness, confusion and fear.
In the second story, set in 2001, the war is over but the lovers find it impossible to turn their infatuation into an ongoing relationship: the scars of the war are still too fresh and cannot heal that easily.
The third story takes place in 2011, when love can finally take root, if the lovers can break free of the past. Evil and suspicion have not completely vanished from their lives and catharsis is not easy to achieve, but it is possible once again.
Film govori o zabranjenoj ljubavi, njenoj fragilnosti, ali i snazi. Radnja obuhvaća tri desetljeća, a smještena je u dva susjedna sela opterećena etničkim netrpeljivostima i povijesnim naslijeđem.
Prva je ljubavna priča smještena u 1991. godinu – predratna previranja, prve barikade i napetost koja među selima doseže vrhunac, nisu dobro okruženje ni za kakvu ljubav, a kamoli za dvoje mladih iz dvaju susjednih sela. Deset godina kasnije, rat je već gotov, ali ne i zaboravljen – ožiljci još nisu zacijelili i naši se protagonisti moraju suočiti s njima. Treća priča smještena je u 2011. godinu – ni zla, ni napetosti, ni sumnje nisu nestale, ali čini se da je vrijeme za novi početak.
Cairo International Film Festival 2015. Best Artistic Contribution
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard Jury Prize
Ghent International Film Festival 2015. Nominated / Best Film
Pula Film Festival 2015. Croatian Society of Film Critics Award - Octavian Award
Pula Film Festival 2015. Best Actress in a Leading Role
Pula Film Festival 2015. Best Actor in a Supporting Role
Pula Film Festival 2015. Best Actress in a Supporting Role
Pula Film Festival 2015. Best Costume Design
Pula Film Festival 2015. Best Director
Pula Film Festival 2015. Grand Golden Arena / Best Festival Film
Sarajevo Film Festival 2015. C.I.C.A.E. Award
Slovene Film Festival 2015. Feature Film
Slovene Film Festival 2015. Best Minority Coproduction
Slovene Film Festival 2015. Best Photography
http://www.imdb.com/title/tt4593108/?ref_=fn_al_tt_1

MARSHAL TITO'S SPIRIT / MARŠAL
1999., 97 min.
Director / Režija: Vinko Brešan
Screenplay / Scenarij: Vinko & Ivo Brešan
Cast / Uloge: Dražen Kuhn, Linda Begonja, Ivo Gregurević, Boris Buzančić, Ilija Ivezić, Inge Apelt, Predrag Vušović, Bojan Navojec, Ljubo Kapor
Stipan is a policeman who comes to a small Adriatic island off the Croatian coast in order to investigate reported strange phenomena that had frightened the whole population. At first, nobody wants to co-operate with him, but he finally finds that the island is being allegedly haunted by the ghost of Josip Broz Tito, Communist leader of former Yugoslavia. For Luka, the mayor, this is the opportunity to turn entire island into Tito-themed amusement park. Tito's WW2 veterans, on the other hand, don't believe in ghosts; for them, the apparition is actually Tito himself, who had returned in order to lead them into a new revolution which would restore Communism...
Having somewhat changed a true event (the fisherman of Novigrad, Borko Maroja, claims he saw the Tito's ghost and talked to it in 1995), the scriptwriters located their own story on a Dalmatian island, where appearance of the Tito's spirit provides opportunity to this ignored island and its inhabitants to leave their humdrum living by engaging in Socialist-partisan tourism… Ridiculing their own past and political idolatry, the authors bravely deal with the changed picture of the life - the result being a political satire smartly playing with our past and present, with our virtues and faults…
Stipan je policajac koji stiže na mali jadranski otok na hrvatskoj obali kako bi istražio čudne pojave koje su uplašile otočnu populaciju. U početku, nitko ne želi surađivati s njim, ali on ipak otkrije da se na otoku pojavio duh Josipa Broza Tita, komunističkog vođe bivše Jugoslavije. Za Luku, gradonačelnika, ovo je prilika da se cijeli otok pretvori u Titov tematski zabavni park. S druge strane Titovi ratni suborci, veterani, ne vjeruju u duhove - za njih je ukazanje zapravo sam Tito, koji se vratio kako bi ih poveo u novu revoluciju koja će vratiti komunizam...
Donekle mijenjajući izvorni slučaj (novigradski ribar Borko Maroja tvrdi da je 1995. godine vidio Titov duh i s njim razgovarao), scenaristi su vlastitu priču smjestili na jedan dalmatinski otok, a pojava Titova duha prilika je zapuštenom otoku i njegovim stanovnicima da socijalističko-partizanskim turizmom iziđu iz sivila i zapuštenosti... Ismijavajući vlastitu prošlost i političko idolopoklonstvo autori se hrabro hvataju ukoštac sa promijenjenom slikom društva – rezultat je politička satira koja se vješto poigrava s našom prošlošću i sadašnjošću, s našim vrlinama i sa našim manama...
Berlin International Film Festival 2000. Reader Jury of the "Berliner Zeitung" - Special Mention
Berlin International Film Festival 2000. Wolfgang Staudte Award
Bratislava International Film Festival 2000. Nominated / Grand Prix
Brussels International Festival of Fantasy Film 2002. Nominated / Grand Prize of European Fantasy Film in Gold
Fantafestival 2001. Grand Prize of European Fantasy Film in Silver
Karlovy Vary International Film Festival 2000. Best Director
Pula Film Festival 2000. Audience Award "Golden Gate Pula"
Pula Film Festival 2000. Big Golden Arena
Pula Film Festival 2000. Best Actor in a Leading Role
Pula Film Festival 2000. National Competition: Best Music
Santa Barbara International Film Festival 2001. Kodak Vision Award
http://www.imdb.com/title/tt0227034/?ref_=fn_al_tt_1

THESE ARE THE RULES / TAKVA SU PRAVILA
2014., 78 min.
Director / Režija: Ognjen Sviličić
Screenplay / Scenarij: Ognjen Sviličić
Cast / Uloge: Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Hrvoje Vladisavljević, Veronika Mach, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Nikša Butijer, Slaven Španović, Ana Begić, Sanja Drakulić
Ivo is a 50-year-old bus driver. His spouse, Maja, is a housewife. Their son, Tomica, is about to graduate from high school. They live in an old socialist building in Zagreb and are content with their calm and ordinary life. Everything changes when Tomica comes home beaten up.
Ivo je pedesetogodišnji vozač autobusa. Njegova žena Maja je domaćica. Tomica je njihov sin maturant. Oni žive u Zagrebu u stanu prepoznatljive socijalističke zgrade i zadovoljni su sa svojim mirnim, običnim životom. Sve se mijenja kada jednog dana Tomica dolazi kući pretučen.
FEST / Belgrade: International Film Festival 2015. Audience Award / Best Actor
Les Arcs European Film Festival 2014. Grand Prize of the Jury
Pula Film Festival 2015. Best Actor in a Leading Role
Pula Film Festival 2015. Best Scenography
Stockholm Film Festival 2014. Best Actress
Stockholm Film Festival 2014. Best Actor
Stockholm Film Festival 2014. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2014. Honorable Mention / Best Music
Venice Film Festival 2014. Best Actor
Warsaw International Film Festival 2014. Best Director
FilmFestival Cottbus – best actor in a leading role award
Minsk International Film Festival "Listapad" – award for best actor in a leading role
Montenegro film festival 2015. Gran Prix 'Golden Mimosa'
Montenegro film festival 2015. Golden Mimosa for best screenplay
Montenegro film festival 2015. Golden Mimosa for best actor in a leading role
Avvantura Film Festival Zadar 2015. – best director in section 'European Co-production
http://www.imdb.com/title/tt1905003/?ref_=fn_al_tt_1

MARSHAL TITO'S SPIRIT / MARŠAL
1999., 97 min.
Director / Režija: Vinko Brešan
Screenplay / Scenarij: Vinko & Ivo Brešan
Cast / Uloge: Dražen Kuhn, Linda Begonja, Ivo Gregurević, Boris Buzančić, Ilija Ivezić, Inge Apelt, Predrag Vušović, Bojan Navojec, Ljubo Kapor
Stipan is a policeman who comes to a small Adriatic island off the Croatian coast in order to investigate reported strange phenomena that had frightened the whole population. At first, nobody wants to co-operate with him, but he finally finds that the island is being allegedly haunted by the ghost of Josip Broz Tito, Communist leader of former Yugoslavia. For Luka, the mayor, this is the opportunity to turn entire island into Tito-themed amusement park. Tito's WW2 veterans, on the other hand, don't believe in ghosts; for them, the apparition is actually Tito himself, who had returned in order to lead them into a new revolution which would restore Communism...
Having somewhat changed a true event (the fisherman of Novigrad, Borko Maroja, claims he saw the Tito's ghost and talked to it in 1995), the scriptwriters located their own story on a Dalmatian island, where appearance of the Tito's spirit provides opportunity to this ignored island and its inhabitants to leave their humdrum living by engaging in Socialist-partisan tourism… Ridiculing their own past and political idolatry, the authors bravely deal with the changed picture of the life - the result being a political satire smartly playing with our past and present, with our virtues and faults…
Stipan je policajac koji stiže na mali jadranski otok na hrvatskoj obali kako bi istražio čudne pojave koje su uplašile otočnu populaciju. U početku, nitko ne želi surađivati s njim, ali on ipak otkrije da se na otoku pojavio duh Josipa Broza Tita, komunističkog vođe bivše Jugoslavije. Za Luku, gradonačelnika, ovo je prilika da se cijeli otok pretvori u Titov tematski zabavni park. S druge strane Titovi ratni suborci, veterani, ne vjeruju u duhove - za njih je ukazanje zapravo sam Tito, koji se vratio kako bi ih poveo u novu revoluciju koja će vratiti komunizam...
Donekle mijenjajući izvorni slučaj (novigradski ribar Borko Maroja tvrdi da je 1995. godine vidio Titov duh i s njim razgovarao), scenaristi su vlastitu priču smjestili na jedan dalmatinski otok, a pojava Titova duha prilika je zapuštenom otoku i njegovim stanovnicima da socijalističko-partizanskim turizmom iziđu iz sivila i zapuštenosti... Ismijavajući vlastitu prošlost i političko idolopoklonstvo autori se hrabro hvataju ukoštac sa promijenjenom slikom društva – rezultat je politička satira koja se vješto poigrava s našom prošlošću i sadašnjošću, s našim vrlinama i sa našim manama...
Berlin International Film Festival 2000. Reader Jury of the "Berliner Zeitung" - Special Mention
Berlin International Film Festival 2000. Wolfgang Staudte Award
Bratislava International Film Festival 2000. Nominated / Grand Prix
Brussels International Festival of Fantasy Film 2002. Nominated / Grand Prize of European Fantasy Film in Gold
Fantafestival 2001. Grand Prize of European Fantasy Film in Silver
Karlovy Vary International Film Festival 2000. Best Director
Pula Film Festival 2000. Audience Award "Golden Gate Pula"
Pula Film Festival 2000. Big Golden Arena
Pula Film Festival 2000. Best Actor in a Leading Role
Pula Film Festival 2000. National Competition: Best Music
Santa Barbara International Film Festival 2001. Kodak Vision Award
http://www.imdb.com/title/tt0227034/?ref_=fn_al_tt_1

THE PRIEST'S CHILDREN / SVEĆENIKOVA DJECA
2013., 93 min.
Director / Režija: Vinko Brešan
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić
Cast / Uloge: Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Dražen Kühn, Marija Škaričić, Jadranka Đokić, Filip Križan, Zdenko Botić, Goran Bogdan, Stjepan Perić, Ana Begić, Ana Maras, Ivan Brkić, Marinko Prga, Lazar Ristovski
To help increase the birth rate of a small town on a Dalmatian island, the young priest Don Fabijan starts to pierce condoms before they are sold. He teams up with a simple-minded newsstand owner and a mad pharmacist and the three of them secretly abolish contraception on the island. After the initial success, with many births and marriages, things start to get complicated. Finally, the bishop comes to the island and everything turns completely crazy...
Mladi svećenik don Fabijan počinje bušiti zapakirane prezervative kako bi povećao natalitet u malom mjestu na jednom dalmatinskom otoku. Udružuje se s prostodušnim trafikantom i pomahnitalim apotekarom te zajedno potajno ukidaju svu kontracepciju na otoku. Nakon početnih uspjeha, mnogih poroda i vjenčanja, stvari se počinju komplicirati. Naposlijetku na otok dolazi biskup i sve postane potpuno ludo...
Chicago International Film Festival 2013. Nominated / Best Feature
CPH PIX 2014. Nominated / Politiken's Audience Award
European Film Awards 2013. Nominated / European Comedy
Festróia - Tróia International Film Festival 2014. Best Picture
Karlovy Vary International Film Festival 2013. Nominated / Crystal Globe
Pula Film Festival 2013. Best Actor in a Supporting Role
Thessaloniki Film Festival 2013. A Look at the Balkans Award
http://www.imdb.com/title/tt2395421/?ref_=fn_al_tt_1

DROPS OF SEA, DROPS OF SUN / KAPI MORA, KAPI SUNCA
2012. 29 min.
Director / Režija: Matko Petrić
Narator: Ivica Vidović
Artistic/documentary film about small town Komiža on island Vis, was developed on the story of writer and journalist Renato Baretić, and verses of poet Jakša Fiamengo... The story of the town and the sea, the story of life and death, the story of coming and leaving, to be or not to be, fiction and reality of beautiful Vis and Komiža...
Filmski prvijenac Komižanina Matka Petrića "Kapi mora, kapi sunca" lirsko je dokumentarna priča u kojoj stihove pjesnika Jakše Fiamenga, također Komižanina, i tekstove književnika Renata Baretića, čita legendarni hrvatski glumac, opet Komižanin, Ivica Vidović. Priča je to o gradu i moru, o životu i smrti, o dolasku i odlasku – o biti ili ne biti, ispričana suptilnim filmskim jezikom pokretne slike, putem kojih nas redatelj baca iz kadra u kadar, kao iz bajke u stvarnost, pa opet iz stvarnosti u bajku, sve dok nam se doista ne zavrti u glavi, pa ne ostanemo na kraju u nedoumici: što je to zapravo stvarnost, a što bajka?

GANGSTER OF LOVE / GANGSTER TE VOLI
2013. 75 min.
Director / Režija: Nebojša Slijepčević
Screenplay / Scenarij: Nebojša Slijepčević, Vanja Jambrović
„Gangster of Love“ is a documentary tragicomedy, which highlights some serious social issues. Twenty-five years ago Nedjeljko Babić left his job as a carpenter to begin his God-given career: matching lonely men and women. He became famous very fast, thanks to his skill as a matchmaker, but also his nickname – Gangster. He got it solely thanks to his image: he always wears sunglasses. When the pretty Bulgarian Maja (33) asks Gangster to help her find a new husband, it initially appears to be a simple task. But she is a single mother and a foreigner, making it a mission impossible for Gangster.
„Gangster te voli“ dokumentarna je tragikomedija o ljubavnim odnosima u 21. stoljeću. Nedjeljko Babić bračni je posrednik. Prije 25 godina ostavio je posao parketara da bi se posvetio karijeri za koju je rođen: spajanju usamljenih muškaraca i žena. Brzo se proslavio zbog uspjeha, ali i svog zvučnog nadimka Gangster. Kada se Gangsteru za pomoć u pronalaženju muža obrati tridesetpetogodišnja Bugarka Maja, čini se da će njen slučaj biti vrlo jednostavan. No Maja je samohrana majka trogodišnjeg djeteta i strankinja pa slučaj postaje Gangsterova nemoguća misija.
Zurich Film Festival 2013. Nominated / Best International Documentary Film
ZagrebDox – Audience Award
Mediteran Film Festival, BIH – Audience Award
DOKUart – Audience Award
Minsk International Film Festival ‘Listapad’ – Special Mention Radio Unistar
Internationales Filmfestival Innsbruck 2014 – Best Documentary
Telekom UnderhillFest – Best film in regional competition; audience award
Millenium International Documentary Film Festival 2014, Bruxelles, Belgium – Special jury award for the most original film
http://www.imdb.com/title/tt2709312/?ref_=fn_al_tt_1

THE HIGH SUN / ZVIZDAN
2015., 123 min.
Director / Režija: Dalibor Matanić
Screenplay / Scenarij: Dalibor Matanić
Cast / Uloge: Tihana Lazović, Goran Marković, Nives Ivanković, Dado Ćosić, Trpimir Jukić, Mira Banjac, Slavko Sobin, Lukrecija Tudor, Ksenija Marinković
„The High Sun“ shines a light on three love stories, set in three consecutive decades, in two neighbouring villages with a long history of inter-ethnic hatred. It is a film about the fragility – and intensity – of forbidden love.
In the first story, set in 1991, a romantic attraction is forced under-ground when love becomes a forbidden luxury in the pre-war atmosphere of madness, confusion and fear.
In the second story, set in 2001, the war is over but the lovers find it impossible to turn their infatuation into an ongoing relationship: the scars of the war are still too fresh and cannot heal that easily.
The third story takes place in 2011, when love can finally take root, if the lovers can break free of the past. Evil and suspicion have not completely vanished from their lives and catharsis is not easy to achieve, but it is possible once again.
Film govori o zabranjenoj ljubavi, njenoj fragilnosti, ali i snazi. Radnja obuhvaća tri desetljeća, a smještena je u dva susjedna sela opterećena etničkim netrpeljivostima i povijesnim naslijeđem.
Prva je ljubavna priča smještena u 1991. godinu – predratna previranja, prve barikade i napetost koja među selima doseže vrhunac, nisu dobro okruženje ni za kakvu ljubav, a kamoli za dvoje mladih iz dvaju susjednih sela. Deset godina kasnije, rat je već gotov, ali ne i zaboravljen – ožiljci još nisu zacijelili i naši se protagonisti moraju suočiti s njima. Treća priča smještena je u 2011. godinu – ni zla, ni napetosti, ni sumnje nisu nestale, ali čini se da je vrijeme za novi početak.
Cairo International Film Festival 2015. Best Artistic Contribution
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard Jury Prize
Ghent International Film Festival 2015. Nominated / Best Film
Pula Film Festival 2015. Croatian Society of Film Critics Award - Octavian Award
Pula Film Festival 2015. Best Actress in a Leading Role
Pula Film Festival 2015. Best Actor in a Supporting Role
Pula Film Festival 2015. Best Actress in a Supporting Role
Pula Film Festival 2015. Best Costume Design
Pula Film Festival 2015. Best Director
Pula Film Festival 2015. Grand Golden Arena / Best Festival Film
Sarajevo Film Festival 2015. C.I.C.A.E. Award
Slovene Film Festival 2015. Feature Film
Slovene Film Festival 2015. Best Minority Coproduction
Slovene Film Festival 2015. Best Photography
http://www.imdb.com/title/tt4593108/?ref_=fn_al_tt_1

I Hired a Contract Killer, 1990. Aki Kaurismäki, 79 min. FIN/VB/DE/S/FR
Scenarij: Aki Kaurismäki prema vlastitoj priči i ideji Petera von Bagha
Uloge: Jean-Pierre Léaud, Margi Clarke, Kenneth Colley, T. R. Bowen, Imogen Claire
Henri Boulanger nakon petnaest godina službe postao je suvišan. U šoku je i pokušava se ubiti, ali nije u stanju. Zato u nekom ofucanom lokalu unajmi plaćenog ubojicu i naruči vlastito ubojstvo. Ubrzo upozna cvjećaricu Margaret i zaljubi se, pa za Henrija život odjednom ima smisla. Želi otkazati svoje ubojstvo ali lokal u kojem ga je dogovorio više ne postoji, uništen je, a on nema drugog načina da dođe do ubojice...
Jedini Kaurismäkijev film na engleskom. London, sa svojim slumovima, savršeno simulira predgrađa i dokove Helsinkija. Sa Joeom Strummerom u cameo-roli nastavlja redateljevu preokupaciju motivom usamljenih anti-junaka, napuštenih od sreće, koji se nakon bezuspješnih pokušaja integracije u kruto, hijerarhijski ustrojeno, društvo počinju ponašati radikalno... Punk-poetika ovog minimalističkog djela romantička je gesta solidarnosti svih prezrenih na svijetu. Citat iz filma Radnička klasa nema domovine mnogo je više od filmske le parole...
JUSSI AWARDS (Finski Oscar) 1990. Najbolja fotografija (Timo Salminen)
http://www.imdb.com/title/tt0099818/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

Mies vailla menneisyyttä, 2002. Aki Kaurismäki, 97 min. FINDEFR
Scenarij: Aki Kaurismäki
Uloge: Markku Peltola, Kati Outinen, Juhani Niemelä, Kaija Pakarinen, Sakari Kuosmanen, Annikki Tähti, Anneli Sauli, Elina Salo
Nakon što su ga brutalno opljačkali i pretukli, čovjek jedva preživljava ali potpuno gubi pamćenje te pokušava ponovno izgraditi vlastiti život. Bez novca luta najsiromašnijim dijelovima Helsinkija i živi na pristaništu u kontejneru koji nema nikakve uvjete za život, no on ipak od toga uspijeva izgraditi dom. Upoznaje ženu koja radi za Vojsku spasa (prehranjuje njega i ostale beskućnike) te se zaljubljuje u nju. No, cijeli niz novih događaja našeg će junaka dovesti do suočavanja s izgubljenim identitetom i prošlošću…
Finac Aki Kaurismaki važno je autorsko ime u svijetu, no ovo je bio njegov prvi film na domaćem repertoaru (ako isključimo pokoji ciklus na televiziji). Kaurismaki nam još jednom dokazuje kako za napraviti nešto dobro nije važan novac nego talent i ideje. A ovakvih priča i usamljenih ljudi - bespomoćnih, obespravljenih i siromašnih, naročito u post-tranzicijskoj Hrvatskoj, ima koliko hoćete. Fascinira osjećaj i pažnja koji Kaurismaki pokazuje portretirajući svoje likove. Priča o osobi koja je ostala bez pamćenja i identiteta nudi melankoličan humor i skrivene emocije, a opet toliko uzbudljive junake. Kaurismakijev film je trijumf filmskog minimalizma i pravo bogatstvo karaktera koji odišu jednostavnošću i toplinom...
OSCAR 2003. Nominacija za najbolji strani film
CANNES 2002. Velika nagrada žirija & Najbolja glumica
EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2002. Najbolji film, redatelj, scenarist, snimatelj, glumica, glumac & nagrada publike
JUSSI AWARDS (Finski Oscar) 2002. Najbolji film, režija, Scenarij:, montaža, fotografija, glumica, glumac
ON-LINE UDRUŽENJE FILMSKIH KRITIÄŒARA 2004. Najbolji strani film
http://www.imdb.com/title/tt0311519/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

Laitakaupungin valot, 2008. Aki Kaurismäki, 78 min. FIN/DE/FR
Scenarij: Aki Kaurismäki
Uloge: Janne Hyytiäinen, Maria Järvenhelmi, Maria Heiskanen, Ilkka Koivula
Koistenin je tužan čovjek, bez osjećaja i prijatelja. On je noćni čuvar u Helsinkiju s idejom započinjanja vlastitog biznisa, no ne trudi se previše. Ponekad popriča sa ženom koja radi u kamp kućici u blizini njegova posla. Iz vedra neba privlačna plavuša baci oko na Koistenina. On je počne smatrati svojom djevojkom. No, ona je zapravo u dogovoru s pljačkašem draguljarnice, s kojim planira iskoristiti Koistenina.
„Svjetla u sumraku“ predstavljaju završnicu trilogije koja je započela filmom „Kauas pilvet karkaavat Drifting Clouds“ iz 1996. godine, a bila nastavljena „Čovjekom bez prošlosti“ (Mies vailla menneisyytta The Man Without a Past, 2002.) Prvi film je govorio o nezaposlenosti, drugi o beskućništvu, a tema ovog filma je usamljenost... Poput Chaplinovog lutalice, Koistinen istražuje tegoban svijet da bi našao malu „pukotinu“ kroz koju bi se mogao provući. Međutim, njemu bliske osobe i bezlični društveni aparat smatraju da bi trebalo „ubiti“ njegove i najskromnije nade, jednu po jednu.
U znak protivljenja američkoj vanjskoj politici Kaurismaki je odbio da ovaj njegov film bude finski kandidat za Oscara. Finski filmski institut odabrao je Kaurismakijev film, međutim, Kaurismaki je kontaktirao direktora instituta i zabranio kandidaturu svog filma, istovremeno lišavajući Finsku (potencijalnim) učešćem u oscarovskoj ceremoniji...
JUSSI AWARDS (Finski Oscar) 2008. Najbolji film, fotografija, scenografija
http://www.imdb.com/title/tt0458242/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe.

Varjoja paratiisissa, 1986. Aki Kaurismäki, 76 min. FIN
Scenarij: Aki Kaurismäki
Uloge: Matti Pellonpää, Kati Outinen, Sakari Kuosmanen, Esko Nikkari
U sivom Helsinkiju živi Nikander, stoički usamljeni smećar. Cigarete, kava, bingo i satovi engleskog ispunjavaju njegov život. Premalo je tu riječi, bez smijeha i radosti. Nasilje je posvuda oko njega... Ilona, radnica u supermarketu, jedne večeri pomogne Nikanderu. Kasnije će on nju spasiti te će započeti romansu...
Tematizacija radničke klase specifičnim stilom, baziranim na poetici socijalističkog realizma, stilskog minimalizma i sveprisutnog specifičnog humora ponajbolji je primjer Kaurismäkijeve autorske poetike. Njome prosijavaju čaplinovska genijalnost prikaza sudbine malih i krhkih likova...
JUSSI AWARDS (Finski Oscar) 1987. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt0092149/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

Varjoja paratiisissa, 1986. Aki Kaurismäki, 76 min. FIN
Scenarij: Aki Kaurismäki
Uloge: Matti Pellonpää, Kati Outinen, Sakari Kuosmanen, Esko Nikkari
U sivom Helsinkiju živi Nikander, stoički usamljeni smećar. Cigarete, kava, bingo i satovi engleskog ispunjavaju njegov život. Premalo je tu riječi, bez smijeha i radosti. Nasilje je posvuda oko njega... Ilona, radnica u supermarketu, jedne večeri pomogne Nikanderu. Kasnije će on nju spasiti te će započeti romansu...
Tematizacija radničke klase specifičnim stilom, baziranim na poetici socijalističkog realizma, stilskog minimalizma i sveprisutnog specifičnog humora ponajbolji je primjer Kaurismäkijeve autorske poetike. Njome prosijavaju čaplinovska genijalnost prikaza sudbine malih i krhkih likova...
JUSSI AWARDS (Finski Oscar) 1987. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt0092149/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

Rikos ja rangaistus, 1983. Aki Kaurismäki, 93 min. FIN
Scenarij: Aki Kaurismäki i Pauli Pentti prema romanu F. M. Dostojevskog
Uloge: Markku Toikka, Aino Seppo, Esko Nikkari, Hannu Lauri
Adaptacija istoimenog klasičnog romana F. M. Dostojevskog smještena u suvremeni Helsinki prvi je samostalni redateljski rad kultnoga finskog redatelja svjetskog glasa Akija Kaurismäkija. Raskoljnikov se zove Rahikainen i mladi je radnik u klaonici koji će počiniti besmislen zločin. Tim svojim postupkom on konačno odbacuje društvo i izabire samoću. Jedino je mlada djevojka, koja se slučajno nađe na sceni zločina, spremna pratiti ga. No, osjećaj krivnje i policijska mreža koja se steže bacaju sjenu na tu očajničku ljubavnu priču. Noćna betonska džungla pozadina je borbe za intelektualnu nadmoć između policije i ubojice. Rahikainenovo jedino oružje u toj borbi njegova je potpuna indiferentnost.
Zločin i kazna ipak je u prvom redu film o posljednjoj očajničkoj pobuni mladoga čovjeka protiv suvremenog društva koje je postalo stroj bez milosti.
JUSSI AWARDS (Finski Oscar) 1983. Najbolji scenarij & najbolji debitantski film
http://www.imdb.com/title/tt0086199/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

Mies vailla menneisyyttä, 2002. Aki Kaurismäki, 97 min. FINDEFR
Scenarij: Aki Kaurismäki
Uloge: Markku Peltola, Kati Outinen, Juhani Niemelä, Kaija Pakarinen, Sakari Kuosmanen, Annikki Tähti, Anneli Sauli, Elina Salo
Nakon što su ga brutalno opljačkali i pretukli, čovjek jedva preživljava ali potpuno gubi pamćenje te pokušava ponovno izgraditi vlastiti život. Bez novca luta najsiromašnijim dijelovima Helsinkija i živi na pristaništu u kontejneru koji nema nikakve uvjete za život, no on ipak od toga uspijeva izgraditi dom. Upoznaje ženu koja radi za Vojsku spasa (prehranjuje njega i ostale beskućnike) te se zaljubljuje u nju. No, cijeli niz novih događaja našeg će junaka dovesti do suočavanja s izgubljenim identitetom i prošlošću…
Finac Aki Kaurismaki važno je autorsko ime u svijetu, no ovo je bio njegov prvi film na domaćem repertoaru (ako isključimo pokoji ciklus na televiziji). Kaurismaki nam još jednom dokazuje kako za napraviti nešto dobro nije važan novac nego talent i ideje. A ovakvih priča i usamljenih ljudi - bespomoćnih, obespravljenih i siromašnih, naročito u post-tranzicijskoj Hrvatskoj, ima koliko hoćete. Fascinira osjećaj i pažnja koji Kaurismaki pokazuje portretirajući svoje likove. Priča o osobi koja je ostala bez pamćenja i identiteta nudi melankoličan humor i skrivene emocije, a opet toliko uzbudljive junake. Kaurismakijev film je trijumf filmskog minimalizma i pravo bogatstvo karaktera koji odišu jednostavnošću i toplinom...
OSCAR 2003. Nominacija za najbolji strani film
CANNES 2002. Velika nagrada žirija & Najbolja glumica
EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2002. Najbolji film, redatelj, scenarist, snimatelj, glumica, glumac & nagrada publike
JUSSI AWARDS (Finski Oscar) 2002. Najbolji film, režija, Scenarij:, montaža, fotografija, glumica, glumac
ON-LINE UDRUŽENJE FILMSKIH KRITIÄŒARA 2004. Najbolji strani film
http://www.imdb.com/title/tt0311519/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

Leningrad Cowboys Go America, 1989. Aki Kaurismäki, 78 min. FIN/S
Scenarij: Aki Kaurismäki prema priči Sakke Järvenpää, Mato Valtonena i Akija Kaurismäkija
Uloge: Matti Pellonpää, Kari Väänänen, Sakke Järvenpää, Heikki Keskinen
Negdje u finskoj tundri, na ničijoj zemlji, živi najgori rock'n'roll band na svijetu - Leningrad Cowboys - grupa bez publike i bez ikakva komercijalnog potencijala. Zbog toga oni odlučuju pokopati svoje nacionalne osjećaje i krenuti u Sjedinjene Države, gdje ljudi mogu progutati doslovno sve...
Smišljen kao klasični film ceste, „Lenjingradski kauboji idu u Ameriku“ jest i britka ironija prema američkim stereotipima. Protagonisti, konačno, završavaju na koncertu sa zborom i baletom Crvene armije, u najbizarnijem postmodernom spoju glazbe i filma!
„Film je priča o njihovom putovanju preko oceana i preko cijelog kontinenta, priča o mračnim barovima i poštenom folku nacije hamburgera. Ružni glumci i sjajni osjećaji...“ Tako otprilike Aki Kaurismäki predstavlja svoj šesti cjelovečernji film kojim je prvi put privukao pozornost i šire međunarodne publike. Pomogao je tome i naslov koji je na neobičan način spajao dvije najveće sile suvremenog svijeta, ali još više to što je redatelj nakon nekih kratkih filmova prikazao kroz glazbu i uz nju povezanu bizarnu priču. To je dijelom promijenilo i način kako upotrebljava stalne sastavne elemente svojih filmova - modernistički prosede i društvenu kritiku.
Pri svemu tome je Kaurismaki i (vrlo) samokritičan predstavljajući film svojevremeno je izjavio: "To je najgori film koji ste ikada gledali, osim ako ne računate filmove sa Staloneom."
Spojivši elemente filma ceste i glazbene komedije, Kaurismäkijev film djeluje i kao farsična »americana«, u kojoj svaku novu anegdotu na putovanju benda »ozvučuje« drukčiji glazbeni broj, odnosno idiom američke pop-glazbe. Unatoč monotonoj linearnoj radnji, film je stekao kultni status koji duguje ekscentričnom imidžu devetorice »kauboja« (izdužene frizure »kokotice«, ekstremne »špicerice«, tamne naočale i krzneni kaputi), bizarnim (nadrealnim) situacijama i obratima, te stripovskoj lapidarnosti, apsurdnoj poetici i gegu glumaca. Ne samo zbog cameo-nastupa Jima Jarmuscha, film se često tumači kao posveta tom američkom nezavisnom autoru i replika njegovih viđenja Amerike (očima stranaca).... (Diana Nenadić, FL)
http://www.imdb.com/title/tt0097728/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

Leningrad Cowboys Go America, 1989. Aki Kaurismäki, 78 min. FIN/S
Scenarij: Aki Kaurismäki prema priči Sakke Järvenpää, Mato Valtonena i Akija Kaurismäkija
Uloge: Matti Pellonpää, Kari Väänänen, Sakke Järvenpää, Heikki Keskinen
Negdje u finskoj tundri, na ničijoj zemlji, živi najgori rock'n'roll band na svijetu - Leningrad Cowboys - grupa bez publike i bez ikakva komercijalnog potencijala. Zbog toga oni odlučuju pokopati svoje nacionalne osjećaje i krenuti u Sjedinjene Države, gdje ljudi mogu progutati doslovno sve...
Smišljen kao klasični film ceste, „Lenjingradski kauboji idu u Ameriku“ jest i britka ironija prema američkim stereotipima. Protagonisti, konačno, završavaju na koncertu sa zborom i baletom Crvene armije, u najbizarnijem postmodernom spoju glazbe i filma!
„Film je priča o njihovom putovanju preko oceana i preko cijelog kontinenta, priča o mračnim barovima i poštenom folku nacije hamburgera. Ružni glumci i sjajni osjećaji...“ Tako otprilike Aki Kaurismäki predstavlja svoj šesti cjelovečernji film kojim je prvi put privukao pozornost i šire međunarodne publike. Pomogao je tome i naslov koji je na neobičan način spajao dvije najveće sile suvremenog svijeta, ali još više to što je redatelj nakon nekih kratkih filmova prikazao kroz glazbu i uz nju povezanu bizarnu priču. To je dijelom promijenilo i način kako upotrebljava stalne sastavne elemente svojih filmova - modernistički prosede i društvenu kritiku.
Pri svemu tome je Kaurismaki i (vrlo) samokritičan predstavljajući film svojevremeno je izjavio: "To je najgori film koji ste ikada gledali, osim ako ne računate filmove sa Staloneom."
Spojivši elemente filma ceste i glazbene komedije, Kaurismäkijev film djeluje i kao farsična »americana«, u kojoj svaku novu anegdotu na putovanju benda »ozvučuje« drukčiji glazbeni broj, odnosno idiom američke pop-glazbe. Unatoč monotonoj linearnoj radnji, film je stekao kultni status koji duguje ekscentričnom imidžu devetorice »kauboja« (izdužene frizure »kokotice«, ekstremne »špicerice«, tamne naočale i krzneni kaputi), bizarnim (nadrealnim) situacijama i obratima, te stripovskoj lapidarnosti, apsurdnoj poetici i gegu glumaca. Ne samo zbog cameo-nastupa Jima Jarmuscha, film se često tumači kao posveta tom američkom nezavisnom autoru i replika njegovih viđenja Amerike (očima stranaca).... (Diana Nenadić, FL)
http://www.imdb.com/title/tt0097728/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

I Hired a Contract Killer, 1990. Aki Kaurismäki, 79 min. FIN/VB/DE/S/FR
Scenarij: Aki Kaurismäki prema vlastitoj priči i ideji Petera von Bagha
Uloge: Jean-Pierre Léaud, Margi Clarke, Kenneth Colley, T. R. Bowen, Imogen Claire
Henri Boulanger nakon petnaest godina službe postao je suvišan. U šoku je i pokušava se ubiti, ali nije u stanju. Zato u nekom ofucanom lokalu unajmi plaćenog ubojicu i naruči vlastito ubojstvo. Ubrzo upozna cvjećaricu Margaret i zaljubi se, pa za Henrija život odjednom ima smisla. Želi otkazati svoje ubojstvo ali lokal u kojem ga je dogovorio više ne postoji, uništen je, a on nema drugog načina da dođe do ubojice...
Jedini Kaurismäkijev film na engleskom. London, sa svojim slumovima, savršeno simulira predgrađa i dokove Helsinkija. Sa Joeom Strummerom u cameo-roli nastavlja redateljevu preokupaciju motivom usamljenih anti-junaka, napuštenih od sreće, koji se nakon bezuspješnih pokušaja integracije u kruto, hijerarhijski ustrojeno, društvo počinju ponašati radikalno... Punk-poetika ovog minimalističkog djela romantička je gesta solidarnosti svih prezrenih na svijetu. Citat iz filma Radnička klasa nema domovine mnogo je više od filmske le parole...
JUSSI AWARDS (Finski Oscar) 1990. Najbolja fotografija (Timo Salminen)
http://www.imdb.com/title/tt0099818/?ref_=fn_al_tt_1
AKI KAURISMAKI
MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe

21. SPLIT FILM FESTIVAL - KZV1
19.00 KONKURENCIJA KRATKI / COMPETITIVE SHORTS - PROGRAM 1 (84 min.)
FINNISH MIDSUMMER 2169, 2016. Anssi Kasitonni, 9,5 min. FIN
Godine 2169. dogodit će se sunčeva pomrčina u Finskoj, na Ivanje. Taj će događaj promijeniti život jedne ženke vampirskog šišmiša.
NIŠTA ZA ISPRIČATI – SVE JE VEĆ REČENO / NO STORIES TO BE TOLD – ALL THE DEALS HAVE ALREADY BEEN MADE, 2015. Micah Weber, 3,5 min. USA
Umjetnikova razmišljanja o vlastitom radu, osobnim narativima i Rašomonu.
COSMORAMA, 2015. Eren Aksu, 8 min. TR/DE
Mladi par odlazi na izlet na otok blizu Istanbula. Fascinirani nepreglednim gradskim pejzažima, prepuštaju se kontemplaciji o propadanju urbanog prostora. Život u betonskoj džungli je njihova budućnost.
WEARING THE FOG, 2016. Yafei Qi, 13,5 min. CN;
Gradski život jedne obitelji usred brzog industrijskog razvoja. U samoj se obitelji razvila ravnodušnost, netrpeljivost i otuđenje. Zbog nepostojanja zakonske kontrole, grad pati od ozbiljnog zagađenja zraka. Ljudi moraju nositi zaštitne maske i komunicirati obavijeni smogom. Takva interakcija sprječava bilo kakav stvarni kontakt.
MIAUUU., 2016. Davorin Marc, 3,5 min. SI
MUKA JERONIMOVA / LA PASIÓN DE JERONIMO, 2016. Jose Armando Salomo Rosas, 14 min. MX
Jeronimo radi kao asistent producenta na filmu. Primjećuje problem u realizaciji, no nakon što predloži rješenje, plan propada i on dobiva kaznu na koju sasvim neočekivano reagira.
NAVIGATOR, 2015. Björn Kammerer, 7 min. AT
Navigator ili navigacijski uređaj uobičajeno služi za orijentaciju na nepoznatom teritoriju, za pronalaženje smjera usred ničega uz pomoć geometrijskih naprava. No što se događa kad se prostor i oblici prikaza prostora, regije i karte, stapaju i isprepleću?
NOĆU OBUSTAVLJENO / SUSPENDU À LA NUIT, 2015. Eva Tourrent, 24 min. FR
Žica je postavljena između stroja i praznine, između stroja za obradu snijega i padine, između Guillaumea i njegovih misli. Svake zimske noći, Guillaume prelazi skijaške staze i planinu zbog pripreme staza. Sam u kabini stroja, postaje jedno sa strojem, u ravnoteži koja se sastoji od neprekidnog ponavljanja iste rute…
21.00 UNDER CONSTRUCTION, 2015. Rubaiyat Hossain, 88 min. BD
Scenarij: Rubaiyat Hossain
Uloge: Shahana Goswami, Rahul Bose, Sohel Mondol
Radnja filma prati suvremenu muslimanku koja pokušava pronaći sebe u okruženju urbanog Bangladeša. Kazališna glumica Roya na suvremen način interpretira kazališni komad Tagorea Rabīndranātha Crveni oleandri, pronalazeći vlastitu snagu.
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.

21. SPLIT FILM FESTIVAL - KZV2
17.00 PROCEDURE, 2015. Simon Quack, 44 min. DE
Ured arhiva u redakciji „Prve njemačke televizije“ u Karlsruheu. Već desetljećima u njemu su pohranjene iste slike: sirove snimke za montažu priloga za televizijske vijesti. Reportaže su o postupcima na Saveznom sudu pravde. Prizori sa samog suđenja ne smiju se snimati, ali zabrana se ne odnosi na ono što se događa sa strane. Položaj kamere uvijek je isti; slučajevi su uvijek drugačiji.
Pogled izvana na Vrhovni sud, unose se spisi, unutrašnjost sudnice.
Antagonisti, orao, zakoni, čekanje.
Sudsko vijeće. Panoramski kadar. Stanka.
Razgovori, novinari, suci.
Rez.
Izvještavanje i samo postaje dio sudskog postupka. Saslušavanje započinje kada predsjedavajući sudac uspije narediti novinarima da prestanu snimati. Tijekom ispitivanja neprestano se vode novi pregovori. Činjenice su složene, a vrijeme za njihovo iznošenje ograničeno. Televizijski prikazi suda otkrivaju njegov kodeks postupanja.
17.45 MASKIRANI MAJMUNI / THE MASKED MONKEYS, 2015. Anja Dornieden & Juan David Gónzalez Monroy, 28 min. DE
Indonezijske maskirane majmune dresiraju gospodari koji pripadaju najnižim slojevima javanskoga društva. Priča o njihovom umijeću unutar ove drevne duhovne tradicije održava ustaljenu društvenu hijerarhiju, poistovjećujući naučeno ponašanje majmuna sa željom njihovih gospodara da se izdignu iz svog lošeg položaja.
19.00 KONKURENCIJA KRATKI / COMPETITIVE SHORTS - PROGRAM 2 (80 min.)
NUTAG – HOMELAND, 2016.Alisi Telengut, 6 min. CA
Nenarativni i ručno crtani vizualni poetični rad o idejama emigracije, domovine i masovnom prisilnom iseljavanju Kalmika tijekom 2. svjetskog rata.
PLATEAU, 2015. Vanessa Nica Mueller, 12,5 min. DE
Muškarac tumara kroz napuštene, puste gradove. Dvije žene su pronašle privremeno sklonište. Sve su troje dezorijentirani. Plateau je film o stanju otuđenosti, o distopijskoj urbanoj praznini. Filmske lokacije temeljene su na stvarnim njemačkom gradovima u nestajanju
POD ŠIROKIM, ŠIROKIM NEBOM / BENEATH THE WIDE WIDE HEAVEN, 2016. Hisham Bizri, 15 min. IT/USA
U ovom eksperimentalnom dokumentarnom filmu Pier Paolo Pasolini igra ulogu redatelja s darom prenošenja ljudskog iskustva. Redatelj neprestano promatra, razmišlja i osjeća, u nadi da će film sam za sebe biti dovoljan i potpun. Na redatelju leži teret kako kroz film prikazati transcendentalno ljudsko iskustvo.
MESMER, 2016. Grant Petrey, 7 min. E/UK
Na tragu Artaudovih ideja iskustvenog i napadanja, Mesmer istražuje subjektivnost i uzvišeno iskustvo s ciljem propitivanja znanja i percepcije fenomena i „istine“. Ono što se nalazi u središtu njegova rada jest suprotstavljanje napetosti između duboko promišljenih i animiranih vizualnih prikaza, koji djeluju refleksivno s intenzivnim afektivnim elementima. Strategija estetskog napadanja koristi se s namjerom remećenja temporalnog, kako bi se stvorila formalna i metaforička paralaksa.
NEGDJE / AILLEURS, 2015.Mélody Boulissière, 6 min. FR
Zarazivši se potrošačkom groznicom, mladić kreće na putovanje prema kraju svijeta.
MOVEMENTS ARISING FROM DIFFERENT RELATIONSHIPS / BETWEEN REGULARITY AND IRREGULARITY II, 2015. Masahiro Tsutani, 13 min. JP
Drugi film iz serije, nastavak prethodnog rada Between Regularity and Irregularity. Kao i u prvom filmu, nastavlja se fokus na fluktuaciju u vremenskom pozicioniranju zvukova, promjena u kvaliteti zvuka, kretanju čestica i obliku. Isto tako, u filmu se koriste različiti pokreti uzrokovani različitim odnosima između minijaturnih jedinica kao što su strukture i stanice u mozgovima miševa te čestice i linije u neživoj tvari.
ZEMLJA NE PRIPADA NIKOME / THE EARTH BELONGS TO NO ONE, 2015. Ani Laurie, 20,5 min. UK
Na povratku kući iz škole, 14-godišnju Sky netko prati. U jednom trenutku gubi svijest i ne sjeća se što se dogodilo. Njena dvije godine starija sestra Jessy-May, žilava osamljenica, pokušava zaštiti obitelj na jedini način koji poznaje.
21.00 THE SEEKER, 2016. Jeff D Johnson, 63 min. SAD
Scenarij: Chad Amour, Jeff D. Johnson po priči Craig Minowe
Uloge: Josh Radnor, Alex McKenna, Amanda Day
Nakon što doživi strašnu tragediju, život kćerke koja je junakinja filma u potpunosti se okreće naglavce. Kako sazrijeva, njen cinizam i apatija prema novoj stvarnosti dolaze u pitanje, radi jednog podsjetnika iz prošlosti koji je potiče na potragu za vlastitim identitetom.
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.

21. SPLIT FILM FESTIVAL - KZV3
17.00 SUVENIR / SOUVENIR, 2014. Andre Siegers, 80 min. DE
Okosnica radnje filma „Suvenir“ je Alfred D. koji samoga sebe naziva „Izvoznikom demokracije“. U ime njemačkih zaklada Alfred već više od 20 godina putuje svijetom uspostavljajući demokratsku svijest i ustavne strukture. Ovaj strastveni filmaš amater zabilježio je svoje misije na stotinama videokazeta nerijetko snimajući samoga sebe i pred kamerom odigravajući svoj život u inozemstvu, ili pak u novije vrijeme dokumentirajući svoju kampanju kao kandidat na Izborima za Europski parlament. U „Suveniru“, povijesni, politički i osobni filmski zapisi susreću se i isprepleću stvarajući
19.00 KONKURENCIJA KRATKI / COMPETITIVE SHORTS - PROGRAM 3 (80 min.)
4. OKOMITO / 6. VODORAVNO / 4. DOWN / 6. ACROSS, 2015. Ken Kobland, 10 min. USA
Blokovi i kvadrati, fragmentirani pogled sa strane u ugodno osvijetljene stanove u velikom gradu. Kauči, stubišta, rasvjetni stupovi, stolovi s vazama s cvijećem. Sanjiva klavirska melodija naglašava začuđeno promatranje suvremenog života. Iznenada se mijenja ton i raspoloženje: nalazimo se u šarenom dinamičnom pejzažu sna koji donekle podsjeća na Mondrianovu sliku Victory Boogie-Woogie. ‘Ovisnost o križaljkama’.
STEVE MRZI RIBU / STEVE HATES FISH, 2015. John Smith, 5 min. UK
Film je snimljen izravno sa zaslona aplikacije za prevođenje na pametnom telefonu, na postavkama prijevoda u smjeru francuski-engleski, a snimaju se natpisi i zgrade jedne londonske trgovačke ulice. U okolišu koji je preplavljen informacijama, natpisi su van kontrole, a zbunjeni i neumorni softver trudi se ispuniti zadatak.
KONJI KAPETANA KONJICE / DIE PFERDE DES RITTMEISTERS, 2015. Clemens von Wedemeyer, 10 min. DE
16mm-materijal ostavština je amaterskog snimatelja Haralda von Vietinghoff-Riescha. Kronološka montaža s komentarom prikazuje konje njemačkih oružanih snaga u 2. svjetskom ratu i civile u bijegu, slike rata. Film je dio projekta pod nazivom P.O.V. (Point of View/ Točka gledišta) Clemensa von Wedemeyera. P.O.V istražuje subjektivni pogled snimatelja na ratištu
TUCUMAN, 2015. Natalia Ryss, 6 min. RU
U početku bijaše Dan… i Noć je nestala. Noć vreba iz dubina – u srcu Nuta Tucumana…
DJEČAK KOJI JE VIKAO RIBA! / THE BOY WHO CRIED FISH!, 2015. Dalia Musaad, 18 min. USA
Mirandin se život u trenutku raspadne kada njezin sin Adam odbije skinuti njezin plavi grudnjak. Nakon što slučajno pogleda scenu nasilja na televiziji, Adam ono što je vidio koristi kako bi se suočio sa sličnom situacijom. Miranda je samohrana majka djeteta s posebnim potrebama i uspijeva iznaći način kako se nositi s tim, kada shvati da je osobna razina isprepletena s univerzalnom.
SHADES OF SAFFLOWER – DYED CELLULOID, 2015. Oki Kayako, 10 min. JP
Pogledaj boju nijansi, koja nastaje prolaskom svjetla kroz šafranike, boja prožima čestice, vrijeme i vrlo mali svemir.
DOM / HOME, 2016. Daniel Mulloy, 20 min. UK/KS
Dok se tisuće muškaraca, žena i djece pokušava dočepati Europe, dobrostojeća engleska obitelj kao da se sprema na godišnji odmor.
21.00 DUM SPIRO SPERO, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR
Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se. I danas je to geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha, doslovno i metaforički. Ispreplićući svakodnevne sadržaje, ljubav prema knjigama i razmišljanja o smrti, Kvesić priča o gubljenju životnih snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi Zamijenivši tipkovnicu kamerom, autor oslikava dokumentaristički vizualni esej i upoznaje nas sa svijetom od kojeg se oprašta uživajući u svakom trenutku.
........ IZA LICA ZRCALA / A TWO-WAY MIRROR, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
Film o autoričinom prihvaćanju njezine bolesti – epilepsije, posljedica koje s njom dolaze te spoznaja kako nam svaka bolest dolazi s razlogom. Tražeći razloge, autorica stapa svoja životna iskustva i tajne sa iskustvima i tajnama svojih predaka. Sve zajedno isprepliće sa snimkama zabačenog planinskog kraja. Prekrasni, no bolno hladni, veličanstveno privlačni, ali i okrutni prizori pobuđuju uvid što je to zvjersko u ljudima, a ljudsko u zvijerima. Zamjećujući stihom i kamerom prirodne procese i cikluse te obiteljske obrasce autorica polako stvara obrise same sebe. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.

21. SPLIT FILM FESTIVAL - KZV4
17.00 PREDAVANJE: Bernd Schoch „YOU AIN’T HEARD NOTHING YET“
Legenda kaže da je prva rečenica izrečena u cjelovečernjem filmu pomoću sinkroniziranog zvuka bila “You ain´t heard nothing yet” (“Još ništa niste čuli”.). Naslov filma je “The Jazz Singer”. Snimljen je 1927. godine i kako se dade zaključiti iz naslova, glavna tema mu je glazba. Odnos između slike i glazbe u kinematografiji postoji odavna. Na ovome predavanju želim obratiti pažnju na vizualne i narativne strategije u glazbenim dokumentarcima prikazujući isječke iz povijesti kinematografije i nekih vlastitih uradaka, te se usredotočiti na pitanje kako se slika prevodi u zvuk i obratno. Kako nevidljivo postaje čujno i koji je odnos između isječka i cjelokupnog filma?
19.00 KONKURENCIJA KRATKI / COMPETITIVE SHORTS - PROGRAM 4 (79 min.)
TUMAČ / THE INTERPRETER, 2015. Noriko Okaku, 6,5 min. UK
Film ima labavu narativnu formu i slijedi strukturu izvornih tarot karata, Velike Arkane, počevši od Lude, koja kreće na put kroz 21 scenu kako bi na kraju stekla mudrost. Animirani film Tumač snimljen je nakon izrade 22 kolaža inspirirana poviješću, mitovima i legendama grofovije Derbyshire. Kolaži također stvaraju novi Tarot, ispunjen simbolizmom, zanimljivostima i mističnim vizualnim prikazima. Na neki način, kroz animaciju se izvlači skriveni narativ između svake od karata.
A B C A M, 2015. Richard Martin, 8 min. CA
U filmu A B C A M (A i B Cam) prikazana je scena iz TV filma, sa snimkama iz dva kuta u duploj ekspoziciji, s namjerom istraživanja filmskih konvencija. Otkrivaju se narativ, rakursi kao i odnos kamere i objekta, tei promjene u glumačkoj izvedbi kako bi se pratio proces u svoj njegovoj sirovosti i hipnotizirajućoj predvidljivosti.
SITES, Volker Schreiner, 2015. 8,5 min. DE
Filmski triptih na temu tri krajolika.
KOST / BONE, Jenny Brady, 11 min. IE
U fotografskom studiju labradorica retreiverica Sally pozira za snimanje portreta. Tijekom filma odvija se niz dijaloga između muškaraca, članova fotografske ekipe, u kojima se otkrivaju neočekivane podudarnosti između životinjskog i ženskog subjekta. Kroz razgovor, ‘životinja’ neočekivano preuzima atribute ‘žene’. Posljedično se gube čvrste granice među vrstama, životinjama, ljudima i rodovima. Isto se događa i s funkcijom jezika: predstavlja li jezik sredstvo komunikacije ili instrument kontrole?
ŠUŠTANJE / SUSURRUS, 2016. Na Yon Cho, 5 min. USA
Susret s mrtvacom.
ZABRANJENO SIDRENJE / ANCHORAGE PROHIBITED, 2015. Chiang Wei Liang, 16,5 min. TW
Bez sredstava da se srede i započnu život na jednom mjestu, dva mlada radnika migranta pokušavajući pronaći rješenje na otoku na kojem je sidrenje zabranjeno.
DOGAĐAJI U MAGLENOJ KOMORI / EVENTS IN A CLOUD CHAMBER, 2016. Ashim Ahluwali, 23 min. IN
Akbar Padamsee, jedan od predvodnika modernizma u indijskom slikarstvu, 1969. godine snimio je vizionarski film u 16mm-formatu pod naslovom Događaji u maglenoj komori. Riječ je o jednom od rijetkih indijskih eksperimentalnih filmova. Originalna je filmska vrpca izgubljena i nije sačuvana ni jedna kopija. Gotovo 40 godina kasnije, redatelj Ashim Ahluwalia nalazi se s već 89-godišnjim Padamseeom i odlučuju napraviti remake filma.
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.

Titos Brille, 2014. Regina Schilling, 94 min. DE
Scenarij: Regina Schilling prema knjizi Adriane Altaras
Dokumentarni film Titove naočale baziran je na knjizi Adriane Altaras, autorice rođene 1960. u Zagrebu u jednoj židovskoj obitelji, a koja danas živi u Berlinu. Kad je imala četiri godine roditelji su napustili Jugoslaviju.
Svaka obitelj ima isto toliko legendi koliko i tajni. Legende se uvijek iznova pričaju, dok tajne ostaju skrivene, priča Altaras na početku filma. Njezin radoznali pogled i oko kamere te tajne sada otkrivaju. Otac, koji je do tad bio šef bolnice, pao je u nemilost tadašnjeg režima. Došavši u Njemačku, u GieSSen, roditelji su se angažirali u židovskoj zajednici. Otac je postao priznati radiolog, majka je radila kao arhitektica u gradskoj upravi, dok je kćerka isprva odrastala kod tetke u Italiji. Kad su je roditelji poveli sa sobom odmah su Adrianu poslali u internat u Marburg.
Za potrebe snimanja filma ona sluša priče o tome što je od svakodnevice njezinih 'vikend-roditelja' propustila. Ovo je posebna vrsta filma ceste kojeg predstavlja redateljica Regina Schilling. Njezina junakinja i lokacije su stvarne. Adriana svoje putovanje započinje na posljednjem prebivalištu svojih roditelja i putuje preko Italije do Hrvatske. Ono što pritom saznaje u biti ju ne može više iznenaditi.
Adrianina knjiga 'Titove naočale' je kostur filma, stare fotografije i stare videosnimke ga ukrašavaju, moderna kamera mu dodaje boje i atmosferu. lz epizoda nastaje jedna životna priča koja je u 20. stoljeću u Evropi oblikovana kroz rat i ideologiju... (Frankfurter Rundschau)
http://www.imdb.com/title/tt4214172/?ref_=fn_al_tt_1

21. SPLIT FILM FESTIVAL - KZV5
17.00 STEFAN ZWEIG, ZBOGOM EVROPI / STEFAN ZWEIG, FAREWELL TO EUROPE, 2016. Maria Schrader, 106 min. AT/FR/DE
Godine izgnanstva u životu Stefana Zweiga, svojedobno jednog od najčitanijih pisaca na njemačkom jeziku, između Buenos Airesa, New Yorka i Brazila. Kao židovskome intelektualcu, Zweigu je teško zauzeti pravi stav prema događajima u nacističkoj Njemačkoj dok u novome svijetu traga za domom.
19.00 KONKURENCIJA KRATKI / COMPETITIVE SHORTS - PROGRAM 5 (80 min.)
BLOOD BROTHERS, 2015. Marco Espirito Santo & Miguel Coimbra, 6 min. PT
Film prikazuje jednu noć u životu skupine samoubilačkih toreadora iz Portugala koji se nazivaju Forcados Amadores de Montemor. Pri povratku u najveću arenu, po prvi puta nakon što su izgubili vođu, borci moraju prizvati njegov nepobjedivi duh
THE MEADOW, 2015. Jela Hasler, 9 min. CH
Stado krava pase na spaljenoj pustopoljini, čuvaju ih psi čuvari stada i goniči goveda. Korak po korak, gledatelj otkriva da naizgled idilično mjesto i nije baš takvo, dok krave provode svoje dane uvijek jednako
ANDREW A STRONG COURAGEOUS WARRIOR, 2015. A.Liparoto, 18 min. BE
Voajeristički prikaz života Andrewa i Abigail. Izmjenjuju se i pomiču, sve više postajući jedno. Koje je od njih dvoje stvarno?
SQUAME, 2015. Nicolas Brault, 4 min. CA
Istraživanje osjetljivog omotača tijela – kože. Animacija prolaznog trenutka lomljenja stijenke (izrađene od šećernih kalupa), podsjeća na krhke pejzaže svijeta na rubu apstrakcije.
REARWARD, 2015. Yi Lian, 8 min. CN
Film je snimljen na gradilištu. Tridesetak radnika u vojničkim uniformama i kacigama obavljaju uobičajene građevinske poslove. Kamera objektivno bilježi scenu, ali među radnicima se nalazi glumac i ostali se nesvjesno nađu u virtualnoj video situaciji.
VLAK / TRAIN, Olivier Chabalier, 12,5 min. FR/HR
Vodi nas na putovanje kroz mračne i nadrealističke krajolike imaginacije. Usmjeren svojim tračnicama, on prolazi raznolike etape postojanja: od bliskosti, učenja, sanjarenja do samoće, iščekivanja i smrti. Priča o putovanju kroz šarolike postaje života, alegorija o predodređenosti, sudbini i postojanju.
ŠEST PORTRETA CLARE SCHUMANN / SIX PORTRAITS OF CLARA SCHUMANN, 2015. Stuart Pound, 3 min. UK
Na kraju filma „Šest portreta Clare Schumann“ otkriva se vjerojatno najpoznatiji višekratnik na svijetu.
UNDER THE SUN, Yang Qiu, 19 min. CN/AT
Nakon jednog incidenta isprepliću se životi dviju obitelji. Nema ništa novo pod suncem
21.00 HRVATSKI KRATKI FILM / CROATIAN SHORTS, 100 min.
GRAD DUHOVA, 2016. Marko Dješka, 12 min.
Dok bitka bijesni na ivici napuštenog grada jedan stanovnik vodi bitku sa samoćom kroz dnevne rituale.
PRVI UDAH, 2016. Miranda Herceg, 21 min.
Prvi udah nalik je mravinjaku, distorziranih glasova i automatiziranog kretanja, u kojem organizmi poprimaju boje okoline. Zvukovna atmosfera napetog iščekivanja i učinak statične kamere otkrivaju prisustvo skrivenog promatrača. Promatra li prostor nas?
SVE JOŠ UVIJEK U ORBITI, 2016. Dane Komljen & James Lattimer, 23 min. HR/RS/DE/BR
Sve, još uvijek, u orbiti povezuje dva naoko nepovezana momenta u izgradnji Brazilije: san talijanskog sveca Don Bosca, kojim se kasnije opravdavalo stvaranje novog brazilskog glavnog grada i malenog gradića koji su izgradili radnici koji su gradili megalopolis i u kojemu su sa svojim obiteljima živjeli. Kako opravdati grad nastao na temelju sna i koji dijelovi njegove gradnje ostaju nevidljivi? Odgovor leži negdje između bajke i dokumentarnog filma.
IGRA MALOG TIGRA, 2015. Jasna Nanut, 25 min.
Boška dolazi kod Tome doma po prvi put. On im skuha večeru. Pojedu pa gledaju film. Testirajući njegovo strpljenje, Boška pokušava otkriti je li Tomo onaj „pravi“ ili još jedan „krivi“. Tomo nema takvih nedoumica. Uvjeren je da su njih dvoje već u vezi.
STAKLENI ČOVJEK, 2015. Danijel Šuljić, 6 min.
Krećući se svijetom ispunjenim skenerima i nadzornim algoritmima, olako koristeći društvene mreže, online formulare i kreditne kartice, čovjek današnjice dobrovoljno se odriče vlastite privatnosti. Uzoriti građanin nema ništa za sakriti, samo prijestupnici imaju.
MACHINAE NOVAE 002, 2016. Darko Vidačković, 8,5 min.
Pogled na luku u rodnom gradu Šibeniku bio je autorova dugogodišnja svakodnevnica. Slike i zvukovi luke duboko su urezani u sjećanje. Ispreplitanje memorije, prisjećanja i imaginacije
DOTA, 2016. Petra Zlonoga, 4,5 min.
Vizualno-auditivno tkanje u kojem je osnova animirana linija, a potka ženski glas. Kroz rad i tijek vremena isprepliće se ono što je tkano i ona koja tka.
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.

21. SPLIT FILM FESTIVAL - KZV6
17.00 POMUTNJE / CONFUSIONS, 2016. Lana Kosovac, 72 min. HR
Mladi glumci u predstavi, premijera u New Yorku, rad s poznatim redateljem na iznimno zahtjevnoj predstavi. Neiskusna filmska ekipa prati višemjesečne pripreme za predstavu, a istovremeno, kako se suočava s kreativnim i produkcijskim pomutnjama, sama postaje protagonistima. Obje ekipe doživjet će pritiske i velika očekivanja u prvim koracima svojeg budućeg profesionalnog života. Film koji je počeo kao ‘making of’ razvio se u kreativni autorski dokumentarac.
19.00 KONKURENCIJA KRATKI / COMPETITIVE SHORTS - PROGRAM 6 (75 min.)
TRIAL & ERROR, 2016. Antje Heyn, 5,5 min. DE
Film o izgubljenom dugmetu na košulji, tetama opsjednutim perfekcionizmom, zaposlenim mačkama, preplašenim papigama i davno izgubljenom prijatelju.
PROSTOR VRIJEME: PRELUDIJ / SPAZIO-TEMPO: PRELUDE, 2016. Roberto D'Alessandro, 5 min. FR/IT
Planinski krajolik kao da poigrava preplavljen kvantnim fluktuacijama informacija. Diskretna narav sustava za snimanje dijalektički komunicira s prividnim kontinuitetom stvarnosti, otkrivajući pejzaž koji stremi prema apstraktnom.
ISKRA / VONK, 2015. Edgar Kapp & Kuba SzutkowskI, 8 min. NL
Dostavljač slastica blage naravi dolazi u garažu osornog mehaničara, tražeći priključak za punjenje mobitela. Međutim, dobiva više od toga.
ZLATNI SAT / GULDKLOCKAN, 2015. Andreas Westerberg, 3 min. FI
Radnici u tvornici se teškim radom pomalo približavaju zlatnom satu koji se nazire na kraju. Tragikomična studija ljudskog postojanja.
COPY COMPLETE, 2015. Maria Auerbach, 8,5 min. DE
Eksperimentalni film koji se bavi prikazom računala u filmu tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Filmske sekvence u kojima se pojavljuju računala popraćene su računalnom zvučnom podlogom i izvornom filmskom glazbom, a zaslon je kolažno podijeljen, stvarajući novi narativ o fenomenu hakiranja s početka digitalnog doba.
VIGIL, 2015. Rita Cruchinho Neves, 12 min. PT
Jednog dana se Vigil suočava sa svojom svakodnevnicom. Dovodi li ga njegov osobni razvoj do šireg prostora slobode, ili do tragične spoznaje da je tek mali dio veće cjeline?
MORA BISERA / PERLENMEERE, Katrina Daschner, 9 min. AT
Meduze se skladnim pokretima kreću kroz vodu. Moruzgve se polagano njišu. Fragmentirani krupni kadrovi gole kože. Pukotine u gruboj stijeni. Slični po obliku, senzualni prikazi tijela se stapaju i montiraju u hibridno filmsko tijelo: tiho, prekrasno, erotično. Prikaz tijela daleko od društveno očekivanog, kao nova umjetnička kreacija – u filmu i kroz film.
POSTCARDS FROM MANILA, 2015. Harry Lagoussis, 23 min. GR
Kratki esejistički film o spisateljskoj krizi i kreativnom procesu, složen od elemenata iz nekoliko nedovršenih projekata redatelja, snimanih tijekom razdoblja od gotovo dvadeset godina.
21.00 HAVARIE, 2016. Philip Scheffner, 93 min. DE
Scenarij: Philip Scheffner po romanu Merle Krögera
Koordinate 37°28.6’N i 0°3.8’E označavaju lokaciju u Sredozemnom moru – 38 nautičkih milja od španjolskog lučkog grada Cartagena ili 100 nautičkih milja od alžirskog lučkog grada Oran – ovisno o perspektivi pripovjedača. Promatrajući more iz ove točke, cijeli svijet je samo voda, nebo i beskrajni obzor. ‘More mogućnosti’, ispunjeno nadom, strahom i snovima putnika.Dana 14. rujna 2012. u 14:56, javljajući ove koordinate, kruzer Adventure of the Seas šalje izvješće španjolskom Centru za spašavanje na moru da je primijećen čamac s 13 putnika, prepušten morskim strujama. Uspostavljen vizualni kontakt. 90 minuta. Mahanje. Čekanje. Zvučna podloga filma sastoji se od radio komunikacije između kruzera, lučke uprave u Cartageni, broda za spašavanje Salvamar Mimosa i helikoptera Helimer 211. Filmski prostor sužava se u jednu, nemontiranu sekvencu koja se proteže cijelim trajanjem filma. Riječ je o kratkom klipu s YouTube-a koji se iz današnje perspektive čini kao sama srž, sukus situacije na Mediteranu. U pojedinačnim kadrovima, čamac s 13 putnika postaje slika svakodnevnih vijesti u medijima. Prisiljeni smo gledati… Koreografija koja nastaje odražava prošlost, sadašnjost i budućnost putnika: Hoće li postati vidljiv novi mogući prostor kad se opet sretnu – u filmskom prostoru?
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.

21. SPLIT FILM FESTIVAL - KZV7
17.00 PROGRAM FAKULTETA LIKOVNIH UMJETNOSTI U HAMBURGU
Odsjek za film Fakulteta likovnih umjetnosti u Hamburgu (University of Fine Arts Hamburg - Hohschule für bildende Künste) temelji se na tradiciji umjetničkog autorskog filma. Osim toga, primjenjuje interdisciplinaran pristup studiju tako što se poziva na srodne discipline i tako smješta umjetnička nastojanja samih studenata unutar šireg konteksta proizvodnje umjetnosti i slike. Cilj nije pridržavati se klasičnih profesija kao što su režija, scenografija ili snimateljstvo, nego razviti umjetničko djelo čija snaga leži u nezavisnoj kreativnoj inovaciji. (Selected by Bernd Schoch)
19.00 NAD NAMA SAMO NEBO / ABOVE US ONLY SKY, 2011. Jan Schomburg, 88 min. DE
Za Marthin život moglo bi se reći da je uravnotežen, ispunjavajuć – sretan. Ona voli svoj posao nastavnice, ima skupinu odanih prijatelja koji je vole te, iznad svega, ima Paula, čovjeka kojega voli i s kojim živi već nekoliko godina. Dok je Paul uz nju, pozitivna i energična Martha ne strahuje za budućnost. A zatim joj na vratima osvanu dvije policajke te joj sa svega nekoliko riječi rascijepe život na onaj prije i onaj poslije toga trenutka. Čovjek s kojim Martha živi je fantom, a njegov život laž – njegova prisutnost iščezne iz njezina života ne ostavljajući traga. Dok se pokušava nositi s time, Martha upoznaje Alexandera, a jedan jedini pokret njegove ruke dovoljan je da je podsjeti na Paula. Može li Alexander ispuniti prazninu koju je Paul ostavio? Nesvjestan nedavnih previranja u Marthinom životu, Alexander se počinje zaljubljivati u nju. Oni brzo usvajaju obrede i rituale jednoga para: kazalište, večera, ključevi njezina stana. Ali ako kani imati budućnost s Alexanderom, Martha mora pronaći načina da se pomiri s prošlošću…
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.

Love and Friendship, 2016. Whit Stillman, 92 min. IE/NL/FR/USA/UK
Scenarij: Whit Stillman prema romanu „Lady Susan“ Jane Austen
Uloge: Kate Beckinsale, Xavier Samuel, Emma Greenwell, Morfydd Clark, Jemma Redgrave, Tom Bennett, James Fleet, Justin Edwards, Jenn Murray, Stephen Fry, Chloë Sevigny
Šarmantna povijesno-romantična drama „Ljubav i prijateljstvo snimljena je prema romanu Lady Susan glasovite Jane Austen. Smješten u 1790. Godinu, film nam, baš kao i roman, donosi zabavnu priču o pronalasku ljubavi i razočaranju...
Prelijepa mlada udovica Lady Susan Vernon, poznata je po zavođenju kako slobodnih tako i oženjenih muškaraca te koristi svoju ljepotu kako bi dobila sve što želi. Nakon što je ostala udovica, glavni joj je cilj čim prije udati kćer Fredericu za što bogatijeg muža, ali pri tome ni sebe ne zanemaruje tražeći bogatu priliku...
Nakon premijerne projekcije u Sundanceu početkom godine kritike pišu o pravoj kinematografskoj poslastici punoj mudrosti, šarma i trenutaka koji će vas nasmijati do suza...
ROTTERDAM INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nominacija za najbolji film
SEATTLE FILM FESTIVAL 2016. Nominacija za najbolji glumicu (Kate Beckinsale)
http://www.imdb.com/title/tt3068194/?ref_=fn_al_tt_1

Love and Friendship, 2016. Whit Stillman, 92 min. IE/NL/FR/USA/UK
Scenarij: Whit Stillman prema romanu „Lady Susan“ Jane Austen
Uloge: Kate Beckinsale, Xavier Samuel, Emma Greenwell, Morfydd Clark, Jemma Redgrave, Tom Bennett, James Fleet, Justin Edwards, Jenn Murray, Stephen Fry, Chloë Sevigny
Šarmantna povijesno-romantična drama „Ljubav i prijateljstvo snimljena je prema romanu Lady Susan glasovite Jane Austen. Smješten u 1790. Godinu, film nam, baš kao i roman, donosi zabavnu priču o pronalasku ljubavi i razočaranju...
Prelijepa mlada udovica Lady Susan Vernon, poznata je po zavođenju kako slobodnih tako i oženjenih muškaraca te koristi svoju ljepotu kako bi dobila sve što želi. Nakon što je ostala udovica, glavni joj je cilj čim prije udati kćer Fredericu za što bogatijeg muža, ali pri tome ni sebe ne zanemaruje tražeći bogatu priliku...
Nakon premijerne projekcije u Sundanceu početkom godine kritike pišu o pravoj kinematografskoj poslastici punoj mudrosti, šarma i trenutaka koji će vas nasmijati do suza...
ROTTERDAM INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nominacija za najbolji film
SEATTLE FILM FESTIVAL 2016. Nominacija za najbolji glumicu (Kate Beckinsale)
http://www.imdb.com/title/tt3068194/?ref_=fn_al_tt_1

Every Thing Will be Fine, 2015. Wim Wenders, 118 min. DE/CAN/FR/S/NO
Scenarij: Bjorn Olaf Johannessen
Uloge: James Franco, Charlotte Gainsbourg, Marie-Josée Croze, Robert Naylor, Patrick Bauchau, Peter Stormare, Rachel McAdams
Tomas je nervozan i iscrpljen jer mu istječe krajnji rok da dovrši novi Scenarij:. Trenutačno smirenje pronalazi samo u uzbuđenju i radosti što će sa suprugom Sarom uskoro posvojiti dijete. Dok se besciljno vozi ulicama, nakon svađe sa Sarom, pisac nesretnim slučajem pregazi dijete! Incident i ono što slijedi duboko ga potrese. Tijekom sljedećih 12 godina, bori se pronaći smisao u tome što se dogodilo, kako bi nastavio s životom. Premda počne pisati kudikamo bolje i s vremenom postaje istaknuti autor, kada pogleda u ogledalo, vidi - ubojicu! Istovremeno, majka poginulog dječaka obuzeta je tugom i gnjevom, a njen mlađi sin primoran je nositi ogroman emotivni teret tijekom adolescentskih godina. Stvari se počinju komplicirati kada se Tomasu na vratima pojavi brat poginulog dječaka i ustvrdi kako je profitirao od nesreće njegove obitelji...
Uvodna i završna scena filma Sve će biti u redu, prvog (pravog) Wendersovog filma u gotovo deset godina, svakako su među najboljima u njegovoj karijeri. A kao što znamo, njegova karijera je duga.... Ono što je još važnije, vrlo je malo ovako cjelovitih filmova... (Glenn Kenny, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt1707380/?ref_=fn_al_tt_1

Every Thing Will be Fine, 2015. Wim Wenders, 118 min. DE/CAN/FR/S/NO
Scenarij: Bjorn Olaf Johannessen
Uloge: James Franco, Charlotte Gainsbourg, Marie-Josée Croze, Robert Naylor, Patrick Bauchau, Peter Stormare, Rachel McAdams
Tomas je nervozan i iscrpljen jer mu istječe krajnji rok da dovrši novi Scenarij:. Trenutačno smirenje pronalazi samo u uzbuđenju i radosti što će sa suprugom Sarom uskoro posvojiti dijete. Dok se besciljno vozi ulicama, nakon svađe sa Sarom, pisac nesretnim slučajem pregazi dijete! Incident i ono što slijedi duboko ga potrese. Tijekom sljedećih 12 godina, bori se pronaći smisao u tome što se dogodilo, kako bi nastavio s životom. Premda počne pisati kudikamo bolje i s vremenom postaje istaknuti autor, kada pogleda u ogledalo, vidi - ubojicu! Istovremeno, majka poginulog dječaka obuzeta je tugom i gnjevom, a njen mlađi sin primoran je nositi ogroman emotivni teret tijekom adolescentskih godina. Stvari se počinju komplicirati kada se Tomasu na vratima pojavi brat poginulog dječaka i ustvrdi kako je profitirao od nesreće njegove obitelji...
Uvodna i završna scena filma Sve će biti u redu, prvog (pravog) Wendersovog filma u gotovo deset godina, svakako su među najboljima u njegovoj karijeri. A kao što znamo, njegova karijera je duga.... Ono što je još važnije, vrlo je malo ovako cjelovitih filmova... (Glenn Kenny, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt1707380/?ref_=fn_al_tt_1

Love and Friendship, 2016. Whit Stillman, 92 min. IE/NL/FR/USA/UK
Scenarij: Whit Stillman prema romanu „Lady Susan“ Jane Austen
Uloge: Kate Beckinsale, Xavier Samuel, Emma Greenwell, Morfydd Clark, Jemma Redgrave, Tom Bennett, James Fleet, Justin Edwards, Jenn Murray, Stephen Fry, Chloë Sevigny
Šarmantna povijesno-romantična drama „Ljubav i prijateljstvo snimljena je prema romanu Lady Susan glasovite Jane Austen. Smješten u 1790. Godinu, film nam, baš kao i roman, donosi zabavnu priču o pronalasku ljubavi i razočaranju...
Prelijepa mlada udovica Lady Susan Vernon, poznata je po zavođenju kako slobodnih tako i oženjenih muškaraca te koristi svoju ljepotu kako bi dobila sve što želi. Nakon što je ostala udovica, glavni joj je cilj čim prije udati kćer Fredericu za što bogatijeg muža, ali pri tome ni sebe ne zanemaruje tražeći bogatu priliku...
Nakon premijerne projekcije u Sundanceu početkom godine kritike pišu o pravoj kinematografskoj poslastici punoj mudrosti, šarma i trenutaka koji će vas nasmijati do suza...
ROTTERDAM INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nominacija za najbolji film
SEATTLE FILM FESTIVAL 2016. Nominacija za najbolji glumicu (Kate Beckinsale)
http://www.imdb.com/title/tt3068194/?ref_=fn_al_tt_1

Every Thing Will be Fine, 2015. Wim Wenders, 118 min. DE/CAN/FR/S/NO
Scenarij: Bjorn Olaf Johannessen
Uloge: James Franco, Charlotte Gainsbourg, Marie-Josée Croze, Robert Naylor, Patrick Bauchau, Peter Stormare, Rachel McAdams
Tomas je nervozan i iscrpljen jer mu istječe krajnji rok da dovrši novi Scenarij:. Trenutačno smirenje pronalazi samo u uzbuđenju i radosti što će sa suprugom Sarom uskoro posvojiti dijete. Dok se besciljno vozi ulicama, nakon svađe sa Sarom, pisac nesretnim slučajem pregazi dijete! Incident i ono što slijedi duboko ga potrese. Tijekom sljedećih 12 godina, bori se pronaći smisao u tome što se dogodilo, kako bi nastavio s životom. Premda počne pisati kudikamo bolje i s vremenom postaje istaknuti autor, kada pogleda u ogledalo, vidi - ubojicu! Istovremeno, majka poginulog dječaka obuzeta je tugom i gnjevom, a njen mlađi sin primoran je nositi ogroman emotivni teret tijekom adolescentskih godina. Stvari se počinju komplicirati kada se Tomasu na vratima pojavi brat poginulog dječaka i ustvrdi kako je profitirao od nesreće njegove obitelji...
Uvodna i završna scena filma Sve će biti u redu, prvog (pravog) Wendersovog filma u gotovo deset godina, svakako su među najboljima u njegovoj karijeri. A kao što znamo, njegova karijera je duga.... Ono što je još važnije, vrlo je malo ovako cjelovitih filmova... (Glenn Kenny, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt1707380/?ref_=fn_al_tt_1

Makibefo, 2001. Alexander Abela, 73 min. UK/MG/FR
Scenarij: Alexander Abela prema Shakespearovoj tragediji „Macbeth“
Uloge: Martin Zia, Neoliny Dety, Gilbert Laumord
„Macbeth“ najkraća i najzbijenija Shakespearova tragedija, fokusirana na nekontroliranu ambiciju, doživjela je brojne adaptacije, a jedna od najoriginalnijih je verzija engleskog redatelja Alexander Abela...
Alexander Abela (1965.) mladi je ali i kontroverzni redatelj koji je svoju publiku osvojio sa nekoliko svojih filmskih uradaka, a među njima je i njegov debitantski film koji će se večeras prikazati u kinoteci Zlatna vrata - „Makibefo“. Abela se, odbijajući savjete i pomoć stručnih suradnika, s dvojicom pomoćnika zaputio na Madagaskar gdje je u društvu lokalnog plemena te posebice žena tog područja snimio crno-bijelu adaptaciju Shakespeareovog „Macbetha“, dokazujući da su politička ambicija i posljedično nasilje univerzalni problemi.
Naravno, i Abelin „Makibefo“ temeljen je na ideji čovjekove lude želje za moći do koje se stiže krvavim putem. Iako su Shakespeareova djela, pa među njima i „Macbeth“, doživjela brojne adaptacije, Makibefo je, prema mišljenju filmske kritike, jedan od zanimljivijih i neobičnijih filmskih pristupa prenošenja Shakespeareove drame na filmsko platno. (www.apoliticni.hr)
U programu će sudjelovat i sam redatelj filma, Alexander Abela, kako bi sve prisutne ljubitelje filma dodatno približio iskustvu snimanja „Makibefa“, te uz ugodno druženje, odgovorio na sva pitanja zainteresiranoj publici.

Every Thing Will be Fine, 2015. Wim Wenders, 118 min. DE/CAN/FR/S/NO
Scenarij: Bjorn Olaf Johannessen
Uloge: James Franco, Charlotte Gainsbourg, Marie-Josée Croze, Robert Naylor, Patrick Bauchau, Peter Stormare, Rachel McAdams
Tomas je nervozan i iscrpljen jer mu istječe krajnji rok da dovrši novi Scenarij:. Trenutačno smirenje pronalazi samo u uzbuđenju i radosti što će sa suprugom Sarom uskoro posvojiti dijete. Dok se besciljno vozi ulicama, nakon svađe sa Sarom, pisac nesretnim slučajem pregazi dijete! Incident i ono što slijedi duboko ga potrese. Tijekom sljedećih 12 godina, bori se pronaći smisao u tome što se dogodilo, kako bi nastavio s životom. Premda počne pisati kudikamo bolje i s vremenom postaje istaknuti autor, kada pogleda u ogledalo, vidi - ubojicu! Istovremeno, majka poginulog dječaka obuzeta je tugom i gnjevom, a njen mlađi sin primoran je nositi ogroman emotivni teret tijekom adolescentskih godina. Stvari se počinju komplicirati kada se Tomasu na vratima pojavi brat poginulog dječaka i ustvrdi kako je profitirao od nesreće njegove obitelji...
Uvodna i završna scena filma Sve će biti u redu, prvog (pravog) Wendersovog filma u gotovo deset godina, svakako su među najboljima u njegovoj karijeri. A kao što znamo, njegova karijera je duga.... Ono što je još važnije, vrlo je malo ovako cjelovitih filmova... (Glenn Kenny, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt1707380/?ref_=fn_al_tt_1

Love and Friendship, 2016. Whit Stillman, 92 min. IE/NL/FR/USA/UK
Scenarij: Whit Stillman prema romanu „Lady Susan“ Jane Austen
Uloge: Kate Beckinsale, Xavier Samuel, Emma Greenwell, Morfydd Clark, Jemma Redgrave, Tom Bennett, James Fleet, Justin Edwards, Jenn Murray, Stephen Fry, Chloë Sevigny
Šarmantna povijesno-romantična drama „Ljubav i prijateljstvo snimljena je prema romanu Lady Susan glasovite Jane Austen. Smješten u 1790. Godinu, film nam, baš kao i roman, donosi zabavnu priču o pronalasku ljubavi i razočaranju...
Prelijepa mlada udovica Lady Susan Vernon, poznata je po zavođenju kako slobodnih tako i oženjenih muškaraca te koristi svoju ljepotu kako bi dobila sve što želi. Nakon što je ostala udovica, glavni joj je cilj čim prije udati kćer Fredericu za što bogatijeg muža, ali pri tome ni sebe ne zanemaruje tražeći bogatu priliku...
Nakon premijerne projekcije u Sundanceu početkom godine kritike pišu o pravoj kinematografskoj poslastici punoj mudrosti, šarma i trenutaka koji će vas nasmijati do suza...
ROTTERDAM INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nominacija za najbolji film
SEATTLE FILM FESTIVAL 2016. Nominacija za najbolji glumicu (Kate Beckinsale)
http://www.imdb.com/title/tt3068194/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Julieta, 2016. Pedro Almodovar, 99 min. ES
Scenarij: Pedro Almodóvar prema kratkim pričama Chance, Soon i Silence iz knjige „Runaway“ Alice Munro
Uloge: Emma Suárez, Adriana Ugarte, Daniel Grao, Inma Cuesta, Michelle Jenner, Darío Grandinetti, Rossy de Palma, Susi Sánchez, Pilar Castro
Julieta živi u Madridu sa svojom kćerkom Antiom. Obje tiho pate zbog gubitka Xoana, Antijinog oca i Julietinog supruga. Međutim, tuga ne zbližava ljude, već ih razdvaja. S napunjenih 18 godina, Antia napušta majku, bez riječi objašnjenja. Julieta je pokušava pronaći na sve načine, ali sve što otkriva jest da svoju kćerku vrlo slabo poznaje...
Nije tajna da slavni španjolski redatelj Pedro Almodovar jako voli žene, koje često stavlja u fokus svojih filmova. Sve o mojoj majci, Loš odgoj, Žene na rubu živčanog sloma samo su neki od filmova koji se uglavnom vode ženskom dramatikom. Glavna protagonistica 20.-tog po redu Almodovarovog filma, Julieta, naći će se na rubu ludila, a mi ćemo dobiti uvid u događaje koji su obilježili njezin raniji život...
Najbolji Almodovarov scenarij u karijeri ... (Vicente Molina Fox, El País)
Premda nije pripovijedački superioran, mislim da je ovo Pedrov najteži i najčišći film... (Luis Martínez, El Mundo)
Čudnovat u dramatskom smislu, Julieta je tipičan Almodovarov film iako odudara od filmova na koje nas je navikao... (Quim Casas, El Periódico de Catalunya)
„Proslava elegancije i dobrog života, kao i majčinske ljubavi i romantike...“ (Screen Daily)
„Film će zadovoljiti Almodovarove ljubitelje, ali je ovog puta previše pristojan u usporedbi s njegovim prethodnim radovima... (The Hollywood Reporter)
I prigušeni Almodovar još uvijek je daleko intrigantniji od većine autora... (The Wrap)
„Julieta je veliki povratak Pedra Almodovara nakon podbačaja sa proteklim Los Amantes pasajores – ovaj je režiran mirno, suptilno, potezom velikih majstora kakvi se vide na zidu muzeja Prado...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
INTERNATIONAL CINEPHILE SOCIETY AWARDS 2016. Najbolji redatelj (Pedro Almodovar)

POSEBNA PROJEKCIJA
Lost in Translation, 2003. Sofia Coppola, 101 min. USA/JP
Scenarij: Sofia Coppola
Uloge: Bill Murray, Scarlett Johansson, Giovanni Ribisi, Akiko Takeshita, Kazuyoshi Minamimagoe, Catherine Lambert
"Izgubljeni u prijevodu" je priča o dvije osobe koje su izgubljene u svojim životima i misle kako više ništa ne može ispraviti stvar na bolje...
Bob Harris i Charlotte dvoje su usamljenih Amerikananca u Tokiju. Bob je filmska zvijezda čija slava polako blijedi, a u Japanu snima spot za whiskey, dok je Charlotte mlada žena koja je u Tokio stigla sa suprugom fotografom. Slučajno se susreću u hotelskom baru, a njihovo druženje uskoro prerasta u iznenađujuće prijateljstvo. Na prvi pogled, mlada Charlotte i sredovječni Bob nemaju gotovo ništa zajedničko, osim što govore istim jezikom. Okruženi Japancima, izgubljeni u vlastitom i tuđem svijetu, uspostavit će posebnu vezu koja vjerojatno neće potrajati, ali će u njihovim sjećanjima živjeti zauvijek…
Sve se događa u prostoru emotivnog zgušnjavanja odnosa dvoje središnjih likova, pri čemu se radi o jednoj od najboljih filmskih priča na temu platonske ljubavi i prijateljstva... Osim same priče, treba obratiti pažnju i na soundtrack, te na (pravi) foto-album Tokya i njegove okolice, kako ga vidi Japanom fascinirana redateljica i scenaristica filma.
"Izgubljeni u prijevodu" velika je potvrda za Sofiu Coppola kojoj često nisu priznavali redateljski i spisateljski talent jer je oduvijek bila u sjeni velikog oca, slavnog redatelja Francis Ford Coppole.
Očaravajući film relaksirajućeg ugođaja i šarmantnog humora,koji odlično pristaje i Bill Murrayu i Scarlet Johansson. Motiv koji jako volim: osamljenost modernog čovjeka u suvremenom društvu. Scarlet pati jer je premlada, a Bill jer je prestar, pa se razumijevanje jedno za drugo pretvori u prijateljstvo koje bi se možda pretvorilo i u ljubav u nekom drugom vremenu i u nekom drugom svemiru. Patnje likova su tipično ljudske: prolaznost, osjećaj društvene nepripadnosti, i općeniti osjećaj bezvrijednosti svega oko nas.Film koji je sposoban da vas navede na promjenu životnih ideala... (vanja99/www.filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0335266/?ref_=nv_sr_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Café Society, 2016. Woody Allen, 96 min. USA
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Jesse Eisenberg, Kristen Stewart, Jeannie Berlin, Steve Carell, Blake Lively, Parker Posey, Sheryl Lee, Todd Weeks, Paul Schackman
Ovo je treći Allenov film koji je otvorio festival u Cannesu (prva dva bila su ‘Hollywood Ending’ i ‘Midnight in Paris’)...
New York tridesetih godina prošlog stoljeća. Budući da mu je dosta roditeljskih svađa i brata gangstera, Bobby Dorfman osjeća da mu je potrebna životna promjena. Odlučuje okušati sreću u Hollywoodu gdje ga ujak Phil, iznimno utjecajan agent, zapošljava u svojoj kompaniji. Bobby se u Hollywoodu ubrzo zaljubljuje, ali u djevojku koja ima mladića. Spreman je na prijateljstvo sve dok jednog dana ona ne pokuca na njegova vrata i kaže mu kako ju je mladić upravo ostavio. Od tog trenutka, sve se u Bobbyjevom životu mijenja...
Najnoviji film Woodyja Allena naišao je na slične kritike kao i svi njegovi filmovi u posljednje vrijeme. Ovo nije njegov najlošiji film, piše New York Times, to je jednostavno jedan mali, zabavni film, sa nekoliko dobrih trenutaka i dosta dobrih glumaca. Na stranicama Rotten Tomatoesa prevladava mišljenje kako je „Cafe Society“ šarmantna predstava čiji užici nadoknađuju (simpatičnu) predvidljivost...
„Ugodan za gledanje, vrhunski glumljen i napisan, mrvicu razbarušeno posložen, samo nas još jednom podsjeća koliko će nam Woody faliti kad ga jednom ne bude... Zaista nitko ne koristi filmsku naraciju tako inteligentno, tako jasno, tako čisto – i sve to u vrijeme kad je naracija doslovce prognana iz suvremene umjetničke produkcije. Cafe Society, film o Holywoodu 1930-tih, film o nepotizmu, ljubavnom trokutu, film o lažnom sjaju i ovisnost o 'name droppingu' – kao da govori o Hrvatskoj danas...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
http://www.imdb.com/title/tt4513674/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.
Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
CANNES 2016. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1


Rendez-vous au cinema!
Gus - Petit oiseau, grand voyage, 2014. Christian De Vita, 90 min. FR/BE
Scenarij: Antoine Barraud, Cory Edwards
Animirani film o herojskom putovanju nevjerojatne žute ptičice koja prelazi put od malenog siročeta bez obitelji, koje nikada nije napustilo gnijezdo, do vođe jata na putu...
Ptić ispadne iz gnijezda te izgubi obitelj. Nov u svijetu, plašljiv i bez ikoga svoga, upoznaje bubamaru koja mu pruža potrebno ohrabrenje. Nakon toga upoznaje vođu jata ptica koje se spremaju migrirati u Afriku. Kada njegov prijatelj premine, na neiskusnu ptiću ostaje dužnost povesti jato na daleki put. Uz pomoć prijateljeve kćeri Delf, kreće u avanturu preko Pariza, Nizozemske i oceana...
http://www.imdb.com/title/tt3526408/?ref_=fn_al_tt_1

Rendez-vous au cinema!
Pierrot le fou, 1965. Jean-Luc Godard, 112 min. FR/I
Scenarij: Jean-Luc Godard prema romanu „Opsesija“ Lionela Whitea
Uloge: Jean-Paul Belmondo, Anna Karina, Dirk Sanders, Raymond Devos, Graziella Galvani, Samuel Fuller, László Szabó, Jean-Pierre Léaud
Jednog 14. srpnja Ferdinand Griffon napušta građanski život i s bivšom djevojkom Marianne Renoir kreće prema romantičnom jugu. Niz pljački, ubojstava i prijevara neizbježno vode tragičnom kraju...
Jean-Luc Godard, jedan od najistaknutijih novovalovca pored Francoisa Truffauta i Erica Rohmera, 1965 g. snimio je političku senzibilnu priču 'Ludi Pierrot' o 'posljednjem romantičnom paru' koji označava i kraj novog vala. Film „Ludi Pierrot“ je ujedno i dubok naklon američkoj hard boiled tradiciji, zato ne iznenađuje da se u ranom prizoru na zabavi pojavi Samuel Fuller koji odrecitira slavnu definiciju: „Filmovi su kao ratišta: u njima nalazimo ljubav, mržnju, akciju, nasilje, smrt, ukratko osjećaje...“
Iako je nastao kao niskobudžetni hommage američkom gangsterskom filmu, „Ludi Pierrot“ je vrlo brzo stekao reputaciju jednog od najvažnijih filmova u francuskoj kinematografiji, a danas se smatra i jednim od najrevolucionarnijih ostvarenja ikada snimljenih. Godard je avanturistički i najradikalniji redatelj francuskog novog vala i sa ovim filmom će početi proces redefiniranja umjetnosti i filozofije filma na način koji je suštinski izazov utvrđenim filmskim konvencijama i dat će novi kreativni podsticaj snimanju filmova u dvadesetom stoljeću. Zaplet, koji nije jednostavno pratiti, je uočljiva parodija američkog gangsterskog filma, u sličnom tonu kao i prethodni „Alphaville“, gdje je pribjegao formi SF trilera, kao podlozi za parabolu o otuđenju koje donosi razvoj tehnologije... (Ovo je deseti film Jean-Luc Godarda, i bio je francuski kandidat za Oscara, ali nije ušao u uži izbor)...
Film bez scenarija i praktično bez zapleta skoro da ostvaruje godardovski ideal o „filmu u kome nema ni pisanja, ni montaže, ni miksa zvuka”... (Iva Klisić, e-novine)
http://www.imdb.com/title/tt0059592/?ref_=nv_sr_1

Rendez-vous au cinema!
Hippocrate, 2014. Thomas Lilti, 102 min. FR
Scenarij: Pierre Chosson, Baya Kasmi, Thomas i Julien Lilti
Uloge: Vincent Lacoste, Jacques Gamblin, Reda Kateb, Vincent, Marianne Denicourt, Félix Moati, Carole Franck, Philippe Rebbot, Julie Brochen
Slijediti stope uspješnih roditelja nikad nije lako, a to će iz prve ruke iskusiti mladi Benjamin. Kao stažist u bolnici čiji odjel vodi njegov otac, isprva samouvjereno misli da ima sve preduvjete da uspješno započne karijeru. No, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Njegov partner Abdel mora se dodatno dokazivati kao stranac, a zbog prijašnjeg iskustva pokazuje se i sposobnijim od Benjamina... (Reda Kateb je za ulogu Abdela osvojio Césara 2015.)
http://www.imdb.com/title/tt2891070/?ref_=fn_al_tt_1

Rendez-vous au cinema!
Jour de fete, 1949. Jacques Tati, 70 min. FR
Scenarij: Jacques Tati, Henri Marquet i René Wheeler
Uloge: Jacques Tati, Guy Decomble, Paul Frankeur, Santa Relli, Maine Vallée, Delcassan, Roger Rafal
Dok Francois, poštar, gleda dokumentarac o „Pošti u Americi“, odmah shvaća da ako pošta ne stiže brzo u Sainte-Sévere da je to zato što se zanemaruju „američke metode“!? Ali Francois će to popraviti. I sjeda on na sedlo bicikla. Na svom starom biciklu, kojeg je nazvao „veliki sportski kupe“ on pojuri k selu, pretječe kola sa sijenom, oštro zaobilazi kravu, ali nailazi na goropadni stup, na neuku kozu, na razdražljivu pčelu i na puno stakla koji mu priječe put i nakratko zaustavljaju njegovu demonstraciju. Tim gore za seljake, jer oni će dobiti poštu kao i obično: u zakašnjenju...
U svibnju 1947.g., Jacques Tati započinje sa svojim prvim dugometražnim filmom „Praznični dan“, proširenim i izmijenjenim oblikom „Škole poštara“. Iako će „Praznični dan“ naći distributera tek 1949.g, doživjeti će veliki uspjeh. U Parizu, Londonu,New Yorku... pozdravlja se pojavljivanje ne samo mimičke glume, već posebno jednog novog oblika burleske. Hladnokrvan na brojne prijedloge, Tatija nije „ponio“ uspjeh jer odbija nastaviti s praćenjem avantura poštara Francoisa. Razlog je jednostavan: smatra ga previše francuskim i želi slijediti vlastiti put sa jednom oštrinom i tvrdoglavošću kakvu su posjedovali malobrojni francuski sineasti tog vremena...
Volio bih da postoji više ovakvih autora, točnije humanističkih, duhovitih i lakih filmova, volio bih da ljudi više gledaju baš ovakve filmove, volio bih da su ljudi više svjesna ljudska bića nego inteligentni roboti, volio bih da ljudi stvaraju kraljevinu u sebi a ne oko sebe, volio bih da ljudi znaju da su dobrota, duh i ljubav neizmjerno veća bogatstva od novca i dehumaniziranog razvoja... (dr. Adrian Martin, australski filmski kritičar i viši znanstveni suradnik na filmu i televiziji sveučilišta Monash)
Uočljivi su obrisi glavnog lika koji će se i u idućim filmovima zvati Hulot: visoka, ponešto nespretna pojava, šutljivi dobronamjerni osobenjak „mehaničkih, geometričnih gesta i hoda“, koji njeguje svoj osobni stil života i drži se tradicionalnih obrazaca… (Petar Krelja)
Već od prvog dugometražnog filma, Tati se izdvaja svojim promatračkim smislom koji daje filmu njegovu dimenziju kronike seljačkog života dan poslije Oslobođenja. Ta pažnja posvećena komičnom što ga skriva svakodnevnica, odlikuje Tatija i razlikuje ga od njegovih prethodnika, koristeći najradije vizualne gegove utemeljene na zakonima i običajima koji graniče s fantastičnim, izmišljenim... (Stéphane Goudet, direktor kina Mélies de Montreuil, kritičar „Positifa“)
S Tatijem, pjesnički izraz je veseo, a tuga je mračna. Njegovi filmovi sadrže manifest sreće, potajnost, elastičnost i nadasve pohvalu djetinjastom duhu, nespretnosti, razilaženju i nadasve gnušanju nad duhom ozbiljnosti i društvenih zakonitosti. Tati nas vodi na vršcima prstiju, u neravnoteži, ka prečacima čuđenja i divljenja… (Macha Makeieff, redateljica, kostimografkinja i ravnateljica kazališta, autorica dvije knjige o Tatiju)
Tatijev je rad u komici most između nijemog i zvučnog filma, između vodvilja i moderne ere. Ali najviše ga se pamti po vizualnom senzibilitetu. Gegovi u njegovim filmovima zapravo uopće nisu gegovi, već čudni mali trenuci koji svojim zbirom daju ukupni prizvuk svijeta koji je pomalo pomaknut… (Ethan de Seife, američki pisac, asistent na Odsjeku za film koledža Gettysburg)
http://www.imdb.com/title/tt0040497/?ref_=fn_al_tt_1

Rendez-vous au cinema!
Comme un avion, 2015. Bruno Podalydes, 105 min. FR
Scenarij: Bruno Podalydes
Uloge: Bruno Podalydes, Sandrine Kiberlain, Agnes Jaoui
Film o sredovječnoj krizi urbanog grafičkog dizajnera...
Dok se vozi motorom po gradu na posao, zapravo mašta o tome da pilotira poštanskim avionom. Njegove slike i makete aviona raširene su i po domu koji sretno dijeli sa suprugom Rachelle. Kad ga prijatelji za rođendan iznenade unaprijed rezerviranom vožnjom avionom, to mu se ipak ne svidi. Na kraju samostalno kreće u avanturu po rijeci u kajaku koji sam sastavlja...
http://www.imdb.com/title/tt4163644/?ref_=fn_al_tt_1


Les innocentes, 2016. Anne Fontaine, 115 min. FR/PL
Scenarij: Sabrina B. Karine, Pascal Bonitzer, Anne Fontaine i Alice Vial prema rukopisu Philippea Mayniala
Uloge: Joanna Kulig, Agata Kulesza, Agata Buzek, Lou de Laâge, Vincent Macaigne
Stvarnost je ponekad tako strašna, nevjerojatna, a ljudsko biće sposobno za tako neizrecive užase, osobito u vrijeme rata... Poljska 1945., na samom kraju 2. Svjetskog rata. Mathilde Beaulieu, mlada liječnica francuskog Crvenog križa, stacioniranog u selu blizu Varšave, dobiva poziv u pomoć od mlade redovnice iz samostana benediktinki: jedna od redovnica će roditi! Rezultat je to tragičnih događaja koji su se dogodili devet mjeseci ranije, tijekom oslobađanja Poljske uz „pomoć“ sovjetskih vojnika. Osim što u tajnosti napušta svoju bazu te time ugrožava i samu sebe, mladoj Mathilde puno teže će biti objasniti nadstojnici kakvim su opasnostima izložene uslijed nedostatka pravodobne liječničke skrbi. Naime, nadstojnica želi sačuvati „čast“ samostana i držati sve u apsolutnoj diskreciji – i po cijenu života !?
Osjetljivi scenarij temelji se na istinitoj priči o Madeleine Pauliac, liječnici francuskog Crvenog križa u Varšavi. Madeleine je, po otkriću samostanske situacije, vodila dnevnik, koji je nakon njene smrti pronašao nećak Philippe Maynial. Nažalost, Madeleine Pauliac umrla je vrlo mlada, 1946., u 34 godini. Posthumno je odlikovana Ordenom Legije časti...
Ovogodišnji dobitnik nagrade temelji se na istinitoj priči iz vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata. To je bolna priča o nevinima podvrgnutim zlostavljanju. Rat uvijek zahtijeva svoje žrtve, ali u ovom slučaju zlo je naviše boli nanijelo Božjim slugama. Stilski uvjerenom fotografijom i dobrim glumcima, izbjegavajući klišeje, film nas vodi ka poljskom samostana, gdje su redovnice podvrgnute nasilju. Film doseže samu dubinu zla, ali još uvijek uspijeva u formuliranju odgovora na problem zla. Vjera je 24 sata sumnje i jedna minuta nade... " (Obrazloženje žirija Norveškog, međunarodnog filmskog festivala gdje je film „Nevini“ dobio nagradu Andreas...)
Dirljivi susret dvije vrste života naprosto je fascinantan. S jedne strane je mlada liječnica, ateist, suvremenih pogleda i bez ograničenja u muškom svijetu, nesputana i sretna sa svojim tijelom. Nasuprot njoj su časne sestre koje su dale zavjet čistoće, žene koje pokušavaju pronaći sebe usprkos kolektivnoj traumi... U svemu tome je bilo bitno da je i jedan i drugi svijet, u svom duhovnom i emotivnom postupku, poštovala redateljica i ko-scenaristica Anne Fontaine... (Sylvie-Noelle, LeBlogDuCinéma)
Fontaine istražuje bremenitu situaciju iz svakog kuta i zapravo je to najviše film o jakim, hrabrim ženama koje štite jedna drugu i rade ono što im je potrebno kako bi preživjeli. Premda rutinski završava, na brz i uredan način koji je (ne)skladan, s obzirom na sve ono što je prethodilo, "Nevini" i dalje predstavlja dobrodošlu promjenu: ratni film žene, o ženama... (Christy Lemire, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt4370784/?ref_=fn_al_tt_4


2016. POBJEDNIK BERLINSKOG FESTIVALA
Fuocoammare, 2016. Gianfranco Rosi, 108 min. I/FR
Samuele je 12-godišnji dječak koji živi na udaljenom otoku u Mediteranu. Voli se penjati po stijenama uz more, igrati praćkom i smucati po luci. Ali njegov otok nije kao drugi. Već godinama odredište je muškaraca, žena i djece koji pokušavaju prijeći vodenu granicu iz Afrike u premalim, oronulim čamcima. Njegov je otok Lampedusa, koja je postala metafora za europsku izbjegličku krizu, za nade, tegobe i sudbine stotina tisuća ljudi. Ti ljudi su u potrazi za mirom, slobodom i sretnijim životom, no često, umjesto da se oni iskrcaju, njihova mrtva tijela bivaju izvučena iz mora. Stanovnici Lampeduse svakodnevno svjedoče najvećoj humanitarnoj katastrofi našega doba.
Predivan, tajanstven i dirljiv film Gianfranca Rosija dokumentarac je koji izgleda kao klasik neorealizma. (…) Imam osjećaj da sam iz ovog filma naučio više nego iz večernjih TV vijesti. (…) „Gori More“ filmsko je remek-djelo... (Peter Bradshaw, The Guardian)
Gianfranco Rosi, blistavi majstor suvremenog dokumentarnog filma, bujicu je pomorskih putnika na Lampedusi prikazao isprva zakučasto, da bi nam naposljetku svima otvorio oči.... (Geoff Andrew, Sight and Sound)
Rosi nam sadržajem ne docira, već ga pokušava iskazati vizualno, bez riječi, puštajući da se užasi sami od sebe polako nagomilaju.. (Peter Debruge, Variety)
"Gori more" je snažno dokumentarno iskustvo koje nakon gledanja traži gorku rakiju, režirano s primislima na onu prebolnu sliku nesretnog sirijskog djeteta čije je beživotno tijelo izbacilo more na obalu Turske i vijesti o potopljenim brodovima sa stotinama izbjeglica, većinom žena i djece.... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt3652526/?ref_=fn_al_tt_1


2016. POBJEDNIK BERLINSKOG FESTIVALA
Fuocoammare, 2016. Gianfranco Rosi, 108 min. I/FR
Samuele je 12-godišnji dječak koji živi na udaljenom otoku u Mediteranu. Voli se penjati po stijenama uz more, igrati praćkom i smucati po luci. Ali njegov otok nije kao drugi. Već godinama odredište je muškaraca, žena i djece koji pokušavaju prijeći vodenu granicu iz Afrike u premalim, oronulim čamcima. Njegov je otok Lampedusa, koja je postala metafora za europsku izbjegličku krizu, za nade, tegobe i sudbine stotina tisuća ljudi. Ti ljudi su u potrazi za mirom, slobodom i sretnijim životom, no često, umjesto da se oni iskrcaju, njihova mrtva tijela bivaju izvučena iz mora. Stanovnici Lampeduse svakodnevno svjedoče najvećoj humanitarnoj katastrofi našega doba.
Predivan, tajanstven i dirljiv film Gianfranca Rosija dokumentarac je koji izgleda kao klasik neorealizma. (…) Imam osjećaj da sam iz ovog filma naučio više nego iz večernjih TV vijesti. (…) „Gori More“ filmsko je remek-djelo... (Peter Bradshaw, The Guardian)
Gianfranco Rosi, blistavi majstor suvremenog dokumentarnog filma, bujicu je pomorskih putnika na Lampedusi prikazao isprva zakučasto, da bi nam naposljetku svima otvorio oči.... (Geoff Andrew, Sight and Sound)
Rosi nam sadržajem ne docira, već ga pokušava iskazati vizualno, bez riječi, puštajući da se užasi sami od sebe polako nagomilaju.. (Peter Debruge, Variety)
"Gori more" je snažno dokumentarno iskustvo koje nakon gledanja traži gorku rakiju, režirano s primislima na onu prebolnu sliku nesretnog sirijskog djeteta čije je beživotno tijelo izbacilo more na obalu Turske i vijesti o potopljenim brodovima sa stotinama izbjeglica, većinom žena i djece.... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt3652526/?ref_=fn_al_tt_1


Les innocentes, 2016. Anne Fontaine, 115 min. FR/PL
Scenarij: Sabrina B. Karine, Pascal Bonitzer, Anne Fontaine i Alice Vial prema rukopisu Philippea Mayniala
Uloge: Joanna Kulig, Agata Kulesza, Agata Buzek, Lou de Laâge, Vincent Macaigne
Stvarnost je ponekad tako strašna, nevjerojatna, a ljudsko biće sposobno za tako neizrecive užase, osobito u vrijeme rata... Poljska 1945., na samom kraju 2. Svjetskog rata. Mathilde Beaulieu, mlada liječnica francuskog Crvenog križa, stacioniranog u selu blizu Varšave, dobiva poziv u pomoć od mlade redovnice iz samostana benediktinki: jedna od redovnica će roditi! Rezultat je to tragičnih događaja koji su se dogodili devet mjeseci ranije, tijekom oslobađanja Poljske uz „pomoć“ sovjetskih vojnika. Osim što u tajnosti napušta svoju bazu te time ugrožava i samu sebe, mladoj Mathilde puno teže će biti objasniti nadstojnici kakvim su opasnostima izložene uslijed nedostatka pravodobne liječničke skrbi. Naime, nadstojnica želi sačuvati „čast“ samostana i držati sve u apsolutnoj diskreciji – i po cijenu života !?
Osjetljivi scenarij temelji se na istinitoj priči o Madeleine Pauliac, liječnici francuskog Crvenog križa u Varšavi. Madeleine je, po otkriću samostanske situacije, vodila dnevnik, koji je nakon njene smrti pronašao nećak Philippe Maynial. Nažalost, Madeleine Pauliac umrla je vrlo mlada, 1946., u 34 godini. Posthumno je odlikovana Ordenom Legije časti...
Ovogodišnji dobitnik nagrade temelji se na istinitoj priči iz vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata. To je bolna priča o nevinima podvrgnutim zlostavljanju. Rat uvijek zahtijeva svoje žrtve, ali u ovom slučaju zlo je naviše boli nanijelo Božjim slugama. Stilski uvjerenom fotografijom i dobrim glumcima, izbjegavajući klišeje, film nas vodi ka poljskom samostana, gdje su redovnice podvrgnute nasilju. Film doseže samu dubinu zla, ali još uvijek uspijeva u formuliranju odgovora na problem zla. Vjera je 24 sata sumnje i jedna minuta nade... " (Obrazloženje žirija Norveškog, međunarodnog filmskog festivala gdje je film „Nevini“ dobio nagradu Andreas...)
Dirljivi susret dvije vrste života naprosto je fascinantan. S jedne strane je mlada liječnica, ateist, suvremenih pogleda i bez ograničenja u muškom svijetu, nesputana i sretna sa svojim tijelom. Nasuprot njoj su časne sestre koje su dale zavjet čistoće, žene koje pokušavaju pronaći sebe usprkos kolektivnoj traumi... U svemu tome je bilo bitno da je i jedan i drugi svijet, u svom duhovnom i emotivnom postupku, poštovala redateljica i ko-scenaristica Anne Fontaine... (Sylvie-Noelle, LeBlogDuCinéma)
Fontaine istražuje bremenitu situaciju iz svakog kuta i zapravo je to najviše film o jakim, hrabrim ženama koje štite jedna drugu i rade ono što im je potrebno kako bi preživjeli. Premda rutinski završava, na brz i uredan način koji je (ne)skladan, s obzirom na sve ono što je prethodilo, "Nevini" i dalje predstavlja dobrodošlu promjenu: ratni film žene, o ženama... (Christy Lemire, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt4370784/?ref_=fn_al_tt_4


Les innocentes, 2016. Anne Fontaine, 115 min. FR/PL
Scenarij: Sabrina B. Karine, Pascal Bonitzer, Anne Fontaine i Alice Vial prema rukopisu Philippea Mayniala
Uloge: Joanna Kulig, Agata Kulesza, Agata Buzek, Lou de Laâge, Vincent Macaigne
Stvarnost je ponekad tako strašna, nevjerojatna, a ljudsko biće sposobno za tako neizrecive užase, osobito u vrijeme rata... Poljska 1945., na samom kraju 2. Svjetskog rata. Mathilde Beaulieu, mlada liječnica francuskog Crvenog križa, stacioniranog u selu blizu Varšave, dobiva poziv u pomoć od mlade redovnice iz samostana benediktinki: jedna od redovnica će roditi! Rezultat je to tragičnih događaja koji su se dogodili devet mjeseci ranije, tijekom oslobađanja Poljske uz „pomoć“ sovjetskih vojnika. Osim što u tajnosti napušta svoju bazu te time ugrožava i samu sebe, mladoj Mathilde puno teže će biti objasniti nadstojnici kakvim su opasnostima izložene uslijed nedostatka pravodobne liječničke skrbi. Naime, nadstojnica želi sačuvati „čast“ samostana i držati sve u apsolutnoj diskreciji – i po cijenu života !?
Osjetljivi scenarij temelji se na istinitoj priči o Madeleine Pauliac, liječnici francuskog Crvenog križa u Varšavi. Madeleine je, po otkriću samostanske situacije, vodila dnevnik, koji je nakon njene smrti pronašao nećak Philippe Maynial. Nažalost, Madeleine Pauliac umrla je vrlo mlada, 1946., u 34 godini. Posthumno je odlikovana Ordenom Legije časti...
Ovogodišnji dobitnik nagrade temelji se na istinitoj priči iz vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata. To je bolna priča o nevinima podvrgnutim zlostavljanju. Rat uvijek zahtijeva svoje žrtve, ali u ovom slučaju zlo je naviše boli nanijelo Božjim slugama. Stilski uvjerenom fotografijom i dobrim glumcima, izbjegavajući klišeje, film nas vodi ka poljskom samostana, gdje su redovnice podvrgnute nasilju. Film doseže samu dubinu zla, ali još uvijek uspijeva u formuliranju odgovora na problem zla. Vjera je 24 sata sumnje i jedna minuta nade... " (Obrazloženje žirija Norveškog, međunarodnog filmskog festivala gdje je film „Nevini“ dobio nagradu Andreas...)
Dirljivi susret dvije vrste života naprosto je fascinantan. S jedne strane je mlada liječnica, ateist, suvremenih pogleda i bez ograničenja u muškom svijetu, nesputana i sretna sa svojim tijelom. Nasuprot njoj su časne sestre koje su dale zavjet čistoće, žene koje pokušavaju pronaći sebe usprkos kolektivnoj traumi... U svemu tome je bilo bitno da je i jedan i drugi svijet, u svom duhovnom i emotivnom postupku, poštovala redateljica i ko-scenaristica Anne Fontaine... (Sylvie-Noelle, LeBlogDuCinéma)
Fontaine istražuje bremenitu situaciju iz svakog kuta i zapravo je to najviše film o jakim, hrabrim ženama koje štite jedna drugu i rade ono što im je potrebno kako bi preživjeli. Premda rutinski završava, na brz i uredan način koji je (ne)skladan, s obzirom na sve ono što je prethodilo, "Nevini" i dalje predstavlja dobrodošlu promjenu: ratni film žene, o ženama... (Christy Lemire, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt4370784/?ref_=fn_al_tt_4


2016. POBJEDNIK BERLINSKOG FESTIVALA
Fuocoammare, 2016. Gianfranco Rosi, 108 min. I/FR
Samuele je 12-godišnji dječak koji živi na udaljenom otoku u Mediteranu. Voli se penjati po stijenama uz more, igrati praćkom i smucati po luci. Ali njegov otok nije kao drugi. Već godinama odredište je muškaraca, žena i djece koji pokušavaju prijeći vodenu granicu iz Afrike u premalim, oronulim čamcima. Njegov je otok Lampedusa, koja je postala metafora za europsku izbjegličku krizu, za nade, tegobe i sudbine stotina tisuća ljudi. Ti ljudi su u potrazi za mirom, slobodom i sretnijim životom, no često, umjesto da se oni iskrcaju, njihova mrtva tijela bivaju izvučena iz mora. Stanovnici Lampeduse svakodnevno svjedoče najvećoj humanitarnoj katastrofi našega doba.
Predivan, tajanstven i dirljiv film Gianfranca Rosija dokumentarac je koji izgleda kao klasik neorealizma. (…) Imam osjećaj da sam iz ovog filma naučio više nego iz večernjih TV vijesti. (…) „Gori More“ filmsko je remek-djelo... (Peter Bradshaw, The Guardian)
Gianfranco Rosi, blistavi majstor suvremenog dokumentarnog filma, bujicu je pomorskih putnika na Lampedusi prikazao isprva zakučasto, da bi nam naposljetku svima otvorio oči.... (Geoff Andrew, Sight and Sound)
Rosi nam sadržajem ne docira, već ga pokušava iskazati vizualno, bez riječi, puštajući da se užasi sami od sebe polako nagomilaju.. (Peter Debruge, Variety)
"Gori more" je snažno dokumentarno iskustvo koje nakon gledanja traži gorku rakiju, režirano s primislima na onu prebolnu sliku nesretnog sirijskog djeteta čije je beživotno tijelo izbacilo more na obalu Turske i vijesti o potopljenim brodovima sa stotinama izbjeglica, većinom žena i djece.... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt3652526/?ref_=fn_al_tt_1


2016. POBJEDNIK BERLINSKOG FESTIVALA
Fuocoammare, 2016. Gianfranco Rosi, 108 min. I/FR
Samuele je 12-godišnji dječak koji živi na udaljenom otoku u Mediteranu. Voli se penjati po stijenama uz more, igrati praćkom i smucati po luci. Ali njegov otok nije kao drugi. Već godinama odredište je muškaraca, žena i djece koji pokušavaju prijeći vodenu granicu iz Afrike u premalim, oronulim čamcima. Njegov je otok Lampedusa, koja je postala metafora za europsku izbjegličku krizu, za nade, tegobe i sudbine stotina tisuća ljudi. Ti ljudi su u potrazi za mirom, slobodom i sretnijim životom, no često, umjesto da se oni iskrcaju, njihova mrtva tijela bivaju izvučena iz mora. Stanovnici Lampeduse svakodnevno svjedoče najvećoj humanitarnoj katastrofi našega doba.
Predivan, tajanstven i dirljiv film Gianfranca Rosija dokumentarac je koji izgleda kao klasik neorealizma. (…) Imam osjećaj da sam iz ovog filma naučio više nego iz večernjih TV vijesti. (…) „Gori More“ filmsko je remek-djelo... (Peter Bradshaw, The Guardian)
Gianfranco Rosi, blistavi majstor suvremenog dokumentarnog filma, bujicu je pomorskih putnika na Lampedusi prikazao isprva zakučasto, da bi nam naposljetku svima otvorio oči.... (Geoff Andrew, Sight and Sound)
Rosi nam sadržajem ne docira, već ga pokušava iskazati vizualno, bez riječi, puštajući da se užasi sami od sebe polako nagomilaju.. (Peter Debruge, Variety)
"Gori more" je snažno dokumentarno iskustvo koje nakon gledanja traži gorku rakiju, režirano s primislima na onu prebolnu sliku nesretnog sirijskog djeteta čije je beživotno tijelo izbacilo more na obalu Turske i vijesti o potopljenim brodovima sa stotinama izbjeglica, većinom žena i djece.... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt3652526/?ref_=fn_al_tt_1


Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...
Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)
Najiščekivaniji regionalni film ove godine ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)
Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)
Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)
Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje
Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)
Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1


Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...
Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)
Najiščekivaniji regionalni film ove godine ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)
Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)
Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)
Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje
Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)
Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1


Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...
Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)
Najiščekivaniji regionalni film ove godine ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)
Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)
Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)
Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje
Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)
Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1


Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...
Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)
Najiščekivaniji regionalni film ove godine ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)
Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)
Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)
Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje
Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)
Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1


Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...
Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)
Najiščekivaniji regionalni film ove godine ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)
Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)
Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)
Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje
Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)
Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1


Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...
Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)
Najiščekivaniji regionalni film ove godine ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)
Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)
Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)
Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje
Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)
Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1


Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...
Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)
Najiščekivaniji regionalni film ove godine ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)
Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)
Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)
Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje
Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)
Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1


Les innocentes, 2016. Anne Fontaine, 115 min. FR/PL
Scenarij: Sabrina B. Karine, Pascal Bonitzer, Anne Fontaine i Alice Vial prema rukopisu Philippea Mayniala
Uloge: Joanna Kulig, Agata Kulesza, Agata Buzek, Lou de Laâge, Vincent Macaigne
Stvarnost je ponekad tako strašna, nevjerojatna, a ljudsko biće sposobno za tako neizrecive užase, osobito u vrijeme rata... Poljska 1945., na samom kraju 2. Svjetskog rata. Mathilde Beaulieu, mlada liječnica francuskog Crvenog križa, stacioniranog u selu blizu Varšave, dobiva poziv u pomoć od mlade redovnice iz samostana benediktinki: jedna od redovnica će roditi! Rezultat je to tragičnih događaja koji su se dogodili devet mjeseci ranije, tijekom oslobađanja Poljske uz „pomoć“ sovjetskih vojnika. Osim što u tajnosti napušta svoju bazu te time ugrožava i samu sebe, mladoj Mathilde puno teže će biti objasniti nadstojnici kakvim su opasnostima izložene uslijed nedostatka pravodobne liječničke skrbi. Naime, nadstojnica želi sačuvati „čast“ samostana i držati sve u apsolutnoj diskreciji – i po cijenu života !?
Osjetljivi scenarij temelji se na istinitoj priči o Madeleine Pauliac, liječnici francuskog Crvenog križa u Varšavi. Madeleine je, po otkriću samostanske situacije, vodila dnevnik, koji je nakon njene smrti pronašao nećak Philippe Maynial. Nažalost, Madeleine Pauliac umrla je vrlo mlada, 1946., u 34 godini. Posthumno je odlikovana Ordenom Legije časti...
Ovogodišnji dobitnik nagrade temelji se na istinitoj priči iz vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata. To je bolna priča o nevinima podvrgnutim zlostavljanju. Rat uvijek zahtijeva svoje žrtve, ali u ovom slučaju zlo je naviše boli nanijelo Božjim slugama. Stilski uvjerenom fotografijom i dobrim glumcima, izbjegavajući klišeje, film nas vodi ka poljskom samostana, gdje su redovnice podvrgnute nasilju. Film doseže samu dubinu zla, ali još uvijek uspijeva u formuliranju odgovora na problem zla. Vjera je 24 sata sumnje i jedna minuta nade... " (Obrazloženje žirija Norveškog, međunarodnog filmskog festivala gdje je film „Nevini“ dobio nagradu Andreas...)
Dirljivi susret dvije vrste života naprosto je fascinantan. S jedne strane je mlada liječnica, ateist, suvremenih pogleda i bez ograničenja u muškom svijetu, nesputana i sretna sa svojim tijelom. Nasuprot njoj su časne sestre koje su dale zavjet čistoće, žene koje pokušavaju pronaći sebe usprkos kolektivnoj traumi... U svemu tome je bilo bitno da je i jedan i drugi svijet, u svom duhovnom i emotivnom postupku, poštovala redateljica i ko-scenaristica Anne Fontaine... (Sylvie-Noelle, LeBlogDuCinéma)
Fontaine istražuje bremenitu situaciju iz svakog kuta i zapravo je to najviše film o jakim, hrabrim ženama koje štite jedna drugu i rade ono što im je potrebno kako bi preživjeli. Premda rutinski završava, na brz i uredan način koji je (ne)skladan, s obzirom na sve ono što je prethodilo, "Nevini" i dalje predstavlja dobrodošlu promjenu: ratni film žene, o ženama... (Christy Lemire, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt4370784/?ref_=fn_al_tt_4


2016. POBJEDNIK BERLINSKOG FESTIVALA
Fuocoammare, 2016. Gianfranco Rosi, 108 min. I/FR
Samuele je 12-godišnji dječak koji živi na udaljenom otoku u Mediteranu. Voli se penjati po stijenama uz more, igrati praćkom i smucati po luci. Ali njegov otok nije kao drugi. Već godinama odredište je muškaraca, žena i djece koji pokušavaju prijeći vodenu granicu iz Afrike u premalim, oronulim čamcima. Njegov je otok Lampedusa, koja je postala metafora za europsku izbjegličku krizu, za nade, tegobe i sudbine stotina tisuća ljudi. Ti ljudi su u potrazi za mirom, slobodom i sretnijim životom, no često, umjesto da se oni iskrcaju, njihova mrtva tijela bivaju izvučena iz mora. Stanovnici Lampeduse svakodnevno svjedoče najvećoj humanitarnoj katastrofi našega doba.
Predivan, tajanstven i dirljiv film Gianfranca Rosija dokumentarac je koji izgleda kao klasik neorealizma. (…) Imam osjećaj da sam iz ovog filma naučio više nego iz večernjih TV vijesti. (…) „Gori More“ filmsko je remek-djelo... (Peter Bradshaw, The Guardian)
Gianfranco Rosi, blistavi majstor suvremenog dokumentarnog filma, bujicu je pomorskih putnika na Lampedusi prikazao isprva zakučasto, da bi nam naposljetku svima otvorio oči.... (Geoff Andrew, Sight and Sound)
Rosi nam sadržajem ne docira, već ga pokušava iskazati vizualno, bez riječi, puštajući da se užasi sami od sebe polako nagomilaju.. (Peter Debruge, Variety)
"Gori more" je snažno dokumentarno iskustvo koje nakon gledanja traži gorku rakiju, režirano s primislima na onu prebolnu sliku nesretnog sirijskog djeteta čije je beživotno tijelo izbacilo more na obalu Turske i vijesti o potopljenim brodovima sa stotinama izbjeglica, većinom žena i djece.... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt3652526/?ref_=fn_al_tt_1


Les innocentes, 2016. Anne Fontaine, 115 min. FR/PL
Scenarij: Sabrina B. Karine, Pascal Bonitzer, Anne Fontaine i Alice Vial prema rukopisu Philippea Mayniala
Uloge: Joanna Kulig, Agata Kulesza, Agata Buzek, Lou de Laâge, Vincent Macaigne
Stvarnost je ponekad tako strašna, nevjerojatna, a ljudsko biće sposobno za tako neizrecive užase, osobito u vrijeme rata... Poljska 1945., na samom kraju 2. Svjetskog rata. Mathilde Beaulieu, mlada liječnica francuskog Crvenog križa, stacioniranog u selu blizu Varšave, dobiva poziv u pomoć od mlade redovnice iz samostana benediktinki: jedna od redovnica će roditi! Rezultat je to tragičnih događaja koji su se dogodili devet mjeseci ranije, tijekom oslobađanja Poljske uz „pomoć“ sovjetskih vojnika. Osim što u tajnosti napušta svoju bazu te time ugrožava i samu sebe, mladoj Mathilde puno teže će biti objasniti nadstojnici kakvim su opasnostima izložene uslijed nedostatka pravodobne liječničke skrbi. Naime, nadstojnica želi sačuvati „čast“ samostana i držati sve u apsolutnoj diskreciji – i po cijenu života !?
Osjetljivi scenarij temelji se na istinitoj priči o Madeleine Pauliac, liječnici francuskog Crvenog križa u Varšavi. Madeleine je, po otkriću samostanske situacije, vodila dnevnik, koji je nakon njene smrti pronašao nećak Philippe Maynial. Nažalost, Madeleine Pauliac umrla je vrlo mlada, 1946., u 34 godini. Posthumno je odlikovana Ordenom Legije časti...
Ovogodišnji dobitnik nagrade temelji se na istinitoj priči iz vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata. To je bolna priča o nevinima podvrgnutim zlostavljanju. Rat uvijek zahtijeva svoje žrtve, ali u ovom slučaju zlo je naviše boli nanijelo Božjim slugama. Stilski uvjerenom fotografijom i dobrim glumcima, izbjegavajući klišeje, film nas vodi ka poljskom samostana, gdje su redovnice podvrgnute nasilju. Film doseže samu dubinu zla, ali još uvijek uspijeva u formuliranju odgovora na problem zla. Vjera je 24 sata sumnje i jedna minuta nade... " (Obrazloženje žirija Norveškog, međunarodnog filmskog festivala gdje je film „Nevini“ dobio nagradu Andreas...)
Dirljivi susret dvije vrste života naprosto je fascinantan. S jedne strane je mlada liječnica, ateist, suvremenih pogleda i bez ograničenja u muškom svijetu, nesputana i sretna sa svojim tijelom. Nasuprot njoj su časne sestre koje su dale zavjet čistoće, žene koje pokušavaju pronaći sebe usprkos kolektivnoj traumi... U svemu tome je bilo bitno da je i jedan i drugi svijet, u svom duhovnom i emotivnom postupku, poštovala redateljica i ko-scenaristica Anne Fontaine... (Sylvie-Noelle, LeBlogDuCinéma)
Fontaine istražuje bremenitu situaciju iz svakog kuta i zapravo je to najviše film o jakim, hrabrim ženama koje štite jedna drugu i rade ono što im je potrebno kako bi preživjeli. Premda rutinski završava, na brz i uredan način koji je (ne)skladan, s obzirom na sve ono što je prethodilo, "Nevini" i dalje predstavlja dobrodošlu promjenu: ratni film žene, o ženama... (Christy Lemire, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt4370784/?ref_=fn_al_tt_4


2016. POBJEDNIK BERLINSKOG FESTIVALA
Fuocoammare, 2016. Gianfranco Rosi, 108 min. I/FR
Samuele je 12-godišnji dječak koji živi na udaljenom otoku u Mediteranu. Voli se penjati po stijenama uz more, igrati praćkom i smucati po luci. Ali njegov otok nije kao drugi. Već godinama odredište je muškaraca, žena i djece koji pokušavaju prijeći vodenu granicu iz Afrike u premalim, oronulim čamcima. Njegov je otok Lampedusa, koja je postala metafora za europsku izbjegličku krizu, za nade, tegobe i sudbine stotina tisuća ljudi. Ti ljudi su u potrazi za mirom, slobodom i sretnijim životom, no često, umjesto da se oni iskrcaju, njihova mrtva tijela bivaju izvučena iz mora. Stanovnici Lampeduse svakodnevno svjedoče najvećoj humanitarnoj katastrofi našega doba.
Predivan, tajanstven i dirljiv film Gianfranca Rosija dokumentarac je koji izgleda kao klasik neorealizma. (…) Imam osjećaj da sam iz ovog filma naučio više nego iz večernjih TV vijesti. (…) „Gori More“ filmsko je remek-djelo... (Peter Bradshaw, The Guardian)
Gianfranco Rosi, blistavi majstor suvremenog dokumentarnog filma, bujicu je pomorskih putnika na Lampedusi prikazao isprva zakučasto, da bi nam naposljetku svima otvorio oči.... (Geoff Andrew, Sight and Sound)
Rosi nam sadržajem ne docira, već ga pokušava iskazati vizualno, bez riječi, puštajući da se užasi sami od sebe polako nagomilaju.. (Peter Debruge, Variety)
"Gori more" je snažno dokumentarno iskustvo koje nakon gledanja traži gorku rakiju, režirano s primislima na onu prebolnu sliku nesretnog sirijskog djeteta čije je beživotno tijelo izbacilo more na obalu Turske i vijesti o potopljenim brodovima sa stotinama izbjeglica, većinom žena i djece.... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt3652526/?ref_=fn_al_tt_1


Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...
Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)
Najiščekivaniji regionalni film ove godine ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)
Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)
Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)
Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje
Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)
Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1


Les innocentes, 2016. Anne Fontaine, 115 min. FR/PL
Scenarij: Sabrina B. Karine, Pascal Bonitzer, Anne Fontaine i Alice Vial prema rukopisu Philippea Mayniala
Uloge: Joanna Kulig, Agata Kulesza, Agata Buzek, Lou de Laâge, Vincent Macaigne
Stvarnost je ponekad tako strašna, nevjerojatna, a ljudsko biće sposobno za tako neizrecive užase, osobito u vrijeme rata... Poljska 1945., na samom kraju 2. Svjetskog rata. Mathilde Beaulieu, mlada liječnica francuskog Crvenog križa, stacioniranog u selu blizu Varšave, dobiva poziv u pomoć od mlade redovnice iz samostana benediktinki: jedna od redovnica će roditi! Rezultat je to tragičnih događaja koji su se dogodili devet mjeseci ranije, tijekom oslobađanja Poljske uz „pomoć“ sovjetskih vojnika. Osim što u tajnosti napušta svoju bazu te time ugrožava i samu sebe, mladoj Mathilde puno teže će biti objasniti nadstojnici kakvim su opasnostima izložene uslijed nedostatka pravodobne liječničke skrbi. Naime, nadstojnica želi sačuvati „čast“ samostana i držati sve u apsolutnoj diskreciji – i po cijenu života !?
Osjetljivi scenarij temelji se na istinitoj priči o Madeleine Pauliac, liječnici francuskog Crvenog križa u Varšavi. Madeleine je, po otkriću samostanske situacije, vodila dnevnik, koji je nakon njene smrti pronašao nećak Philippe Maynial. Nažalost, Madeleine Pauliac umrla je vrlo mlada, 1946., u 34 godini. Posthumno je odlikovana Ordenom Legije časti...
Ovogodišnji dobitnik nagrade temelji se na istinitoj priči iz vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata. To je bolna priča o nevinima podvrgnutim zlostavljanju. Rat uvijek zahtijeva svoje žrtve, ali u ovom slučaju zlo je naviše boli nanijelo Božjim slugama. Stilski uvjerenom fotografijom i dobrim glumcima, izbjegavajući klišeje, film nas vodi ka poljskom samostana, gdje su redovnice podvrgnute nasilju. Film doseže samu dubinu zla, ali još uvijek uspijeva u formuliranju odgovora na problem zla. Vjera je 24 sata sumnje i jedna minuta nade... " (Obrazloženje žirija Norveškog, međunarodnog filmskog festivala gdje je film „Nevini“ dobio nagradu Andreas...)
Dirljivi susret dvije vrste života naprosto je fascinantan. S jedne strane je mlada liječnica, ateist, suvremenih pogleda i bez ograničenja u muškom svijetu, nesputana i sretna sa svojim tijelom. Nasuprot njoj su časne sestre koje su dale zavjet čistoće, žene koje pokušavaju pronaći sebe usprkos kolektivnoj traumi... U svemu tome je bilo bitno da je i jedan i drugi svijet, u svom duhovnom i emotivnom postupku, poštovala redateljica i ko-scenaristica Anne Fontaine... (Sylvie-Noelle, LeBlogDuCinéma)
Fontaine istražuje bremenitu situaciju iz svakog kuta i zapravo je to najviše film o jakim, hrabrim ženama koje štite jedna drugu i rade ono što im je potrebno kako bi preživjeli. Premda rutinski završava, na brz i uredan način koji je (ne)skladan, s obzirom na sve ono što je prethodilo, "Nevini" i dalje predstavlja dobrodošlu promjenu: ratni film žene, o ženama... (Christy Lemire, www.rogerebert.com)
http://www.imdb.com/title/tt4370784/?ref_=fn_al_tt_4

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

FILMSKI KLUB: ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
PREDRAG LUCIĆ „GRK ZORBA“
Alexis Zorbas, 1964. Mihalis Kakogiannis(Michael Cacoyannis), 142 min.
Scenarij: Nikos Kazantzakis, Mihalis Kakogiannis
Uloge: Anthony Quinn, Alan Bates, Irene Papas, Lila Kedrova, George Foundas, Eleni Anousaki
Povučeni pisac okusi pravi život uz grčkog seljaka s nevjerojatnom ljubavlju prema životu…
Zorba i Basil, mladi pisac, sreli su se prvi put u luci Pirej. Bio je to susret koji će odrediti njihove sudbine isprepletane sa sudbinama drugih ljudi sa kojima će se kasnije sresti. Čekali su ukrcavanje na brod, a cilj putovanja bila je Kreta. Basil je namjeravao oživiti stari zapušteni rudnik. U stvari, bio je to razočarani mlad čovjek koji je želio na otoku, među ljudima iz drugačijeg svijeta, pronaći svoj mir. Zorba je bio po svemu drugačiji. Sanjar, lutalica, volio je život, žene - filozofijom čovjeka koji je upoznao sve strane života nosio se s nevoljama, tuđim i svojim …
"Grk Zorba" bio je toliko popularan film da je godinama privlačio u Grčku milijune turista jer su gledatelji vjerovali da su svi Grci temperamentni i spontani poput Zorbe. Poseban ugođaj filmu dala je nezaboravna glazba Mikisa Theodorakisa koja je obišla svijet. Anthony Quinn bio je vrlo dobar kao Zorba, no Oscare su na kraju dobili Lila Kedrova (najbolja ženska sporedna uloga) te snimatelj Walter Lassally i scenograf Vassili Fotopoulos. Film je ekranizacija romana Nikosa Kazantzakisa...
…nevjerojatna priča o radosti življenja i u dobru i u zlu, o cjeloživotnoj borbi za tračkom sreće koji ne želiš pustiti jer te isti čuva – sretnog i zadovoljnog, nogama na zemlji i glavom u oblacima, a nekad i obratno. Kad god čujem sirtaki, samo jedan lik iskače pred oči, a to je, naravno, Anthony Quinn u liku Zorbe, požudnog, toplog, mračnog, veselog i nadasve jedinstvenog lika filmskoga platna. Ako je netko nekad i rekao „e ovaj je lik kao pisan za Quinna“, nije pogriješio... (vanja - http://www.fak-tvojfilm.net)
http://www.imdb.com/title/tt0057831/?ref_=nv_sr_1


Sabina K., 2015. Cristobal Krusen, 125 min. BH/SAD
Scenarij: Cristobal Krusen
Uloge: Alena Džebo-Hećo, Senad Bašić, Enis Bešlagić, Feđa Štukan, Emina Muftić, Mirvad Kurić, Admir Glamočak, Jasna Diklić
Riječ je o potresnoj, istinitoj priči Sabine koja, nakon razvoda braka, ostaje sama sa dvoje djece. Nedugo potom Sabina sreće Sašu, starog prijatelja iz Armije BiH u kojeg se i zaljubljuje. Ali, nije sve tako bajno – različite su vjeroispovijesti, a njihove obitelji ne slažu se sa tom vezom. Jedinu saveznicu imaju u starijoj ženi Ankici, čiji je sin ubijen u ratu...
Film „Sabina K.“ rad je američkog redatelja Cristobala Krusena, a govori o tragediji ljubavi koja, nažalost, ne može uvijek pobijediti mržnju i netoleranciju: „ Do sada sam, osim Evrope, snimao filmove u svim dijelovima svijeta. Već godinama želim i na ovom kontinentu snimiti film, a razmišljao sam o Francuskoj jer me je ta zemlja uvijek fascinirala. Molio sam se u vezi ovoga i pitao Boga gdje to trebam uraditi i sinuo mi je odgovor: u Bosni i Hercegovini - rekao je Krusen, dodavši da su i ratna događanja 90-ih imala utjecaja na njegovu odluku. „Došao sam ovdje prije tri godine bez ičega. Bez priče, scenarija, novca i drugih potrebnih stvari. Naišao sam na priču o jednoj ženi iz Sarajeva, te sam odlučio napraviti scenarij koji sam pisao boraveći u džunglama Belizea. Slušajući papagaje i drugu buku džungle mislio sam o Bosni i zimi. Godinu nakon prvog dolaska vratio sam se sa scenarijem i većinom potrebnog novca...“ Govoreći o razlozima zašto nije snimio čisto ratni film, američki redatelj kazao je kako je stekao utisak da su ljudi u BiH umorni od priče o ratu. „Nije da itko želi zaboraviti ono što se dogodilo, ali ljudi žele nastaviti dalje...“
„Priča završava uz snažnu poruku i simboliku. Ima značenje i toplinu koja nam svima treba u ovom poslijeratnom periodu. Dijete se rodilo i to simbolizira novi početak, novi život i nadu - kazala je glavna glumica Alena Džebo, vrlo uvjerljiva u portretiranju žene koju su napustili svi: roditelji, prijatelji, djeca, ljubavnik i društvo u cjelini. „Bez obzira da li se radi o fikciji ili stvarnom liku, morate naći način da, kao glumac, tu priču učinite svojom. Praviš nešto svoje, autentično, uz veliko poštovanje stvarnih događaja. Trebalo je malo vremena da se sva iskustva Sabine slože u meni i postanu mi bliska... U konačnici, bila je to jedna od najzahtjevnijih i najinspirativnijih uloga koju sam odigrala.“
Bilo koju priču koju ste čuli o ovome filmu, ili ste možda pročitali – ostavite po strani, jer ništa vas ne može pripremiti na jednu ovakvu snažnu priču: putovanje kroz osobno iskustvo glavne protagonistice, „Sabina K.“ je emotivan, surov i vizualno upečatljiv doživljaj koji vas niti jednog trenutka ne štedi...
ICVM Crown Awards 2016. Best Picture, Best International Film, Best Drama
Minneapolis St. Paul International Film Festival 2016. Best Made Narrative Feature
http://www.imdb.com/title/tt3682686/?ref_=fn_al_tt_1

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Café Society, 2016. Woody Allen, 96 min. USA
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Jesse Eisenberg, Kristen Stewart, Jeannie Berlin, Steve Carell, Blake Lively, Parker Posey, Sheryl Lee, Todd Weeks, Paul Schackman
Ovo je treći Allenov film koji je otvorio festival u Cannesu (prva dva bila su ‘Hollywood Ending’ i ‘Midnight in Paris’)...
New York tridesetih godina prošlog stoljeća. Budući da mu je dosta roditeljskih svađa i brata gangstera, Bobby Dorfman osjeća da mu je potrebna životna promjena. Odlučuje okušati sreću u Hollywoodu gdje ga ujak Phil, iznimno utjecajan agent, zapošljava u svojoj kompaniji. Bobby se u Hollywoodu ubrzo zaljubljuje, ali u djevojku koja ima mladića. Spreman je na prijateljstvo sve dok jednog dana ona ne pokuca na njegova vrata i kaže mu kako ju je mladić upravo ostavio. Od tog trenutka, sve se u Bobbyjevom životu mijenja...
Najnoviji film Woodyja Allena naišao je na slične kritike kao i svi njegovi filmovi u posljednje vrijeme. Ovo nije njegov najlošiji film, piše New York Times, to je jednostavno jedan mali, zabavni film, sa nekoliko dobrih trenutaka i dosta dobrih glumaca. Na stranicama Rotten Tomatoesa prevladava mišljenje kako je „Cafe Society“ šarmantna predstava čiji užici nadoknađuju (simpatičnu) predvidljivost...
„Ugodan za gledanje, vrhunski glumljen i napisan, mrvicu razbarušeno posložen, samo nas još jednom podsjeća koliko će nam Woody faliti kad ga jednom ne bude... Zaista nitko ne koristi filmsku naraciju tako inteligentno, tako jasno, tako čisto – i sve to u vrijeme kad je naracija doslovce prognana iz suvremene umjetničke produkcije. Cafe Society, film o Holywoodu 1930-tih, film o nepotizmu, ljubavnom trokutu, film o lažnom sjaju i ovisnost o 'name droppingu' – kao da govori o Hrvatskoj danas...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
http://www.imdb.com/title/tt4513674/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Café Society, 2016. Woody Allen, 96 min. USA
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Jesse Eisenberg, Kristen Stewart, Jeannie Berlin, Steve Carell, Blake Lively, Parker Posey, Sheryl Lee, Todd Weeks, Paul Schackman
Ovo je treći Allenov film koji je otvorio festival u Cannesu (prva dva bila su ‘Hollywood Ending’ i ‘Midnight in Paris’)...
New York tridesetih godina prošlog stoljeća. Budući da mu je dosta roditeljskih svađa i brata gangstera, Bobby Dorfman osjeća da mu je potrebna životna promjena. Odlučuje okušati sreću u Hollywoodu gdje ga ujak Phil, iznimno utjecajan agent, zapošljava u svojoj kompaniji. Bobby se u Hollywoodu ubrzo zaljubljuje, ali u djevojku koja ima mladića. Spreman je na prijateljstvo sve dok jednog dana ona ne pokuca na njegova vrata i kaže mu kako ju je mladić upravo ostavio. Od tog trenutka, sve se u Bobbyjevom životu mijenja...
Najnoviji film Woodyja Allena naišao je na slične kritike kao i svi njegovi filmovi u posljednje vrijeme. Ovo nije njegov najlošiji film, piše New York Times, to je jednostavno jedan mali, zabavni film, sa nekoliko dobrih trenutaka i dosta dobrih glumaca. Na stranicama Rotten Tomatoesa prevladava mišljenje kako je „Cafe Society“ šarmantna predstava čiji užici nadoknađuju (simpatičnu) predvidljivost...
„Ugodan za gledanje, vrhunski glumljen i napisan, mrvicu razbarušeno posložen, samo nas još jednom podsjeća koliko će nam Woody faliti kad ga jednom ne bude... Zaista nitko ne koristi filmsku naraciju tako inteligentno, tako jasno, tako čisto – i sve to u vrijeme kad je naracija doslovce prognana iz suvremene umjetničke produkcije. Cafe Society, film o Holywoodu 1930-tih, film o nepotizmu, ljubavnom trokutu, film o lažnom sjaju i ovisnost o 'name droppingu' – kao da govori o Hrvatskoj danas...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
http://www.imdb.com/title/tt4513674/?ref_=fn_al_tt_1


Sabina K., 2015. Cristobal Krusen, 125 min. BH/SAD
Scenarij: Cristobal Krusen
Uloge: Alena Džebo-Hećo, Senad Bašić, Enis Bešlagić, Feđa Štukan, Emina Muftić, Mirvad Kurić, Admir Glamočak, Jasna Diklić
Riječ je o potresnoj, istinitoj priči Sabine koja, nakon razvoda braka, ostaje sama sa dvoje djece. Nedugo potom Sabina sreće Sašu, starog prijatelja iz Armije BiH u kojeg se i zaljubljuje. Ali, nije sve tako bajno – različite su vjeroispovijesti, a njihove obitelji ne slažu se sa tom vezom. Jedinu saveznicu imaju u starijoj ženi Ankici, čiji je sin ubijen u ratu...
Film „Sabina K.“ rad je američkog redatelja Cristobala Krusena, a govori o tragediji ljubavi koja, nažalost, ne može uvijek pobijediti mržnju i netoleranciju: „ Do sada sam, osim Evrope, snimao filmove u svim dijelovima svijeta. Već godinama želim i na ovom kontinentu snimiti film, a razmišljao sam o Francuskoj jer me je ta zemlja uvijek fascinirala. Molio sam se u vezi ovoga i pitao Boga gdje to trebam uraditi i sinuo mi je odgovor: u Bosni i Hercegovini - rekao je Krusen, dodavši da su i ratna događanja 90-ih imala utjecaja na njegovu odluku. „Došao sam ovdje prije tri godine bez ičega. Bez priče, scenarija, novca i drugih potrebnih stvari. Naišao sam na priču o jednoj ženi iz Sarajeva, te sam odlučio napraviti scenarij koji sam pisao boraveći u džunglama Belizea. Slušajući papagaje i drugu buku džungle mislio sam o Bosni i zimi. Godinu nakon prvog dolaska vratio sam se sa scenarijem i većinom potrebnog novca...“ Govoreći o razlozima zašto nije snimio čisto ratni film, američki redatelj kazao je kako je stekao utisak da su ljudi u BiH umorni od priče o ratu. „Nije da itko želi zaboraviti ono što se dogodilo, ali ljudi žele nastaviti dalje...“
„Priča završava uz snažnu poruku i simboliku. Ima značenje i toplinu koja nam svima treba u ovom poslijeratnom periodu. Dijete se rodilo i to simbolizira novi početak, novi život i nadu - kazala je glavna glumica Alena Džebo, vrlo uvjerljiva u portretiranju žene koju su napustili svi: roditelji, prijatelji, djeca, ljubavnik i društvo u cjelini. „Bez obzira da li se radi o fikciji ili stvarnom liku, morate naći način da, kao glumac, tu priču učinite svojom. Praviš nešto svoje, autentično, uz veliko poštovanje stvarnih događaja. Trebalo je malo vremena da se sva iskustva Sabine slože u meni i postanu mi bliska... U konačnici, bila je to jedna od najzahtjevnijih i najinspirativnijih uloga koju sam odigrala.“
Bilo koju priču koju ste čuli o ovome filmu, ili ste možda pročitali – ostavite po strani, jer ništa vas ne može pripremiti na jednu ovakvu snažnu priču: putovanje kroz osobno iskustvo glavne protagonistice, „Sabina K.“ je emotivan, surov i vizualno upečatljiv doživljaj koji vas niti jednog trenutka ne štedi...
ICVM Crown Awards 2016. Best Picture, Best International Film, Best Drama
Minneapolis St. Paul International Film Festival 2016. Best Made Narrative Feature
http://www.imdb.com/title/tt3682686/?ref_=fn_al_tt_1


Sabina K., 2015. Cristobal Krusen, 125 min. BH/SAD
Scenarij: Cristobal Krusen
Uloge: Alena Džebo-Hećo, Senad Bašić, Enis Bešlagić, Feđa Štukan, Emina Muftić, Mirvad Kurić, Admir Glamočak, Jasna Diklić
Riječ je o potresnoj, istinitoj priči Sabine koja, nakon razvoda braka, ostaje sama sa dvoje djece. Nedugo potom Sabina sreće Sašu, starog prijatelja iz Armije BiH u kojeg se i zaljubljuje. Ali, nije sve tako bajno – različite su vjeroispovijesti, a njihove obitelji ne slažu se sa tom vezom. Jedinu saveznicu imaju u starijoj ženi Ankici, čiji je sin ubijen u ratu...
Film „Sabina K.“ rad je američkog redatelja Cristobala Krusena, a govori o tragediji ljubavi koja, nažalost, ne može uvijek pobijediti mržnju i netoleranciju: „ Do sada sam, osim Evrope, snimao filmove u svim dijelovima svijeta. Već godinama želim i na ovom kontinentu snimiti film, a razmišljao sam o Francuskoj jer me je ta zemlja uvijek fascinirala. Molio sam se u vezi ovoga i pitao Boga gdje to trebam uraditi i sinuo mi je odgovor: u Bosni i Hercegovini - rekao je Krusen, dodavši da su i ratna događanja 90-ih imala utjecaja na njegovu odluku. „Došao sam ovdje prije tri godine bez ičega. Bez priče, scenarija, novca i drugih potrebnih stvari. Naišao sam na priču o jednoj ženi iz Sarajeva, te sam odlučio napraviti scenarij koji sam pisao boraveći u džunglama Belizea. Slušajući papagaje i drugu buku džungle mislio sam o Bosni i zimi. Godinu nakon prvog dolaska vratio sam se sa scenarijem i većinom potrebnog novca...“ Govoreći o razlozima zašto nije snimio čisto ratni film, američki redatelj kazao je kako je stekao utisak da su ljudi u BiH umorni od priče o ratu. „Nije da itko želi zaboraviti ono što se dogodilo, ali ljudi žele nastaviti dalje...“
„Priča završava uz snažnu poruku i simboliku. Ima značenje i toplinu koja nam svima treba u ovom poslijeratnom periodu. Dijete se rodilo i to simbolizira novi početak, novi život i nadu - kazala je glavna glumica Alena Džebo, vrlo uvjerljiva u portretiranju žene koju su napustili svi: roditelji, prijatelji, djeca, ljubavnik i društvo u cjelini. „Bez obzira da li se radi o fikciji ili stvarnom liku, morate naći način da, kao glumac, tu priču učinite svojom. Praviš nešto svoje, autentično, uz veliko poštovanje stvarnih događaja. Trebalo je malo vremena da se sva iskustva Sabine slože u meni i postanu mi bliska... U konačnici, bila je to jedna od najzahtjevnijih i najinspirativnijih uloga koju sam odigrala.“
Bilo koju priču koju ste čuli o ovome filmu, ili ste možda pročitali – ostavite po strani, jer ništa vas ne može pripremiti na jednu ovakvu snažnu priču: putovanje kroz osobno iskustvo glavne protagonistice, „Sabina K.“ je emotivan, surov i vizualno upečatljiv doživljaj koji vas niti jednog trenutka ne štedi...
ICVM Crown Awards 2016. Best Picture, Best International Film, Best Drama
Minneapolis St. Paul International Film Festival 2016. Best Made Narrative Feature
http://www.imdb.com/title/tt3682686/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Café Society, 2016. Woody Allen, 96 min. USA
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Jesse Eisenberg, Kristen Stewart, Jeannie Berlin, Steve Carell, Blake Lively, Parker Posey, Sheryl Lee, Todd Weeks, Paul Schackman
Ovo je treći Allenov film koji je otvorio festival u Cannesu (prva dva bila su ‘Hollywood Ending’ i ‘Midnight in Paris’)...
New York tridesetih godina prošlog stoljeća. Budući da mu je dosta roditeljskih svađa i brata gangstera, Bobby Dorfman osjeća da mu je potrebna životna promjena. Odlučuje okušati sreću u Hollywoodu gdje ga ujak Phil, iznimno utjecajan agent, zapošljava u svojoj kompaniji. Bobby se u Hollywoodu ubrzo zaljubljuje, ali u djevojku koja ima mladića. Spreman je na prijateljstvo sve dok jednog dana ona ne pokuca na njegova vrata i kaže mu kako ju je mladić upravo ostavio. Od tog trenutka, sve se u Bobbyjevom životu mijenja...
Najnoviji film Woodyja Allena naišao je na slične kritike kao i svi njegovi filmovi u posljednje vrijeme. Ovo nije njegov najlošiji film, piše New York Times, to je jednostavno jedan mali, zabavni film, sa nekoliko dobrih trenutaka i dosta dobrih glumaca. Na stranicama Rotten Tomatoesa prevladava mišljenje kako je „Cafe Society“ šarmantna predstava čiji užici nadoknađuju (simpatičnu) predvidljivost...
„Ugodan za gledanje, vrhunski glumljen i napisan, mrvicu razbarušeno posložen, samo nas još jednom podsjeća koliko će nam Woody faliti kad ga jednom ne bude... Zaista nitko ne koristi filmsku naraciju tako inteligentno, tako jasno, tako čisto – i sve to u vrijeme kad je naracija doslovce prognana iz suvremene umjetničke produkcije. Cafe Society, film o Holywoodu 1930-tih, film o nepotizmu, ljubavnom trokutu, film o lažnom sjaju i ovisnost o 'name droppingu' – kao da govori o Hrvatskoj danas...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
http://www.imdb.com/title/tt4513674/?ref_=fn_al_tt_1

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

Nosferatu, eine Symphonie des Grauens, 1922. F.W. Murnau, 94 min. DE
Scenarij: Henrik Galeen prema romanu „Drakula“Brama Stokera
Uloge: Max Schreck, Alexander Granach, Gustav von Wangenheim, Greta Schröder
Thomas Hutter je prodavač nekretnina koji vodi sretan život sa svojom suprugom Ellen u njemačkom gradu Bremenu. Jednog dana dobije i prihvati zadatak otputovati u Transilvaniju u dvorac grofa Orloka koji je zainteresiran za kupnju nekih nekretnina. Teška srca, on se oprosti od svoje supruge i krene na dalek put. No kada tamo stigne, Thomas biva neugodno iznenađen od lokalnih stanovnika koji se ne žele ni približiti Orlokovom dvorcu, a kamoli ga tamo odvesti kočijom. Kada konačno uđe u njegov dvorac, Thomas primjeti da se Orlok ponaša neobično i da se javlja samo po noći....
„Nosferatu, simfonija užasa“ prvi je u svjetskim razmjerima slavni film strave: Murnau je žanru dao „status“. Briljantno jeziv i pun maštovitih izražaja koje nijedan kasniji film te tematike nije uspio dostići, „Nosferatu“ je arhetip vampirskog filma. Neautorizirana je, no vrlo vjerna obrada Stokerova „Drakule“ (zbog problema oko autorskih prava promijenjena su sva imena likova i mjesta radnje), realizirana inventivnom uporabom tadašnjih "specijalnih efekata" poput ubrzana filma, korištenja negativa, sjenčenja i montažnih trikova. Dok je antologijski Stokerov roman alegorija o pobjedi (britanskog) racionalizma nad praznovjerjem, podjednako znamenit Murnauov film racionalizam je posve zaobišao i uronio u mračan svijet invertiranih bajki...
Nakon završetka filma, nezadovoljni neovlaštenim korištenjem romana kao predloška, Stokerovi nasljednici tužili su njemačke producente te je britanski sud naredio uništavanje svih kopija, uključujući i negativa. Sudska odredba nije bila provediva u Njemačkoj, ali je natjerala producente da prodaju cijeli materijal filma, a što je u konačnici dovelo do toga da cjelovita verzija filma više ne postoji... (S. Zečević, Filmski leksikon)

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Café Society, 2016. Woody Allen, 96 min. USA
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Jesse Eisenberg, Kristen Stewart, Jeannie Berlin, Steve Carell, Blake Lively, Parker Posey, Sheryl Lee, Todd Weeks, Paul Schackman
Ovo je treći Allenov film koji je otvorio festival u Cannesu (prva dva bila su ‘Hollywood Ending’ i ‘Midnight in Paris’)...
New York tridesetih godina prošlog stoljeća. Budući da mu je dosta roditeljskih svađa i brata gangstera, Bobby Dorfman osjeća da mu je potrebna životna promjena. Odlučuje okušati sreću u Hollywoodu gdje ga ujak Phil, iznimno utjecajan agent, zapošljava u svojoj kompaniji. Bobby se u Hollywoodu ubrzo zaljubljuje, ali u djevojku koja ima mladića. Spreman je na prijateljstvo sve dok jednog dana ona ne pokuca na njegova vrata i kaže mu kako ju je mladić upravo ostavio. Od tog trenutka, sve se u Bobbyjevom životu mijenja...
Najnoviji film Woodyja Allena naišao je na slične kritike kao i svi njegovi filmovi u posljednje vrijeme. Ovo nije njegov najlošiji film, piše New York Times, to je jednostavno jedan mali, zabavni film, sa nekoliko dobrih trenutaka i dosta dobrih glumaca. Na stranicama Rotten Tomatoesa prevladava mišljenje kako je „Cafe Society“ šarmantna predstava čiji užici nadoknađuju (simpatičnu) predvidljivost...
„Ugodan za gledanje, vrhunski glumljen i napisan, mrvicu razbarušeno posložen, samo nas još jednom podsjeća koliko će nam Woody faliti kad ga jednom ne bude... Zaista nitko ne koristi filmsku naraciju tako inteligentno, tako jasno, tako čisto – i sve to u vrijeme kad je naracija doslovce prognana iz suvremene umjetničke produkcije. Cafe Society, film o Holywoodu 1930-tih, film o nepotizmu, ljubavnom trokutu, film o lažnom sjaju i ovisnost o 'name droppingu' – kao da govori o Hrvatskoj danas...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
http://www.imdb.com/title/tt4513674/?ref_=fn_al_tt_1


Sabina K., 2015. Cristobal Krusen, 125 min. BH/SAD
Scenarij: Cristobal Krusen
Uloge: Alena Džebo-Hećo, Senad Bašić, Enis Bešlagić, Feđa Štukan, Emina Muftić, Mirvad Kurić, Admir Glamočak, Jasna Diklić
Riječ je o potresnoj, istinitoj priči Sabine koja, nakon razvoda braka, ostaje sama sa dvoje djece. Nedugo potom Sabina sreće Sašu, starog prijatelja iz Armije BiH u kojeg se i zaljubljuje. Ali, nije sve tako bajno – različite su vjeroispovijesti, a njihove obitelji ne slažu se sa tom vezom. Jedinu saveznicu imaju u starijoj ženi Ankici, čiji je sin ubijen u ratu...
Film „Sabina K.“ rad je američkog redatelja Cristobala Krusena, a govori o tragediji ljubavi koja, nažalost, ne može uvijek pobijediti mržnju i netoleranciju: „ Do sada sam, osim Evrope, snimao filmove u svim dijelovima svijeta. Već godinama želim i na ovom kontinentu snimiti film, a razmišljao sam o Francuskoj jer me je ta zemlja uvijek fascinirala. Molio sam se u vezi ovoga i pitao Boga gdje to trebam uraditi i sinuo mi je odgovor: u Bosni i Hercegovini - rekao je Krusen, dodavši da su i ratna događanja 90-ih imala utjecaja na njegovu odluku. „Došao sam ovdje prije tri godine bez ičega. Bez priče, scenarija, novca i drugih potrebnih stvari. Naišao sam na priču o jednoj ženi iz Sarajeva, te sam odlučio napraviti scenarij koji sam pisao boraveći u džunglama Belizea. Slušajući papagaje i drugu buku džungle mislio sam o Bosni i zimi. Godinu nakon prvog dolaska vratio sam se sa scenarijem i većinom potrebnog novca...“ Govoreći o razlozima zašto nije snimio čisto ratni film, američki redatelj kazao je kako je stekao utisak da su ljudi u BiH umorni od priče o ratu. „Nije da itko želi zaboraviti ono što se dogodilo, ali ljudi žele nastaviti dalje...“
„Priča završava uz snažnu poruku i simboliku. Ima značenje i toplinu koja nam svima treba u ovom poslijeratnom periodu. Dijete se rodilo i to simbolizira novi početak, novi život i nadu - kazala je glavna glumica Alena Džebo, vrlo uvjerljiva u portretiranju žene koju su napustili svi: roditelji, prijatelji, djeca, ljubavnik i društvo u cjelini. „Bez obzira da li se radi o fikciji ili stvarnom liku, morate naći način da, kao glumac, tu priču učinite svojom. Praviš nešto svoje, autentično, uz veliko poštovanje stvarnih događaja. Trebalo je malo vremena da se sva iskustva Sabine slože u meni i postanu mi bliska... U konačnici, bila je to jedna od najzahtjevnijih i najinspirativnijih uloga koju sam odigrala.“
Bilo koju priču koju ste čuli o ovome filmu, ili ste možda pročitali – ostavite po strani, jer ništa vas ne može pripremiti na jednu ovakvu snažnu priču: putovanje kroz osobno iskustvo glavne protagonistice, „Sabina K.“ je emotivan, surov i vizualno upečatljiv doživljaj koji vas niti jednog trenutka ne štedi...
ICVM Crown Awards 2016. Best Picture, Best International Film, Best Drama
Minneapolis St. Paul International Film Festival 2016. Best Made Narrative Feature
http://www.imdb.com/title/tt3682686/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.
Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
CANNES 2016. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Café Society, 2016. Woody Allen, 96 min. USA
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Jesse Eisenberg, Kristen Stewart, Jeannie Berlin, Steve Carell, Blake Lively, Parker Posey, Sheryl Lee, Todd Weeks, Paul Schackman
Ovo je treći Allenov film koji je otvorio festival u Cannesu (prva dva bila su ‘Hollywood Ending’ i ‘Midnight in Paris’)...
New York tridesetih godina prošlog stoljeća. Budući da mu je dosta roditeljskih svađa i brata gangstera, Bobby Dorfman osjeća da mu je potrebna životna promjena. Odlučuje okušati sreću u Hollywoodu gdje ga ujak Phil, iznimno utjecajan agent, zapošljava u svojoj kompaniji. Bobby se u Hollywoodu ubrzo zaljubljuje, ali u djevojku koja ima mladića. Spreman je na prijateljstvo sve dok jednog dana ona ne pokuca na njegova vrata i kaže mu kako ju je mladić upravo ostavio. Od tog trenutka, sve se u Bobbyjevom životu mijenja...
Najnoviji film Woodyja Allena naišao je na slične kritike kao i svi njegovi filmovi u posljednje vrijeme. Ovo nije njegov najlošiji film, piše New York Times, to je jednostavno jedan mali, zabavni film, sa nekoliko dobrih trenutaka i dosta dobrih glumaca. Na stranicama Rotten Tomatoesa prevladava mišljenje kako je „Cafe Society“ šarmantna predstava čiji užici nadoknađuju (simpatičnu) predvidljivost...
„Ugodan za gledanje, vrhunski glumljen i napisan, mrvicu razbarušeno posložen, samo nas još jednom podsjeća koliko će nam Woody faliti kad ga jednom ne bude... Zaista nitko ne koristi filmsku naraciju tako inteligentno, tako jasno, tako čisto – i sve to u vrijeme kad je naracija doslovce prognana iz suvremene umjetničke produkcije. Cafe Society, film o Holywoodu 1930-tih, film o nepotizmu, ljubavnom trokutu, film o lažnom sjaju i ovisnost o 'name droppingu' – kao da govori o Hrvatskoj danas...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
http://www.imdb.com/title/tt4513674/?ref_=fn_al_tt_1

ARGENTINSKI CIKLUS
Historias Mínimas, 2002. Carlos Sorin, 92 min.
Scenarij: Pablo Solarz
Uloge: Javier Lombardo, Antonio Benedicti, Javiera Bravo, Julia Solomonoff, Laura Vagnoni
Snimljen u neorealističkome stilu i većinom s naturščicima, film pokazuje djelić života troje različitih ljudi iz južne Argentine. Don Justo trgovinu ostavlja sinu i snahi i odlazi u potragu za izgubljenim psom. Zaljubljeni trgovački putnik Roberto bira najljepšu tortu i vozi se do San Juliána da bi iznenadio udovicu čiji sin slavi rođendan. A u isti grad putuje i siromašna María Flores po osvojenu nagradu u televizijskom natjecanju.
Argentinean Film Critics 2003. Best Film, Director, New Actor, Screenplay, Cinematography, Art Direction, Music, Sound
Cartagena Film Festival 2003. Special Jury Prize
Clarín Entertainment Awards 2002. Best Film
Festróia - Tróia Film Festival 2003. Golden Dolphin
Fribourg Film Festival 2003. Grand Prix
Goya Awards 2004. Best Spanish Language Foreign Film
Havana Film Festival 2002. Martin Luther King Memorial Center Award
Lima Latin American Film Festival 2003. Critics Award
Nantes Three Continents Festival 2002. Special Jury Award
San Sebastián International Film Festival 2002. FIPRESCI Prize, Special Prize of the Jury
http://www.imdb.com/title/tt0291988/?ref_=fn_al_tt_1

ŠPANJOLSKI CIKLUS
Crimen Ferpecto, 2004. Alex de la Iglesia, 105 min.
Scenarij: Jorge Guerricaechevarría, Álex de la Iglesia
Uloge: Guillermo Toledo, Mónica Cervera, Luis Varela, Enrique Villén, Fernando Tejero
Rafael González egoistični je hedonist i vješti manipulator s njemu važnom ambicijom: želi postati šef prodaje muškog odjela na katu robne kuće u kojoj radi. Jedini, ali veoma opasan suparnik mu je star i iskusan prodavač Don Antonio. Kada Rafael u svađi slučajno ubije Antonia, u prikrivanju tragova pomoći će mu neugledna Lourdes. Tu uslugu debelo će naplatiti...
Cognac Festival du Film Policier 2005. Grand prix, Audience Award
Nantes Spanish Film Festival 2005. Best Actor, Youth Jury Award
http://www.imdb.com/title/tt0395125/?ref_=fn_al_tt_1


Sabina K., 2015. Cristobal Krusen, 125 min. BH/SAD
Scenarij: Cristobal Krusen
Uloge: Alena Džebo-Hećo, Senad Bašić, Enis Bešlagić, Feđa Štukan, Emina Muftić, Mirvad Kurić, Admir Glamočak, Jasna Diklić
Riječ je o potresnoj, istinitoj priči Sabine koja, nakon razvoda braka, ostaje sama sa dvoje djece. Nedugo potom Sabina sreće Sašu, starog prijatelja iz Armije BiH u kojeg se i zaljubljuje. Ali, nije sve tako bajno – različite su vjeroispovijesti, a njihove obitelji ne slažu se sa tom vezom. Jedinu saveznicu imaju u starijoj ženi Ankici, čiji je sin ubijen u ratu...
Film „Sabina K.“ rad je američkog redatelja Cristobala Krusena, a govori o tragediji ljubavi koja, nažalost, ne može uvijek pobijediti mržnju i netoleranciju: „ Do sada sam, osim Evrope, snimao filmove u svim dijelovima svijeta. Već godinama želim i na ovom kontinentu snimiti film, a razmišljao sam o Francuskoj jer me je ta zemlja uvijek fascinirala. Molio sam se u vezi ovoga i pitao Boga gdje to trebam uraditi i sinuo mi je odgovor: u Bosni i Hercegovini - rekao je Krusen, dodavši da su i ratna događanja 90-ih imala utjecaja na njegovu odluku. „Došao sam ovdje prije tri godine bez ičega. Bez priče, scenarija, novca i drugih potrebnih stvari. Naišao sam na priču o jednoj ženi iz Sarajeva, te sam odlučio napraviti scenarij koji sam pisao boraveći u džunglama Belizea. Slušajući papagaje i drugu buku džungle mislio sam o Bosni i zimi. Godinu nakon prvog dolaska vratio sam se sa scenarijem i većinom potrebnog novca...“ Govoreći o razlozima zašto nije snimio čisto ratni film, američki redatelj kazao je kako je stekao utisak da su ljudi u BiH umorni od priče o ratu. „Nije da itko želi zaboraviti ono što se dogodilo, ali ljudi žele nastaviti dalje...“
„Priča završava uz snažnu poruku i simboliku. Ima značenje i toplinu koja nam svima treba u ovom poslijeratnom periodu. Dijete se rodilo i to simbolizira novi početak, novi život i nadu - kazala je glavna glumica Alena Džebo, vrlo uvjerljiva u portretiranju žene koju su napustili svi: roditelji, prijatelji, djeca, ljubavnik i društvo u cjelini. „Bez obzira da li se radi o fikciji ili stvarnom liku, morate naći način da, kao glumac, tu priču učinite svojom. Praviš nešto svoje, autentično, uz veliko poštovanje stvarnih događaja. Trebalo je malo vremena da se sva iskustva Sabine slože u meni i postanu mi bliska... U konačnici, bila je to jedna od najzahtjevnijih i najinspirativnijih uloga koju sam odigrala.“
Bilo koju priču koju ste čuli o ovome filmu, ili ste možda pročitali – ostavite po strani, jer ništa vas ne može pripremiti na jednu ovakvu snažnu priču: putovanje kroz osobno iskustvo glavne protagonistice, „Sabina K.“ je emotivan, surov i vizualno upečatljiv doživljaj koji vas niti jednog trenutka ne štedi...
ICVM Crown Awards 2016. Best Picture, Best International Film, Best Drama
Minneapolis St. Paul International Film Festival 2016. Best Made Narrative Feature
http://www.imdb.com/title/tt3682686/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.
Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
CANNES 2016. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

NIJEMI UTORAK
Intolerance: Love's Struggle Throughout the Ages, 1916. W. Griffith, 163 min.
Scenarij: D. W. Griffith, Hettie Grey Baker, Tod Browning, Anita Loos, Mary H. O'Connor, Frank E. Woods
Uloge: Vera Lewis, Ralph Lewis, Mae Marsh, Robert Harron, Constance Talmadge, Lillian Gish, Josephine Crowell, Margery Wilson, Frank Bennett, Elmer Clifton, Miriam Cooper, Alfred Paget
Film se sastoji od četiriju priča iz četiriju epoha. U Padu Babilona (539. pr. Kr.) prikazana je urota protiv plemenitoga kraljevića Belšazara koju uzalud pokušava spriječiti Gorštakinja. Belšazar biva ubijen u napadu perzijskoga kralja Kira. U Nazarećaninu prikazan je sukob Isusa s farizejima i njegovo razapinjanje, u Srednjovjekovnoj priči pokolj hugenota za Bartolomejske noći 1572., koji su organizirali kralj Karlo IX. i Katarina Medici, te uzaludan pokušaj plemića Prospera da spasi voljenu djevojku i njezine roditelje. Suvremena priča Majka i zakon, prema istinitom slučaju Stielow iz 1914., prikazuje podvalu zbog koje je Mladić osuđen na smrt, a njegova supruga poduzima sve da ga spasi...
Četiri priče ne izlažu se na način omnibusa, sukcesivno, već se prepleću kroz 53 izmjene, i to neshematičnim redom, a često se (27 puta) među te fabularne fragmente insertira isti lajtmotiv – vremenski neutralan kadar majke koja njiše kolijevku. Finala triju priča su tragična, a film dolazi do dramske kulminacije kada mladićeva supruga, sat prije egzekucije, u sceni režiranoj paralelnom montažom, nastoji doći do guvernera i s pribavljenim dokazima izmoliti pomilovanje. U svim je pričama naglasak na ljudskim patnjama prouzročenim društvenim nepravdama, vjerskom nesnošljivošću, licemjerjem i intrigama – općenito netrpeljivostima raznih vrsta, a jedina konstantna snaga otpora je ljubav, simbolizirana lajtmotivom. Odatle i podnaslov filma – Borba ljubavi kroz vjekove. Razlomivši radnju u četiri epohe, fragmentiravši i ispreplevši četiri fabularna niza, Griffith je odustao od klasičnog, stepenastog razvijanja priče, a s očevidnom namjerom isticanja humane ideje... (Ante Peterlić, HFL)
Osjetno je kako Griffith u svom drugom umjetničkom poduhvatu iz epske filmske dulogije pristaje razrađivati svoju scenografiju i dramaturgiju u skladu sa službenom lentom pisane povijesti. 'Netrpeljivost' više nije toliko subverzivni eksperiment kao što je to 'Rađanje jedne nacije'. 'Netrpeljivost' je interpretacija povijesti kroz četiri priče, na čemu se lomi jedna sadašnja slika društva i čovječanstva, ona ratne 1914. Griffith nam je ispričao i prikazao u tehnici kinematografije - koja više nikada neće biti takva - pripovijest o povijesti ljudskog bića koje pokreće nesnošljivost, ljubomora, zavist, koristoljublje i mržnja... (Goran Markovčić, http://blog.dnevnik.hr/)
Kao odvojeno djelo umjetnosti, ovo je jedini film koji se može staviti uz bok Beethovenove 5. simfonije i Michelangelovih djela.....(Profesor Theodore Huff, jedan od vodećih filmskih kritičara prve polovice 20. stoljeća)
Kada nije uspio javnim izjavama demantirati optužbe da je „rasist“ i kada ni skraćivanje filma gotovo na polovinu (od petosatnog na dvoiposatni) nije pomoglo, Griffith je sav kapital uložio u novi film „Netrpeljivost“ - u želji da najambicioznijim projektom u povijesti kinematografije dokaže svoja liberalna uvjerenja. Osnovna ideja tog filma podijeljenog u 4 priče bila je proskribiranje svake netrpeljivosti, vjerske, nacionalne i socijalne... U neviđenu stvaralačkom zanosu stvorio je djelo koje mu donosi oduševljena priznanja kritike, a u isto vrijeme postaje najkatastrofalniiirn producentskim neuspjehom u povijesti kinematografije. Ostatak života Griffith će provesti, uz snimanje filmova, u otplaćivanju dugova za (taj) film koji je oslikao njegov moralni i umjetnički credo... (Tanja Budimir-Bekan, Kaskaderi: radio emisija o filmu)
„Netrpeljivost“ je spomenik Griffithovu talentu za pisanje scenarija, režiju glumaca, zamišljanje kadrova i montažu – jedinstveno remek djelo raspona idometa, kakvi nikada nisu nadmašeni. S namjerom da uvjeri, taj je film imao više utjecaja na sovjetsku revolucionarnu kinematografiju Sergeja Ejzenštajna i drugih, negoli na Griffithove američke suvremenike... (R. Barton Pamer, profesor književnosti na sveučilištu Clemson i upravitelj filmskog instituta Sjeverne Karoline)
http://www.imdb.com/title/tt0006864/?ref_=nv_sr_1

ARGENTINSKI CIKLUS
El aura, 2005. Fabian Bielinsky, 138 min.
Scenarij: Fabián Bielinsky, Pablo De Santis
Uloge: Ricardo Darín, Dolores Fonzi, Pablo Cedrón, Nahuel Pérez Biscayart, Jorge D'Elía
Povučeni cinični taksidermist Esteban Espinosa potajno sanja o izvođenju savršenog zločina. Smatra da su policajci i kriminalci preglupi da otkriju ili izvrše zločin kako treba, a on sam ima sjajne predispozicije zahvaljujući fotografskom pamćenju i talentu za strateško planiranje. Tijekom lova u patagonijskoj šumi neočekivano dobiva priliku da se uključi u organizaciju pljačke. Spremno prihvaća izazov, ali postoji i još jedan problem: Esteban je epileptičar.
Argentinean Film Critics 2006. Best Film, Director, Actor, Screenplay, Cinematography, Sound
Cartagena Film Festival 2006. Best Director
Clarín Entertainment Awards 2005. Best Cinematography, Actor
Havana Film Festival 2005. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt0420509/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.
Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
CANNES 2016. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.
Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
CANNES 2016. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1

ŠPANJOLSKI CIKLUS
Torremolinos 73, 2003. Pablo Berger, 91 min.
Scenarij: Pablo Berger
Uloge: Javier Cámara, Candela Peña, Juan Diego, Fernando Tejero, Mads Mikkelse
Film je smješten u sedamdesete godine prošloga stoljeća i prati sretni bračni par Alfreda i Carmen. Alfredo je prodavač enciklopedija kojemu posao ide sve lošije, a Carmen, koja očajnički želi dijete, ostaje bez posla. Alfredov šef ulazi u novi posao - snimanje "audiovizualnih edukativnih filmova o ljudskoj reprodukciji". Nakon kratka dvoumljenja, privučeni zaradom, Alfredo i Carmen pristaju biti protagonisti filmskih uradaka.
Butaca Awards 2003. Best Catalan Film Actress
Miami Film Festival 2004. Best Actress
Málaga Spanish Film Festival 2003. Best Film, Best, Actress, Actor
Ondas Awards 2003. Best Actor, Actress
Palm Springs International Film Festival 2004. New Voices/New Visions Grand Jury Prize
Sant Jordi Awards 2004. Best First Work
Toulouse Cinespaña 2003. Best Actor, Actress, Cinematography, Screenplay
http://www.imdb.com/title/tt0339806/?ref_=fn_al_tt_1

ŠPANJOLSKI CIKLUS
Sin Vergüenza, 2001. Joaquín Oristrell, 116 min.
Scenarij: Dominic Harari, Joaquín Oristrell, Teresa Pelegri, Cristina Rota
Uloge: Verónica Forqué, Daniel Giménez Cacho, Candela Peña, Carmen Balagué, Jorge Sanz
Duhovita španjolska komedija donosi nekoliko ljubavnih priča između glumaca u glumačkome studiju. Humoristične epizode dijele na nekoliko cjelina glavnu radnju dok glumci uvježbavaju i izvode predstave poput Shakespearova „Hamleta“ ili „Romea i Julije“, Moliereova „Mizantropa“, Zorrillinoga „Don Juana“, a njihova se gluma isprepliće i sa "stvarnim" događajima u filmu.
http://www.imdb.com/title/tt0286971/?ref_=nm_flmg_wr_27

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.
Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
CANNES 2016. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1

ŠPANJOLSKI CIKLUS
Los muertos van deprisa, 2009. Angel de la Cruz, 104 min.
Scenarij: Ángel de la Cruz
Uloge: Chete Lera, Neus Asensi, Manuel Manquiña, Belén Constenla, María Castr
Vozačica kamiona Irene službeno odlazi u galicijsko ribarsko selo. Zbog loših uputa, skrene na krivu cestu gdje joj veliki spomenik zapriječi prolaz kamionu. Istom cestom mora proći i sprovodna povorka preminuloga Filomenova oca. Jedino je rješenje rastaviti i ukloniti spomenik, ali kako kad ga je to postavio Filomenov otac…
http://www.imdb.com/title/tt0353765/?ref_=fn_al_tt_1

ARGENTINSKI CIKLUS
Nacido y criado, 2006. Pablo Trapero, 100 min.
Scenarij: Mario Rulloni, Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Pfening, Fernanda de Almeida, Federico Esquerro, Martina Gusman, Tomás Lipan
Prvih petnaestak minuta filma pokazuje život sretnoga para, Santiaga i Milli, s malom slatkom djevojčicom u Buenos Airesu. Taj se život raspada nakon prometne nesreće. U slijedećoj sceni, s vremenskim odmakom, Santiaga vidimo kako radi na aerodromu u zabačenom dijelu južne Patagonije. Noću ga proganjaju more, a ni dani mu nisu bolji…
Argentinean Film Critics 2007. Best Cinematography
Gramado Film Festival 2007. Best Film, Director, Cinematography
http://www.imdb.com/title/tt0468816/?ref_=fn_al_tt_1

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

Dokumentarna serija o modernističkoj arhitekturi i hedonizmu na razmeđu Istoka i Zapada.
Dokumentarna serija "Betonski spavači" gradi priču oko moderne arhitekture u Hrvatskoj i regiji bivše Jugoslavije, području jedinstvenom po brojnim napuštenim i ruševnim zgradama iz 20. Stoljeća, iznimne arhitektonske vrijednosti.
U prve četiri epizode serija se bavi hrvatskom turističkom arhitekturom toga vremena, mjestima na kojima su se u vrijeme hladnog rata i blokovskog rivalstva mogli susresti građani istoka i zapada i u trenucima dokolice zaboraviti na podjele. Svaka epizoda dramatična je priča o proturječjima jugoslavenskog socijalističkog društva smještenog između istoka i zapada, demokracije i totalitarizma, prožetog utopijskom idejom da arhitektura može učiniti svijet boljim.
Nakon promjene društvenog sistema, nova politika i novi vlasnički odnosi promijenili su ekonomski, socijalni i urbani pejzaž regije. S vremenom moderna arhitektura umjesto da je važan dio života društva postaje tek niz ruševina. Arhitekti fetišistički posjećuju uništene građevine. Predatorski investitori nadaju se brzoj zaradi, lokalne vlasti ubiranju komunalnih naknada, a konzervatorske institucije tromo se odnose prema modernoj baštini. U tom vrtlogu različitih interesa, izvorne zamisli arhitekata i društva koje je idealistički gradilo s mišlju o preobrazbi putem arhitekture odzvanjaju kao nostalgično sjećanje, ali i upozorenje.
Objekti prikazani u seriji podsjetnik su na važnost brige o javnom interesu, racionalnom raspolaganju resursima i uvažavanju kulturnih dosega bliske povijesti.
Epizoda 1 (51 min- 02 sec.): Socijalizam susreće kapitalizam
Epizoda se bavi hotelskim kompleksom Haludovo na otoku Krku, danas gotovo mitskim mjestom oko kojeg se raspreda tisuću priča. Od burne povijesti kada je Haludovo bilo kockarska meka, mjesto susreta svjetskih diktatora i političara, američkih vikend-kockara, jugoslavenske estrade i običnih građana, do danas kada je tek nostalgična uspomena na nekadašnji susret hedonizma i egalitarizma. Od slavnih dana do privatizacije i propasti, a sve skupa odigralo se u samo četrdesetak godina
Epizoda 2 (48 min. 17 sec.): Kratki susreti uz Jadransku cestu
U epizodi "Kratki susreti uz Jadransku cestu" putujemo Jadranskom magistralom, prometnicom koja je korjenito promijenila život uz obalu i postala dio kolektivnog sjećanja za brojne turiste. Zaustavljamo se u motelima, mjestima kratkog boravka, među kojima se posebno ističu oni arhitekta Ivana Vitića. Njegova elegantna i moderna arhitektura danas je na razne način prepuštena propadanju.
Redatelj: Saša Ban
Scenaristi: Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevenka Sablić
Producentice: Miljenka Čogelja, Dana Budisavljević
Snimatelj: Hrvoje Franjić
Montažer: Vanja Siruček
Skladatelj: Nenad Kovačić
PRODUKCIJA: HULAHOP ZA HTV
ORGANIZATOR
Platforma 9.81 u sklopu godišnjeg suradničkog programa "Kad netko kaže" sa partnerom Kinotekom "Zlatna vrata"

ARGENTINSKI CIKLUS
Liverpool, 2008. Lisandro Alonso, 84 min.
Scenarij: Lisandro Alonso, Salvador Roselli
Uloge: Juan Fernández, Nieves Cabrera, Giselle Irrazabal
Snimljen bez suvišnih dijaloga, film prati brodskog radnika na putu kući. Farrel je gotovo cijeli život proveo lutajući i mijenjajući poslove. Nikad se nigdje nije skrasio niti ostao dovoljno dugo da stekne prave prijatelje. S posljednjeg posla na brodu odlazi na dopust u posjet majci. Iz lučkog grada odlazi u planine, a tijekom putovanja postaje očigledno da taj povratak Farrelu nije nimalo lak.
Gijón International Film Festival 2008. Grand Prix Asturias
http://www.imdb.com/title/tt1002539/?ref_=fn_al_tt_1

50 GODINA KINOTEKE
Bronenosec Potemkin, 1925. Sergej Eisenstein, 66 min.
Scenarij: Nina Agadzhanova, Sergei Eisenstein, Nikolai Aseyev, Sergei Tretyakov
Uloge: Aleksandr Antonov, Vladimir Barksy, Grigori Aleksandrov
Jedna od najpoznatijih scena svjetske kinematografije su dječja kolica - s djetetom u njima - koja jure niz stepenice, dok gomila ljudi bježi u panici od vojnika koji pucaju na njih. Film je priča o pobuni posade na ruskom ratnom brodu u revoluciji 1905. godine koja je uzdrmala cijelo carstvo.
Prema istinitom događaju koji se zbio i kao refleks rusko-japanskog rata, film je bio zamišljen kao dio povijesne freske od sedam filmova s temom revolucionarnih zbivanja do Oktobarske revolucije (u tom se smislu Ejzenštejnov „Oktobar“ može tretirati kao završni dio). Posebno, realizirana je u spomen dvadesetogodišnjice revolucije iz 1905.; radni je naslov bio „Godina 1905.“. U projekt su bila uključena sva značajnija događanja iz te godine, s radnjom u 25 do 30 gradova. Međutim, nakon snimanja nekih prizora u Bakuu, Ejzenštejn je radnju reducirao na događaj koji je u scenariju zauzimao svega jednu stranicu (od stotinjak).
Nastao prema istinitom događaju, snimljen za svega četrdesetak dana i montiran na dan premijere, film je stekao status jednog od ključnih djela sovjetskog revolucionarnog filma, odnosno tzv. sovjetske montažne škole, što dijelom duguje svojoj spektakularnosti. Napravljen prema uzoru na antičke tragedije, komponiran po strukturi glazbenog djela u pet stavaka koji se majstorski ritmičku izmjenjuju suptilnošću glazbene skladbe, film, prema Ejzenštejnovim shvaćanjima, nema bogatije obrađenih likova, a odlikuje ga fascinantna montaža koja se u osamdesetak minuta sastoji od nevjerojatnih 1 346 kadrova. Antologijskom se smatra scena masakra na stubama u Odesi, prizor u povijesti i teoriji filma osobito značajan po tzv. ekspandiranom vremenu. U anketi na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. izabran je za najbolji film svih vremena, a u anketama uglednog britanskog časopisa Sight & Sound redovito se ubraja među deset najznačajnijih filmova svih vremena. (Ante Peterlić, HFS)
"Oklopnjača Potemkin" se više ne smatra najboljim svih vremena, ali je ipak obavezna za svakoga tko se imalo zanima za filmsku povijest. (Roger Ebert/Chichago Sun Times)
Osim "Građanina Kanea", ovaj film je vjerojatno jedan od onih o kojima se najviše pisalo. Sa razlogom se smatra remek-djelom. (Michael W. Phillips Jr. / Online Film Critics Society)
Tehnička ostvarenja ovog filma zauzimaju središnju pozornost; njegova nevjerojatna montaža i tehnika reza još uvijek izazivaju dozu uzbuđenja. (Jeffrey M. Anderson/San Francisco Film Critics Circle)
Ako vas zanima povijest kinematografije, ili utjecaj na politiku i medij 20. stoljeća, onda morate vidjeti ovaj film, makar će sovjetska propaganda u trajanju od preko sat vremena biti izazov za strpljenje moderne publike. (Nick Hilditch / BBC.com)
„Krstarica Potemkin“ S. M. Ejzenštejna, djelo je koje čudesnim ritmom, dinamikom u kadru i svojom čvrstom strukturom zrači silnim revolucionarnim patosom. (Vedran Gligo)
Filmofili će se sjetiti da je upravo kultna scena s padajućim dječjim kolicima na stepenicama u Odessi, u kojoj carski vojnici vrše masakr nad civilima, korištena u brojnim filmovima, među kojima su (jednako kultni): „Nedodirljivi“ Briana De Palme, „Kum“ Francisa F. Coppole, „Ljubav i smrt“ Woodyja Allena… - tzv. Potemkinove stube postale su tako jedna od najutjecajnih filmskih scena i omiljena inspiracija brojnih umjetnika. Potemkin je snimljen za svega 40 dana i dovršen jutro prije premijere. Neovisno o tome (ili možda upravo zbog toga) što pokriva tek jednu „epizodu“ burnog ruskog revolucionarnog duha, radi se o filmu koji posjeduje takvu snagu i moć da je bio zabranjivan u mnogim zemljama (ironično, čak i u Sovjetskom Savezu za koji je izvorno bio i napravljen), iz straha da bi mogao potaknuti publiku na revolucionarnu akciju. Činjenica da je snimljen prema istinitom događaju samo ga čini još interesantnijim, ali plijeni pozornost čak i bez tog konteksta. Potemkin je istinsko remek-djelo koje više od ičega zaslužuje da ga se gleda na velikom platnu... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
Često birana među najbolje filmove svih vremena, „Krstarica Potemkin“ danas nema „tek“ arhivsko-arheološko-povijesnu vrijednost, nije riječ o tome da je valja pogledati „samo“ kao dio opće kulture. Posrijedi je uistinu uzbudljivo djelo očaravajuće stvaralačke energije, prekrasno ekspresivne i bogate likovnosti, inventivne i sugestivne montaže, nadahnuto zaneseno agitatorskoga duha i fascinantne inventivnosti – sve oblikovano uz iznimnu pedantnost – filmu što se i osamdeset i osam godina nakon premijere doima svježijim i iskričavijim od mnoštva bezidejno-mlitavih ili isprazno šareno-dinamičnih suvremenih ostvarenja... (Janko Heidl, www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt0015648/?ref_=fn_al_tt_1

ŠPANJOLSKI CIKLUS
Las ovejas no pierden el tren, 2014. Alvaro Fernandez Armero, 103 min.
Scenarij: Álvaro Fernández Armero
Uloge: Raúl Arévalo, Inma Cuesta, Alberto San Juan, Candela Peña, Jorge Bosch
U filmu se isprepliću ljubavne priče nekoliko članova iste obitelji: stariji, tek razvedeni brat s mnogo mlađom ljubavnicom, sestra s opsesivnom željom da se uda te mlađi nezreli (iako oženjen i već otac školarca) brat, opsjednut seksom i pornografijom koji nikako ne uspijeva postati pisac ili novinar. A svi onu ponajviše su zabrinuti za majku koja je napustila oca i unajmila stan, iako nikada nije radila i nema vlastitih prihoda, pa se boje da je postala prostitutka, jer ima novaca, a i u šezdesetim godinama još je uvijek privlačna. No, istina je potpuno neočekivana.
http://www.imdb.com/title/tt3495184/?ref_=fn_al_tt_1

ARGENTINSKI CIKLUS
Wakolda, 2013. Lucfa Puenzo, 93 min.
Scenarij: Lucía Puenzo (prema vlastitom istoimenom romanu)
Uloge: Alex Brendemühl, Natalia Oreiro, Diego Peretti, Elena Roger, Florencia Bado
Radnja filma događa se u Argentini, šezdesetih godina prošloga stoljeća. Od završetka Drugog svjetskog rata tu se pod lažnim imenom skriva nacistički ratni zločinac Josef Mengele. Upoznaje obitelj čiju kćer Lilith vršnjaci zadirkuju zbog niskoga rasta. Lilith je rođene prerano, a Mengele smatra da joj može pomoći. Obitelj ga ugošćuje u svom hostelu ne znajući tko je on zapravo. Istovremeno, za njim tragaju izraelski agenti u želji da ga privedu pravdi.
Academy of Motion Picture Arts and Sciences of Argentina 2013. Best Film, Director, Actor, Make-Up, Editing, Production Design, Costume Design, New Actress, Supporting Actor, Supporting Actress
Argentinean Film Critics 2014. Best Film, Director, Actress, Supporting Actor, Screenplay
Havana Film Festival 2013. Best Director
José María Forqué Awards 2014. Best Latin American Picture
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2014. Best Iberoamerican Coproduction
http://www.imdb.com/title/tt1847746/?ref_=fn_al_tt_1

Ne gledaj mi u pijat, 2016. Hana Jušić, 105 min. HR
Scenarij: Hana Jušić
Uloge: Mia Petričević, Nikša Butijer, Arijana Čulina, Zlatko Burić, Karla Brbić
Obitelj je zajednica koja često funkcionira poput malog toplog zvjerinjaka - životinjice pružaju jedna drugoj bliskost, sigurnost i brigu, no u tom zagušljivom brloščiću one, upravo zbog te bezuvjetne ljubavi, guše, muče i grizu one koji su im najbliži. “Ne gledaj mi u pijat” je priča o obitelji koja je takva u još većoj mjeri nego ostale.
Htjela ona to ili ne, Marijanina se svakodnevica vrti isključivo oko njene obitelji. Petkovići žive doslovno jedan na drugome u minijaturnom stanu, međusobno se dovodeći do ludila. Nakon što dominantni otac obitelji doživi moždani udar i ostane prikovan uz krevet, Marijana preuzima ulogu vođe čopora. Dok njena neodgovorna mama i usporeni brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi održala obitelj. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počinje iskušavati svoje osobne granice kroz susrete s nepoznatim muškarcima: ovaj, za nju nov, okus slobode navodi je da granice pomiče još dalje. Odlučiti što bi zapravo trebala s tom slobodom, sad kad ju napokon ima, Marijani je veliko iskušenje.
Odrasla sam u Šibeniku, gradu u kojem se na neobičan način miješa otmjena renesansna arhitektura s teškom industrijom, iz nježnih uskih uličica izranjaju oronule socijalističke građevine, a more koje ga okružuje zatvoreno je kanalom duž kojeg su izgrađene sive vojarne. Iako ja u filmu ne postojim kao lik, moglo bi se reći da je on uvelike autobiografski. Likovi o kojima govorim svi su na neki način varijacije ljudi koje sam poznavala, uronjeni u mentalitet koji poznajem i koji me obilježio. Ponekad mislim kako su zapravo svi ljudi poput malih toplih zvjerčica – potrebna im je ljubav i bliskost, ali često su najokrutniji i najposesivniji upravo prema svome čoporu, odnosno onima koje najviše vole. Obitelj Petković ovakva je možda čak malo više nego ostale. Način na koji sam odabrala ispričati ovu priču nalazi se na skliskoj granici između svojevrsne stilizirane, rabelaisovske groteske i krajnjeg psihološkog i emocionalnog realizma – moji likovi su na samom rubu toga da budu karikaturalni i stripovski prenaglašeni, ali su emotivno cjeloviti i, nadam se, razumljivi gledatelju... (Hana Jušić, scenaristica i redateljica filma)
Davno hrvatska kinematografija nije napravila film koji je tako moderan, a da ni sekunde ne izgleda kao ono što Mate Matišić naziva “film goblen”: dakle, kao ropska imitacija stranog uzora i stila. Riječ je o filmu koji neće nužno svatko voljeti, no za moj ukus “Ne gledaj mi u pijat” je najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
U oštroj konkurenciji za ponajbolji dugometražni debi unutar hrvatske kinematografije, 'Ne gledaj mi u pijat' prikazuje tamnu stranu dalmatinskog Mediterana, stoga Šibenik izgleda daleko od 'fetive' razgledničarske turističke atrakcije, otprilike kao neka brazilska favela ili mjesto radnje talijanske 'Gomorre', barem dok kamera direktorice fotografije Jane Plećaš panoramski impresivno ne uokviri Marijanu na zidiću tvrđave iznad grada. (Ne)prepoznatljivi lokalni pečat Hane Jušić uparen s globalnim toponimima moderne režije mogao bi do kraja rasplamsati (r)evoluciju novog hrvatskog filma (Zvizdan) i pretvoriti hrvatsku kinematografiju u novu europsku egzotiku na svjetskim festivalima, dostojnu nasljednicu rumunjske ili grčke... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Warsaw Film Festival 2016. Natjecateljski program 'prvih i drugih filmova' / posebno priznanje
Giornate degli Autori – Venice Days 2016. Natjecateljski program / FEDEORA za najbolji evropski film

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Julieta, 2016. Pedro Almodovar, 99 min. ES
Scenarij: Pedro Almodóvar prema kratkim pričama Chance, Soon i Silence iz knjige „Runaway“ Alice Munro
Uloge: Emma Suárez, Adriana Ugarte, Daniel Grao, Inma Cuesta, Michelle Jenner, Darío Grandinetti, Rossy de Palma, Susi Sánchez, Pilar Castro
Julieta živi u Madridu sa svojom kćerkom Antiom. Obje tiho pate zbog gubitka Xoana, Antijinog oca i Julietinog supruga. Međutim, tuga ne zbližava ljude, već ih razdvaja. S napunjenih 18 godina, Antia napušta majku, bez riječi objašnjenja. Julieta je pokušava pronaći na sve načine, ali sve što otkriva jest da svoju kćerku vrlo slabo poznaje...
Nije tajna da slavni španjolski redatelj Pedro Almodovar jako voli žene, koje često stavlja u fokus svojih filmova. Sve o mojoj majci, Loš odgoj, Žene na rubu živčanog sloma samo su neki od filmova koji se uglavnom vode ženskom dramatikom. Glavna protagonistica 20.-tog po redu Almodovarovog filma, Julieta, naći će se na rubu ludila, a mi ćemo dobiti uvid u događaje koji su obilježili njezin raniji život...
Najbolji Almodovarov scenarij u karijeri ... (Vicente Molina Fox, El País)
Premda nije pripovijedački superioran, mislim da je ovo Pedrov najteži i najčišći film... (Luis Martínez, El Mundo)
Čudnovat u dramatskom smislu, Julieta je tipičan Almodovarov film iako odudara od filmova na koje nas je navikao... (Quim Casas, El Periódico de Catalunya)
„Proslava elegancije i dobrog života, kao i majčinske ljubavi i romantike...“ (Screen Daily)
„Film će zadovoljiti Almodovarove ljubitelje, ali je ovog puta previše pristojan u usporedbi s njegovim prethodnim radovima... (The Hollywood Reporter)
I prigušeni Almodovar još uvijek je daleko intrigantniji od većine autora... (The Wrap)
„Julieta je veliki povratak Pedra Almodovara nakon podbačaja sa proteklim Los Amantes pasajores – ovaj je režiran mirno, suptilno, potezom velikih majstora kakvi se vide na zidu muzeja Prado...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
INTERNATIONAL CINEPHILE SOCIETY AWARDS 2016. Najbolji redatelj (Pedro Almodovar)

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Julieta, 2016. Pedro Almodovar, 99 min. ES
Scenarij: Pedro Almodóvar prema kratkim pričama Chance, Soon i Silence iz knjige „Runaway“ Alice Munro
Uloge: Emma Suárez, Adriana Ugarte, Daniel Grao, Inma Cuesta, Michelle Jenner, Darío Grandinetti, Rossy de Palma, Susi Sánchez, Pilar Castro
Julieta živi u Madridu sa svojom kćerkom Antiom. Obje tiho pate zbog gubitka Xoana, Antijinog oca i Julietinog supruga. Međutim, tuga ne zbližava ljude, već ih razdvaja. S napunjenih 18 godina, Antia napušta majku, bez riječi objašnjenja. Julieta je pokušava pronaći na sve načine, ali sve što otkriva jest da svoju kćerku vrlo slabo poznaje...
Nije tajna da slavni španjolski redatelj Pedro Almodovar jako voli žene, koje često stavlja u fokus svojih filmova. Sve o mojoj majci, Loš odgoj, Žene na rubu živčanog sloma samo su neki od filmova koji se uglavnom vode ženskom dramatikom. Glavna protagonistica 20.-tog po redu Almodovarovog filma, Julieta, naći će se na rubu ludila, a mi ćemo dobiti uvid u događaje koji su obilježili njezin raniji život...
Najbolji Almodovarov scenarij u karijeri ... (Vicente Molina Fox, El País)
Premda nije pripovijedački superioran, mislim da je ovo Pedrov najteži i najčišći film... (Luis Martínez, El Mundo)
Čudnovat u dramatskom smislu, Julieta je tipičan Almodovarov film iako odudara od filmova na koje nas je navikao... (Quim Casas, El Periódico de Catalunya)
„Proslava elegancije i dobrog života, kao i majčinske ljubavi i romantike...“ (Screen Daily)
„Film će zadovoljiti Almodovarove ljubitelje, ali je ovog puta previše pristojan u usporedbi s njegovim prethodnim radovima... (The Hollywood Reporter)
I prigušeni Almodovar još uvijek je daleko intrigantniji od većine autora... (The Wrap)
„Julieta je veliki povratak Pedra Almodovara nakon podbačaja sa proteklim Los Amantes pasajores – ovaj je režiran mirno, suptilno, potezom velikih majstora kakvi se vide na zidu muzeja Prado...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
INTERNATIONAL CINEPHILE SOCIETY AWARDS 2016. Najbolji redatelj (Pedro Almodovar)

Ne gledaj mi u pijat, 2016. Hana Jušić, 105 min. HR
Scenarij: Hana Jušić
Uloge: Mia Petričević, Nikša Butijer, Arijana Čulina, Zlatko Burić, Karla Brbić
Obitelj je zajednica koja često funkcionira poput malog toplog zvjerinjaka - životinjice pružaju jedna drugoj bliskost, sigurnost i brigu, no u tom zagušljivom brloščiću one, upravo zbog te bezuvjetne ljubavi, guše, muče i grizu one koji su im najbliži. “Ne gledaj mi u pijat” je priča o obitelji koja je takva u još većoj mjeri nego ostale.
Htjela ona to ili ne, Marijanina se svakodnevica vrti isključivo oko njene obitelji. Petkovići žive doslovno jedan na drugome u minijaturnom stanu, međusobno se dovodeći do ludila. Nakon što dominantni otac obitelji doživi moždani udar i ostane prikovan uz krevet, Marijana preuzima ulogu vođe čopora. Dok njena neodgovorna mama i usporeni brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi održala obitelj. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počinje iskušavati svoje osobne granice kroz susrete s nepoznatim muškarcima: ovaj, za nju nov, okus slobode navodi je da granice pomiče još dalje. Odlučiti što bi zapravo trebala s tom slobodom, sad kad ju napokon ima, Marijani je veliko iskušenje.
Odrasla sam u Šibeniku, gradu u kojem se na neobičan način miješa otmjena renesansna arhitektura s teškom industrijom, iz nježnih uskih uličica izranjaju oronule socijalističke građevine, a more koje ga okružuje zatvoreno je kanalom duž kojeg su izgrađene sive vojarne. Iako ja u filmu ne postojim kao lik, moglo bi se reći da je on uvelike autobiografski. Likovi o kojima govorim svi su na neki način varijacije ljudi koje sam poznavala, uronjeni u mentalitet koji poznajem i koji me obilježio. Ponekad mislim kako su zapravo svi ljudi poput malih toplih zvjerčica – potrebna im je ljubav i bliskost, ali često su najokrutniji i najposesivniji upravo prema svome čoporu, odnosno onima koje najviše vole. Obitelj Petković ovakva je možda čak malo više nego ostale. Način na koji sam odabrala ispričati ovu priču nalazi se na skliskoj granici između svojevrsne stilizirane, rabelaisovske groteske i krajnjeg psihološkog i emocionalnog realizma – moji likovi su na samom rubu toga da budu karikaturalni i stripovski prenaglašeni, ali su emotivno cjeloviti i, nadam se, razumljivi gledatelju... (Hana Jušić, scenaristica i redateljica filma)
Davno hrvatska kinematografija nije napravila film koji je tako moderan, a da ni sekunde ne izgleda kao ono što Mate Matišić naziva “film goblen”: dakle, kao ropska imitacija stranog uzora i stila. Riječ je o filmu koji neće nužno svatko voljeti, no za moj ukus “Ne gledaj mi u pijat” je najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
U oštroj konkurenciji za ponajbolji dugometražni debi unutar hrvatske kinematografije, 'Ne gledaj mi u pijat' prikazuje tamnu stranu dalmatinskog Mediterana, stoga Šibenik izgleda daleko od 'fetive' razgledničarske turističke atrakcije, otprilike kao neka brazilska favela ili mjesto radnje talijanske 'Gomorre', barem dok kamera direktorice fotografije Jane Plećaš panoramski impresivno ne uokviri Marijanu na zidiću tvrđave iznad grada. (Ne)prepoznatljivi lokalni pečat Hane Jušić uparen s globalnim toponimima moderne režije mogao bi do kraja rasplamsati (r)evoluciju novog hrvatskog filma (Zvizdan) i pretvoriti hrvatsku kinematografiju u novu europsku egzotiku na svjetskim festivalima, dostojnu nasljednicu rumunjske ili grčke... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Warsaw Film Festival 2016. Natjecateljski program 'prvih i drugih filmova' / posebno priznanje
Giornate degli Autori – Venice Days 2016. Natjecateljski program / FEDEORA za najbolji evropski film

Ne gledaj mi u pijat, 2016. Hana Jušić, 105 min. HR
Scenarij: Hana Jušić
Uloge: Mia Petričević, Nikša Butijer, Arijana Čulina, Zlatko Burić, Karla Brbić
Obitelj je zajednica koja često funkcionira poput malog toplog zvjerinjaka - životinjice pružaju jedna drugoj bliskost, sigurnost i brigu, no u tom zagušljivom brloščiću one, upravo zbog te bezuvjetne ljubavi, guše, muče i grizu one koji su im najbliži. “Ne gledaj mi u pijat” je priča o obitelji koja je takva u još većoj mjeri nego ostale.
Htjela ona to ili ne, Marijanina se svakodnevica vrti isključivo oko njene obitelji. Petkovići žive doslovno jedan na drugome u minijaturnom stanu, međusobno se dovodeći do ludila. Nakon što dominantni otac obitelji doživi moždani udar i ostane prikovan uz krevet, Marijana preuzima ulogu vođe čopora. Dok njena neodgovorna mama i usporeni brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi održala obitelj. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počinje iskušavati svoje osobne granice kroz susrete s nepoznatim muškarcima: ovaj, za nju nov, okus slobode navodi je da granice pomiče još dalje. Odlučiti što bi zapravo trebala s tom slobodom, sad kad ju napokon ima, Marijani je veliko iskušenje.
Odrasla sam u Šibeniku, gradu u kojem se na neobičan način miješa otmjena renesansna arhitektura s teškom industrijom, iz nježnih uskih uličica izranjaju oronule socijalističke građevine, a more koje ga okružuje zatvoreno je kanalom duž kojeg su izgrađene sive vojarne. Iako ja u filmu ne postojim kao lik, moglo bi se reći da je on uvelike autobiografski. Likovi o kojima govorim svi su na neki način varijacije ljudi koje sam poznavala, uronjeni u mentalitet koji poznajem i koji me obilježio. Ponekad mislim kako su zapravo svi ljudi poput malih toplih zvjerčica – potrebna im je ljubav i bliskost, ali često su najokrutniji i najposesivniji upravo prema svome čoporu, odnosno onima koje najviše vole. Obitelj Petković ovakva je možda čak malo više nego ostale. Način na koji sam odabrala ispričati ovu priču nalazi se na skliskoj granici između svojevrsne stilizirane, rabelaisovske groteske i krajnjeg psihološkog i emocionalnog realizma – moji likovi su na samom rubu toga da budu karikaturalni i stripovski prenaglašeni, ali su emotivno cjeloviti i, nadam se, razumljivi gledatelju... (Hana Jušić, scenaristica i redateljica filma)
Davno hrvatska kinematografija nije napravila film koji je tako moderan, a da ni sekunde ne izgleda kao ono što Mate Matišić naziva “film goblen”: dakle, kao ropska imitacija stranog uzora i stila. Riječ je o filmu koji neće nužno svatko voljeti, no za moj ukus “Ne gledaj mi u pijat” je najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
U oštroj konkurenciji za ponajbolji dugometražni debi unutar hrvatske kinematografije, 'Ne gledaj mi u pijat' prikazuje tamnu stranu dalmatinskog Mediterana, stoga Šibenik izgleda daleko od 'fetive' razgledničarske turističke atrakcije, otprilike kao neka brazilska favela ili mjesto radnje talijanske 'Gomorre', barem dok kamera direktorice fotografije Jane Plećaš panoramski impresivno ne uokviri Marijanu na zidiću tvrđave iznad grada. (Ne)prepoznatljivi lokalni pečat Hane Jušić uparen s globalnim toponimima moderne režije mogao bi do kraja rasplamsati (r)evoluciju novog hrvatskog filma (Zvizdan) i pretvoriti hrvatsku kinematografiju u novu europsku egzotiku na svjetskim festivalima, dostojnu nasljednicu rumunjske ili grčke... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Warsaw Film Festival 2016. Natjecateljski program 'prvih i drugih filmova' / posebno priznanje
Giornate degli Autori – Venice Days 2016. Natjecateljski program / FEDEORA za najbolji evropski film

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Julieta, 2016. Pedro Almodovar, 99 min. ES
Scenarij: Pedro Almodóvar prema kratkim pričama Chance, Soon i Silence iz knjige „Runaway“ Alice Munro
Uloge: Emma Suárez, Adriana Ugarte, Daniel Grao, Inma Cuesta, Michelle Jenner, Darío Grandinetti, Rossy de Palma, Susi Sánchez, Pilar Castro
Julieta živi u Madridu sa svojom kćerkom Antiom. Obje tiho pate zbog gubitka Xoana, Antijinog oca i Julietinog supruga. Međutim, tuga ne zbližava ljude, već ih razdvaja. S napunjenih 18 godina, Antia napušta majku, bez riječi objašnjenja. Julieta je pokušava pronaći na sve načine, ali sve što otkriva jest da svoju kćerku vrlo slabo poznaje...
Nije tajna da slavni španjolski redatelj Pedro Almodovar jako voli žene, koje često stavlja u fokus svojih filmova. Sve o mojoj majci, Loš odgoj, Žene na rubu živčanog sloma samo su neki od filmova koji se uglavnom vode ženskom dramatikom. Glavna protagonistica 20.-tog po redu Almodovarovog filma, Julieta, naći će se na rubu ludila, a mi ćemo dobiti uvid u događaje koji su obilježili njezin raniji život...
Najbolji Almodovarov scenarij u karijeri ... (Vicente Molina Fox, El País)
Premda nije pripovijedački superioran, mislim da je ovo Pedrov najteži i najčišći film... (Luis Martínez, El Mundo)
Čudnovat u dramatskom smislu, Julieta je tipičan Almodovarov film iako odudara od filmova na koje nas je navikao... (Quim Casas, El Periódico de Catalunya)
„Proslava elegancije i dobrog života, kao i majčinske ljubavi i romantike...“ (Screen Daily)
„Film će zadovoljiti Almodovarove ljubitelje, ali je ovog puta previše pristojan u usporedbi s njegovim prethodnim radovima... (The Hollywood Reporter)
I prigušeni Almodovar još uvijek je daleko intrigantniji od većine autora... (The Wrap)
„Julieta je veliki povratak Pedra Almodovara nakon podbačaja sa proteklim Los Amantes pasajores – ovaj je režiran mirno, suptilno, potezom velikih majstora kakvi se vide na zidu muzeja Prado...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
INTERNATIONAL CINEPHILE SOCIETY AWARDS 2016. Najbolji redatelj (Pedro Almodovar)

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GAZDA
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Julieta, 2016. Pedro Almodovar, 99 min. ES
Scenarij: Pedro Almodóvar prema kratkim pričama Chance, Soon i Silence iz knjige „Runaway“ Alice Munro
Uloge: Emma Suárez, Adriana Ugarte, Daniel Grao, Inma Cuesta, Michelle Jenner, Darío Grandinetti, Rossy de Palma, Susi Sánchez, Pilar Castro
Julieta živi u Madridu sa svojom kćerkom Antiom. Obje tiho pate zbog gubitka Xoana, Antijinog oca i Julietinog supruga. Međutim, tuga ne zbližava ljude, već ih razdvaja. S napunjenih 18 godina, Antia napušta majku, bez riječi objašnjenja. Julieta je pokušava pronaći na sve načine, ali sve što otkriva jest da svoju kćerku vrlo slabo poznaje...
Nije tajna da slavni španjolski redatelj Pedro Almodovar jako voli žene, koje često stavlja u fokus svojih filmova. Sve o mojoj majci, Loš odgoj, Žene na rubu živčanog sloma samo su neki od filmova koji se uglavnom vode ženskom dramatikom. Glavna protagonistica 20.-tog po redu Almodovarovog filma, Julieta, naći će se na rubu ludila, a mi ćemo dobiti uvid u događaje koji su obilježili njezin raniji život...
Najbolji Almodovarov scenarij u karijeri ... (Vicente Molina Fox, El País)
Premda nije pripovijedački superioran, mislim da je ovo Pedrov najteži i najčišći film... (Luis Martínez, El Mundo)
Čudnovat u dramatskom smislu, Julieta je tipičan Almodovarov film iako odudara od filmova na koje nas je navikao... (Quim Casas, El Periódico de Catalunya)
„Proslava elegancije i dobrog života, kao i majčinske ljubavi i romantike...“ (Screen Daily)
„Film će zadovoljiti Almodovarove ljubitelje, ali je ovog puta previše pristojan u usporedbi s njegovim prethodnim radovima... (The Hollywood Reporter)
I prigušeni Almodovar još uvijek je daleko intrigantniji od većine autora... (The Wrap)
„Julieta je veliki povratak Pedra Almodovara nakon podbačaja sa proteklim Los Amantes pasajores – ovaj je režiran mirno, suptilno, potezom velikih majstora kakvi se vide na zidu muzeja Prado...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
INTERNATIONAL CINEPHILE SOCIETY AWARDS 2016. Najbolji redatelj (Pedro Almodovar)

NIJEMI UTORAK
Das Cabinet des Dr. Caligari, 1920. Robert Wiene, 78 min. DE
Scenarij: Carl Mayer, Hans Janowitz
Uloge: Werner Krauss, Conrad Veidt, Lil Dagover, Friedrich Feher, Hans Heinrich von Twardowski, Rudolf Lettinger
Zatvoren u ludnici, Francis pripovijeda priču o tajanstvenom opsjenaru Caligariju i njegovu mediju Cesareu...
Prema mnogim povjesničarima, prvo ostvarenje njemačkog filmskog ekspresionizma i prvi film u širokoj distribuciji oblikovan radikalno modernističkim stilom, usmjerenošću na totalnu kompoziciju djela kao stilistički ujednačene cjeline, koja glumu uklapa u scenografiju, a scenografiju podređuje vizualnom oblikovanju, omogućio je raskid s naturalističkom motivacijom likova i reprezentacije. Originalnost scenografskih rješenja ostvarena je primjenom slikarskih postupaka umjetnika kao što su Robert Delaunay, Lyonel Feininger i slikari skupine Die Brücke, oblikovanjem scenografije oslikanim sjenama i drastično iskošenim perspektivama... (Tomislav Brlek, HFL)
„Kabinet doktora Caligaria“ jedan je od prvih i najvažnijih filmova njemačkog ekspresionizma. Njegova se temeljna obilježja očituju u scenografskom, glumačkom, redateljskom i idejnom planu. To je film likovnih, plošnih scenografskih rješenja. Jaki kontrasti crno-bijelog toliko su naglašeni da je ponekad teško razlikovati čovjeka od pozadine. Utoliko je glumačka igra stiliziranija, jakog pokreta i geste, te snažne mimike. U tom filmu lice ima osobito veliku ulogu, ono često izražava strah ili, čak, užas. Redatelji njemačkog ekspresionizma, osobito Robert Wiene u ovom filmu, pokazuju one tamne, demonske, iracionalne strane ljudskog bića koje ga često navode na borbu za moći i željom za gospodarenjem ljudskim životima. Stoga je „Kabinet doktora Caligaria“ jedan od najvažnijih filmova u povijesti kinematografije uopće, jer je posve novim formalnim pristupima, otkrićima uloge scenografije, unapređivanjem filmske glume i novim redateljskim postupcima utjecao na kasniji razvoj svjetskog filma... (ZF)
Moderni filmaši se danas brinu o tome hoće li njihovi filmovi uvijek izgledati svježe...U vremenu kada veliki hit filmovi apsorbiraju svu pažnju gledatelja, nijemi filmovi ostaju pozitivno svježi s obzirom na dizajn. Nijedan film iz tog vremena ne otkriva to bolje od remek-djela Roberta Wienea "Kabinet dr. Caligarija"... (David Keyes, cinemaphile.org)
Dobro postavljena triler misterija koja zadovoljava puno više od današnjih holivudskih formula... (John Nesbit, toxicuniverse.com)
http://www.imdb.com/title/tt0010323/?ref_=fn_al_tt_1

Ne gledaj mi u pijat, 2016. Hana Jušić, 105 min. HR
Scenarij: Hana Jušić
Uloge: Mia Petričević, Nikša Butijer, Arijana Čulina, Zlatko Burić, Karla Brbić
Obitelj je zajednica koja često funkcionira poput malog toplog zvjerinjaka - životinjice pružaju jedna drugoj bliskost, sigurnost i brigu, no u tom zagušljivom brloščiću one, upravo zbog te bezuvjetne ljubavi, guše, muče i grizu one koji su im najbliži. “Ne gledaj mi u pijat” je priča o obitelji koja je takva u još većoj mjeri nego ostale.
Htjela ona to ili ne, Marijanina se svakodnevica vrti isključivo oko njene obitelji. Petkovići žive doslovno jedan na drugome u minijaturnom stanu, međusobno se dovodeći do ludila. Nakon što dominantni otac obitelji doživi moždani udar i ostane prikovan uz krevet, Marijana preuzima ulogu vođe čopora. Dok njena neodgovorna mama i usporeni brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi održala obitelj. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počinje iskušavati svoje osobne granice kroz susrete s nepoznatim muškarcima: ovaj, za nju nov, okus slobode navodi je da granice pomiče još dalje. Odlučiti što bi zapravo trebala s tom slobodom, sad kad ju napokon ima, Marijani je veliko iskušenje.
Odrasla sam u Šibeniku, gradu u kojem se na neobičan način miješa otmjena renesansna arhitektura s teškom industrijom, iz nježnih uskih uličica izranjaju oronule socijalističke građevine, a more koje ga okružuje zatvoreno je kanalom duž kojeg su izgrađene sive vojarne. Iako ja u filmu ne postojim kao lik, moglo bi se reći da je on uvelike autobiografski. Likovi o kojima govorim svi su na neki način varijacije ljudi koje sam poznavala, uronjeni u mentalitet koji poznajem i koji me obilježio. Ponekad mislim kako su zapravo svi ljudi poput malih toplih zvjerčica – potrebna im je ljubav i bliskost, ali često su najokrutniji i najposesivniji upravo prema svome čoporu, odnosno onima koje najviše vole. Obitelj Petković ovakva je možda čak malo više nego ostale. Način na koji sam odabrala ispričati ovu priču nalazi se na skliskoj granici između svojevrsne stilizirane, rabelaisovske groteske i krajnjeg psihološkog i emocionalnog realizma – moji likovi su na samom rubu toga da budu karikaturalni i stripovski prenaglašeni, ali su emotivno cjeloviti i, nadam se, razumljivi gledatelju... (Hana Jušić, scenaristica i redateljica filma)
Davno hrvatska kinematografija nije napravila film koji je tako moderan, a da ni sekunde ne izgleda kao ono što Mate Matišić naziva “film goblen”: dakle, kao ropska imitacija stranog uzora i stila. Riječ je o filmu koji neće nužno svatko voljeti, no za moj ukus “Ne gledaj mi u pijat” je najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
U oštroj konkurenciji za ponajbolji dugometražni debi unutar hrvatske kinematografije, 'Ne gledaj mi u pijat' prikazuje tamnu stranu dalmatinskog Mediterana, stoga Šibenik izgleda daleko od 'fetive' razgledničarske turističke atrakcije, otprilike kao neka brazilska favela ili mjesto radnje talijanske 'Gomorre', barem dok kamera direktorice fotografije Jane Plećaš panoramski impresivno ne uokviri Marijanu na zidiću tvrđave iznad grada. (Ne)prepoznatljivi lokalni pečat Hane Jušić uparen s globalnim toponimima moderne režije mogao bi do kraja rasplamsati (r)evoluciju novog hrvatskog filma (Zvizdan) i pretvoriti hrvatsku kinematografiju u novu europsku egzotiku na svjetskim festivalima, dostojnu nasljednicu rumunjske ili grčke... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Warsaw Film Festival 2016. Natjecateljski program 'prvih i drugih filmova' / posebno priznanje
Giornate degli Autori – Venice Days 2016. Natjecateljski program / FEDEORA za najbolji evropski film

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Julieta, 2016. Pedro Almodovar, 99 min. ES
Scenarij: Pedro Almodóvar prema kratkim pričama Chance, Soon i Silence iz knjige „Runaway“ Alice Munro
Uloge: Emma Suárez, Adriana Ugarte, Daniel Grao, Inma Cuesta, Michelle Jenner, Darío Grandinetti, Rossy de Palma, Susi Sánchez, Pilar Castro
Julieta živi u Madridu sa svojom kćerkom Antiom. Obje tiho pate zbog gubitka Xoana, Antijinog oca i Julietinog supruga. Međutim, tuga ne zbližava ljude, već ih razdvaja. S napunjenih 18 godina, Antia napušta majku, bez riječi objašnjenja. Julieta je pokušava pronaći na sve načine, ali sve što otkriva jest da svoju kćerku vrlo slabo poznaje...
Nije tajna da slavni španjolski redatelj Pedro Almodovar jako voli žene, koje često stavlja u fokus svojih filmova. Sve o mojoj majci, Loš odgoj, Žene na rubu živčanog sloma samo su neki od filmova koji se uglavnom vode ženskom dramatikom. Glavna protagonistica 20.-tog po redu Almodovarovog filma, Julieta, naći će se na rubu ludila, a mi ćemo dobiti uvid u događaje koji su obilježili njezin raniji život...
Najbolji Almodovarov scenarij u karijeri ... (Vicente Molina Fox, El País)
Premda nije pripovijedački superioran, mislim da je ovo Pedrov najteži i najčišći film... (Luis Martínez, El Mundo)
Čudnovat u dramatskom smislu, Julieta je tipičan Almodovarov film iako odudara od filmova na koje nas je navikao... (Quim Casas, El Periódico de Catalunya)
„Proslava elegancije i dobrog života, kao i majčinske ljubavi i romantike...“ (Screen Daily)
„Film će zadovoljiti Almodovarove ljubitelje, ali je ovog puta previše pristojan u usporedbi s njegovim prethodnim radovima... (The Hollywood Reporter)
I prigušeni Almodovar još uvijek je daleko intrigantniji od većine autora... (The Wrap)
„Julieta je veliki povratak Pedra Almodovara nakon podbačaja sa proteklim Los Amantes pasajores – ovaj je režiran mirno, suptilno, potezom velikih majstora kakvi se vide na zidu muzeja Prado...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
INTERNATIONAL CINEPHILE SOCIETY AWARDS 2016. Najbolji redatelj (Pedro Almodovar)

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Julieta, 2016. Pedro Almodovar, 99 min. ES
Scenarij: Pedro Almodóvar prema kratkim pričama Chance, Soon i Silence iz knjige „Runaway“ Alice Munro
Uloge: Emma Suárez, Adriana Ugarte, Daniel Grao, Inma Cuesta, Michelle Jenner, Darío Grandinetti, Rossy de Palma, Susi Sánchez, Pilar Castro
Julieta živi u Madridu sa svojom kćerkom Antiom. Obje tiho pate zbog gubitka Xoana, Antijinog oca i Julietinog supruga. Međutim, tuga ne zbližava ljude, već ih razdvaja. S napunjenih 18 godina, Antia napušta majku, bez riječi objašnjenja. Julieta je pokušava pronaći na sve načine, ali sve što otkriva jest da svoju kćerku vrlo slabo poznaje...
Nije tajna da slavni španjolski redatelj Pedro Almodovar jako voli žene, koje često stavlja u fokus svojih filmova. Sve o mojoj majci, Loš odgoj, Žene na rubu živčanog sloma samo su neki od filmova koji se uglavnom vode ženskom dramatikom. Glavna protagonistica 20.-tog po redu Almodovarovog filma, Julieta, naći će se na rubu ludila, a mi ćemo dobiti uvid u događaje koji su obilježili njezin raniji život...
Najbolji Almodovarov scenarij u karijeri ... (Vicente Molina Fox, El País)
Premda nije pripovijedački superioran, mislim da je ovo Pedrov najteži i najčišći film... (Luis Martínez, El Mundo)
Čudnovat u dramatskom smislu, Julieta je tipičan Almodovarov film iako odudara od filmova na koje nas je navikao... (Quim Casas, El Periódico de Catalunya)
„Proslava elegancije i dobrog života, kao i majčinske ljubavi i romantike...“ (Screen Daily)
„Film će zadovoljiti Almodovarove ljubitelje, ali je ovog puta previše pristojan u usporedbi s njegovim prethodnim radovima... (The Hollywood Reporter)
I prigušeni Almodovar još uvijek je daleko intrigantniji od većine autora... (The Wrap)
„Julieta je veliki povratak Pedra Almodovara nakon podbačaja sa proteklim Los Amantes pasajores – ovaj je režiran mirno, suptilno, potezom velikih majstora kakvi se vide na zidu muzeja Prado...“ (Daniel Rafelić, Globus/Raport iz filmskog Vukovara)
INTERNATIONAL CINEPHILE SOCIETY AWARDS 2016. Najbolji redatelj (Pedro Almodovar)

Ne gledaj mi u pijat, 2016. Hana Jušić, 105 min. HR
Scenarij: Hana Jušić
Uloge: Mia Petričević, Nikša Butijer, Arijana Čulina, Zlatko Burić, Karla Brbić
Obitelj je zajednica koja često funkcionira poput malog toplog zvjerinjaka - životinjice pružaju jedna drugoj bliskost, sigurnost i brigu, no u tom zagušljivom brloščiću one, upravo zbog te bezuvjetne ljubavi, guše, muče i grizu one koji su im najbliži. “Ne gledaj mi u pijat” je priča o obitelji koja je takva u još većoj mjeri nego ostale.
Htjela ona to ili ne, Marijanina se svakodnevica vrti isključivo oko njene obitelji. Petkovići žive doslovno jedan na drugome u minijaturnom stanu, međusobno se dovodeći do ludila. Nakon što dominantni otac obitelji doživi moždani udar i ostane prikovan uz krevet, Marijana preuzima ulogu vođe čopora. Dok njena neodgovorna mama i usporeni brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi održala obitelj. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počinje iskušavati svoje osobne granice kroz susrete s nepoznatim muškarcima: ovaj, za nju nov, okus slobode navodi je da granice pomiče još dalje. Odlučiti što bi zapravo trebala s tom slobodom, sad kad ju napokon ima, Marijani je veliko iskušenje.
Odrasla sam u Šibeniku, gradu u kojem se na neobičan način miješa otmjena renesansna arhitektura s teškom industrijom, iz nježnih uskih uličica izranjaju oronule socijalističke građevine, a more koje ga okružuje zatvoreno je kanalom duž kojeg su izgrađene sive vojarne. Iako ja u filmu ne postojim kao lik, moglo bi se reći da je on uvelike autobiografski. Likovi o kojima govorim svi su na neki način varijacije ljudi koje sam poznavala, uronjeni u mentalitet koji poznajem i koji me obilježio. Ponekad mislim kako su zapravo svi ljudi poput malih toplih zvjerčica – potrebna im je ljubav i bliskost, ali često su najokrutniji i najposesivniji upravo prema svome čoporu, odnosno onima koje najviše vole. Obitelj Petković ovakva je možda čak malo više nego ostale. Način na koji sam odabrala ispričati ovu priču nalazi se na skliskoj granici između svojevrsne stilizirane, rabelaisovske groteske i krajnjeg psihološkog i emocionalnog realizma – moji likovi su na samom rubu toga da budu karikaturalni i stripovski prenaglašeni, ali su emotivno cjeloviti i, nadam se, razumljivi gledatelju... (Hana Jušić, scenaristica i redateljica filma)
Davno hrvatska kinematografija nije napravila film koji je tako moderan, a da ni sekunde ne izgleda kao ono što Mate Matišić naziva “film goblen”: dakle, kao ropska imitacija stranog uzora i stila. Riječ je o filmu koji neće nužno svatko voljeti, no za moj ukus “Ne gledaj mi u pijat” je najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
U oštroj konkurenciji za ponajbolji dugometražni debi unutar hrvatske kinematografije, 'Ne gledaj mi u pijat' prikazuje tamnu stranu dalmatinskog Mediterana, stoga Šibenik izgleda daleko od 'fetive' razgledničarske turističke atrakcije, otprilike kao neka brazilska favela ili mjesto radnje talijanske 'Gomorre', barem dok kamera direktorice fotografije Jane Plećaš panoramski impresivno ne uokviri Marijanu na zidiću tvrđave iznad grada. (Ne)prepoznatljivi lokalni pečat Hane Jušić uparen s globalnim toponimima moderne režije mogao bi do kraja rasplamsati (r)evoluciju novog hrvatskog filma (Zvizdan) i pretvoriti hrvatsku kinematografiju u novu europsku egzotiku na svjetskim festivalima, dostojnu nasljednicu rumunjske ili grčke... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Warsaw Film Festival 2016. Natjecateljski program 'prvih i drugih filmova' / posebno priznanje
Giornate degli Autori – Venice Days 2016. Natjecateljski program / FEDEORA za najbolji evropski film

Mon roi, 2015. Maïwenn, 130 min. FR
Scenarij: Maïwenn, Etienne Comar
Uloge: Vincent Cassel, Emmanuelle Bercot, Louis Garrel
Nakon ozbiljne nezgode na skijanju, Toni je primljena u rehabilitacijski centar. Oviseći o pomoći medicinskog osoblja i lijekovima protiv bolova, ona koristi vrijeme za osvrt na turbulentnu vezu koju je imala sa Georgiom. Zašto su se voljeli? Tko je taj čovjek kojeg je toliko voljela? Kako je mogla dozvoliti si prepuštanje ovoj gušećoj i destruktivnoj strasti? Pred Toni je težak proces iscjeljenja, fizički rad koji će je, možda, konačno osloboditi...
Cannes 2015. Nominacija za Zlatnu palmu, nagrada za najbolju glumicu
César Awards 2016. Nominacije za najbolju redateljicu, film, glazbu, glumicu, glumca, sporednog glumca, zvuk i montažu
http://www.imdb.com/title/tt3478962/?ref_=nv_sr_1

Marguerite 2015. Xavier Giannoli, 129 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Xavier Giannoli, Marcia Romano
Uloge: Catherine Frot, André Marcon, Michel Fau, Christa Théret
Godina je 1921., početak Zlatnih dvadesetih, okolica Pariza. Održava se zabava u dvorcu Marguerite Dumont na kojoj se, kao i svake godine, okuplja skupina zaljubljenika u glazbu. O Marguerite nitko ne zna mnogo, osim činjenice da je imućna i da je čitav život podredila svojoj strasti: glazbi. Ona, naime, obožava pjevati, ali nema sluha.
Temeljen na istinitoj priči o američkoj divi Florence Foster Jenkins, Catherine Frot, nagrađena za ovu u glumačku izvedbu Césarom, utjelovila je opernu pjevačicu čija strast za glazbom višestruko nadmašuje njezine glasovne sposobnosti, ali koja ustraje u tome da slijedi svoj san.
César Awards, France 2016. Best Costume Design, Actress, Production Design, Sound
Lumiere Awards, France 2016. Best Actress
Venice Film Festival 2015. Nazareno Taddei Award
http://www.imdb.com/title/tt4428788/?ref_=fn_al_tt_1

Marguerite 2015. Xavier Giannoli, 129 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Xavier Giannoli, Marcia Romano
Uloge: Catherine Frot, André Marcon, Michel Fau, Christa Théret
Godina je 1921., početak Zlatnih dvadesetih, okolica Pariza. Održava se zabava u dvorcu Marguerite Dumont na kojoj se, kao i svake godine, okuplja skupina zaljubljenika u glazbu. O Marguerite nitko ne zna mnogo, osim činjenice da je imućna i da je čitav život podredila svojoj strasti: glazbi. Ona, naime, obožava pjevati, ali nema sluha.
Temeljen na istinitoj priči o američkoj divi Florence Foster Jenkins, Catherine Frot, nagrađena za ovu u glumačku izvedbu Césarom, utjelovila je opernu pjevačicu čija strast za glazbom višestruko nadmašuje njezine glasovne sposobnosti, ali koja ustraje u tome da slijedi svoj san.
César Awards, France 2016. Best Costume Design, Actress, Production Design, Sound
Lumiere Awards, France 2016. Best Actress
Venice Film Festival 2015. Nazareno Taddei Award
http://www.imdb.com/title/tt4428788/?ref_=fn_al_tt_1

Mon roi, 2015. Maïwenn, 130 min. FR
Scenarij: Maïwenn, Etienne Comar
Uloge: Vincent Cassel, Emmanuelle Bercot, Louis Garrel
Nakon ozbiljne nezgode na skijanju, Toni je primljena u rehabilitacijski centar. Oviseći o pomoći medicinskog osoblja i lijekovima protiv bolova, ona koristi vrijeme za osvrt na turbulentnu vezu koju je imala sa Georgiom. Zašto su se voljeli? Tko je taj čovjek kojeg je toliko voljela? Kako je mogla dozvoliti si prepuštanje ovoj gušećoj i destruktivnoj strasti? Pred Toni je težak proces iscjeljenja, fizički rad koji će je, možda, konačno osloboditi...
Cannes 2015. Nominacija za Zlatnu palmu, nagrada za najbolju glumicu
César Awards 2016. Nominacije za najbolju redateljicu, film, glazbu, glumicu, glumca, sporednog glumca, zvuk i montažu
http://www.imdb.com/title/tt3478962/?ref_=nv_sr_1

Dokumentarna serija o modernističkoj arhitekturi i hedonizmu na razmeđu Istoka i Zapada.
Dokumentarna serija "Betonski spavači" gradi priču oko moderne arhitekture u Hrvatskoj i regiji bivše Jugoslavije, području jedinstvenom po brojnim napuštenim i ruševnim zgradama iz 20. Stoljeća, iznimne arhitektonske vrijednosti.
U prve četiri epizode serija se bavi hrvatskom turističkom arhitekturom toga vremena, mjestima na kojima su se u vrijeme hladnog rata i blokovskog rivalstva mogli susresti građani istoka i zapada i u trenucima dokolice zaboraviti na podjele. Svaka epizoda dramatična je priča o proturječjima jugoslavenskog socijalističkog društva smještenog između istoka i zapada, demokracije i totalitarizma, prožetog utopijskom idejom da arhitektura može učiniti svijet boljim.
Nakon promjene društvenog sistema, nova politika i novi vlasnički odnosi promijenili su ekonomski, socijalni i urbani pejzaž regije. S vremenom moderna arhitektura umjesto da je važan dio života društva postaje tek niz ruševina. Arhitekti fetišistički posjećuju uništene građevine. Predatorski investitori nadaju se brzoj zaradi, lokalne vlasti ubiranju komunalnih naknada, a konzervatorske institucije tromo se odnose prema modernoj baštini. U tom vrtlogu različitih interesa, izvorne zamisli arhitekata i društva koje je idealistički gradilo s mišlju o preobrazbi putem arhitekture odzvanjaju kao nostalgično sjećanje, ali i upozorenje.
Objekti prikazani u seriji podsjetnik su na važnost brige o javnom interesu, racionalnom raspolaganju resursima i uvažavanju kulturnih dosega bliske povijesti.
Epizoda 3: Tajanstveni objekt u borovoj šumi
Istražujemo mogućnosti revitalizacije tajanstvene zgrade neobične ljepote u malom mjestu Krvavica pokraj Makarske. Zgradu koja nije ucrtana u urbanističke planove i katastre izgradila je JNA za potrebe liječenja djece s plućnim bolestima. Na inicijativu arhitekata trajno je zaštićena kao kulturno dobro što je izazvalo negodovanje lokalnih vlasti. Danas stoji zapuštena i opljačkana, a Državni ured za upravljanje državnom imovinom još uvijek ne zna što s ovako vrijednom građevinom.
Epizoda 4: Megastrukture
Bavimo se fenomenom masovnog turizma i megastrukturama, kućama-gradovima koje su često mogle udomiti više gostiju od broja žitelja povijesnih naselja u kojima su nastale. Iz načina na koji su ti hoteli ogromnog kapaciteta bili osmišljeni možemo učiti o idejama modernizma, planskom razvoju Jadranske obale i načinima na koje se može postići ravnoteža između ekonomskog rasta i očuvanja zatečenih vrijednosti, između masovnog turizma i života lokalnog stanovništva.
Redatelj: Saša Ban
Scenaristi: Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevenka Sablić
Producentice: Miljenka Čogelja, Dana Budisavljević
Snimatelj: Hrvoje Franjić
Montažer: Vanja Siruček
Skladatelj: Nenad Kovačić
PRODUKCIJA: HULAHOP ZA HTV
ORGANIZATOR
Platforma 9.81 u sklopu godišnjeg suradničkog programa "Kad netko kaže" sa partnerom Kinotekom «Zlatna vrata»

NIJEMI UTORAK
The General, 1926. Clyde Bruckman, Buster Keaton, 67 min. USA
Scenarij: Buster Keaton, Clyde Bruckman, Al Boasberg, Charles Henry Smith, Paul Girard Smith prema knjizi Williama Pittengera "The Great Locomotive Chase"
Uloge: Buster Keaton, Marion Mack, Charles Henry Smith, Glen Cavender
19. stoljeće - američki građanski rat bjesni a svi se muškarci dobrovoljno javljaju kako bi se prijavili vojsci i pridružili borbi. Kako bi zadivio svoju djevojku Annabelle Lee i njenog oca, mladi Johnny Gray, vozač lokomotive se također odluči prijaviti. No biva odbijen od odbora jer je za državu puno važniji kao vozač lokomotive a Annabelle mu ne vjeruje nego pomisli da je kukavica koja je sve to izmislila kako se ne bi prijavila u vojsku. Jednog dana špijun Unionista otme Johnnyev omiljeni vlak “General” u kojem se ujedno našla i Annabelle. Kako bi ih spasio, Johnny krene za njima u potjeru sa drugim vlakom, "Texasom", naoružan samo sa jednim topom...
Zasnovana na istinitom slučaju kad je južnjak, vlakovođa Andrews, ostvario sličan pothvat, radnja se filma pretežito odvija kroz dvije simetrično komponirane vožnje vlakom, potjeru za sjevernjacima i povratak južnjacima. U osnovi akcijski ratni film, i to u formi filma potjere, s karakterističnom Keatonovom temom vezanosti čovjeka i stroja, za razliku od nekih drugih njegovih filmova, nema izvor komičnih efekata toliko u junakovim poteškoćama ovladavanjem strojem, koliko u virtuoznom, ali na granici mogućega, gospodarenju strojem: Johnnie se uspješno suočava s tračnicama, vagonima, mostovima, balvanima, drugim vlakom i vojskom te svojom hladnokrvnom superiornošću ironijski i parodijski transcendira svijet tehnike i ratovanja mjestimice stvarajući dojam da događanje nije izmišljeno tek kao povod za gegove... (Ante Peterlić, HFL)
Keatonovi filmovi imaju takvo dostojanstveno savršenstvo, takvu svježinu spjanja priče, likova i epizoda, da se odvijaju poput glazbe... (Roger Ebert)
Maštovito remek-djelo komedije komičara "kamenog lica", Bustera Keatona – „General" je nijemi epski klasik... (Tim Dirks, Filmsite.org)
Film počinje sa jednostavnim, briljantno suzdržanim konceptom i pretvori ga u angažiranu priču koja vas drži na rubu sjedala zbog svojeg uzbuđenja i nevjerojatno koreografiranih kaskaderskih i vizualnih šala... (Steven D. Greydanus, decentfilms.com)
Jedna od najboljih komedija svih vremena. To je Keaton u najboljem izdanju... (Bob Bloom, jconline.com)
http://www.imdb.com/title/tt0017925/?ref_=nv_sr_3

Marguerite 2015. Xavier Giannoli, 129 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Xavier Giannoli, Marcia Romano
Uloge: Catherine Frot, André Marcon, Michel Fau, Christa Théret
Godina je 1921., početak Zlatnih dvadesetih, okolica Pariza. Održava se zabava u dvorcu Marguerite Dumont na kojoj se, kao i svake godine, okuplja skupina zaljubljenika u glazbu. O Marguerite nitko ne zna mnogo, osim činjenice da je imućna i da je čitav život podredila svojoj strasti: glazbi. Ona, naime, obožava pjevati, ali nema sluha.
Temeljen na istinitoj priči o američkoj divi Florence Foster Jenkins, Catherine Frot, nagrađena za ovu u glumačku izvedbu Césarom, utjelovila je opernu pjevačicu čija strast za glazbom višestruko nadmašuje njezine glasovne sposobnosti, ali koja ustraje u tome da slijedi svoj san.
César Awards, France 2016. Best Costume Design, Actress, Production Design, Sound
Lumiere Awards, France 2016. Best Actress
Venice Film Festival 2015. Nazareno Taddei Award
http://www.imdb.com/title/tt4428788/?ref_=fn_al_tt_1

Mon roi, 2015. Maïwenn, 130 min. FR
Scenarij: Maïwenn, Etienne Comar
Uloge: Vincent Cassel, Emmanuelle Bercot, Louis Garrel
Nakon ozbiljne nezgode na skijanju, Toni je primljena u rehabilitacijski centar. Oviseći o pomoći medicinskog osoblja i lijekovima protiv bolova, ona koristi vrijeme za osvrt na turbulentnu vezu koju je imala sa Georgiom. Zašto su se voljeli? Tko je taj čovjek kojeg je toliko voljela? Kako je mogla dozvoliti si prepuštanje ovoj gušećoj i destruktivnoj strasti? Pred Toni je težak proces iscjeljenja, fizički rad koji će je, možda, konačno osloboditi...
Cannes 2015. Nominacija za Zlatnu palmu, nagrada za najbolju glumicu
César Awards 2016. Nominacije za najbolju redateljicu, film, glazbu, glumicu, glumca, sporednog glumca, zvuk i montažu
http://www.imdb.com/title/tt3478962/?ref_=nv_sr_1

Ne gledaj mi u pijat, 2016. Hana Jušić, 105 min. HR
Scenarij: Hana Jušić
Uloge: Mia Petričević, Nikša Butijer, Arijana Čulina, Zlatko Burić, Karla Brbić
Obitelj je zajednica koja često funkcionira poput malog toplog zvjerinjaka - životinjice pružaju jedna drugoj bliskost, sigurnost i brigu, no u tom zagušljivom brloščiću one, upravo zbog te bezuvjetne ljubavi, guše, muče i grizu one koji su im najbliži. “Ne gledaj mi u pijat” je priča o obitelji koja je takva u još većoj mjeri nego ostale.
Htjela ona to ili ne, Marijanina se svakodnevica vrti isključivo oko njene obitelji. Petkovići žive doslovno jedan na drugome u minijaturnom stanu, međusobno se dovodeći do ludila. Nakon što dominantni otac obitelji doživi moždani udar i ostane prikovan uz krevet, Marijana preuzima ulogu vođe čopora. Dok njena neodgovorna mama i usporeni brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi održala obitelj. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počinje iskušavati svoje osobne granice kroz susrete s nepoznatim muškarcima: ovaj, za nju nov, okus slobode navodi je da granice pomiče još dalje. Odlučiti što bi zapravo trebala s tom slobodom, sad kad ju napokon ima, Marijani je veliko iskušenje.
Odrasla sam u Šibeniku, gradu u kojem se na neobičan način miješa otmjena renesansna arhitektura s teškom industrijom, iz nježnih uskih uličica izranjaju oronule socijalističke građevine, a more koje ga okružuje zatvoreno je kanalom duž kojeg su izgrađene sive vojarne. Iako ja u filmu ne postojim kao lik, moglo bi se reći da je on uvelike autobiografski. Likovi o kojima govorim svi su na neki način varijacije ljudi koje sam poznavala, uronjeni u mentalitet koji poznajem i koji me obilježio. Ponekad mislim kako su zapravo svi ljudi poput malih toplih zvjerčica – potrebna im je ljubav i bliskost, ali često su najokrutniji i najposesivniji upravo prema svome čoporu, odnosno onima koje najviše vole. Obitelj Petković ovakva je možda čak malo više nego ostale. Način na koji sam odabrala ispričati ovu priču nalazi se na skliskoj granici između svojevrsne stilizirane, rabelaisovske groteske i krajnjeg psihološkog i emocionalnog realizma – moji likovi su na samom rubu toga da budu karikaturalni i stripovski prenaglašeni, ali su emotivno cjeloviti i, nadam se, razumljivi gledatelju... (Hana Jušić, scenaristica i redateljica filma)
Davno hrvatska kinematografija nije napravila film koji je tako moderan, a da ni sekunde ne izgleda kao ono što Mate Matišić naziva “film goblen”: dakle, kao ropska imitacija stranog uzora i stila. Riječ je o filmu koji neće nužno svatko voljeti, no za moj ukus “Ne gledaj mi u pijat” je najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
U oštroj konkurenciji za ponajbolji dugometražni debi unutar hrvatske kinematografije, 'Ne gledaj mi u pijat' prikazuje tamnu stranu dalmatinskog Mediterana, stoga Šibenik izgleda daleko od 'fetive' razgledničarske turističke atrakcije, otprilike kao neka brazilska favela ili mjesto radnje talijanske 'Gomorre', barem dok kamera direktorice fotografije Jane Plećaš panoramski impresivno ne uokviri Marijanu na zidiću tvrđave iznad grada. (Ne)prepoznatljivi lokalni pečat Hane Jušić uparen s globalnim toponimima moderne režije mogao bi do kraja rasplamsati (r)evoluciju novog hrvatskog filma (Zvizdan) i pretvoriti hrvatsku kinematografiju u novu europsku egzotiku na svjetskim festivalima, dostojnu nasljednicu rumunjske ili grčke... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Warsaw Film Festival 2016. Natjecateljski program 'prvih i drugih filmova' / posebno priznanje
Giornate degli Autori – Venice Days 2016. Natjecateljski program / FEDEORA za najbolji evropski film

X + Y / A Brilliant Young Mind, 2015. Morgan Matthews, 111 min.UK
Scenarij: James Graham
Uloge: Asa Butterfield, Rafe Spall, Sally Hawkins
U svijetu kojeg je teško shvatiti, Nathan se bori ne bi li se povezao s onima oko njega - ponajviše s voljenom majkom - no nalazi utjehu u brojkama. Kada padne pod utjecaj nekonvencionalnog i anarhističkog profesora, gospodina Humphreysa, on će mu pomoći da dođe na Međunarodnu matematičku olimpijadu. Iz predgrađa Engleske do Taipeia i nazad, Nathan će imati doživljaj života a spoznat će i iracionalnu prirodu ljubavi... (Film je inspiriran britanskim dokumentarnim filmom „Beautiful Young Minds“ iz 2007. koji se bavio pripremama mladih Engleza za Matematičku Olimpijadu...)
British Independent Film Awards 2014. Nominated / Best Actor, Best Supporting Actress, Best Supporting Actor
London Critics Circle Film Awards 2016. Nominated / Best Young British/Irish Performer of the Year
Palm Beach International Film Festival 2015. Best Feature Film
Rome Film Fest 2014. Best Producer
Tallinn Black Nights Film Festival 2014. Best Film
http://www.imdb.com/title/tt3149038/?ref_=fn_al_tt_1

High Rise, 2015. Ben Wheatley, 119 min. UK/BE
Scenarij: Amy Jump po romanu J.G. Ballarda
Uloge: Tom Hiddleston, Jeremy Irons, Sienna Miller, Luke Evans, Elisabeth Moss, James Purefoy, Keeley Hawes, Augustus Prew
Temeljen na knjizi J.G. Ballarda iz 1975., zapanjujuće maštovit film redatelja Bena Wheatleyja je retro-futuristička distopijska fantazmagorija koja je kroz neobičnu satiru svijeta 21. stoljeća ovog britanskog redatelja, prikazala milje koji je u knjizi smješten u vrijeme prije vladavine Margaret Thatcher. U središtu filma je mladi liječnik Robert Laing koji se seli u novu, luksuznu zgradu koju je dizajnirao ekscentrični arhitekt, gospodin Royal koji se smjestio u predivnom stanu na vrhu zgrade. Iako Royal tvrdi kako je izgradio ovaj neboder kako bi potaknuo promjene, taj brutalni betonski blok odiše atmosferom klasne svađe između stanara na višim i nižim katovima, čime započinju neobuzdani sukobi između odvojenih grupa ljudi koji završavaju u anarhiji, te se zgrada počinje urušavati iznutra.
Kompliciran? Užasno. Ispaljen? Totalno. Zašto ga onda gledati? Zato što se ovakvi smjeli filmovi ne snimaju baš svaki dan (barem ne od buntovnih 60-ih ili prve polovice 70-ih) i zato jer je predložak (op.a. istoimena knjiga genijalnog pisca J.G. Ballarda) po kojem je snimljen, jedno neosporno literarno remek-djelo. Zašto se onda čekalo do sad, pitate se?
Paaa... nije da nikog nije zanimalo. Uostalom, pitajte to britanskog producenta Jeremya Thomasa koji otkako je knjiga napisana (op.a. 1975.) na sve moguće načine pokušava oživjeti ovu Ballardovu brilijantnu satiričnu viziju socijalne kritike. Nije uspio u tom naumu niti koncem 70-ih s kultnim britanskim redateljem Nicolasom Roegom, niti početkom milenija s tad 'vrućim' Vincenzom Nataliem, al' upornost i predanost projektu se Thomasu u konačnici ipak isplatila.
Možda od cijele ove priče ne bi bilo ništa da se 2013. ambiciozni redatelj Ben Wheatley (''Kill List'', ''Sightseers'', ''A Field in England''...) nije počeo raspitivati o tome tko posjeduje prava na adaptaciju istoimene Ballardove knjige. Naime, Wheatleya je zaintrigirala svježina Ballardove socijalne kritike, koja premda je napisana u davnim 70-ima u sadašnjosti itekako ima smisla i odzvanja možda i jače nego ikad. Potraga za vlasnikom prava na adaptaciju ga je naravno dovelo do Thomasa koji je Wheatleya dočekao kao Mesiju, raširenih ruku. Njegov dugogodišnji san će napokon biti ostvaren.
Wheatley je delikatan posao pisanja scenarija prepustio svojoj životnoj partnerici i stalnoj suradnici Amy Jump, dok je zbog snažnijeg vizualnog identiteta radnju mudro odlučio ostaviti u vremenu u kojem je knjiga i nastala. Komotniji budžet je Wheatleyu omogućio rad s britanskom glumačkom kremom (ne zna se tko je bolji), a on je to naravno iskoristio na najbolji mogući način. Sve to je u konačnici rezultiralo izrazito stiliziranom, psihodeličnom noćnom morom koje se ne bi posramio niti jedan Terry Gilliam, pa usudit ću se reći i veliki Stanley Kubrick... (Ivica Perinović, ezadar.hr)
Pa ipak, „High-Rise“ nijednog trenutka nije samo “crtanje” onoga što možemo pročitati u romanu, niti štreberska kopija Kubricka ili Gilliama (na koje se najčešće oslanja), nego jedno osebujno, zaokruženo i pametno stilizirano djelo koje vezuje svu našu pažnju i zove na ponavljanje gledanja. ... Ben Wheatley ispravno čita materijal i slaže ga u vizuelno atraktivni i psihološki efektni trip koji je pritom savršeno pratljiv. Poigravanje sa stilom nije samo sebe radi i autor na temeljima drugih gradi nešto svoje i posebno, i u tome ostaje doslijedan i inovativan. „High-Rise“ je pregledna i racionalna slika anarhije i to je pun pogodak... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)

Sierranevada, 2016. Cristi Puiu, 173 min. RO/FR/HR/BA/MK
Scenarij: Cristi Puiu
Uloge: Mimi Branescu, Marin Grigore, Judith State, Ilona Brezoianu, Petra Kurtela
Uspješni neurolog Lary dolazi na obiteljsko okupljanje u spomen na nedavno preminulog oca. U maniri tradicionalnih obiteljskih druženja, svečani ručak razvije se u sasvim neplaniranom smjeru – dok žučne rasprave izbijaju jedna za drugom, mišljenja se sukobljavaju, tajne se otkrivaju, a uvrede padaju kao iz rukava.
Najnoviji film rumunjskog redatelja Cristia Puiuja (Smrt gospodina Lazarescua) oštroumna je i duhovita tapiserija na kojoj se osobne neuroze prepleću s političkim ideologijama, nudeći portret jedne obitelji, ali i svojevrsnu dijagnozu današnjeg društva...
Film „Sieranevada“ na nedavno završenom Zagreb Film Festivalu osvojio je nagradu 'Zlatni bicikl' u programu „Ponovno s nama“...
Proveo sam puno vremena razmišljajući o povijesti, ali ne samo povijesti s velikim P, nego i biografijama pojedinaca, mojih roditelja i obitelji, uvidjevši da mi mijenjamo povijest i ne pamtimo je savršeno, ali nas to niti ne brine... (Cristi Puiu)
Prepuni entuzijazma i s velikom nevinošću, započinjemo svoj životni put uživajući u njemu s nestrpljenjem, jer, znate, povijest počinje s nama. Dobro obučeni i računajući na vlastiti razum (koji nas nikad nije izdao!), postavljamo dijagnozu svijeta i predviđamo „blistavu budućnost“. Zlo može doprijeti samo do drugih. Smatrajući sebe u milosti Božjoj, ne vidimo ništa drugo u očima bližnjih osim potvrde našeg poslanja. Ali jednog nas dana, nažalost, naš voljeni bližnji napušta zauvijek. I tada se nešto u nama promijeni. I tugujemo. Potom, godinu za godinom, obilježavamo odlazak bližnjeg. A preminulu osobu zaboravljamo. Malo po malo... Moj otac je preminuo 21. svibnja 2007. ... (Cristi Puiu)
Chicago International Film Festival 2016. Gold Hugo (Best Feature)
Chicago International Film Festival 2016. Silver Hugo (Best Director)
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award (Best Screenplay)
Minsk International Film Festival 2016. Yury Marukhin Memorial Award (Best Cinematography)
http://www.imdb.com/title/tt4466490/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/povijest-i-istina-mogu-se-razlicito-tumaciti-u-komunizmu-je-bila-cenzura-a-i-sada-je-dozivljavam-na-europskoj-razini/5260611/

Marie Heurtin, 2014. Jean-Pierre Améris, 95 min. FR
Scenarij: Jean-Pierre Améris, Philippe Blasband
Uloge: Isabelle Carré, Ariana Rivoire, Brigitte Catillon
Marie Heurtin, kći skromnog zanatlije, rođena je gluha i slijepa i ne može komunicirati sa svijetom oko sebe... Godina je 1987. i Marie Heurtin sada ima 14 godina. U očajničkom pokušaju da nekako uspostavi vezu sa Marie, a da izbjegne slanje u ludnicu, otac je šalje u Larnay institut, u kojem red katoličkih časnih sestara vodi školu sa gluhe devojke. Idealistička sestra Margaret u Marie vidi jedinstveni potencijal i uprkos skepticizmu nadređenih, zavjetuje se da će „divlju“ devojku izvesti iz tame u kojoj je rođena... Scenarij je zasnovan na istinitoj priči o Marie Heurtin (1885-1921)...
Prekrasan film... sve druge riječi o njemu su suvišne... (IMDB/KawaiiKiwi/Montreal)
Najbolji film 2015. (IMDB/wayno-6/US)
Jedinstvena priča o odnosu učenika i mentora... (IMDB/Reno Rangan)
Heartland Film Festival 2015. Nagrada publike
Locarno International Film Festival 2014. Grande Award (Jean-Pierre Améris)
Mill Valley Film Festival 2014. 2. Mjesto po glasovima publike
Wisconsin Film Festival 2015. Nagrada publike
http://www.imdb.com/title/tt3132714/

Sierranevada, 2016. Cristi Puiu, 173 min. RO/FR/HR/BA/MK
Scenarij: Cristi Puiu
Uloge: Mimi Branescu, Marin Grigore, Judith State, Ilona Brezoianu, Petra Kurtela
Uspješni neurolog Lary dolazi na obiteljsko okupljanje u spomen na nedavno preminulog oca. U maniri tradicionalnih obiteljskih druženja, svečani ručak razvije se u sasvim neplaniranom smjeru – dok žučne rasprave izbijaju jedna za drugom, mišljenja se sukobljavaju, tajne se otkrivaju, a uvrede padaju kao iz rukava.
Najnoviji film rumunjskog redatelja Cristia Puiuja (Smrt gospodina Lazarescua) oštroumna je i duhovita tapiserija na kojoj se osobne neuroze prepleću s političkim ideologijama, nudeći portret jedne obitelji, ali i svojevrsnu dijagnozu današnjeg društva...
Film „Sieranevada“ na nedavno završenom Zagreb Film Festivalu osvojio je nagradu 'Zlatni bicikl' u programu „Ponovno s nama“...
Proveo sam puno vremena razmišljajući o povijesti, ali ne samo povijesti s velikim P, nego i biografijama pojedinaca, mojih roditelja i obitelji, uvidjevši da mi mijenjamo povijest i ne pamtimo je savršeno, ali nas to niti ne brine... (Cristi Puiu)
Prepuni entuzijazma i s velikom nevinošću, započinjemo svoj životni put uživajući u njemu s nestrpljenjem, jer, znate, povijest počinje s nama. Dobro obučeni i računajući na vlastiti razum (koji nas nikad nije izdao!), postavljamo dijagnozu svijeta i predviđamo „blistavu budućnost“. Zlo može doprijeti samo do drugih. Smatrajući sebe u milosti Božjoj, ne vidimo ništa drugo u očima bližnjih osim potvrde našeg poslanja. Ali jednog nas dana, nažalost, naš voljeni bližnji napušta zauvijek. I tada se nešto u nama promijeni. I tugujemo. Potom, godinu za godinom, obilježavamo odlazak bližnjeg. A preminulu osobu zaboravljamo. Malo po malo... Moj otac je preminuo 21. svibnja 2007. ... (Cristi Puiu)
Chicago International Film Festival 2016. Gold Hugo (Best Feature)
Chicago International Film Festival 2016. Silver Hugo (Best Director)
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award (Best Screenplay)
Minsk International Film Festival 2016. Yury Marukhin Memorial Award (Best Cinematography)
http://www.imdb.com/title/tt4466490/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/povijest-i-istina-mogu-se-razlicito-tumaciti-u-komunizmu-je-bila-cenzura-a-i-sada-je-dozivljavam-na-europskoj-razini/5260611/

Sierranevada, 2016. Cristi Puiu, 173 min. RO/FR/HR/BA/MK
Scenarij: Cristi Puiu
Uloge: Mimi Branescu, Marin Grigore, Judith State, Ilona Brezoianu, Petra Kurtela
Uspješni neurolog Lary dolazi na obiteljsko okupljanje u spomen na nedavno preminulog oca. U maniri tradicionalnih obiteljskih druženja, svečani ručak razvije se u sasvim neplaniranom smjeru – dok žučne rasprave izbijaju jedna za drugom, mišljenja se sukobljavaju, tajne se otkrivaju, a uvrede padaju kao iz rukava.
Najnoviji film rumunjskog redatelja Cristia Puiuja (Smrt gospodina Lazarescua) oštroumna je i duhovita tapiserija na kojoj se osobne neuroze prepleću s političkim ideologijama, nudeći portret jedne obitelji, ali i svojevrsnu dijagnozu današnjeg društva...
Film „Sieranevada“ na nedavno završenom Zagreb Film Festivalu osvojio je nagradu 'Zlatni bicikl' u programu „Ponovno s nama“...
Proveo sam puno vremena razmišljajući o povijesti, ali ne samo povijesti s velikim P, nego i biografijama pojedinaca, mojih roditelja i obitelji, uvidjevši da mi mijenjamo povijest i ne pamtimo je savršeno, ali nas to niti ne brine... (Cristi Puiu)
Prepuni entuzijazma i s velikom nevinošću, započinjemo svoj životni put uživajući u njemu s nestrpljenjem, jer, znate, povijest počinje s nama. Dobro obučeni i računajući na vlastiti razum (koji nas nikad nije izdao!), postavljamo dijagnozu svijeta i predviđamo „blistavu budućnost“. Zlo može doprijeti samo do drugih. Smatrajući sebe u milosti Božjoj, ne vidimo ništa drugo u očima bližnjih osim potvrde našeg poslanja. Ali jednog nas dana, nažalost, naš voljeni bližnji napušta zauvijek. I tada se nešto u nama promijeni. I tugujemo. Potom, godinu za godinom, obilježavamo odlazak bližnjeg. A preminulu osobu zaboravljamo. Malo po malo... Moj otac je preminuo 21. svibnja 2007. ... (Cristi Puiu)
Chicago International Film Festival 2016. Gold Hugo (Best Feature)
Chicago International Film Festival 2016. Silver Hugo (Best Director)
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award (Best Screenplay)
Minsk International Film Festival 2016. Yury Marukhin Memorial Award (Best Cinematography)
http://www.imdb.com/title/tt4466490/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/povijest-i-istina-mogu-se-razlicito-tumaciti-u-komunizmu-je-bila-cenzura-a-i-sada-je-dozivljavam-na-europskoj-razini/5260611/

Marie Heurtin, 2014. Jean-Pierre Améris, 95 min. FR
Scenarij: Jean-Pierre Améris, Philippe Blasband
Uloge: Isabelle Carré, Ariana Rivoire, Brigitte Catillon
Marie Heurtin, kći skromnog zanatlije, rođena je gluha i slijepa i ne može komunicirati sa svijetom oko sebe... Godina je 1987. i Marie Heurtin sada ima 14 godina. U očajničkom pokušaju da nekako uspostavi vezu sa Marie, a da izbjegne slanje u ludnicu, otac je šalje u Larnay institut, u kojem red katoličkih časnih sestara vodi školu sa gluhe devojke. Idealistička sestra Margaret u Marie vidi jedinstveni potencijal i uprkos skepticizmu nadređenih, zavjetuje se da će „divlju“ devojku izvesti iz tame u kojoj je rođena... Scenarij je zasnovan na istinitoj priči o Marie Heurtin (1885-1921)...
Prekrasan film... sve druge riječi o njemu su suvišne... (IMDB/KawaiiKiwi/Montreal)
Najbolji film 2015. (IMDB/wayno-6/US)
Jedinstvena priča o odnosu učenika i mentora... (IMDB/Reno Rangan)
Heartland Film Festival 2015. Nagrada publike
Locarno International Film Festival 2014. Grande Award (Jean-Pierre Améris)
Mill Valley Film Festival 2014. 2. Mjesto po glasovima publike
Wisconsin Film Festival 2015. Nagrada publike
http://www.imdb.com/title/tt3132714/

DANI TALIJANSKOG FILMA
Cloro, 2015.Lamberto Sanfelice, 98 min. IT
Scenarij: Elisa Amoruso, Lamberto Sanfelice
Uloge: Sara Serraiocco, Piera Degli Esposti, Giorgio Colangeli, Ivan Franek, Anatol Sassi
Sedamnaestogodišnja Jenny članica je nacionalnoga juniorskoga tima sinkroniziranog plivanja i sve što je zanima i o čemu razmišlja svako je slijedeće natjecanje. Ali obiteljski problemi će je primorati da se odrekne tih interesa. Nakon smrti majke, njezin otac Alfio doživi živčani slom te izgubi i posao i zajednički dom. I tako Jenny s ocem i osmogodišnjom bratom Fabriziom iz primorskog gradića seli u planine gdje živi njihov ujak. Sva briga o obitelji sada je na Jenny.
http://www.imdb.com/title/tt4077742/?ref_=fn_al_tt_1

DANI TALIJANSKOG FILMA
Fiore, 2016. Claudio Giovannesi, 110 min. IT
Scenarij: Claudio Giovannesi, Filippo Gravino, Antonella Lattanzi
Uloge: Daphne Scoccia, Josciua Algeri, Valerio Mastandrea, Laura Vasiliu, Gessica Giulianielli
Daphne i Josh upoznaju se u zatvoru za maloljetnike. Ona je uhićena zbog krađe, a pljačka je razlog i njegova boravka. Iako se muškarci i žene ne bi smjeli družiti te borave u odvojenim odjelima, njihovi povremeni susreti, usputni pogledi i razgovori te tajno razmijenjena pisma, početak su zaljubljenosti za Daphne. Josh pak ima djevojku izvan zatvora...
http://www.imdb.com/title/tt5721654/?ref_=fn_al_tt_1

Phantom Boy, 2015. Alain Gagnol, Jean-Loup Felicioli, 84. min. FR/BE (animirani/sinkronizirani)
Scenarij: Alain Gagnol
Tajanstveni zlikovac je u gradski računalni sustav ubacio opasni virus, a ozlijedio je i policajca Alexa koji mu je bio za petama. Alexa zadržavaju u bolnici gdje upoznaje 11-godišnjeg Lea. Kad poželi, dječak postaje nevidljiv i prolazi kroz zidove. Znatiželjna novinarka Mary, u koju je Alex tajno zaljubljen, kreće u potragu za opasnim kriminalcem izobličenog lica, no opasni ljudi ju zarobe. Alex i Leo udružuju snage i koriste sve svoje moći da spase Mary, ali i cijeli New York...
Fluorescentni New York oslikan je teksturama stilizirane retro-sadašnje estetike na razmeđi 'noira' i 'Batmana' u viziji Gaspara Noea. Redateljski dvojac povezuje mračni 'batmanovski' superjunački film s Noeovim 'Ulazom u prazninu' u 'Phantom Boyu' nacrtanom (tu i tamo računalno animiranom) ekspresivnim bojama stripovske fantazije, detektivske priče, 'noira' i nadnaravne drame na graničnu rubu života i smrti, jave i sna... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Phantom Boy' je film koji spaja najljepšu tradiciju evropske omladinske literature poput Ericha Kästnera ili Ferenca Molnara s američkom kulturom superjunaka i mitologijom Gothama. Scenarij je inteligentan poput dobrog “odraslog” krimića, prikazuje zrele ljudske situacije te afirmira kolektivni napor, a ne američki individualizam. Likovno je riješen elegantno i poetično, finom smjesom 2D i 3D animacije. Divan film! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt1856057/?ref_=fn_al_tt_1

Phantom Boy, 2015. Alain Gagnol, Jean-Loup Felicioli, 84. min. FR/BE (animirani/sinkronizirani)
Scenarij: Alain Gagnol
Tajanstveni zlikovac je u gradski računalni sustav ubacio opasni virus, a ozlijedio je i policajca Alexa koji mu je bio za petama. Alexa zadržavaju u bolnici gdje upoznaje 11-godišnjeg Lea. Kad poželi, dječak postaje nevidljiv i prolazi kroz zidove. Znatiželjna novinarka Mary, u koju je Alex tajno zaljubljen, kreće u potragu za opasnim kriminalcem izobličenog lica, no opasni ljudi ju zarobe. Alex i Leo udružuju snage i koriste sve svoje moći da spase Mary, ali i cijeli New York...
Fluorescentni New York oslikan je teksturama stilizirane retro-sadašnje estetike na razmeđi 'noira' i 'Batmana' u viziji Gaspara Noea. Redateljski dvojac povezuje mračni 'batmanovski' superjunački film s Noeovim 'Ulazom u prazninu' u 'Phantom Boyu' nacrtanom (tu i tamo računalno animiranom) ekspresivnim bojama stripovske fantazije, detektivske priče, 'noira' i nadnaravne drame na graničnu rubu života i smrti, jave i sna... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Phantom Boy' je film koji spaja najljepšu tradiciju evropske omladinske literature poput Ericha Kästnera ili Ferenca Molnara s američkom kulturom superjunaka i mitologijom Gothama. Scenarij je inteligentan poput dobrog “odraslog” krimića, prikazuje zrele ljudske situacije te afirmira kolektivni napor, a ne američki individualizam. Likovno je riješen elegantno i poetično, finom smjesom 2D i 3D animacije. Divan film! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt1856057/?ref_=fn_al_tt_1

DANI TALIJANSKOG FILMA
Io che amo solo te, 2015. Marco Ponti, 102 min. IT
Scenarij: Luca Bianchini, Lucia Moisio, Marco Ponti
Uloge: Riccardo Scamarcio, Laura Chiatti, Michele Placido, Maria Pia Calzone, Antonella Attili
Priča o jednom vjenčanju i dvije ljubavi koje ga povezuju. Pedesetogodišnja Ninella u mladosti je bila veoma zaljubljena, no snove o vjenčanju s mladićem Mimijem prekinula je njegova imućna obitelj. U današnje vrijeme, Ninellina kćer Chiara zaručena je za Damiana, sina njezine neprežaljene ljubavi. U dane pred vjenčanje mladog para, prikupljaju se svi uzvanici...
http://www.imdb.com/title/tt4835394/?ref_=fn_al_tt_1

Phantom Boy, 2015. Alain Gagnol, Jean-Loup Felicioli, 84. min. FR/BE (animirani/sinkronizirani)
Scenarij: Alain Gagnol
Tajanstveni zlikovac je u gradski računalni sustav ubacio opasni virus, a ozlijedio je i policajca Alexa koji mu je bio za petama. Alexa zadržavaju u bolnici gdje upoznaje 11-godišnjeg Lea. Kad poželi, dječak postaje nevidljiv i prolazi kroz zidove. Znatiželjna novinarka Mary, u koju je Alex tajno zaljubljen, kreće u potragu za opasnim kriminalcem izobličenog lica, no opasni ljudi ju zarobe. Alex i Leo udružuju snage i koriste sve svoje moći da spase Mary, ali i cijeli New York...
Fluorescentni New York oslikan je teksturama stilizirane retro-sadašnje estetike na razmeđi 'noira' i 'Batmana' u viziji Gaspara Noea. Redateljski dvojac povezuje mračni 'batmanovski' superjunački film s Noeovim 'Ulazom u prazninu' u 'Phantom Boyu' nacrtanom (tu i tamo računalno animiranom) ekspresivnim bojama stripovske fantazije, detektivske priče, 'noira' i nadnaravne drame na graničnu rubu života i smrti, jave i sna... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Phantom Boy' je film koji spaja najljepšu tradiciju evropske omladinske literature poput Ericha Kästnera ili Ferenca Molnara s američkom kulturom superjunaka i mitologijom Gothama. Scenarij je inteligentan poput dobrog “odraslog” krimića, prikazuje zrele ljudske situacije te afirmira kolektivni napor, a ne američki individualizam. Likovno je riješen elegantno i poetično, finom smjesom 2D i 3D animacije. Divan film! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt1856057/?ref_=fn_al_tt_1

DANI TALIJANSKOG FILMA
Sei mai stata sulla luna, 2015. Paolo Genovese, 90 min. IT
Scenarij: Pietro Calderoni, Paolo Genovese
Uloge: Raoul Bova, Anna Rezan, Giulia Michelini
Guia, tridesetogodišnja uspješna novinarka prestižnog modnog časopisa živi na relaciji Milano Pariz i čini se da ima sve. Uskoro doznaje da je u nasljedstvo dobila farmu na jugu Italije. Odlazi odlučna da je proda ali susret s južnjakom Renzom mijenja njene planove.
http://www.imdb.com/title/tt3907858/?ref_=nv_sr_1

Phantom Boy, 2015. Alain Gagnol, Jean-Loup Felicioli, 84. min. FR/BE (animirani/sinkronizirani)
Scenarij: Alain Gagnol
Tajanstveni zlikovac je u gradski računalni sustav ubacio opasni virus, a ozlijedio je i policajca Alexa koji mu je bio za petama. Alexa zadržavaju u bolnici gdje upoznaje 11-godišnjeg Lea. Kad poželi, dječak postaje nevidljiv i prolazi kroz zidove. Znatiželjna novinarka Mary, u koju je Alex tajno zaljubljen, kreće u potragu za opasnim kriminalcem izobličenog lica, no opasni ljudi ju zarobe. Alex i Leo udružuju snage i koriste sve svoje moći da spase Mary, ali i cijeli New York...
Fluorescentni New York oslikan je teksturama stilizirane retro-sadašnje estetike na razmeđi 'noira' i 'Batmana' u viziji Gaspara Noea. Redateljski dvojac povezuje mračni 'batmanovski' superjunački film s Noeovim 'Ulazom u prazninu' u 'Phantom Boyu' nacrtanom (tu i tamo računalno animiranom) ekspresivnim bojama stripovske fantazije, detektivske priče, 'noira' i nadnaravne drame na graničnu rubu života i smrti, jave i sna... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Phantom Boy' je film koji spaja najljepšu tradiciju evropske omladinske literature poput Ericha Kästnera ili Ferenca Molnara s američkom kulturom superjunaka i mitologijom Gothama. Scenarij je inteligentan poput dobrog “odraslog” krimića, prikazuje zrele ljudske situacije te afirmira kolektivni napor, a ne američki individualizam. Likovno je riješen elegantno i poetično, finom smjesom 2D i 3D animacije. Divan film! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt1856057/?ref_=fn_al_tt_1

DANI TALIJANSKOG FILMA
Una storia sbagliata, 2014. Gianluca Maria Tavarelli, 109 min. IT
Scenarij: Angelo Carbone, Leonardo Fasoli, Gianluca Maria Tavarelli
Uloge: Isabella Ragonese, Francesco Scianna, Mehdi Dehbi, Stefania Orsola Garello, Nello Mascia
Centralni lik filma Stefania, medicinska sestra sa Sicilije, upravo je u Iraku kao članica humanitarne organizacije koja pomaže djeci, žrtvama rata. S ostalim volonterima se nalazi u sigurnu području, no zabranjen im je izlaz. Stefania pak na sve načine pokušava otići iz sigurne zone. Nalazi iračkog mladića kojeg nagovara da joj bude prevoditelj i pratnja, ali uz uvjet da ne postavlja nikakva pitanja. Što je toliko važno pronaći?
http://www.imdb.com/title/tt3989384/?ref_=fn_al_tt_1

Phantom Boy, 2015. Alain Gagnol, Jean-Loup Felicioli, 84. min. FR/BE (animirani/sinkronizirani)
Scenarij: Alain Gagnol
Tajanstveni zlikovac je u gradski računalni sustav ubacio opasni virus, a ozlijedio je i policajca Alexa koji mu je bio za petama. Alexa zadržavaju u bolnici gdje upoznaje 11-godišnjeg Lea. Kad poželi, dječak postaje nevidljiv i prolazi kroz zidove. Znatiželjna novinarka Mary, u koju je Alex tajno zaljubljen, kreće u potragu za opasnim kriminalcem izobličenog lica, no opasni ljudi ju zarobe. Alex i Leo udružuju snage i koriste sve svoje moći da spase Mary, ali i cijeli New York...
Fluorescentni New York oslikan je teksturama stilizirane retro-sadašnje estetike na razmeđi 'noira' i 'Batmana' u viziji Gaspara Noea. Redateljski dvojac povezuje mračni 'batmanovski' superjunački film s Noeovim 'Ulazom u prazninu' u 'Phantom Boyu' nacrtanom (tu i tamo računalno animiranom) ekspresivnim bojama stripovske fantazije, detektivske priče, 'noira' i nadnaravne drame na graničnu rubu života i smrti, jave i sna... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Phantom Boy' je film koji spaja najljepšu tradiciju evropske omladinske literature poput Ericha Kästnera ili Ferenca Molnara s američkom kulturom superjunaka i mitologijom Gothama. Scenarij je inteligentan poput dobrog “odraslog” krimića, prikazuje zrele ljudske situacije te afirmira kolektivni napor, a ne američki individualizam. Likovno je riješen elegantno i poetično, finom smjesom 2D i 3D animacije. Divan film! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt1856057/?ref_=fn_al_tt_1

DANI TALIJANSKOG FILMA
Pericle il nero, 2016. Stefano Mordini, 104 min. IT
Scenarij: Francesca Marciano, Stefano Mordini, Valia Santella (prema romanu Giuseppea Ferrandina)
Uloge: Riccardo Scamarcio, Marina Fois, Gigio Morra, Nissim Renard, Valentina Acca
Pericle živi u Bruxellesu i radi za Don Luigija kojem su izvor zarade droga, prostitucija i talijanski restorani. Tko god pokuša prevariti Luigija, Pericleov posao je kazniti ga. Jednom prilikom slučajno ubije sestru Luigijeva glavnog rivala, opasnog talijanskog mafijaša. Našavši se tako u opasnosti, Pericle bježi u Francusku. Taman kad pomisli da je dobio šansu za novi život, vijest iz Bruxellesa ga natjera na povratak radi osvete.
http://www.imdb.com/title/tt4017052/?ref_=fn_al_tt_1

High Rise, 2015. Ben Wheatley, 119 min. UK/BE
Scenarij: Amy Jump po romanu J.G. Ballarda
Uloge: Tom Hiddleston, Jeremy Irons, Sienna Miller, Luke Evans, Elisabeth Moss, James Purefoy, Keeley Hawes, Augustus Prew
Temeljen na knjizi J.G. Ballarda iz 1975., zapanjujuće maštovit film redatelja Bena Wheatleyja je retro-futuristička distopijska fantazmagorija koja je kroz neobičnu satiru svijeta 21. stoljeća ovog britanskog redatelja, prikazala milje koji je u knjizi smješten u vrijeme prije vladavine Margaret Thatcher. U središtu filma je mladi liječnik Robert Laing koji se seli u novu, luksuznu zgradu koju je dizajnirao ekscentrični arhitekt, gospodin Royal koji se smjestio u predivnom stanu na vrhu zgrade. Iako Royal tvrdi kako je izgradio ovaj neboder kako bi potaknuo promjene, taj brutalni betonski blok odiše atmosferom klasne svađe između stanara na višim i nižim katovima, čime započinju neobuzdani sukobi između odvojenih grupa ljudi koji završavaju u anarhiji, te se zgrada počinje urušavati iznutra.
Kompliciran? Užasno. Ispaljen? Totalno. Zašto ga onda gledati? Zato što se ovakvi smjeli filmovi ne snimaju baš svaki dan (barem ne od buntovnih 60-ih ili prve polovice 70-ih) i zato jer je predložak (op.a. istoimena knjiga genijalnog pisca J.G. Ballarda) po kojem je snimljen, jedno neosporno literarno remek-djelo. Zašto se onda čekalo do sad, pitate se?
Paaa... nije da nikog nije zanimalo. Uostalom, pitajte to britanskog producenta Jeremya Thomasa koji otkako je knjiga napisana (op.a. 1975.) na sve moguće načine pokušava oživjeti ovu Ballardovu brilijantnu satiričnu viziju socijalne kritike. Nije uspio u tom naumu niti koncem 70-ih s kultnim britanskim redateljem Nicolasom Roegom, niti početkom milenija s tad 'vrućim' Vincenzom Nataliem, al' upornost i predanost projektu se Thomasu u konačnici ipak isplatila.
Možda od cijele ove priče ne bi bilo ništa da se 2013. ambiciozni redatelj Ben Wheatley (''Kill List'', ''Sightseers'', ''A Field in England''...) nije počeo raspitivati o tome tko posjeduje prava na adaptaciju istoimene Ballardove knjige. Naime, Wheatleya je zaintrigirala svježina Ballardove socijalne kritike, koja premda je napisana u davnim 70-ima u sadašnjosti itekako ima smisla i odzvanja možda i jače nego ikad. Potraga za vlasnikom prava na adaptaciju ga je naravno dovelo do Thomasa koji je Wheatleya dočekao kao Mesiju, raširenih ruku. Njegov dugogodišnji san će napokon biti ostvaren.
Wheatley je delikatan posao pisanja scenarija prepustio svojoj životnoj partnerici i stalnoj suradnici Amy Jump, dok je zbog snažnijeg vizualnog identiteta radnju mudro odlučio ostaviti u vremenu u kojem je knjiga i nastala. Komotniji budžet je Wheatleyu omogućio rad s britanskom glumačkom kremom (ne zna se tko je bolji), a on je to naravno iskoristio na najbolji mogući način. Sve to je u konačnici rezultiralo izrazito stiliziranom, psihodeličnom noćnom morom koje se ne bi posramio niti jedan Terry Gilliam, pa usudit ću se reći i veliki Stanley Kubrick... (Ivica Perinović, ezadar.hr)
Pa ipak, „High-Rise“ nijednog trenutka nije samo “crtanje” onoga što možemo pročitati u romanu, niti štreberska kopija Kubricka ili Gilliama (na koje se najčešće oslanja), nego jedno osebujno, zaokruženo i pametno stilizirano djelo koje vezuje svu našu pažnju i zove na ponavljanje gledanja. ... Ben Wheatley ispravno čita materijal i slaže ga u vizuelno atraktivni i psihološki efektni trip koji je pritom savršeno pratljiv. Poigravanje sa stilom nije samo sebe radi i autor na temeljima drugih gradi nešto svoje i posebno, i u tome ostaje doslijedan i inovativan. „High-Rise“ je pregledna i racionalna slika anarhije i to je pun pogodak... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)

Sierranevada, 2016. Cristi Puiu, 173 min. RO/FR/HR/BA/MK
Scenarij: Cristi Puiu
Uloge: Mimi Branescu, Marin Grigore, Judith State, Ilona Brezoianu, Petra Kurtela
Uspješni neurolog Lary dolazi na obiteljsko okupljanje u spomen na nedavno preminulog oca. U maniri tradicionalnih obiteljskih druženja, svečani ručak razvije se u sasvim neplaniranom smjeru – dok žučne rasprave izbijaju jedna za drugom, mišljenja se sukobljavaju, tajne se otkrivaju, a uvrede padaju kao iz rukava.
Najnoviji film rumunjskog redatelja Cristia Puiuja (Smrt gospodina Lazarescua) oštroumna je i duhovita tapiserija na kojoj se osobne neuroze prepleću s političkim ideologijama, nudeći portret jedne obitelji, ali i svojevrsnu dijagnozu današnjeg društva...
Film „Sieranevada“ na nedavno završenom Zagreb Film Festivalu osvojio je nagradu 'Zlatni bicikl' u programu „Ponovno s nama“...
Proveo sam puno vremena razmišljajući o povijesti, ali ne samo povijesti s velikim P, nego i biografijama pojedinaca, mojih roditelja i obitelji, uvidjevši da mi mijenjamo povijest i ne pamtimo je savršeno, ali nas to niti ne brine... (Cristi Puiu)
Prepuni entuzijazma i s velikom nevinošću, započinjemo svoj životni put uživajući u njemu s nestrpljenjem, jer, znate, povijest počinje s nama. Dobro obučeni i računajući na vlastiti razum (koji nas nikad nije izdao!), postavljamo dijagnozu svijeta i predviđamo „blistavu budućnost“. Zlo može doprijeti samo do drugih. Smatrajući sebe u milosti Božjoj, ne vidimo ništa drugo u očima bližnjih osim potvrde našeg poslanja. Ali jednog nas dana, nažalost, naš voljeni bližnji napušta zauvijek. I tada se nešto u nama promijeni. I tugujemo. Potom, godinu za godinom, obilježavamo odlazak bližnjeg. A preminulu osobu zaboravljamo. Malo po malo... Moj otac je preminuo 21. svibnja 2007. ... (Cristi Puiu)
Chicago International Film Festival 2016. Gold Hugo (Best Feature)
Chicago International Film Festival 2016. Silver Hugo (Best Director)
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award (Best Screenplay)
Minsk International Film Festival 2016. Yury Marukhin Memorial Award (Best Cinematography)
http://www.imdb.com/title/tt4466490/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/povijest-i-istina-mogu-se-razlicito-tumaciti-u-komunizmu-je-bila-cenzura-a-i-sada-je-dozivljavam-na-europskoj-razini/5260611/

Marie Heurtin, 2014. Jean-Pierre Améris, 95 min. FR
Scenarij: Jean-Pierre Améris, Philippe Blasband
Uloge: Isabelle Carré, Ariana Rivoire, Brigitte Catillon
Marie Heurtin, kći skromnog zanatlije, rođena je gluha i slijepa i ne može komunicirati sa svijetom oko sebe... Godina je 1987. i Marie Heurtin sada ima 14 godina. U očajničkom pokušaju da nekako uspostavi vezu sa Marie, a da izbjegne slanje u ludnicu, otac je šalje u Larnay institut, u kojem red katoličkih časnih sestara vodi školu sa gluhe devojke. Idealistička sestra Margaret u Marie vidi jedinstveni potencijal i uprkos skepticizmu nadređenih, zavjetuje se da će „divlju“ devojku izvesti iz tame u kojoj je rođena... Scenarij je zasnovan na istinitoj priči o Marie Heurtin (1885-1921)...
Prekrasan film... sve druge riječi o njemu su suvišne... (IMDB/KawaiiKiwi/Montreal)
Najbolji film 2015. (IMDB/wayno-6/US)
Jedinstvena priča o odnosu učenika i mentora... (IMDB/Reno Rangan)
Heartland Film Festival 2015. Nagrada publike
Locarno International Film Festival 2014. Grande Award (Jean-Pierre Améris)
Mill Valley Film Festival 2014. 2. Mjesto po glasovima publike
Wisconsin Film Festival 2015. Nagrada publike
http://www.imdb.com/title/tt3132714/

High Rise, 2015. Ben Wheatley, 119 min. UK/BE
Scenarij: Amy Jump po romanu J.G. Ballarda
Uloge: Tom Hiddleston, Jeremy Irons, Sienna Miller, Luke Evans, Elisabeth Moss, James Purefoy, Keeley Hawes, Augustus Prew
Temeljen na knjizi J.G. Ballarda iz 1975., zapanjujuće maštovit film redatelja Bena Wheatleyja je retro-futuristička distopijska fantazmagorija koja je kroz neobičnu satiru svijeta 21. stoljeća ovog britanskog redatelja, prikazala milje koji je u knjizi smješten u vrijeme prije vladavine Margaret Thatcher. U središtu filma je mladi liječnik Robert Laing koji se seli u novu, luksuznu zgradu koju je dizajnirao ekscentrični arhitekt, gospodin Royal koji se smjestio u predivnom stanu na vrhu zgrade. Iako Royal tvrdi kako je izgradio ovaj neboder kako bi potaknuo promjene, taj brutalni betonski blok odiše atmosferom klasne svađe između stanara na višim i nižim katovima, čime započinju neobuzdani sukobi između odvojenih grupa ljudi koji završavaju u anarhiji, te se zgrada počinje urušavati iznutra.
Kompliciran? Užasno. Ispaljen? Totalno. Zašto ga onda gledati? Zato što se ovakvi smjeli filmovi ne snimaju baš svaki dan (barem ne od buntovnih 60-ih ili prve polovice 70-ih) i zato jer je predložak (op.a. istoimena knjiga genijalnog pisca J.G. Ballarda) po kojem je snimljen, jedno neosporno literarno remek-djelo. Zašto se onda čekalo do sad, pitate se?
Paaa... nije da nikog nije zanimalo. Uostalom, pitajte to britanskog producenta Jeremya Thomasa koji otkako je knjiga napisana (op.a. 1975.) na sve moguće načine pokušava oživjeti ovu Ballardovu brilijantnu satiričnu viziju socijalne kritike. Nije uspio u tom naumu niti koncem 70-ih s kultnim britanskim redateljem Nicolasom Roegom, niti početkom milenija s tad 'vrućim' Vincenzom Nataliem, al' upornost i predanost projektu se Thomasu u konačnici ipak isplatila.
Možda od cijele ove priče ne bi bilo ništa da se 2013. ambiciozni redatelj Ben Wheatley (''Kill List'', ''Sightseers'', ''A Field in England''...) nije počeo raspitivati o tome tko posjeduje prava na adaptaciju istoimene Ballardove knjige. Naime, Wheatleya je zaintrigirala svježina Ballardove socijalne kritike, koja premda je napisana u davnim 70-ima u sadašnjosti itekako ima smisla i odzvanja možda i jače nego ikad. Potraga za vlasnikom prava na adaptaciju ga je naravno dovelo do Thomasa koji je Wheatleya dočekao kao Mesiju, raširenih ruku. Njegov dugogodišnji san će napokon biti ostvaren.
Wheatley je delikatan posao pisanja scenarija prepustio svojoj životnoj partnerici i stalnoj suradnici Amy Jump, dok je zbog snažnijeg vizualnog identiteta radnju mudro odlučio ostaviti u vremenu u kojem je knjiga i nastala. Komotniji budžet je Wheatleyu omogućio rad s britanskom glumačkom kremom (ne zna se tko je bolji), a on je to naravno iskoristio na najbolji mogući način. Sve to je u konačnici rezultiralo izrazito stiliziranom, psihodeličnom noćnom morom koje se ne bi posramio niti jedan Terry Gilliam, pa usudit ću se reći i veliki Stanley Kubrick... (Ivica Perinović, ezadar.hr)
Pa ipak, „High-Rise“ nijednog trenutka nije samo “crtanje” onoga što možemo pročitati u romanu, niti štreberska kopija Kubricka ili Gilliama (na koje se najčešće oslanja), nego jedno osebujno, zaokruženo i pametno stilizirano djelo koje vezuje svu našu pažnju i zove na ponavljanje gledanja. ... Ben Wheatley ispravno čita materijal i slaže ga u vizuelno atraktivni i psihološki efektni trip koji je pritom savršeno pratljiv. Poigravanje sa stilom nije samo sebe radi i autor na temeljima drugih gradi nešto svoje i posebno, i u tome ostaje doslijedan i inovativan. „High-Rise“ je pregledna i racionalna slika anarhije i to je pun pogodak... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)

Marie Heurtin, 2014. Jean-Pierre Améris, 95 min. FR
Scenarij: Jean-Pierre Améris, Philippe Blasband
Uloge: Isabelle Carré, Ariana Rivoire, Brigitte Catillon
Marie Heurtin, kći skromnog zanatlije, rođena je gluha i slijepa i ne može komunicirati sa svijetom oko sebe... Godina je 1987. i Marie Heurtin sada ima 14 godina. U očajničkom pokušaju da nekako uspostavi vezu sa Marie, a da izbjegne slanje u ludnicu, otac je šalje u Larnay institut, u kojem red katoličkih časnih sestara vodi školu sa gluhe devojke. Idealistička sestra Margaret u Marie vidi jedinstveni potencijal i uprkos skepticizmu nadređenih, zavjetuje se da će „divlju“ devojku izvesti iz tame u kojoj je rođena... Scenarij je zasnovan na istinitoj priči o Marie Heurtin (1885-1921)...
Prekrasan film... sve druge riječi o njemu su suvišne... (IMDB/KawaiiKiwi/Montreal)
Najbolji film 2015. (IMDB/wayno-6/US)
Jedinstvena priča o odnosu učenika i mentora... (IMDB/Reno Rangan)
Heartland Film Festival 2015. Nagrada publike
Locarno International Film Festival 2014. Grande Award (Jean-Pierre Améris)
Mill Valley Film Festival 2014. 2. Mjesto po glasovima publike
Wisconsin Film Festival 2015. Nagrada publike
http://www.imdb.com/title/tt3132714/

OXI: An Act of Resistance, 2014. Ken McMullen, 98 min. GR/UK/FR
Scenarij: Ken McMullen
Uloge: Julia Faure, Alexis Georgopoulou, Eleni Kallia
Riječ "OXI" je grčka riječ za 'ne'. To je također snažan politički znak. Znak da se pojavio 'Otpor' na ulicama, na javnim mjestima, pa čak i na samoj Akropoli...
'OXI: čin otpora "je dokumentarni film koji nudi izravan odgovor o dubokoj ekonomskoj krizi u Evropi i ostatku svijeta. Film sugerira da postoji višegodišnje ponavljanje prisile u povijesti... 'Oxi: čin otpora' nastoji integrirati trenutke apsurda u duboko uznemirujućoj političkoj stvarnosti, naglašavajući slojevitost i krhkost čovjekova stanja, ne samo u Grčkoj, već i u svim mjestima koje trpe posljedice ekonomske krize. http://www.imdb.com/title/tt3057942/?ref_=fn_al_tt_1

Marie Heurtin, 2014. Jean-Pierre Améris, 95 min. FR
Scenarij: Jean-Pierre Améris, Philippe Blasband
Uloge: Isabelle Carré, Ariana Rivoire, Brigitte Catillon
Marie Heurtin, kći skromnog zanatlije, rođena je gluha i slijepa i ne može komunicirati sa svijetom oko sebe... Godina je 1987. i Marie Heurtin sada ima 14 godina. U očajničkom pokušaju da nekako uspostavi vezu sa Marie, a da izbjegne slanje u ludnicu, otac je šalje u Larnay institut, u kojem red katoličkih časnih sestara vodi školu sa gluhe devojke. Idealistička sestra Margaret u Marie vidi jedinstveni potencijal i uprkos skepticizmu nadređenih, zavjetuje se da će „divlju“ devojku izvesti iz tame u kojoj je rođena... Scenarij je zasnovan na istinitoj priči o Marie Heurtin (1885-1921)...
Prekrasan film... sve druge riječi o njemu su suvišne... (IMDB/KawaiiKiwi/Montreal)
Najbolji film 2015. (IMDB/wayno-6/US)
Jedinstvena priča o odnosu učenika i mentora... (IMDB/Reno Rangan)
Heartland Film Festival 2015. Nagrada publike
Locarno International Film Festival 2014. Grande Award (Jean-Pierre Améris)
Mill Valley Film Festival 2014. 2. Mjesto po glasovima publike
Wisconsin Film Festival 2015. Nagrada publike
http://www.imdb.com/title/tt3132714/

High Rise, 2015. Ben Wheatley, 119 min. UK/BE
Scenarij: Amy Jump po romanu J.G. Ballarda
Uloge: Tom Hiddleston, Jeremy Irons, Sienna Miller, Luke Evans, Elisabeth Moss, James Purefoy, Keeley Hawes, Augustus Prew
Temeljen na knjizi J.G. Ballarda iz 1975., zapanjujuće maštovit film redatelja Bena Wheatleyja je retro-futuristička distopijska fantazmagorija koja je kroz neobičnu satiru svijeta 21. stoljeća ovog britanskog redatelja, prikazala milje koji je u knjizi smješten u vrijeme prije vladavine Margaret Thatcher. U središtu filma je mladi liječnik Robert Laing koji se seli u novu, luksuznu zgradu koju je dizajnirao ekscentrični arhitekt, gospodin Royal koji se smjestio u predivnom stanu na vrhu zgrade. Iako Royal tvrdi kako je izgradio ovaj neboder kako bi potaknuo promjene, taj brutalni betonski blok odiše atmosferom klasne svađe između stanara na višim i nižim katovima, čime započinju neobuzdani sukobi između odvojenih grupa ljudi koji završavaju u anarhiji, te se zgrada počinje urušavati iznutra.
Kompliciran? Užasno. Ispaljen? Totalno. Zašto ga onda gledati? Zato što se ovakvi smjeli filmovi ne snimaju baš svaki dan (barem ne od buntovnih 60-ih ili prve polovice 70-ih) i zato jer je predložak (op.a. istoimena knjiga genijalnog pisca J.G. Ballarda) po kojem je snimljen, jedno neosporno literarno remek-djelo. Zašto se onda čekalo do sad, pitate se?
Paaa... nije da nikog nije zanimalo. Uostalom, pitajte to britanskog producenta Jeremya Thomasa koji otkako je knjiga napisana (op.a. 1975.) na sve moguće načine pokušava oživjeti ovu Ballardovu brilijantnu satiričnu viziju socijalne kritike. Nije uspio u tom naumu niti koncem 70-ih s kultnim britanskim redateljem Nicolasom Roegom, niti početkom milenija s tad 'vrućim' Vincenzom Nataliem, al' upornost i predanost projektu se Thomasu u konačnici ipak isplatila.
Možda od cijele ove priče ne bi bilo ništa da se 2013. ambiciozni redatelj Ben Wheatley (''Kill List'', ''Sightseers'', ''A Field in England''...) nije počeo raspitivati o tome tko posjeduje prava na adaptaciju istoimene Ballardove knjige. Naime, Wheatleya je zaintrigirala svježina Ballardove socijalne kritike, koja premda je napisana u davnim 70-ima u sadašnjosti itekako ima smisla i odzvanja možda i jače nego ikad. Potraga za vlasnikom prava na adaptaciju ga je naravno dovelo do Thomasa koji je Wheatleya dočekao kao Mesiju, raširenih ruku. Njegov dugogodišnji san će napokon biti ostvaren.
Wheatley je delikatan posao pisanja scenarija prepustio svojoj životnoj partnerici i stalnoj suradnici Amy Jump, dok je zbog snažnijeg vizualnog identiteta radnju mudro odlučio ostaviti u vremenu u kojem je knjiga i nastala. Komotniji budžet je Wheatleyu omogućio rad s britanskom glumačkom kremom (ne zna se tko je bolji), a on je to naravno iskoristio na najbolji mogući način. Sve to je u konačnici rezultiralo izrazito stiliziranom, psihodeličnom noćnom morom koje se ne bi posramio niti jedan Terry Gilliam, pa usudit ću se reći i veliki Stanley Kubrick... (Ivica Perinović, ezadar.hr)
Pa ipak, „High-Rise“ nijednog trenutka nije samo “crtanje” onoga što možemo pročitati u romanu, niti štreberska kopija Kubricka ili Gilliama (na koje se najčešće oslanja), nego jedno osebujno, zaokruženo i pametno stilizirano djelo koje vezuje svu našu pažnju i zove na ponavljanje gledanja. ... Ben Wheatley ispravno čita materijal i slaže ga u vizuelno atraktivni i psihološki efektni trip koji je pritom savršeno pratljiv. Poigravanje sa stilom nije samo sebe radi i autor na temeljima drugih gradi nešto svoje i posebno, i u tome ostaje doslijedan i inovativan. „High-Rise“ je pregledna i racionalna slika anarhije i to je pun pogodak... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)

4. MARATON KRATKOMETRAŽNIH FILMOVA - 1
I ove godine Hrvatski audiovizualni centar povodom nadolazećih blagdana poklanja mnoštvo filmova koji se u sklopu Maratona besplatno prikazuju u kinodvoranama diljem Hrvatske. Ovom se manifestacijom povodom najkraćeg dana u godini slavi kratka filmska forma, Maraton traje od 18. do 21. prosinca, a odvija se u 20 kina u 15 gradova.
Ukupno će na četvrtom Maratonu kratkometražnih filmova biti prikazano više od 20 naslova podijeljenih u četiri programa: 'Hrvatski maratonci I i II' donose recentno nagrađivane domaće kratke filmove, 'Evropski mali maratonci' donose evropske animirane naslove namijenjene najmlađim gledateljima, dok su 'Splitski maratonci' rezervirani za splitsku publiku.
EVROPSKI MALI MARATONCI
animirani, bez dijaloga, 56 min.
Koyaa, 2011. Kolja Saksida, 3 min. SLO; Kavez / La cage, 2016. Loïc Bruyère, 6 min. FR; Voće, 2016. Ivan Mirko Senjanović, 6,20 min. HR; Služba za korisnike / Atención al Cliente, 2007. Marcos Valín, David Alons, 7 min. ES; Gljiva čudovište / Mushroom monster / Soppmonsteret, 2013. Aleksander Nordaas, 6 min. NO; Merlot / Merlot, 2016. Giulia Martinelli, 5,40 min. IT; Jack / Jack, 2014. NL; Botun / The Button, 2012. Ieva Miškinytė, 5,48 min. Lithuania; Što ako / Tänk om, 2014. Linda Hambäck, Marika Heidebäck, 13 min. SW

4. MARATON KRATKOMETRAŽNIH FILMOVA - 2
I ove godine Hrvatski audiovizualni centar povodom nadolazećih blagdana poklanja mnoštvo filmova koji se u sklopu Maratona besplatno prikazuju u kinodvoranama diljem Hrvatske. Ovom se manifestacijom povodom najkraćeg dana u godini slavi kratka filmska forma, Maraton traje od 18. do 21. prosinca, a odvija se u 20 kina u 15 gradova.
Ukupno će na četvrtom Maratonu kratkometražnih filmova biti prikazano više od 20 naslova podijeljenih u četiri programa: 'Hrvatski maratonci I i II' donose recentno nagrađivane domaće kratke filmove, 'Evropski mali maratonci' donose evropske animirane naslove namijenjene najmlađim gledateljima, dok su 'Splitski maratonci' rezervirani za splitsku publiku.
HRVATSKI MARATONCI 2 / 35 min.
MLIJEČNI ZUB, Saša Ban, 15 min. igrani; POKRETNI ELEMENTI, Marko Tadić, 6,30 min. eksperimentalni; PETROVA ŠUMA, Martina Meštrović, 7,30 min. animirani; STAKLENI ČOVJEK, Daniel Šuljić, 6,10 min. animirani)

4. MARATON KRATKOMETRAŽNIH FILMOVA - 3
I ove godine Hrvatski audiovizualni centar povodom nadolazećih blagdana poklanja mnoštvo filmova koji se u sklopu Maratona besplatno prikazuju u kinodvoranama diljem Hrvatske. Ovom se manifestacijom povodom najkraćeg dana u godini slavi kratka filmska forma, Maraton traje od 18. do 21. prosinca, a odvija se u 20 kina u 15 gradova.
Ukupno će na četvrtom Maratonu kratkometražnih filmova biti prikazano više od 20 naslova podijeljenih u četiri programa: 'Hrvatski maratonci I i II' donose recentno nagrađivane domaće kratke filmove, 'Evropski mali maratonci' donose evropske animirane naslove namijenjene najmlađim gledateljima, dok su 'Splitski maratonci' rezervirani za splitsku publiku.
SPLITSKI MARATONCI / 103 min.
RITKI ZRAK, Šimun Šitum, 30 min. igrani; KINO OTOK, Ivan Ramljak, 35 min. dokumentarni; NAS DVA, Andrija Mardešić, 27 min. igrani; MINJONJA NJANJONJA, Josip Lukić, 10,51 min. igrani)

Antboy, 2013. Ask Hasselbalch, 77 min. DK
Scenarij: Anders Olholm (inspiriran istoimenim stripovima Kennetha Bogh Andersena)
Uloge: Oscar Dietz, Amalie Kruse Jensen, Samuel Ting Graf
Dvanaestogodišnjeg dječaka Pellea je ugrizao mrav nakon čega on dobiva super moći i razvija svoj tajni identitet kao super heroj - dječak mrav. Kada na scenu stupa super negativac Flea, Pelle će morati upotrebiti svoje moći da bi zaštitio sebe i svoje bližnje...
Prekrasno snimljen, šarmantan i drugačiji od onoga što danas očekujemo od superjunačkog filma, "Antboy" je prije svega dječja komedija o odrastanju u sjeni popularnijih i prilagođenijih vršnjaka.... Ukratko, šarmantni danski odgovor na Spider-mana: umjesto naglaska na skupe akcijske prizore, Mravac očarava jednostavnošću, pa i naivnošću dječje avanture... (Milena Zajović, VečernjiList)
http://www.imdb.com/title/tt2436046/?ref_=nv_sr_1

High Rise, 2015. Ben Wheatley, 119 min. UK/BE
Scenarij: Amy Jump po romanu J.G. Ballarda
Uloge: Tom Hiddleston, Jeremy Irons, Sienna Miller, Luke Evans, Elisabeth Moss, James Purefoy, Keeley Hawes, Augustus Prew
Temeljen na knjizi J.G. Ballarda iz 1975., zapanjujuće maštovit film redatelja Bena Wheatleyja je retro-futuristička distopijska fantazmagorija koja je kroz neobičnu satiru svijeta 21. stoljeća ovog britanskog redatelja, prikazala milje koji je u knjizi smješten u vrijeme prije vladavine Margaret Thatcher. U središtu filma je mladi liječnik Robert Laing koji se seli u novu, luksuznu zgradu koju je dizajnirao ekscentrični arhitekt, gospodin Royal koji se smjestio u predivnom stanu na vrhu zgrade. Iako Royal tvrdi kako je izgradio ovaj neboder kako bi potaknuo promjene, taj brutalni betonski blok odiše atmosferom klasne svađe između stanara na višim i nižim katovima, čime započinju neobuzdani sukobi između odvojenih grupa ljudi koji završavaju u anarhiji, te se zgrada počinje urušavati iznutra.
Kompliciran? Užasno. Ispaljen? Totalno. Zašto ga onda gledati? Zato što se ovakvi smjeli filmovi ne snimaju baš svaki dan (barem ne od buntovnih 60-ih ili prve polovice 70-ih) i zato jer je predložak (op.a. istoimena knjiga genijalnog pisca J.G. Ballarda) po kojem je snimljen, jedno neosporno literarno remek-djelo. Zašto se onda čekalo do sad, pitate se?
Paaa... nije da nikog nije zanimalo. Uostalom, pitajte to britanskog producenta Jeremya Thomasa koji otkako je knjiga napisana (op.a. 1975.) na sve moguće načine pokušava oživjeti ovu Ballardovu brilijantnu satiričnu viziju socijalne kritike. Nije uspio u tom naumu niti koncem 70-ih s kultnim britanskim redateljem Nicolasom Roegom, niti početkom milenija s tad 'vrućim' Vincenzom Nataliem, al' upornost i predanost projektu se Thomasu u konačnici ipak isplatila.
Možda od cijele ove priče ne bi bilo ništa da se 2013. ambiciozni redatelj Ben Wheatley (''Kill List'', ''Sightseers'', ''A Field in England''...) nije počeo raspitivati o tome tko posjeduje prava na adaptaciju istoimene Ballardove knjige. Naime, Wheatleya je zaintrigirala svježina Ballardove socijalne kritike, koja premda je napisana u davnim 70-ima u sadašnjosti itekako ima smisla i odzvanja možda i jače nego ikad. Potraga za vlasnikom prava na adaptaciju ga je naravno dovelo do Thomasa koji je Wheatleya dočekao kao Mesiju, raširenih ruku. Njegov dugogodišnji san će napokon biti ostvaren.
Wheatley je delikatan posao pisanja scenarija prepustio svojoj životnoj partnerici i stalnoj suradnici Amy Jump, dok je zbog snažnijeg vizualnog identiteta radnju mudro odlučio ostaviti u vremenu u kojem je knjiga i nastala. Komotniji budžet je Wheatleyu omogućio rad s britanskom glumačkom kremom (ne zna se tko je bolji), a on je to naravno iskoristio na najbolji mogući način. Sve to je u konačnici rezultiralo izrazito stiliziranom, psihodeličnom noćnom morom koje se ne bi posramio niti jedan Terry Gilliam, pa usudit ću se reći i veliki Stanley Kubrick... (Ivica Perinović, ezadar.hr)
Pa ipak, „High-Rise“ nijednog trenutka nije samo “crtanje” onoga što možemo pročitati u romanu, niti štreberska kopija Kubricka ili Gilliama (na koje se najčešće oslanja), nego jedno osebujno, zaokruženo i pametno stilizirano djelo koje vezuje svu našu pažnju i zove na ponavljanje gledanja. ... Ben Wheatley ispravno čita materijal i slaže ga u vizuelno atraktivni i psihološki efektni trip koji je pritom savršeno pratljiv. Poigravanje sa stilom nije samo sebe radi i autor na temeljima drugih gradi nešto svoje i posebno, i u tome ostaje doslijedan i inovativan. „High-Rise“ je pregledna i racionalna slika anarhije i to je pun pogodak... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)

1972. Obrad Gluščević, 90 min.HR
Scenarij: Stjepan Perović, Obrad Gluščević
Uloge: Slavko Štimac, Željko Mataija, Ivan Štimac, Boro Ivanišević, Smiljan Čičić, Smiljka Pavičić-Budak, Edo Peročević, Slavica Fila
Njemački ovčar, zaostao iz rata, pomalo je podivljao živjeći sam u planini. To je lički kraj s vukovima koji nerijetko seljanima napadaju ovce. Dječak Ranko uspije se sprijateljiti s divljim psom kojeg, po natpisu s medaljice na ogrlici, naziva Hund. Ostali seljani međutim za Hunda misle da je vuk te organiziraju na njega hajku...
Najčuveniji, najpopularniji i po mnogima najbolji hrvatski i jugoslavenski dječji film ikad snimljen, znameniti „Vuk samotnjak“ slojevito je ostvarenje podatno zanimljivim interpretacijskim mogućnostima, na primjer onoj o suodnosu prirodnog/divljeg i kultiviranog, ili o odnosu nekad zaraćenih strana i nasljeđu koje sa sobom u taj odnos donose. Svojim debitantskim nastupom proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario niz izuzetnih uloga (Specijalno vaspitanje, Sjećaš li se Dolly Bell). Na Pulskom festivalu „Vuk samotnjak“ nagrađen je Velikom srebrnom arenom za drugi najbolji film, a dobio je i nagradu publike Jelen... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0069478/?ref_=fn_al_tt_1

9. FMFS: VUK SAMOTNJAK
Vuk samotnjak, 1972. Obrad Gluščević, 83 min. YU
Scenarij: Stjepan Perović, Obrad Gluščević
Uloge: Slavko Štimac, Željko Mataija, Ivan Štimac, Boro Ivanišević, Smiljan Čičić, Smiljka Pavičić-Budak, Edo Peročević, Slavica Fila
Dječak u planini nalazi velikog psa, nalik vuku, i sprijateljuje se s njim. Međutim, žitelji sela vjeruju da se radi o opasnom vuku, samotnjaku, kojeg treba ubiti. Dječak zbog toga strahuje za svog ljubimca te mu krišom nosi hranu u planinu. Pas ga, u jednoj prilici, čak spašava od vuka! Uvjereni da je baš taj samotnjak poklao ovce u jednom toru, seljaci započinju hajku…
Najčuveniji, najpopularniji i po mnogima najbolji jugoslavenski (i hrvatski) dječji film ikad snimljen, znameniti „Vuk samotnjak“ slojevito je ostvarenje podatno zanimljivim interpretacijskim mogućnostima, na primjer onoj o suodnosu prirodnog/divljeg i kultiviranog, ili o odnosu nekad zaraćenih strana i nasljeđu koje sa sobom u taj odnos donose. Svojim debitantskim nastupom proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario niz izuzetnih uloga...
http://www.imdb.com/title/tt0069478/?ref_=fn_al_tt_1

Marie Heurtin, 2014. Jean-Pierre Améris, 95 min. FR
Scenarij: Jean-Pierre Améris, Philippe Blasband
Uloge: Isabelle Carré, Ariana Rivoire, Brigitte Catillon
Marie Heurtin, kći skromnog zanatlije, rođena je gluha i slijepa i ne može komunicirati sa svijetom oko sebe... Godina je 1987. i Marie Heurtin sada ima 14 godina. U očajničkom pokušaju da nekako uspostavi vezu sa Marie, a da izbjegne slanje u ludnicu, otac je šalje u Larnay institut, u kojem red katoličkih časnih sestara vodi školu sa gluhe devojke. Idealistička sestra Margaret u Marie vidi jedinstveni potencijal i uprkos skepticizmu nadređenih, zavjetuje se da će „divlju“ devojku izvesti iz tame u kojoj je rođena... Scenarij je zasnovan na istinitoj priči o Marie Heurtin (1885-1921)...
Prekrasan film... sve druge riječi o njemu su suvišne... (IMDB/KawaiiKiwi/Montreal)
Najbolji film 2015. (IMDB/wayno-6/US)
Jedinstvena priča o odnosu učenika i mentora... (IMDB/Reno Rangan)
Heartland Film Festival 2015. Nagrada publike
Locarno International Film Festival 2014. Grande Award (Jean-Pierre Améris)
Mill Valley Film Festival 2014. 2. Mjesto po glasovima publike
Wisconsin Film Festival 2015. Nagrada publike
http://www.imdb.com/title/tt3132714/

1970. Vladimir Tadej, 96 min. HR
Scenarij: Vladimir Tadej po romanu Mate Lovraka
Uloge: Mladen Vasary, Predrag Vukovic, Berislav Kokot, Adem Ćejvan, Boris Dvornik, Inge Appelt, Antun Nalis, Boris Vujović, Antun Vrdoljak
Grupa dječaka u malom mjestu obnavlja razrušeni stari mlin. Ipak, postoje i oni kojima njihov plan nikako ne odgovara… Već godinama seoska vodenica nije u pogonu, a središnji je problem mnogih seljaka. Oni za svoje potrebe moraju koristiti parni mlin što je u interesu vlasnika mlina. Seoski dječaci, na čelu s Perom, osnivaju Družbu i zadatak im je svoje slobodno vrijeme provesti obnavljajući vodenicu. Na tom putu očekuje ih niz pustolovina, pa čak i opasnost. Pero, Medo, Šilo i Milo Dijete četvorica su članova Družbe, ali i vrijedni dječaci. Ne boje se nikakvog fizičkog posla, a i znaju čuvati mnoge tajne. Njihova tajnovitost i pustolovni duh ovaj film će pretvoriti u niz uzbudljivih akcija.
Dječji filmski klasik zabavan je i svevremen film o prijateljstvu i snazi zajedništva pa je podjednako zanimljiv i mlađim i starijim generacijama.
http://www.imdb.com/title/tt0065666/?ref_=fn_al_nm_1a

9. FMFS: DRUŽBA PERE KVRŽICE
Družba Pere Kvržice, 1970. Vladimir Tadej, 82 min. YU
Scenarij: Vladimir Tadej (prema istoimenom romanu Mate Lovraka)
Uloge: Mladen Vasary, Predrag Vuković, Boris Vujović, Dubravka Dolovčak, Marina Nemet, Zoran Havrle, Berislav Kokot, Nikica Halužan, Boris Dvornik, Antun Vrdoljak, Antun Nalis, Kruno Valentić, Vera Misita
Grupa dječaka u malom mjestu obnavlja razrušeni stari mlin. Ipak, postoje i oni kojima njihov plan nikako ne odgovara…
Već godinama seoska vodenica nije u pogonu, a središnji je problem mnogih seljaka. Oni za svoje potrebe moraju koristiti parni mlin što je u interesu vlasnika mlina. Seoski dječaci, na čelu s Perom, osnivaju Družbu i zadatak im je svoje slobodno vrijeme provesti obnavljajući vodenicu. Na tom putu očekuje ih niz pustolovina, pa čak i opasnost.
Pero, Medo, Šilo i Milo Dijete četvorica su članova Družbe, ali i vrijedni dječaci. Ne boje se nikakvog fizičkog posla, a i znaju čuvati mnoge tajne. Njihova tajnovitost i pustolovni duh ovaj film će pretvoriti u niz uzbudljivih akcija. Dječji filmski klasik zabavan je i svevremen film o prijateljstvu i snazi zajedništva pa je podjednako zanimljiv i mlađim i starijim generacijama.
Debitantski cjelovečernji uradak uglednog scenografa Vladimira Tadeja korektna je adaptacija klasičnog dječjeg romana Mate Lovraka i jedan od popularnijih izdanaka plodne tradicije hrvatskog filma za djecu i mlade.
http://www.imdb.com/title/tt0065666/?ref_=fn_al_tt_1


Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1


Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

1977. Vladimir Tadej, 90 min.HR
Scenarij: Branko Ćopić, Arsen Diklić, Vlastimir Radovanović, Vladimir Tadej
Uloge: Boris Dvornik, Ružica Sokić, Danilo Stojković, Slavko Simić, Nikola Simić, Mate Ergović, ?uro Utješanović, Olivera Marković, Ramiz Paši, Mile Rupčić, Dino Dvornik
Dvadesetih godina prošlog stoljeća, u malom bosanskom selu podno Grmeča, započinje školska godina. Za dječake Baju i Iketu to je kraj bezbrižnog djetinjstva i slušanja djedovih priča o hajdučkim podvizima. Prvi dan u školi, međutim, ne započinje strašno, pogotovo što se između Baje i Veje, pridošlice iz Like, razvije simpatija. Dan pokvari dugački dječak Joja, pa Baju i Iketa moraju uzeti u zaštitu njihovi rođaci, sedmoro braće Rašeta. Još veću nevolju stvaraju žandari, uzimajući hranu i stoku od seljaka koji zbog slabog uroda nisu mogli platiti porez. Stižu hajduci, plijen od žandara vrate seljacima i vrate se u brda, a zajedno s njima nestala su i braća Rašeta. Žandarima stiže pojačanje i za hajducima se organizira potjera. Baja i Iketa povjeruju u Jojinu priču da su se Rašete odmetnuli u hajduke i polaze ih tražiti. Njima se pridružuje i Veja…
Pustolovno-dječji film, kvalitativno pristojan izdanak žanra kojeg je u hrvatskoj kinematografiji pedesetih godina začeo Branko Bauer filmovima „Sinji galeb“ i „Milioni na otoku“, s tim da je specifičnost „Hajdučkih vremena“ smještaj radnje u prošlost, čime film zadobiva i elemente povijesnog žanra... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0180729/?ref_=fn_al_tt_1

1977. Vladimir Tadej, 90 min.HR
Scenarij: Branko Ćopić, Arsen Diklić, Vlastimir Radovanović, Vladimir Tadej
Uloge: Boris Dvornik, Ružica Sokić, Danilo Stojković, Slavko Simić, Nikola Simić, Mate Ergović, ?uro Utješanović, Olivera Marković, Ramiz Paši, Mile Rupčić, Dino Dvornik
Dvadesetih godina prošlog stoljeća, u malom bosanskom selu podno Grmeča, započinje školska godina. Za dječake Baju i Iketu to je kraj bezbrižnog djetinjstva i slušanja djedovih priča o hajdučkim podvizima. Prvi dan u školi, međutim, ne započinje strašno, pogotovo što se između Baje i Veje, pridošlice iz Like, razvije simpatija. Dan pokvari dugački dječak Joja, pa Baju i Iketa moraju uzeti u zaštitu njihovi rođaci, sedmoro braće Rašeta. Još veću nevolju stvaraju žandari, uzimajući hranu i stoku od seljaka koji zbog slabog uroda nisu mogli platiti porez. Stižu hajduci, plijen od žandara vrate seljacima i vrate se u brda, a zajedno s njima nestala su i braća Rašeta. Žandarima stiže pojačanje i za hajducima se organizira potjera. Baja i Iketa povjeruju u Jojinu priču da su se Rašete odmetnuli u hajduke i polaze ih tražiti. Njima se pridružuje i Veja…
Pustolovno-dječji film, kvalitativno pristojan izdanak žanra kojeg je u hrvatskoj kinematografiji pedesetih godina začeo Branko Bauer filmovima „Sinji galeb“ i „Milioni na otoku“, s tim da je specifičnost „Hajdučkih vremena“ smještaj radnje u prošlost, čime film zadobiva i elemente povijesnog žanra... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0180729/?ref_=fn_al_tt_1

SVJETSKI DAN AUDIOVIZUALNE BAŠTINE:
Vlak u snijegu, 1976. Mate Relja, 84 min. HR (YU)
Scenarij: Mate Relja prema istoimenom romanu Mate Lovraka
Uloge: Slavko Štimac, Željko Malčić, Gordana Inkret, Edo Peročević, Ratko Buljan, Antun Nalis, Branko Matić, Vlado Bačić, Vojkan Pavlović
Na Jabukovcu u Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban, Draga i Pero. Učenike te seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad. Tamo su, u tiskari zahvalili na besplatnom putu u Zagreb pjesmom, a naposljetku su otišli u zoološki vrt. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, željezničari oslobađaju vlak.
Roman „Vlak u snijegu“ (prvotno naslovljen kao „Djeca velikog sela“), napisao je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Nadahnut stvarnim događajima, roman je strukturiran u obliku pitke, djeci bliske proze koja se odlikuje jednostavnom, a dinamičnom fabulom, oblikovanom u stilu pustolovnog zapleta...
Film je sniman između 1973. i 1976. Premijerno je prikazan u Bjelovaru 1976. godine. Iste godine prikazan je na Šibenskom dječjem festivalu i na Filmskom festivalu u Puli, gdje je osvojio nagradu publike "Jelen" kao prvi film za djecu koji je osvojio tu nagradu.
http://www.imdb.com/title/tt0076893/?ref_=fn_al_tt_1

SVJETSKI DAN AUDIOVIZUALNE BAŠTINE:
Vlak u snijegu, 1976. Mate Relja, 84 min. HR (YU)
Scenarij: Mate Relja prema istoimenom romanu Mate Lovraka
Uloge: Slavko Štimac, Željko Malčić, Gordana Inkret, Edo Peročević, Ratko Buljan, Antun Nalis, Branko Matić, Vlado Bačić, Vojkan Pavlović
Na Jabukovcu u Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban, Draga i Pero. Učenike te seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad. Tamo su, u tiskari zahvalili na besplatnom putu u Zagreb pjesmom, a naposljetku su otišli u zoološki vrt. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, željezničari oslobađaju vlak.
Roman „Vlak u snijegu“ (prvotno naslovljen kao „Djeca velikog sela“), napisao je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Nadahnut stvarnim događajima, roman je strukturiran u obliku pitke, djeci bliske proze koja se odlikuje jednostavnom, a dinamičnom fabulom, oblikovanom u stilu pustolovnog zapleta...
Film je sniman između 1973. i 1976. Premijerno je prikazan u Bjelovaru 1976. godine. Iste godine prikazan je na Šibenskom dječjem festivalu i na Filmskom festivalu u Puli, gdje je osvojio nagradu publike "Jelen" kao prvi film za djecu koji je osvojio tu nagradu.
http://www.imdb.com/title/tt0076893/?ref_=fn_al_tt_1


Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1


Les nouvelles aventures d'Aladin, 2015. Arthur Benzaquen, 107 min. FR/BE
Scenarij: Daive Cohen
Uloge: Kev Adams, Jean-Paul Rouve, Vanessa Guide
Dvojica luzera Sam i Khalid rade kao Djedovi Božićnjaci u shoping centru no njihov je pravi plan zapravo opljačkati dućan. No, prije nego li krenu u poduhvat dohvati ih se grupica djece koji žele blagdansku priču pa će Sam početi pričati Aladinovu storiju i tako se na neko vrijeme preseliti u Bagdad gdje će susresti duha iz svjetiljke koji ispunjava želje. Duh će biti raspoložen za ispunjavanje čak pet želja.
Aladin će pokušati spasiti ljubav svog života, prekrasnu princezu Shalliju a također će se morati obračunati sa zlim Vizirom. Omotan u novo moderno ruho stari Aladin se upućuje na uvijek intrigantne i posve neočekivane avanture a djeca upijaju svaku avanturu kao da je njihova vlastita. Klasična priča iz „Tisuću i jedne noći“ ispričana na posve nov i svjež način!
http://www.imdb.com/title/tt4466864/


Les nouvelles aventures d'Aladin, 2015. Arthur Benzaquen, 107 min. FR/BE
Scenarij: Daive Cohen
Uloge: Kev Adams, Jean-Paul Rouve, Vanessa Guide
Dvojica luzera Sam i Khalid rade kao Djedovi Božićnjaci u shoping centru no njihov je pravi plan zapravo opljačkati dućan. No, prije nego li krenu u poduhvat dohvati ih se grupica djece koji žele blagdansku priču pa će Sam početi pričati Aladinovu storiju i tako se na neko vrijeme preseliti u Bagdad gdje će susresti duha iz svjetiljke koji ispunjava želje. Duh će biti raspoložen za ispunjavanje čak pet želja.
Aladin će pokušati spasiti ljubav svog života, prekrasnu princezu Shalliju a također će se morati obračunati sa zlim Vizirom. Omotan u novo moderno ruho stari Aladin se upućuje na uvijek intrigantne i posve neočekivane avanture a djeca upijaju svaku avanturu kao da je njihova vlastita. Klasična priča iz „Tisuću i jedne noći“ ispričana na posve nov i svjež način!
http://www.imdb.com/title/tt4466864/


Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

Kaptein Sabeltann og skatten i Lama Rama, 2013. J.A.Andersen, L.M.Gamlem, 96 min. NO
Scenarij: Terje Formoe, Lars Gudmestad
Uloge: Fridtjov Saheim, Tuva Novotny, Anders Baasmo Christiansen
„Kapetan Sabljozubi...“ prava je gusarska avantura koja se proteže kroz sedam mora u potrazi za blagom Lama Rame... Dječak Pinky pridružuje se na opasnom i uzbudljivom putovanju s Kapetanom Sabljozubim u potrazi za blagom i svojim pravim ocem.
Priča o avanturama Kapetana Sabljozubog je vrlo popularna u Norveškoj, a „Kapetan Sabljozubi“ je najskuplji dječji norveški film u povijesti...
http://www.imdb.com/title/tt2664712/?ref_=fn_al_tt_1

Antboy, 2013. Ask Hasselbalch, 77 min. DK
Scenarij: Anders Olholm (inspiriran istoimenim stripovima Kennetha Bogh Andersena)
Uloge: Oscar Dietz, Amalie Kruse Jensen, Samuel Ting Graf
Dvanaestogodišnjeg dječaka Pellea je ugrizao mrav nakon čega on dobiva super moći i razvija svoj tajni identitet kao super heroj - dječak mrav. Kada na scenu stupa super negativac Flea, Pelle će morati upotrebiti svoje moći da bi zaštitio sebe i svoje bližnje...
Prekrasno snimljen, šarmantan i drugačiji od onoga što danas očekujemo od superjunačkog filma, "Antboy" je prije svega dječja komedija o odrastanju u sjeni popularnijih i prilagođenijih vršnjaka.... Ukratko, šarmantni danski odgovor na Spider-mana: umjesto naglaska na skupe akcijske prizore, Mravac očarava jednostavnošću, pa i naivnošću dječje avanture... (Milena Zajović, VečernjiList)
http://www.imdb.com/title/tt2436046/?ref_=nv_sr_1


Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

1977. Vladimir Tadej, 90 min.HR
Scenarij: Branko Ćopić, Arsen Diklić, Vlastimir Radovanović, Vladimir Tadej
Uloge: Boris Dvornik, Ružica Sokić, Danilo Stojković, Slavko Simić, Nikola Simić, Mate Ergović, ?uro Utješanović, Olivera Marković, Ramiz Paši, Mile Rupčić, Dino Dvornik
Dvadesetih godina prošlog stoljeća, u malom bosanskom selu podno Grmeča, započinje školska godina. Za dječake Baju i Iketu to je kraj bezbrižnog djetinjstva i slušanja djedovih priča o hajdučkim podvizima. Prvi dan u školi, međutim, ne započinje strašno, pogotovo što se između Baje i Veje, pridošlice iz Like, razvije simpatija. Dan pokvari dugački dječak Joja, pa Baju i Iketa moraju uzeti u zaštitu njihovi rođaci, sedmoro braće Rašeta. Još veću nevolju stvaraju žandari, uzimajući hranu i stoku od seljaka koji zbog slabog uroda nisu mogli platiti porez. Stižu hajduci, plijen od žandara vrate seljacima i vrate se u brda, a zajedno s njima nestala su i braća Rašeta. Žandarima stiže pojačanje i za hajducima se organizira potjera. Baja i Iketa povjeruju u Jojinu priču da su se Rašete odmetnuli u hajduke i polaze ih tražiti. Njima se pridružuje i Veja…
Pustolovno-dječji film, kvalitativno pristojan izdanak žanra kojeg je u hrvatskoj kinematografiji pedesetih godina začeo Branko Bauer filmovima „Sinji galeb“ i „Milioni na otoku“, s tim da je specifičnost „Hajdučkih vremena“ smještaj radnje u prošlost, čime film zadobiva i elemente povijesnog žanra... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0180729/?ref_=fn_al_tt_1


Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

SVJETSKI DAN AUDIOVIZUALNE BAŠTINE:
Vlak u snijegu, 1976. Mate Relja, 84 min. HR (YU)
Scenarij: Mate Relja prema istoimenom romanu Mate Lovraka
Uloge: Slavko Štimac, Željko Malčić, Gordana Inkret, Edo Peročević, Ratko Buljan, Antun Nalis, Branko Matić, Vlado Bačić, Vojkan Pavlović
Na Jabukovcu u Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban, Draga i Pero. Učenike te seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad. Tamo su, u tiskari zahvalili na besplatnom putu u Zagreb pjesmom, a naposljetku su otišli u zoološki vrt. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, željezničari oslobađaju vlak.
Roman „Vlak u snijegu“ (prvotno naslovljen kao „Djeca velikog sela“), napisao je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Nadahnut stvarnim događajima, roman je strukturiran u obliku pitke, djeci bliske proze koja se odlikuje jednostavnom, a dinamičnom fabulom, oblikovanom u stilu pustolovnog zapleta...
Film je sniman između 1973. i 1976. Premijerno je prikazan u Bjelovaru 1976. godine. Iste godine prikazan je na Šibenskom dječjem festivalu i na Filmskom festivalu u Puli, gdje je osvojio nagradu publike "Jelen" kao prvi film za djecu koji je osvojio tu nagradu.
http://www.imdb.com/title/tt0076893/?ref_=fn_al_tt_1


Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

1970. Vladimir Tadej, 96 min. HR
Scenarij: Vladimir Tadej po romanu Mate Lovraka
Uloge: Mladen Vasary, Predrag Vukovic, Berislav Kokot, Adem Ćejvan, Boris Dvornik, Inge Appelt, Antun Nalis, Boris Vujović, Antun Vrdoljak
Grupa dječaka u malom mjestu obnavlja razrušeni stari mlin. Ipak, postoje i oni kojima njihov plan nikako ne odgovara… Već godinama seoska vodenica nije u pogonu, a središnji je problem mnogih seljaka. Oni za svoje potrebe moraju koristiti parni mlin što je u interesu vlasnika mlina. Seoski dječaci, na čelu s Perom, osnivaju Družbu i zadatak im je svoje slobodno vrijeme provesti obnavljajući vodenicu. Na tom putu očekuje ih niz pustolovina, pa čak i opasnost. Pero, Medo, Šilo i Milo Dijete četvorica su članova Družbe, ali i vrijedni dječaci. Ne boje se nikakvog fizičkog posla, a i znaju čuvati mnoge tajne. Njihova tajnovitost i pustolovni duh ovaj film će pretvoriti u niz uzbudljivih akcija.
Dječji filmski klasik zabavan je i svevremen film o prijateljstvu i snazi zajedništva pa je podjednako zanimljiv i mlađim i starijim generacijama.
http://www.imdb.com/title/tt0065666/?ref_=fn_al_nm_1a


Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

1953. Branko Bauer, 92 min. HR
Scenarij: Josip Barković, Branko Bauer (prema romanu „Bratovščina Sinjeg galeba“ Tone Seliškara)
Uloge: Suad Rizvanbegović, Tihomir Polanec, Darko Slivnjak, Boris Ivančić, Radovan Vučković, Anica Pozojević, Pavao Saćer, Antun Nalis, Viktor Bek, Nela Eržišnik
Dječak Ive s prijateljima se otisne na more, kako bi otplatio dugove u koje mu je zapao otac. Svoju brodicu nazovu Sinji galeb, a nakon nekog vremena padnu u oči pomorskim kriminalcima predvođenima Lorencom...
U debitantskom ostvarenju Sinji galeb, Branko Bauer snažno je navjestio svoj talent. Određena ‘škripavost’ na temeljnoj zanatskoj razini (posve razumljiva u to još pionirsko doba hrvatskog i jugoslavenskog igranog dugog metra) nadoknađena je maštovitom pričom, živopisnim likovima i ekspresivnim vizualnim stilom. Prvijencem i narednim ostvarenjem „Milioni na otoku“, Bauer je demonstrirao visoku kompetenciju u žanru filmova za djecu i omladinu, kojem će se, doduše u nešto manje izravnom obliku, vratiti u završnom razdoblju svog opusa filmovima „Zimovanje u Jakobsfeldu“ i „Salaš u Malom Ritu“ (odnosno glasovitoj seriji Salaš u Malom Ritu), kao i svom posljednjem ostvarenju „Boško Buha“. Film je 1954. prikazan na festivalima djeejeg filma u Mar del Plati i Veneciji... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0170583/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Yol, 1982. Şerif Gören / Yilmaz Güney, 114 min. TU
Scenarij: Yilmaz Güney
Uloge: Tarik Akan, Şerif Sezer, Halil Ergün, Meral Orsonhay, Necmettin Çobanoglu, Tuncay Akça, Hikmet Çelik
Pet robijaša odlazi na kratki dopust; Seyit putuje u izolirano kurdsko selo kako bi kaznio ženu zbog nevjere, Mehmet odlazi u posjet supruzi koja ga sumnjiči za bratovo ubojstvo, Omer dolaskom u rodno selo otkriva da ga teroriziraju vojne snage, a Yusuf i Mevlut putuju u posjet mladenki, odnosno zaručnici. Postepeno uviđaju da i izvan zatvorskih zidina vlada nepravda i ugnjetavanje...
Tipičan film najpoznatijega turskog autora Yilmaza Güneya, „Put“ je hvaljen kao oštra osuda konzervativnih društvenih struktura i turske patrijarhalne tradicije – junaci su na privremenoj slobodi, no gledatelj zajedno s njima otkriva da i izvan zatvorskih zidina vladaju nepravda i opresija. Prizori u kojima junaci putuju pustim i grubim krajolikom imaju, međutim, i autonomnu, nesimboličnu dojmljivost, za što je zaslužan i Şerif Gören – on je nadgledao snimanje prema preciznim uputama Yilmaza Güneya koji je pak nakon bijega iz turskog zatvora vodio montažu i obradu tih materijala u Švicarskoj... (enciklopedija.lzmk)
Tijekom priprema za snimanje filma „Sirotinja“ (Zavallilar, 1975), Yilmaz Güney, turski redatelj kurdskog porijekla, biva uhapšen zbog navodnog ubojstva suca tijekom fizičkog obračuna u jednom restoranu te osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, pa je film dovršio Atif Yilmaz. Redatelja je u istanbulskom zatvoru posjetio američki redatelj Elia Kazan, koji je u tisku izjavio da Güney živi u dobrim uvjetima te da vodi filmsku kompaniju, piše memoare, romane i scenarije. Po tim su scenarijima njegovi suradnici, sljedeći njegove upute, režirali filmove s kojima je postigao svoje najveće međunarodne uspjehe. Prvi takav film bio je „Stado“ (Sürü, 1978) u režiji Zekija Öktena, panorama suvremene Turske dana kroz priču o pastiru Sirvanu koji zbog želje da bolesnoj supruzi osigura potrebnu medicinsku skrb dolazi u sukob s ocem, da bi naposljetku s njima i stadom krenuo put Ankare. I sljedeće ostvarenje, film „Neprijatelj“ (Düşman, 1979), o nezaposlenom radniku koji je primoran prihvatiti posao trovača pasa lutalica zbog čega uskoro počinje imati noćne more, režirao je Zeki Ökten. 1979., nakon što je premješten u zatvor na otok u Mramornom moru, a knjiga koju je posvetio sinu zabranjena, bježi iz zatvora u Francusku gdje radi na montaži svog najvećeg međunarodnog uspjeha, filma „Put“ (Yol, 1982), kojega je prema njegovim uputama režirao Şerif Gören. Pričom o petorici političkih zatvorenika koji za kratka dopusta kreću u posjet rodbini i prijateljima, postepeno uviđajući da život izvan zatvorskih zidina nije ništa bolji, otvoreno progovara o suvremenoj Turskoj. Zlatnu palmu za najbolji film u Cannesu podijelio je s filmom „Nestali“ (1982) Coste Gavrasa, a u Turskoj je prikazan tek 1999. godine... (filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0084934/?ref_=fn_al_tt_2

1972. Obrad Gluščević, 90 min.HR
Scenarij: Stjepan Perović, Obrad Gluščević
Uloge: Slavko Štimac, Željko Mataija, Ivan Štimac, Boro Ivanišević, Smiljan Čičić, Smiljka Pavičić-Budak, Edo Peročević, Slavica Fila
Njemački ovčar, zaostao iz rata, pomalo je podivljao živjeći sam u planini. To je lički kraj s vukovima koji nerijetko seljanima napadaju ovce. Dječak Ranko uspije se sprijateljiti s divljim psom kojeg, po natpisu s medaljice na ogrlici, naziva Hund. Ostali seljani međutim za Hunda misle da je vuk te organiziraju na njega hajku...
Najčuveniji, najpopularniji i po mnogima najbolji hrvatski i jugoslavenski dječji film ikad snimljen, znameniti „Vuk samotnjak“ slojevito je ostvarenje podatno zanimljivim interpretacijskim mogućnostima, na primjer onoj o suodnosu prirodnog/divljeg i kultiviranog, ili o odnosu nekad zaraćenih strana i nasljeđu koje sa sobom u taj odnos donose. Svojim debitantskim nastupom proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario niz izuzetnih uloga (Specijalno vaspitanje, Sjećaš li se Dolly Bell). Na Pulskom festivalu „Vuk samotnjak“ nagrađen je Velikom srebrnom arenom za drugi najbolji film, a dobio je i nagradu publike Jelen... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0069478/?ref_=fn_al_tt_1


Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/


American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt

El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1


Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1


Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1


American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt


Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Les biches, 1968. Claude Chabrol, 100 min. FR
Scenarij: Paul Gégauff, Claude Chabrol
Uloge: Jean-Louis Trintignant, Jacqueline Sassard, Stéphane Audran, Nane Germon
Bogata i pomalo tajnovita ljepotica Frédérique, odjevena u crno, zavodi privlačnu mladu Why, siromašnu slikaricu opsjednutu košutama. Why sve više nalikuje mentorici, no obje se zaljubljuju u proračunatog arhitekta Paula. On bira Frédérique, pa je psihički labilna slikarica spremna na drastične poteze...
Film "Košute" označio je nov uspon u Chabrolovoj karijeri. Naime, radi se o vrlo uspjelom i provokativnom filmu za što su, osim redatelja, zaslužni njegov stalni scenarist Paul Gégauf i redateljevi omiljeni glumci, osobito Stéphane Audran. Film prikazuje nesvakidašnji ljubavni odnos koji je na prvi pogled neupitno homoseksualan, no on isključivo koristi redateljevom otkrivanju licemjerja i ispraznosti francuskog buržoaskog društva koje se zapravo cijelo vrijeme "dosađuje". Osim redateljeve preokupacije društvom, ovaj film na sjajan način ponire u duševni život fatalističkih, čak morbidnih likova sklonih prepuštanjima i opsesivnoj ljubomori. Atmosfera nelagode je, osim pomno razrađenim dijalozima, ostvarena i neočekivanim pokretima kamere te začudnim glazbenim naglascima. Mnogi su, uglavnom francuski, kritičari komentirali ideološko viđenje priče po kojoj marksistički intelektualci iskorištavaju pripadnike visokoga društva, dok ga siromašni (koje zastupa Jacqueline Sassard) prihvaćaju i neminovno su njegove žrtve. Za ovu ulogu Stéphane Audran osvojila je Srebrnog medvjeda na berlinskom festivalu 1968. godine.
http://www.imdb.com/title/tt0062728/?ref_=nv_sr_1


American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt

El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1


Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/


Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1


Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1


American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt


Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij: Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih. Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Črne ptice, 1967. Eduard Galić, 92 min. HR
Scenarij: Grgo Gamulin
Uloge: Voja Mirić, Fabijan Šovagović, Ivan Šubić, Vanja Drach, Ivo Serdar, Rade Šerbedžija, Relja Bašić
Pred kraj Drugog svjetskog rata ustaški upravitelji zatvora, suočeni s partizanskom ofenzivom, namjeravaju likvidirati partizanske zatvorenike. Zatvorenici počnu planirati bijeg…
Desetljećima zaboravljene „Crne ptice“ jedini je dugometražni igrani kinofilm Eduarda Galića - nastao je na marginama nezavisne filmske produkcije, kao film na hrvatskom jeziku u slovenskoj proizvodnji. Gledajući danas „Crne ptice“, prije svega vidimo film koji se sasvim uklapa u procvat modernističkih i autorskih poetika u jugoslavenskom novom filmu druge polovice 1960-ih, u svim rasponima od naturalizma crnog talasa do ekspresionizma slovenske črne serije, preko hrvatskoga diskretnog modernizma kao međuzone. Premda lokalna publika lako prepoznaje izvanfilmske reference, sam filmski svijet što ga gledamo na ekranu apstrahiran je, ritualiziran i formaliziran, u svojevrsnoj korelaciji ultimativnog zločina – Holokausta – koji prikazuje. Tako je Galić ostvario možda najbolji debi hrvatske kinematografije, s jedne strane klasični film bijega, s druge strane poetski film stanja, s treće strane zastrašujuća meditacija o ratnom zločinu, pri čemu bestjelesno oko što lebdi nad svijetom filma kao da priziva sve poznate teorijske rasprave o ne/prikazivosti Holokausta i etičnosti filmske slike. (Tomislav Šakić)
Dragulj ‘Crne ptice’ zaživjele su 43 godine nakon što su snimljene. Šerbedžija je u njima odigrao prvu veliku filmsku ulogu, a Šovagović zvuči upravo proročanski.. (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0061530/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/crne-ptice-nepoznati-film-ede-galica-o-ustasama-senzacija-na-sff-u/2308196/
http://www.archive.subversivefestival.com/subff2010/index_direkt_det.php?tekst_id=218&menu_id=35&sm_id=37&sd_id=80&spd=1

El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij: Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih. Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/


American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt


Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij: Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih. Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1


American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt


Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij: Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih. Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

SJEĆANJE NA MICHAELA CIMINA
Year of the Dragon, 1985. 134 min. US
Scenarij: Oliver Stone i Michael Cimino po istoimenom romanu Roberta Daleya
Uloge: Mickey Rourke, John Lone, Ariane
Stanley White, najodlikovaniji njujorški policajac, premješten je u kinesku četvrt. Progonjen sjećanjima iz vijetnamskog rata ovaj bjesni muškarac pred sebe stavlja nemoguć zadatak - uništiti kinesku mafiju. Na putu mu stoji Joey Tai, izrazito okrutni mladi mafijaš koji ne preza ni pred čim kako bi zavladao podzemljem...
Neo-noir action classic... (cinephiliabeyond.org)
Mladi Rourke je u svemu tome, makar katkad okružen daleko slabijim talentima, fantastičan kao tipični antiheroj krimi-akcijade osamdesetih – Poljak iz Brookylna, vijetnamski veteran koji postaje drtiharijevski policajac, dražesni seronja i rezignirani idealist s misijom čišćenja njujorške Kineske četvrti od trijada, iako nitko u gradskoj upravi ne priznaje njihovo postojanje... (zuti-titl.com)
Jednom davno, Michael Cimino je bio velika nada američkog filma. Snimio je „Deer Huntera“ i sva vrata su mu bila otvorena. Mickey Rourke također je imao predispozicije da bude jak glumački igrač na holivudskom nebu. Što se u međuvremenu dogodilo? Cimino je snimio „Heaven’s Gate“. Umjesto megalomanski epskog vesterna dobio se epski flop koji mu je zakucao karijeru o prašnjavi pod odakle se nikad više nije podigao. Mickey se volio zajebavati uokolo, pa se od Handsome Mickeyja pretvorio u Marva iz „Sin Cityja“. O, sranje, on ga je i glumio. Namjerno sam zloban. No, Mickey, koji je imao karizmu, nikad nije našao pravi projekt da ga izdigne na pravu razinu, a Cimino više nije imao toliko dugačak povodac kao u vrijeme „Heaven’s Gatea“, pa su se njih dva činila kao savršeni spoj. Karizma i redateljsko umijeće trebalo je rezultirati nečim zanimljivim. I uistinu jest, ako ćemo govoriti pravo - „Godina Zmaja“ pošten je i fer kriminalistički film... (deckardovkutak.wordpress.com)
Remek-djelo 80-ih, podcijenjeno do bola do danas... Rourke u svojoj najboljoj ulozi (po meni), sadrži par antologijskih scena od kojih vam se kičma ježi zbog ljepote... (dalal/forum.hr)
MICHAEL CIMINO JE JEDAN OD BITNIH AUTORA AMERIČKE KINEMATOGRAFIJE U DRUGOJ POLOVICI DVADESETOG STOLJEĆA I TO NE SAMO ZBOG „LOVCA NA JELENE“
http://kinotuskanac.hr/article/lovac-na-uspjeh
UBIO JE NOVI HOLLYWOOD, ALI „LOVAC NA JELENE“ PA ČAK I „VRATA RAJA“ ANTOLOGIJSKI SU FILMOVI
http://trusty.hr/scena/film/316-cimino-na-ponovno-gledanje-bio-je-lud-ubio-je-novi-hollywood-ali-lovac-na-jelene-pa-cak-i-vrata-raja-odlicni-su-filmovi.html

PODSJETNIK NA KARIJERU BRUCEA WILLISA
Die Hard, 1988. John McTiernan, 131 min. US
Scenarij: Steven E. de Souza, Jeb Stuart
Uloge: Bruce Willis, Bonnie Bedelia, Alan Rickman, Alexander Godunov, Reginald VelJohnson, Paul Gleason, William Atherton
„Umri muški“ je film i o strahu – o strahu jedne nacije (koja je na vrhuncu moći) od nepoznatog....
Willis je karizmatični policajac John McClane koji na Badnjak dolazi iz New Yorka u Los Angeles kako bi u obiteljskom krugu proveo blagdane. Dolazi u zgradu korporacije Naikatomi na prijem priređen na radnom mjestu bolje mu polovice. Nedugo zatim kontrolu nad zgradom preuzimaju teroristi na čelu sa Hansom Gruberom (izvrsni Alan Rickman), sofisticirani, inteligentni i hladnokrvni kriminalac. Svi koji su se u tom zatekli postaju taoci i jamac da će se ispuniti zahtjevi terorista koji su se namjerili na 600 mil. USD obveznica smještenih u trezoru koji se nalaze u zgradi. To je, naravno, zadatak za FBI no stvar u svoje ruke uzima John McClane koji postaje prototip modernog antijunaka, policajca u potkošulji... i tu počinje zabava!
Film koji je od glavnog glumca serije 'Slučajni partneri' stvorio akcijskog junaka koji se s teroristima nosi na samo sebi svojstven 'McClane' način. Film je snimljen prema romanu 'Nothing Last Forever' Rodericka Thorpa, nastavku knjige 'Detektiv' u čijoj se ekranizaciji 1968. pojavio Frank Sinatra. Nakon što su brojni, tada daleko razvikaniji kolege poput Schwarzennegera i Eastwooda odbile ulogu ista je pripala ne odveć poznatom Bruceu Willisu. Ostalo je povijest.
„Umri muški“ predstavlja kamen-temeljac akcijskog žanra, a ono što ga posebno krasi je zaokružena psihologija glavnog lika koji ne predstavlja stroj za borbu, već „malog“ čovjeka koji uspijeva u naizgled nemogućem – izboriti se sa nadmoćnim neprijateljem...
John McClane, vjerojatno jedan od najpoznatijih filmskih (anti) junaka svih vremena, krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme. Čovjek od malo riječi, ali zato jak na djelima, koji zna "ubosti" svog protivnika tamo gdje najviše boli, što sarkastičnim upadicama što svojim pištoljem ili šakama. A tu je i fenomenalni Alan Rickman kao također jedan od najpoznatijih filmskih negativaca ikada - Hans Gruber... (dragonrage/filmski.net)
Maestralan i bezvremenski akcijski klasik! (blazi 17/filmski/net)
Malo je filmova koji uspiju napraviti to da negativac bude zanimljiviji od pozitivca, stvarno malo, a „Die Hard“ svakako ulazi u tu kategoriju. Nije da se nismo nagledali već svakojakih bad guysa, od onih bezveznih, pa do onih uglađenih, ali, iako su neki bili zanimljivi nikad nisu uspjeli zasjeniti glavnu facu. Rickmanu je to pošlo za rukom, a još je bolja stvar da mu je to bila prva važnija uloga... (deckardovkutak.wordpress.com)
http://www.imdb.com/title/tt0095016/?ref_=fn_al_tt_1

Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij: Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
„Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
„Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on! Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij: Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
„Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
„Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on! Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

(EVROPSKI) KINO KLUB
Die Blechtrommel, 1979. Volker Schlöndorff, 142 min. DE
Scenarij: Jean-Claude Carriere, Volker Schlöndorff, Franz Seitz i Günter Grass (prema vlastitom romanu),
Uloge: Mario Adorf, Angela Winkler, David Bennent, Katharina Thalbach, Daniel Olbrychski
Trogodišnji Oskar odbija odrasti i ući u iskvareni i zastrašujući svijet odraslih u kojem nacisti preuzimaju vlast, a razbor ima sve manju vrijednost. Ne odvaja se od svog limenog bubnja kojim iritira odrasle, a ako mu ga netko pokuša oduzeti, vrištanjem lomi stakla.
Ovo vizualno fascinantno ostvarenje jasnoću klasičnog izlaganja povezuje s poetikom alegorije te iracionalnom logikom sna, čemu je vjerojatno pridonio i Jean-Claude Carrière, čest scenaristički suradnik Luisa Buñuela. Film se odlikuje domišljatim i vještim pronalaženjem vizualnih pandana strukturama književnog predloška, jednoga od najcjenjenijih romana novije njemačke književnosti, u čemu je izravan oslonac pružila likovna i filmska tradicija ekspresionizma. Groteskni su prizori brojni, a junak patuljak uvjetuje što se u znatnom dijelu izlaganja točka promatranja nalazi otprilike u visini koljena odrasla čovjeka, dok je prilično odbojnom prikazana i seksualnost likova. Kritika je osobito hvalila suptilno balansiranje na granici fantastike u scenama kakva je ona u kojoj je Oskar začet te scena na nacističkom mitingu. Među nagradama izdvajaju se Zlatna palma u Cannesu (ex aequo) te Oscar za film na stranom jeziku. (Nikica Gilić, Filmski leksikon)
„Limeni bubanj“ je roman njemačkog književnika Günter Grassa iz 1959. godine. Napisan je kao dio Dancinške (Gdanjske) trilogije i jedno je od najvećih djela moderne poslijeratne njemačke literature.
http://www.imdb.com/title/tt0078875/?ref_=nv_sr_1

SJEĆANJE NA ALANA RICKMANA
Dogma, 1999. Kevin Smith, 130 min. US
Scenarij: Kevin Smith
Uloge: Ben Affleck, Matt Damon, Linda Fiorentino, Salma Hayek, Jason Lee, Alan Rickman, Chris Rock
Glavna junakinja filma je Bethany, cinična uposlenica klinike za abortuse, kojoj se jedne noći ukazuje Metatron,
anđeo koji služi kao Glas Božji te joj saopći kako kao daleki potomak Isusa Krista mora krenuti na misiju spasavanja čovječanstva. Naime, kardinal Glick u New Jerseyu je u nastojanju da učini katolicizam modernim i popularnim ponudio oprost grijeha svima koji posjete crkvu. Tu su vijest čuli Loki i Bartleby, dvojica anđela koje je Bog prognao na Zemlju, te u tome vide priliku da se vrate na nebo. Problem je u tome što je Bog nepogrešiv, pa bi izigravanje njegove volje izazvalo propast svega. Bethany mora zaustaviti dva anđela u njihovoj misiji, a pri tome će joj pomoći sijaset bizarnih likova - Jay i Silent Bob, dva sitna dilera; Rufus, trinaesti apostol koji je izbačen iz Biblije zato što je crnac; te Serendipity, muza koja zarađuje za život u striptiz-baru. Azrael, jos jedan pali anđeo, pak ima neke svoje planove, pa je spreman tu veselu družinu zaustaviti sa svojom hordom demona.
Kevin Smith je scenarij za „Dogmu“ napisao još davno prije nego što je snimio svoj slavni prvijenac „Trgovce“.
Iako su mnogi katolički fundamentalisti napali film kao vrijeđanje njihovih vjerskih osjećaja, sam Smith je za sebe tvrdio da je katolik, te da je film manje napad na vjeru kao takvu, koliko na način na koji je ona kroz praktično djelovanje Katoličke crkve u posljednje vrijeme postala udaljena od modernih vjernika.
U ulozi Velikog Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog nastupale su žene, pripadnici crne rase, a redatelji su konzervativnim kršćanskim krugovima i inače dizali tlak i nekonvencionalnim prikazom Božje osobnosti. Mnoštvo je razloga zašto su najkonzervativniji teološki krugovi, posebno katolički, pošizili na ulogu Alanis Morissette u filmu "Dogma". Neovisno o tome što kanadska glazbenica potječe iz katoličke obitelji. Problem je u tome što je ona žena. Koliko god to bilo besmisleno, jer Bog ne može imati spol. Problem nastaje u patrijarhalnom naslijeđu kršćanstva, dotle da metafora Crkve kao božje nevjeste dobiva dodatne nezgodne konotacije ukoliko Boga u filmu tumači glumica... (10 najbolje odigranih uloga boga / express.hr)
U ovom filmu o kojem se zapravo previše govorilo ono najbolje izvukli su glumci. To osobito važi za Lindu Fiorentino koja prekrasno stari, uvijek šarmantnog Rickmana i za Afflecka koji je svom liku dao crtu dramske, buntovne grozničavosti. Sve u svemu, „Dogma“ je benigni šašavi filmić bez specifične težine, infantilna igrarija koja međutim doista nije uvredljiva... (Jurica PAVIČIĆ, SD)
http://www.imdb.com/title/tt0120655/?ref_=nv_sr_1
SJEĆANJE NA ALANA RICKMANA
U svima filmovima zamjetno je Rickmanovo zaleđe šekspirijanskog glumca širokog zamaha i upečatljive geste, jer je sve svoje likove, makar ponekad bili i slabo napisani, tumačio s osloncem na njihove ljudske osobine i mane... (Josip Grozdanić/hfs)
http://kinotuskanac.hr/article/umjetnik-raskosna-dara

Secret Art Cinema novi je filmski program posvećen umjetnosti.
Zašto Secret Art Cinema? Jer mi volimo kreativno pa vas vodimo u filmsko-umjetničku avanturu koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju ništa o filmu koji će gledati. Naslov filma ostaje tajna sve do početka projekcije. Jeste li spremni prepustiti se iznenađenju?
Budite sigurni, za vas smo pripremili niz zanimljivih filmova o sjajnim arhitektima, dizajnerima, umjetnicima i zanatlijama. Njihova svjedočanstva o nama poznatim ili potpuno nepoznatim kreacijama u formi filma. Umjetnost se s umjetnošću susreće, isprepliće i komunicira u vremenu i prostoru, na svim razinama i u svim kulturama.
Projekt Secret Art Cinema na kreativan i izravan način povezuje filmske gledatelje sa značajnim umjetničkim djelima.
Nakon prve tajne projekcije 8. veljače 2017. u Osijeku, Rijeci i Splitu, avantura će se nastaviti i na drugim lokacijama u Hrvatskoj. Gledat ćemo filmove na temu umjetnosti. Recentne, zanimljive i u Hrvatskoj još neprikazane, filmove istaknutih autora o pothvatima nadarenih, a često i genijalnih autora.
Pozvani su svi, dolazak je za ljubitelje umjetnosti obavezan a ulaz slobodan.
VOLIM(O) KREATIVNO!

Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/


The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1


In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu koja će imati tragične posljedice...
„Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda” gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4


The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1


The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1


The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1

(EVROPSKI) KINO KLUB
Idi i smotri, 1985. Elem Klimov, 142 min. SSSR
Scenarij: Ales Adamovich, Elem Klimov
Uloge: Aleksej Kravčenko, Olga Mironova, Ljubomir Lauciavicius, Vladas Bagdonas, Juris Lumiste, Viktor Lorents, Kazimir Rabecki, Evgenij Tiličejev, Aleksandr Berda
Četrnaestogodišnjak Florja ukrade pušku mrtvom vojniku te se pridruži partizanima u borbi protiv nacista u Bjelorusiji, da bi potom iskusio sve strahote rata te svjedočio razaranjima i pogubljenjima apokaliptičnih razmjera koja vrhunac dosežu u brutalnim i šokantnim prizorima paljenja sela i klanja stanovništva…
Bez pretjerane simbolike i estetizacije, Klimov je prikazom surovog, prljavog, krvavog rata, viđenog kroz oči četrnaestogodišnjaka koji suočen s užasom genocida i potpunim rasapom čovječnosti od nevinog dječaka postaje traumatizirano i starmalo ljudsko biće, kreirao djelo emocionalna učinka rijetko dosegnuta u povijesti kinematografije, djelo čiji prizori godinama ostaju u zornom sjećanju gledatelja, odnosno djelo koje se s pravom može smatrati možda i najboljim ratnim filmom ikada snimljenim... (hfs/filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0091251/?ref_=nv_sr_1


ŠKOLSKA PROJEKCIJA
Uzbuna na zelenom vrhu, 2017.
2017. Čejen Černić, 81 min. HR
Scenarij: Hana Jušić prema romanu Ivana Kušana
Uloge: Marko Tocilj, Alex Rakos, Jan Pentek, Tin Gregoric, Jakov Piljek, Lucija Philips
„Uzbuna na Zelenom Vrhu“ prati uzbudljive događaje u životu Ratka Milića - Koka prije njegova preseljenja u Zagreb. Koko i njegovi prijatelji provode ljetne praznike igrajući se na obalama jezera uz idilični Zeleni Vrh. Tu prazničku idilu iznenada narušava niz misterioznih pljački i razbojstava počinjenih pod okriljem noći. Kao i uvijek, Koko i prijatelji odlučuju "malo uskočiti" odraslima i uzimaju stvari u svoje ruke...
Prednastavak filmova nastalih prema romanima Ivana Kušana (Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Ljubav ili smrt).
Roman “Uzbuna na Zelenom Vrhu” je kriminalistički roman za mlade o skupini dječaka s mjestom radnje na periferiji velikog grada. „Uzbuna na Zelenom Vrhu“prvi je od Kušanovih dječjih romana, a ubrzo nakon što je objavljen postaje nezaobilaznom literaturom na popisu lektira za školu...
http://www.imdb.com/title/tt6484954/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.uzbunanazelenomvrhu.hr/en/

Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij: Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
„Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
„Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on! Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1

Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij: Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
„Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
„Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on! Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1

El espíritu de la colmena, 1973. Víctor Erice, 97 min. ES
Scenarij: Víctor Erice, Ángel Fernández Santos, Francisco J. Querejeta
Uloge: Fernando Fernán-Gómez, Teresa Gimpera, Ana Torrent, Isabel Telleria, Juan Francisco Margallo, Ketty de la Cámara
1940. u malo kastiljsko selo stiže putujuće kino koje prikazuje film „Frankenstein“ (1931). Dok otac provodi vrijeme proučavajući pčele i slušajući radio, a majka pišući pisma nepoznatom muškarcu u Francuskoj, šestogodišnja djevojčica Ana, potaknuta snažnim dojmom koji je na nju ostavio film, tumačenjima starije sestre Isabel i boravkom stranca u napuštenoj kući, gubi granicu između zbilje i fantazije te se daje u potragu za duhom...
Cjelovečernji prvijenac Victora Ericea, s radnjom smještenom u malo kastiljsko selo 1940., priča je o šestogodišnjoj djevojčici Ani koja nakon projekcije „Frankensteina“, potaknuta snažnim dojmom koji je na nju ostavio film, tumačenjima starije sestre Isabel i boravkom stranca u napuštenoj kući, počinje gubiti granicu između zbilje i fantazije te se daje u potragu za duhom. Zbog ekspresivne fotografije Luisa Cuadradoa (koji je tijekom snimanja filma patio od progresivne sljepoće!), suptilne varijacije svjetla i sjene, upečatljivih kompozicija, režijske umješnosti, autentičnih lokacija, izvrsne atmosfere te nezaboravne izražajnosti Ane Torrent, ovaj se portret odrastanja sa suptilnim evokacijama na frankistički režim, nagrađen Zlatnom školjkom za najbolji film na festivalu u San Sebastiánu, drži vrhunskim ostvarenjem španjolske kinematografije... (hfs/filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0070040/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

SJEĆANJE NA MICHAELA CIMINA
The Deer Hunter, 1978. 183 min. US
Scenarij: Deric Washburn
Uloge: Robert De Niro, Christopher Walken, John Savage, John Cazale, Meryl Streep
1968. Clairton, američka provincija. Michael, Steven i Nick su trojica nerazdvojnih prijatelja koji su pozvani da se bore u Vijetnamu. Netom prije odlaska Steven oženi trudnu Angelu a svadbena je zabava ujedno i oproštajna za mladiće. U ratnom užasu bivaju zarobljeni te prepušteni na milost i nemilost Vijetkonga koji za njih smišlja dijabolične igrice. Scena ruskog ruleta jedna je od najčuvenijih i najpotresnijih u povijesti filmske umjetnosti. Iskustva iz rata zauvijek će se odraziti na živote mladića a neki od njih kući se uopće neće vratiti.
“Lovac na jelene“ bio je prvi i najkontroverzniji kino film nekog velikog holivudskog studija koji je kritizirao američku umiješanost u Vijetnamski sukob nakon 1975. godine kada je rat službeno završio.1979. godine “Lovac na jelene“ je osvojio Oscare za najbolju režiju, sporednog glumca (C.Walken), zvuk, montažu i najbolji film.
Jedan od prvih filmova koji od polovice 1970-ih prekidaju tzv. razdoblje znakovite šutnje o iskustvima vezanim za Vijetnamski rat. Uvjerljivim opisom ambivalentnosti američkih osjećaja u razdoblju postvijetnamske moralne krize, pomalo pretencioznim analogijama i kontroverznim tretmanom Vijetnamaca, otvorio je poprište ideoloških rasprava u kojima je negirano da je riječ o antiratnom filmu, kakav je evidentno bio konkurentski “Povratak ratnika” (Hal Ashby, 1978). Michael Cimino neosporno ne ispituje uzroke rata, nego njegove razorne učinke na psihu i egzistenciju protagonista. Pritom sklonost prema slavenskim motivima, epskoj naraciji, emocionalnoj povišenosti i masovnim ritualima katkad potencira do ruba pompoznosti, npr. u raskošnoj i briljantno snimljenoj, ali razvučenoj sceni vjenčanja. Ipak, u vizualno dojmljivom, etnografski obogaćenom filmu uspijeva stvoriti autentičnu atmosferu provincijskog života umnogome neasimilirane izolirane supkulture, a posebice se izdvaja središnja scena ruskog ruleta (pogrešno osporavana zbog upitne povijesne vjerodostojnosti) u kojoj je metaforično prikazana brutalnost ratovanja. Pokazujući spremnost Hollywooda za suočavanje s Vijetnamskim ratom i odavanje priznanja novom redateljskom naraštaju, američka Akademija nagradila je film Oscarima za najbolji film, režiju, sporednu mušku ulogu (Walken), montažu (Peter Zinner) i zvuk (Richard Portman, William McCaughey, Aaron Rochin, Darin Knight). Filmom je Cimino postao redateljska zvijezda s punom kreativnom slobodom koju je iskoristio snimajući sljedeći film, “Vrata raja”. (D. Primorac / Filmski leksikon)
U svojoj kritici ugledni Roger Ebert branio je umjetničku slobodu ruskog ruleta: "To je organizirajući simbol filma: sve što možete vjerovati u vezi igre, u vezi njezinog namjernog nasilja, u vezi toga kako ta igra dira duševno zdravlje ljudi koji su je prisiljeni igrati može se primijeniti na rat općenito. To je briljantan simbol zbog toga što, u kontekstu priče, on čini svaku ideološku izjavu u vezi rata potpuno nebitnom... “
Postojale su žalbe na film budući da pripadnici vojske Sjevernog Vijetnama nikada nisu koristili ruski rulet za svoju zabavu. Također se govorilo da su scene u Sajgonu izmišljene ili umišljene te da su De Niro, Christopher Walken i John Savage prestari za služenje vojnog roka u Vijetnamu. Tri desetljeća kasnije, 'imaginacija' kao da je utišala sve te kritike... a “Lovac na jelene” i dalje je jedan od najvećih američkih filmova ikad snimljenih... (David Thomson)
http://www.imdb.com/title/tt0077416/?ref_=nv_sr_1
MICHAEL CIMINO JE JEDAN OD BITNIH AUTORA AMERIČKE KINEMATOGRAFIJE U DRUGOJ POLOVICI DVADESETOG STOLJEĆA I TO NE SAMO ZBOG „LOVCA NA JELENE“
http://kinotuskanac.hr/article/lovac-na-uspjeh
UBIO JE NOVI HOLLYWOOD, ALI „LOVAC NA JELENE“ PA ČAK I „VRATA RAJA“ ANTOLOGIJSKI SU FILMOVI
http://trusty.hr/scena/film/316-cimino-na-ponovno-gledanje-bio-je-lud-ubio-je-novi-hollywood-ali-lovac-na-jelene-pa-cak-i-vrata-raja-odlicni-su-filmovi.html

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)


The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

Silvio Spalatino, 2014. Stipe Božić, 31 min. HR
25. 9. 1943., sedamnaest dana nakon pada Italije, na dan ulaska njemačkih vojnika u Split, oko stotinu Splićanki navodno se udalo za talijanske vojnike. Toga se je dana Vesna Dumanić-Šulenta udala za talijanskog vojnika po imenu Giuseppe De Stefani. Međutim, ubrzo su ih Njemci deportirali u radni logor Christian-stadt am Baber, u Njemačku, gdje se je rodio njihov sin Silvio. Silviova majka ubrzo umire a ocu se nakon toga također gubi trag pa je Silvio završio u jednom talijanskom sirotištu. Silvio godinama bezuspješno pokušava naći svoje korjene. U istraživanje se slučajno uključio splitski liječnik Nadan Petri kojeg je trag vodio k Matičnom uredu u Splitu gdje je iz knjige vjenčanih doznao za vjenčanje Silviove majke Vesne Dumanić-Šulenta (r. 1913.) i oca Giuseppea De Stefanija (r. 1927.), talijanskog vojnika, u Splitskoj crkvi Sv. Petra koja je kasnije razrušena u bombardiranju. Nakon više od 70 godina, na dan ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju, Silvijo stiže u Split i na groblju Lovrinac pronalazi grob majčinih roditelja.
Producent: Joško Blajić; snimatelji: Iva Božić, Stipe Božić i Nikša Rušić; montaža: Stipe Božić; glazba: Joško Koludrović; prijevodi: Elizabeta Garber; suradnik na scenariju: Nadan Petri PRODUCENTSKA UDRUGA JOSIP BEPO KARAMAN

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1


2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
2016. Andrejka V.Skračić, 60 min. HR
Suzana je mama dvoje djece (Vane i Jere), žena koja voli i podupire svoga supruga Bartula, brine se o domu te se u slobodno vrijeme - ako i kada ga ima – bavi stvaranjem filmova. Unatoč svemu, Hrvatski zavod za zapošljavanje i okolina tretiraju je kao nezaposlenu osobu. To je jako deprimira i ponižava jer je zauzeta po cijeli dan. Ta nepravedna situacija u njoj potakne potrebu da o tome napravi film.
Tako pratimo jedan njezin običan dan u 24 scene (što predstavlja 24 sata, odnosno 24 slika u sekundi). U svakoj od njih je uhvaćen neki aspekt Suzaninog života: od realnosti i odgovornosti, do snova, čežnji ispovijesti... Ona se rano ustaje, hrani djecu, suši robu, odlazi na HZZZ i na tržnicu, kuha, razmišlja o svojem položaju i životnim vrijednostima, budi se noću da utješi dijete, podnosi nerazumijevanje okoline, bezuspješno pokušava naći sredstva za svoj projekt. Navečer, umorna i nenaspavana ali nadahnuta ljepotom prirode, stihovima E. Dickenson i scenama A. Tarkovskog, Suzana odlučuje snimiti film vlastitim snagama.
Film je posvećen majčinstvu i stvaralaštvu žene.

... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Manhattan, 1979. Woody Allen, 96 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Mariel Hemingway, Michael Murphy, Meryl Streep
Woody Allen je Isaac, 42godišnji pisac TV scenarija koji živi na Manhattanu. Jednostavno rečeno Isaac je nezadovoljan životom. Zapeo je na poslu koji ne može smisliti dok mu se bivša žena lezbijka odselila drugoj ženi te se bacila se u spisateljske vode. To ne bi bilo toliko strašno da njezina prva knjiga koju upravo piše ne govori o njihovoj turbulentnoj vezi. U međuvremenu se okrenuo novoj vezi s prelijepom Tracy koja ga jednostavno obožava, no osjećaj nije obostran, a ima i još jedan detalj vrijedan spomena. Ona je, naime, 17godišnjakinja zaokupljena školskim obvezama. Do dramatičnog zaokreta u Isaacovom životu doći će kada ga najbolji prijatelj Yala upozna sa svojom ljubavnicom Mary...
Na trenutke nisam mogao pobjeći od osjećaja da gledam tisuću razglednica kako netko brzo niže na ekranu, snimke čovjeka koji svojim fotoaparatom vodi ljubav s gradom, s romantičnim šetalištima ispod starinskih uličnih svjetiljaka, njegovom veličanstvenom panoramom na mjesečini. Pričajući o uspjelim i, još više, manje uspjelim ljubavima među gradskim intelektualcima srednje klase, Allen istovremeno priča o ljubavi prema gradu, bilo već spomenutim kadrovima, plesom svjetla i sjena, često korištenom glazbom rođenog Njujorčanina Gershwina, ili čak samim likom koji tumači – osobom koja „ne može ostaviti New York jer ne bi preživjela nigdje drugdje“. Možemo mirne savjesti reći da je romansa između Isaaca i njegova grada, dakle, ujedno i najstabilnija, najsretnija od svih veza na „Manhattanu“. (Sven Mikulec, FAK)
Uz uspio snimateljski rad te duhovit i slojevit scenarij, razigrana glumačka ekipa obogaćuje jedan od redateljevih najcjenjenijih filmova, hvaljen i zbog vješta izazivanja gledateljskih emocija te komičnih učinaka... (Nikica Gilić, HFL)
http://www.imdb.com/title/tt0079522/?ref_=nv_sr_3

... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Annie Hall, 1977. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij: Woody Allen, Marshall Brickman
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Carol Kane, Paul Simon
Jedan od najpoznatijih filmova Woodyja Allena dijelom je autobiografska priča i njegova najuspješnija filmska suradnja s Diane Keaton, tadašnjom partnericom i u privatnom životu. Woody tumači četrdesetogodišnjeg komičara Alvyja, neurotična intelektualca iz New Yorka koji se prisjeća veze s Annie Hall. Veza je prekinuta i on pokušava shvatiti što je pošlo po krivu...
Zato je „Annie Hall“, čije menhetenske manire inkarnira njegova muza Diane Keaton, sveden na seriju sumanutih anegdota o egzistencijalnim strahovima, masturbaciji, snifanju kokaina, odlascima u kino, psihoanalizi itd. One-lineri su oštri poput najoštrijega žileta. A Keaton je u ovom filmu postala ikona stila, pa su njene jakne od tweeda, kaki hlače, bijela košulja, kravata i crni prsluk postali ono što je za Audrey Hepburn bila mala crna haljina... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0075686/?ref_=nv_sr_1

OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US
Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1

OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Otto e mezzo, 1963. Federico Fellini, 138 min. IT/FR
Scenarij: Federico Fellini, Ennio Flaiano, Tulio Pinelli, Brunello Rondi
Glazba: Nino Rota
Uloge: Marcello Mastroianni, Claudia Cardinale, Anouk Aimee, Sandra Milo
Slavni redatelj Guido Anselmi budi se nakon tjeskobna, klaustrofobična i akrofobična sna. Oporavlja se pred snimanje novoga filma, projekta koji ga ispunjava potpunom nesigurnošću. I dok teku završne pripreme za realizaciju filma o čijem sadržaju još uvijek dvoji, njegovo stanje pogoršavaju nerazriješeni odnosi sa ženama – suprugom Luisom i ljubavnicom Carlom. Producenti ga požuruju, kritičari ispunjavaju sumnjama, novinari su sve nasrtljiviji, pa se njegov doživljaj stvarnosti sve više prepleće sa snovima i vizijama, a sadašnjost s prošlošću...
2 osvojena Oscara (najbolji strani film, kostimi) i 3 nominacije (najbolja scenografija, režija, scenarij)
Originalan, složeno strukturiran, izražajno vrlo bogat, s autorovim specifičnim darom zapažanja, film je bio gotovo aklamacijski prihvaćen, posebno stoga jer je u razdoblju trijumfa autorskog filma upozorio na mogućnosti autorova izravnijeg komuniciranja s publikom i u mediju igr. filma; Fellini je tim djelom postao »redatelj superzvijezda... (Ante Peterlić, HFL)
Federico Fellini je bio tako nevjerojatno kreativan da je, kada je postao mentalno blokiran, pretvorio tu svoju unutrašnju borbu u fenomenalno remek-djelo samoanalize… Nakon “Slatkog života” (1960.), Fellini nije znao što učiniti sljedeće. Stekao je uspjeh, slavu i reputaciju o kojoj je sanjao, a to ga je prestrašilo. Njegov um je bio tornado vlastite sumnje u sebe, ambicije, izgorijevanja i krivnje, te je pao u dubine za svoj sljedeći film, koji je obilježio tranziciju prema neobičnim, apstraktnim prizorima…Kroz Guida, Fellini je prepoznao gorku istinu o čovječanstvu; nakon dostizanja nekog potpunog ispunjenja – bilo to romantične ili poslovne prirode – pohlepni um čovjeka samo traži još više. Bio je to genij Fellinija da uhvati unutrašnju borbu za našu meditaciju i zabavu... (Phil Villarreal, Arizona Daily Star)
Nekako, ovaj film je više od zastarjele krize umjetnika koji kontemplira. To je više o nesposobnosti svih nas da pronađemo smisao u našim životima, stavimo ga u kontekst i dođemo sa nečim značajnim... (Desson Thompson, San Francisco Cronicle)
8 1/2 je najbolji film ikada snimljen o snimanju filma… Vidio sam ga više puta, a moja naklonost za film samo raste. On čini ono što je nemoguće; Fellini je čarobnjak koji razgovara, otkriva, objašnjava i razrađuje svoje trikove, dok nas istodobno još uvijek zavarava s njima. Pravi se da ne zna što želi ili kako da to ostvari, a film dokazuje da točno zna... (Roger Ebert, Chicago Sun)
http://www.imdb.com/title/tt0056801/?ref_=nv_sr_1

Il ragazzo invisibile, 2014. Gabriele Salvatores, 100 min. IT/FR/EI
Scenarij: Alessandro Fabbri, Ludovica Rampoldi, Stefano Sardo
Uloge: Ludovico Girardello, Valeria Golino, Fabrizio Bentivoglio
Michele je trinaestogodišnji, sramežljivi dječak koji odrasta u mirnom morskom gradiću. Zaljubljen je u djevojčicu Stellu te se nada kako će ga ona primijetiti iako osjeća kako je ona u potpunosti nesvjesna njegove prisutnosti. Jednog sasvim običnog i po ničemu posebnog dana Michele se pogleda u ogledalo te otkriva nešto vrlo neobično – postao je nevidljiv. Zajedno s otkrićem da je nevidljiv stiže i nevjerojatna avantura...
Film je osvojio Nagradu mlade publike za najbolji evropski film za djecu i mlade koju dodjeljuje Evropska filmska akademija: Najbolji film bira mladi žiri iz 25 europskih gradova.
http://www.imdb.com/title/tt3078296/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1


Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

Czlowiek z marmuru, 1977. 165 min. PL
Scenarij: Aleksander Scibor-Rylski
Uloge: Jerzy Radziwilowicz, Krystyna Janda, Tadeusz Lomnicki, Jacek Lomnicki, Michal Tarkowski
Agnieszka, mlada studentica režije, radi istraživanje za diplomski ispit, dokumentarni film o zidaru Birkutu, radničkom junaku iz pedesetih godina koji je kasnije netragom nestao. Tijekom istrage i razgovora s njegovim poznanicima, suprugom te redateljem tadašnjeg filma o Birkutu, na površinu polako izlazi stvaran života junaka i ljudi koji su stvorili sliku o njemu za javnost. Nakon što mit i propaganda ustupe mjesto neugodnoj istini, Agnieszka se susreće sa cenzurom.
Film je u Cannesu 1978. dobio Zlatnu palmu, no još je značajniji bio njegov odjek u Poljskoj, tako da su radnici brodogradilišta u Gdanjsku (začetnici „Solidarnosti“) za vrijeme prosvjeda 1980. tražili od Wajde nastavak, pa mu je to bio najvjerojatnije glavni poticaj za snimanje „Čovjeka od željeza“.
SJEĆANJE NA ANDRZEJA WAJDU
Velikan poljske kinematografije Andrzej Wajda jedan je od najznačajnijih evropskih redatelja druge polovice dvadesetog stoljeća, pa se mnogima, posebice u nas gdje njegovih filmova na redovnom kino-repertoaru nije dugo bilo, činilo da je on klasik koji pripada povijesti. U bogatu opusu stvaranom tijekom šest desetljeća poneko iznimno vrijedno djelo ostvario je čak i u razdobljima kada se činilo da više nije na samom vrhu. U drugoj polovici pedesetih stvorio je više remek-djela vinuvši se u vrh evropske kinematografije. U sedamdesetim je kao neosporna nacionalna filmska i kulturna veličina radio izrazito društveno-kritične filmove postajući glas savjesti svoje domovine čega su bili svjesni i predstavnici vlasti tako da je nekoliko ministara kulture odobrilo njegove filmske projekte, svjesni da će zbog ideološke „krivnje“ nakon toga morati predati ostavku... (Tomislav Kurelec/HFS)

Popiól i diament, 1958. 103 min. PL
Scenarij: Jerzy Andrzejewski (po vlastitom romanu), J.J. Waggener i Andrzej Wajda
Uloge: Zbigniew Cybulski, Ewa Krzyzewska, Waclaw Zastrzezynski, Adam Pawlikowski, Bogumil Kobiela
Mladom je borcu pokreta otpora, Macieku, zadnjeg dana Drugog svjetskog rata naređeno da ubije komunističkog vođu Szczuku. Iako su tokom rata bili u dvije suprotstavljene ideološke skupine ipak ih je povezivao zajednički cilj: borba protiv Nijemaca, pa Maciek upada u moralne dvojbe da li izvršiti naredbu ili ne...
Andrzej Wajda (1926 - 2016) nije nikada bio po volji poljskim cenzorima, ali njegova slavna filmska prilagodba i danas kontroverznoga romana Jerzyja Andrzejewskog, „Pepeo i dijamanti“, snimljena 1958., nije razljutila samo komunističku vlast, nego i njezinu mnogobrojnu oporbu. Pisac dojmljive priče, koja se odigrava u pet svibanjskih dana 1945. godine kada je u Evropi II. svjetski rat već okončan, a u Poljskoj se nastavlja bratoubilačkim obračunom dojučerašnjih antifašističkih suboraca, pripadnika prozapadne Domovinske i prosovjetske Narodne armije, optužen je za sklonost komunistima što nije bio mali grijeh. Wajda je stvorivši filmsko remek-djelo uspio izbjeći zamke socrealizma, a njegov je glavni junak Maciek, koji gubi život izvršavajući zapovijed da ubije komunističkoga sekretara Szczuku, u veličanstvenoj izvedbi karizmatičnoga Zbigniewa Cybulskog, poljskoga Jamesa Deana poginula pod kotačima vlaka, doživio golemu popularnost.
SJEĆANJE NA ANDRZEJA WAJDU
Velikan poljske kinematografije Andrzej Wajda jedan je od najznačajnijih evropskih redatelja druge polovice dvadesetog stoljeća, pa se mnogima, posebice u nas gdje njegovih filmova na redovnom kino-repertoaru nije dugo bilo, činilo da je on klasik koji pripada povijesti. U bogatu opusu stvaranom tijekom šest desetljeća poneko iznimno vrijedno djelo ostvario je čak i u razdobljima kada se činilo da više nije na samom vrhu. U drugoj polovici pedesetih stvorio je više remek-djela vinuvši se u vrh evropske kinematografije. U sedamdesetim je kao neosporna nacionalna filmska i kulturna veličina radio izrazito društveno-kritične filmove postajući glas savjesti svoje domovine čega su bili svjesni i predstavnici vlasti tako da je nekoliko ministara kulture odobrilo njegove filmske projekte, svjesni da će zbog ideološke „krivnje“ nakon toga morati predati ostavku... (Tomislav Kurelec/HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0052080/?ref_=nv_sr_1

(EVROPSKI) KINO KLUB
Letyat zhuravli, 1957. Mihail Kalatozov, 97 min. SSSR
Scenarij: Viktor Rozov
Uloge: Tatjana Samojlova, Aleksej Batalov, Vasilij Merkurjev
Radnja se događa za vrijeme Drugog svjetskog rata i prikazuje kako se taj sukob kroz ljudske gubitke i traume odražava na civilno stanovništvo u pozadini...
Protagonistica je djevojka Veronika čiji se momak na samom početku rata kao dobrovoljac prijavio u Crvenu armiju i poginuo, a ona, ne znajući da je poginuo, sticajem okolnosti udala za muzičara koji je mitom izbjegao regrutaciju...
„Ždralovi lete“ su snimljeni u vrijeme tzv. Hruščovljevog odmrzavanja te su izazvali senzaciju otklonom od sirove patriotske propagande koja je bila karakteristična za prikaz Drugog svjetskog rata u Staljinovoj eri. Tako je u filmu prvi put u sovjetskom filmu prikazano naličje rata, i to kroz korupciju, crnu burzu i izbjegavanje regrutacije. Usprkos teške teme, publici se film izuzetno svidio, a Samojlova je postala velika zvijezda ne samo u SSSR-u, nego i u cijelom tadašnjem Istočnom bloku. Njegov najveći uspjeh se, pak, dogodio na Kanskom festivalu gdje je 1958. godine osvojio Zlatnu palmu.
http://www.imdb.com/title/tt0050634/?ref_=nv_sr_1


Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij: Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
„Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)
http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1


Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij: Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
„Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)
http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1

OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US
Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1


Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij: Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
„Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)
http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1

Trebotić, 2016. Milan Bešlić, 30 min. HR
Dokumentarni film sažima cjelokupno stvaralaštvo istaknutog splitskog umjetnika Matka Trebotića.
Film je sniman u Splitu, na Braču i u Zaprešiću prigodom održavanja Trebotićeve izložbe „Univerzum Trebotić“ postavljenoj u Galeriji umjetnina u Splitu (2015./2016.) i Muzeju Matija Skurjeni u Zaprešiću (2016.). Dokumentarna komponenta filma naglašena je snimkama umjetnika u njegovom splitskom atelijeru pri radu na novim slikama, kao i u njegovom rodnom mjestu Milni na otoku Braču. Uz kurentne izložbe i prizore umjetnika u svakodnevnom životu i radu, uz izjave vodećih povjesničara umjetnosti i kustosa predstavljen je i cjelokupan Trebotićev opus i svi medijima u kojima se izražava.
Scenarij i režija: Milan Bešlić
Proizvodnja: HRT, 2016.

Wonder Boys, 2000. 108 min. US
Scenarij: Steve Kloves (po romanu Michael Chabona)
Uloge: Michael Douglas, Tobey Maguire, Frances McDormand, Katia Holmes, Robert Downey Jr.
Na dan kada ga napušta i treća supruga i dok ga agent u izdavačkoj kući pritišće da nakon sedam godina završi roman, sveučilišni književi profesor Grady Tripp saznaje da je njegova ljubavnica ostala u drugom stanju.
„Wonder Boys“ je film nastao po istoimenom romanu Michaela Chabona, inspiriranom autorovim studentskim danima na pittsburghskom sveučilištu... Hansonov „Wonder Boys“ doista je katalog onih motiva o kojima se u Hollywoodu ne snima, jer ih se drži dosadnima publici.
Film je pun intelektualaca koji debatiraju o književnosti, studentskih seminara, ljudi u krizi srednje dobi i nerealiziranih erotskih varnica. „Wonder Boys“ sasvim antiholivudski - ima posve neaktivnog glavnog junaka, a mnogo poduzetniji nisu ni epizodni. Sve ga to čini neobično evropskim filmom kojeg kao da je smislio neko od srednje generacije francuskih redatelja, a ne autor preciznih i pametnih trilera poput Hansona... (J.Pavičić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt0185014/?ref_=nv_sr_1
http://kinotuskanac.hr/article/indiskretni-sarm-literature
SJEĆANJE NA CURTISA HANSONA
Curtis Hanson jedan je od najboljih američkih redatelja danas, ali i redatelj koji nije puno istraživao. To ne treba shvatiti kao packu: Hansonovi filmovi („Ruka koja njiše kolijevku“, „L.A. Confidential“, „Loš utjecaj“…) nisu nikad nosili inovativni rizik, ali su uvijek bili inteligenti, precizni i moćni. Hanson je redatelj koji je naučio školu trilera od Hitchcocka i nadogradio je nečim svojim: uznemirujućim moralizmom i
sumornim pogledom na svijet američke više srednje klase... (J. Pavičić nakon premijere „Wonder Boysa“)

The Bedroom Window, 1987. 112 min. US
Scenarij: Curtis Hanson (prema romanu „The Witnesses“ Anne Holden)
Uloge: Steve Guttenberg, Elizabeth McGovern, Isabelle Huppert, Paul Shenar, Carl Lumbly
Mladi ljubavnički par tijekom susreta svjedoči napadu na ženu u susjedstvu. Terry želi pomoći, no Sylvia se boji odlaska policiji da joj suprug ne sazna za aferu. Terry ipak policiji javi opis napadača, no nakon nekog vremena završi kao glavni osumnjičenik. Kako bi ispravio nepravdu, sam kreće u potragu za napadačem uz pomoć žrtve Denise...
Iznenađujuće dobar homagge Hitchcocku... (Scott Weinberg / eFilmCritic.com)
http://www.imdb.com/title/tt0092627/?ref_=nv_sr_1
SJEĆANJE NA CURTISA HANSONA
Curtis Hanson jedan je od najboljih američkih redatelja danas, ali i redatelj koji nije puno istraživao. To ne treba shvatiti kao packu: Hansonovi filmovi („Ruka koja njiše kolijevku“, „L.A. Confidential“, „Loš utjecaj“…) nisu nikad nosili inovativni rizik, ali su uvijek bili inteligenti, precizni i moćni. Hanson je redatelj koji je naučio školu trilera od Hitchcocka i nadogradio je nečim svojim: uznemirujućim moralizmom i
sumornim pogledom na svijet američke više srednje klase... (J. Pavičić nakon premijere „Wonder Boysa“)

UKRAJINSKI CIKLUS
U suradnji s Veleposlanstvom Ukrajine u Zagrebu
Tini zabutykh predkiv, 1964. Sergej Paradžanov, 97 min. SSSR
Scenarij: Ivan Čendej, Sergej Paradžanov
Uloge: Ivan Mikolaičuk, Larisa Kadočnikova
Jedan od najznačajnijih ostvarenja tadašnje sovjetske kinematografije. Predstavlja adaptaciju istoimene priče ukrajinskog pisca Mihaila Kocjubinskoga. Radnja je smještena u karpatske planine na zapadu Ukrajine, odnosno u zabačeno područje koje naseljavaju Hutsuli. Protagonist je Ivan, mladi Hutsul koji će se iz ljubavi oženiti za Maričku, kćer čovjeka koji je ubio njegovog oca, ali će nakon Maričkine tragične smrti neuspješno pokušati naći utjehu u drugoj ženi po imenu Palagna. (jedan od rijetkih filmova na ukrajinskom jeziku koji su se proizvodili u filmskom studiju Dovženko u Ukrajini, jer su čak i 1965. postojale velike predrasude prema Ukrajincima).
Prvi film kojim je Sergej Paradžanov iskazao osobenu umjetničku viziju, remek-djelo „Sjene zaboravljenih predaka“ (1964) priča je o tragičnoj ljubavi između karpatskih Romea i Julije, Ivana i Mariške. Iznimne vizualne ljepote, originalne i ekspresivne upotrebe bogatog kolorita, spektakularnih pokreta kamere, disjunktivne montaže, impresivne kostimografije i zvučne kulise, film je zbog jedinstvenog prikaza folklornog i mitološkog ozračja te rituala i simbola lokalne ukrajinske etnokulture Hutsula u karpatskom gorju, unatoč optužbama za formalizam i ukrajinski nacionalizam od strane sovjetskih vlasti, autoru priskrbio status jednog od najinovativnijih filmaša suvremenog filma... (HFS)
Nakon Staljinove smrti krajem 50-ih i tijekom prve polovice 60-ih godina u sovjetskom su političkom i kulturnom životu zapuhali nešto topliji i liberalniji vjetrovi, da bi predsjednik Nikita Hruščov otvorenim napadom na apstraktnu i tzv. „odnarođenu umjetnost“ naglo zaustavio započetu liberalizaciju društva. Zahvaljujući tomu romantična drama „Sjene zaboravljenih predaka“ odmah je nakon premijere 1964. povučena iz distribucije i zabranjena, a Paradžanov je po kratku postupku bio optužen zbog „buržoaskog subjektivizma i misticizma“ te zbog „odstupanja od estetike socijalističkog realizma“... (Josip Grozdanić/Vijenac)
Parajanov ga je smatrao svojim prvim "pravim" filmom, proglasivši sve ranije naslove iz svoje filmografije "smećem". U svom intervjuu s Ronom Hollowayem iz 1988., Parajanov je priznao da je, nakon što je prethodno snimio 8 filmova u Ukrajini, upravo u ovom filmu konačno uspio "pronaći svoju temu, polje svog interesa: probleme s kojima se suočava ukrajinski] narod.“
Jedan od najneobičnijih filmova koje sam vidio, hrpa slika, glazbe i zvukova, snimljenih tako aktivnom kamerom da nam je gotovo potreban pojas. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
Izvanredno spajanje mita, povijesti, poezije, etnografije, plesa. (Jonathan Rosenbaum / Chicago Reader)
Estetski užitak od početka do kraja, film poput svog naslova dočarava osjećaj legende i bajke iz najjednostavnijih, dokumentarno-stvarnih sastojaka. (Colin Bennett / The Age)
http://www.imdb.com/title/tt0058642/?ref_=nv_sr_1


Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij: Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
„Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)
http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1

OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US
Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1

OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US
Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1


Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

SJEĆANJE NA GEORGEA KENNEDYJA
Cool Hand Luke, 1967. Stuart Rosenberg, 126 min. US
Scenarij: Donn Pearce i Frank Pierson (prema romanu Donna Pearcea)
Uloge: Paul Newman, George Kennedy, Strother Martin, Morgan Woodward, Lou Antonio
U lokalni zatvor na Floridi na dvogodišnju kaznu stiže Luke zbog nekog sitnijeg prekršaja. Hrabar i beskompromisan, ne priznaje nametnute autoritete te brzo i lako upada u probleme. Uskoro se nađe u boksačkoj borbi s vođom zatvorenika Draglineom. Iako slabiji, odbija odustati i tako osvaja poštovanje Draglinea i ostalih zatvorenika. Dok Lukeova popularnost među zatvorenicima raste, rastu i problemi s krutom zatvorskom upravom…
Karijera Georgea Kennedyja, karizmatičnog glumca za sporednu ulogu u sjajnoj krimi-drami „Hladnokrvni kažnjenik“ Stuarta Rosenberga nagrađena Oscarom i nominirana za Zlatni globus, trajala je duže od pola stoljeća, a grubo se i površno može podijeliti na tri segmenta, u skladu s ulogama kakve je tumačio i među kojima su tri prijelomno obilježile njegov glumački habitus. Jedna je gotovo tipska rola ona prgavca i agresivnog tipa kakav je grubi zatvorenik Dragline u spomenutom remek-djelu „Hladnokrvni kažnjenik“, koje se u domaćim kinima distribuiralo pod naslovom „Hladnoruki kažnjenik“, u kojem je Kennedy interpretirao krupnog vođu zatvorenika, tipa nalik na medvjeda s kojim će se sukobiti usamljeni i tragični antijunak iz naslova kojeg je, pak, u svojoj možda i najboljoj a svakako jednoj od amblematskih uloga utjelovio Paul Newman. Najuspjelije Rosenbergovo ostvarenje istodobno je lijep i okrutan, smiješan i tragičan, zabavan i duboko potresan film, kontrakulturni filmski međaš s kraja 60-ih, adaptacija romana Donna Pearcea vremenom radnje smještena nakon nedefinirana rata, možda Drugog svjetskog, a moguće i korejskog, čime je filmu u određenoj mjeri osigurana svevremenost odnosno bezvremenost. U djelu koje i danas odlično funkcionira kao provokativna studija nonkonformizma, a koje je i slojevita karakterna studija tvrdoglavog usamljenika koji se opire autoritetima i establišmentu, što filmu u trenutnim okolnostima narastajućeg i praktički globalnog otpora establišmentu osigurava dodatnu atraktivnost, Newman tumači odlikovanog ratnog junaka Lucasa Jacksona koji se, dospjevši iza rešetaka, sukobljava ne samo s prividno blagim no sadističkim upraviteljem zatvora Kapetanom (sjajni Strother Martin), nego i sa skupinom zatvorenika predvođenih fantastičnim Georgeom Kennedyjem. U kontekstu otpora establišmentu vrijeme kraja šezdesetih bilo je slično današnjem, otpor vlastima i svakovrsnim autoritetima bujao je na svim stranama, istina s drugačijim pa i dijametralno suprotnim idejnim i ideološkim predznacima, lijevima, individualističkima i egzistencijalističkima u odnosu na današnje desne, kolektivističke i populističke, a „Hladnokrvni kažnjenik“ prometnuo se u možda i ključni celuloidni odraz takvih društvenih kretanja... (Josip Grozdanić, HFS)
Paul Newman nipošto nije sam - snažnu potporu mu iz zaleđa pružaju uvijek izvrstan George Kennedy i mnoga druga poznata lica koja će tek u godinama koje slijede postati ime za sebe (Dennis Hopper, Harry Dean Stanton, Wayne Rogers...). Uz obilje memorabilnih scena i odličan razvoj lika, radi se o zbilja impresivnoj filmskoj poslastici koja s punim pravom zaslužuje nositi titulu „klasika“. Kao pravi anti-junak, Luke nikada nije htio biti ničiji idol, samo živjeti život po svojim vlastitim pravilima. I kao takav, uspio je skinuti krinku nepravednom i licemjernom društvu u kojemu je bio zarobljen (simbolično Dragelineovo skidanje tamnih sunčanih naočala jednome od stražara i njihovo drobljenje pod kotačima automobila). Bez obzira na ishod događaja, sistem nije uspio slomiti njegov duh i kao takvoga ga zatvorenici i pamte, u njihovim pričama Luke ostaje idealiziran, nepobjediv i besmrtan... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0061512/?ref_=nv_sr_1

SJEĆANJE NA GEORGEA KENNEDYJA
Hush... Hush, Sweet Charlotte, 1964. Robert Aldrich, 133 min. US
Scenarij: Henry Farrell i Lukas Heller
Uloge: Bette Davis, Olivia de Havilland, Joseph Cotten, Agnes Moorehead, George Kennedy
Kao mlada djevojka, bogata Charlotte Hollis planirala je pobjeći s ljubavnikom, oženjenim Johnom Mayhewom. Tijekom obiteljske zabave na južnjačkoj plantaži svojih roditelja, pronašla je Johna ubijena. Gotovo četrdeset godina kasnije, ona živi sama na plantaži s koje nikad ne odlazi jer svi misle da je ona ubojica. Jedina podrška joj je kućepaziteljica Velma. Kad lokalne vlasti odluče izgraditi cestu preko njezine plantaže, pojavit će se duhovi prošlosti...
Film je imao sedam nominacija za Oscara, ali niti jednu nominaciju nije potvrdio. Agnes Moorehead dobila je Zlatni globus za sporednu žensku ulogu...
http://www.imdb.com/title/tt0058213/?ref_=nv_sr_1

DANI FRANKOFONIJE 2017.
Le Père Frimas, 2013. Iouri Tcherenkov, 26 min. FR/JP
Scenarij: Iouri Tcherenkov, Antoine Lanciaux
Na vrhovima Alpi, živi Djed Frimas, divna osoba s očaravajućim moćima. Svake zime pazi da snijeg prekrije cijelu šumu. Ali te godine ništa se ne događa kako je predviđeno. Sylvain, šumski duh naglo izlazi isvoje zimskog sna, gladan i srdit...
http://www.imdb.com/title/tt3426500/?ref_=fn_al_tt_1

Ma vie de Courgette, 2016. Claude Barras, 70 min. FR/H
Scenarij: Céline Sciamma, Claude Barras
U ovoj priči nije riječ o povrću. Junak ove animirane pustolovine je hrabri maleni dječak zvan Tikvica. Kada tragičnim spletom događaja izgubi majku, mladi Tikvica ostaje sam na svijetu. Simpatični policajac Raymond odvodi ga u dom pun djece koja su također ostala bez roditelja. Isprva zastrašen neobičnim, ponekad i surovim mjestom, on se s vremenom nauči otvoriti te ondje pronalazi novu obitelj i iskrenu ljubav....
Animafest 2017. Nagrada publike
Oscar 2017. Nominacija za najbolji animirani film
César 2017. Nagrada za najbolji dugometražni animirani film i najbolji adaptirani scenarij
Zlatni globus 2017. Nominacija za najbolji animirani film
Evropske filmske nagrade 2016. Najbolji dugometražni animirani film
http://www.imdb.com/title/tt2321405/?ref_=nv_sr_1

DANI FRANKOFONIJE 2017.
Les héritiers, 2014. Marie-Castille Mention-Schaar, 105. min. FR
Scenarij: Ahmed Dramé, Marie-Castille Mention-Schaa
Uloge: Ariane Ascaride, Ahmed Dramé, Amine Lansari, Stéphane Bak, Martin Cavanno, Xavier Maly, Noémie Merlant, Geneviève Mnich
U gimnaziji Leon Blum u Creteilu, poznatoj po katastrofalno niskoj općoj razini znanja, đaci drugog razreda se ne pridržavaju pravila. Profesor povijesti, gospođa Gueguen, predlaže gimnazijalcima jedan zajednički program: sudjelovanje na državnom natjecanju o pokretu otpora i deportacijama. Na početku susdržani, đaci prihvaćaju izazov i postepeno će se mijenjati zaslugom kolektivnog rada i povijesnih istraživanja. Uskoro, nastavnica uspijeva motivirati đake usprkos skepticizmu svojih kolega … (Film je zasnovan na stvarnoj priči o učiteljici koja je svojim načinom rada i pristupom uspjela motivirati učenike i promijeniti njihove živote)
http://www.imdb.com/title/tt5573818/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE 2017.
Jour des Corneilles, 2012. Jean-Christophe Dessaint, 96 min. BE / NL / LU / CAN
Scenarij: Amandine Taffin
U kolibi u dubini šume otac i dijete žive divljim i teškim životom u potpunoj izolaciji. Dijete odrasta bojeći se oca i diveći mu se, a duhovi koji opsjedaju šumu jedino su mu društvo. Sve dok jednog dana ne otkrije obližnje selo i ondje ne upozna djevojčicu Manon. Uz nju otkriva da postoji ljubav. Otada neće prestati tražiti mjesto gdje se krije očeva ljubav prema njemu.
http://www.imdb.com/title/tt1891845/?ref_=nv_sr_1

DANI FRANKOFONIJE 2017.
Pas son genre, 2014. Lucas Belvaux, 111 min. FR/BE
Scenarij: Lucas Belvaux po romanu „Pas son genre“ Philippea Vilaina
Uloge: Émilie Dequenne, Loïc Corbery, Sandra Nkake, Charlotte Talpaert, Anne Coesens
Clement, mladi pariški profesor filozofije dobiva posao u Arrasu na godinu dana. Daleko od Pariza i njegovog blještavila, Clement ne zna kako iskoristiti slobodno vrijeme. Tako susretne Jennife , lijepu frizerku koja mu postaje ljubavnica. Ako je Clementov život režiran Kantom ili Prustom, Jenniferin je u ritmu čitanja petparačkih (popularnih) romana, tabloida i karaoke večeri s prijateljicama. Srca i tijela su slobodna za doživjeti najljepšu ljubav, ali hoće li to biti dovoljno da nadvisi kulturološke i socijalne prepreke
http://www.imdb.com/title/tt3489470/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE 2017.
3 coeurs, 2014. Benoît Jacquot, 106 min. FR/DE/BE
Scenarij: Julien Boivent, Benoît Jacquot
Uloge: Benoît Poelvoorde, Charlotte Gainsbourg, Chiara Mastroianni, Catherine Deneuve, Patrick Mille
U provincijskom gradu, jedne noći, kasneći na vlak za Pariz Marc susreće Sylvie. Lutaju ulicama do jutra, provedu čitavu noć pričajući, razmijene poljubac i dogovore sastanak za nekoliko dana u Parizu bez razmjene kontakta. Marc zbog komplikacija na poslu zakasni. Razočarana Sylvie odlučuje se posvetiti svome braku te seli u Ameriku gdje joj suprug dobiva posao. Marc upoznaje Sophie i ulazi u ozbiljnu vezu. Taman uoči vjenčanja, Marc shvati da su Sophie i Sylvie sestre...
http://www.imdb.com/title/tt2822742/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE 2017.
En amont du fleuve, 2016. Marion Hänsel 90 min. BE/NL/HR (sniman u okolici Zadra)
Scenarij: Hubert Mingarelli
Uloge: Olivier Gourmet, John Lynch, Sergi López
Dvojicu polubraće, Homera i Joea, očeva smrt dovodi u Hrvatsku. Prije ovoga događaja nisu ni znali jedan za drugoga. Iako se međusobno jedva i poznaju, obojica žele saznati razlog očeve iznenadne smrti. Susreću Irca Seana koji je poznavao njihova oca…
http://www.imdb.com/title/tt5154076/?ref_=nv_sr_1


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2015. Božo Vodopija, 30 min. HR
U polusatnom dokumentarnom filmu "Blažena Ozana Kotorska" brojni sugovornici govore o životu prve hrvatske blaženice koja je živjela u 16. stoljeću i čije neraspadnuto tijelo se danas čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke u Kotoru. Njezina svetost je bila prepoznata još među ljudima njezinog vremena.
U filmu se, uz ostalo, mogu vidjeti snimke njezinog rodnog mjesta kao i prostori ćelije u kojima je provela 52 godine isposničkog života. Blaženom je proglašena 1927. godine, a postupak za kanonizaciju pokrenut je 2013. godine. Štuju je i katolici i pravoslavni. Prepoznata je kao osoba koja je činila dobra djela mnogima te kao osoba koja se na svoj način zauzimala za ekumenizam.

SVETE VJERE MUČENICI: HRVATSKI BLAŽENICI IZ JANJEVA I VRNAVOKOLA
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Božo Vodopija, 30 min. HR
Na svečanosti 5. studenoga 2016. godine u Skadru u Albaniji, Sveta Stolica je blaženima proglasila 38 mučenika kojima je život oduzet iz mržnje prema vjeri u razdoblju od 1945. do 1974. godine. Među njima su i dva svećenika porijeklom iz najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu, koji su djelovali u Albaniji, a mučeništvo podnijeli u vrijeme režima Envera Hodže. To su fra Serafin Glasnović Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Vrnavokola. Time je naš hrvatski narod dobio još dva blaženika. Istodobno, postupak za proglašenje blaženim vodi se i za slugu Božjeg fra Alojzija Palića koji je svoj život položio također iz vjere i svjedočenja Isusa Krista nekoliko desetljeća ranije na Kosovu, gdje je ubijen 1913. Glas o svetosti te trojice svećenika pronosi i čuva, te im se desetljećima moli za zagovor vjernička zajednica Janjevaca.
Ovaj film je prigoda za bolje upoznavanje vjernika i šire javnosti s njihovim životnim putem i situacijom koja je dovela do mučeništva i proglašenja blaženima. Snimanje je obavljeno u rodnim mjestima blaženika na Kosovu, mjestima gdje su služili i gdje su mučeni u Albaniji, a film donosi i razgovore s članovima njihovih obitelji i sunarodnjaka u Zagrebu i Kistanjama.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš, 72 m. HR
Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš iz Stoca prije dvije godine hodočastili su svetome Jakovu u Santiago de Compostellu. Hodajući su prešli put od osamsto kilometara, od Saint Jean Pied de Porta koji se nalazi u Francuskoj pa sve do Santiaga u španjolskoj pokrajini Galiciji, i sve bilježili s kamerom.
Svojoj priči pridružili su i iskustva mladih Ljubušaka – Sande Mišetić, Josipa Kežića i Dalibora Milasa, koji su također prohodali 800 km hodočašća i pred kamerom svjedočili o svojim iskustvima.


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2011. Neven Mihael Dianežević, 30 min. HR
Ovaj film pokušava odgovoriti na pitanje tko je bio Stjepan Tomislav Poglajen. Ovaj isusovac sa stotinu imena i još više adresa, potpuno je zaboravljen u rodnoj Hrvatskoj, ali je zato u Slovačkoj, u kojoj je djelovao za vrijeme Drugog svjetskog rata, ostavio toliko snažan trag da ga smatraju apostolom moderne Slovačke crkve.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Davor Borić Bubi, 72 min. HR
Glas Hrvatske pronosi se svetištem u Lurdu na osobit način kroz duhovnu pjesmu, a tradicijsko klapsko pjevanje duhovnih napjeva u izvedbi Klape Hrvatske ratne mornarice "Sv. Juraj" dalo je tome osobit pečat...
Sve je započelo prije šesnaest godina u Lurdu u bazilici Pija X., na svečanosti otvaranja Međunarodnog susreta vojski svijeta, kada je klapskom pjesmom te skladbama duhovnog karaktera Klapa HRM "Sv. Juraj" po prvi put na ovaj način predstavljala svoj narod. Taj trenutak nepovratno je promijenio budućnost klape, ali i doprinos hrvatske duhovne glazbe međunarodnim susretima. Od tada pa do danas klapa ovu duhovnu tradicijsku baštinu pronosi diljem svijeta, potvrđujući hrvatsku stoljetnu pripadnost europskoj kulturi, o čemu govori i film "La Choral de Croatie".


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
Risen, 2016. Kevin Reynolds, 120 min. US
Scenarij: Kevin Reynolds i Paul Aielo
Uloge: Joseph Fiennes, Tom Felton, Peter Firth
Bezvremenska biblijska priča o Kristovu uskrsnuću i tjednima koji su uslijedili, ispričana kroz oči jednog nevjernika, Claviusa, visokog rimskog vojnog časnika.
Claviusa i njegovog pomoćnika Luciusa Poncije Pilat poslao je kako bi spriječili Isusove radikalne sljedbenike da ne bi ukrali tijelo pa potom tvrdili da je uskrsnuo. Kada tijelo ipak nestane za nekoliko dana, Clavius kreće u misiju da ga pronađe kako bi osporili glasine o uskrslom Mesiji i spriječiti ustanak u Jeruzalemu.
http://www.imdb.com/title/tt3231054/?ref_=nv_sr_1


Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
The Vessel, 2016. Julio Quintana, 85 min. PR/US
Scenarij: Julio Quintana
Uloge: Lucas Quintana, Martin Sheen, Jacqueline Duprey
Deset godina nakon što je tsunami uništio osnovnu školu prepunu djece u malom gradiću, jedan mladić počne graditi zagonetnu konstrukciju od ostataka škole. Njegovi napori ožive mjesto koje je na putu oporavka od užasne tragedije koja još određuje njihovu zajednicu.
http://www.imdb.com/title/tt4083052/?ref_=nv_sr_1


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2013. Neven Mihael Dianežević, 50 min. HR
Dokumentarno-igrani film "Moja osveta je oprost" snimljen u produkciji HRT-a govori o "krvavoj krizmi" u Lanišću, gdje je ubijen 27-godišnji istarski svećenik Miroslav Bulešić. Novinarka HRT-ovog Centra Rijeka Irena Hrvatin, scenaristica i urednica djela, primila je nagradu za svoj uradak koji je premijerno prikazan prošle godine – točno na 66. godišnjicu kada je ubijen blaženik Miroslav Bulešić.
Upečatljiv naslov filma "Moja osveta je oprost" je originalna Bulešićeva rečenica koju je napisao dvije godine prije smrti.


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
The Littlest Angel, 2011. Dave Kim, 84 min. US
Ovo je dirljiva priča o dječaku koji odlazi na nebo prerano. Usamljen i željan doma, putuje natrag na zemlju sa svojim psićem da bi pronašao najnesebičniji i najvrijedniji dar za malog Isusa.
Književnik Charles Tazewell napisao je radio priču "Najmanji anđeo" 1939. godine, a sedam godina kasnije objavio ju je kao dječju knjigu. Prvu televizijsku ekranizaciju priča je doživjela 1969. kao mjuzikl.
http://www.imdb.com/title/tt1869724/?ref_=fn_al_tt_2


Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2015. Krunoslav Novak, 70 min. HR
Film na zanimljiv način prikazuje život službenica milosrđa koje u Ekvadoru djeluju u četiri zajednice. Dvije su smještene u glavnom gradu Quitu, a druge dvije u Esmeraldasu i Palo Quemadu. Sestre su se u Ekvadoru nastanile godine 1988. u Paloquemadu, a danas uz sestre misionarke iz Italije i domaće sestre u toj dalekoj latinoameričkoj zemlji žive i tri hrvatske sestre s. Klementina Banožić, s. Iva Jelić i s. Antonela Medić.
Službenice milosrđa u teškim životnim okolnostima nastoje donositi Kristovo svjetlo u živote ljudi koje svakodnevno pogađa surova stvarnost siromaštva, napuštenosti, kršenja temeljenih ljudskih prava koja mnoge skupine ostavlja bez ikakve zaštite, na rubu očaja. U filmu sestre predstavljaju svoju djelatnost koja nije bila unaprijed "programirana". Po dolasku na određeno područje, sagledavši probleme lokalnoga stanovništva prilagođuju svoje aktivnosti. Tijekom godina su se ostvarile na području socijalne skrbi, obilazeći "periferije" stare i bolesne, kao i osnivajući zdravstvenu ustanovu u kojoj stanovništvo dobiva osnovnu skrb. Brigu su posvetile i samohranim majkama, kao i u obrazovanju žena uopće. Sestrama su mnogi zahvalni za dobivenu mogućnost obrazovanja od rane dobi. Sve to sestre ne bi mogle ostvariti bez svojih suradnika ali i mnogobrojnih dobročinitelja iz Hrvatske i Družbe.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
Finger of God, 2007. Darren Wilson, 105 min. US
Scenarij: Darren Wilson
Uloge: Darren Wilson, Pat Windel, Bob Windel
Ovo je kratki film o Božjoj čudesnoj snazi. Bez novca, scenarija i konačne ideje o tome kako bi film trebao izgledati Darren je krenuo sa snimanjem. Kroz snimanje Bog mu je pokazao naklonost; predvidio je financije, poveo na put oko svijeta i doveo na taj put nevjerojatne ljude...
Čudesa koja se svakodnevno događaju među Afričkom djecom, nevjerojatne rijetke snimke kineske podzemne crkve, radikalno promijenjeni život istočno-evropskih Roma, iznenađujuće priče o Božjim čudesima, stotine uskrslih od mrtvih, nekadašnja palača Saddaama Husseina koja je sada crkva i još mnogo zanimljivih tema nalaze se u ovom dokumentarcu.
http://www.imdb.com/title/tt1797384/?ref_=fn_al_tt_1

SIRIJA - ZEMLJA NA RASKRIŽJU
2017. Hrvoje Ivančić, Goran Šafarek, 46 min. HR
Glavna tema dokumentarnog filma „Sirija – zemlja na raskrižju“ je prikaz života na teritoriju pod kontrolom sirijskog režima. Kroz sugovornike svih društvenih slojeva pokušavamo saznati kako je sukob utjecao na život prosječnog Sirijca. Razgovaramo s ministrima u vladi, profesorima na sveučilištu, prodavačima na tržnici, poslovnim ljudima. U Damasku odlazimo do prvih linija bojišta udaljenih svega tri kilometra od samog centra grada, ali posjećujemo i devastirani grad Homs te kršćanska sela na prvoj liniji prema Islamskoj državi. Kršćanski korijeni Sirije još uvijek su prisutni u svakodnevnom životu, ali i pogođeni ratnim razaranjem, ponajviše islamističkim divljanjem. Saznajemo na koji su se način militanti odnosili prema kršćanima u drevnom gradu Malouli, mjestu gdje stanovnici još uvijek koriste aramejski, jezik Isusa Krista.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Neven Mihael-Dianežević, 47 min. HR
Majka Božja Gorička, hodočasničko svetište, jedno je od najstarijih u Hrvatskoj, a najveće u Krčkoj biskupiji. Začetnici su mu benediktinci. Ponosi se tradicijom dugom oko devet stotina godina. Nalazi se u predjelu Goričice u obližnjem Jurandvoru odakle mu potječe naziv Majke Božje Goričke.
Na mjestu gdje se nalazi i danas, crkva je sagrađena u 15. stoljeću. Predaja kaže da su djeca u tri navrata 1415. godine na čudesan način pronašla na tom mjestu kip Majke Božje iz crkvice u Jurandvoru. Pri trećem preseljenju kipa, početkom kolovoza, Gospin kip je pronađen na snijegu i tako je označila kakvih dimenzija želi crkvu koja je potom sagrađena na tom mjestu.

(EVROPSKI KINO) KLUB
Topio stin omichli, 1988. Theo Angelopoulos, 127 min. GR
Scenarij: Theodoros Angelopoulos, Tonino Guerra, Thanassis Valtinos
Uloge: Michalis Zeke, Tania Palaiologou, Stratos Tzortoglou
Petogodišnji dječak Aleksandar i četrnaestogodišnja sestra Voula jedne se večeri odlučuju ukrcati na vlak i krenuti u potragu za ocem vjerujući da živi u Njemačkoj. Nakon što ih uhvati policija, a ujak odbije preuzeti skrb, daju se u bijeg. Na putu upoznaju mladog glumca Oresta koji im odlučuje pomoći da stignu do Soluna...
Film predstavlja jedan od vrhunaca redateljeva stvaralaštva, a karakterizira ga iznimna vizualna ljepota, prožet je nezaboravnim trenucima, dugim kadrovima, sugestivnom fotografijom, izvrsnom glazbom, autoreferencijalnim citatima, vizualnim simbolima, upečatljivom glumom… Film je nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji (1988), Zlatnim Hugom u Chicagu (1988) te Europskom filmskom nagradom Felix za najbolji film (1989)... (HFS)
Angelopoulosova definitivno neobična coming-of-age priča upotpunjena s motivima nadrealizma sigurno je film o kojem bi se dalo raspravljati. Scenarij je pisao Tonino Guerra, čovjek koji je pisao i za najpoznatije talijanske redatelje, a nekako se najveći dodir da primjetiti u načinu na koji su snimljene pojedine scene eksterijera, koje definitivno podsjećaju na Fellinijev rad u „Amarcordu“ i „8ipol“. Klasične fabule nema, film je spor sa nekoliko prilično šokantnih scena koje ostaju u pamćenju.... (www.forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0096288/?ref_=fn_al_tt_1


Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
The Company of Wolves, 1984. Neil Jordan, 95 min. UK
Scenarij: Neil Jordan prema priči Angele Carter
Uloge: Sarah Patterson, Angela Lansbury, David Warner, Tusse Silberg, Micha Bergese
Bizarna i poetična bajka koja inspiraciju vuče iz folk priča o vukodlacima praktično je mračnija obrada Crvenkapice uz motive odrastanja i seksualnog sazrijevanja...
Mlada Rosaleen zaspi i sanja da živi u šumi s ocem, majkom i sestrom koju nedugo potom ubiju vukovi. Dok joj roditelji žaluju, ona posjećuje baku koja joj daje crveni šal i savjet da se pazi stranaca. Prilikom druge posjete baki, susreće privlačna lovca s kojim sklapa okladu: dobit će poljubac ako stigne do bake prije nje...
Film vizualno izgleda skoro pa savršeno, atmosfera je hvale vrijedna. Najviše mi se sviđao zadnji dio filma, kada Rosaleen najdirektnije asocira na crvenkapicu. Jednostavno moraš uživati u moderniziranoj obradi te teme, posebice opskurnom razgovoru između djevojke i vuka... (www.horrorhr.com)
Svojim filmom 'The Company of the Wolves' (1984.), filmskoj publici i kritici Jordan daje do znanja da je riječ o zaista darovitome redatelju. 'Vuk nije ono što se čini', poručuje ova moderna verzija bajke o Crvenkapici, nastala prema priči spisateljice Angele Carter, u kojoj je Jordan na vrlo nadrealan i provokativan način iz tradicionalnih bajkovitih motiva izvukao reference na odrastanje, pubertet i bujajuću seksualnost. Motivu čudovišta kao nečem što prkosi normativnom poretku Jordan će se vraćati i u kasnijim filmovima od kojih većina ni ne spada u domenu strave i užasa... (www.filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0087075/?ref_=fn_al_tt_1
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih

GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.
Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
CANNES 2016. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1


2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1


DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1


2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1


2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI KINO) KLUB
Démanty noci, 1964. Jan Němec, 63 min. CZ
Scenarij: Jan Nemec (prema priči Arnosta Lustiga)
Uloge: Ladislav Jánsky, Antonín Kumbera, Ilse Bischofova
Dvojica mladića uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu za koncentracioni logor. Lutajući iscrpljeni nepoznatim podnebljem u potrazi za skloništem, hranom i vodom, proganjani neispunjenim snovima, fragmentarnim sjećanjima i košmarnim vizijama, postaju lovinom skupine vremešnih Nijemaca u lovu...
Početkom 60-ih godina u čehoslovačkoj se kinematografiji pojavila nova generacija filmaša. Lista imena koja su u svega nekoliko godina stasala mahom na praškom FAMU poduža je, a predvode je Miloš Forman, Jiří Menzel, Ján Kadár, Jaromil Jireš, Juraj Herz, Věra Chytilová i Evald Schorma. Ova je generacija u razdoblju od nepunog desetljeća u potpunosti etablirala čehoslovačku kinematografiju u globalnim okvirima, a neočekivan uspjeh praške škole filma priskrbio joj je epitet „čehoslovačkoga filmskog čuda“. U toj plejadi snažnih autorskih ličnosti etiketu najtalentiranijeg redatelja ponio je danas malo poznati Jan Němec. „Enfant terrible“ generacije svojim je filmovima i ponajviše stilskom osebujnošću uzburkavao strasti i nije se libio otvoreno, a opet suptilno kritizirati politički establišment. Iako je u kasnijoj fazi karijere zbog objektivnih okolnosti i sukoba s tadašnjim komunističkim režimom bio prisiljen pobjeći u SAD, Němec je u tri ključne godine svoga stvaralaštva (1964. – 1967.) udario snažan pečat domicilnoj kinematografiji. U tome kratkom razdoblju snimio je tri cjelovečernja filma – prvijenac „Démanty noci“, „O slavnosti a hostech“ i „Mucedníci lásky“ te jednu epizodu („Podvodníci“) u omnibusu „Perličky na dně“. Na samome početku redateljske karijere inspiraciju je crpio iz tada recentno objavljenih pripovijesti češkoga pisca Arnošta Lustiga...
Dugometražni prvijenac jednog od najistaknutijih redatelja češkog novog vala, adaptacija je autobiografske novele Arnošta Lustiga „Tama nema sjenku“. Ova eksperimentalna ratna drama usredotočena se na dvojicu mladih Židova koji uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu ka konc-logoru... Kidajući okove konvencionalnog pripovijedanja, svodeći dijalog na minimum i oslanjajući se, uz repeticiju, na uzburkane misli u nezavidnoj situaciji primjerene postupke svojih likova, Němec maestralno oslikava očaj i strah, fizičku iznemoglost i stanje izmučene psihe dječaka. Prisnost ručne kamere, koja ih prati u naizgled beskrajnom lutanju i spuštanju na nivo životinja, doprinosi subjektivizaciji njihovog košmarnog doživljaja, pri čemu je holokaust iskorišćten kao paravan za prikaz preživljavanja u ekstremnim uvjetima... (Nikola Gocić /ngbooart.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0058001/?ref_=fn_al_nm_1a


OSCAR 2017. Najbolji strani film
Forushande / The Salesman, 2016. Asghar Farhadi, 125 min. IR / FR
Scenarij: Asghar Farhadi
Uloge: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti, Babak Karimi
Triler-drama „Trgovački putnik“ nosi hitchcockovsku notu stalne neizvjesnosti i iščekivanja, u čemu je Farhadi nenadmašan majstor zanata, jer dok trnci prolaze kožom, gledatelj je emocionalno uznemiren i stalno zabrinut za likove i njihovu sudbinu... U ovoj priči to je bračno-glumački par Rana i Emad kojem se, zbog iznenadne opasnosti od rušenja zgrade u kojoj žive te prisilne selidbe, život okrene naglavačke. Spletom nesretnih okolnosti, njihov je odnos, kao i u predstavi „Smrt trgovačkog putnika“, koju trenutačno pripremaju na kazališnim daskama, stavljen na kušnju, a moralne i emotivne dvojbe postaju nepodnošljiv uteg - Ako ti netko uništi život, kako ga ne mrziti? Je li osveta opravdana i u kojim uvjetima ili treba pronaći snage i oprostiti?
Asghar Farhadi još je jednom pokazao zašto ga je renomirani časopis „The Time“ uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. On nije samo najjača karika današnje iranske kinematografije, on se beskompromisno bori za ono u što vjeruje. Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara poprilično je 'zakuhao' situaciju, kad je u znak protesta protiv Trumpa i njegove antiizbjegličke politike koja njegovu iranskom narodu ne dopušta ulazak u SAD, otvoreno bojkotirao ceremoniju.
„Trgovački putnik“ osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku, kao i „dražesne pupoljke canneske“ šest mjeseci ranije, točnije nagradu za najbolji scenarij i najbolju glavnu mušku ulogu za Shahaba Hosseinija, s kojim je Farhadi surađivao i na prethodnu filmu „Nader i Simin se rastaju“, koji je nanizao brojne nagrade, uključujući i Oscara za najbolji strani film, i Farhadija vinuo u zvjezdanu redateljsku orbitu. Inače, slavni iranski redatelj u vitrini ima sve najznačajnije filmske nagrade - Berlinskog srebrnog medvjeda (dvostruko), Zlatni globus i brojne druge...
Struka je film počastila izuzetnim komplimentima, pa tako Variety hvali božanstvenu glumu i uraganske emocije tandema Alidoosti-Hosseini, Guardian naglasak stavlja na pametnu prču i besprijekornu dramu, dok se Hollywood Reporter divi kako Farhadi znalački plete mrežu oko gledatelja i na kraju ga ostavlja bez daha...
http://www.imdb.com/title/tt5186714/?ref_=nv_sr_1

BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Stormy Monday, 1988. Mike Figgis, 93 min. UK/US
Scenarij: Mike Figgis
Glazba: Mike Figgis
Uloge: Melanie Griffith, Tommy Lee Jones, Sting, Sean Bean, James Cosmo
U depreisvnom Newcastlu, gdje vlada nezaposlenost, stiže ljubitelj jazza Brendan i zaposli se kao čistač u jazz-klubu čiji je vlasnik Finney. U obližnjem restoranu kao konobarica radi Amerikanka Kate s kojom Brendan stupi u ljubavnu vezu. U restoranu čuje razgovor dvojice sumnjivih tipa koji se spremaju posjetiti Finneya da bi ga prisilili da proda klub...
„Pitao me prije nekog vremena jedan poznanik... zašto filmski kritičari svo svoje vrijeme troše govoreći o priči a nikada o vizualnim (i glazbenim) kvalitetama filma. Dobro pitanje, a ako je iti jedan film takav primjer, onda je to „Olujni ponedjeljak“, debitantski film Mike Figgisa. Svakako obratite pažnju na fotografiju, način snimanja i glazbu... Dobru glazbu... (Roger Ebert)
Nikad nisam bio velika obožavateljica Melanie Griffith i Stinga, ali sam oduvijek uživala u izvedbama Tommyja Lee Jonesa i Seana Beana, tako da sam bio sigurna što očekivati. Ali, svo četvoro me impresioniralo svojim nastupima. Ovo je film koji zahtijeva korištenje vlastitih osjetila: sjajna fotografija (Roger Deakins) ima sve odlike klasičnog film noira, a kada je u kombinaciji s prekrasnim jazz soundtrackom, stvara Moody atmosferu koju nemamo priliku često vidjeti u 80-tima. Sve u svemu, ovo je više nego dobar film upijajuće atmosfere i dobrih glumačkih izvedbi... (GirlwonderReturns/imdb)
Ovo je jedan od onih tzv. sleepera: dobar film koji nije dovoljno poznat ..... ali bi trebao biti... (ccthemovieman-1/imdb)
Poput Mike Hodgesa u klasiku ‘Get Carter’ (1971), Mike Figgis nudi uznemirujući pogled na Newcastle u ovoj suvremenoj jazz krimi-drami. Čak i kada prepoznate kuda će vas priča odvesti, ne brinite - ovaj film je dobro uravnotežen, uzbudljiv, fascinantan i dovoljno brzog tempa. Glumci izvrsni, slike grada mračne i prijeteće kao u „Get Carter”, a vrhunski zvučni jazz zapis pomaže atmosferi. „Stormy Monday“ je dobar primjer uspona modernog britanskog filma u 80-tima.... (Mikew3001/imdb)
http://www.imdb.com/title/tt0096180/?ref_=nv_sr_1
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih


Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/


OSCAR 2017. Najbolji strani film
Forushande / The Salesman, 2016. Asghar Farhadi, 125 min. IR / FR
Scenarij: Asghar Farhadi
Uloge: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti, Babak Karimi
Triler-drama „Trgovački putnik“ nosi hitchcockovsku notu stalne neizvjesnosti i iščekivanja, u čemu je Farhadi nenadmašan majstor zanata, jer dok trnci prolaze kožom, gledatelj je emocionalno uznemiren i stalno zabrinut za likove i njihovu sudbinu... U ovoj priči to je bračno-glumački par Rana i Emad kojem se, zbog iznenadne opasnosti od rušenja zgrade u kojoj žive te prisilne selidbe, život okrene naglavačke. Spletom nesretnih okolnosti, njihov je odnos, kao i u predstavi „Smrt trgovačkog putnika“, koju trenutačno pripremaju na kazališnim daskama, stavljen na kušnju, a moralne i emotivne dvojbe postaju nepodnošljiv uteg - Ako ti netko uništi život, kako ga ne mrziti? Je li osveta opravdana i u kojim uvjetima ili treba pronaći snage i oprostiti?
Asghar Farhadi još je jednom pokazao zašto ga je renomirani časopis „The Time“ uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. On nije samo najjača karika današnje iranske kinematografije, on se beskompromisno bori za ono u što vjeruje. Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara poprilično je 'zakuhao' situaciju, kad je u znak protesta protiv Trumpa i njegove antiizbjegličke politike koja njegovu iranskom narodu ne dopušta ulazak u SAD, otvoreno bojkotirao ceremoniju.
„Trgovački putnik“ osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku, kao i „dražesne pupoljke canneske“ šest mjeseci ranije, točnije nagradu za najbolji scenarij i najbolju glavnu mušku ulogu za Shahaba Hosseinija, s kojim je Farhadi surađivao i na prethodnu filmu „Nader i Simin se rastaju“, koji je nanizao brojne nagrade, uključujući i Oscara za najbolji strani film, i Farhadija vinuo u zvjezdanu redateljsku orbitu. Inače, slavni iranski redatelj u vitrini ima sve najznačajnije filmske nagrade - Berlinskog srebrnog medvjeda (dvostruko), Zlatni globus i brojne druge...
Struka je film počastila izuzetnim komplimentima, pa tako Variety hvali božanstvenu glumu i uraganske emocije tandema Alidoosti-Hosseini, Guardian naglasak stavlja na pametnu prču i besprijekornu dramu, dok se Hollywood Reporter divi kako Farhadi znalački plete mrežu oko gledatelja i na kraju ga ostavlja bez daha...
http://www.imdb.com/title/tt5186714/?ref_=nv_sr_1


2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016. Xavier Dolan, 99 min. CA/FR
Scenarij: Xavier Dolan
Uloge: Gaspard Ulliel, Vincent Cassel, Marion Cotillard, Lea Seydoux, Nathalie Baye
Xavier Dolan je kanadsko redateljsko ime koje u filmskim krugovima odzvanja već od 2009. kada je fascinirao svojim dugometražnim debijem „Ubio sam majku“ („I killed my mother“), za koji je napisao scenarij, potpisao režiju te igrao glavnu ulogu. Film je svoj 'konto' u rekordnom roku podebljao na 30 značajnih nagrada, među njima i najvažnije tri na Festivalu u Cannesu, a struka je Dolana proglasila 'filmskim čudom od djeteta'. U njegovu prepoznatljivu stilu uzburkanih emocija, intrigantnih kompleksnih odnosa i raskošnog glazbeno-vizualnog izričaja, stiže i njegov šesti film „Samo je kraj svijeta“, s uglednom glumačkom postavom koju predvode evropske zvijezde, Vincent Cassel, Marion Cotillard i Lea Seydoux.
Mladom i slavnom piscu Louiseu dijagnosticirana je bolest koja se ne može izliječiti pa se nakon dugih dvanaest godina vraća kući da obitelji nekako kaže da - umire. Međutim, članove obitelji zatiče u potpunom kaosu i borbi s vlastitim demonima. Dok emotivno prekapa po svojoj sobi iz djetinjstva i lijepim uspomenama, iz začaranog kruga narušenih obiteljskih odnosa koji otežavaju svaku komunikaciju, teško je izaći, a kamoli naći priliku za posljednje zbogom... Kaos u koji se pretvori jedan naizgled običan obiteljski ručak, u začaranom krugu borbe s vlastitim demonima svakog pojedinog člana obitelji, u stalnom je emotivnom 'crescendu'...
Sam je Dolan ispričao kako je nakon snimanja vrlo intenzivne završne scene svaki put na setu netko ostao u suzama ili bez riječi, dajući još jednu intepretaciju one slavne „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
„Samo je kraj svijeta“ lani je pokorio Cannes, osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu Ekumenskog žirija za režiju, osvojio je i nagradu Cesar, a sa šest rekordnih nagrada trijumfirao je na netom održanim Canadian Screen Awards, gdje je nagrađen i redatelj, i adaptirani scenarij te cijela glumačka ekipa.
http://www.imdb.com/title/tt4645368/?ref_=fn_al_tt_1

Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016. Xavier Dolan, 99 min. CA/FR
Scenarij: Xavier Dolan
Uloge: Gaspard Ulliel, Vincent Cassel, Marion Cotillard, Lea Seydoux, Nathalie Baye
Xavier Dolan je kanadsko redateljsko ime koje u filmskim krugovima odzvanja već od 2009. kada je fascinirao svojim dugometražnim debijem „Ubio sam majku“ („I killed my mother“), za koji je napisao scenarij, potpisao režiju te igrao glavnu ulogu. Film je svoj 'konto' u rekordnom roku podebljao na 30 značajnih nagrada, među njima i najvažnije tri na Festivalu u Cannesu, a struka je Dolana proglasila 'filmskim čudom od djeteta'. U njegovu prepoznatljivu stilu uzburkanih emocija, intrigantnih kompleksnih odnosa i raskošnog glazbeno-vizualnog izričaja, stiže i njegov šesti film „Samo je kraj svijeta“, s uglednom glumačkom postavom koju predvode evropske zvijezde, Vincent Cassel, Marion Cotillard i Lea Seydoux.
Mladom i slavnom piscu Louiseu dijagnosticirana je bolest koja se ne može izliječiti pa se nakon dugih dvanaest godina vraća kući da obitelji nekako kaže da - umire. Međutim, članove obitelji zatiče u potpunom kaosu i borbi s vlastitim demonima. Dok emotivno prekapa po svojoj sobi iz djetinjstva i lijepim uspomenama, iz začaranog kruga narušenih obiteljskih odnosa koji otežavaju svaku komunikaciju, teško je izaći, a kamoli naći priliku za posljednje zbogom... Kaos u koji se pretvori jedan naizgled običan obiteljski ručak, u začaranom krugu borbe s vlastitim demonima svakog pojedinog člana obitelji, u stalnom je emotivnom 'crescendu'...
Sam je Dolan ispričao kako je nakon snimanja vrlo intenzivne završne scene svaki put na setu netko ostao u suzama ili bez riječi, dajući još jednu intepretaciju one slavne „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
„Samo je kraj svijeta“ lani je pokorio Cannes, osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu Ekumenskog žirija za režiju, osvojio je i nagradu Cesar, a sa šest rekordnih nagrada trijumfirao je na netom održanim Canadian Screen Awards, gdje je nagrađen i redatelj, i adaptirani scenarij te cijela glumačka ekipa.
http://www.imdb.com/title/tt4645368/?ref_=fn_al_tt_1


Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Manhattan, 1979. Woody Allen, 96 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Mariel Hemingway, Michael Murphy, Meryl Streep
Woody Allen je Isaac, 42godišnji pisac TV scenarija koji živi na Manhattanu. Jednostavno rečeno Isaac je nezadovoljan životom. Zapeo je na poslu koji ne može smisliti dok mu se bivša žena lezbijka odselila drugoj ženi te se bacila se u spisateljske vode. To ne bi bilo toliko strašno da njezina prva knjiga koju upravo piše ne govori o njihovoj turbulentnoj vezi. U međuvremenu se okrenuo novoj vezi s prelijepom Tracy koja ga jednostavno obožava, no osjećaj nije obostran, a ima i još jedan detalj vrijedan spomena. Ona je, naime, 17godišnjakinja zaokupljena školskim obvezama. Do dramatičnog zaokreta u Isaacovom životu doći će kada ga najbolji prijatelj Yala upozna sa svojom ljubavnicom Mary...
Na trenutke nisam mogao pobjeći od osjećaja da gledam tisuću razglednica kako netko brzo niže na ekranu, snimke čovjeka koji svojim fotoaparatom vodi ljubav s gradom, s romantičnim šetalištima ispod starinskih uličnih svjetiljaka, njegovom veličanstvenom panoramom na mjesečini. Pričajući o uspjelim i, još više, manje uspjelim ljubavima među gradskim intelektualcima srednje klase, Allen istovremeno priča o ljubavi prema gradu, bilo već spomenutim kadrovima, plesom svjetla i sjena, često korištenom glazbom rođenog Njujorčanina Gershwina, ili čak samim likom koji tumači – osobom koja „ne može ostaviti New York jer ne bi preživjela nigdje drugdje“. Možemo mirne savjesti reći da je romansa između Isaaca i njegova grada, dakle, ujedno i najstabilnija, najsretnija od svih veza na „Manhattanu“. (Sven Mikulec, FAK)
Uz uspio snimateljski rad te duhovit i slojevit scenarij, razigrana glumačka ekipa obogaćuje jedan od redateljevih najcjenjenijih filmova, hvaljen i zbog vješta izazivanja gledateljskih emocija te komičnih učinaka... (Nikica Gilić, HFL)
http://www.imdb.com/title/tt0079522/?ref_=nv_sr_3

TANJA MRAVAK... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 27.6. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
JESEN 2017.
Ante Tomić, Božidar Maljković, Zoran Čutura, Daniela Trbović...

... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Annie Hall, 1977. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij: Woody Allen, Marshall Brickman
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Carol Kane, Paul Simon
Jedan od najpoznatijih filmova Woodyja Allena dijelom je autobiografska priča i njegova najuspješnija filmska suradnja s Diane Keaton, tadašnjom partnericom i u privatnom životu. Woody tumači četrdesetogodišnjeg komičara Alvyja, neurotična intelektualca iz New Yorka koji se prisjeća veze s Annie Hall. Veza je prekinuta i on pokušava shvatiti što je pošlo po krivu...
Zato je „Annie Hall“, čije menhetenske manire inkarnira njegova muza Diane Keaton, sveden na seriju sumanutih anegdota o egzistencijalnim strahovima, masturbaciji, snifanju kokaina, odlascima u kino, psihoanalizi itd. One-lineri su oštri poput najoštrijega žileta. A Keaton je u ovom filmu postala ikona stila, pa su njene jakne od tweeda, kaki hlače, bijela košulja, kravata i crni prsluk postali ono što je za Audrey Hepburn bila mala crna haljina... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0075686/?ref_=nv_sr_1

BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
The Hunger, 1983. Tony Scott, 97 min. UK/US
Scenarij: Ivan Davis i Michael Thomas po romanu Whitleya Striebera
Uloge: Catherine Deneuve, David Bowie, Susan Sarandon
Elegantna gotička drama o besmrtnoj ljepoti, beskrajnoj strasti i njihovoj strašnoj cijeni - gladi... Pred nama je još jedna prilika da se uvjerimo u umjetnički talent (ne samo glazbenika) Davida Bowieja!
Miriam Blaylock prelijepa je bogata žena, ali i vampirica, a dugovječnost zahvaljuje ljubavnicima. Oni zauzvrat primaju obećanje vječnoga života, a i oni i Miriam hrane se krvlju stranaca. Privlačni čelist John s Miriam je već dva stoljeća, no odjednom na sebi počne zamjećivati znakove ubrzana starenja. Shvativši da obećanje vječnog života ne podrazumijeva i vječnu mladost, zatraži pomoć doktorice Sare Roberts koja proučava fenomen starenja. Ona baš i ne vjeruje u njegovu priču, ali je zainteresirana pa kontaktira Miriam... i takođe biva uhvaćena u zamku...
„Postmodernistički vampirski film, uznemirujuć u svojoj sugestiji da muškarci i žene 80-tih godina prošlog stoljeća imaju iste želje, iste apetite i iste potrebe za moći, novcem i seksom... (Elaine Showalter, američka kritičarka)
http://www.imdb.com/title/tt0085701/?ref_=fn_al_tt_1
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih

... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Interiors, 1978. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Diane Keaton, Kristin Griffith, Mary Beth Hurt, Geraldine Page, E.G. Marshall
Prva drama Woody Allena nakon niza komedija snimljenih tijekom sedamdesetih...
Tri odrasle sestre pokušavaju se nositi s posljedicama nenadana razvoda roditelja, Arthura i Eve. Renata je pjesnikinja čiji suprug, pisac Frederik, teško podnosi njezin uspjeh. Flyn je tašta glumica čijim se lošim filmovima ostali podsmjehuju. Joey je udana za Mikea, a nije zadovoljna poslom u oglašavanju...
Jedna od najboljih Allenovih ‘klasičnih’ drama, također je nastala pod velikim utjecajem švedskog majstora i jednog od najvećih redatelja svih vremena Ingmara Bergmana. Šteta što je ovaj film u samom startu osuđen da padne u zaborav iako je izuzetno kvalitetan. 1977. godine izašao je „Annie Hall“, a dvije godine kasnije „Manhattan“ pa se tako „Interiors“, kao egzistencijalistička drama, našao u sendviču dvije najbolje ili barem najpopularnije komedije ovog američkog autora. Film govori o tri potpuno različite sestre koje se okupljaju kada njihov otac objavi da će se rastati od psihički bolesne majke. Ozbiljna je to drama koja odiše bergmanovskom atmosferom i tišinom te na specifičan, ali i moderan način prikazuje odnose u obitelji... (Borna Zidarić, www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0077742/?ref_=nm_flmg_wr_49

Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).
Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt0790770/

SVE ŠTO STE ODUVIJEK ŽELJELI ZNATI O SEKSU, A NISTE SE USUDILI PITATI
... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Everything You Always Wanted to Know About Sex * But Were Afraid to Ask, 1972. Woody Allen, 88 min. US
Scenarij: Woody Allen prema istoimenoj knjizi Davida Reubena
Uloge: Woody Allen, Gene Wilder, Louise Lasser, Lynn Redgrave, John Carradine, Lou Jacobi
Omnibus od sedam samostalnih priča kojima je jedina poveznica seksualna tematika...
Dvorska luda pokušava zavesti kraljicu podmetnuvši joj afrodizijak. Psiholog nakon dolaska novog pacijenta počne preispitivati vlastiti ljubavni život. Talijanski par ima problema s postizanjem orgazma. Sredovječni muškarac krije neobičnu tajnu. Televizijski voditelj s gostima diskutira o perverzijama. Upoznajemo znanstvenika koji se bavi istraživanjem seksa. Završno, jedan spermij misli kako nije dorastao zadatku...
„Sve što ste oduvijek željeli znati o seksu (ali ste se bojali pitati)“ Allen je napravio 1972. godine i to kao parodiju na istoimenu seksološku knjigu u kojoj sam glumi spermića s egzistencijalističkim dvojbama (Gdje smo i kuda idemo?) a tu je još i odlični Gene Wilder kao psihijatar zaljubljen u ovcu.
Relativno vulgaran i katkad apsurdan humor omnibusa ''Sve što ste željeli znati o seksu, a niste se usudili pitati'' parodiraju priručnik za seks Davida Rubena... Ranih 1970-ih dr. David Reuben je napisao vrlo ozbiljan seksualni priručnik koji je postao bestseler. Suočen s tim epom nastavne erotike, Woody Allen odlučio je adaptirati ovu knjigu na filmsko platno podijelivši je u više pojedinačnih „tematskih epizoda“. Njegovi se humoristični skečevi bave seksom na javnom mjestu, odijevanju u odjeću suprotnog spola, ženskim poprsjem, perverzijama i ostalim seksističkim temama, u Woodyjevom stilu.
Odlična parodija koja ismijava razne pseudo-znanstvenike koji su se pojavili tijekom seksualne revolucije... (Igor Šimulija, telegram.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0068555/?ref_=nm_flmg_wr_53


The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/


2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US
Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.
„Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
„U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/


Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij: John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1

Breaking the Waves, 1996. 159 min. DK/ES/DE/IS/FR/NL
Scenarij: Lars von Trier, Peter Asmussen
Uloge: Emily Watson, Stellan Skarsgard, Katrin Cartlidge, Jean-Marc Barr, Udo Kier
Film se odigrava u malenoj, seoskoj, ekstremno religioznoj zajedinici koju nastanjuju pomorci, radnici, svećenici i pobožne kućanice. Mlada, religiozna, naivna i blago autistična djevojka Bess McNeil zaljubljuje se u danskog naftnog radnika Jana. Njih dvoje su snažno zaljubljeni, a kad Jan ode na svoju bušotinu Bes se moli da se vrati jednom zauvijek. Jan se zaista i vraća, ali slomljenog vrata u nesreći na naftnoj platformi. Zbog njegovog zdravstvenog stanja Jan i Bess više ne mogu uživati u seksu, pa Jan nagovara Bess da nađe drugog ljubavnika, a njemu da prepričava detalje. Kako Bess postaje sve izopačenija u svom seksualnom životu, tako sve više vjeruje da je njeno ponašanje vođeno od strane Boga i da pomaže Janovom oporavku... (film je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma)
CANNES 1996. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
EUROPEAN FILM AWARDS 1996. NAJBOLJI FILM
Potpuno sam predvidio i zaboravio moj omiljeni ljubavni film svih vremena. Možda zbog činjenice da „Breaking the waves“ i nije klasična ljubavna drama, već remek djelo koje se bavi religijom, ljubavlju, seksom, brakom, malim društvenim zajednicama, stereotipima, strasti i mentalnom bolešću kao ni jedan prije njega... Kraj filma je jedan od najgenijalnijih, najšokantnijih i najsnažnijih završetaka filma. Kadar koji "deus ex machina" rješava sve dileme, zaplete i dvojbe filma nemjerljivom jasnoćom božje providnosti. Taj zadnji kadar koji je i najhladnijim slomio srce, govori više o ljubavi, religiji i iskrenoj bezuvjetnoj vjeri u Boga nego sve stranice Bibillje, Kurana, Scijentologije i ne znam čega sve ne zajedno. Savršen kadar, dostojan karizmatičnog i tragičnog filma kao što je remek djelo "Breaking the Waves"... (zujo / movie-maker.bloger)
http://www.imdb.com/title/tt0115751/?ref_=nv_sr_5
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier


The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/

BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
My Beautiful Laundrette, 1985. Stephen Frears, 97 min. UK
Scenarij: Hanif Kureishi
Uloge: Gordon Warnecke, Daniel Day-Lewis, Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Derrick Branche
Omar je mladi Englez pakistanskoga porijekla koji živi u Londonu osamdesetih tijekom vladavine Margaret Thatcher. Omarov otac Hussein je u domovini bio poznati ljevičarski novinar, ali sada ne voli ni politiku ni Englesku u kojoj živi. S druge strane, Omarov ujak Nasser vrlo dobro se snašao u novom okruženju i sposoban je poduzetnik. Nakon nekih sitnih poslića za ujaka, Omar postaje voditelj praonice rublja. Starom prijatelju iz djetinjstva, mladom, anarhoidnom Englezu Johnnyju, Omar ponudi posao u praonici…
Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima...(Goran Markovčić/onaj koji gleda filmove)
Moja lijepa praonica (1985), prema scenariju Hanifa Kureishija, vješto isprepleće etničke, homoseksualne i sociološke motive u ironičnoj analizi britanskog društva, a redatelju donosi međunarodna priznanja... (Diana Nenadić, HFL)
http://www.imdb.com/title/tt0091578/?ref_=nv_sr_1


Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij: John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1


Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1

GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US
Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.
„Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
„U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/


Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1


Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1


Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij: John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1

GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US
Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.
„Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
„U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/

Idioterne, 1998. 117 min. DK/S/ES/FR/NL/IT
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Bodil Jorgensen, Jens Albinus, Anne Louise Hassing, Troels Lyby, Nikolaj Lie Kaas
Grupa mladih ljudi odluči se "obračunati" s društvom oko sebe na originalan način. Iako su svi potpuno zdravi i inteligentni, u društvu ostalih se ponašaju kao da su mentalno hendikepirani. Ono što je za njih terapija, slobodno nazvana spazzing, okolini predstavlja smetnju i neugodu. Najistaknutiji među njima je Stoffer, a nakon jednog izlaska u javnost pridružuje im se Karen. Problemi nastaju kad od njih zatraže da glume idiote i u krugu obitelji...
CANNES 1998. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
EUROPEAN FILM AWARDS 1998. NOMINACIJA ZA NAJBOLJI SCENARIJ
U „Idiotima“, svom jedinom filmu Dogme 95, von Trier, na površinskoj razini, više nego ikad izaziva moralne standarde građanskoga društva tematizirajući anarhoidnu skupinu mladih ljudi koji izigravaju mentalno retardirane osobe sa svrhom razotkrivanja društvenog licemjera, što na kraju prerasta u razotkrivanje vlastite nemoći spram društvenih regula, odnosno pristajanje na, renoarovski rečeno, pravilo igre. Od svih idiota, jedina osoba koja se i u stvarnom životu, a ne samo u prolaznoj dvotjednoj egzibicijskoj pustolovini, zapravo hepeningu, usudila poremetiti pravila igre jest ona koja im se posljednja i gotovo nesvjesno pridružila — sredovječna Karen. (Damir Radić / www.matica.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0154421/?ref_=nv_sr_5
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier


The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/

Dancer in the Dark, 2000. 140 min.
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Björk, Catherine Deneuve, David Morse, Peter Stormare, Joel Grey
Iako snimljen u Švedskoj, radnja filma događa se u SAD-u. Godina je 1964., a Selma je sa sinom Geneom stigla iz istočne Europe da bi zaradila za operaciju njegovih očiju. Oboje imaju isti genetski poremećaj čija je posljedica sljepilo. Dok se njezin vid sve više pogoršava, Selma sina želi spasiti iste sudbine. Amerika se ne pokazuje kao obećana zemlja i Selma živi u siromaštvu. Tajnu snagu pronalazi u ljubavi prema holivudskim mjuziklima.
CANNES 2000. ZLATNA PALMA
CANNES 2000. NAJBOLJA GLUMICA
EUROPEAN FILM AWARDS 2000. NAJBOLJI FILM
EUROPEAN FILM AWARDS 2000. NAJBOLJA GLUMICA
Osebujnom von Trieru, koji za sebe kaže da se boji svega osim snimanja filmova, može se prigovoriti svašta, ali ne i da je kukavica ili predvidljiv, jer jedino što je u njegovim filmovima isto jest da stalno preispituje njihove i svoje granice. „Ples u mraku“ dio je trilogije Zlatno srce (uz Lomeći valove i Idiote) u kojoj on sadistički muči svoje junakinje samo da bi pokazao da one to mogu podnijeti. U ovom višeslojnom filmu prepunom dualnosti i simbolike von Trier je odlučio žrtvovati tihu, ali snažnu Selmu u zamjenu za katarzu gledatelja (a možda i svoju), u čemu ne bi uspio bez izvanredne Islanđanke... (Ana Zupcic, www.fak.hr)
Ovaj pokušaj da se zastarjeli žanr mjuzikla predstavi novim generacijama u novom i bizarnom izdanju možda nije najbolji film prošle godine, ali je svakako jedan od najzanimljivijih, te stoga zaslužuje da se preporuči cak i onim gledateljima koji nisu fanovi ekscentričnog danskog režisera... (Dragan Antulov, purger.com)
http://www.imdb.com/title/tt0168629/?ref_=fn_al_tt_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier


Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij: Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1


Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
„Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
„Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
„Brutalno iskren film.“ Time out
„Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
„Intiman epski film britke inteligencije“ Playlist
„Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
„Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll
http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2


Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1


Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij: Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1

Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).
Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt0790770/


Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
„Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
„Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
„Brutalno iskren film.“ Time out
„Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
„Intiman epski film britke inteligencije“ Playlist
„Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
„Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll
http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2

Secret Arts Cinema 3 / Majčin dan!
Secret Arts Cinema novi je filmski program posvećen umjetnosti.
Zašto Secret Arts Cinema? Jer mi volimo kreativno pa vas vodimo u filmsko-umjetničku avanturu koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju ništa o filmu koji će gledati. Naslov filma ostaje tajna sve do početka projekcije. Jeste li spremni prepustiti se iznenađenju?
Budite sigurni, za vas smo pripremili niz zanimljivih filmova o sjajnim arhitektima, dizajnerima, umjetnicima i zanatlijama. Njihova svjedočanstva o nama poznatim ili potpuno nepoznatim kreacijama u formi filma. Umjetnost se s umjetnošću susreće, isprepliće i komunicira u vremenu i prostoru, na svim razinama i u svim kulturama.
Projekt Secret Arts Cinema na kreativan i izravan način povezuje filmske gledatelje sa značajnim umjetničkim djelima.
Nakon prve tajne projekcije 8. veljače 2017. u Osijeku, Rijeci i Splitu, avantura se nastavila i na drugim lokacijama u Hrvatskoj. Gledat ćemo filmove na temu umjetnosti. Recentne, zanimljive i u Hrvatskoj još neprikazane, filmove istaknutih autora o pothvatima nadarenih, a često i genijalnih autora.
Pozvani su svi, dolazak je za ljubitelje umjetnosti obavezan a ulaz slobodan.
VOLIM(O) KREATIVNO!


Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
„Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
„Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
„Brutalno iskren film.“ Time out
„Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
„Intiman epski film britke inteligencije“ Playlist
„Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
„Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll
http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2

Dogville, 2003. 178 min. DK/S/FR/NL/IT/DE/UK/NO/FI
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Nicole Kidman, Harriet Andersson, Lauren Bacall, Jean-Marc Barr, Paul Bettany
Mlada, lijepa Grace u bijegu od gangstera stiže u gradić Dogville. Za njom se čuju pucnji i očito je da joj je život u opasnosti. Prvi je susreće Tom te nagovara sugrađane da je prihvate i sakriju. Zauzvrat, Grace počinje raditi za njih. Uskoro šerif susjednog grada stiže raspitujući se o njoj. Njezini novi sugrađani šute, no cijena skrivanja s vremenom postaje sve viša...
CANNES 2003. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
EUROPEAN FILM AWARDS 2003. NAJBOLJI REDATELJ
Film koji će ostaviti na vas veliki dojam i nikada ga nećete zaboraviti. Da li su ljudi zapravo temeljno zli? Film me je potresao do srži. Obavezno pogledati ako želite dobiti nešto više... (cetkovic/filmski.net)
'Dogville' je, uz Lynchev 'Mulholland Drive', vjerojatno najbolji film 21. stoljeća... (poiccard/ filmski.net)
Lars Von Trier je i ovim svojim ostvarenjem pokazao da su mu likovi, i ono što oni mogu pružiti, centar svega. Neki mu stavljaju etiketu ženomrsca, koji u svim svojim filmovima do kraja napati glavne ženske likove. Ali njegove junakinje u filmu uvijek zadaju zadnji udarac. I njegove junakinje mi volimo. Sve do jedne. I Bess i Selmu i Grace i.... Genijalno! (maggie_the cat/filmski.net)
Dogville je jako inteligentna drama o ljudskom licemjerstvu i pohlepi. Šteta bi bilo propustiti ovako remek-djelo! (larsvontrier fan/filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0276919/?ref_=nv_sr_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier


Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1

Manderlay, 2005. 139 min. DK/S/FR/NL/IT/DE/UK
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Bryce Dallas Howard, Isaach De Bankolé, Danny Glover, Willem Dafoe, Michaël Abiteboul
Nastavak filma Dogville (2003.), također s Grace Mulligan kao protagonisticom. Ovaj put ona se nađe na jugu Amerike, na plantaži pamuka koju vodi starija gospođa koju zovu Mam. Pukim slučajem, zahvaljujući mladoj crnkinji, otkriva da je na tom mjestu ropstvo opstalo čak sedamdeset godina nakon ukidanja. Šokirana tom spoznajom, uz pomoć očevih gangstera odluči to promijeniti.
CANNES 2005. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
„Dogville“ i „Manderlay“ dva su za mene ponajbolja filma Larsa Von Triera. Jednostavno kada sam prvi puta gledao „Dogville“ bio sam zapanjen tom nevjerojatno uspješnom teatralizacijom filma. Nastavak njegove Američke trilogije mi je još više sjeo jer je tu sve, što nije uspio u prvom dijelu, doveo do savršenstva... (http://blog.dnevnik.hr/film)
http://www.imdb.com/title/tt0342735/?ref_=nv_sr_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier


Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
„Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
„Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
„Brutalno iskren film.“ Time out
„Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
„Intiman epski film britke inteligencije“ Playlist
„Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
„Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll
http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2


La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
„Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1


La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
„Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1


Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij: Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1

SPLIT SPOT FESTIVAL 2017.
Spiritual Market, 2016. Ira Tomić & John Kardum 39 min. HR
Projekcija jazz filma, uz čije prikazivanje u MUTE modu ide svirka Vedran Ružić tria koji izvode glazbu s istoimenog albuma. Spiritual Market je porinom nagradjeni autorski jazz album mladog glazbenika i slikara Vedrana Ružića. Glavna mu je misija spajanje različitih umjetnosti pa tako za sebe kaže da dok slika vidi glazbu, a dok svira čuje boje. Glazbi i slikarstvu odlučio je pridružiti i fotografiju te filmsku umjetnost, a kao rezultat nastao je projekt Spiritual Market inspiriran zapisima putovanja Marka Pola na dalekom istoku.


La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
„Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1

Antichrist, 2009. 104 min. DK/S/FR/IT/DE/PL
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Willem Dafoe, Charlotte Gainsbourg, Storm Acheche Sahlstrom
Nakon gubitka sina nesretnim slučajem, majka se ne uspijeva oporaviti te završava u bolnici. Njezin suprug koji je ujedno i terapeut odluči joj sâm pomoći. Njegovi pokušaji su bezuspješni, ali otkriva da se ona boji prirode. Stoga odlaze u izoliranu kuću imena "Raj". Nakon niza psihoterapijskih seansi, ona iskazuje sve jaču depresiju i manično ponašanje, a zahtijeva i grubi seks. Umjesto poboljšanja, njihov se odnos pogoršava...
CANNES 2009. NAJBOLJA GLUMICA
CANNES 2009. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
Sjajna Charlotte Gainsbourg zaslužila je sve nagrade koje je osvojila za ovu ulogu jer je uistinu savršeno dočarala majku koja izgubi dijete, a nakon toga i razum. Ljubitelji art filmova uživati će ovom ostvarenju... (Tea/filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0870984/?ref_=nv_sr_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier


Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij: Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1

Melancholia, 2011. 136 min. DK/S/FR/DE
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Kirsten Dunst, Charlotte Gainsbourg, Alexander Skarsgard, Brady Corbet, Cameron Spurr
U noći proslave vjenčanja Justine zapravo nije sretna te se bori s osjećajima. Troškove ekstravagantnoga vjenčanja i brigu da sve prođe u redu preuzela je njezina bogato udana sestra s kojom ima napeti odnos. Paralelno sa slavljem, odvija se i moguća katastrofa. Plavi planet prozvan Melankolija juri prema Zemlji i ne zna se koje će biti posljedice.
CANNES 2011. NAJBOLJA GLUMICA
CANNES 2011. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
“Melancholia” je trebala biti znanstvenofantastični film. Razgovarao sam s nekima od najboljih ljudi u Danskoj i rekao im da trebam planet koji će biti deset puta veći od Zemlje i koji će na kraju udariti u Zemlju. Pitao sam ih kada bi se to moglo dogoditi, za tisuću ili dvije tisuće godina, a oni su mi rekli da se to može dogoditi sutra. “Sjajno”, rekao sam, “onda to neće biti znanstvenofantastični film.“ (Lars von Trier)
Jedan on rijetkih filmova koji će vam sigurno biti bolji nakon svakog sljedećeg gledanja... (arubaluba/filmski.net)
„Melancholia“ pokazuje da film ovisi najviše o režiji jer glumci prije ovoga nisu pokazali ovakvu impresivnu glumu! Bez specijalnih efekata u savršenom spoju ludila i klasične glazbe Lars Von Trier je još jednom pokazao koliki je car, svaka cast! (kovant/filmski.net)
„Melancholia“ je jedinstveno i nezaboravno filmsko iskustvo, kao ni jedno do sad... (Antonio Kozina / ravnododna.hr)
http://www.imdb.com/title/tt1527186/?ref_=nv_sr_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR
Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1

ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1

ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR
Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1

ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR
Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1

ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR
Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1

ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1

ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1

ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR
Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1

ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR
Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1

Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).
Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt0790770/

MATE MATIŠIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 27.6. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
JESEN 2017. Ante Tomić, Božidar Maljković, Zoran Čutura, Daniela Trbović, Renato Baretić...
2018. Leon Rizmaul, Stpe Božić, Marinko Biškić, Mario Stanić...


La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
„Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1

CIRKUSKA SRIJEDA:
Zid smrti, i tako to, 2016. Mladen Kovačević, 61 min. HR/RS/CS
Film je smješten u svijet neizdržive buke, prljave hrane i alkohola koji teče u potocima. To je svijet u kojem se dječica igraju na vrtuljcima dok pored njih amaterske striptizete zabavljaju glasne muškarce uz zvuke treštave turbo-folk muzike. Naš glavni lik je Brankica – bivša zvijezda legendarne obitelji cirkusanata i akrobata. Zvali su je Princeza Zida (smrti). Brankica je sada baka šestoro unučadi, a tek su joj 42 godine. Zaglavljena u perverznom svijetu balkanskih sajmišta, ponavlja iste, po život opasne trikove na motociklu, prkoseći gravitaciji vozi po rubu ogromne bačve.
http://www.imdb.com/title/tt5592976/?ref_=fn_al_tt_1

KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA 1
SKITNICA (The Tramp, 1915.) ... jedan u nizu filmova o ovom simpatičnom liku koji je postao kultnim likom čitave ere nijemoga filma. „Skitnica“ se smatra prvim Chaplinovim klasikom, a priča je to o neočekivanom heroju koji spašava farmerovu kćer od grupe razbojnika.
ŠEF ODJELA U ROBNOJ KUĆI (The Floorwalker, 1916.)... Charlie ulazi u robnu kuću razgledavajući ponudu proizvoda. Nakon što napravi nered, prodavač ga pokušava izbaciti van dok ostali kupci neopazice kradu robu. Istovremeno šef odjela u robnoj kući koji uvelike sliči Charlieju pokrade glavnog šefa. Charlie ga opazi kako nosi torbu s ukradenim novcem. Obojica su uvjereni da će se lakše izvući ako zamijene odjeću...
ROLANJE (The Rink, 1916.)... Charlie Chaplin glumi konobara koji u slobodnome vremenu odlazi na rolanje. Njegove spretnosti ne ostaju neopažene, vremenom dovode do ljubavne zgode. Ali kod Charlieja nikada ne završava samo time. Bez nespretnosti i neizbježnih tučnjava s nasilnicima nikako ne ide …
NJEGOV NOVI POSAO (His New Job, 1915.)... Charlie je bez posla i ide ga tražiti u hollywoodski studio. Ispočetka neuspješno, ali onda ga zamijene za nekoga drugog i dobiva posao. Ali to, naravno, dovodi do filmske katastrofe...
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)

Modern Times, 1936. 83 min.
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Paulette Goddard, Henry Bergman, Stanley Sandford, Chester Conklin
Charlie je radnik na tekućoj vrpci u jednoj tvornici. Njegova je jedina dužnost učvršćivanje vijaka, a potom postaje »pokusni kunić« za isprobavanje posebnog stroja za prehranu kojim uprava želi skratiti vrijeme objeda. Sve to Charlieja izluđuje te on završava u sanatoriju. Pušten, traži posao i slučajno stane na čelo radničkih demonstracija. Uhićen pod optužbom da je komun. vođa, završava u zatvoru, ali je pušten kad slučajno odaje planove o bijegu. Ponovno na ulici, sprijateljuje se s mladom djevojkom te oni napuštaju grad.
Film sa snažno naglašenom socijalnom notom nastao je iz Chaplinova zanimanja za problem nezaposlenosti, istaknut i po svojoj oštroj satiri na dehumanizirane uvjete rada...
Vrhunac Chaplinovih društvenokritičkih stremljenja, film otvoreno aludira na konkretne socijalne probleme razdoblja – veliku ekonomsku krizu, nezaposlenost, beskućništvo, dehumanizirajuće efekte masovnog rada, a u cjelini je ponajprije satira na negativne posljedice tehnološkog napretka... (Bruno Kragić, HFL)
„Moderna vremena“ svojim krajem, kako samo velika ostvarenja mogu, ne postaju patetična već slave pojedinca, njegovu nadu i mogućnosti opstanka u svijetu koji se konstantno i nemilice mijenja, što nužno nije uvijek isto što i „evoluira“... (Vanja, FAK)
http://www.imdb.com/title/tt0027977/?ref_=nv_sr_1
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)

KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA 2
IMIGRANT (The Immigrant, 1917.)... Charlie putuje brodom u SAD. Na brodu je i Edna s bolesnom majkom, koju opljačkaju banditi. Charlie zaradi nešto novca na kartama i spremi ga u Edninu torbu. Optuže ga za varanje i uzmu mu sav novac. Ali Charlie, na svu sreću, nađe jedan novčić, posve dovoljno kako bi pozvao Ednu u restoran.
PUSTOLOV (The Adventurer, 1917.)... Chaplin tumači osuđenika u bijegu od zatvorskih čuvara. Nakon što spasi mladu djevojku od utapanja, obiteljski odvjetnik čini sve da Charlieja vrati u zatvor...
ŽENA (A Woman, 1915.)... Charlie je ponovno u parku, gdje mu se pridružuje jedna obitelj. Mama i kći usnu na klupi, a otac se igra slijepoga miša s neznankom. Charlijev izlet završava kako njemu i priliči- u trenu dobije dva prijatelja i najmanje dva neprijatelja. Ali to je samo tek početak uzbudljivoga dana...
ISPOD ŠANKA (The Face on the Barroom Floor, 1914.)... kratka, manje uspješna Chaplinova komedija – tumači slikara pijanicu koji gubi klijenta - snimljena prema pjesmi Hugha Antoine d'Arcyja...
KAKO JE CHARLIE POSTAO MORNAR (Shanghaied, 1915.)... Brodovlasnik namjerava potopiti svoj brod na posljednjem putovanju kako bi dobio novac od osiguranja. Charlie, skitnica koji se zaljubljuje u vlasničku kćer, kapetan je i obećava mu pomoći...
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)

The Great Dictator, 1940. 125 min.
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Paulette Goddard, Reginald Gardiner
Za I. svj. rata u Tomaniji, mobilizirani brijač izgubi sjećanje nakon pada njegova aviona te se nađe u sanatoriju. Pušten nakon što je na vlast došao diktator Hinkel, vraća se svojem starom poslu. Dok se Tomanijom širi nezaposlenost i siromaštvo, Hinkelovi protivnici završavaju u koncentracijskim logorima. Naposljetku, diktatorovi jurišnici unište brijačnicu, a sam brijač završava u logoru. Ipak, uspijeva pobjeći te ga, zbog fizičke sličnosti s Hinkelom, zamijene s diktatorom, što on iskoristi da bi održao pacifistički govor.
Dva dana po izbijanju 2. Svjetskog rata otpočelo je snimanje (ovog) filma praćeno snažnom kampanjom protiv Chaplina u prohitlerovskom Hearstovom tisku. No, po završetku snimanja, kritika ističe kako je to možda ne najbolji, ali svakako najvažniji Chaplinov film.
Charlie Chaplin je dobio ideju za film kada je njegov prijatelj Alexander Korda primjetio da ga njegov skitnica podsjeća na Adolfa Hitlera. Kada je Chaplin saznao da su se rodili iste godine i da dijele dosta sličnosti, odlučio je u filmu izrugati diktatora. Nakon završetka 2. svjetskog rata, Chaplin je dodao da nikada ne bi snimio film da je znao pravi razmjer strahota koje su počinili nacisti.
Kada je "Veliki diktator" počeo igrati u kinima, Hitler ga je zabranio u svim okupiranim zemljama. No, iz znatiželje je uveo kopiju iz Portugala te ju pustio u privatnoj projekciji, odgledavši film čak dva puta, ali se ne zna kako je reagirao na njega. Chaplin je jednom izjavio; "Dao bi sve da znam što je mislio o tom filmu".
Film, međutim, predstavlja nov stupanj u Chaplinovu opusu – spojem slapsticka, parodičnosti, groteske i političke satire, s kritikom fašizma, manipulativne moći medija i prirode političke propagande, korespondira s djelima „Upoznaj Johna Doea“ Franka Capre i „Sullivanova putovanja“, te poput njih ne završava u otvoreno komičnom ili vedrom duhu, nego humanističkom deklamacijom (neizravno upućenom publici) što upućuje na društvene i političke nepravilnosti koje samo djelo ne razrješava. (Bruno Kragić, HFL)
Ovo je Chaplinov najozbiljniji, najtragičniji i najhumaniji film. On nikada nije smatrao Hitlera smiješnim, pa iako upotrebljava svoju genijalnu komičnost da inspirira film, humor nikada nije neutralan... (Roger Ebert)
Duhovito, prekrasno i zastrašujuće... (Michael W. Phillips Jr. / Chicago Reader)
Ovo je Chaplinov najambiciozniji film, pokušaj da se uhvati u koštac sa metom koja je prevelika da bi se obradila komedijom... (Mike Pinsky / daily-reviews.com)
http://www.imdb.com/title/tt0032553/?ref_=nv_sr_1
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)

KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA 3
ŠAMPION (The Champion, 1915.)... Šetajući sa svojim buldogom, u trenutku kada prolazi pored boksačlog kampa, Charlie pronalazi "sretnu" potkovu. Gledajući kako drugi gube, Charlie stavlja potkovu u svoju rukavicu i pobijedi, nakon čega ga trener priprema za borbu protiv svjetskog prvaka. Kockar želi da Charlie preda borbu, a tu je i trenerova kći u koju se zaljubljuje...
PLIN ZA SMIJANJE (Laughing Gas, 1914.)... Charlie je asistent u zubarskoj ordinaciji. Jedan dan stvori se velika gužva i zubar ne stigne na vrijeme primiti sve pacijente pa se Charlie zabunom počne pretvarati da je on zubar. No, pretjera s anestezijom od koje se čovjek ne može prestati smijati...
NOĆ U KAZALIŠTU (Caught in a Cabaret, 1914.)... Charlie je konobar koji se pretvara da je grčki ambasador kako bi impresionirao djevojku, a zapadne u velike probleme kad se ispostavi da je djevojka zauzeta...
MIRNA ULICA (Easy Street, 1917.)... Skitnica Charlie ovaj put postaje policajac. Dodijeljuju mu „dobro susjedstvo“, koje je sve prije no dobro, zahvaljujući prvenstveno problematičnome Ericu. Eric je ogroman i Charlie mu ne smije prići ni blizu. Ali kad mu konačno ipak uspije uloviti Erica, Charlie postaje lokalni heroj...
U PARKU (In the Park, 1915.) ... Skitnica ukrade torbu djevojci u parku no kada pokuša pokrasti Charliejeve džepove izgubi cigarete i šibice. Kada lopov pokuša ukrasti i Charliejeve kobasice, Charlie se domogne torbice. Napokon torba dođe do vlasnice koja je ljuta na svog momka koji ju nije odmah zaštitio. On se želi baciti u jezero no Charlie mu pomogne.
GLAZBENA SKITNICA (His Musical Career, 1914.) ... Charlie i njegov partner trebaju dostaviti pijanino na adresu Prospect St. 666. Utovare ga na kola u koja je upregnuta mula i odvezu na adresu Prospect St. 999...
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)

The Gold Rush, 1925. 75 min.
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Mack Swain, Tom Murray
Aljaska za zlatne groznice 1898. Skitnica Charlie jedan je od brojnih neuspješnih tragača za zlatom. Veliki Jim spašava Charlieja od nasilnog Larsena te Charlie potom u baru susreće djevojku Georgiu u koju se zaljubi. Nakon što ona nije došla na novogodišnju večeru, koju je pripremio posebno za nju, Charlie se, razočaran, pridruži Jimu u traganju za zlatom. U planinama ih zatiče sniježna oluja te se oni nađu izolirani. Ipak, uspiju pronaći zlato.
„Potjeru za zlatom“ Chaplin je nazvao dramskom komedijom i smatrao ju je svojim najboljim filmom... (u anketi filmskih kritičara i redatelja na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. izabran je na 2. mjesto liste najboljih filmova svih vremena)
Kroz spoj pustolovnih, patetično-melodramatičnih i komičnih značajki, Chaplin predstavlja svoju najpotpuniju vizualizaciju optimistične vjere u sretno razrješenje životnih nedaća odnosno materijalizaciju ispunjenja snova pa junak na kraju osvaja i djevojku i zlato... (Bruno Kragić, HFL)
Jedan je od najpopularnijih filmova svih vremena, tragikomedija s temom iz razdoblja „zlatne groznice“ na Aljasci 1898., s Chaplinom kao tragačem za zlatom. Predstavlja izvanredan spoj komičnih, romantično-sentimentalnih, pustolovnih pa i fantastičnih komponenti. Taj film jednoglasno je ocijenjen kao najviši domet filmske umjetnosti, izazivajući opće oduševljenje kritike i publike, a o Chaplinu se od tada govori kao o geniju... (Vladimir Pogačić, FE)
http://www.imdb.com/title/tt0015864/?ref_=fn_al_tt_1
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)

CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Labuan Hati, 2017. Lola Amaria, 101 min.
Scenarij: Titien Wattimena
Uloge: Kelly Tandiono, Nadine Chandrawinata, Ully Triani, Ramon Y Tungka
Tri različite mlade žene stižu na otok Komodo gdje provode vrijeme uz učitelja ronjenja Mahesu. Otkako je postala majka, Bia dugo nije išla ni na more, a kamoli ronila. Indi je zaručena i ovo će biti njezino posljednje ronjenje prije braka. Maria, koja radi kao turistički vodič, bavi se i slobodnim ronjenjem. Kada ju je prije dvije godine ostavio dečko, počela je za to okrivljavati sebe. Među ženama se razvija prijateljstvo ali, polako, i kompetitivnost pred Mahesom.
http://www.imdb.com/title/tt6786150/?ref_=nv_sr_1

CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Mimpi Ananda Raih Semesta (MARS). 2016. Sahrul Gibran 105 min.
Scenarij: John De Rantau (prema romanu Aishworo Ang)
Uloge: Acha Septriasa, Teuku Rifnu Wikana, Kinaryosih, Chelsea Riansy, Jajang C. Noo
Glavni likovi filma su samohrana majka i kćer u vrijeme velike ekonomske krize u Jakarti. Nakon smrti supruga i oca nepismena majka teško radeći othranila je kćer i omogućila joj da stekne diplomu iz astronomije na sveučilištu u Oxfordu. Majka je kćerku uvijek zvala lintang lantipili - najsjajnijom zvijezdom na nebu, a to je planet Mars.

CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Labuan Hati, 2017. Lola Amaria, 101 min.
Scenarij: Titien Wattimena
Uloge: Kelly Tandiono, Nadine Chandrawinata, Ully Triani, Ramon Y Tungka
Tri različite mlade žene stižu na otok Komodo gdje provode vrijeme uz učitelja ronjenja Mahesu. Otkako je postala majka, Bia dugo nije išla ni na more, a kamoli ronila. Indi je zaručena i ovo će biti njezino posljednje ronjenje prije braka. Maria, koja radi kao turistički vodič, bavi se i slobodnim ronjenjem. Kada ju je prije dvije godine ostavio dečko, počela je za to okrivljavati sebe. Među ženama se razvija prijateljstvo ali, polako, i kompetitivnost pred Mahesom.
http://www.imdb.com/title/tt6786150/?ref_=nv_sr_1

CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Sunya, 2016. Harry Dagoe Suharyadi, 88 min.
Scenarij: Harry Dagoe Suharyadi, Eka Kurniawan
Uloge: Erlando Saputra, Eko Supriyanto, Satria Qulbun, Astri Kusumawardhani, Sri Purwan
Otkako ga je majka misteriozno napustila kao petogodišnjaka, Beju se često događaju neobične, misteriozne situacije. Sada, kao odrastao prosi djevojku svojih snova Raisyu, no ubrzo ga optuže za crnu magiju. Istovremeno iz bolnice stiže vijest da mu je baka na samrti iako nema nikakvih znakova bolesti. Kako bi pomogao baki, Bejo pribjegava alternativnim metodama...
http://www.imdb.com/title/tt6386008/?ref_=nv_sr_3

CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Kisah 3 Titik, 2013. Bobby Prabowo, 104 min.
Scenarij: Charmantha Adjie
Uloge: Lola Amaria, Ririn Ekawati, Maryam Supraba, Donny Alamsyah, Hafez Ali
Priča o tri žene ista imena, ali veoma različitih životnih puteva. Titik Sulastri je udovica čiji je suprug preminuo dok je bila trudna s drugim djetetom. Ostavši bez primanja, Titik nalazi posao s minimalnom nadnicom skrivajući pritom trudnoću. U najtežem trenutku pomogne joj menadžerica tvrtke za koju radi, Titik Dewanti Sari. Ona je ozbiljna i ambiciozna žena, ali s manjkom samopouzdanja. U najlošijoj situaciji je najmlađa Titik Kartika koja je odrasla na ulici. Ali, to ju je okruženje učinilo snažnom i neustrašivom.
http://www.imdb.com/title/tt2912348/?ref_=nv_sr_1

CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Gending Sriwijaya, 2013. Hanung Bramantyo, 138 min.
Scenarij: Hanung Bramantyo
Uloge: Sahrul Gunawan, Agus Kuncoro, Mathias Muchus, Julia Perez, Slamet Rahardjo
Povijesni avanturistički, akcijski spektakl čija se radnja događa u 16. stoljeću. Sriwijaya je pala prije tri stoljeća i sada se preostale manje kraljevine međusobno natječu za prevlast. Na čelu jedne od njih je Dapunta Hyang Mahawangsa koji ima dva sina, Awanga Kencanu i Purnama Kelanu. Ostarjeli Dapunta za nasljednika odabere Purnama zbog njegove inteligencije, mudrosti i vizionarstva. Awanga, koji se više oslanja na snagu i borbenu moć, razočaran tom odlukom, sprema osvetu...
http://www.imdb.com/title/tt3000686/?ref_=nv_sr_1

10. FMFS
More, 2017. Igor Šeregi 15 min. HR
Ljetni je dan, obitelj stiže u apartman u kojem će biti smještena tijekom odmora. Spremaju se za plažu kada počinje padati kiša. Vrijeme prolazi, kiša ne staje padati, a obitelj je prisiljena biti zajedno.

10. FMFS
L'effet aquatique, 2016. Sólveig Anspach, Jean-Luc Gaget, 83 min. FR / IS
Scenarij: Sólveig Anspach, Jean-Luc Gaget
Uloge: Samir Guesmi, Florence Loiret Caille, Didda Jónsdóttir |
Samir, visoki i nespretni četrdesetogodišnji dizaličar iz Montreuila, zaljubi se u borbenu i glasnu Agathe koju primjeti u kafiću. Nakon što otkrije da radi kao instruktorica plivanja na lokalnom bazenu, a u nedostatku boljeg plana, odlučuje se upisati satove plivanja… iako pliva savršeno. Nakon tek 3 plivačka sata temeljena na laži, istina ispliva na površinu. A Agathe mrzi lažljivce. Nakon što Agathe ode na plivačku konferenciju na Island, zaljubljenom Samiru ne preostaje ništa drugo nego slijediti je.
Film je dobio nagradu César za najbolji scenarij, a u istoj je kategoriji nagrađen i na filmskom festivalu u Cannesu. Redateljica Sólveig Anspach preminula je 2015. godine od raka i nije doživjela cannesku premijeru filma.
http://www.imdb.com/title/tt4161564/?ref_=fn_al_tt_1

ANIMAFEST U NAŠEM KINU
Tout en haut du monde, 2015. Rémi Chayé, 81 min. FR / DE
Scenarij: Claire Paoletti, Patricia Valeix, Fabrice de Costil
Godina je 1892. u Sankt Peterburgu. Sašu, mladu rusku aristokratkinju, oduvijek je očaravao život njezina djeda. Taj čuveni istraživač projektirao je veličanstven arktički brod, ali se nije vratio sa svoje zadnje ekspedicije na Sjevernom polu. Kako bi sačuvala čast svoje obitelji, Saša bježi. Krenuvši prema Velikom sjeveru, prati trag svojega djeda u potrazi za njegovim čuvenim brodom.
http://www.imdb.com/title/tt2262345/?ref_=nv_sr_1

10. FMFS
Mliječni zub, 2016. Saša Ban, 14 min. HR
Scenarij: Saša Ban, Nevenka Sablić
Jana dolazi u restoran na obiteljsku oproštajnu zabavu za oca, kojeg očekuje teška operacija. Riječi „sve će biti u redu“ postaju svojevrsna mantra koja se ponavlja tijekom večeri, u pokušaju da se od stola odagnaju misli o smrti. Treba samo dati par malih znakova pažnje medicinskim sestrama, kuvertu u ruke doktoru, te zadržati pozitivan stav.

10. FMFS
Moj život bez zraka, 2017. Bojana Burnać, 72 min. HR
Scenarij: Bojana Burnać
Goran je svjetski rekorder u ronjenju na dah, čovjek čiji se najvažniji životni trenuci događaju pod vodom za vrijeme samo jednog, strogo kontroliranog daha. Njegov je put prekriven tišinom i koncentracijom što je iziskuju svakodnevni susreti s prolaznošću. Kako bi ostao najbolji, konstantno ispituje vlastite granice riskirajući da ih prijeđe i bude nepovratno kažnjen. Odlazi na kraj mogućeg vjerujući kako će po neizvjesnom povratku na površinu još jednom postati najbolji... (Dokumentarac „Moj život bez zraka“ je prvi hrvatski film kojem je uspjelo ući u glavnu konkurenciju festivala Hot Docs u Torontu, najvećeg i najvažnijeg festivala dokumentarnog filma u Sjevernoj Americi.)
http://www.imdb.com/title/tt6772716/?ref_=fn_al_tt_1

10. FMFS
Partenza, 2016. Renata Poljak, 11 min. HR
Početkom 20. stoljeća muškarci s hrvatskih otoka često su odlazili u Južnu Ameriku u potrazi za boljim životom, bježeći od gladi. Film „Partenza“ bavi se pričom o odlasku, čekanju i odvojenosti, te prikazuje globalnu nesigurnost suvremenog društva i krhkost ljudskog postojanja...

10. FMFS
Funne: Le ragazze che sognavano il mare, 2016. Katia Bernardi, 77 min. IT/HR
Scenarij: Katia Bernardi
Dvanaest 80-godišnjih ‘djevojaka’ iz zabačenog talijanskog planinskog sela odlučuje prkositi reumatizmu, strahovima i ekonomskoj krizi te otići na more po prvi put u životu – i to u Hrvatsku. Dokumentarni film „Funne: Djevojke koje sanjaju more“ zabavno je filmsko putovanje među skupinom žena odlučnih učiniti sve, čak i pozirati za kalendar ili se uhvatiti u koštac s internetom, kako bi po prvi put stopala uronule u more.
http://www.imdb.com/title/tt6338236/?ref_=nv_sr_3

10. FMFS
Ispred zastava, 2016. Sanja Bistričić, 12 min. HR
„Ispred zastava“ dokumentarac je o ljubavi i mržnji, odrastanju i prihvaćanju. Đuro je punker, Hrvat, katolik, a zbog dubokih rana iz prošlosti iracionalno mrzi sve što nema veze s njegovom domovinom. Spletom okolnosti upoznaje Elviru, djevojku srpske nacionalnosti u koju se zaljubljuje.

10. FMFS
La Reconquista, 2016. Jonás Trueba, 108 min. E
Scenarij: Jonás Trueba
Uloge: Itsaso Arana, Francesco Carril, Aura Garrido
Manuela i Olmo ponovno se sastaju, petnaest godina nakon svog posljednjeg susreta, kao što su si to i obećali kada su bili 15-godišnji zaljubljeni srednjoškolci. Susret slobodne Manuele i Olma koji je u dugogodišnjoj vezi produžuje se na čitavu noć, a dvojac se prisjeća detalja iz djetinjstva. Rekonkvista je film o našoj svijesti vremena: o onome čega se o sebi sjećamo i onome čega se više ne sjećamo te o gestama i emocijama kojih se uvijek držimo i koje nas definiraju. (Film je prikazan u natjecateljskom programu filmskog festivala u San Sebastianu.)
http://www.imdb.com/title/tt5900208/?ref_=fn_al_tt_1

10. FMFS
Blink, 2016. Jakov Labrović, 19 min. HR
Dokumentarac BLINK počinje susretom braće Jakova i Ivana - koji boluje od šizofrenije – u Beču, gdje je Ivan proveo dva mjeseca nakon nestanka iz obiteljske kuće. Po povratku u Hrvatsku, Jakov snima Ivanov život i liječenja u psihijatrijskim klinikama, često u tajnosti, kako bi izložio svu njihovu brutalnost i nečovječnost.

10. FMFS
Moj narobe svet, 2016. Petra Seliškar, 74 min. SI/HR/MK
Glazbeni dokumentarni film o slovenskom umjetniku Frani Milčinskom Ježeku, čije pjesme stvarane 50-ih i 60-ih danas zvuče aktualnije nego ikad. Film je kombinacija izvedbi odabranih alternativnih glazbenika koji sviraju Ježekove pjesme i njegovih arhivskih materijala iz perioda od 1960-ih do 1980-ih. Ježek je bio glumac, pisac, pjesnik i performer. Osoba koja je živjela na rubu, uvijek na strani ‘malog čovjeka’: "Mi, komičari, nismo ljudi koji imaju stan na Olimpu, vikendicu na Parnasu, ili obrnuto. Naše je mjesto na dnu padine gdje se obični ljudi trude prolaziti kroz pritiske svakodnevnog života." (Film je osvojio dvije nagrade na SEEfest-u u Los Angelesu uključujući posebno priznanje žirija u dokumentarnoj konkurenciji.)
http://www.imdb.com/title/tt6096220/?ref_=fn_al_tt_1

10. FMFS
Otok, 2016. Tea Nucak, 5 min. HR
Na Zemlji postoji samo prolazan užitak. Kada je riječ o trajnoj sreći, upitno je poznaje li je itko. Otok je mjesto postojanosti boja, zvukova, horizonta, mirisa. Osoba se stapa s otokom, otok raste u njoj i rađa se kontinuitet zajedničke ispunjenosti.

10. FMFS
L'étoile du jour, 2013. Sophie Blondy, 100 min. FR
Scenarij: Philippe Benkemoun, Sophie Blondy
Uloge: Denis Lavant, Iggy Pop, Tchéky Karyo, Béatrice Dalle
Cirkuska srijeda ciklus je filmova cirkuske tematike koji se jednom mjesečno, srijedom, održava u Kinoteci Zlatna vrata, u organizaciji splitskog izvedbenog kolektiva ROOM 100, a u suradnji s FMFS-om. Radnja filma smještena je u blizinu Sjevernog mora. Putujuća cirkuska skupina suočava se s ozbiljnim nedostatkom publike svojih predstava. Ono što još više zabrinjava je zbunjujuća ljubavna situacija među članovima trupe: ljubavni trokut između balerine Angele, klauna Elliota i okrutnog cirkuskog ringmastera na jednoj strani, te misteriozna Zohra zaljubljena u Elliota na drugoj strani. Tajne, ljubomora, zavist, magija i čarolije postupno će ih obuzdati i potaknuti neke značajne i nepovratne postupke.
http://www.imdb.com/title/tt2564604/?ref_=nv_sr_1

10. FMFS
Kako je Iva otišla 16. rujna 2016., 2016. Tomislav Šoban, 17 min. HR
Nakon završenog fakulteta, Iva odlazi raditi u Norvešku. Zadnjih nekoliko dana prije odlaska bliski ljudi joj nude savjete bez da ih je tražila.

10. FMFS
Last Men in Aleppo, 2016. Steen Johannessen, Kareem Abeed, Mujahed Abou Al Joud, Fadi Al Halabi, Hassan Kattan, Khaled Khateeb, Yaman Khatib, Thaer Mohamad, Firas Fayyad, 105 min. DE/SY
Scenarij: Firas Fayyad
Dokumentarni film kroz priče dobrovoljaca iz Bijelih kaciga prikazuje svakodnevni život, stradanja i borbe na ulicama Alepa. Nakon 5 godina rata u Siriji, preostalih 350.000 stanovnika Alepa živi u gradu pod opsadom. Khalid, Subhi i Mahmoud osnivači su skupine Bijele kacige i prvi ulaze u granatirane zgrade, kopajući kroz ruševine u potrazi za tijelima i znakovima života. Odlučili su ostati u Alepu spašavati sugrađane tijekom opsade koja ne završava. Svaki dan, međutim, predstavlja im i unutarnji konflikt: trebaju li ostati i nastaviti riskirati smrt ili pokušati otići i spasiti svoje obitelji, kao što su to već učinili mnogi drugi? (Pobjednik Sundance Film Festivala u kategoriji dokumentarnog filma)
http://www.imdb.com/title/tt6333074/?ref_=nv_sr_1

10. FMFS
Oda mladosti, 2016. Marcella Zanki, 10 min. HR
Film o 75-godišnjoj balerini koja je otplesala svoj život, priča o ljubavi i prolaznosti vremena. Dok vrijeme ostavlja ožiljke na našim licima i mijenja nas, ljubav se ne mora mijenjati, ona živi i ostaje mlada u našim navikama, užicima, sjećanju, u plesu, u vjetru, u gutljaju vina.

10. FMFS
Tajni život vila, 2016. Igor Jelinović, 47 min. HR
Dea, Sonja, Ivan i Luka mladi su glumci na početku karijera. Za vrijeme trajanja kazališne predstave „San Ivanjske noći“ u kojoj tumače sporedne uloge, među njima dolazi do različitih trzavica. Film je nastao u sklopu kolegija Gluma pred kamerom na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

10. FMFS
Živjeti, ploviti, 2016. Lana Šarić, 40 min. HR
Dokumentarni film o životu ljudi iz tri mediteranske zemlje: Hrvatske, Italije i Grčke. Svi su odlučili živjeti uz more i u skladu s njim. Kako se nositi s priobalnim životom tijekom cijele godine i što Mediteran danas nudi svojim stanovnicima?

10. FMFS
Dvije škole, 2016. Srđan Šarenac, 43 min. HR
Nakon rata u Bosni, gimnazija u Travniku podijeljena je na dva dijela: jedan dio namijenjen hrvatskim katolicima, a drugi bosanskim muslimanima. Između učenika nema nikakvog kontakta. Jedan od ravnatelja odlučuje organizirati nogometni turnir kako bi se učenici mogli upoznati.

10. FMFS
Fabijan, 2016. Lovro Mrđen, 16 min. HR
Desetogodišnji Jan nije sretno dijete. U skromnom stanu živi s majkom Sarom koja je ovisna o alkoholu i drogama i zanemaruje ga. Jedino društvo mu radi prijatelj Fabijan. Fabijana, međutim, može vidjeti samo Jan.

10. FMFS
Transmania (Omnibus), 2016. Sara Hribar, Zvonimir Jurić, Ivan Sikavica, Petar Orešković, Ivan Salaj, Hana Jušić, Stanislav Tomić, Tanja Golić, Edi Mužina, Dalibor Matanić, Sonja Tarokić, Vlatka Vorkapić, Filip Šovagović, Bobo Jelčić, Jasna Zastavniković, 92 min. HR
Scenarij: Sara Hribar, Zvonimir Jurić, Ivan Sikavica, Petar Orešković, Ivan Salaj, Hana Jušić, Stanislav Tomić, Tanja Golić, Edi Mužina, Dalibor Matanić, Sonja Tarokić, Vlatka Vorkapić, Filip Šovagović, Bobo Jelčić, Jasna Zastavniković
Uloge: Csilla Barath-Bastaić, Lana Barić, Milivoj Beader, Goran Bogdan, Jadranka Đokić, Filip Krenus, Ivana Krizmanić, Nikša Marinović,
Frano Mašković, Iva Mihalić, Marijana Mikulić, Žarko Radić, Marina Redžepović, Filip Šovagović, Aleksandra Stojaković, Janko Popović Volarić
„Transmania“ je omnibus petnaest redatelja koji su u periodu od tri godine na jedinstven način stvorili potpuno neočekivanu priču. Svaki redatelj snimao je petminutni nastavak priče tek nakon pogledane samo zadnje minute prethodnog. Na taj način, u nizu nepredvidivih situacija, razvila se nova filmska forma koja drži gledatelje u potpunoj neizvjesnosti i konstantnom isčekivanju novog obrata, sve do samog kraja...
Radi se o projektu koji je još 2012. osmislio voditelj popularne zagrebačke galerije Greta David Lušičić, arhitekt i scenograf: „Svidjela mi se igra autorskih sloboda i nepredvidljivost koja s njome dolazi. Očekujete jednu stvar, a na kraju dobijete nešto sasvim drugačije i to sam htio pokazati s ovim filmom.”
http://www.imdb.com/title/tt5898218/?ref_=nv_sr_1

Stop Making Sense, 1984. 100 min. US
David Bryne dolazi na pozornicu i izvodi solo Psycho Killer. Jerry Harrison, Tina Weymouth i Chris Frantz mu se pridružuju na još dvije pjesme. Potom se ekipi pridružuju još 3 glazbenika i dva back vokala. Svi pjevaju, sviraju, plešu i trče. Mijenjaju instrumente i odjeću. Byrne se pojavljuje u Velikom odijelu. Video wall je često posve crn, no tu i tamo prikazuje riječi, slike ili dječije crteže. Band zakuhava 18 pjesama, tekstovi su čisti, pozornica se giba. U ovom koncertnom filmu Talking Heads jedva da progovaraju, ne posustaju i stalno imaju smisla.
"Stop Making Sense" je koncertni film koji prikazuje grupu Talking Heads uživo na pozornici. Sniman je tijekom tri večeri u Hollywood's Pantages Theater u prosincu 1983. godine, kada je grupa bila na turneji promovirajući svoj album "Speaking in Tongues". Film je čuven po činjenici da je bio prvi u potpunosti snimljen digitalnim audio tehnikama. "Stop Making Sense" pohvaljen je od strane mnogih rock kritičara kao jedan od najboljih rock filmova.
Riječ je minimalističkom i humorom prošaranu djelu u kojem David Byrne i društvo umjesto na pirotehniku i atrakcije na videozidu inteligentno i vrlo efektno sve karte stavljaju na Byrneovu nevjerojatnu karizmu, antologijske stihove i njihove jedinstvene izvedbe. Ako i niste osobit ljubitelj Psycho Killera i japanskog noh-teatra, ovo je dokumentarac koji ne smijete propustiti. (Josip Grozdanić, Vijenac 461)
http://www.imdb.com/title/tt0088178/?ref_=nv_sr_1
IN MEMORIAM JONATHAN DEMME
Kada je 26. travnja u 73. godini preminuo Jonathan Demme, Hollywood je ostao bez velikog i važnog redatelja koji je stvarao kroz pet desetljeća i čiji je rad nemoguće podvesti pod jedan žanrovski nazivnik. Najpoznatiji je po veličanstvenom filmu „Kad jaganjci utihnu“, zasigurno jednom od najutjecajnijih djela američke kinematografije na kraju 20. stoljeća. Ali, radio je i trilere, drame, komedije, dokumentarce i koncertne filmove - njegov je rad istovremeno raznolik, ali i visoko profiliran.
Gotovo nitko prije, ali ni poslije Demmea nije uspio uhvatiti živost i energiju glazbenog nastupa uživo kao što je to njemu uspjelo u filmu "Stop Making Sense", koncertnom filmu o Talking Headsima.

KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1

Lazar, 2016. Svetozar Ristovski, 102 min. MK / HR / FR / BU PULA 2016. NAGRADA PUBLIKE
Scenarij: Svetozar Ristovski, Grace Lea Troje
Uloge: Vedran Živolić, Goran Navojec, Dejan Lilik, Nataša Petrović, Vlado Jovanovski, Toni Mihajlovski, Krasimira Kuzmanova, Aleksandar Sano, Aleksandra Balmazovič
Makedonija danas. Inteligentan i diskretan, Lazar radi kao mamac čija je funkcija navesti policiju na krivi trag. Osim toga, nadzire prebacivanje nezakonitih migranata preko granice u Europsku uniju. Financira ga lokalni kriminalac pa tako uzdržava svoju obitelj novcem koji zaradi od trgovine ljudima. Zaljubljuje se u mladu studenticu te počinje razmišljati o tome da promijeni svoj život. Nerado uvlači šurjaka Tonija u posao trgovine ljudima. Toni je odgovoran za utapanje jednog od migranata, a pred Lazarom je teška odluka... (Mostar Film Festival 2016. – najbolja ženska sporedna uloga / Nataša Petrović); najbolja muška sporedna uloga / Goran Navojec)
Producent filma Igor Galo rekao je da je tema filma jako aktualna, ali se film ne treba gledati samo kroz prizmu izbjeglica na granici Makedonije i Grčke, nego izbjeglica cijelog svijeta. “Pomozite svima koliko god možete, u skladu sa svojim svjetonazorom.”
„Ovaj film napravio sam s namjerom da potakne svijest i suosjećajnost kod ljudi. No, zanimljivo mi je istovremeno promatrati reakciju Evrope koja je ili ekstremno empatična ili okreće leđa priči.“ (redatelj Svetozar Ristovski)
http://www.imdb.com/title/tt2925388/?ref_=fn_al_tt_1

Lazar, 2016. Svetozar Ristovski, 102 min. MK / HR / FR / BU PULA 2016. NAGRADA PUBLIKE
Scenarij: Svetozar Ristovski, Grace Lea Troje
Uloge: Vedran Živolić, Goran Navojec, Dejan Lilik, Nataša Petrović, Vlado Jovanovski, Toni Mihajlovski, Krasimira Kuzmanova, Aleksandar Sano, Aleksandra Balmazovič
Makedonija danas. Inteligentan i diskretan, Lazar radi kao mamac čija je funkcija navesti policiju na krivi trag. Osim toga, nadzire prebacivanje nezakonitih migranata preko granice u Europsku uniju. Financira ga lokalni kriminalac pa tako uzdržava svoju obitelj novcem koji zaradi od trgovine ljudima. Zaljubljuje se u mladu studenticu te počinje razmišljati o tome da promijeni svoj život. Nerado uvlači šurjaka Tonija u posao trgovine ljudima. Toni je odgovoran za utapanje jednog od migranata, a pred Lazarom je teška odluka... (Mostar Film Festival 2016. – najbolja ženska sporedna uloga / Nataša Petrović); najbolja muška sporedna uloga / Goran Navojec)
Producent filma Igor Galo rekao je da je tema filma jako aktualna, ali se film ne treba gledati samo kroz prizmu izbjeglica na granici Makedonije i Grčke, nego izbjeglica cijelog svijeta. “Pomozite svima koliko god možete, u skladu sa svojim svjetonazorom.”
„Ovaj film napravio sam s namjerom da potakne svijest i suosjećajnost kod ljudi. No, zanimljivo mi je istovremeno promatrati reakciju Evrope koja je ili ekstremno empatična ili okreće leđa priči.“ (redatelj Svetozar Ristovski)
http://www.imdb.com/title/tt2925388/?ref_=fn_al_tt_1

KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1

Hymyilevä mies, 2016. Juho Kuosmanen , 92 min. FI/DE/S
Scenarij: Mikko Myllylahti, Juho Kuosmanen
Uloge: Jarkko Lahti, Oona Airola, Eero Milonoff
Jedno od najvećih iznenađenja i pobjednik prošlogodišnjeg programa Izvjestan pogled u Cannesu, biografska je drama o finskom boksaču, Olliju Mäkiju. Već na početku karijere 1962. ovaj mladić se nenadano nađe u centru medijske pažnje kao prvi Finac koji će se boriti za titulu svjetskog prvaka u perolakoj kategoriji. Iznimno talentiran i skroman, naš junak, pekar iz malog mjesta, zatečen je ulogom nacionalnog heroja u koju su ga smjestili menadžer i mediji, te trapava dokumentarna filmska ekipa koja ga posvuda prati. Ali Mäki ne dijeli njihov entuzijazam i ambicije jer je zaokupljen nečim mnogo važnijim: upravo je pronašao ljubav svog života - Raiju. Sportski uspjeh, medijska pažnja i nacionalni ponos pred pravom ljubavlju nemaju ni teoretske šanse! (Finski kandidat za Oscara)
http://www.imdb.com/title/tt4771932/?ref_=nv_sr_1

La pazza gioia / Like Crazy, 2016. Paolo Virzi`, 118 min. IT/FR
Scenarij: Paolo Virzi`
Uloge: Valeria Bruni Tedeschi, Micaela Ramazzotti, Valentina Carnelutti, Marco Messeri, Anna Galiena, Tommaso Ragno, Bob Messini, Sergio Albelli, Marisa Borini
Beatrice je samozvana milijarderka i grofica koja živi u svojem svijetu mašte i voli puno pričati. Ujedno voli misliti da je bliska sa svjetskim vođama. Donatella je tetovirana, introvertna i osjetljiva mlada žena okupirana vlastitim tajnama. Njih obje pacijentice su u vili Biondi, naprednoj, ali izoliranoj psihijatrijskoj klinici...
Novi film Paola Virzija govori o nepredvidljivom i dirljivom prijateljstvu koje se razvija između dviju žena dok bježe iz umobolnice u potrazi za ljubavlju i srećom u ludnici na otvorenom – u svijetu mentalno zdravih. (MFF Press)
Sjajan film o dvije žene u mentalnoj instituciji koji izbjegava zamke na koje bi takav scenarij mogao naići i koji se može pohvaliti ukusnim dijalozima s rijetkim osjećajem ravnoteže... (Jay Weissberg, Variety)
Valeria Bruni Tedeschi je pravo otkriće - kombinira sirovu senzualnost Anne Magnani s melankoličnom introspekcijom Monice Vitti... (Mick LaSalle / San Francisco Chronicle)
Snažan i privlačan pogled na prijateljstvo, slobodu i tanko područje između zdravlja i ludila... (Gary Goldstein / Los Angeles Times)
Velike predstave Valerie Bruni Tedeschi i Micaele Ramazzotti sidro su ove filmske komedije inspirirane Italijom... (Maria Garcia / Film Journal International)
http://www.imdb.com/title/tt4621872/?ref_=nv_sr_1

La pazza gioia / Like Crazy, 2016. Paolo Virzi`, 118 min. IT/FR
Scenarij: Paolo Virzi`
Uloge: Valeria Bruni Tedeschi, Micaela Ramazzotti, Valentina Carnelutti, Marco Messeri, Anna Galiena, Tommaso Ragno, Bob Messini, Sergio Albelli, Marisa Borini
Beatrice je samozvana milijarderka i grofica koja živi u svojem svijetu mašte i voli puno pričati. Ujedno voli misliti da je bliska sa svjetskim vođama. Donatella je tetovirana, introvertna i osjetljiva mlada žena okupirana vlastitim tajnama. Njih obje pacijentice su u vili Biondi, naprednoj, ali izoliranoj psihijatrijskoj klinici...
Novi film Paola Virzija govori o nepredvidljivom i dirljivom prijateljstvu koje se razvija između dviju žena dok bježe iz umobolnice u potrazi za ljubavlju i srećom u ludnici na otvorenom – u svijetu mentalno zdravih. (MFF Press)
Sjajan film o dvije žene u mentalnoj instituciji koji izbjegava zamke na koje bi takav scenarij mogao naići i koji se može pohvaliti ukusnim dijalozima s rijetkim osjećajem ravnoteže... (Jay Weissberg, Variety)
Valeria Bruni Tedeschi je pravo otkriće - kombinira sirovu senzualnost Anne Magnani s melankoličnom introspekcijom Monice Vitti... (Mick LaSalle / San Francisco Chronicle)
Snažan i privlačan pogled na prijateljstvo, slobodu i tanko područje između zdravlja i ludila... (Gary Goldstein / Los Angeles Times)
Velike predstave Valerie Bruni Tedeschi i Micaele Ramazzotti sidro su ove filmske komedije inspirirane Italijom... (Maria Garcia / Film Journal International)
http://www.imdb.com/title/tt4621872/?ref_=nv_sr_1

Hymyilevä mies, 2016. Juho Kuosmanen , 92 min. FI/DE/S
Scenarij: Mikko Myllylahti, Juho Kuosmanen
Uloge: Jarkko Lahti, Oona Airola, Eero Milonoff
Jedno od najvećih iznenađenja i pobjednik prošlogodišnjeg programa Izvjestan pogled u Cannesu, biografska je drama o finskom boksaču, Olliju Mäkiju. Već na početku karijere 1962. ovaj mladić se nenadano nađe u centru medijske pažnje kao prvi Finac koji će se boriti za titulu svjetskog prvaka u perolakoj kategoriji. Iznimno talentiran i skroman, naš junak, pekar iz malog mjesta, zatečen je ulogom nacionalnog heroja u koju su ga smjestili menadžer i mediji, te trapava dokumentarna filmska ekipa koja ga posvuda prati. Ali Mäki ne dijeli njihov entuzijazam i ambicije jer je zaokupljen nečim mnogo važnijim: upravo je pronašao ljubav svog života - Raiju. Sportski uspjeh, medijska pažnja i nacionalni ponos pred pravom ljubavlju nemaju ni teoretske šanse! (Finski kandidat za Oscara)
http://www.imdb.com/title/tt4771932/?ref_=nv_sr_1

Southern Comfort, 1981. Walter Hill, 100 min. US/H/UK
Scenarij: Michael Kane, Walter Hill, David Giler
Uloge: Keith Carradine, Powers Boothe, Fred Ward, T. K. Carter, Franklyn Seales, Peter Coyote
Rezervisti američke vojske imaju tijekom vikenda vojnu vježbu u močvarama Lousianne, gde trebaju nekoliko dana provesti u divljini, pritom koristeći samo školsku municiju. Ne poznavajući teren i lokalne običaje, iz neozbiljnosti čine kobnu grešku i izazivaju revolt i sukob sa lokalnim cajunima iz močvarne šume. Naizgled bezazleni incident se pratvara u tragični košmar, u kome dio američke zemlje postaje neprijateljska teritorija za Amerikance.
Priča o skupini pripadnika nacionalne garde Louisiane koji se izgube u močvari i postanu meta lokalnog stanovništva, a među sobom imaju samo jedan spremnik žive municije te promjene i strahovi s kojima se oni suočavaju je jedna od najboljih alegorija i antiratnih poruka filma. Odmah uz bok M.A.S.H.-u... (leone/filmski.net)
Hill uspijeva zadržati napetost do samog kraja,prvenstveno prikazujući Cajune tek kao sjene među drvećem koji gerilskim metodama ratovanja vrše strahovit psihološki pritisak na premorene i već pomalo neuračunljive gardiste. Iako su filmovi poput 'Apokalipse','Voda',ili 'Full metal jacketa' za klasu iznad,'Južnjačka utjeha' se svakako mora pogledati baš zbog svoje jednostavnosti,gledljivosti i lakog iščitavanja skrivenih poruka... (sizif/filmski.net)
Na stranu solidni glumci, soundtrack i obrazovni program o močvarama - napetost, akcija i osjećaj paranoje i dezorijentacije su ono što čini „Južnjačku utjehu“ nezaboravnom. Uostalom, izgubljenost u šumi oduvijek je bila jedna od onih klasičnih noćnih mora, a jezivosti joj ovdje svakako ne fali. Središnji dio filma doista privlači gledatelja ka rubu stolca, iznenađuje kreativnim smicalicama i ponekom grafički stravičnom scenom, pomno građeni klimaks vrlo je zadovoljavajući, trajanje je odgovarajuće, a spomenuta Cooderova glazba i mračna, sivo-smeđe-zelena fotografija zaokružuju iznimno zadovoljavajući konačni produkt... (Matej Lovrić, www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0083111/?ref_=nv_sr_1
IN MEMORIAM POWERS BOOTHE
Powers Boothe kao karakterni glumac ostao je zapamćen po nizu svojih uloga 'negativaca' (Cy Tolliver, vlasnik saloona u tv-seriji «Deadwood», revolveraš Curly Bill Brocius u filmu «Tombstone», korumpirani senator u «Sin City», manipulativni potpredsjednik Noah Daniels u seriji «24"...), a nagradu Emmy osvojio je još 1980. za ulogu vođe kulta Jima Jonesa u televizijskom filmu «Guyana Tragedy: The Story of Jim Jones».

EX-ORIENTE
Homo Sapiens, 2016. Nikolaus Geyrhalter, 94 min. H/DE/A
“Homo Sapiens” is a film about the finiteness and fragility of human existence and the end of the industrial age, and what it means to be a human being. The screening will be introduced by the director of the film.
"Homo Sapiens" govori o ograničenosti i krhkosti ljudskog postojanja na kraju industrijskog doba. Film postavlja pitanje što znači biti čovjek i što će ostati od naših života nakon što nas više ne bude. Iako mu je naziv „Homo Sapiens“, film izostavlja čovjeka iz slike stavljajući fokus na duge statične kadrove napuštenih građevina, nekad velebnih, a danas obraslih korovom i prepuštenih zaboravu, prikazujući distopijsku budućnost čovječanstva...
Nikolaus Geyrhalter je redatelj, producent i snimatelj. Rođen je u Austriji 1972. godine. Njegovi opservacijski filmovi uravnotežena ritma i statične kamere teme obrađuju vrlo izravno, bilo da je riječ o istraživanju područja oko Černobila u Ukrajini (Pripyat), putovanju stazom Relija Pariz–Dakar (7915 km) ili istraživanju industrije prerade hrane (Kruh naš svagdašnji)... Bit će prisutan na projekciji filma...
http://www.imdb.com/title/tt5450084/?ref_=nv_sr_2

EX-ORIENTE
Happiness, 2014. Thomas Balmès, 75 min., F/FI
Peyangki is a dreamy and solitary eight-year-old monk living with his mother in a remote village in Bhutan. TV will soon come to the village. With his uncle, Peyangki takes a three-day journey to the capital where he will buy a TV set and discover the city lights. Does TV bring happiness?
Film o dolasku prvog televizora u malo selo u Butanu... Peyangki je osmogodišnji usamljeni sanjar i redovnik u selu Laya u Butanu, visoko na Himalaji. No uskoro će svijet doći k njemu: selo će se priključiti na struju, a pred Peyangkijevim očima po prvi put zatitrat će televizija... No donosi li televizija sreću?
Thomas Balmès, rođen 1969. godine u Francuskoj, nezavisni je redatelj i producent dokumentarnih filmova. Snima ljude, mjesta i sukobljene situacije koje bacaju potpuno novo svjetlo na naše društvo: rat u Bosni iz perspektive ratnika Masaija, kravlje ludilo iz indijske perspektive, papuansko pleme koje se preobratilo na kršćanstvo, tračci djetinjstva iz svih krajeva svijeta. Njegovi filmovi propituju što nas povezuje kao ljudska bića.
http://www.imdb.com/title/tt3458776/?ref_=nm_knf_t2

EX-ORIENTE
Houston we have a problem!, 2016. Žiga Virc, 98 min. SI/HR/DE/CZ/Q
Cold War-era international intrigue, declassified top-secret documents, and a clandestine deal between John F. Kennedy and Yugoslavia’s president Josip Tito are just the tip of the iceberg in this absorbing directorial debut from filmmaker Žiga Virc.
Međunarodna hladnoratovska zavjera, deklasificirani povjerljivi dokumenti i tajni dogovor Johna F. Kennedyja i jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita samo su vrh ledene sante u dojmljivom redateljskom prvijencu Žige Virca.
Jugoslavija je imala svemirski program, doduše kratkotrajan, od 1957. do 1961. godine. Niste to znali? Bez brige, nisam ni ja. Je li to mit ili istina, saznat ćete ako pogledate igrano-dokumentarni film „Houston, imamo problem!“ slovenskog redatelja Žige Virca. Glavni adut filma je montaža predano iskopanih arhivskih snimaka, ne samo sa svježim materijalom, nego i međusobno. Scena u kojoj Tito i Jovanka večeraju u društvu pasa i gledaju slijetanje na Mjesec je primjer izvrsnosti po tom pitanju. Virc tako postiže željeni efekat: neko vrijeme ćemo se pitati je li ono što vidimo istina ili pažljivo složena alternativno-povijesna fantazija, a onda ćemo se jednostavno prepustiti priči ili pričama koje govore i o drugim stvarima. Ključ za tumačenje nam Virc nudi kroz komentare svjetskog filozofskog superstara Slavoja Žižeka koji filmu daju meta-tekstualni nivo... Žižek će ponuditi svoje tumačenje Balkana kao paradoksalnog mjesta gdje se govori i zaklinje u čast, a koje je istovremeno mjesto prevare na malo i veliko, Maroka kao mjesta iz filmske mitologije, autoritarnosti i demokracije, zavjere i teorije zavjere istine, mita i vjerovanja. Kroz te komentare ćemo shvatiti da „Houston“ nije samo priča o jednom svemirskom programu, nego o jugoslavenskoj mitologiji i mitomaniji, kao i saznanje da je, i kad se taj veo mistike skine, Jugoslavija ipak bila ozbiljna država koja je u svijetu nešto značila, za razliku od svih država-nasljednica... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
http://www.imdb.com/title/tt5518022/?ref_=nv_sr_1

The History of Love, 2016. Radu Mihaileanu, 134 min. FR/RO/CA/US
Scenarij: Nicole Krauss, Radu Mihaileanu, Marcia Romano
Uloge: Gemma Arterton, Derek Jacobi, Sophie Nélisse, Elliott Gould, Torri Higginson
Priča o tajanstvenoj, davno izgubljenoj knjizi koja se iznenada ponovno pojavljuje. Starac traži svojeg sina zajedno s djevojkom koja želi pronaći lijek za majčinu osamljenost... (Filmska ekranizacija slavnog romana američke spisateljice Nicole Krauss.)
http://www.imdb.com/title/tt0443533/?ref_=fn_al_tt_1

KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1

KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1

The History of Love, 2016. Radu Mihaileanu, 134 min. FR/RO/CA/US
Scenarij: Nicole Krauss, Radu Mihaileanu, Marcia Romano
Uloge: Gemma Arterton, Derek Jacobi, Sophie Nélisse, Elliott Gould, Torri Higginson
Priča o tajanstvenoj, davno izgubljenoj knjizi koja se iznenada ponovno pojavljuje. Starac traži svojeg sina zajedno s djevojkom koja želi pronaći lijek za majčinu osamljenost... (Filmska ekranizacija slavnog romana američke spisateljice Nicole Krauss.)
http://www.imdb.com/title/tt0443533/?ref_=fn_al_tt_1

La pazza gioia / Like Crazy, 2016. Paolo Virzi`, 118 min. IT/FR
Scenarij: Paolo Virzi`
Uloge: Valeria Bruni Tedeschi, Micaela Ramazzotti, Valentina Carnelutti, Marco Messeri, Anna Galiena, Tommaso Ragno, Bob Messini, Sergio Albelli, Marisa Borini
Beatrice je samozvana milijarderka i grofica koja živi u svojem svijetu mašte i voli puno pričati. Ujedno voli misliti da je bliska sa svjetskim vođama. Donatella je tetovirana, introvertna i osjetljiva mlada žena okupirana vlastitim tajnama. Njih obje pacijentice su u vili Biondi, naprednoj, ali izoliranoj psihijatrijskoj klinici...
Novi film Paola Virzija govori o nepredvidljivom i dirljivom prijateljstvu koje se razvija između dviju žena dok bježe iz umobolnice u potrazi za ljubavlju i srećom u ludnici na otvorenom – u svijetu mentalno zdravih. (MFF Press)
Sjajan film o dvije žene u mentalnoj instituciji koji izbjegava zamke na koje bi takav scenarij mogao naići i koji se može pohvaliti ukusnim dijalozima s rijetkim osjećajem ravnoteže... (Jay Weissberg, Variety)
Valeria Bruni Tedeschi je pravo otkriće - kombinira sirovu senzualnost Anne Magnani s melankoličnom introspekcijom Monice Vitti... (Mick LaSalle / San Francisco Chronicle)
Snažan i privlačan pogled na prijateljstvo, slobodu i tanko područje između zdravlja i ludila... (Gary Goldstein / Los Angeles Times)
Velike predstave Valerie Bruni Tedeschi i Micaele Ramazzotti sidro su ove filmske komedije inspirirane Italijom... (Maria Garcia / Film Journal International)
http://www.imdb.com/title/tt4621872/?ref_=nv_sr_1

KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1

Lazar, 2016. Svetozar Ristovski, 102 min. MK / HR / FR / BU PULA 2016. NAGRADA PUBLIKE
Scenarij: Svetozar Ristovski, Grace Lea Troje
Uloge: Vedran Živolić, Goran Navojec, Dejan Lilik, Nataša Petrović, Vlado Jovanovski, Toni Mihajlovski, Krasimira Kuzmanova, Aleksandar Sano, Aleksandra Balmazovič
Makedonija danas. Inteligentan i diskretan, Lazar radi kao mamac čija je funkcija navesti policiju na krivi trag. Osim toga, nadzire prebacivanje nezakonitih migranata preko granice u Europsku uniju. Financira ga lokalni kriminalac pa tako uzdržava svoju obitelj novcem koji zaradi od trgovine ljudima. Zaljubljuje se u mladu studenticu te počinje razmišljati o tome da promijeni svoj život. Nerado uvlači šurjaka Tonija u posao trgovine ljudima. Toni je odgovoran za utapanje jednog od migranata, a pred Lazarom je teška odluka... (Mostar Film Festival 2016. – najbolja ženska sporedna uloga / Nataša Petrović); najbolja muška sporedna uloga / Goran Navojec)
Producent filma Igor Galo rekao je da je tema filma jako aktualna, ali se film ne treba gledati samo kroz prizmu izbjeglica na granici Makedonije i Grčke, nego izbjeglica cijelog svijeta. “Pomozite svima koliko god možete, u skladu sa svojim svjetonazorom.”
„Ovaj film napravio sam s namjerom da potakne svijest i suosjećajnost kod ljudi. No, zanimljivo mi je istovremeno promatrati reakciju Evrope koja je ili ekstremno empatična ili okreće leđa priči.“ (redatelj Svetozar Ristovski)
http://www.imdb.com/title/tt2925388/?ref_=fn_al_tt_1

Hymyilevä mies, 2016. Juho Kuosmanen , 92 min. FI/DE/S
Scenarij: Mikko Myllylahti, Juho Kuosmanen
Uloge: Jarkko Lahti, Oona Airola, Eero Milonoff
Jedno od najvećih iznenađenja i pobjednik prošlogodišnjeg programa Izvjestan pogled u Cannesu, biografska je drama o finskom boksaču, Olliju Mäkiju. Već na početku karijere 1962. ovaj mladić se nenadano nađe u centru medijske pažnje kao prvi Finac koji će se boriti za titulu svjetskog prvaka u perolakoj kategoriji. Iznimno talentiran i skroman, naš junak, pekar iz malog mjesta, zatečen je ulogom nacionalnog heroja u koju su ga smjestili menadžer i mediji, te trapava dokumentarna filmska ekipa koja ga posvuda prati. Ali Mäki ne dijeli njihov entuzijazam i ambicije jer je zaokupljen nečim mnogo važnijim: upravo je pronašao ljubav svog života - Raiju. Sportski uspjeh, medijska pažnja i nacionalni ponos pred pravom ljubavlju nemaju ni teoretske šanse! (Finski kandidat za Oscara)
http://www.imdb.com/title/tt4771932/?ref_=nv_sr_1

The History of Love, 2016. Radu Mihaileanu, 134 min. FR/RO/CA/US
Scenarij: Nicole Krauss, Radu Mihaileanu, Marcia Romano
Uloge: Gemma Arterton, Derek Jacobi, Sophie Nélisse, Elliott Gould, Torri Higginson
Priča o tajanstvenoj, davno izgubljenoj knjizi koja se iznenada ponovno pojavljuje. Starac traži svojeg sina zajedno s djevojkom koja želi pronaći lijek za majčinu osamljenost... (Filmska ekranizacija slavnog romana američke spisateljice Nicole Krauss.)
http://www.imdb.com/title/tt0443533/?ref_=fn_al_tt_1

THE REAPER / KOSAC
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2014. Zvonimir Jurić, 98 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Jurić, Jelena Paljan
Cast / Uloge: Ivo Gregurević, Igor Kovač, Mirjana Karanović, Nikola Ristanovski
Three stories take place during a single night. All these stories involve Ivo in different ways. Gradually, we gain a gloomy picture of Ivo’s life and the area where he lives, stuck in war, imprisoned by it; as is Ivo, by his crime.
Tri priče koje se događaju u jednoj noći postupno grade sumornu sliku Ivina života, ali i čitavog kraja, koji je, jednako kao i Ivo svojim davnim zločinom, ostao zaustavljen i zarobljen ratom.
Pula Film Festival 2014. Golden Arena for best male role for the leading actor, best male role for supporting actor, best cinematography award
Slovenian Film Festival 2015. Best slovenian minority coproduction; best sound (Julij Zornik)

THE BOSS / GAZDA
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Dario Juričan, 80 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Tivon
Ljudevit Juričan worked in the Konzum retail chain for 40 years. He was of the same age as his long-time employer Ivica Todorić. They both went to high school in Zagreb, and had their first children in 1976 – Ivica had his daughter Iva and Ljudevit his son Dario. Dario wanted to interview his father's employer, but after being refused, Dario decided to find the answers on his own.
Ljudevit Juričan 40 je godina radio u Konzumu. Bio je vršnjak svog dugogodišnjeg poslodavca, Ivice Todorića. Srednju školu obojica su završili u Zagrebu, a prvo dijete su dobili su 1976. – Ivica kćer Ivu, a Ljudevit sina Darija. Dario je želio napraviti intervju s očevim poslodavcem, ali on nije pristao. Dario je odlučio sam saznati odgovore na pitanje kako se postaje gazda u Hrvatskoj

A LETTER TO MY DAD / PISMO ĆAĆI
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2012. Damir Čučić, 72 min.
Screenplay / Scenarij: Damir Čučić
Cast / Uloge: Milivoj Beader, Mate Gulin
„A Letter to My Dad“ is a film that is best described as a drama-documentary hybrid. It is based on real events but is structured like a live-action feature film. The central theme is the relationship between a particular father and son, or more precisely, their communication issues. The characters are Mate (70) and his son Milivoj (44). The film has three distinct sections: an intimate confession from the son, a portrait of the father and a confrontation between the father and son. („A Letter to My Dad“ won four Golden Arenas, including the one for best film)
„Pismo ćaći“ hibridna je forma dokumentarnog i igranog filma. Temelji se na stvarnim događajima, ali je strukturiran kao dugometražni igrani film. Radnja se bavi odnosom oca i sina, odnosno preciznije, njihovim problemima u komunikaciji. Protagonisti filma su Mate (70) i njegov sin Milivoj (44), a sastoji se od tri dijela: intimne ispovijedi sina, očevog portreta i konfrontacije između njih dvojice.
Pula Festival 2012. Grand Golden Arena for Best Film (Vera Robić-Škarica), Golden Arena for Best Supporting Actor (Mate Gulin), Golden Are-na for Best Editing (Damir Čučić, Hrvoje Mršić), Golden Arena for Best Sound (Martin Semenčić), Breza Award for Best Debut (Damir Čučić)
Cinema City International Film Festival 2013. Novi Sad Best Film in Exit Point programme

QUIT STARING AT MY PLATE / NE GLEDAJ MI U PIJAT
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Hana Jušić, 105 min.
Screenplay / Scenarij: Hana Jušić
Cast / Uloge: Mia Petričević, Zlatko Burić, Arijana Čulina, Nikša Butijer, Karla Brbić
When Marijana's dominant father falls seriously ill, she takes over his role as the head of the family, taking care of her irresponsible mother and mentally disabled older brother. The new power hierarchy allows her to explore her sexuality and inner strength, giving her a taste of freedom.
Nakon što joj otac strada od moždanog udara, Marijana zauzima njegovo mjesto glave obitelji. Dok njezini neodgovorni majka i brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi ih uzdržavala. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počne iskušavati svoje osobne granice susretima s nepoznatim muškarcima. No odlučiti što bi zapravo trebala učiniti sa svojom slobodom, veliko je iskušenje.
Venice Days 2016. International Film Festival in Venice FEDEORA Best European Film Award
Warsaw Film Festival 2016. Special Mention
Tokyo International Film Festival 2016. Award for Best Director
Valladolid Film Festival (Seminci) 2016. Meeting Point – Best Feature Film
Zagreb Film Festival 2016. Special Mention
Bratislava International Film Festival 2016. Award for Best Actress
Belgrade International Film Festival – FEST 2017. Best Film; Award for Best Actress (Arijana Čulina)
Vilnius Film Festival 'Kino Pavasaris' 2017. Award for Best Actress (Mia Petričević)
Sofia International Film Festival 2017. Special Mention (Mia Petričević)
goEast – Festival of Central and Eastern European Film 2017. Jury Honorable Mention
Crossing Europe International Film Festival 2017. Best Fiction Film

THE CONSTITUTION / USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Rajko Grlić, 94 min.
Screenplay / Scenarij: Ante Tomić, Rajko Grlić
Cast / Uloge: Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Božidar Smiljanić
Four people in the same building avoid each other because of differences in material status, sexual orientation, nationality, and religion. They probably would have never exchanged a word had misfortune not brought them together. Slowly and painfully, they begin opening up to each other and recognizing the essential humanity each of them possesses.
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnoj orijentaciji, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi prozborili da ih nesreća na to ne natjera. Mučno i bolno, oni se postupno počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi.
Montreal World Film Festival 2016. Grand Prize of the Americas (Best Film)
Slovenian Film Festival 2016. Best Slovenian Co-production; Best Costume Design (Leo Kulaš)
Leskovac International Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković); Best Actor (Nebojša Glogovac)
Santa Barbara International Film Festival 2017. Jeffrey C. Barbakow Award – Best International Feature Film
LET’S CEE Film Festival 2017. Best Acting Performance in a Competition Film (Ksenija Marinković)
Zinegoak – International LGBT Film and Performing Arts Festival 2017. Best film; Award for Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
European Film Festival in Lecce 2017. Award for Best Original Screenplay (Rajko Grlić i Ante Tomić); Award for Best Actor (Nebojša Glogovac); audience award
SEEfest – South East European Film Festival 2017. Bridging the Borders Award
Milan International Film Festival 2017. Best Supporting Actor (Dejan Aćimović), Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)

ON THE OTHER SIDE / S ONE STRANE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Zrinko Ogresta, 85 min.
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić, Zrinko Ogresta
Cast / Uloge: Ksenija Marinković, Lazar Ristovski, Tihana Lazović, Robert Budak, Toni Šestan, Vinko Kraljević, Alen Liverić, Marija T adić, Ivan Brkić, Tena Jeić Gajski
Twenty years ago, Vesna moved her family to Zagreb, away from the events that almost destroyed their lives. However, an unexpected call will bring back the memory of a secret she has been trying to hide all these years.
Prije 20 godina Vesna se s djecom preselila u Zagreb, bježeći od događaja koji su im gotovo uništili živote. Međutim, nakon jednog neočekivanog poziva na površinu će isplivati tajna koju je sve te godine nastojala sakriti.
Berlin International Film Festival – Berlinale 2016. Special Mention by Europa Cinemas Label jury
FEST – Belgrade International Film Festival 2016. Belgrade Victor for Best Minority Co-production Film, Best Director for Minority Co-production Film, Award „Nebojša Đukelić“ for the best film from the region
Pula Film Festival 2016. Grand Golden Arena for Best Festival Film; Golden Arena for Best Director (Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Screenplay (Mate Matišić & Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Actress (Ksenija Marinković); Golden Arena for Best Actor (Lazar Ristovski); Golden Arena for Best Editing (Tomi-slav Pavlic); Golden Arena for Best Sound Design (Martin Semenčić & Ivan Zelić); Octavian Award
Montenegro Film Festival 2016. Grand Prix (best film)
Film Meetings Niš 2016. Best Foreign Actress (Ksenija Marinković), Best Male Role (Lazar Ristovski)
Avvantura Film Festival Zadar 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
Leskovac International Film Festival - LIFFe 2016. Grand Prix Živojin Žika Pavlović
Al Este del Plata 2016. Special Mention
Mostar Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
A l’Est du Nouveau Film Festival 2017. Grand Prix for best film; Audience award

ON THE OTHER SIDE / S ONE STRANE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Zrinko Ogresta, 85 min.
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić, Zrinko Ogresta
Cast / Uloge: Ksenija Marinković, Lazar Ristovski, Tihana Lazović, Robert Budak, Toni Šestan, Vinko Kraljević, Alen Liverić, Marija T adić, Ivan Brkić, Tena Jeić Gajski
Twenty years ago, Vesna moved her family to Zagreb, away from the events that almost destroyed their lives. However, an unexpected call will bring back the memory of a secret she has been trying to hide all these years.
Prije 20 godina Vesna se s djecom preselila u Zagreb, bježeći od događaja koji su im gotovo uništili živote. Međutim, nakon jednog neočekivanog poziva na površinu će isplivati tajna koju je sve te godine nastojala sakriti.
Berlin International Film Festival – Berlinale 2016. Special Mention by Europa Cinemas Label jury
FEST – Belgrade International Film Festival 2016. Belgrade Victor for Best Minority Co-production Film, Best Director for Minority Co-production Film, Award „Nebojša Đukelić“ for the best film from the region
Pula Film Festival 2016. Grand Golden Arena for Best Festival Film; Golden Arena for Best Director (Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Screenplay (Mate Matišić & Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Actress (Ksenija Marinković); Golden Arena for Best Actor (Lazar Ristovski); Golden Arena for Best Editing (Tomi-slav Pavlic); Golden Arena for Best Sound Design (Martin Semenčić & Ivan Zelić); Octavian Award
Montenegro Film Festival 2016. Grand Prix (best film)
Film Meetings Niš 2016. Best Foreign Actress (Ksenija Marinković), Best Male Role (Lazar Ristovski)
Avvantura Film Festival Zadar 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
Leskovac International Film Festival - LIFFe 2016. Grand Prix Živojin Žika Pavlović
Al Este del Plata 2016. Special Mention
Mostar Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
A l’Est du Nouveau Film Festival 2017. Grand Prix for best film; Audience award

QUIT STARING AT MY PLATE / NE GLEDAJ MI U PIJAT
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Hana Jušić, 105 min.
Screenplay / Scenarij: Hana Jušić
Cast / Uloge: Mia Petričević, Zlatko Burić, Arijana Čulina, Nikša Butijer, Karla Brbić
When Marijana's dominant father falls seriously ill, she takes over his role as the head of the family, taking care of her irresponsible mother and mentally disabled older brother. The new power hierarchy allows her to explore her sexuality and inner strength, giving her a taste of freedom.
Nakon što joj otac strada od moždanog udara, Marijana zauzima njegovo mjesto glave obitelji. Dok njezini neodgovorni majka i brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi ih uzdržavala. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počne iskušavati svoje osobne granice susretima s nepoznatim muškarcima. No odlučiti što bi zapravo trebala učiniti sa svojom slobodom, veliko je iskušenje.
Venice Days 2016. International Film Festival in Venice FEDEORA Best European Film Award
Warsaw Film Festival 2016. Special Mention
Tokyo International Film Festival 2016. Award for Best Director
Valladolid Film Festival (Seminci) 2016. Meeting Point – Best Feature Film
Zagreb Film Festival 2016. Special Mention
Bratislava International Film Festival 2016. Award for Best Actress
Belgrade International Film Festival – FEST 2017. Best Film; Award for Best Actress (Arijana Čulina)
Vilnius Film Festival 'Kino Pavasaris' 2017. Award for Best Actress (Mia Petričević)
Sofia International Film Festival 2017. Special Mention (Mia Petričević)
goEast – Festival of Central and Eastern European Film 2017. Jury Honorable Mention
Crossing Europe International Film Festival 2017. Best Fiction Film

THE CONSTITUTION / USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Rajko Grlić, 94 min.
Screenplay / Scenarij: Ante Tomić, Rajko Grlić
Cast / Uloge: Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Božidar Smiljanić
Four people in the same building avoid each other because of differences in material status, sexual orientation, nationality, and religion. They probably would have never exchanged a word had misfortune not brought them together. Slowly and painfully, they begin opening up to each other and recognizing the essential humanity each of them possesses.
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnoj orijentaciji, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi prozborili da ih nesreća na to ne natjera. Mučno i bolno, oni se postupno počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi.
Montreal World Film Festival 2016. Grand Prize of the Americas (Best Film)
Slovenian Film Festival 2016. Best Slovenian Co-production; Best Costume Design (Leo Kulaš)
Leskovac International Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković); Best Actor (Nebojša Glogovac)
Santa Barbara International Film Festival 2017. Jeffrey C. Barbakow Award – Best International Feature Film
LET’S CEE Film Festival 2017. Best Acting Performance in a Competition Film (Ksenija Marinković)
Zinegoak – International LGBT Film and Performing Arts Festival 2017. Best film; Award for Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
European Film Festival in Lecce 2017. Award for Best Original Screenplay (Rajko Grlić i Ante Tomić); Award for Best Actor (Nebojša Glogovac); audience award
SEEfest – South East European Film Festival 2017. Bridging the Borders Award
Milan International Film Festival 2017. Best Supporting Actor (Dejan Aćimović), Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)

THE REAPER / KOSAC
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2014. Zvonimir Jurić, 98 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Jurić, Jelena Paljan
Cast / Uloge: Ivo Gregurević, Igor Kovač, Mirjana Karanović, Nikola Ristanovski
Three stories take place during a single night. All these stories involve Ivo in different ways. Gradually, we gain a gloomy picture of Ivo’s life and the area where he lives, stuck in war, imprisoned by it; as is Ivo, by his crime.
Tri priče koje se događaju u jednoj noći postupno grade sumornu sliku Ivina života, ali i čitavog kraja, koji je, jednako kao i Ivo svojim davnim zločinom, ostao zaustavljen i zarobljen ratom.
Pula Film Festival 2014. Golden Arena for best male role for the leading actor, best male role for supporting actor, best cinematography award
Slovenian Film Festival 2015. Best slovenian minority coproduction; best sound (Julij Zornik)

THE BOSS / GAZDA
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Dario Juričan, 80 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Tivon
Ljudevit Juričan worked in the Konzum retail chain for 40 years. He was of the same age as his long-time employer Ivica Todorić. They both went to high school in Zagreb, and had their first children in 1976 – Ivica had his daughter Iva and Ljudevit his son Dario. Dario wanted to interview his father's employer, but after being refused, Dario decided to find the answers on his own.
Ljudevit Juričan 40 je godina radio u Konzumu. Bio je vršnjak svog dugogodišnjeg poslodavca, Ivice Todorića. Srednju školu obojica su završili u Zagrebu, a prvo dijete su dobili su 1976. – Ivica kćer Ivu, a Ljudevit sina Darija. Dario je želio napraviti intervju s očevim poslodavcem, ali on nije pristao. Dario je odlučio sam saznati odgovore na pitanje kako se postaje gazda u Hrvatskoj

A LETTER TO MY DAD / PISMO ĆAĆI
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2012. Damir Čučić, 72 min.
Screenplay / Scenarij: Damir Čučić
Cast / Uloge: Milivoj Beader, Mate Gulin
„A Letter to My Dad“ is a film that is best described as a drama-documentary hybrid. It is based on real events but is structured like a live-action feature film. The central theme is the relationship between a particular father and son, or more precisely, their communication issues. The characters are Mate (70) and his son Milivoj (44). The film has three distinct sections: an intimate confession from the son, a portrait of the father and a confrontation between the father and son. („A Letter to My Dad“ won four Golden Arenas, including the one for best film)
„Pismo ćaći“ hibridna je forma dokumentarnog i igranog filma. Temelji se na stvarnim događajima, ali je strukturiran kao dugometražni igrani film. Radnja se bavi odnosom oca i sina, odnosno preciznije, njihovim problemima u komunikaciji. Protagonisti filma su Mate (70) i njegov sin Milivoj (44), a sastoji se od tri dijela: intimne ispovijedi sina, očevog portreta i konfrontacije između njih dvojice.
Pula Festival 2012. Grand Golden Arena for Best Film (Vera Robić-Škarica), Golden Arena for Best Supporting Actor (Mate Gulin), Golden Are-na for Best Editing (Damir Čučić, Hrvoje Mršić), Golden Arena for Best Sound (Martin Semenčić), Breza Award for Best Debut (Damir Čučić)
Cinema City International Film Festival 2013. Novi Sad Best Film in Exit Point programme

ON THE OTHER SIDE / S ONE STRANE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Zrinko Ogresta, 85 min.
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić, Zrinko Ogresta
Cast / Uloge: Ksenija Marinković, Lazar Ristovski, Tihana Lazović, Robert Budak, Toni Šestan, Vinko Kraljević, Alen Liverić, Marija T adić, Ivan Brkić, Tena Jeić Gajski
Twenty years ago, Vesna moved her family to Zagreb, away from the events that almost destroyed their lives. However, an unexpected call will bring back the memory of a secret she has been trying to hide all these years.
Prije 20 godina Vesna se s djecom preselila u Zagreb, bježeći od događaja koji su im gotovo uništili živote. Međutim, nakon jednog neočekivanog poziva na površinu će isplivati tajna koju je sve te godine nastojala sakriti.
Berlin International Film Festival – Berlinale 2016. Special Mention by Europa Cinemas Label jury
FEST – Belgrade International Film Festival 2016. Belgrade Victor for Best Minority Co-production Film, Best Director for Minority Co-production Film, Award „Nebojša Đukelić“ for the best film from the region
Pula Film Festival 2016. Grand Golden Arena for Best Festival Film; Golden Arena for Best Director (Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Screenplay (Mate Matišić & Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Actress (Ksenija Marinković); Golden Arena for Best Actor (Lazar Ristovski); Golden Arena for Best Editing (Tomi-slav Pavlic); Golden Arena for Best Sound Design (Martin Semenčić & Ivan Zelić); Octavian Award
Montenegro Film Festival 2016. Grand Prix (best film)
Film Meetings Niš 2016. Best Foreign Actress (Ksenija Marinković), Best Male Role (Lazar Ristovski)
Avvantura Film Festival Zadar 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
Leskovac International Film Festival - LIFFe 2016. Grand Prix Živojin Žika Pavlović
Al Este del Plata 2016. Special Mention
Mostar Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
A l’Est du Nouveau Film Festival 2017. Grand Prix for best film; Audience award

A LETTER TO MY DAD / PISMO ĆAĆI
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2012. Damir Čučić, 72 min.
Screenplay / Scenarij: Damir Čučić
Cast / Uloge: Milivoj Beader, Mate Gulin
„A Letter to My Dad“ is a film that is best described as a drama-documentary hybrid. It is based on real events but is structured like a live-action feature film. The central theme is the relationship between a particular father and son, or more precisely, their communication issues. The characters are Mate (70) and his son Milivoj (44). The film has three distinct sections: an intimate confession from the son, a portrait of the father and a confrontation between the father and son. („A Letter to My Dad“ won four Golden Arenas, including the one for best film)
„Pismo ćaći“ hibridna je forma dokumentarnog i igranog filma. Temelji se na stvarnim događajima, ali je strukturiran kao dugometražni igrani film. Radnja se bavi odnosom oca i sina, odnosno preciznije, njihovim problemima u komunikaciji. Protagonisti filma su Mate (70) i njegov sin Milivoj (44), a sastoji se od tri dijela: intimne ispovijedi sina, očevog portreta i konfrontacije između njih dvojice.
Pula Festival 2012. Grand Golden Arena for Best Film (Vera Robić-Škarica), Golden Arena for Best Supporting Actor (Mate Gulin), Golden Are-na for Best Editing (Damir Čučić, Hrvoje Mršić), Golden Arena for Best Sound (Martin Semenčić), Breza Award for Best Debut (Damir Čučić)
Cinema City International Film Festival 2013. Novi Sad Best Film in Exit Point programme

QUIT STARING AT MY PLATE / NE GLEDAJ MI U PIJAT
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Hana Jušić, 105 min.
Screenplay / Scenarij: Hana Jušić
Cast / Uloge: Mia Petričević, Zlatko Burić, Arijana Čulina, Nikša Butijer, Karla Brbić
When Marijana's dominant father falls seriously ill, she takes over his role as the head of the family, taking care of her irresponsible mother and mentally disabled older brother. The new power hierarchy allows her to explore her sexuality and inner strength, giving her a taste of freedom.
Nakon što joj otac strada od moždanog udara, Marijana zauzima njegovo mjesto glave obitelji. Dok njezini neodgovorni majka i brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi ih uzdržavala. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počne iskušavati svoje osobne granice susretima s nepoznatim muškarcima. No odlučiti što bi zapravo trebala učiniti sa svojom slobodom, veliko je iskušenje.
Venice Days 2016. International Film Festival in Venice FEDEORA Best European Film Award
Warsaw Film Festival 2016. Special Mention
Tokyo International Film Festival 2016. Award for Best Director
Valladolid Film Festival (Seminci) 2016. Meeting Point – Best Feature Film
Zagreb Film Festival 2016. Special Mention
Bratislava International Film Festival 2016. Award for Best Actress
Belgrade International Film Festival – FEST 2017. Best Film; Award for Best Actress (Arijana Čulina)
Vilnius Film Festival 'Kino Pavasaris' 2017. Award for Best Actress (Mia Petričević)
Sofia International Film Festival 2017. Special Mention (Mia Petričević)
goEast – Festival of Central and Eastern European Film 2017. Jury Honorable Mention
Crossing Europe International Film Festival 2017. Best Fiction Film

THE CONSTITUTION / USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Rajko Grlić, 94 min.
Screenplay / Scenarij: Ante Tomić, Rajko Grlić
Cast / Uloge: Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Božidar Smiljanić
Four people in the same building avoid each other because of differences in material status, sexual orientation, nationality, and religion. They probably would have never exchanged a word had misfortune not brought them together. Slowly and painfully, they begin opening up to each other and recognizing the essential humanity each of them possesses.
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnoj orijentaciji, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi prozborili da ih nesreća na to ne natjera. Mučno i bolno, oni se postupno počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi.
Montreal World Film Festival 2016. Grand Prize of the Americas (Best Film)
Slovenian Film Festival 2016. Best Slovenian Co-production; Best Costume Design (Leo Kulaš)
Leskovac International Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković); Best Actor (Nebojša Glogovac)
Santa Barbara International Film Festival 2017. Jeffrey C. Barbakow Award – Best International Feature Film
LET’S CEE Film Festival 2017. Best Acting Performance in a Competition Film (Ksenija Marinković)
Zinegoak – International LGBT Film and Performing Arts Festival 2017. Best film; Award for Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
European Film Festival in Lecce 2017. Award for Best Original Screenplay (Rajko Grlić i Ante Tomić); Award for Best Actor (Nebojša Glogovac); audience award
SEEfest – South East European Film Festival 2017. Bridging the Borders Award
Milan International Film Festival 2017. Best Supporting Actor (Dejan Aćimović), Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)

THE REAPER / KOSAC
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2014. Zvonimir Jurić, 98 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Jurić, Jelena Paljan
Cast / Uloge: Ivo Gregurević, Igor Kovač, Mirjana Karanović, Nikola Ristanovski
Three stories take place during a single night. All these stories involve Ivo in different ways. Gradually, we gain a gloomy picture of Ivo’s life and the area where he lives, stuck in war, imprisoned by it; as is Ivo, by his crime.
Tri priče koje se događaju u jednoj noći postupno grade sumornu sliku Ivina života, ali i čitavog kraja, koji je, jednako kao i Ivo svojim davnim zločinom, ostao zaustavljen i zarobljen ratom.
Pula Film Festival 2014. Golden Arena for best male role for the leading actor, best male role for supporting actor, best cinematography award
Slovenian Film Festival 2015. Best slovenian minority coproduction; best sound (Julij Zornik)

THE BOSS / GAZDA
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Dario Juričan, 80 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Tivon
Ljudevit Juričan worked in the Konzum retail chain for 40 years. He was of the same age as his long-time employer Ivica Todorić. They both went to high school in Zagreb, and had their first children in 1976 – Ivica had his daughter Iva and Ljudevit his son Dario. Dario wanted to interview his father's employer, but after being refused, Dario decided to find the answers on his own.
Ljudevit Juričan 40 je godina radio u Konzumu. Bio je vršnjak svog dugogodišnjeg poslodavca, Ivice Todorića. Srednju školu obojica su završili u Zagrebu, a prvo dijete su dobili su 1976. – Ivica kćer Ivu, a Ljudevit sina Darija. Dario je želio napraviti intervju s očevim poslodavcem, ali on nije pristao. Dario je odlučio sam saznati odgovore na pitanje kako se postaje gazda u Hrvatskoj

IN MEMORIAM JEANE MOREAU (1928. – 2017.)
Jules et Jim, 1962. François Truffaut, 107 min. FR
Scenarij: François Truffaut i Jean Gruault prema istoimenom romanu francuskog književnika Henri-Pierrea Rochéa
Uloge: Jeanne Moreau, Oskar Werner, Henri Serre, Vanna Urbino, Serge Rezvani
Romantična drama o ljubavi dvojice prijatelja prema istoj ženi, lijepoj i slobodoumnoj Catherine; jedan od najcijenjenijih filmova u opusu F. Truffauta i jedan od najboljih filmova u povijesti filma na temu ljubavnog trokuta. Film "Jules i Jim" dobitnik je nekoliko međunarodnih filmskih priznanja (danski Bodil za najbolji evropski film, nagrada talijanskih filmskih kritičara za najbolji strani film, nominacija za BAFTA-u), a zanimljivo je da je u vrijeme premijere u Italiji bio zabranjen za mlađe od 18 godina.
Moglo je biti negdje oko 1912. godine kada je Francuz Jim upoznao Austrijanca Julesa. Podučavali su jedan drugog svoj materinji jezik, pisali poeziju, dijelili vrijednosti, stil pa čak i žene. Jim je imao nekoliko djevojaka u Parizu, Jules nijednu... a želio je barem jednu. Nijedna tipična Parižanka nije bila po mjeri senzibilnom Julesu, sve dok se jednog predivnog sunčanog dana, baš poput sna, nije niz stepenice u vrt spustila Catherine. Nosila je prstenje na svakoj ruci, okolo zglobova narukvice, oči su joj bile poput dva opala sjajna i zauvijek je promijenila živote dvojice prijatelja. „Pas celle-la, Jim!“ (Ne nju, Jim!) rekao je Jules prijatelju s kojim bi dijelio sve, samo Catherine ne. Ipak, uskoro će shvatiti da zadržavanje žene koju voli zahtjeva jako puno kompromisa...
Samo tri godine nakon izvrsno primljenog dugometražnog prvijenca „400 udaraca / Les Quatre cents coups“ (1959) daroviti je Truffaut snimio, po mnogim ocjenama, najbolji film u karijeri i jedan od ponajboljih evropskih filmova 60-ih. To je romantična drama ili bolje rečeno romantična tragikomedija „Jules et Jim“ kojoj je kao predložak poslužio istoimeni roman francuskog književnika Henri-Pierrea Rochéa (1859.-1959.) koji se dugo vremena smatrao opskurnim tekstom o amoralnom ljubavnom trokutu. No, u vrijeme procvata pokreta slobodne ljubavi, Truffautova je ekranizacija Rochéove priče o emotivnoj vezi dvojice muškaraca i jedne žene doživjela neviđeni uspjeh u Francuskoj (gotovo 1,6 milijuna kinogledatelja) i diljem svijeta, a uspjeh je bio tim veći jer nije bila riječ o komercijalno kalkulantskom uratku, već o filmu dosljedno realiziranom prema kanonima novog vala... (http://tvprofil.net)
Truffaut je napisao i priču za Godardov „Do posljednjeg daha“ vjerojatno najslavniji od svih novovalskih filmova, a sjajni niz nastavio filmom „Jules et Jim“, gotovo epistoralnom (melodična naracija doima se poput čitanja dnevnika protagonista) pričom o prijateljstvu i ljubavi. Radi se o filmu za koji je Jean Renoir izjavio: „Nevjerojatno je dobar! Kako bih želio da sam ga ja snimio!“, Martin Scorsese je rekao da bi dao apsolutno sve samo da je režirao prvih deset minuta „Julesa i Jima“. A tih prvih deset minuta je uistinu genijalno konstruirano jer nam poput trailera najavljuje što nas očekuje tokom filma. Brzim montažnim rezovima upoznajemo likove, vidimo da se radnja odvija u boemskom miljeu, vesela glazba sugerira ležernost, no glas Jeanne Moreau koji predhodi svemu tome i otvara film u potpunoj tami recitirajući ulomak iz Rochérove knjige („Rekao si: Volim te!, odgovorila sam: Čekaj. Željela sam reći: Uzmi me, rekao si : Odlazi!“) kao svojevrsni kontrast sugerira nam da nas ne očekuje potpuno vesela priča. Radi se o ménage a trois, fizičkom no još više psihičkom, i koliko god on bio zabavan (a uvijek je:) naposljetku netko uvijek ostane povrijeđen... (Goran Plantak, www.popcorn.hr)
Ono što još svrstava ovaj film u izvanredna kinematografska ostvarenja je i njegova bezvremenost, jer, iako je snimljen 1962. godine, i danas djeluje privlačno i aktualno. To je redatelj postigao korištenjem inovativnih kinematografskih tehnika karakterističnih za razdoblje francuskog novog vala: snimanjem iz zraka, korištenjem pripovjedačeva glasa koji nas vodi kroz radnju, zamrznutim kadrovima (posebno kada je Catherine u kadru), pokretnom kamerom koja ističe kontinuitet stvarnog prostora, ali i prati i ističe likove te stvara privid kretanja nepomičnih predmeta. Kvaliteti filma svakako pridonose i sjajna crno-bijela fotografija Raoula Coutarda te živahna glazba Georgesa Deleruea, omiljenog skladatelja tadašnjih redatelja. Zanimljivo je da je jedna od pjesama iz filma znakovitog naziva „Vihor“ (Le Tourbillion) postala popularna diljem Francuske pa i šire... (Tatjana Barat, www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0055032/?ref_=nv_sr_2
IN MEMORIAM JEANE MOREAU
(1928. – 2017.)
Zajedno s njom umrlo je i lice novog vala: Jeanne Moreau bila je nekonvencionalno lijepa žena urbanog izgleda koji isijava inteligencijom...
U filmu postoje velike glumice, upamćene po svom glumačkom daru. Postoje i glumice koje su prave, punokrvne zvijezde, čiji utjecaj ne staje na filmovima, nego se s ekrana prelije i postane dio masovne kulture. Postoji, međutim, i treća vrsta velikih glumica. To su glumice koje svojim licem utjelovljuju jednu eru filmske povijesti. U tu treću vrstu spadala je Jeanne Moreau, zvijezda francuskog filma koja je preminula jučer u Parizu u 89. godini. Jeanne Moreau spada u nisku zvijezda francuskog popularnog filma, nisku koja seže od Michelle Morgan, a nastavlja se preko Simone Signoret, Catherine Deneuve i Isabelle Adjani do današnjih - Marion Cotillard ili Lee Seydoux. Ali, više nego i jedna od prethodnica ili nasljednica, Moreau je imala sreću s epohom u kojoj je blistala. Njene najbolje i najproduktivnije godine poklopile su se s početkom francuskog novog vala, filmskog pokreta koji je prodrmao svjetski film i (zakratko) Francusku pretvorio u kinematografiju vodilju. Jeanne Moreau imala je talent, sreću i mudrost da postane lice tog novog pokreta. Jučer je zajedno s njom stoga umrlo lice novog vala... (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zajedno-s-njom-umrlo-je-i-lice-novog-vala-jeanne-moreau-bila-je-nekonvencionalno-lijepa-zena-urbanog-izgleda-koji-isijava-inteligencijom/6426323/

IN MEMORIAM SAM SHEPARD (1943. – 2017.)
Paris, Texas, 1984. Wim Wenders, 145 min. DE/FR/UK
Scenarij: Sam Shepard, L. M. Kit Carson
Uloge: Harry Dean Stanton, Dean Stockwell, Hunter Carson, Nastassja Kinski
Neobični film ceste o Travisu, čovjeku izgubljenu u vlastitu paklu. Smatran mrtvim četiri godine, pojavljuje se u pustinji na meksičkoj granici, umoran od života i djelomično bez pamćenja. Po njega dolazi njegov brat Walt, kod kojeg živi Travisov sedmogodišnji sin Hunter. Travis i Hunter, u početku potpuni stranci, počinju graditi prijateljstvo i plan kako da pronađu Jane, Hunterovu majku, a Travisovu bivšu ženu, i vrate je kući...
Film izvanrednih glumačkih izvedbi te dobitnik mnogih međunarodnih priznanja, uključujući i Zlatnu palmu u Cannesu 1984. godine za najbolji film.
Wim Wenders pravi vizualno intrigantne filmove, pri čemu je do gledatelja hoće li ih shvatiti previše provokativnim ili jednostavno takvima, kakvi jesu, no „Paris, Texas“ je definitivno film koji je krcat krajnje jednostavnim no fenomenalnim radom kamere. Bogatstva je napretek i u pustinji i bilo gdje drugdje, ako čovjek ima oči koje žele to primjetiti. Za mnoge spor u radnji i na momente prilično škrt na dijalozima (ne posve, naravno), ovaj film suncem, prašinom i jednostavnim dodirom točkice jarke boje na pozadini tek naoko bezličnih setova postiže fantastičan efekt. „Paris, Texas“ vjerojatno je jedna od jačih obiteljskih drama osamdesetih godina, sposobnih da rasture srce uz vrlo malo napora, ne zahtijevajući od gledatelja ništa do li želje za upijanjem okoliša, nevjerojatno jednostavno ocrtanih, no svejedno složenih likova, svo vrijeme uokvirenih prekrasnom glazbom, koju je složio veliki Ry Cooder... (Vanja, www.fak.hr)
Mračan opis zemlje u kojoj ljudi poput Travisa i Jane ne mogu pustiti korijene, priča o velikoj, moćnoj i bogatoj državi u kojoj mali ljudi mogu postati očajno izgubljeni... (Newsweek)
Istinit, dubok i briljantan film... (Roger Ebert)
Wendersov klasik ostaje upamćen kao vizuelno snažno ostvarenje; kao emotivan, dubok i višeslojan film posvećen sanjarima. Ovo djelo govori o ljubavi, patnji, nadama, iznevjerenim očekivanjima, praštanju i samoći. Paris, Texas je sam život... (Uroš Popović, P.U.L.S.E.)
http://www.imdb.com/title/tt0087884/?ref_=fn_al_tt_1
IN MEMORIAM SAM SHEPARD
(1943. – 2017.)
Pisac i kauboj koji se jednako dobro snalazio za pisaćim strojem i u sedlu, za glumu bio nominiran za Oscara, za drame osvojio Pulitzera i nagradu PEN-a, na rodeu nagradu u jahanju divljih konja: Sam Shepard bio je jedna od najiznimnijih pojava na američkoj kulturnoj sceni druge polovice dvadesetog stoljeća - od ko-skladatelja pjesama Boba Dylana do bizarne činjenice da je kao bubnjar psihodeličnog benda Holy Modal Rounders s njima snimio nekoliko albuma, pa do renomea intelektualca zavodnika. Između ostalog, bio je par godina u vezi s Patti Smith, a ona uopće nije znala da je on pisac drama koje se izvode na off-Broadwayu.
Sam Shepard, najveći američki dramatičar svoje generacije, rođen je pod imenom Samuel Shepard Rogers III. Osvojio je Pulitzerovu nagradu za dramu 'Buried Child' 1979. godine i nominiran je za Oscara za ulogu pilota Chucka Yeagera u filmu 'The Right Stuff' (1983). Da bi odigrao tu ulogu, Shepard – koji je patio od straha od letenja – zatražio je od pravog Yeagera da ga povede na let mlažnjakom i nakon toga ga tako upečatljivo odglumio.
Za suradnju na scenariju filma 'Paris, Texas' (1984) nominiran je za BAFTA nagradu. Ukupno je napisao 44 drame, te objavio nekoliko knjiga kratkih priča, eseja i memoara.

Grüße aus Fukushima, 2016. Doris Dörrie, 108 min. DE
Scenarij: Doris Dörrie
Uloge: Rosalie Thomass, Kaori Momoi, Nami Kamata, Moshe Cohen
Ova drama redateljice i scenaristice Doris Dorrie snimana je u crno-bijeloj tehnici u Fukushimi i okolici, netom nakon trostrukog katastrofalnog događaja koji je zadesio ovaj dio Japana 2011. godine. Priča filma slijedi mladu Njemicu Marie koja putuje u Fukushimi u sklopu humanitarne organizacije Clowns4Help kako bi pokušala razveseliti lokalne stanovnike koji su preživjeli nuklearnu katastrofu. U početku, putovanje nije niti malo onakvo kakvim ga je Marie zamišljala, no ona ubrzo pronađe svoj smisao kada počne pomagati Satomi, posljednjoj gejši iz Fukushime...
http://www.imdb.com/title/tt4667788/?ref_=fn_al_tt_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).

Er ist wieder da, 2015. David Wnendt, 116 min. DE
Scenarij: Mizzi Meyer i David Wnendt prema bestseleru Timura Vermesa
Uloge: Oliver Masucci, Fabian Busch, Katja Riemann, Christoph Maria Herbst, Franziska Wulf, Michael Kessler, Thomas Thieme, Michael Ostrowski, Lars Rudolph
Adolf Hitler probudio se u Berlinu 69 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ali što se u međuvremenu dogodilo s Njemačkom? Posvuda stranci, demokracija i euri, to se nekadašnjem diktatoru uopće ne sviđa. Nitko, međutim, ne vjeruje da se on zaista vratio, svi misle da je zabavni imitator. Neće potrajati dugo i evo ga, opet on…
Kada je prije nekoliko godina objavljen roman dotad nepoznatog bivšeg novinara i uspješnog ghostwritera Timura Vermesa 'Er ist wieder da', nitko nije mogao očekivati da će satirični roman o Adolfu Hitleru, njemačkoj prošlosti i sadašnjosti postati međunarodni bestseler. Tome je svakako pomogla i odlično dizajnirana naslovnica knjige, koja je ostala ista u prijevodnim izdanjima, na kojoj je Hitler predstavljen kroz efektivan dizajn, kroz svoju specifičnu frizuru i još specifičnije brkove. Dovoljno je baciti samo jedan pogled i svakome je odmah jasno kako je u knjizi riječ o Hitleru, no ono što je učinilo Vermesov roman tako popularnim jest autorova odvažnost da čovjeka kojega se smatra najvećim zločincem povijesti oživi i smjesti u suvremenu Njemačku.
Roman započinje s time da se Hitler čarobno probudi živi i zdrav u berlinskom trendovskom kvartu Mitte u ljeto 2011, 66 godina nakon propasti Trećeg Reicha. Sam na svijetu, bez NSDAP-a, bez Eve Braun, bez ikakve vojne i političke moći, a okružen ljudima svih rasa koji mirno žive u glavnom gradu Njemačke, Hitler kreće na avanturu kroz suvremeno njemačko društvo, koje je zapravo glavna meta Vermesove satire, što ga spletom ne toliko nevjerojatnih okolnosti dovodi do toga da postane televizijska zvijezda. Vermesova politička persiflaža je prvo oduševila njemačke čitatelje, ali i izazvala rasprave u medijima, što je, naravno, samo još povećalo prodaju knjige (dosad je prodano više od dva milijuna primjeraka u Njemačkoj) i pomoglo joj da se pretvori u internacionalni bestseler.
Većina je kritičara hvalila satiru romana, u kojemu se Hitler, primjerice, oduševljava strankom Zelenih kao vegetarijanac i veliki ljubitelj životinja, ali i proživljava njemu posve fantastične situacije poput otvaranja prve e-mail adrese. Ipak, bilo je i glasova koji su smatrali da je riječ o umanjivanju Hitlerovih zločina i ciničnom zarađivanju na Hitleru kao brendu, što je nacistički diktator kroz desetljeća također postao. Naročito u Njemačkoj se stalno objavljuju knjige i snimaju dokumentarni filmovi o Hitleru i nacistima, u kojima se s jedne strane osuđuje vlastita mračna prošlost, a s druge na istoj dobro zarađuje, a oni koji nisu bili skloni Vermesovom romanu, prvenstveno su se žalili na potonje.
Zato i nije čudno što je Vermesov roman doživio i svoju filmsku adaptaciju, koju režijski potpisuje David Wnendt, koji se već istaknuo snimanjem filma po kontroverznim njemačkim romanima, konkretno 'Vlažnim zonama' Charlotte Roche. Za glavnu ulogu izabran je ne baš poznati njemački glumac Oliver Masucci, čiju duhovitu ali i zastrašujuću glumu svi redom hvale. Wnendt je s jedne strane pratio narativnu liniju romana, ali je u filmskoj verziji dodao i dokumentarističke dijelove, scene u kojima je Masuccija u liku Hitlera poslao na njemačke ulice i snimao kako ljudi reagiraju na pojavu pokojnog nacističkog zločinca.
http://www.imdb.com/title/tt4176826/?ref_=fn_al_tt_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).

Rückkehr nach Montauk, 2017. Volker Schlöndorff, 106 min. DE/FR/IE
Scenarij: Völker Schlöndorff i Colm Tóibín prema motivima autobiografskog romana Maxa Frischa „Montauk“
Uloge: Stellan Skarsgard, Nina Hoss, Susanne Wolff, Niels Arestrup, Isi Laborde, Bronagh Gallagher, Rachel, Mathias Sanders
Pisac Max Zorn putuje u New York, kako bi ondje predstavio svoj najnoviji roman, vrlo osobno djelo u kojemu pripovijeda o neuspjeloj velikoj ljubavi. U New Yorku ga očekuje supruga, ali tu susreće i Rebeccu, ženu koju je nekada volio. Njih dvoje provode zajednički vikend u Montauku, obalnom gradiću blizu Long Islanda, kao davno kada su bili zajedno sretni. Razgovaraju o sjećanjima na zajedničko vrijeme, o godinama nakon toga i o svojim osjećajima…
http://www.imdb.com/title/tt5247776/?ref_=nv_sr_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).

Ich und Kaminski, 2015. Wolfgang Becker, 124 min. DE/BE
Scenarij: Thomas Wendrich , Wolfgang Becker i Achim von Borries prema priči Daniela Kehlmanna
Uloge: Daniel Brühl, Jesper Christensen, Amira Casar
Sebastian Zollner, pretjerano samopouzdan umjetnički novinar, planira svoj veliki potez: knjigu koja otkriva sve o legendarnom, ali gotovo zaboravljenom slikaru Manuelu Kaminskom, Matisseovu učeniku i Picassovu prijatelju koji se proslavio kao "slijepi slikar”. Zollner, beskrupulozni i ambiciozni karijerist, uputi se u zabačenu planinsku kuću visoko u Alpama gdje ostarjeli slikar živi povučeno, pod zaštitom svojih pouzdanika. Sebastian upadne u Kaminskijev dom, u njegov život i prošlost, te ga bez okolišanja povede na opasno i suludo putovanje k njegovoj ljubavi iz djetinjstva za koju se dugo smatralo da je mrtva. Putem on na lukave i odvažne načine pokušava otkriti Kaminskijeve tajne. Međutim, Sebastian ubrzo otkrije da se, bio on slijep ili ne, ne može mjeriti sa starcem.
http://www.imdb.com/title/tt1369667/?ref_=nm_flmg_dr_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).

Tschick, 2016. Fatih Akin, 93 min. DE
Scenarij: Lars Hubrich, Hark Bohm i Fatih Akin prema romanu Wolfganga Herrndorfa
Uloge: Tristan Göbel, Aniya Wendel, Justina Humpf
Četrnaestogodišnji Maik Klingenberg (Tristan Göbel) ne može se požaliti što zahvaljujući svojim dobrostojećim roditeljima provodi vrijeme u luksuznoj kući s bazenom. Na žalost, ipak mu prijete dosadni ljetni praznici jer majka odlazi u kliniku za odvikavanje, a otac na „službeno putovanje“ s asistenticom. Tada se pojavljuje Tschick (Anand Batbileg) i njegovo ljeto se čini spašenim. Tschick, koji dolazi iz daleke Rusije i živi u neboderu berlinskog predgrađa Marzahn, ukrao je auto. U naletu nepromišljene improvizacije dvojac će se otisnuti na put po užeglom provincijskom asfaltu, u ukradenom autu...
Humorna kombinacija filma ceste i priče o odrastanju, „Tschick“ je ekranizacija jednog od najpopularnijih njemačkih romana za mlade, iz pera Wolfganga Herndorfa. Roman je preveden na 24 jezika i višestruko je nagrađivan, između ostalog i 2011. Nagradom za najbolji njemački roman za djecu i mlade.
http://www.imdb.com/title/tt4911940/?ref_=fn_al_tt_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).

NED 10.9. 17.00 KONKURENCIJA KRATKI 1 / COMPETITION SHORTS - PROGRAM 1 (72min)
(OGRANIČENJE / Limit, 2017. Javad Darae, 8 min. IR; THE LOST OBJECT, 2017. Sebastian Diaz Morales, 13 min. NL; GARDEN PARTY, 2017. Florian Babikian, 6,30 min. FR; GENESIS, 2016. Abtin Mozafari, 10 min. IR; SNEYD GREEN, 2016. Simon Liu, 11,20 min. SAD; CLAN, 2017. Stefanie Kolk, 23 min. NL)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
NED 10.9. 19.00 FORUM: UNIŠTAVAŠ SVOJE CARSTVO / Ruins your Realm, 2016. Pablo Escoto, 64 min. MX
http://www.splitfilmfestival.hr/ruinas-tu-reino-pablo-escoto/?lang=hr
NED 10.9. 21.00 FORUM: BLOOD AND THE MOON, 2017. Tommaso Cotronei, 75 min. IT
http://www.splitfilmfestival.hr/blood-moon-tommaso-cotronei/?lang=hr

PON 11.9. 19.00 KONKURENCIJA KRATKI 2 / COMPETITION SHORTS - PROGRAM 2 (84 min) (NEXT YEAR, 2017. Hasan Gunduz, 7 min. TR; SOMMER DREAMS, 20176. Sergei R. Guerrero, 10,18 min. MX; GAMER GIRL, 2016. Irena Jukić Pranjić, 9,30 min. HR; 45 MINUTA / MINUTES, 2016. Nishat Hossain, 10 min. US; BIRTHDAY, 2017. Alberto Viavattene, 9 min. IT; BACKSTORY, 2016. Joschka Laukeninks, 8 min. DE; NEGATIVE SPACE, 2017. Max Porter / Ru Kuwahata, 5,30 min. FR)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
PON 11.9. 21.00 FORUM: STRANGER IN PARADISE, 2017. Guido Hendrikx NL, 72 min
http://www.splitfilmfestival.hr/stranger-paradise-guido-hendrikx/?lang=hr

UTO 12.9. 19.00 KONKURENCIJA KRATKI 3 / COMPETITION SHORTS - PROGRAM 3 (85 min)
(SLOM / BREAKDOWN, 2017. Greg Tudéla, 9,49, FR; PRESTON, 2016. Gabriel Amar, Louis Doucerain / Joseph Heu / William Marcere / Terence Tieu / Morgane Vaast, 4,30 min. FR; DUDE DOWN, 2016. George Barber, 17 min. UK; SPAVAJUĆE VODE / SLEEPING WATERS, 2016. Emmanuel Piton, 18 min. FR; ICE, 2017. Anna Hints 15 min. FI; PROOF OF MEMORY, 2017. Yosuke Kawata,10,30 min. JP; TURTLES ARE ALWAYS HOME, 2017. Rawane Nassif, 10, 46 min. LB)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
UTO 12. 9. 21:00 HOMMAGE / SJEĆANJE NA TOMA GOTOVCA: USPUTNE PRIČE - BOŽJI PRST, 2000 – 2017. Željko Radivoj, 8 min.;
http://www.splitfilmfestival.hr/usputne-price-bozji-prst-zeljko-radivoj/?lang=hr
UTO 12. 9. ..... HOMMAGE / SJEĆANJE NA WERNERA NEKESA: DAN SLIKARA / THE DAY OF THE PAITER, 1997. 84 min. DE
http://www.splitfilmfestival.hr/der-tag-des-malers-werner-nekes/?lang=hr

SRI 13.9. 19.00 PROGRAM HRVATSKIH KRATKIH FILMOVA / CROATIAN SHORTS (104 min)
(SRETNO, ORLO!, 2017. Sara Kern, 14 min, AFTER PARTY, 2017. Viktor Zahtila, 21,35 min, U MEĐUVREMENU / MEANWHILE, 2017. Mate Ugrin, 18 min. DE/H; M.OCEAN, 2017. Tonči Bakotin, 8,30 min.; BEHEMOT, 2017. Igor Dropuljić,17,50 min.; NA PLAŽI / ON THE BEACH, 2017. Goran Škofić, 24,24 min.)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/crotian-film/?lang=hr
SRI 13.9. 21.00 HOMMAGE: EL FAUSTO CRIOLLO, 2011. Fernando Birri, 87 min. AR
http://www.splitfilmfestival.hr/el-faustio-criollo-fernando-birri/?lang=hr

ČET 14.9. 17.00 KRATKOMETRAŽNI PROGRAM: COPYRETTE, 2017. Marc de Leeuw, 9, 30 min. NL; ZAŠTO / WHY, 2017. Iva Božić, 6, 45 min. HR; KRIŠKE VREMENA / TIME SLICES, 2017. Gregg Biermann, 7,10 min. SAD; ABOUT THE BIRDS AND THE BEES, 2017. J.J. Vanhanen, 12 min. FI; IN PARADISUM, 2017. Ricardo Bros, 14 min. MX; UMJETNI HUMOR / THE ARTIFICIAL HUMORS, 2017. Gabriel Abrantes, 30 min. PT
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
ČET 14.9. 19.00 NEXT DOOR: PUTOVANJE KORNJAČE / JOURNEY OF THE TORTOISE, 2017. Nagayama Tadashi, 81 min. JP
http://www.splitfilmfestival.hr/tohatsu-no-tabi-nagayama-tadashi/?lang=hr%22
ČET 14.9. 21.00 FRAME EXTENDED: CJELONOĆNA BORBA 1.dio / FIGHTING TROUGH THE NIGHT / part 1, 20167. Sylvain L’Esperance, 119 min. CA)
http://www.splitfilmfestival.hr/combat-au-bout-de-la-nuit-sylvain-lesperance/?lang=hr

PET 15.9. 19.00 KONKURENCIJA KRATKI 4 / COMPETITION SHORTS - PROGRAM 4 (77 min)
(AENIGMA, 2016. Antonis Ntoussias / Aris Fatouros, 10,16 min. GR; NYO VWETA NAFTA, 2017. Ico Costa, 21 min. PT; THE WORLD, 2017. Mika Taanila, 7 min. FI; TIŠINA / SILENCE, 2016. Dean Mrkic, 14, 39 min. AU; ZMIJSKA PJESMA / THE SERPENT'S SONG, 2017. Nuntanat Duangtisarn, 24 min. TH)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
PET 15.9. 21.00 FRAME EXTENDED: CJELONOĆNA BORBA 2/3.dio / FIGHTING TROUGH THE NIGHT part 2/3., 2016. Sylvain L’Esperance, 162 min. CA
http://www.splitfilmfestival.hr/combat-au-bout-de-la-nuit-sylvain-lesperance/?lang=hr

SUB 16.9. 19.00 FRAME EXTENDED: SRETNO / Good Luck, 2017. Ben Russell, 143 min. FR/DE
http://www.splitfilmfestival.hr/good-luck-ben-russell/?lang=hr

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Toivon tuolla Puolen, 2017. Aki Kaurismaki, 98 min. DE/FI
Scenarij: Aki Kaurismaki
Uloge: Kati Outinen, Ville Virtanen, Tommi Korpela
Dvije priče koje se spajaju nakon 40 minuta. Prva prati Khaleda, sirijskog izbjeglicu. Slijepog putnika na teretnom brodu koji se iskrcao u Helsinki, kako bi, iako s malo nade u uspjeh, tražio azil. U drugoj, Wikström je trgovački putnik koji prodaje muške kravate i košulje. No kada ga u kockarnici na pokeru posluži sreća, okreće leđa trgovini i kupuje restoran u najudaljenijem kutku Helsinkija. Khaledova je molba za azil odbijena, no on ostaje ilegalno, kao i mnogi drugi koji dijele istu sudbinu. Vucara se po podzemlju finskog glavnog grada, živi na ulicama, gdje susreće i sve oblike rasizma, ali i kul rockere i dobre prijatelje. Jednog dana Wikström pronađe Khaleda kako spava u mraku dvorištu iza njegova restorana. Daje mu krov nad glavom i posao. 'Njih dvojica u bendu', konobarica i pas tvore utopijsku zajednicu - tipičnu za Akija Kaurismakija. Suživot spojen sudbinom koji pokazuje da svijet može i treba biti bolje mjesto.
http://www.imdb.com/title/tt5222918/?ref_=nv_sr_1

VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

SAŠA ANTIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
KRAJ 2017. / POČETAK 2018 Ante Tomić, Božidar Maljković, Morana Zibar, Zoran Čutura, Daniela Trbović, Renato Baretić, Leon Rizmaul, Stpe Božić, Marinko Biškić, Mario Stanić...

Fai bei sogni, 2016. Marco Belocchio, 131 min. IT / FR
Scenarij: Marco Bellocchio, Valia Santella i Edoardo Albinati prema priči Massima Gramellinija
Uloge: Valerio Mastandrea, Bérénice Bejo, Guido Caprino, Fabrizio Gifuni, Roberto Herlitzka, Miriam Leone, Barbara Ronchi
Massimo je imao idilično djetinjstvo koje je najradije provodio s voljenom i uvijek radosnom majkom. No, sve se promijenilo kad ju je izgubio sa samo devet godina. Majka je nenadano doživjela srčani infarkt, a Massimo se teško nosio s njenom smrću te je jedno vrijeme vjerovao da je u Americi i da će se vratiti. Godinama kasnije radi kao uspješan novinar koji ne pokazuje osjećaje. Kad mu i otac premine, vraća se u rodnu kuću koja oživljava njegovu traumatičnu prošlost. Pomoć će mu pružiti suosjećajna liječnica Elisa uz koju se Massimo postupno otvara i suočava s bolnim ranama koje nosi iz djetinjstva...
„Fina tehnika 'slikanja' u pokretu“ UK Film Review
„Dirljivo i prekrasno snimljeno.“ The Upcoming
„Traume iz djetinjstva ostavljaju ožiljke koji nikada ne zacijele. Vrlo sentimentalan i mjestimice dramatičan film talijanskog filmskog veterana Marca Bellocchija“ Daily Express
http://www.imdb.com/title/tt4746506/?ref_=nv_sr_1

Flaskepost fra P, 2016. Hans Petter Moland, 112 min. DE/DK/NO/SW
Scenarij: Nikolaj Arcel prema romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Pal Sverre Hagen, Jakob Ulrik Lohmann
Treći film iz serije nastalih prema knjigama danskog pisca krimića Jussi Adler-Olsena u čijem su središtu stručnjaci za 'hladne slučajeve' iz Odjela Q, detektivi Carl Morck i Assad. Priča filma vrti se oko dva slučaja. Prvi u središtu ima slučaj nestalih osoba, mladog brata i sestre koji su iznenada nestali, a drugi se bavi osam godina starom porukom u boci - poziv u pomoć otetog dječaka - koja je pronašla put od Škotske do Odjela Q. Istraga koju vode Carl i Assad pronaći će vezu između ovih dvaju naoko nepovezanih slučaja. Kako će kopati dublje, tako će se uplesti u stravičan slučaj - vjerski fanatizam, psihopatskog ubojicu, kao i nekoliko otetih braće i sestara čiji nestanak roditelji nikada nisu prijavili.
„Smještena u Skandinaviju, s mrzovoljnim muškim protagonistom, to je silovita, 'tvrdo kuhana', mračna krimi priča, a uz to i psihološki uznemirujuća. Njegov antijunak, 'stisnuti' policijski detektiv, utjelovljuje vjeru da dobrota i borba pojedinca može biti dovoljna da prevlada i pobijedi zlo.“ Chicago Reader
„Poruka u boci je najmračnija i najnapetija filmska adaptacija krimi trilogije Jussi Adler-Olsen“ Los Angeles Times
„Bogata karakterizacija likova detektiva i njihove napete interakcije su uzbudljive i izvrsno se nadopunjavaju s istragom misterioznog slučaja. Željno iščekujemo sljedeću krimi avanturu Odjela Q.“ Hollywood Reporter
http://www.imdb.com/title/tt4088268/?ref_=nv_sr_1

Krigen, 2015. Tobias Lindholm, 115 min. DK
Scenarij: Tobias Lindholm
Uloge: Pilou Asbak, Dar Salim, Tuva Novotny, Alex Hogh Andersen
Kao redatelj napete „Otmice“ i scenarist nagrađivanog „Lova“ u kojem Mads Mikkelsen glumi žrtvu sumnje na pedofiliju, Tobias Lindholm pokazao se stručnjakom za anatomiju ljudske psihe pod pritiskom okoline. Njegov drugi samostalni igrani film beskompromisna je studija nerazjašnjenog ratnog zločina koja se nastavlja na dosadašnje preokupacije, uvlačeći gledatelja u um Clausa Pedersena, predvodnika vojne postrojbe u Afganistanu. Iako u suštini pošten i brižan, Claus će u žaru borbe zagrebati po tankoj granici između principa i protokola te donijeti odluku koja će spasiti vojnike pod njegovim zapovjedništvom, ali i ostaviti teške posljedice za njega i njegovu obitelj.
„Snažan i intenzivan triler o moralnim načelima“ Daily Telegraph
„Nevjerojatno napeto i eksplozivno. Tobias Lindholm je prvoklasan ekspert psihološkog istraživanja koji gledatelje duboko i britko uvlači u moralne izazove koje vihor rata donosi sa sobom. Nezaboravno!“ Kathryn Bigelow, filmska redateljica
„Nepredvidiv i beskompromisno iskren“ Indiewire
„Intenzivno i zanosno“ Variety
http://www.imdb.com/title/tt3830162/?ref_=nv_sr_1

St. Amour, 2016. Benoît Delépine & Gustave de Kervern FR/BE
Scenarij: Benoît Delépine, Gustave Kervern
Uloge: Gérard Depardieu, Benoît Poelvoorde, Vincent Lacoste, Céline Sallette
Poljoprivredni sajam u Parizu za seljaka Bruna vrhunac je godine jer on uživa u okusima mnogih vina iz više francuskih vinskih regija šetajući od jednog štanda do drugog i besplatno kušajući upravo božanske napitke. No, njegov otac Jean ima samo jedan cilj - osvajanje nagrade s bikom po imenu Nabukodonosor. Bruno pak uopće ne želi biti farmer i želja mu je nekako napustiti obiteljski posao. Da bi ga ipak nekako motivirao, Jean ga vodi na pravi obilazak vinograda, a vozi ih slučajni mladi taksist Mike. Tijekom obilaska, njih trojica ne uživaju samo u izvrsnim vinima poput Saint amoura, već i u pravoj ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt4589186/?ref_=nv_sr_1

Flaskepost fra P, 2016. Hans Petter Moland, 112 min. DE/DK/NO/SW
Scenarij: Nikolaj Arcel prema romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Pal Sverre Hagen, Jakob Ulrik Lohmann
Treći film iz serije nastalih prema knjigama danskog pisca krimića Jussi Adler-Olsena u čijem su središtu stručnjaci za 'hladne slučajeve' iz Odjela Q, detektivi Carl Morck i Assad. Priča filma vrti se oko dva slučaja. Prvi u središtu ima slučaj nestalih osoba, mladog brata i sestre koji su iznenada nestali, a drugi se bavi osam godina starom porukom u boci - poziv u pomoć otetog dječaka - koja je pronašla put od Škotske do Odjela Q. Istraga koju vode Carl i Assad pronaći će vezu između ovih dvaju naoko nepovezanih slučaja. Kako će kopati dublje, tako će se uplesti u stravičan slučaj - vjerski fanatizam, psihopatskog ubojicu, kao i nekoliko otetih braće i sestara čiji nestanak roditelji nikada nisu prijavili.
„Smještena u Skandinaviju, s mrzovoljnim muškim protagonistom, to je silovita, 'tvrdo kuhana', mračna krimi priča, a uz to i psihološki uznemirujuća. Njegov antijunak, 'stisnuti' policijski detektiv, utjelovljuje vjeru da dobrota i borba pojedinca može biti dovoljna da prevlada i pobijedi zlo.“ Chicago Reader
„Poruka u boci je najmračnija i najnapetija filmska adaptacija krimi trilogije Jussi Adler-Olsen“ Los Angeles Times
„Bogata karakterizacija likova detektiva i njihove napete interakcije su uzbudljive i izvrsno se nadopunjavaju s istragom misterioznog slučaja. Željno iščekujemo sljedeću krimi avanturu Odjela Q.“ Hollywood Reporter
http://www.imdb.com/title/tt4088268/?ref_=nv_sr_1

Krigen, 2015. Tobias Lindholm, 115 min. DK
Scenarij: Tobias Lindholm
Uloge: Pilou Asbak, Dar Salim, Tuva Novotny, Alex Hogh Andersen
Kao redatelj napete „Otmice“ i scenarist nagrađivanog „Lova“ u kojem Mads Mikkelsen glumi žrtvu sumnje na pedofiliju, Tobias Lindholm pokazao se stručnjakom za anatomiju ljudske psihe pod pritiskom okoline. Njegov drugi samostalni igrani film beskompromisna je studija nerazjašnjenog ratnog zločina koja se nastavlja na dosadašnje preokupacije, uvlačeći gledatelja u um Clausa Pedersena, predvodnika vojne postrojbe u Afganistanu. Iako u suštini pošten i brižan, Claus će u žaru borbe zagrebati po tankoj granici između principa i protokola te donijeti odluku koja će spasiti vojnike pod njegovim zapovjedništvom, ali i ostaviti teške posljedice za njega i njegovu obitelj.
„Snažan i intenzivan triler o moralnim načelima“ Daily Telegraph
„Nevjerojatno napeto i eksplozivno. Tobias Lindholm je prvoklasan ekspert psihološkog istraživanja koji gledatelje duboko i britko uvlači u moralne izazove koje vihor rata donosi sa sobom. Nezaboravno!“ Kathryn Bigelow, filmska redateljica
„Nepredvidiv i beskompromisno iskren“ Indiewire
„Intenzivno i zanosno“ Variety
http://www.imdb.com/title/tt3830162/?ref_=nv_sr_1

St. Amour, 2016. Benoît Delépine & Gustave de Kervern FR/BE
Scenarij: Benoît Delépine, Gustave Kervern
Uloge: Gérard Depardieu, Benoît Poelvoorde, Vincent Lacoste, Céline Sallette
Poljoprivredni sajam u Parizu za seljaka Bruna vrhunac je godine jer on uživa u okusima mnogih vina iz više francuskih vinskih regija šetajući od jednog štanda do drugog i besplatno kušajući upravo božanske napitke. No, njegov otac Jean ima samo jedan cilj - osvajanje nagrade s bikom po imenu Nabukodonosor. Bruno pak uopće ne želi biti farmer i želja mu je nekako napustiti obiteljski posao. Da bi ga ipak nekako motivirao, Jean ga vodi na pravi obilazak vinograda, a vozi ih slučajni mladi taksist Mike. Tijekom obilaska, njih trojica ne uživaju samo u izvrsnim vinima poput Saint amoura, već i u pravoj ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt4589186/?ref_=nv_sr_1

Fai bei sogni, 2016. Marco Belocchio, 131 min. IT / FR
Scenarij: Marco Bellocchio, Valia Santella i Edoardo Albinati prema priči Massima Gramellinija
Uloge: Valerio Mastandrea, Bérénice Bejo, Guido Caprino, Fabrizio Gifuni, Roberto Herlitzka, Miriam Leone, Barbara Ronchi
Massimo je imao idilično djetinjstvo koje je najradije provodio s voljenom i uvijek radosnom majkom. No, sve se promijenilo kad ju je izgubio sa samo devet godina. Majka je nenadano doživjela srčani infarkt, a Massimo se teško nosio s njenom smrću te je jedno vrijeme vjerovao da je u Americi i da će se vratiti. Godinama kasnije radi kao uspješan novinar koji ne pokazuje osjećaje. Kad mu i otac premine, vraća se u rodnu kuću koja oživljava njegovu traumatičnu prošlost. Pomoć će mu pružiti suosjećajna liječnica Elisa uz koju se Massimo postupno otvara i suočava s bolnim ranama koje nosi iz djetinjstva...
„Fina tehnika 'slikanja' u pokretu“ UK Film Review
„Dirljivo i prekrasno snimljeno.“ The Upcoming
„Traume iz djetinjstva ostavljaju ožiljke koji nikada ne zacijele. Vrlo sentimentalan i mjestimice dramatičan film talijanskog filmskog veterana Marca Bellocchija“ Daily Express
http://www.imdb.com/title/tt4746506/?ref_=nv_sr_1

IN MEMORIAM HARRY DEAN STANTON
Straight Story, 1999. David Lynch, 112 min. FR/UK/US
Scenarij: John E. Roach, Mary Sweeney
Uloge: Richard Farnsworth, Sissy Spacek, Harry Dean Stanton
Alvin Straight: "Moj brat i ja rekli smo si neke neoprostive stvari zadnji put kada smo se vidjeli, ali ja to pokušavam ostaviti iza sebe. Ovaj put na koji sam krenuo poguban je za moj ponos. Nadam se da nije prekasno." Nikad nije prekasno, dokazuje "slučaj" Alvina Straighta, kojim se David Lynch koristi na orginalan, poseban i neponovljiv način u ovom on the road filmu, filmu u koji je mnogo toga ubacio; sentiment, ironiju, glupost, tvrdoglavost, toleranciju, oprost, avanturizam i ... mnogo, mnogo ljubavi. (Film je inspiriran istinitom pričom iz 1994. godine)
Alvin Straight stari je veteran 2. svjetskog rata koji živi zajedno sa svojom mentalno bolesnom kćeri, Rose. Kada čuje da je njegov otuđeni brat, Lyle, doživio moždani udar, odluči ga posjetiti kako bi konačno prekinuli dugu svađu. No kako je i sam Alvin teško bolestan, ne može dobiti vozačku dozvolu, a ponos ga spriječava da se ukrca na autobus, stoga zakači prikolicu na svoj stari traktor i krene na putovanje života sa jednog na drugi kraj Amerike...
Film je sniman na identičnoj ruti kojom se kretao Alvin Straight i sve su scene snimljene kronološkim redom. Glumac Richard Farnsworth za vrijeme snimanja filma bio je smrtno bolestan (rak kostiju) što je uzrokovalo paralizu nogu što se može vidjeti i u samom filmu. On je pristao glumiti Alvina Straighta iz čistog divljenja prema čovjeku, a sve kolege tijekom produkcije oduševio je svojom čvrstinom duha. Zbog goleme boli koju je prouzrokovala bolest, Farnsworth je sljedeće godine počinio samoubojstvo u dobi od 80 godina.
Richard Farnsworth je za svoj portret Alvina Straighta bio nominiran za Oscara, čime je do danas najstarija osoba ikad nominirana u kategoriji najboljeg glavnog glumca.
Ovo nije klasični Lynch film. Nema nadrealnog, nerazumljivog, psihotičnog. Teško da bi i mogao od istinitog događaja napraviti “svoj” film. Postoje crte u fotografiji, u kadrovima, glumi, koje su iskusnom oku Lyncholjupca itekako očite. Ali sve u svemu, prilično mainstream film za jednog genijalca. Jako, jako dobro napravljen... (Damir/http://www.sedmaumjetnost.com)
„PRAVA PRIČA predstavlja gotovo potpunu antitezu svemu što bi čovjek očekivao od Lynchovog filma, i nakon ovog iskustva će malo koji poznavatelj Davida Lyncha tog filmaša vidjeti u istom svjetlu. Stvoriti djelo koje će u potpunosti redefinirati njegov opus jest postignuće s kojim se malo koji umjetnik može pohvaliti...
Onima koji toliko ne poznaju Lyncha neće u sjećanju ostati film kao takav koliko nevjerojatno dojmljiva pojava osobe koju je sve do PRAVE PRIČE malo tko ikada zamišljao kao pravu zvijezdu. Richard Farnsworth (1920-2000), kanadski kaskader kojemu su tek negdje u 50-tim godinama života počeli nuditi ozbiljnije filmske uloge odigrao je ulogu života, i zbilja je šteta što se ta časna starina morala zadovoljiti tek nominacijom za "Oscara". Njegov lik bolesnog, nemoćnog starca koji je svjestan neumitnosti svog propadanja ali koji svejedno nastoji sačuvati svoje dostojanstvo predstavlja jednu od najboljih izvedbi koje smo imali prilike vidjeti u suvremenom američkom filmu posljednjih godina. Bez obzira na to koliko nam Farnsworth izgledao kao osoba dostojna sažaljenja, on istovremeno uspijeva oko sebe zračiti karizmu čovjeka koji nije ni bolji ni lošiji od nas, ali kojeg je dugogodišnje iskustvo naučilo da na svijet gleda iz drukčije i obično pravilnije perspektive. Isticati starost kao vrlinu predstavlja nešto neobično, gotovo herezu u suvremenoj, mladošću opsjednutom Amerikom, i Farnsworth je bio idealna osoba da u sebi sažme te vrline. Kada mu ljudi koji su od njega mlađi, jači, bogatiji, a nekada i pametniji, prilaze sa strahopoštovanjem to izgleda sasvim prirodno... (Dragan Antulov / http://film.purger.com)
http://film.purger.com/recenzije/filmovi/01136.shtml
http://www.imdb.com/title/tt0166896/?ref_=fn_al_tt_2

Krigen, 2015. Tobias Lindholm, 115 min. DK
Scenarij: Tobias Lindholm
Uloge: Pilou Asbak, Dar Salim, Tuva Novotny, Alex Hogh Andersen
Kao redatelj napete „Otmice“ i scenarist nagrađivanog „Lova“ u kojem Mads Mikkelsen glumi žrtvu sumnje na pedofiliju, Tobias Lindholm pokazao se stručnjakom za anatomiju ljudske psihe pod pritiskom okoline. Njegov drugi samostalni igrani film beskompromisna je studija nerazjašnjenog ratnog zločina koja se nastavlja na dosadašnje preokupacije, uvlačeći gledatelja u um Clausa Pedersena, predvodnika vojne postrojbe u Afganistanu. Iako u suštini pošten i brižan, Claus će u žaru borbe zagrebati po tankoj granici između principa i protokola te donijeti odluku koja će spasiti vojnike pod njegovim zapovjedništvom, ali i ostaviti teške posljedice za njega i njegovu obitelj.
„Snažan i intenzivan triler o moralnim načelima“ Daily Telegraph
„Nevjerojatno napeto i eksplozivno. Tobias Lindholm je prvoklasan ekspert psihološkog istraživanja koji gledatelje duboko i britko uvlači u moralne izazove koje vihor rata donosi sa sobom. Nezaboravno!“ Kathryn Bigelow, filmska redateljica
„Nepredvidiv i beskompromisno iskren“ Indiewire
„Intenzivno i zanosno“ Variety
http://www.imdb.com/title/tt3830162/?ref_=nv_sr_1

Er ist wieder da, 2015. David Wnendt, 116 min. DE
Scenarij: Mizzi Meyer i David Wnendt prema bestseleru Timura Vermesa
Uloge: Oliver Masucci, Fabian Busch, Katja Riemann, Christoph Maria Herbst, Franziska Wulf, Michael Kessler, Thomas Thieme, Michael Ostrowski, Lars Rudolph
Adolf Hitler probudio se u Berlinu 69 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ali što se u međuvremenu dogodilo s Njemačkom? Posvuda stranci, demokracija i euri, to se nekadašnjem diktatoru uopće ne sviđa. Nitko, međutim, ne vjeruje da se on zaista vratio, svi misle da je zabavni imitator. Neće potrajati dugo i evo ga, opet on…
Kada je prije nekoliko godina objavljen roman dotad nepoznatog bivšeg novinara i uspješnog ghostwritera Timura Vermesa 'Er ist wieder da', nitko nije mogao očekivati da će satirični roman o Adolfu Hitleru, njemačkoj prošlosti i sadašnjosti postati međunarodni bestseler. Tome je svakako pomogla i odlično dizajnirana naslovnica knjige, koja je ostala ista u prijevodnim izdanjima, na kojoj je Hitler predstavljen kroz efektivan dizajn, kroz svoju specifičnu frizuru i još specifičnije brkove. Dovoljno je baciti samo jedan pogled i svakome je odmah jasno kako je u knjizi riječ o Hitleru, no ono što je učinilo Vermesov roman tako popularnim jest autorova odvažnost da čovjeka kojega se smatra najvećim zločincem povijesti oživi i smjesti u suvremenu Njemačku.
Roman započinje s time da se Hitler čarobno probudi živi i zdrav u berlinskom trendovskom kvartu Mitte u ljeto 2011, 66 godina nakon propasti Trećeg Reicha. Sam na svijetu, bez NSDAP-a, bez Eve Braun, bez ikakve vojne i političke moći, a okružen ljudima svih rasa koji mirno žive u glavnom gradu Njemačke, Hitler kreće na avanturu kroz suvremeno njemačko društvo, koje je zapravo glavna meta Vermesove satire, što ga spletom ne toliko nevjerojatnih okolnosti dovodi do toga da postane televizijska zvijezda. Vermesova politička persiflaža je prvo oduševila njemačke čitatelje, ali i izazvala rasprave u medijima, što je, naravno, samo još povećalo prodaju knjige (dosad je prodano više od dva milijuna primjeraka u Njemačkoj) i pomoglo joj da se pretvori u internacionalni bestseler.
Većina je kritičara hvalila satiru romana, u kojemu se Hitler, primjerice, oduševljava strankom Zelenih kao vegetarijanac i veliki ljubitelj životinja, ali i proživljava njemu posve fantastične situacije poput otvaranja prve e-mail adrese. Ipak, bilo je i glasova koji su smatrali da je riječ o umanjivanju Hitlerovih zločina i ciničnom zarađivanju na Hitleru kao brendu, što je nacistički diktator kroz desetljeća također postao. Naročito u Njemačkoj se stalno objavljuju knjige i snimaju dokumentarni filmovi o Hitleru i nacistima, u kojima se s jedne strane osuđuje vlastita mračna prošlost, a s druge na istoj dobro zarađuje, a oni koji nisu bili skloni Vermesovom romanu, prvenstveno su se žalili na potonje.
Zato i nije čudno što je Vermesov roman doživio i svoju filmsku adaptaciju, koju režijski potpisuje David Wnendt, koji se već istaknuo snimanjem filma po kontroverznim njemačkim romanima, konkretno 'Vlažnim zonama' Charlotte Roche. Za glavnu ulogu izabran je ne baš poznati njemački glumac Oliver Masucci, čiju duhovitu ali i zastrašujuću glumu svi redom hvale. Wnendt je s jedne strane pratio narativnu liniju romana, ali je u filmskoj verziji dodao i dokumentarističke dijelove, scene u kojima je Masuccija u liku Hitlera poslao na njemačke ulice i snimao kako ljudi reagiraju na pojavu pokojnog nacističkog zločinca.
http://www.imdb.com/title/tt4176826/?ref_=fn_al_tt_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).

St. Amour, 2016. Benoît Delépine & Gustave de Kervern FR/BE
Scenarij: Benoît Delépine, Gustave Kervern
Uloge: Gérard Depardieu, Benoît Poelvoorde, Vincent Lacoste, Céline Sallette
Poljoprivredni sajam u Parizu za seljaka Bruna vrhunac je godine jer on uživa u okusima mnogih vina iz više francuskih vinskih regija šetajući od jednog štanda do drugog i besplatno kušajući upravo božanske napitke. No, njegov otac Jean ima samo jedan cilj - osvajanje nagrade s bikom po imenu Nabukodonosor. Bruno pak uopće ne želi biti farmer i želja mu je nekako napustiti obiteljski posao. Da bi ga ipak nekako motivirao, Jean ga vodi na pravi obilazak vinograda, a vozi ih slučajni mladi taksist Mike. Tijekom obilaska, njih trojica ne uživaju samo u izvrsnim vinima poput Saint amoura, već i u pravoj ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt4589186/?ref_=nv_sr_1

Fai bei sogni, 2016. Marco Belocchio, 131 min. IT / FR
Scenarij: Marco Bellocchio, Valia Santella i Edoardo Albinati prema priči Massima Gramellinija
Uloge: Valerio Mastandrea, Bérénice Bejo, Guido Caprino, Fabrizio Gifuni, Roberto Herlitzka, Miriam Leone, Barbara Ronchi
Massimo je imao idilično djetinjstvo koje je najradije provodio s voljenom i uvijek radosnom majkom. No, sve se promijenilo kad ju je izgubio sa samo devet godina. Majka je nenadano doživjela srčani infarkt, a Massimo se teško nosio s njenom smrću te je jedno vrijeme vjerovao da je u Americi i da će se vratiti. Godinama kasnije radi kao uspješan novinar koji ne pokazuje osjećaje. Kad mu i otac premine, vraća se u rodnu kuću koja oživljava njegovu traumatičnu prošlost. Pomoć će mu pružiti suosjećajna liječnica Elisa uz koju se Massimo postupno otvara i suočava s bolnim ranama koje nosi iz djetinjstva...
„Fina tehnika 'slikanja' u pokretu“ UK Film Review
„Dirljivo i prekrasno snimljeno.“ The Upcoming
„Traume iz djetinjstva ostavljaju ožiljke koji nikada ne zacijele. Vrlo sentimentalan i mjestimice dramatičan film talijanskog filmskog veterana Marca Bellocchija“ Daily Express
http://www.imdb.com/title/tt4746506/?ref_=nv_sr_1

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!

oDOKa / BRANKO FRANCESCHI predstavlja dokumentarni film
Beuys, 2017. Andres Veiel, 107 min. DE
Scenarij: Andres Veiel
Joseph Beuys, čovjek sa šeširom, filcom i masnoćom. Trideset godina nakon njegove smrti vidi se da je bio vizionar ispred svog vremena. Bio je prvi njemački umjetnik kojem je odobrena samostalna izložba u muzeju Guggenheim u New Yorku dok je kod kuće u Njemačkoj njegov rad ismijavan riječima „najskuplje smeće svih vremena“. Jednom su ga pitali je li ravnodušan spram tih komentara, na što je odgovorio „Da. Želim proširiti ljudsku percepciju“. Redatelj Andres Veiel dopustio je da umjetnik govori za sebe. Na temelju prethodno neobjavljenih audio i video snimaka Veiel je stvorio porozan portret koji, poput samog umjetnika, otvara prostor za ideje više no što objavljuje poruke..
Joseph Beuys (1921 – 1986), njemački je avangardni umjetnik, teoretičar umjetnosti, kipar i slikar. Utjecao je na čitav niz suvremenih njemačkih i svjetskih umjetnika...
http://www.imdb.com/title/tt6340090/?ref_=fn_al_tt_1
FILMSKI (DOKUMENTARNI) KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA: oDOKa
Vrijeme održavanja: Jednom mjesečno, prvi ponedjeljak ili utorak u mjesecu (podložno promjenama)
Opis programa: Program je zamišljen kao tematska večer, u kojoj je izlaganje stručne osobe uvod u relevantan dokumentarni film, a rasprava nakon filma ostaje moderirana od strane gosta/domaćina večeri.
Teme večeri nisu ograničene: svaki aktualni društveni, umjetnički, kulturni, ekonomski ili znanstveni film jednako je prihvatljiv u programu, naravno, pod uvjetom da je filmski kvalitetno odrađen i da ima kompetentnog „domaćina“ .
Plan / teme:
1. VATIKAN/RELIGIJE – INOSLAV BEŠKER
2. GLAZBA/POP KULTURA – ZLATKO GALL
3. CERN/ZNANOST – IVICA PULJAK
4. BANKE/EKONOMIJA – BORIS MILAT
5. POVIJEST FILMA/BIOGRAFIJE POZNATIH FILMAŠA – NENAD POLIMAC
5. TURIZAM – MIRKO PETRIĆ
7. OBRAZOVANJE / ŠKOLSTVO – BORIS JOKIĆ
8. ZAVJERE / GEOPOLITIKA – SRĐAN DVORNIK
9. LGBT – MIMA SIMIĆ
.....


Victoria and Abdul, 2016. Stephen Frears, 111 min. UK
Scenarij: Lee Hall
Uloge: Judi Dench, Ali Fazal, Adeel Akhtar, Simon Callow, Michael Gambon, Eddie Izzard, Ruth McCabe, Tim Pigott Smith, Julian Wadham, Olivia Williams, Fenella Woolgar
Ova filmska priča temeljena je na stvarnim događajima za vrijeme kraljevanja kraljice Victorije, koja je vladala Ujedinjenim Kraljevstvom 63 godine, od 1837. godine do svoje smrti 1901. Radnja filma prati posljednje destljeće njezinog vladanja i njezino neočekivano prijateljstvo s mladim indijskim službenikom Abdulom, koji dolazi iz Indije na kraljičin zlatni jubilej 1887. godine, a kasnije postaje njezin najbliži povjerenik i učitelj.
Iako je kraljica Victoria u to vrijeme bila i carica Indije, članovi kraljevske obitelji i njeni najbliži suradnici suprotstavljaju se prijateljstvu i žele ga uništiti. Dok kraljica preispituje svoju dugogodišnju vladavinu, unatoč protivljenju njezine obitelji, prijateljstvo i međusobno poštovanje između Abdula i kraljice se produbljuje i upravo time potaknuta, kraljica počinje promatrati svijet oko sebe drugim očima...
Film je snimljen prema romanu „Victoria i Abdul“ engleske autorice i novinarke indijskog porijekla Shrabani Bas i na temelju zapisa samog Abdul Karima koji je potvrdio da je između njega i kraljice prijateljstvo bilo istinsko.
Ako ste voljeli „Mrs Brown“ (1997) nema razloga da propustite i ovaj film. Ako ni zbog čega drugog onda zbog briljantne Judi Dench (kritičarski konsenzus) koja se ponovno našla u ulozi engleske kraljice Victorije. Na stranu neosporna glumačka veličina Judi Dench oko čega ćemo se svi složiti, al ono što bi nas zanimalo u ovom slučaju je reakcija na film, ali ne iz redova (povijesno) pristranih anglo-saksonskih kritičara. Oni drugi zamjeraju olako i jednodimenzionalno prikazivanje „okupacije“, bez iti malo odgovornosti...
http://www.imdb.com/title/tt5816682/?ref_=fn_al_tt_1

CIKLUS SUVREMENOG NJEMAČKOG FILMA
4 Könige, 2015. Theresa von Eltz, 98 min.
Scenarij: Esther Bernstorff, Theresa von Eltz
Uloge: Moritz Leu, Jannis Niewöhner, Jella Haase, Paula Beer
Film „4 kralja“ potresna je drama o četvero pametnih, povrijeđenih mladih ljudi, koji božićne blagdane moraju provesti na psihijatrijskom odjelu za mlade. Suočeni jedni s drugima, sami sa sobom i s nekonvencionalnim mladim psihijatrom, doživjet će Božić koji neće zaboraviti do kraja života… (fini, uravnoteženi film, s malim humorističnim prilagodbama i diskretnim izvedbama talentiranih mladih glumaca...)
Njemačka nagrada za film 2016. Bronca
Jella Haase je ne Berlinaleu 2016. osvojila Rising Star Award
http://www.imdb.com/title/tt5033342/

Slava, 2016. Kristina Grozeva, Petar Valchanov, 111 min. BU
Scenarij: Kristina Grozeva, Petar Valchanov, Decho Taralezhkov
Uloge: Stefan Denolyubov, Margita Gosheva, Ana Bratoeva
Tsanko Petrov je radnik na željeznici u Bugarskoj. Jednog dana na tračnicama pronađe milijune bugarskih leva, no odluči da će biti pošten pa s cijelom svotom novca ode na policiju. Za njegovo dobro djelo nagrade ga novim ručnim satom, ali uskoro on prestaje raditi. U međuvremenu, voditeljica odjela za odnose s javnošću u Ministarstvu prometa, Julia Staikova, koristi Petrov slučaj kako bi se izmaknula korupcijskom skandalu, i pritom izgubi njegov stari sat. Petrov postaje žrtvom kaosa birokracije. Tada počinje njegova očajnička borba da vrati stari sat, kao i vlastito dostojanstvo…
Locarno International film festival 2016. Nagrada/posebno priznanje Don Quixote
Ghent International film festival 2016. Posebno priznanje, nominacija za najbolji film
Sofia film festival 2017. Nagrada za najbolji balkanski film
Art film festival 2016. Nagrada za najbolji film
Dublin film festival 2107. Nagrada kritike za najbolji scenarij
„Slava je gusta, inteligentna drama koja svoj intenzitet gradi na jedan vrlo spretan, pametan i životan način“ Film Inquiry
„Varijabilne neusklađenosti Slavi daju neobičajenu moć nesvakidašnju u suvremenoj kinematografiji“ New York Times
„Grozeva i Valchanov moralnu igru povezuju s fluidnim, ali zagasitim realizmom“ Boston Globe
http://www.imdb.com/title/tt5937296/

CIKLUS BRAĆE TAVIANI
La notte di San Lorenzo, 1982. Paolo & Vittorio Taviani 105 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani, Vittorio Taviani, Giuliani G. De Negri
Uloge: Omero Antonutti, Margarita Lozano, Claudio Bigagli, Miriam Guidelli, Massimo Bonetti
U talijanskoj Toskani na noć svetog Lovre padaju zvijezde padalice, a prema lokalnom vjerovanju svaka od njih ispunjava jednu želju. Starija žena prisjeća se iste takve noći prije kraja Drugog svjetskog rata kada je imala samo šest godina. Gradić San Marino u kojem je živjela konačno su počeli napuštati nacisti i fašisti, ostavljajući za sobom minirana područja. Dio mještana ostaje u crkvi vjerujući riječi njemačkog zapovjednika koji im garantira sigurnost, a dio ipak odlazi na jug ususret američkim osloboditeljima...
Film je 1982. dobio specijalnu nagradu žirija u Cannesu.
http://kinotuskanac.hr/article/braca-taviani-kreativnoscu-protiv-starenja
http://www.imdb.com/title/tt0084422/?ref_=nv_sr_1

Jo Nesbo's Snowmen, 2017. Tomas Alfredson, 125 min. UK/SW/US
Scenarij: Hossein Amini, Peter Straughan i Soren Sveistrup prema romanu Jo Nesboa
Uloge: Rebecca Ferguson, Michael Fassbender, Chloë Sevigny
Dolaskom jeseni u grad, vraća se strah od misterioznih ubojstava koja se ponavljaju svake zime u zadnjem desetljeću. Istragu preuzima
detektiv Harry Hole, koji se kao glavni junak pojavljuje u mnogim romanima jednog od najuspješnijih svjetskih pisaca Jo Nesboa. „Snjegović“
je sedmi roman u nizu o detektivu Holeu kojeg je utjelovio Michael Fassbender... (roman „Snjegović“ objavila je 2013. Profilova biblioteka Fokus)
Jedne noći, nakon što je pao prvi ovogodišnji snijeg, dječak po imenu Jonas se budi i otkriva da je njegova majka nestala. Od nje je ostao samo jedan trag: ružičasti šal, koji joj je poklonio za Božić, sada nosi snjegović koji se neobjašnjivo pojavio u njihovom dvorištu ranije tog dana. Inspektor Harry Hole sumnja u vezu između nestale žene i sumnjivog pisma koje je primio. Slučaj se produbljuje kada se pojavi obrazac: tijekom proteklog desetljeća, nestalo je jedanaest žena - sve na dan prvog snijega. No, to je ubojica koji stvara svoja vlastita pravila... i on će izmijeniti vlastite obrasce samo da bi igra bila zanimljiva, sve više uvlačeći Harryja u svoju mrežu...
Nesbov koktel zastrašujućih načina na koje se ubojica poigrava s policijom, nepoznatog oružja ubojstva, zloćudne nasljedne bolesti i bračne nevjere pitak je, ali istovremeno i teško probavljiv. Ipak, kao čitatelj samouvjereno se prepuštate Harryju Holeu i unatoč njegovim manama s napetošću ga pratite kroz slojeve priče u najdublje snježne nanose, sve do uzbudljivog finalnog obračuna... (Lana Bunjevac, recenzija romana u Jutarnjem Listu)
Stasiti, visoki plavokosi inspektor ne nosi oružje, hoda u poderanim sportskim čarapama, hrani se instant tjesteninom s mesnim okruglicama, čita glazbene časopise Mojo i Uncut i ima besprijekoran glazbeni ukus. Ne uspijeva ostvariti dublje odnose sa ženama - njegova velika ljubav Rakel ostavila ga je jer je bio previše opsjednut poslom, arogantan je i tvrdoglav, a u životu ima samo dvije strasti: onu prema istražiteljskom poslu i onu prema alkoholu. On je enfant terrible kriminalističkog odjela, ali i najbolji detektiv u timu, koji stalno testira ljude, uključujući i vlastite suradnike. “Harry je uvijek bio spreman dati ljudima novu priliku da završe na njegovoj crnoj listi”, ironično opisuje Nesbo inspektora u čiji je lik utkao puno autobiografskih detalja. Upravo su Harryjeva nesavršenost i mane koje ga čine ljudskim, ispričao je, razlog što se čitatelji mogu s njim identificirati.
http://www.imdb.com/title/tt1758810/

Slava, 2016. Kristina Grozeva, Petar Valchanov, 111 min. BU
Scenarij: Kristina Grozeva, Petar Valchanov, Decho Taralezhkov
Uloge: Stefan Denolyubov, Margita Gosheva, Ana Bratoeva
Tsanko Petrov je radnik na željeznici u Bugarskoj. Jednog dana na tračnicama pronađe milijune bugarskih leva, no odluči da će biti pošten pa s cijelom svotom novca ode na policiju. Za njegovo dobro djelo nagrade ga novim ručnim satom, ali uskoro on prestaje raditi. U međuvremenu, voditeljica odjela za odnose s javnošću u Ministarstvu prometa, Julia Staikova, koristi Petrov slučaj kako bi se izmaknula korupcijskom skandalu, i pritom izgubi njegov stari sat. Petrov postaje žrtvom kaosa birokracije. Tada počinje njegova očajnička borba da vrati stari sat, kao i vlastito dostojanstvo…
Locarno International film festival 2016. Nagrada/posebno priznanje Don Quixote
Ghent International film festival 2016. Posebno priznanje, nominacija za najbolji film
Sofia film festival 2017. Nagrada za najbolji balkanski film
Art film festival 2016. Nagrada za najbolji film
Dublin film festival 2107. Nagrada kritike za najbolji scenarij
„Slava je gusta, inteligentna drama koja svoj intenzitet gradi na jedan vrlo spretan, pametan i životan način“ Film Inquiry
„Varijabilne neusklađenosti Slavi daju neobičajenu moć nesvakidašnju u suvremenoj kinematografiji“ New York Times
„Grozeva i Valchanov moralnu igru povezuju s fluidnim, ali zagasitim realizmom“ Boston Globe
http://www.imdb.com/title/tt5937296/

Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/

Jo Nesbo's Snowmen, 2017. Tomas Alfredson, 125 min. UK/SW/US
Scenarij: Hossein Amini, Peter Straughan i Soren Sveistrup prema romanu Jo Nesboa
Uloge: Rebecca Ferguson, Michael Fassbender, Chloë Sevigny
Dolaskom jeseni u grad, vraća se strah od misterioznih ubojstava koja se ponavljaju svake zime u zadnjem desetljeću. Istragu preuzima
detektiv Harry Hole, koji se kao glavni junak pojavljuje u mnogim romanima jednog od najuspješnijih svjetskih pisaca Jo Nesboa. „Snjegović“
je sedmi roman u nizu o detektivu Holeu kojeg je utjelovio Michael Fassbender... (roman „Snjegović“ objavila je 2013. Profilova biblioteka Fokus)
Jedne noći, nakon što je pao prvi ovogodišnji snijeg, dječak po imenu Jonas se budi i otkriva da je njegova majka nestala. Od nje je ostao samo jedan trag: ružičasti šal, koji joj je poklonio za Božić, sada nosi snjegović koji se neobjašnjivo pojavio u njihovom dvorištu ranije tog dana. Inspektor Harry Hole sumnja u vezu između nestale žene i sumnjivog pisma koje je primio. Slučaj se produbljuje kada se pojavi obrazac: tijekom proteklog desetljeća, nestalo je jedanaest žena - sve na dan prvog snijega. No, to je ubojica koji stvara svoja vlastita pravila... i on će izmijeniti vlastite obrasce samo da bi igra bila zanimljiva, sve više uvlačeći Harryja u svoju mrežu...
Nesbov koktel zastrašujućih načina na koje se ubojica poigrava s policijom, nepoznatog oružja ubojstva, zloćudne nasljedne bolesti i bračne nevjere pitak je, ali istovremeno i teško probavljiv. Ipak, kao čitatelj samouvjereno se prepuštate Harryju Holeu i unatoč njegovim manama s napetošću ga pratite kroz slojeve priče u najdublje snježne nanose, sve do uzbudljivog finalnog obračuna... (Lana Bunjevac, recenzija romana u Jutarnjem Listu)
Stasiti, visoki plavokosi inspektor ne nosi oružje, hoda u poderanim sportskim čarapama, hrani se instant tjesteninom s mesnim okruglicama, čita glazbene časopise Mojo i Uncut i ima besprijekoran glazbeni ukus. Ne uspijeva ostvariti dublje odnose sa ženama - njegova velika ljubav Rakel ostavila ga je jer je bio previše opsjednut poslom, arogantan je i tvrdoglav, a u životu ima samo dvije strasti: onu prema istražiteljskom poslu i onu prema alkoholu. On je enfant terrible kriminalističkog odjela, ali i najbolji detektiv u timu, koji stalno testira ljude, uključujući i vlastite suradnike. “Harry je uvijek bio spreman dati ljudima novu priliku da završe na njegovoj crnoj listi”, ironično opisuje Nesbo inspektora u čiji je lik utkao puno autobiografskih detalja. Upravo su Harryjeva nesavršenost i mane koje ga čine ljudskim, ispričao je, razlog što se čitatelji mogu s njim identificirati.
http://www.imdb.com/title/tt1758810/


RENDEZ VOUS AU CINEMA 3:
Le Roi et l'Oiseau, 1953. Paul Grimault, 83 min. FR
Jednog taštog kralja boje se svi njegovi podanici, i to s pravom, jer kralj je potpuno bezosjećajan i okrutan. Na šahovskoj ploči pomiče figure i time odlučuje o sudbini kraljevstva, jednim pokretom prsta. Slikar koji slika njegov portret mora jako paziti da ga dovoljno uljepša kako bi silnik bio zadovoljan, pa ipak će, kad slika bude gotova, završiti u rupi... Kralj je i strastveni lovac, iako metu pogađa samo slučajno. Od njegovog je metka stradala i jedna ptica, pa se otac mora brinuti o četiri nejaka ptića, hraniti ih, pokrivati ih da im nije hladno i pjevati im uspavanke. Jednog dana kralj se zaljubi u sliku lijepe pastirice. No pastirica voli mladog dimnjačara...
Redatelj Paul Grimault osvojio je uglednu nagradu Louis Delluc.Grimault je posvetio film Jacquesu Prévertu, koji je umro godine 1977., prije nego što je film završen, 1980. godine. Restauriran je 2003. godine, i upravo tu restauriranu verziju gledamo u ovogodišnjem programu.
Film "Le roi et l'oiseau" jedno od umjetničkih djela čija maštovitost podjednako osvaja dječju imaginaciju i fascinira odrasle. Ni poslije trideset godina nije izgubio nimalo od svoje magije, ni u slici ni u zvuku, a oni koji su ga gledali kao djeca i u odrasloj ga dobi pamte kao jedan od naljepših crtanih filmova koji su ikada gledali. Treba istaknuti i glazbu Wojciecha Kilara, te pjesme za koje je stihove napisao Jacques Prévert.
http://www.imdb.com/title/tt0079820/?ref_=fn_al_tt_1

Slava, 2016. Kristina Grozeva, Petar Valchanov, 111 min. BU
Scenarij: Kristina Grozeva, Petar Valchanov, Decho Taralezhkov
Uloge: Stefan Denolyubov, Margita Gosheva, Ana Bratoeva
Tsanko Petrov je radnik na željeznici u Bugarskoj. Jednog dana na tračnicama pronađe milijune bugarskih leva, no odluči da će biti pošten pa s cijelom svotom novca ode na policiju. Za njegovo dobro djelo nagrade ga novim ručnim satom, ali uskoro on prestaje raditi. U međuvremenu, voditeljica odjela za odnose s javnošću u Ministarstvu prometa, Julia Staikova, koristi Petrov slučaj kako bi se izmaknula korupcijskom skandalu, i pritom izgubi njegov stari sat. Petrov postaje žrtvom kaosa birokracije. Tada počinje njegova očajnička borba da vrati stari sat, kao i vlastito dostojanstvo…
Locarno International film festival 2016. Nagrada/posebno priznanje Don Quixote
Ghent International film festival 2016. Posebno priznanje, nominacija za najbolji film
Sofia film festival 2017. Nagrada za najbolji balkanski film
Art film festival 2016. Nagrada za najbolji film
Dublin film festival 2107. Nagrada kritike za najbolji scenarij
„Slava je gusta, inteligentna drama koja svoj intenzitet gradi na jedan vrlo spretan, pametan i životan način“ Film Inquiry
„Varijabilne neusklađenosti Slavi daju neobičajenu moć nesvakidašnju u suvremenoj kinematografiji“ New York Times
„Grozeva i Valchanov moralnu igru povezuju s fluidnim, ali zagasitim realizmom“ Boston Globe
http://www.imdb.com/title/tt5937296/


Victoria and Abdul, 2016. Stephen Frears, 111 min. UK
Scenarij: Lee Hall
Uloge: Judi Dench, Ali Fazal, Adeel Akhtar, Simon Callow, Michael Gambon, Eddie Izzard, Ruth McCabe, Tim Pigott Smith, Julian Wadham, Olivia Williams, Fenella Woolgar
Ova filmska priča temeljena je na stvarnim događajima za vrijeme kraljevanja kraljice Victorije, koja je vladala Ujedinjenim Kraljevstvom 63 godine, od 1837. godine do svoje smrti 1901. Radnja filma prati posljednje destljeće njezinog vladanja i njezino neočekivano prijateljstvo s mladim indijskim službenikom Abdulom, koji dolazi iz Indije na kraljičin zlatni jubilej 1887. godine, a kasnije postaje njezin najbliži povjerenik i učitelj.
Iako je kraljica Victoria u to vrijeme bila i carica Indije, članovi kraljevske obitelji i njeni najbliži suradnici suprotstavljaju se prijateljstvu i žele ga uništiti. Dok kraljica preispituje svoju dugogodišnju vladavinu, unatoč protivljenju njezine obitelji, prijateljstvo i međusobno poštovanje između Abdula i kraljice se produbljuje i upravo time potaknuta, kraljica počinje promatrati svijet oko sebe drugim očima...
Film je snimljen prema romanu „Victoria i Abdul“ engleske autorice i novinarke indijskog porijekla Shrabani Bas i na temelju zapisa samog Abdul Karima koji je potvrdio da je između njega i kraljice prijateljstvo bilo istinsko.
Ako ste voljeli „Mrs Brown“ (1997) nema razloga da propustite i ovaj film. Ako ni zbog čega drugog onda zbog briljantne Judi Dench (kritičarski konsenzus) koja se ponovno našla u ulozi engleske kraljice Victorije. Na stranu neosporna glumačka veličina Judi Dench oko čega ćemo se svi složiti, al ono što bi nas zanimalo u ovom slučaju je reakcija na film, ali ne iz redova (povijesno) pristranih anglo-saksonskih kritičara. Oni drugi zamjeraju olako i jednodimenzionalno prikazivanje „okupacije“, bez iti malo odgovornosti...
http://www.imdb.com/title/tt5816682/?ref_=fn_al_tt_1

RENDEZ VOUS AU CINEMA 3:
Le mépris, 1963. Jean Luc Godard, 103 min. FR/IT
Scenarij: Jean-Luc Godard prema romanu „Il disprezzo“ Alberta Moravije
Uloge: Brigitte Bardot, Jack Palance, Michel Piccoli, Giorgia Moll, Fritz Lang
Ugledni njemački redatelj Fritz Lang na talijanskom otoku i mondenom ljetovalištu Capriju snima film o pustolovinama starogrčkog mitološkog junaka Odiseja. Međutim, snimanje filma prate nesuglasice između njega i američkog producenta Jeremyja Prokoscha. I dok Lang želi umjetničko ostvarenje lišeno podilaženja gledateljima, Prokosch nastoji realizirati komercijalno uspješan film za što širu publiku. Stoga angažira mladog scenarista Paula Javala ne bi li prepravio postojeći scenarij. Paul na snimanje stigne sa svojom lijepom suprugom Camille, nekadašnjom daktilografkinjom, koja kraj svog nesigurnog muža žudi za istinskom prisnošću i bračnim zajedništvom. Kako bi se dodvorio beskrupuloznom Prokoschu i zadržao unosan angažman, Paul odluči pomoću Camille šarmirati neugodnog producenta...
Le Mépris iz 1963. godine može se opisati kao jedan od najkonvencionalnijih, no meni i najzanimljivijih filmova Jeana-Luca Godarda. Jedan od razloga za to je i pojavljivanje velike zvijezde Brigitte Bardot koja glumi razočaranu suprugu glavnog lika, scenarista rastrganog između zahtjeva koje mu nameću tašti njemački redatelj kojeg u filmu glumi sam Fritz Lang, arogantan američki producent te vlastita supruga. U ovoj psihološkoj drami Godard prikazuje bračni raskol i sam proces nastajanja filma ujedno prikazujući i silnu slojevitost međuljudskih odnosa… (Tena Trstenjak / www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0057345/?ref_=fn_al_tt_1

2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index

SPLITSKA FOTORINOLARINGOLOGIJA
SPLITSKA FOTORINOLARINGOLOGIJA
dokumentarac o splitskim fotografima, 2017. Mladen Santrić (2 x 52 min.) HR
GRAD SPLIT – „okom, grlom(riječju), njuhom i uhom, pa i sluhom“ njegovih fotografa i građana.
Od najstarijih sačuvanih fotografija (prvih razglednica) poznatih i nepoznatih autora, od prvih fotoaparata kojima se od polovice 19. stoljeća slikavalo gradske motive i ljude pa do današnje digitalne i „svemoguće“ foto-tehnologije, prebogat je niz fantastičnih detalja i slojeva „duše grada“, nikada predočene u širu dokumentarnu filmsku priču. Svjedočenje živućih majstora i kroničara „splitskih vremena“ slikom i riječju (D. Kečkemet, A. Damjanić, I. Pervan, F. Klarić, A. Verzotti, Ana Peraica, Zoran Krpetić, Gordana Benić i drugi...)
Film nije kronološka zbirka fotografija o gradu već kaleidoskopska slika doživljaja koje su grad i njegovi ljudi izazvali (i još izazivaju) u oku promatrača.
scenarist i redatelj MLADEN SANTRIĆ
direktor fotografije MILE TAPAVIČKI
montažer MLADEN RADAKOVIĆ
majstor tona MLADEN ŠIKLIĆ
osvjetljivač DOMAGOJ VRANAR
skladatelj MATEJ MEŠTROVIĆ
producent MATE ČULJAK
HRT, 2017

RENDEZ VOUS AU CINEMA 3:
Les Invisibles, 2012. Sébastien Lifshitz (dok. film.), 115 min. FR
Muškarci i žene, rođeni između 1. i 2. svjetskog rata, nemaju ništa zajedničko osim svoje homoseksualnosti i odluke da otvoreno o tome pričaju, u vrijeme kada to nije bilo ni malo prihvatljivo. Oni su voljeli, borili se, željeli i vodili ljubav. Sada, kada su pri kraju svoje avanture, pričaju o tome kako su živjeli. I preživjeli.
Njima je 70, 80, 90 godina, lezbijke su i gejevi u vezama ili traže ljubav. Riječ je o ljudima koji su stali pred kameru Sébastiena Lifshitza u dokumentarcu "Les Invisibles"... Ideja za film ponikla je iz kolekcije starih amaterskih fotografija iz razdoblja od 1900-ih do 1970-ih godina. "Službena povijest homoseksualnosti uvijek je podrazumijevala da su ti ljudi bili žrtve jer su se uz njihove živote povezivali patnja, borba, gubici, samoubojstva i slično", kazao je Lifshitz. "Pronašavši ove fotografije, primijetio sam da parovi izgledaju sretno i djeluju nevjerojatno slobodno. Pomislio sam kako je to suludo s obzirom na sve što nam je rečeno", dodao je. Razmišljao je i kako su ti ljudi svoje fotografije morali odnijeti na razvijanje, pa je pretpostavio da su bili voljni otkriti se, makar samo i zaposlenicima u fotolaboratoriju. "Les Invisibles" je nastao baš iz tih njegovih propitivanja. "Krenuo sam od pretpostavke da je velika većina tih gejeva i lezbijki uspjela stvoriti koliko-toliko slobodan život u postojećim okolnostima te u odnosu na njihovo okruženje, obitelj, posao i društvo u cijelosti", objasnio je. Zato je okupio svoje starije sugrađane i pitao ih kako im je bilo živjeti u to doba: je li bilo bolno i komplicirano zbog njihova seksualnog identiteta? Film je nastao upravo u vrijeme kad se Francuska priprema za ozakonjenje istospolnih brakova, a materijali koje je prikupio Lifshitz jedinstveno su svjedočanstvo da je gej populacija oduvijek željela biti ravnopravna, samo suvremena društva, za razliku od vremena prije nekoliko desetljeća, postaju svjesnija nejednakosti.
http://www.imdb.com/title/tt2399533/?ref_=fn_al_tt_1

CIKLUS SUVREMENOG NJEMAČKOG FILMA
Babai, 2015. Visar Morina, 104 min. DE/FR/MK/KV
Scenarij: Visar Morina
Uloge: Val Maloku, Astrit Kabashi, Enver Petrovci, Adriana Matoshi, Aurita Agushi, Alban Ukaj, Xhevdet Jashari
Predratno Kosovo 90-ih: Gezim pod svaku cijenu želi otići u Njemačku, čak i ako to znači da će svojeg desetogodišnjeg sina Norija morati ostaviti kod rodbine. Nakon što poslije nekoliko pokušaja napokon uspije, njegov sin Nori bježi i kreće na dugo i opasno putovanje ocu, u Njemačku. Ali ponovni susret neće proteći onako kako su Gezim i Nori očekivali…
Dobitnik nagrade za režiju, scenarij i glumu (uloge oca i sina) u kategoriji „Novo njemačko kino“ na Filmskom festivalu u Münchenu 2015.
„iznimno snažan film koji s velikom umješnošću prikazuje složene osjećaje djeteta u teškoj situaciji... (Motovun FF Press)
U pogledu motivacije likova i slikanja zamršenih rodbinskih i prijateljskih odnosa na Kosovu, „Babai“ je izuzetno uspio film. Priča se doima osobnom i iskrenom (Morina od rane mladosti živi i stvara u Nemačkoj), iako nije autobiografska, nego se prije može nazvati kompozitom različitih anegdota iz “migrantskog bluesa”. Naći će se tu scena ili dvije viška, neki pod-zaplet koji nije bio neophodan, ali i pored gubitka ritma i pada u tempu negdje pri sredini, utisak je da Morina zna šta želi da kaže i da je odabrao pravu temu za svoj prvijenac... Posebno treba pohvaliti glumce i kemiju među njima. Oni su pažljivo izabrani i glavna zvijezda filma je mali Val Maloku koji se sjajno snalazi u društvu starijih i iskusnijih glumaca. Film svojom odmjerenom interpretacijom boji i Astrit Kabashi, jedno od većih imena post-jugoslovenskog kosovskog filma, dok je prepoznatljivo prisustvo veterana Envera Petrovcija uvijek dobrodošlo. Mnoštvo epizodnih likova u solidnim izvedbama takođe utiče na atmosferu i štimung filma. Nažalost, Babaijev festivalski ciklus se bliži kraju i sva je vjerovatnoća da film neće imati distribuciju, naročito tamo gdje bi to bilo potrebno. Da, mislim na Srbiju u kojoj još uvijek nema sluha za drugu stranu i gdje se disonantni tonovi čak i u kulturi smatraju napadom na nacionalno biće. Babai bi mogao biti prozor prema toj famoznoj drugoj strani, ako ne iz drugog razloga, onda kao primjer kako se određenu temu sa neizbježnim političkim kontekstom tretira na način koji nije ni politički ni politikantski i koji je ponajviše univerzalan. (Marko Stojiljković, www.film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4741170/?ref_=fn_al_tt_1

RENDEZ VOUS AU CINEMA 3
Victoria, 2016. Justine Triet, 97 min. FR
Scenarij: Thomas Lévy-Lasne, Justine Triet
Uloge: Virginie Efira, Vincent Lacoste, Melvil Poupaud
Tridesetogodišnja Victoria je prelijepa i uspješna pravnica iz Pariza, koja je uz to i velika radoholičarka i ovisnica o seksu. Victoria odlazi na vjenčanje gdje susreće svog bivšeg muža, bivšeg dilera droge i svog privlačnog, ali nepopularnog prijatelja Vinceta. Victoria se osjeća u potpunosti razapeta između pritisaka sa obje strane te je na rubu je nervnog sloma. Tijekom vremena Victoria ipak ponovo otkriva svoje želje i doživljava novu ljubav.
http://www.imdb.com/title/tt5078214/?ref_=fn_tt_tt_7

CIKLUS BRAĆE TAVIANI:
Kaos, 1984. Paolo & Vittorio Taviani 188 min. IT/FR
Scenarij: Paolo Taviani, Vittorio Taviani, Tonino Guerra (prema pričama Luigija Pirandella)
Uloge: Margarita Lozano, Orazio Torrisi, Carlo Cartier, Biagio Barone, Laura Mollica
Omnibus od četiri priče i epiloga koji se događaju na Siciliji u 19. stoljeću. Majka žudi za vijestima od sinova koji su prije četrnaest godina odselili u Ameriku, a ne može se povezati ni sa sinom koji je ostao uz nju. Mlada seljanka sazna da joj suprug svakog punog mjeseca poludi te potraži pomoć rođaka, ali završi s njime u krevetu. Bogataš potraži zanatliju da mu popravi razbijen ćup za maslinovo ulje, no taj zaglavi u popravljenoj posudi. Seljani od zemljoposjednika pokušavaju dobiti dopuštenje za izgradnju groblja. U epilogu, autor priča, Luigi Pirandello razgovara s duhom svoje preminule majke...
http://www.imdb.com/title/tt0087537/?ref_=fn_tt_tt_3
http://kinotuskanac.hr/article/braca-taviani-kreativnoscu-protiv-starenja

RENDEZ VOUS AU CINEMA 3:
Un Amour de Jeunesse, 2011. Mia Hansen-Love, 110 min. FR/DE
Scenarij: Mia Hansen-Love
Uloge: Lola Créton, Sebastian Urzendowsky, Magne-Havard Brekke
Petnaestogodišnjakinja otkriva zanos, radosti i boli prve ljubavi sa starijim tinejdžerom. Iako je svi uvjeravaju da će patnja za prvom ljubavi proći brzo, godinama nakon velikog prekida Lola ne može zaboraviti svoju prvu ljubav i nastaviti dalje...
Prvo što treba spomenuti je Lola Créton, srce i duša filma. Bijele puti, kovrčave kose, nepravilnog nosa i savršenog tijela, devetnaestogodišnjakinja je to kojoj vjeruješ: da ima petnaest, devetnaest i dvadeset tri godine života u filmu kroz tri faze u kojima ju pratimo, da nosi svoje srce na rukavu i da je tako krhka; tako željna ljubavi. A, opet, najveće zasluge što gledamo mladu Lolu pripadaju redateljici Hansen-Love koja ju je odabrala, nadahnutoj autorici koja krije još scenarističko-redateljskih rješenja. Da ne bih otkrivao previše, samo ću vam reći da obratite pažnju na kontrast dana i mraka, tj. Camilline i Sullivanove prošlosti i sadašnjosti, ponor njihovih razlika predstavljen kroz njihovu različitu interpretaciju jednog francuskog filma i svu silu suptilno postavljenih pitanja o muško-ženskim vezama i svemu onomu što je vezano uz njih. Glazbena podloga je minimizirana, no kad se pojavi, pojavi se na pravim mjestima i uhu je ugodna kao što je oku ugodan prizor dvoje prelijepih ljubavnika. Melankolija curi s ekrana... (Marin Mihalj / www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt1618447/?ref_=fn_al_tt_1

2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index

Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/

Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij: Miroslav Sikavica
Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)

Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij: Miroslav Sikavica
Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)

Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/


Victoria and Abdul, 2016. Stephen Frears, 111 min. UK
Scenarij: Lee Hall
Uloge: Judi Dench, Ali Fazal, Adeel Akhtar, Simon Callow, Michael Gambon, Eddie Izzard, Ruth McCabe, Tim Pigott Smith, Julian Wadham, Olivia Williams, Fenella Woolgar
Ova filmska priča temeljena je na stvarnim događajima za vrijeme kraljevanja kraljice Victorije, koja je vladala Ujedinjenim Kraljevstvom 63 godine, od 1837. godine do svoje smrti 1901. Radnja filma prati posljednje destljeće njezinog vladanja i njezino neočekivano prijateljstvo s mladim indijskim službenikom Abdulom, koji dolazi iz Indije na kraljičin zlatni jubilej 1887. godine, a kasnije postaje njezin najbliži povjerenik i učitelj.
Iako je kraljica Victoria u to vrijeme bila i carica Indije, članovi kraljevske obitelji i njeni najbliži suradnici suprotstavljaju se prijateljstvu i žele ga uništiti. Dok kraljica preispituje svoju dugogodišnju vladavinu, unatoč protivljenju njezine obitelji, prijateljstvo i međusobno poštovanje između Abdula i kraljice se produbljuje i upravo time potaknuta, kraljica počinje promatrati svijet oko sebe drugim očima...
Film je snimljen prema romanu „Victoria i Abdul“ engleske autorice i novinarke indijskog porijekla Shrabani Bas i na temelju zapisa samog Abdul Karima koji je potvrdio da je između njega i kraljice prijateljstvo bilo istinsko.
Ako ste voljeli „Mrs Brown“ (1997) nema razloga da propustite i ovaj film. Ako ni zbog čega drugog onda zbog briljantne Judi Dench (kritičarski konsenzus) koja se ponovno našla u ulozi engleske kraljice Victorije. Na stranu neosporna glumačka veličina Judi Dench oko čega ćemo se svi složiti, al ono što bi nas zanimalo u ovom slučaju je reakcija na film, ali ne iz redova (povijesno) pristranih anglo-saksonskih kritičara. Oni drugi zamjeraju olako i jednodimenzionalno prikazivanje „okupacije“, bez iti malo odgovornosti...
http://www.imdb.com/title/tt5816682/?ref_=fn_al_tt_1

CIKLUS SUVREMENOG NJEMAČKOG FILMA
Hin und weg, 2014. Christian Zübert, 95 min. DE
Scenarij: Ariane Schröder, Christian Zübert
Uloge: Florian David Fitz, Julia Koschitz, Jürgen Vogel
Svake godine, Hannes i njegova žena Kiki biciklima odlaze na odmor s prijateljima. Putovanje je to ispunjeno običajima i ritualima, kao i svaki obiteljski Božić. Ove je godine Hannesijev red da odabere odredište. Na svačije iznenađenje, čak i nezadovoljstvo, on odabire Belgiju. Razočaranje nestaje dok skupina vozi prelijepim flandrijskim krajolicima, ali raspoloženje naglo opada kad im Hannes otkriva pravi motiv tog putovanja: kao i njegov otac, on boluje od degenerativne bolesti ALS. Zadnja manifestacija te bolesti bila je toliko jaka da je odlučio okončati život u Belgiji, gdje je potpomognuto samoubojstvo legalno. Šokirani, rastuženi i uznemireni, članovi skupine ipak odlučuju nastaviti putovanje. Dok se Hannes približava svojem krajnjem odredištu, on, Kiki i prijatelji nalaze utjehu u tradiciji koja je sve te godine održala njihovo prijateljstvo, ali ujedno i spoznaju kako ono što ih povezuje omogućava i prihvaćanje nečijeg odlaska.
http://www.imdb.com/title/tt3273636/?ref_=fn_tt_tt_1

CIRKUSKA SRIJEDA
Chocolat, 2016. Roschdy Zem, 119 min. FR
Scenarij: Cyril Gely, Olivier Gorce, Gérard Noiriel, Roschdy Zem
Uloge: Omar Sy, James Thierrée, Clotilde Hesme
Nagrađivani glumac Omar Sy zvijezda je filma koji se temelji na životu Rafaela Padillae, kubanskog roba koji je postao prvi crni cirkuski izvođač u Francuskoj poslije Prvog svjetskog rata. Rafael Padillau je rođen na Kubi 1868. i prodan u ropstvo u dobi od 9 godina. Nakon bijega iz ropstva, otputovao je u Pariz i započeo karijeru u cirkusu zadivljujući Francuze svojim talentima kao pjevač i plesač, te kao klaun pod imenom "Čokolada".
Čokolada ipak nije mogao na pravi način podnijeti uspjeh: slava i novac priskrbili su mu i lažne obožavatelje koji su iskorištavali, tako da je zapao i u velike dugove, što je imalo određene posljedice i na njegovu karijeru. Dobrodušan kakav je bio, svoj talent koristio je i u dobrotvorne svrhe, nastupao je u bolnici za djecu bolesnu od tuberkuloze. Rafael Padilla umro je 1917. godine siromašan i zaboravljen. Tek zadnjih godina stekao je priznanja za svoj doprinos umjetnosti koja je uvijek bila podcijenjena... (www.novosti.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4400038/?ref_=nv_sr_1

CIKLUS BRAĆE TAVIANI
La masseria delle allodole, 2007. Paolo & Vittorio Taviani 122 min. IT/DE/E/BU/FR
Scenarij: Paolo i Vittorio Taviani (prema romanu Antonije Arslan)
Uloge: Paz Vega, Moritz Bleibtreu, Alessandro Preziosi, Ángela Molina, Tchéky Karyo
Ekranizacija romana Antonije Arslan, talijanske spisateljice armenskoga porijekla. U centru priče je uspješna armenska obitelj Avakian koja živi u Turskoj. Pripremaju veliko obiteljsko okupljanje ignorirajući sve veću i otvoreniju nesnošljivost Turaka prema armenskom narodu, uvjereni da na njih to neće utjecati. Iz Venecije u obiteljski dom stiže liječnik Assadour, a tu je i zemljoposjednik Aram iz Turske. Obiteljsku sreću uništava dolazak turskoga vojnoga odreda koji ubije muške članove obitelji, a ženske prisili na pješačenje do sirijske pustinje.
http://www.imdb.com/title/tt0854672/?ref_=fn_al_tt_1
http://kinotuskanac.hr/article/braca-taviani-kreativnoscu-protiv-starenja

Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij: Miroslav Sikavica
Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)

2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index


SVJETSKI DAN AUDIVIZUALNE BAŠTINE:
1984. Vladimir Tadej, 101 min. YU/CZ
Scenarij: Vladimir Tadej
Uloge: Mario Mirković, Špiro Guberina, Boris Dvornik, Mia Oremović, Rene Bitorajac
Dva dječaka radioamatera, Miro iz Zagreba i Pepek iz Praga, provode ljetne praznike na otoku Hvaru u kući Mirove tete. Na prašnom tavanu njene stare kuće pronalaze neobičan pištolj koji je napravio Mirov pradjed, smušeni izumitelj. Otkrivaju da je to zapravo antigravitacijski pištolj koji oduzima gravitaciju predmetima i lansira ih u svemir. Dječaci namještaju pištolj i počinju slati stvari u zrak, uzrokujući pomutnju. Međunarodna špijunska organizacija pokušava doći do moćnog oružja. Otimaju dječake, a policija je nemoćna.
http://www.imdb.com/title/tt0182479/?ref_=nv_sr_1
SVJETSKI DAN AUDIVIZUALNE BAŠTINE:
Budući su mnogi zvučni zapisi, pokretne slike i drugi audiovizualni materijali nepovratno izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti, Svjetski dan audiovizualne baštine posebnu pozornost daje podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje i upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.
Zajedničkim naporima nacionalnih filmskih arhiva, televizija, radio stanica, udruga, ali i vlada pojedinih zemalja, organiziraju se lokalni programi, rasprave i javna predavanja, kao i posebne filmske projekcije kojima se ukazuje na postojeći problem. Audiovizualna baština u osnovi pripada 20. stoljeću, a ona uključuje sve naslijeđe koje pripada filmskom, televizijskom i radijskom mediju. Otkako je prije sedam godina UNESCO na svojoj Generalnoj konferenciji prihvatio prijedlog da se 27. listopada 2011. proglasi Svjetskim danom audiovizualne baštine, Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva kao nacionalni filmski arhiv aktivno se uključila u njegovo obilježavanje.
http://en.unesco.org/events/world-day-audiovisual-heritage-2017

Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij: Miroslav Sikavica
Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)

SVJETSKI DAN ANIMACIJE: Dove sei, amor mio, 2011. Veljko Popović, 11 min. HR
Mali kolaž svakodnevne rutine jedne starice pomalo otkriva čudne detalje u njezinom životu – od bizarnog odnosa s mužem, do potpune neusklađenosti s ostatkom svijeta. Snaga poricanja i strah od promjene drže staricu u začaranom krugu najgorih noćnih mora, koji se prekida kada se otkrije njezina tajna...
scenarij, režija, dizajn: Veljko Popović
glavni animator: Marin Kovačić
animatori: Ćiro Mihanović, Ognjen Tutek
modeliranje: Milivoj Popović, Marijan Katić
montaža: Iva Kraljević
glazba: Willem Miličević, Ivan Arnold
oblikovanje zvuka: Natko Stipaničev
produkcija: Vanja Andrijević / Bonobostudio
koproducent: Vinko Brešan / Zagreb film
nagrade:
Posebno priznanje, Tabor Film Festival 2011
Posebna plaketa, Sarajevo Film Festival 2011
Najbolji animirani film, International Music and Film Festival, Riga 2011
Posebno prizanje, Anibar 2011
Posebno priznanje, Balkanima 2011
Najbolji animirani film, Tuzla Film Festival 2012
Najbolji animirani film za odrasle, Anifest Rozafa 2012
Najbolji animirani film, Tashkent International Festival 2012
http://bonobostudio.hr/hr/film/films/dove_sei_amor_mio
28. listopada obilježava se Svjetski dan animacije u spomen na Emila Reynauda. On je 1892. godine u Parizu organizirao prvu projekciju animiranog filma na celuloidnoj vrpci. Ovaj dan se obilježava od 2002. godine, u više od 50 zemalja na svim kontinentima što je odlična prilika za promociju animiranog filma. Mi ga obilježavano sa dva filma splitskog redatelja Veljka Popovića

Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/

Planemo, 2016. Veljko Popović, 14 min. HR
Planemo je samotni lutalica, čuvar galaksije. To je napušteni svijet, nebesko tijelo izbačeno iz vlastita solarnog sustava uslijed kaotičnih planetarnih migracija.
„...“Planemo“ je psihodelično putovanje kroz fragmentirano društvo koje orbitira oko svojih svakodnevnih rutina... (Veljko Popović)
režija, scenarij, dizajn, montaža: Veljko Popović
3D modeliranje: Milivoj Popović
animatori: Siniša Mataić, Natalia Marcos, Kristijan Dulić
kompoziting: Sina Jakelić, Gordan Mihalec, Darko Kokić
glazba i dizajn zvuka: Sina Jakelić
glasovi: Ben Colchecster, Christian Galea, Brian Willems, Gwyan Rhabyt
producent: Veljko Popović, Milivoj Popović (Lemonade 3D / Krupni kadar)
koproducent: Lado Skorin (3D2D animatori)
Nagrade:
Najbolja animacija, Kratki na brzinu 2016
Posebno priznanje, Banjaluka International Animated Film Festival 2016
Nagrada Canala+, Les Utopiales 2016
Nagrada Ministarstva vanjskih poslova, New Chitose Airport International Animation Festival 2016
Posebno priznanje, Animateka International Animated Film Festival 2016
Zlatni konjanik žirija mladih, Filmfest Dresden 2017
http://bonobostudio.hr/hr/film/distribution/planemo
28. listopada obilježava se Svjetski dan animacije u spomen na Emila Reynauda. On je 1892. godine u Parizu organizirao prvu projekciju animiranog filma na celuloidnoj vrpci. Ovaj dan se obilježava od 2002. godine, u više od 50 zemalja na svim kontinentima što je odlična prilika za promociju animiranog filma. Mi ga obilježavamo sa dva filma splitskog redatelja Veljka Popovića

Jo Nesbo's Snowmen, 2017. Tomas Alfredson, 125 min. UK/SW/US
Scenarij: Hossein Amini, Peter Straughan i Soren Sveistrup prema romanu Jo Nesboa
Uloge: Rebecca Ferguson, Michael Fassbender, Chloë Sevigny
Dolaskom jeseni u grad, vraća se strah od misterioznih ubojstava koja se ponavljaju svake zime u zadnjem desetljeću. Istragu preuzima
detektiv Harry Hole, koji se kao glavni junak pojavljuje u mnogim romanima jednog od najuspješnijih svjetskih pisaca Jo Nesboa. „Snjegović“
je sedmi roman u nizu o detektivu Holeu kojeg je utjelovio Michael Fassbender... (roman „Snjegović“ objavila je 2013. Profilova biblioteka Fokus)
Jedne noći, nakon što je pao prvi ovogodišnji snijeg, dječak po imenu Jonas se budi i otkriva da je njegova majka nestala. Od nje je ostao samo jedan trag: ružičasti šal, koji joj je poklonio za Božić, sada nosi snjegović koji se neobjašnjivo pojavio u njihovom dvorištu ranije tog dana. Inspektor Harry Hole sumnja u vezu između nestale žene i sumnjivog pisma koje je primio. Slučaj se produbljuje kada se pojavi obrazac: tijekom proteklog desetljeća, nestalo je jedanaest žena - sve na dan prvog snijega. No, to je ubojica koji stvara svoja vlastita pravila... i on će izmijeniti vlastite obrasce samo da bi igra bila zanimljiva, sve više uvlačeći Harryja u svoju mrežu...
Nesbov koktel zastrašujućih načina na koje se ubojica poigrava s policijom, nepoznatog oružja ubojstva, zloćudne nasljedne bolesti i bračne nevjere pitak je, ali istovremeno i teško probavljiv. Ipak, kao čitatelj samouvjereno se prepuštate Harryju Holeu i unatoč njegovim manama s napetošću ga pratite kroz slojeve priče u najdublje snježne nanose, sve do uzbudljivog finalnog obračuna... (Lana Bunjevac, recenzija romana u Jutarnjem Listu)
Stasiti, visoki plavokosi inspektor ne nosi oružje, hoda u poderanim sportskim čarapama, hrani se instant tjesteninom s mesnim okruglicama, čita glazbene časopise Mojo i Uncut i ima besprijekoran glazbeni ukus. Ne uspijeva ostvariti dublje odnose sa ženama - njegova velika ljubav Rakel ostavila ga je jer je bio previše opsjednut poslom, arogantan je i tvrdoglav, a u životu ima samo dvije strasti: onu prema istražiteljskom poslu i onu prema alkoholu. On je enfant terrible kriminalističkog odjela, ali i najbolji detektiv u timu, koji stalno testira ljude, uključujući i vlastite suradnike. “Harry je uvijek bio spreman dati ljudima novu priliku da završe na njegovoj crnoj listi”, ironično opisuje Nesbo inspektora u čiji je lik utkao puno autobiografskih detalja. Upravo su Harryjeva nesavršenost i mane koje ga čine ljudskim, ispričao je, razlog što se čitatelji mogu s njim identificirati.
http://www.imdb.com/title/tt1758810/

Jo Nesbo's Snowmen, 2017. Tomas Alfredson, 125 min. UK/SW/US
Scenarij: Hossein Amini, Peter Straughan i Soren Sveistrup prema romanu Jo Nesboa
Uloge: Rebecca Ferguson, Michael Fassbender, Chloë Sevigny
Dolaskom jeseni u grad, vraća se strah od misterioznih ubojstava koja se ponavljaju svake zime u zadnjem desetljeću. Istragu preuzima
detektiv Harry Hole, koji se kao glavni junak pojavljuje u mnogim romanima jednog od najuspješnijih svjetskih pisaca Jo Nesboa. „Snjegović“
je sedmi roman u nizu o detektivu Holeu kojeg je utjelovio Michael Fassbender... (roman „Snjegović“ objavila je 2013. Profilova biblioteka Fokus)
Jedne noći, nakon što je pao prvi ovogodišnji snijeg, dječak po imenu Jonas se budi i otkriva da je njegova majka nestala. Od nje je ostao samo jedan trag: ružičasti šal, koji joj je poklonio za Božić, sada nosi snjegović koji se neobjašnjivo pojavio u njihovom dvorištu ranije tog dana. Inspektor Harry Hole sumnja u vezu između nestale žene i sumnjivog pisma koje je primio. Slučaj se produbljuje kada se pojavi obrazac: tijekom proteklog desetljeća, nestalo je jedanaest žena - sve na dan prvog snijega. No, to je ubojica koji stvara svoja vlastita pravila... i on će izmijeniti vlastite obrasce samo da bi igra bila zanimljiva, sve više uvlačeći Harryja u svoju mrežu...
Nesbov koktel zastrašujućih načina na koje se ubojica poigrava s policijom, nepoznatog oružja ubojstva, zloćudne nasljedne bolesti i bračne nevjere pitak je, ali istovremeno i teško probavljiv. Ipak, kao čitatelj samouvjereno se prepuštate Harryju Holeu i unatoč njegovim manama s napetošću ga pratite kroz slojeve priče u najdublje snježne nanose, sve do uzbudljivog finalnog obračuna... (Lana Bunjevac, recenzija romana u Jutarnjem Listu)
Stasiti, visoki plavokosi inspektor ne nosi oružje, hoda u poderanim sportskim čarapama, hrani se instant tjesteninom s mesnim okruglicama, čita glazbene časopise Mojo i Uncut i ima besprijekoran glazbeni ukus. Ne uspijeva ostvariti dublje odnose sa ženama - njegova velika ljubav Rakel ostavila ga je jer je bio previše opsjednut poslom, arogantan je i tvrdoglav, a u životu ima samo dvije strasti: onu prema istražiteljskom poslu i onu prema alkoholu. On je enfant terrible kriminalističkog odjela, ali i najbolji detektiv u timu, koji stalno testira ljude, uključujući i vlastite suradnike. “Harry je uvijek bio spreman dati ljudima novu priliku da završe na njegovoj crnoj listi”, ironično opisuje Nesbo inspektora u čiji je lik utkao puno autobiografskih detalja. Upravo su Harryjeva nesavršenost i mane koje ga čine ljudskim, ispričao je, razlog što se čitatelji mogu s njim identificirati.
http://www.imdb.com/title/tt1758810/

Premda smo Đelu Hadžiselimovića najavili za kraj 1. dijela sezone, odgodili smo ga (zbog objektivnih okolnosti) za 2. dio sezone našeg - ispostavilo se - popularnog ciklusa. Hvala mu što nam je „posudio ime“, a on će vam se sam predstaviti posljednjeg utorka u listopadu. Izbor filma otkrit će vam sam: možemo vam samo reći da mu je prvi izbor bio "Stanar" Romana Polanskog, ali nakon kraćeg razgovora (i još kraćeg uvjeravanja) zbog jednog biografskog podatka, izbor je pao na jedan drugi, svakako veliki film...
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ

POBJEDNIK BERLINA
A Teströl és Lélekröl / On Body and Soul, 2017. Ildikó Enyedi, 116 min. HU
Scenarij: Ildikó Enyedi
Uloge: Morcsányi Géza, Borbély Alexandra, Schneider Zoltánm Nagy Ervin, Tenki Réka
Trostruki laureat Berlinalea, „Tijelo i duša“, mađarski je kandidat za Oscara i spektakularan povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh evropske kinematografske karte nakon 18 godina pauze. Priču o dvije osobe koji otkrivaju carstvo emocija i tjelesne požude, isprva individulano, a zatim i zajedno, ispričala je nježno i suptilnim humorom. Film o strahu koji blokira da se ljudi otvaraju drugima te koliko je to stimulirajuće kada se to konačno i napravi.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i 'jelenica' promatraju se iz daljine...
Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih promatraju se iz daljine. On je financijski direktor Endre, muškarac srednjih godina, izoliran i indiferentan, a ona nova kontrolorka kvalitete proizvoda, nježna i ledena Maria, blizu 30-ih godina, asocijalna i neprilagođena. Dok je drugi u tvornici zaobilaze u širokom luku i zasipaju šalama na njen račun, Endreu ona budi pažnju i zaokuplja misli. Vuk i vučica samotnjak sreću se svaki dan an na pauzi za ručak, za koju već pomalo zaljubljena Maria svaku večer prije spavanja smišlja scenarij kako da sjedne kraj njega...
Na svakom koraku začudan, jezivo dubok i intiman, film je vjerojatno zahtjevan za gledanje, no delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fino i precizno 'skladana' režija i impresivne, a krajnje nenametljive glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija nadvladavaju sve to i preko tijela (očiju, mozga) stižu sve do dubine duše (srca).Na klackalici dvojakosti na kojoj se svi 'ljuljamo' - između naslijeđenog i naučenog, razuma i osjećaja, prirode i društva, pojedinca i grupe, snova i stvarnosti, sna i jave – uz suptilan humor, pikavi cinizam, 'cirkus' apsurda i evokativnost koja tjera na razmišljanje – ovo je film koji nudi uznemirujuću i bockajuću kvalitetu te vizualno-poetski 'ogrtač' začudne ljepote koji nas grije i istodobno izaziva trnce, a to nema nijedan holivudski film... (VFF PRESS)
Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (Marina Richter, Internet Monitor)
Nježna, fina, prekrasno režijski 'skladana' priča o ljudskoj povezanosti, ili još prezicnije, o poteškoćama u njenom pronalaženju... (Time Out)
Morcsányi svoj lik bogati tužnim, proživljenim izrazom lica koji rezignira svoju jednoličnu rutinu, no talent Borbély zasjao je punim sjajem, i ona je istinska zvijezda ovog filma... (IndieWire)
Bogata i nesvakidašnja priča o potisnutoj seksualnosti (Hollywood Reporter)
Organska, evokativna drama, koja je nedvojbeno jedinstveno filmsko iskustvo (HeyUGuys)
Ekscentrična, isprekidana i neprilagođena ljubavna romansa koja nakon 18-godišnjeg jaza, redateljicu i scenaristicu Ildikó Enyedi vraća mađarskom igranom filmu na osebujan, izvanredan način (Variety)
Dvije glavne role odigrane subeskrajno lijepo. Uz to, film krasi čudesno bockava i uznemirujuća kvaliteta koju nećete pronaći ni u jednom holivudskom filmu (Independent)
Romantična melodrama o dualnosti nas samih – dok sanjamo, i dok smo budni. (CineVue)
http://www.imdb.com/title/tt5607714/?ref_=fn_al_tt_1

Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/

Voyage of Time: Life's Journey, 2016. Terrence Mallick, 90 min. US
„Voyage of Time“ jedinstveno je slavlje života na Zemlji i grandiozne povijesti svemira, koji publiku vodi na putovanje beskrajem, ali na intiman i osoban način, sve od eona iz Velikog praska, ere dinosaura pa do današnjeg svijeta u kojem živimo i izvan njegovih granica... Filmski mozaik od nevjerojatnih, inspirativnih fotografija odvest će nas u samo srce monumentalnih događaja koje još nikad nismo doživjeli - od rođenja zvijezda i galaksija do eksplozije raznolikih oblika života na Zemlji, uključujući i ljudska bića. Ova je kozmičko iskustvo, filmska himna prirodi, životu oko nas te znanstvenim otkrićima - u kojem se svi elementi spajaju u Malickov najoriginalniji film dosad.
Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog redatelja... (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
Veličanstveni dokumentarac koji će postati mjerilo za filmove koji se bave poviješću svemira (Hollywood Reporter)
Najmoćniji i vizualno najsuperiorniji film od "Odiseje u svemiru" Stanleyja Kubricka (Seattle Times)
Blagdan za oči i melem za dušu u ovim bijesnim, izazovnim vremenima (Los Angeles Times)
Poetičan prikaz evolucije Zemlje (Globe and Mail)
http://www.imdb.com/title/tt1945228/?ref_=fn_al_tt_1

POBJEDNIK BERLINA
A Teströl és Lélekröl / On Body and Soul, 2017. Ildikó Enyedi, 116 min. HU
Scenarij: Ildikó Enyedi
Uloge: Morcsányi Géza, Borbély Alexandra, Schneider Zoltánm Nagy Ervin, Tenki Réka
Trostruki laureat Berlinalea, „Tijelo i duša“, mađarski je kandidat za Oscara i spektakularan povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh evropske kinematografske karte nakon 18 godina pauze. Priču o dvije osobe koji otkrivaju carstvo emocija i tjelesne požude, isprva individulano, a zatim i zajedno, ispričala je nježno i suptilnim humorom. Film o strahu koji blokira da se ljudi otvaraju drugima te koliko je to stimulirajuće kada se to konačno i napravi.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i 'jelenica' promatraju se iz daljine...
Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih promatraju se iz daljine. On je financijski direktor Endre, muškarac srednjih godina, izoliran i indiferentan, a ona nova kontrolorka kvalitete proizvoda, nježna i ledena Maria, blizu 30-ih godina, asocijalna i neprilagođena. Dok je drugi u tvornici zaobilaze u širokom luku i zasipaju šalama na njen račun, Endreu ona budi pažnju i zaokuplja misli. Vuk i vučica samotnjak sreću se svaki dan an na pauzi za ručak, za koju već pomalo zaljubljena Maria svaku večer prije spavanja smišlja scenarij kako da sjedne kraj njega...
Na svakom koraku začudan, jezivo dubok i intiman, film je vjerojatno zahtjevan za gledanje, no delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fino i precizno 'skladana' režija i impresivne, a krajnje nenametljive glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija nadvladavaju sve to i preko tijela (očiju, mozga) stižu sve do dubine duše (srca).Na klackalici dvojakosti na kojoj se svi 'ljuljamo' - između naslijeđenog i naučenog, razuma i osjećaja, prirode i društva, pojedinca i grupe, snova i stvarnosti, sna i jave – uz suptilan humor, pikavi cinizam, 'cirkus' apsurda i evokativnost koja tjera na razmišljanje – ovo je film koji nudi uznemirujuću i bockajuću kvalitetu te vizualno-poetski 'ogrtač' začudne ljepote koji nas grije i istodobno izaziva trnce, a to nema nijedan holivudski film... (VFF PRESS)
Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (Marina Richter, Internet Monitor)
Nježna, fina, prekrasno režijski 'skladana' priča o ljudskoj povezanosti, ili još prezicnije, o poteškoćama u njenom pronalaženju... (Time Out)
Morcsányi svoj lik bogati tužnim, proživljenim izrazom lica koji rezignira svoju jednoličnu rutinu, no talent Borbély zasjao je punim sjajem, i ona je istinska zvijezda ovog filma... (IndieWire)
Bogata i nesvakidašnja priča o potisnutoj seksualnosti (Hollywood Reporter)
Organska, evokativna drama, koja je nedvojbeno jedinstveno filmsko iskustvo (HeyUGuys)
Ekscentrična, isprekidana i neprilagođena ljubavna romansa koja nakon 18-godišnjeg jaza, redateljicu i scenaristicu Ildikó Enyedi vraća mađarskom igranom filmu na osebujan, izvanredan način (Variety)
Dvije glavne role odigrane subeskrajno lijepo. Uz to, film krasi čudesno bockava i uznemirujuća kvaliteta koju nećete pronaći ni u jednom holivudskom filmu (Independent)
Romantična melodrama o dualnosti nas samih – dok sanjamo, i dok smo budni. (CineVue)
http://www.imdb.com/title/tt5607714/?ref_=fn_al_tt_1

POBJEDNIK BERLINA
A Teströl és Lélekröl / On Body and Soul, 2017. Ildikó Enyedi, 116 min. HU
Scenarij: Ildikó Enyedi
Uloge: Morcsányi Géza, Borbély Alexandra, Schneider Zoltánm Nagy Ervin, Tenki Réka
Trostruki laureat Berlinalea, „Tijelo i duša“, mađarski je kandidat za Oscara i spektakularan povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh evropske kinematografske karte nakon 18 godina pauze. Priču o dvije osobe koji otkrivaju carstvo emocija i tjelesne požude, isprva individulano, a zatim i zajedno, ispričala je nježno i suptilnim humorom. Film o strahu koji blokira da se ljudi otvaraju drugima te koliko je to stimulirajuće kada se to konačno i napravi.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i 'jelenica' promatraju se iz daljine...
Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih promatraju se iz daljine. On je financijski direktor Endre, muškarac srednjih godina, izoliran i indiferentan, a ona nova kontrolorka kvalitete proizvoda, nježna i ledena Maria, blizu 30-ih godina, asocijalna i neprilagođena. Dok je drugi u tvornici zaobilaze u širokom luku i zasipaju šalama na njen račun, Endreu ona budi pažnju i zaokuplja misli. Vuk i vučica samotnjak sreću se svaki dan an na pauzi za ručak, za koju već pomalo zaljubljena Maria svaku večer prije spavanja smišlja scenarij kako da sjedne kraj njega...
Na svakom koraku začudan, jezivo dubok i intiman, film je vjerojatno zahtjevan za gledanje, no delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fino i precizno 'skladana' režija i impresivne, a krajnje nenametljive glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija nadvladavaju sve to i preko tijela (očiju, mozga) stižu sve do dubine duše (srca).Na klackalici dvojakosti na kojoj se svi 'ljuljamo' - između naslijeđenog i naučenog, razuma i osjećaja, prirode i društva, pojedinca i grupe, snova i stvarnosti, sna i jave – uz suptilan humor, pikavi cinizam, 'cirkus' apsurda i evokativnost koja tjera na razmišljanje – ovo je film koji nudi uznemirujuću i bockajuću kvalitetu te vizualno-poetski 'ogrtač' začudne ljepote koji nas grije i istodobno izaziva trnce, a to nema nijedan holivudski film... (VFF PRESS)
Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (Marina Richter, Internet Monitor)
Nježna, fina, prekrasno režijski 'skladana' priča o ljudskoj povezanosti, ili još prezicnije, o poteškoćama u njenom pronalaženju... (Time Out)
Morcsányi svoj lik bogati tužnim, proživljenim izrazom lica koji rezignira svoju jednoličnu rutinu, no talent Borbély zasjao je punim sjajem, i ona je istinska zvijezda ovog filma... (IndieWire)
Bogata i nesvakidašnja priča o potisnutoj seksualnosti (Hollywood Reporter)
Organska, evokativna drama, koja je nedvojbeno jedinstveno filmsko iskustvo (HeyUGuys)
Ekscentrična, isprekidana i neprilagođena ljubavna romansa koja nakon 18-godišnjeg jaza, redateljicu i scenaristicu Ildikó Enyedi vraća mađarskom igranom filmu na osebujan, izvanredan način (Variety)
Dvije glavne role odigrane subeskrajno lijepo. Uz to, film krasi čudesno bockava i uznemirujuća kvaliteta koju nećete pronaći ni u jednom holivudskom filmu (Independent)
Romantična melodrama o dualnosti nas samih – dok sanjamo, i dok smo budni. (CineVue)
http://www.imdb.com/title/tt5607714/?ref_=fn_al_tt_1

Good Time, 2017. Josh i Benny Safdie, 100 min. SAD
Scenarij: Josh Safdie i Ronald Bronstein
Uloge: Robert Pattinson, Jennifer Jason Leigh, Ben Safdie, Barkhad Abdi, Buddy Duress
Nakon loše izvedene pljačke banke koja je odvela njegovog mlađeg brata u zatvor, Constantine 'Connie' Nikas započinje uvrnutu odiseju kroz gradsko podzemlje u nevjerojatno očajničkom i opasnom pokušaju da svog brata Nicka izvuče iz zatvora. Tijekom jedne nabrijane noći, Connie će sletjeti u ludi svijet nasilja i zločina te će u utrci s vremenom pokušati spasiti i sebe i svog brata, znajući da im životi vise o koncu...
Uzbudljivi i nadrealni kriminalistički triler od strane mnogih je filmskih kritičara proglašen modernim klasikom. Joshua i Ben Safdie donose nam autentičnu i slojevitu priču o nadrealnom svijetu prožetom kriminalom i nasiljem, ali i emocijama te estetski privlačnim i humorističnim elementima... (Dunja Ivezić, www.ziher.hr)
Punokrvni filmski užitak (The New York Times)
Nitko od modernih filmaša ne može stvoriti komediju s tako intenzivnom neizvjesnošću kao braća Safdie (IndieWire)
Jedna od najimpresivnijih glumačkih izvedbi godine. Rukavica u lice svima koji su Roberta Pattinsona željeli 'spremiti u ladicu (Detroit News)
Kada vas je posljednji put neki film u prvi tren prikovao i odbijao pustiti do samog kraja? (Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt4846232/?ref_=fn_al_tt_1

Voyage of Time: Life's Journey, 2016. Terrence Mallick, 90 min. US
„Voyage of Time“ jedinstveno je slavlje života na Zemlji i grandiozne povijesti svemira, koji publiku vodi na putovanje beskrajem, ali na intiman i osoban način, sve od eona iz Velikog praska, ere dinosaura pa do današnjeg svijeta u kojem živimo i izvan njegovih granica... Filmski mozaik od nevjerojatnih, inspirativnih fotografija odvest će nas u samo srce monumentalnih događaja koje još nikad nismo doživjeli - od rođenja zvijezda i galaksija do eksplozije raznolikih oblika života na Zemlji, uključujući i ljudska bića. Ova je kozmičko iskustvo, filmska himna prirodi, životu oko nas te znanstvenim otkrićima - u kojem se svi elementi spajaju u Malickov najoriginalniji film dosad.
Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog redatelja... (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
Veličanstveni dokumentarac koji će postati mjerilo za filmove koji se bave poviješću svemira (Hollywood Reporter)
Najmoćniji i vizualno najsuperiorniji film od "Odiseje u svemiru" Stanleyja Kubricka (Seattle Times)
Blagdan za oči i melem za dušu u ovim bijesnim, izazovnim vremenima (Los Angeles Times)
Poetičan prikaz evolucije Zemlje (Globe and Mail)
http://www.imdb.com/title/tt1945228/?ref_=fn_al_tt_1

7.11. DAN NEOVISNIH KINA
L'odyssée / The Odyssey, 2016. Jérôme Salle, 124 min. FR/BE
Scenarij: Laurent Turner i Jérôme Salle
Uloge: Lambert Wilson, Audrey Tautou, Pierre Niney
Ljeto je 1946. godine. Obitelj Cousteau – Jacques, njegova supruga Simone te Philippe i Jean-Michel, njihovo dvoje djece – žive u prekrasnoj kući na obali Sredozemnog mora. Po danu rone, a po noći promatraju zvijezde. Ovo je pravi raj na Zemlji. No, Jacques nije nikada zadovoljan. On živi za pustolovinu te vjeruje u moć napretka. Uz pomoć svog izuma akvalunga nabavlja plovilo Calypso i okuplja avanturiste slobodnog duha te je spreman oploviti svjetske oceane. Deset godina kasnije, nakon povratka iz internata (u kojeg su ga poslali zajedno sa Jean-Michelom) Philippe susreće oca koji se sasvim promijenio – sada je slavan te sanja megalomanske snove o izgradnji podvodnih gradova. Jacques još uvijek ne primjećuje, ali Philippe je već shvatio kako napredak i zagađenje stvaraju otpad pomorskom svijetu. Usprkos međusobnoj ljubavi i divljenju, nasilan sukob između ove dvojice strastvenih muškaraca je neizbježan. No, na najvećoj zajedničkoj pustolovini, tijekom koje će na Calypsu otići na Antarktiku, ponovno će se zbližiti – prije nego što se desi strašna nesreća.
Film je sniman u rujnu 2015. na dalmatinskim otocima i lokacijama (Hvar, Vis, Biševo, Stari Grad, Jelsa, uvala Jagodna i Pakleni otoci) ispod i iznad površine mora. "'Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam 'izgubljenim rajem': na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju.'' (Jérôme Salle, redatelj filma "Odisej")
Intervju s redateljem Jérômeom Salleom
Prije nego što ste došli na ideju o snimanju filma o ovoj temi, kakve vam je asocijacije budilo ime Cousteau?
Vraćalo me u djetinjstvo… Odrastao sam na jugu Francuske, moji su roditelji imali jedrilicu i često smo jedrili ondje gdje je Cousteau u početku ronio, oko Embieza, Porquerollesa, svih tih otoka u regiji Var. Također se sjećam da su se njegovi dokumentarci prikazivali na TV-u. Od samog su početka taj čovjek i njegovo djelo bili povezani s mojim životom…
Projekt se prilično dugo pripremao – na to ćemo se još vratiti – no kako ste došli na tu ideju?
Sve je počelo s jednim od moje djece. Kod kuće sam spominjao Cousteaua i shvatio da moj sin nema pojma o kome govorim. Nije ništa znao o Cousteauu, nikad nije čuo za njegove filmove ni za Calypso, niti da je posada nosila crvene kape! Bilo mi je to nevjerojatno jer je kapetan Cousteau za moju generaciju bio gotovo poput Isusa, jedan od najslavnijih ljudi na svijetu… Nakon što sam o tome razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da tone u zaborav kad je riječ o ljudima mlađima od 20, pa čak i onima mlađima od 30 godina. I tako sam počeo proučavati što se o njemu piše – na internetu, u knjigama. Ponovno sam pogledao dokumentarce i preplavila me strahovita nostalgija za djetinjstvom. Također sam primijetio da se osim "The Life Aquatic" Wesa Andersona nijedan film nije uhvatio u koštac s iznimnim životom ovog čovjeka… Počeo sam polako opažati detalje i ubrzo osjetio da ga obavija određeni veo tajnovitosti: vrlo se malo zapravo znalo o Jacques-Yvesu Cousteauu. U svakom je trenutku imao potpunu kontrolu nad svojim snimkama kada se snimao s posadom, ali nikad nijedan intiman detalj o sebi nije otkrio.
Pretpostavljam da je sljedeći problem bio odabir perspektive za priču koju ste željeli ispričati s obzirom na tako bogat a tajnovit život….
Apsolutno, i baš mi je bilo teško zato što sam u međuvremenu režirao dva filma, "Largo Winch" i "Zulu". Nekoliko mi je godina trebalo za scenarij kojim bih bio zadovoljan… Laurent Turner, suscenarist filma, i ja pročitali smo sve što se o Cousteauu napisalo, zatim se sastali s dvoje ljudi koji su ga poznavali jer zbog svih sivih područja koja su ga okruživala nisam uspio spoznati tko je on zapravo bio – čovjek koji je u jednome životnom vijeku proživio nekoliko života… Najprije smo morali žestoko zadrijeti u istraživačko novinarstvo i tek se nakon toga primili pisanja scenarija. Smatrao sam da je scenarij dobar – u smislu da smo dobili dobre povratne reakcije – ali svejedno sam osjećao blagu frustraciju. Pristup je bio previše klasičan, previše biografski. Mislim da mi je susret s glumcima omogućio da ga dalje razvijem. Pierre Niney, s kojim sam htio raditi, dao je podstreh mojoj ideji da se više prostora da ulozi Philippea Cousteaua, jednog od Cousteauovih sinova. U tom su se trenutku oprečne naravi Philippea i njegova oca odjednom učinile kao očit temelj priče… I tako sam napisao sasvim novu verziju scenarija i izostavio prvi dio o Cousteauovim mladim danima. Tako sam mogao ponuditi ulogu Lambertu Wilsonu, koji je srećom gotovo odmah pristao. Scenarij sam ponovno napisao gotovo u cijelosti, ali ipak sam ga uspio napisati u samo tri tjedna. Zahvaljujući novoj perspektivi, najedanput sam stekao vrlo jasnu ideju o priči koju želim ispričati. Međutim, moram naglasiti da je to bilo moguće jedino zahvaljujući napornome radu koji smo Laurent i ja godinama ulagali! Radio sam već dugo kao scenarist i predobro sam znao kako lako autori ranih verzija padnu u zaborav iako je to zasigurno najteži dio posla. Uživao sam u radu s Laurentom, ali mislim da mi je za ponovno pisanje bilo potrebno da mu se sam posvetim.
Dva su, međutim, aspekta Cousteauova života zbog kojega sigurno niste lako odlučili upustiti se u snimanje filma: njegova obitelj i njegovo nasljeđe…
Što se ovoga prvog tiče, istina je da je Jean-Michel Cousteau još živ, baš kao i Philippeova djeca. Sa svima sam se susreo još u povojima projekta i jasno im dao do znanja što želim napraviti i kako to mislim učiniti. Rekao sam im i da to neće biti dokumentarac, već igrani film, kinematografski uradak namijenjen zabavi. Obitelj Cousteau, a čak i oni koji su s njime radili, stoga ne trebaju očekivati hagiografiju. Rekao sam im: ”Ne zaboravite da ovaj film nije primarno namijenjen vama, već gledateljima koji nisu dobro upoznati s temom”… Cousteauov status ikone nije me previše zabrinjavao: to nije tema filma iako smo dakako pokazali njegovu svjetsku slavu i njegov utjecaj na zaštitu okoliša potkraj života…
Istina je da je ”Odiseja” ponajprije portret čovjeka, koji prikazuje njegove sumnje, mane, slabosti, oprečnosti…
Da, i to me se najviše dojmilo kad sam razgovarao s ljudima koji ga nikada nisu upoznali: kako se njihov dojam o njemu može u potpunosti razlikovati. Postoje oni koji ga vole i koji su zadivljeni njime, a ima i onih koji ga katkada mrze, a često i ne znaju ništa o njemu. Neki ga zamjenjuju s bratom Pierre-Antoineom Cousteauom. Jacques-Yves dobitnik je Legije časti zbog rada u Pokretu otpora iako je u svojoj srži, kao i Giono, rat smatrao apsurdnošću koja ga gotovo i nije zanimala. Drugi su ga, poput Gérarda Mordillata, okrivljavali za ubijanje kitova i za nepoštovanje prema prirodi u ranoj fazi karijere. Međutim, to je upravo ono što je zanimljivo u vezi s Cousteauom: evolucija njegova odnosa prema prirodi. Riječ je o čovjeku koji je u pogledu čovjekova odnosa s prirodom savršeno utjelovio dvadeseto stoljeće. Četrdesetih je godina bez ikakvih ograničenja lovio pod vodom, zahvaljujući regulatoru ronjenja Aqua-Lung koji je izumio zajedno s Emileom Gagnanom, inženjerom iz tvrtke Air Liquide. Pedesetih je potom radio s naftnim kompanijama i skupljao uzorke za odabir lokacija za buduće bušotine! No sve treba vratiti u kontekst. U to se doba čovjek smatrao svemoćnim, a prirodu je trebalo ukrotiti i njezine resurse crpjeti bez razmišljanja. Nitko tada nije mislio da će planet biti ugrožen. Cousteau je kasnije među prvima postao svjestan te opasnosti te je postao jedan od prvih ekologa. Međutim, nikad nije pokušao prikriti stare greške i to mu uistinu ide u prilog! Naprimjer, mnogi su htjeli da uredi novu verziju ”Tihog svijeta” kako bi se izrezale šokantne scene masakra kitova. On je to odbio smatrajući da film treba ostati takav kakav jest, da treba dokazati užase koje je čovjek u to vrijeme činio – uključujući njega samog.
Osjećate li kakvu privrženost prema njemu?
Da, naravno… No više od svega, baš kao i svi koji su s njime radili, prema Cousteau osjećam divljenje. Riječ je o čovjeku koji je proživio mnoštvo različitih života, koji je prevladao nezamislive prepreke, koji je u mnogo prilika pokazao istinsku tjelesnu odvažnost. Izrazito kreativan čovjek, a ujedno i sjajan umjetnički direktor koji je znao kako ispričati priču te bio dovoljno talentiran da za svoju posadu odabere crvene kape i crna odijela sa žutim prugama… Njegovi su ljudi bili skloni prema njegovoj supruzi Simone, takozvanoj šefici Calypsa, ali svojem su se kapetanu divili…
Za projekt ovakvog opsega, koji se snimao u mnogim dijelovima svijeta, potreban je priličan budžet. Kako je izgledala potraga za financiranjem?
Bio je to pravi pakao! Od svih filmova koje sam snimio, ovaj mi je bilo najteže financirati… Za francuski je film, dakako, riječ o ogromnom budžetu, no filmu uvijek treba više! Moram istaknuti da je ”Odiseja” rezultat svačijeg ulaganja, a pritom mislim na sve koji su financijski sudjelovali u filmu: ponajprije glumaca, ali i producenata, i naravno mojega. Svi smo htjeli da se ovaj film ostvari. Na kraju smo se šalili da to radimo radi planeta! I nitko to nije radio zbog novca. Štoviše, na kraju nismo imali novca da snimimo neke podvodne scene koje su nam bile potrebne, uključujući jednu s kitom. Mojih je četvero producenata, Nathalie Gastaldo Godeau, Marc Missonnier, Philippe Godeau i Olivier Delbosc, imalo razumijevanja za to i podržali su me iako su se upustili u pravi financijski rizik. Zahvaljujem im na tome, to se ne događa često.
Mislite li da će zahvaljujući ovom filmu Cousteau postati poznat u cijelom svijetu?
Cousteau je već poznat u cijelom svijetu! I to već odavno! Ne treba njemu ovaj film. Stvar je u tome da mladi ne znaju toliko o njemu koliko znaju njihovi roditelji i bake i djedovi pa će ga nova generacija imati priliku otkriti. I to je sjajno! Ne samo u Francuskoj jer mislim da je film prodan u mnogim drugim zemljama.
Snimali ste u brojnim zemljama: Hrvatskoj, Južnoj Africi, Antarktici i na Bahamima… Kako ste odabrali ta prirodna područja da se uklope u Cousteauov stvarni život?
Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam ”izgubljenim rajem”: na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju. ”Zulu” sam snimao u Južnoj Africi i naišao sam na jedan brod, koji nije bio vjerna replika Calypsa, ali je bio iste vrste i iz istog razdoblja. To mi je bio dovoljan razlog za odlazak onamo, a pomogla je i činjenica da je ta zemlja fantastična za filmaše jer postoje različiti krajolici te tamo rade vrlo stručni tehničari. Što se Antarktika tiče, imao sam snažnu volju otići onamo, ponajprije zbog umjetničkih razloga jer se ondje odvila Cousteauova konačna bitka, gdje je 1998. uspio postići da svjetski čelnici potpišu moratorij na industrijsko crpljenje resursa u toj regiji do 2048.
Uspiju li redatelji uživati u trenutku sreće što snimaju na takvim mjestima barem iz vizualne perspektive?
Naravno: već je i mogućnost da snimimo ovaj film bila nevjerojatna sreća! Štoviše, svi smo se na kraju osjećali pomalo depresivno… ”Odiseja” je bila takva avantura, u svakom smislu te riječi, i iz nje smo izašli drukčiji, i kao ljudi i kao umjetnici. Šanse da ćemo takvu avanturu ponovno iskusiti iznimno su male. Što se Antarktika tiče, tamo smo putovali na kraju snimanja i sve sam upozorio na to da će nas biti 12 uz liječnika i pilota i da ćemo živjeti u vrlo teškim uvjetima. Glumci i tehničar dijelili su kućice od 5 četvornih metara, po dvoje u svakoj kućici… I bili smo neprestano zajedno! Bilo je znatno drukčije od uobičajenih uvjeta snimanja, no taj je dio svijeta tako iznimno lijep da nas je vratio osnovama na neobjašnjiv način! Osim jednoga dana kad nas je zadesila strašna oluja i vjetar koji je puhao 140 km/h, svi smo uživali u svakoj minuti putovanja.
U filmu postoje i neke predivne scene poput baleta morskih pasa…
Da, to su posve jedinstveni trenuci, ludi… Sjećam se kako smo jedne večeri na Antarktiku proveli noć u zaljevu zvanom Paradise Harbour. Vjetar je napokon jenjao, a more se sasvim umirilo zbog iznimno niskih temperatura. Bilo je jedan poslije ponoći, a sunce koje u to doba na tim geografskim širinama nikad ne zalazi nalazilo se nisko na horizontu. Svjetlost je bila čarobna. Nismo mogli prestati snimati, čak i nakon što smo bez prestanka snimali 16-17 sati! Bio je to jedinstven prizor nevjerojatne ljepote, štoviše prilično neopisiv, a mi smo ga pokušali uloviti kamerom… To je jedna od posljednjih divljina na Zemlji, a mi smo samo bili u prolazu: bio je to iznimno snažan trenutak. Spomenuli ste morske pse, a to je također bilo jednako dojmljivo! Kad se nađete oči u oči s tigrastim morskim psom od četiri i pol metra, uhvati vas isti ludi, zadivljujući osjećaj!
Govorit ćemo sad o vašim glumcima, počevši od kapetan Cousteaua, to jest Lamberta Wilsona…
Jako volim raditi s Lambertom i mislim da ćemo ubrzo opet zajedno raditi. Kao glumac ima sve kvalitete koje cijenim kod Anglosaksonaca: mješavinu talenta, skromnosti i poštovanja prema timu. Riječ je o čovjeku iznimne moralne inteligencije i izrazite velikodušnosti… Cousteau je bio težak lik, ali Lambert je toliko drag da sam ga mogao navesti na vrlo grube scene, a da njegov lik ne postane omražen! Odiše dobrotom… Vrlo sam sretan što sam ga upoznao i znam da je idealan odabir za lik Cousteaua…
I proživio je iznimnu tjelesnu preobrazbu kako bi izgledao kao Cousteau…
Stalno sam promatrao kako pati tijekom snimanja: nije jeo ni pio gotovo ništa, držao se drakonske dijete i sveo se na kost i kožu… Lambert je cijelo vrijeme gladovao, no to je bila cijena da postane Cousteau. Moram istaknuti da na početku nije tipom tijela odgovarao Cousteau: upravo je njegova mršavost i krhkost ta koja je stvorila iluziju.
Jedan će lik u filmu šira javnost tek sada upoznati kako treba: Simone, prvu suprugu Jacques-Yvesa Cousteaua, istinsku dušu Calypsa. Audrey Tatou sjajno tumači njezin lik…
Lik Simone ključan je za priču i mislim da je Audrey, krasna, inteligentna glumica, to odmah shvatila. Kad smo se upoznali, rekla mi je da se osjeća bliskom Simone, a stvarno imaju mnogo toga zajedničkog. Obje su istinske Francuskinje: neovisne, pomalo buntovne i bez ikakvih zadrški mogu sjediti za ogromnim stolom s desetkom muškaraca! Audrey također voli more – pravi je morski vuk. Promatrao sam je tijekom oluje na Antarktiku: vjetar je bio jači od 80 čvorova, a ona nije ni trepnula, bila je posve mirna. Od početka imam dojam da je uloga Simone za nju samorazumljiva. Usto, Audrey me zadivila tehnikom i emocijama koje je uspjela prenijeti posve vjerno, nakon samo nekoliko pokušaja, i upravljati njima a da ni u jednom trenutku ne naslutimo tehniku u pozadini.
Film govori i o dva Cousteauova sina. Pierre Niney je u ulozi Philippea, važnog lika na kojeg se priča na kraju usredotočuje.
Upoznao sam Pierrea prije nego što se "Yves Saint Laurent" počeo prikazivati nakon što sam ga vidio u filmu "Comme des frères" Huga Gelina. Ponudio sam mu ulogu Philippea, koja je u to vrijeme bila znatno manja, i on je pristao… Pierre je uz projekt vezan od početka, kada smo za ulogu Cousteaua razmatrali Adriena Brodyja, a zatim i Romaina Durisa. Bio je vrlo vjeran projektu unatoč svim poteškoćama! Štoviše, kad smo zajedno snimali zadnji dio, na palubi broda koji nas je vozio prema Antarktiku, zagrlili smo se. Toliko smo dugo razgovarali o ”Odiseji”, naročito o tom putovanju na Antarktiku na kraju snimanja, i eto nas, konačno smo uspjeli! Pierre je divan glumac koji ima važnu značaju: istinski osjećaj za narativnost. Mislim da će ga znati iskoristiti kad se počne baviti režijom, a sigurno jednog dana hoće… To je dar koji ima već kao glumac te razumije određene scene bez potrebnog naglašavanja replika; zna gledatelju dopustiti da protumači priču ili emociju koju njegov lik u tom trenutku osjeća. Ima tu vještinu, tu zrelost unatoč mladosti. Iako, već mu je 27, nije ni on više tako mlad!
Cousteauov je drugi sin Jean-Michel. Manja uloga, ali ključna za kraj filma, a nju ste prepustili Benjaminu Lavernheu...
Benjamina sam otkrio u filmu "Radiostars" i oduševio se i otad ga pratim. Kad smo tražili glumca za ulogu Jean-Michela, sjetio sam se njega i bio sam sretan što je pristao jer nije riječ o većoj ulozi, međutim ona je ključna za priču. Svidjelo mi se što će glumiti nasuprot Pierrea: radili su zajedno u Comédie-Française, zamjenjivali jedan drugoga u ”Talijanskome slamnatom šaširu”. U stvarnom su životu uistinu bliski poput braće.
To su ta četiri glavna lika, a uz njih ste uspjeli izgraditi posadu s izrazito uvjerljivim licima i tjelesnim pojavama…
U prvom dijelu filma vidimo "Les Mousquemers", trojac koji čine Jacques- Yves Cousteau, Philippe Tailliez i Frédéric Dumas, koji su prve filmove pod vodom snimili početkom četrdesetih. U filmu ih glume Laurent Lucas i Olivier Galfione: trebaju mi dobri glumci, naravno, ali trebaju mi i muškarci koji u odijelima izgledaju poput pravih ronilaca! Laurent i Olivier također su naporno radili na tjelesnoj spremi kako bi to postigli… Za posadu Calypsa uglavnom sam angažirao južnoafričke glumce koji žive u Cape Townu, ali su čuli za Cousteaua i bili su vrlo motivirani da se pridruže avanturi. Dao sam im gomile stranica priča i fotografija broda i muškaraca koji su na njemu plovili. Svaki od njih imao je opis svojeg lika i uloge na brodu – čak i oni koji nisu imali dijaloge. Rekao bih da se na ekranu vidi kako se posada mijenja i kako svi točno znaju što rade… Rad mornara stanje je uma, način života.
Jeste li u kontaktu s obitelji Cousteau?
Jesam, naravno. Sa svima sam u nekom trenutku kontaktirao. Jan, Philippeova udovica, posjetila je set. Upoznao sam je prije tri-četiri godine u Washingtonu, gdje živi. Bili smo na ručku, govorila mi je o svojem životu i o suprugu koji je umro dok je bila trudna s drugim djetetom… Dok sam je slušao kako govori i vidio kako plače gotovo 40 godina nakon suprugove smrti, shvatio sam da je priča o njezinu životu i ljubavi toliko lijepa da Philippeova uloga mora imati veću prisutnost u filmu… Philippe Cousteau imao je značajke pravog filmskog heroja, a takav je bio i njegov tragični kraj. Kad vidim koliko osoba s prezimenom Cousteau imam u svojem imeniku, rekao bih da ih je više nego moje obitelji!
Spomenuli ste Calypso: posvetimo se malo više tom brodu koji je središnji dio filma i nije samo dio scenografije. Zapravo je punopravni lik…
Snimanje na brodu je pravi pakao! Sve je komplicirano. Englezi lijepo kažu (a ja ću se složiti jer imam i ja brodić): kad si vlasnik broda, doživiš dva lijepa dana – dan kad ga kupiš i dan kad ga prodaš. Ali unatoč svemu, obožavam taj brod koji sam spazio još prije nekoliko godina. Moj produkcijski dizajner Laurent Ott napravio je sjajan posao, baš kao i kamerman Matias Boucard, s kojim sam prvi put radio i kojemu je to bio tek drugi film… Mislim da je odabir ekipe vrlo važan za redatelja. Nastojim biti vjeran i ne bih ovu zahtjevnu avanturu preživio bez raznih glavnih tehničara, a s većinom radim već godinama i prate me diljem svijeta. Montažer Stan Collet, moja prva pomoćnica Carine Sarfati, koja je sa mnom bila već na prvom filmu, “Anthonyju Zimmeru”. I naravno, Laurent Ott i Matias Boucard – novi u ekipi.
Jeste li tim brodom plovili na Antarktik?
Ne, zato što drvenim brodovima ne možete ploviti jer ne bi izdržali pritisak leda. To je zapravo gotovo ubilo Cousteaua i njegovu posadu na Calypsu jer nije bio prilagođen ekstremnim uvjetima Antarktika. Nisam ja odvažan kao Cousteau! Plovili smo brodom koji je dobio tehničko odobrenje, ali je bio i ekološki prihvatljiv, što je bitno za dobivanje dozvole za plovidbu na Antarktiku, koji je upravo zahvaljujući Cousteauu velika zaštićena zona! Svi su snimci Calypsa digitalno dodani naknadno, a nažalost ćemo tako morati postupiti i s ribama u Mediteranu jer su neke vrste u proteklih 70 nestale ili postale iznimno rijetke.
Recimo nešto i o glazbi. Ponovno ste surađivali s Alexandreom Desplatom na jednostavnoj, ali čarobnoj glazbi…
Smatram – a to sam mu i rekao – da je ovo najljepša glazba koju je za mene napisao. Kad vam skladatelj da takvu glazbu, to je dar… Alexandre je sjeo za klavir, pregledao scene iz filma i otkrio note pred mojim očima. Vrlo dirljivo. Shvatio je što želim u pogledu ozračja i emocija. Na kraju studijskog snimanja, ukrao sam mu notne zapise i dao ih djeci, koja sviraju klavir, da to nauče! Međutim, nisu oni još tako vješti…
Eto vas na kraju tog dugog putovanja na kojem ste kapetana Cousteaua godinama pratili. Kako će se kretati vaša ”Odiseja”?
Najsretniji sam kad vidim da je film dotaknuo sve koji su ga dosad imali prilike vidjeti na jedna način kao i mene. Sjećam se trenutka kad sam dovršio konačni nacrt scenarija, koji sam u dahu napisao u tri tjedna. Radio sam neprestano i jednostavno sam počeo plakati… U takvom sam stanju bio pišući zadnje stranice. Nadam se da će gledatelji osjetiti tu emociju jer je ”Odiseja” film o vrlo jednostavnim temama koje su za većinu nas ključne – odnos s prirodom koja nas okružuje ili složeni obiteljski odnosi koje život katkada naruši. Ovo me iskustvo promijenilo i kao čovjeka. Već sam bio osjetljiv na pitanja ekologije, ali sad sam još više. Bioraznolikost, globalno zatopljenje… to će biti ključne teme narednih godina. O njima puno govorimo, ali malo djelujemo, premalo. I na kraju, snimanje je bilo toliko teško da mi je dalo nevjerojatnu snagu! Sigurno se utjecaj Cousteaua osjeti na svima: imao je iznimnu sposobnost da učini ono što su svi smatrali nemogućim… Mislim da smo ovim filmom i mi slijedili njegov primjer.
Jacques Cousteau (1910 – 1997) legendarni je francuski oceanograf i istraživač podmorja koji je snimio 120 dokumentarnih filmova o tajnama mora i tako dao doprinos razumijevanju podvodnog svijeta. Zajedno s Louisom Malleom snimio je film ‘Svijet tišine’ (Le monde du silence) koji je 1956. godine osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a zatim i nagradu Oscar. Cousteau je osvojio još dva Oscara i niz filmskih nagrada, ali većina ga pamti po dokumentarnom serijalu ‘Podvodni svijet Jacquesa Cousteaua’ (The Undersea World of Jacques Cousteau), koji je emitiran krajem 1960-ih. Zajedno s inženjerom Emileom Gagnanom, Cousteau je 1943. konstruirao prvi automatski spremnik sa stlačenim zrakom te je sudjelovao u kreiranju i usavršavanju druge ronilačke opreme, a za svoje je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu dobio i odlikovanje Legije časti.
Jacques Cousteau u Splitu 1977. Prije točno četrdeset godina, 13. studenog 1977. godine Jacques Cousteau je održao konferenciju za novinare u knjižnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split. Povod njegovog obraćanja medijima bio je početak ispitivanja voda oko Kornata, u Bračkom kanalu te južno od Mljeta i oko Dubrovnika, u sklopu širih ispitivanja stupnja zagađenosti Sredozemnog mora u kojem su sudjelovale sve sredozemne zemlje. U ekipi slavnog istraživača, koja se na Jadranu zadržala do 18. studenog, bila su i trojica hrvatskih znanstvenika: mr. Ivo Kačić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, mr. Adam Benović iz istog Instituta, ali iz Odjela za biologiju mora Dubrovnik i Zoran Vučak iz tadašnjeg Hidografskog instituta Split (današnji Hrvatski hidrografski institut).
http://www.imdb.com/title/tt1659619/?ref_=fn_al_tt_2
DAN NEOVISNIH KINA 7. STUDENOG
Filmska manifestacija Dan neovisnih kina, koju organizira Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom, održat će se u utorak 7. studenog u 34 hrvatska kina. Obilježavajući na ovaj način ujedno i 3. rođendan Kino mreže gledatelji širom Hrvatske moći će pogledati biografsku avanturu o životu Jacquesa Cousteaua Odisej s Lambertom Wilsonom i Audrey Tautou u glavnim ulogama.
O manifestaciji: Filmskom manifestacijom Dan neovisnih kina Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) ove je godine odlučila proslaviti svoj treći rođendan u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom te ujedno započeti novo filmsko događanje kojim će se jednom godišnje pažnja posvetiti upravo značaju, vrijednosti i ulozi neovisnih kina u Hrvatskoj. Manifestacija je jedinstveno filmsko i kulturno događanje u cijeloj Hrvatskoj namijenjeno široj javnosti svih dobnih uzrasta, s naglaskom na jačanje i razvoj neovisnih kina te pokretanje nove kulturno-umjetničke i obrazovne ponude u lokalnim sredinama diljem Hrvatske te poticanje i podrška sredinama bez kina na pokretanje filmskih programa. Trogodišnji rad i angažman svih članova Kino mreže dosad su rezultirali brojnim uspješnim projektima na području umrežavanja neovisnih kinoprikazivača, razvoja filmske pismenosti i filmske publike. Naš doprinos želimo proslaviti upravo na datum osnivanja Kino mreže te publici tako pružiti prigodan jednodnevni filmski program u revitaliziranim starim gradskim kinima – institucijama s dugom tradicijom širenja medijske kulture.
Manifestaciju organizira Kino mreža uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova i Grada Zagreba. Medijski pokrovitelj manifestacije je Journal.hr.
O Kino mreži: Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača osnovana je 7. studenog 2014. kako bi se ojačao položaj neovisnih kina unutar filmske djelatnosti te kako bi pokrenuli i razvijali filmsku kulturu u svim njezinim oblicima diljem Hrvatske. Kino mreža danas broji 39 članova i 52 kina u 39 gradova i otoka diljem Hrvatske. Neovisni kinoprikazivači obavljaju javnu funkciju koja se temelji na njihovom statusu javnih ustanova, umjetničkih organizacija ili misiji koju su si zadali. Javna funkcija obuhvaća promociju filma kao umjetničkog rada, posredovanje filmske kulture u obrazovnim programima, kritički i refleksivni pristup te servisiranje prikazivačkih potreba lokalne filmske produkcije.
Centralni događaj Dana neovisnih kina bit će u splitskoj Kinoteci Zlatna Vrata, 7.11. (utorak), s početkom u 20 sati. Riječ je o premijeri filma „Odisej“, a Split nije slučajno odabran za premijeru. Naime francuski film “Odisej” je dijelom sniman upravo na Hvaru (Hvar, Starigrad, Jelsa, uvala Jagodna, Pakleni otoci), Visu i Biševu. U jutarnjim satima 7.11. također u Splitu, održat će se i konferencija za medije u prostorijama splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Na njoj će biti govora o radu HAVC-a, samom filmu, poticajima stranim produkcijama i dosadašnjim kulturnim i gospodarskim rezultatima sustava poticaja - posebno za Split i Dalmaciju.
Popis kina u kojima se održava manifestacija:
KINO MEDITERAN BOL, CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC, KINO 30. SVIBNJA (DARUVAR), KINO SLOBODA (DUBROVNIK), KINO MEDITERAN HVAR, KINO MEDITERAN IMOTSKI, KINO IVANEC, KINO MEDITERAN JELSA, KINO MEDITERAN KOMIŽA, KINO VELEBIT (KOPRIVNICA), KINO MOSLAVINA (KUTINA), KINO MEDITERAN LASTOVO, DVORANA RELKOVIĆ (NOVA GRADIŠKA), KINO MAROF (POU NOVI MAROF), KINO NOVSKA, KINO URANIA (OSIJEK), KINO HRVATSKI DOM (PAKRAC), KINO DOM KULTURE GRADA PRELOGA, KINO VALLI (PULA), ART-KINO CROATIA (RIJEKA), KINO SAMOBOR, GRADSKO KINO SINJ, KINO DOM KULTURE KRISTALNA KOCKA VEDRINE (SISAK), KINO SLATINA, KINO KARAMAN (SPLIT), KINOTEKA ZLATNA VRATA (SPLIT), KINO MEDITERAN STARI GRAD, KINO ZELINA (SV. IVAN ZELINA), KINO GAJ (VARAŽDIN), KINO GORICA (VELIKA GORICA), KINO VODICE, KINO ZABOK, KINO EUROPA (ZAGREB), KINO KINOTEKA (ZAGREB)

7.11. DAN NEOVISNIH KINA
L'odyssée / The Odyssey, 2016. Jérôme Salle, 124 min. FR/BE
Scenarij: Laurent Turner i Jérôme Salle
Uloge: Lambert Wilson, Audrey Tautou, Pierre Niney
Ljeto je 1946. godine. Obitelj Cousteau – Jacques, njegova supruga Simone te Philippe i Jean-Michel, njihovo dvoje djece – žive u prekrasnoj kući na obali Sredozemnog mora. Po danu rone, a po noći promatraju zvijezde. Ovo je pravi raj na Zemlji. No, Jacques nije nikada zadovoljan. On živi za pustolovinu te vjeruje u moć napretka. Uz pomoć svog izuma akvalunga nabavlja plovilo Calypso i okuplja avanturiste slobodnog duha te je spreman oploviti svjetske oceane. Deset godina kasnije, nakon povratka iz internata (u kojeg su ga poslali zajedno sa Jean-Michelom) Philippe susreće oca koji se sasvim promijenio – sada je slavan te sanja megalomanske snove o izgradnji podvodnih gradova. Jacques još uvijek ne primjećuje, ali Philippe je već shvatio kako napredak i zagađenje stvaraju otpad pomorskom svijetu. Usprkos međusobnoj ljubavi i divljenju, nasilan sukob između ove dvojice strastvenih muškaraca je neizbježan. No, na najvećoj zajedničkoj pustolovini, tijekom koje će na Calypsu otići na Antarktiku, ponovno će se zbližiti – prije nego što se desi strašna nesreća.
Film je sniman u rujnu 2015. na dalmatinskim otocima i lokacijama (Hvar, Vis, Biševo, Stari Grad, Jelsa, uvala Jagodna i Pakleni otoci) ispod i iznad površine mora. "'Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam 'izgubljenim rajem': na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju.'' (Jérôme Salle, redatelj filma "Odisej")
Intervju s redateljem Jérômeom Salleom
Prije nego što ste došli na ideju o snimanju filma o ovoj temi, kakve vam je asocijacije budilo ime Cousteau?
Vraćalo me u djetinjstvo… Odrastao sam na jugu Francuske, moji su roditelji imali jedrilicu i često smo jedrili ondje gdje je Cousteau u početku ronio, oko Embieza, Porquerollesa, svih tih otoka u regiji Var. Također se sjećam da su se njegovi dokumentarci prikazivali na TV-u. Od samog su početka taj čovjek i njegovo djelo bili povezani s mojim životom…
Projekt se prilično dugo pripremao – na to ćemo se još vratiti – no kako ste došli na tu ideju?
Sve je počelo s jednim od moje djece. Kod kuće sam spominjao Cousteaua i shvatio da moj sin nema pojma o kome govorim. Nije ništa znao o Cousteauu, nikad nije čuo za njegove filmove ni za Calypso, niti da je posada nosila crvene kape! Bilo mi je to nevjerojatno jer je kapetan Cousteau za moju generaciju bio gotovo poput Isusa, jedan od najslavnijih ljudi na svijetu… Nakon što sam o tome razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da tone u zaborav kad je riječ o ljudima mlađima od 20, pa čak i onima mlađima od 30 godina. I tako sam počeo proučavati što se o njemu piše – na internetu, u knjigama. Ponovno sam pogledao dokumentarce i preplavila me strahovita nostalgija za djetinjstvom. Također sam primijetio da se osim "The Life Aquatic" Wesa Andersona nijedan film nije uhvatio u koštac s iznimnim životom ovog čovjeka… Počeo sam polako opažati detalje i ubrzo osjetio da ga obavija određeni veo tajnovitosti: vrlo se malo zapravo znalo o Jacques-Yvesu Cousteauu. U svakom je trenutku imao potpunu kontrolu nad svojim snimkama kada se snimao s posadom, ali nikad nijedan intiman detalj o sebi nije otkrio.
Pretpostavljam da je sljedeći problem bio odabir perspektive za priču koju ste željeli ispričati s obzirom na tako bogat a tajnovit život….
Apsolutno, i baš mi je bilo teško zato što sam u međuvremenu režirao dva filma, "Largo Winch" i "Zulu". Nekoliko mi je godina trebalo za scenarij kojim bih bio zadovoljan… Laurent Turner, suscenarist filma, i ja pročitali smo sve što se o Cousteauu napisalo, zatim se sastali s dvoje ljudi koji su ga poznavali jer zbog svih sivih područja koja su ga okruživala nisam uspio spoznati tko je on zapravo bio – čovjek koji je u jednome životnom vijeku proživio nekoliko života… Najprije smo morali žestoko zadrijeti u istraživačko novinarstvo i tek se nakon toga primili pisanja scenarija. Smatrao sam da je scenarij dobar – u smislu da smo dobili dobre povratne reakcije – ali svejedno sam osjećao blagu frustraciju. Pristup je bio previše klasičan, previše biografski. Mislim da mi je susret s glumcima omogućio da ga dalje razvijem. Pierre Niney, s kojim sam htio raditi, dao je podstreh mojoj ideji da se više prostora da ulozi Philippea Cousteaua, jednog od Cousteauovih sinova. U tom su se trenutku oprečne naravi Philippea i njegova oca odjednom učinile kao očit temelj priče… I tako sam napisao sasvim novu verziju scenarija i izostavio prvi dio o Cousteauovim mladim danima. Tako sam mogao ponuditi ulogu Lambertu Wilsonu, koji je srećom gotovo odmah pristao. Scenarij sam ponovno napisao gotovo u cijelosti, ali ipak sam ga uspio napisati u samo tri tjedna. Zahvaljujući novoj perspektivi, najedanput sam stekao vrlo jasnu ideju o priči koju želim ispričati. Međutim, moram naglasiti da je to bilo moguće jedino zahvaljujući napornome radu koji smo Laurent i ja godinama ulagali! Radio sam već dugo kao scenarist i predobro sam znao kako lako autori ranih verzija padnu u zaborav iako je to zasigurno najteži dio posla. Uživao sam u radu s Laurentom, ali mislim da mi je za ponovno pisanje bilo potrebno da mu se sam posvetim.
Dva su, međutim, aspekta Cousteauova života zbog kojega sigurno niste lako odlučili upustiti se u snimanje filma: njegova obitelj i njegovo nasljeđe…
Što se ovoga prvog tiče, istina je da je Jean-Michel Cousteau još živ, baš kao i Philippeova djeca. Sa svima sam se susreo još u povojima projekta i jasno im dao do znanja što želim napraviti i kako to mislim učiniti. Rekao sam im i da to neće biti dokumentarac, već igrani film, kinematografski uradak namijenjen zabavi. Obitelj Cousteau, a čak i oni koji su s njime radili, stoga ne trebaju očekivati hagiografiju. Rekao sam im: ”Ne zaboravite da ovaj film nije primarno namijenjen vama, već gledateljima koji nisu dobro upoznati s temom”… Cousteauov status ikone nije me previše zabrinjavao: to nije tema filma iako smo dakako pokazali njegovu svjetsku slavu i njegov utjecaj na zaštitu okoliša potkraj života…
Istina je da je ”Odiseja” ponajprije portret čovjeka, koji prikazuje njegove sumnje, mane, slabosti, oprečnosti…
Da, i to me se najviše dojmilo kad sam razgovarao s ljudima koji ga nikada nisu upoznali: kako se njihov dojam o njemu može u potpunosti razlikovati. Postoje oni koji ga vole i koji su zadivljeni njime, a ima i onih koji ga katkada mrze, a često i ne znaju ništa o njemu. Neki ga zamjenjuju s bratom Pierre-Antoineom Cousteauom. Jacques-Yves dobitnik je Legije časti zbog rada u Pokretu otpora iako je u svojoj srži, kao i Giono, rat smatrao apsurdnošću koja ga gotovo i nije zanimala. Drugi su ga, poput Gérarda Mordillata, okrivljavali za ubijanje kitova i za nepoštovanje prema prirodi u ranoj fazi karijere. Međutim, to je upravo ono što je zanimljivo u vezi s Cousteauom: evolucija njegova odnosa prema prirodi. Riječ je o čovjeku koji je u pogledu čovjekova odnosa s prirodom savršeno utjelovio dvadeseto stoljeće. Četrdesetih je godina bez ikakvih ograničenja lovio pod vodom, zahvaljujući regulatoru ronjenja Aqua-Lung koji je izumio zajedno s Emileom Gagnanom, inženjerom iz tvrtke Air Liquide. Pedesetih je potom radio s naftnim kompanijama i skupljao uzorke za odabir lokacija za buduće bušotine! No sve treba vratiti u kontekst. U to se doba čovjek smatrao svemoćnim, a prirodu je trebalo ukrotiti i njezine resurse crpjeti bez razmišljanja. Nitko tada nije mislio da će planet biti ugrožen. Cousteau je kasnije među prvima postao svjestan te opasnosti te je postao jedan od prvih ekologa. Međutim, nikad nije pokušao prikriti stare greške i to mu uistinu ide u prilog! Naprimjer, mnogi su htjeli da uredi novu verziju ”Tihog svijeta” kako bi se izrezale šokantne scene masakra kitova. On je to odbio smatrajući da film treba ostati takav kakav jest, da treba dokazati užase koje je čovjek u to vrijeme činio – uključujući njega samog.
Osjećate li kakvu privrženost prema njemu?
Da, naravno… No više od svega, baš kao i svi koji su s njime radili, prema Cousteau osjećam divljenje. Riječ je o čovjeku koji je proživio mnoštvo različitih života, koji je prevladao nezamislive prepreke, koji je u mnogo prilika pokazao istinsku tjelesnu odvažnost. Izrazito kreativan čovjek, a ujedno i sjajan umjetnički direktor koji je znao kako ispričati priču te bio dovoljno talentiran da za svoju posadu odabere crvene kape i crna odijela sa žutim prugama… Njegovi su ljudi bili skloni prema njegovoj supruzi Simone, takozvanoj šefici Calypsa, ali svojem su se kapetanu divili…
Za projekt ovakvog opsega, koji se snimao u mnogim dijelovima svijeta, potreban je priličan budžet. Kako je izgledala potraga za financiranjem?
Bio je to pravi pakao! Od svih filmova koje sam snimio, ovaj mi je bilo najteže financirati… Za francuski je film, dakako, riječ o ogromnom budžetu, no filmu uvijek treba više! Moram istaknuti da je ”Odiseja” rezultat svačijeg ulaganja, a pritom mislim na sve koji su financijski sudjelovali u filmu: ponajprije glumaca, ali i producenata, i naravno mojega. Svi smo htjeli da se ovaj film ostvari. Na kraju smo se šalili da to radimo radi planeta! I nitko to nije radio zbog novca. Štoviše, na kraju nismo imali novca da snimimo neke podvodne scene koje su nam bile potrebne, uključujući jednu s kitom. Mojih je četvero producenata, Nathalie Gastaldo Godeau, Marc Missonnier, Philippe Godeau i Olivier Delbosc, imalo razumijevanja za to i podržali su me iako su se upustili u pravi financijski rizik. Zahvaljujem im na tome, to se ne događa često.
Mislite li da će zahvaljujući ovom filmu Cousteau postati poznat u cijelom svijetu?
Cousteau je već poznat u cijelom svijetu! I to već odavno! Ne treba njemu ovaj film. Stvar je u tome da mladi ne znaju toliko o njemu koliko znaju njihovi roditelji i bake i djedovi pa će ga nova generacija imati priliku otkriti. I to je sjajno! Ne samo u Francuskoj jer mislim da je film prodan u mnogim drugim zemljama.
Snimali ste u brojnim zemljama: Hrvatskoj, Južnoj Africi, Antarktici i na Bahamima… Kako ste odabrali ta prirodna područja da se uklope u Cousteauov stvarni život?
Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam ”izgubljenim rajem”: na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju. ”Zulu” sam snimao u Južnoj Africi i naišao sam na jedan brod, koji nije bio vjerna replika Calypsa, ali je bio iste vrste i iz istog razdoblja. To mi je bio dovoljan razlog za odlazak onamo, a pomogla je i činjenica da je ta zemlja fantastična za filmaše jer postoje različiti krajolici te tamo rade vrlo stručni tehničari. Što se Antarktika tiče, imao sam snažnu volju otići onamo, ponajprije zbog umjetničkih razloga jer se ondje odvila Cousteauova konačna bitka, gdje je 1998. uspio postići da svjetski čelnici potpišu moratorij na industrijsko crpljenje resursa u toj regiji do 2048.
Uspiju li redatelji uživati u trenutku sreće što snimaju na takvim mjestima barem iz vizualne perspektive?
Naravno: već je i mogućnost da snimimo ovaj film bila nevjerojatna sreća! Štoviše, svi smo se na kraju osjećali pomalo depresivno… ”Odiseja” je bila takva avantura, u svakom smislu te riječi, i iz nje smo izašli drukčiji, i kao ljudi i kao umjetnici. Šanse da ćemo takvu avanturu ponovno iskusiti iznimno su male. Što se Antarktika tiče, tamo smo putovali na kraju snimanja i sve sam upozorio na to da će nas biti 12 uz liječnika i pilota i da ćemo živjeti u vrlo teškim uvjetima. Glumci i tehničar dijelili su kućice od 5 četvornih metara, po dvoje u svakoj kućici… I bili smo neprestano zajedno! Bilo je znatno drukčije od uobičajenih uvjeta snimanja, no taj je dio svijeta tako iznimno lijep da nas je vratio osnovama na neobjašnjiv način! Osim jednoga dana kad nas je zadesila strašna oluja i vjetar koji je puhao 140 km/h, svi smo uživali u svakoj minuti putovanja.
U filmu postoje i neke predivne scene poput baleta morskih pasa…
Da, to su posve jedinstveni trenuci, ludi… Sjećam se kako smo jedne večeri na Antarktiku proveli noć u zaljevu zvanom Paradise Harbour. Vjetar je napokon jenjao, a more se sasvim umirilo zbog iznimno niskih temperatura. Bilo je jedan poslije ponoći, a sunce koje u to doba na tim geografskim širinama nikad ne zalazi nalazilo se nisko na horizontu. Svjetlost je bila čarobna. Nismo mogli prestati snimati, čak i nakon što smo bez prestanka snimali 16-17 sati! Bio je to jedinstven prizor nevjerojatne ljepote, štoviše prilično neopisiv, a mi smo ga pokušali uloviti kamerom… To je jedna od posljednjih divljina na Zemlji, a mi smo samo bili u prolazu: bio je to iznimno snažan trenutak. Spomenuli ste morske pse, a to je također bilo jednako dojmljivo! Kad se nađete oči u oči s tigrastim morskim psom od četiri i pol metra, uhvati vas isti ludi, zadivljujući osjećaj!
Govorit ćemo sad o vašim glumcima, počevši od kapetan Cousteaua, to jest Lamberta Wilsona…
Jako volim raditi s Lambertom i mislim da ćemo ubrzo opet zajedno raditi. Kao glumac ima sve kvalitete koje cijenim kod Anglosaksonaca: mješavinu talenta, skromnosti i poštovanja prema timu. Riječ je o čovjeku iznimne moralne inteligencije i izrazite velikodušnosti… Cousteau je bio težak lik, ali Lambert je toliko drag da sam ga mogao navesti na vrlo grube scene, a da njegov lik ne postane omražen! Odiše dobrotom… Vrlo sam sretan što sam ga upoznao i znam da je idealan odabir za lik Cousteaua…
I proživio je iznimnu tjelesnu preobrazbu kako bi izgledao kao Cousteau…
Stalno sam promatrao kako pati tijekom snimanja: nije jeo ni pio gotovo ništa, držao se drakonske dijete i sveo se na kost i kožu… Lambert je cijelo vrijeme gladovao, no to je bila cijena da postane Cousteau. Moram istaknuti da na početku nije tipom tijela odgovarao Cousteau: upravo je njegova mršavost i krhkost ta koja je stvorila iluziju.
Jedan će lik u filmu šira javnost tek sada upoznati kako treba: Simone, prvu suprugu Jacques-Yvesa Cousteaua, istinsku dušu Calypsa. Audrey Tatou sjajno tumači njezin lik…
Lik Simone ključan je za priču i mislim da je Audrey, krasna, inteligentna glumica, to odmah shvatila. Kad smo se upoznali, rekla mi je da se osjeća bliskom Simone, a stvarno imaju mnogo toga zajedničkog. Obje su istinske Francuskinje: neovisne, pomalo buntovne i bez ikakvih zadrški mogu sjediti za ogromnim stolom s desetkom muškaraca! Audrey također voli more – pravi je morski vuk. Promatrao sam je tijekom oluje na Antarktiku: vjetar je bio jači od 80 čvorova, a ona nije ni trepnula, bila je posve mirna. Od početka imam dojam da je uloga Simone za nju samorazumljiva. Usto, Audrey me zadivila tehnikom i emocijama koje je uspjela prenijeti posve vjerno, nakon samo nekoliko pokušaja, i upravljati njima a da ni u jednom trenutku ne naslutimo tehniku u pozadini.
Film govori i o dva Cousteauova sina. Pierre Niney je u ulozi Philippea, važnog lika na kojeg se priča na kraju usredotočuje.
Upoznao sam Pierrea prije nego što se "Yves Saint Laurent" počeo prikazivati nakon što sam ga vidio u filmu "Comme des frères" Huga Gelina. Ponudio sam mu ulogu Philippea, koja je u to vrijeme bila znatno manja, i on je pristao… Pierre je uz projekt vezan od početka, kada smo za ulogu Cousteaua razmatrali Adriena Brodyja, a zatim i Romaina Durisa. Bio je vrlo vjeran projektu unatoč svim poteškoćama! Štoviše, kad smo zajedno snimali zadnji dio, na palubi broda koji nas je vozio prema Antarktiku, zagrlili smo se. Toliko smo dugo razgovarali o ”Odiseji”, naročito o tom putovanju na Antarktiku na kraju snimanja, i eto nas, konačno smo uspjeli! Pierre je divan glumac koji ima važnu značaju: istinski osjećaj za narativnost. Mislim da će ga znati iskoristiti kad se počne baviti režijom, a sigurno jednog dana hoće… To je dar koji ima već kao glumac te razumije određene scene bez potrebnog naglašavanja replika; zna gledatelju dopustiti da protumači priču ili emociju koju njegov lik u tom trenutku osjeća. Ima tu vještinu, tu zrelost unatoč mladosti. Iako, već mu je 27, nije ni on više tako mlad!
Cousteauov je drugi sin Jean-Michel. Manja uloga, ali ključna za kraj filma, a nju ste prepustili Benjaminu Lavernheu...
Benjamina sam otkrio u filmu "Radiostars" i oduševio se i otad ga pratim. Kad smo tražili glumca za ulogu Jean-Michela, sjetio sam se njega i bio sam sretan što je pristao jer nije riječ o većoj ulozi, međutim ona je ključna za priču. Svidjelo mi se što će glumiti nasuprot Pierrea: radili su zajedno u Comédie-Française, zamjenjivali jedan drugoga u ”Talijanskome slamnatom šaširu”. U stvarnom su životu uistinu bliski poput braće.
To su ta četiri glavna lika, a uz njih ste uspjeli izgraditi posadu s izrazito uvjerljivim licima i tjelesnim pojavama…
U prvom dijelu filma vidimo "Les Mousquemers", trojac koji čine Jacques- Yves Cousteau, Philippe Tailliez i Frédéric Dumas, koji su prve filmove pod vodom snimili početkom četrdesetih. U filmu ih glume Laurent Lucas i Olivier Galfione: trebaju mi dobri glumci, naravno, ali trebaju mi i muškarci koji u odijelima izgledaju poput pravih ronilaca! Laurent i Olivier također su naporno radili na tjelesnoj spremi kako bi to postigli… Za posadu Calypsa uglavnom sam angažirao južnoafričke glumce koji žive u Cape Townu, ali su čuli za Cousteaua i bili su vrlo motivirani da se pridruže avanturi. Dao sam im gomile stranica priča i fotografija broda i muškaraca koji su na njemu plovili. Svaki od njih imao je opis svojeg lika i uloge na brodu – čak i oni koji nisu imali dijaloge. Rekao bih da se na ekranu vidi kako se posada mijenja i kako svi točno znaju što rade… Rad mornara stanje je uma, način života.
Jeste li u kontaktu s obitelji Cousteau?
Jesam, naravno. Sa svima sam u nekom trenutku kontaktirao. Jan, Philippeova udovica, posjetila je set. Upoznao sam je prije tri-četiri godine u Washingtonu, gdje živi. Bili smo na ručku, govorila mi je o svojem životu i o suprugu koji je umro dok je bila trudna s drugim djetetom… Dok sam je slušao kako govori i vidio kako plače gotovo 40 godina nakon suprugove smrti, shvatio sam da je priča o njezinu životu i ljubavi toliko lijepa da Philippeova uloga mora imati veću prisutnost u filmu… Philippe Cousteau imao je značajke pravog filmskog heroja, a takav je bio i njegov tragični kraj. Kad vidim koliko osoba s prezimenom Cousteau imam u svojem imeniku, rekao bih da ih je više nego moje obitelji!
Spomenuli ste Calypso: posvetimo se malo više tom brodu koji je središnji dio filma i nije samo dio scenografije. Zapravo je punopravni lik…
Snimanje na brodu je pravi pakao! Sve je komplicirano. Englezi lijepo kažu (a ja ću se složiti jer imam i ja brodić): kad si vlasnik broda, doživiš dva lijepa dana – dan kad ga kupiš i dan kad ga prodaš. Ali unatoč svemu, obožavam taj brod koji sam spazio još prije nekoliko godina. Moj produkcijski dizajner Laurent Ott napravio je sjajan posao, baš kao i kamerman Matias Boucard, s kojim sam prvi put radio i kojemu je to bio tek drugi film… Mislim da je odabir ekipe vrlo važan za redatelja. Nastojim biti vjeran i ne bih ovu zahtjevnu avanturu preživio bez raznih glavnih tehničara, a s većinom radim već godinama i prate me diljem svijeta. Montažer Stan Collet, moja prva pomoćnica Carine Sarfati, koja je sa mnom bila već na prvom filmu, “Anthonyju Zimmeru”. I naravno, Laurent Ott i Matias Boucard – novi u ekipi.
Jeste li tim brodom plovili na Antarktik?
Ne, zato što drvenim brodovima ne možete ploviti jer ne bi izdržali pritisak leda. To je zapravo gotovo ubilo Cousteaua i njegovu posadu na Calypsu jer nije bio prilagođen ekstremnim uvjetima Antarktika. Nisam ja odvažan kao Cousteau! Plovili smo brodom koji je dobio tehničko odobrenje, ali je bio i ekološki prihvatljiv, što je bitno za dobivanje dozvole za plovidbu na Antarktiku, koji je upravo zahvaljujući Cousteauu velika zaštićena zona! Svi su snimci Calypsa digitalno dodani naknadno, a nažalost ćemo tako morati postupiti i s ribama u Mediteranu jer su neke vrste u proteklih 70 nestale ili postale iznimno rijetke.
Recimo nešto i o glazbi. Ponovno ste surađivali s Alexandreom Desplatom na jednostavnoj, ali čarobnoj glazbi…
Smatram – a to sam mu i rekao – da je ovo najljepša glazba koju je za mene napisao. Kad vam skladatelj da takvu glazbu, to je dar… Alexandre je sjeo za klavir, pregledao scene iz filma i otkrio note pred mojim očima. Vrlo dirljivo. Shvatio je što želim u pogledu ozračja i emocija. Na kraju studijskog snimanja, ukrao sam mu notne zapise i dao ih djeci, koja sviraju klavir, da to nauče! Međutim, nisu oni još tako vješti…
Eto vas na kraju tog dugog putovanja na kojem ste kapetana Cousteaua godinama pratili. Kako će se kretati vaša ”Odiseja”?
Najsretniji sam kad vidim da je film dotaknuo sve koji su ga dosad imali prilike vidjeti na jedna način kao i mene. Sjećam se trenutka kad sam dovršio konačni nacrt scenarija, koji sam u dahu napisao u tri tjedna. Radio sam neprestano i jednostavno sam počeo plakati… U takvom sam stanju bio pišući zadnje stranice. Nadam se da će gledatelji osjetiti tu emociju jer je ”Odiseja” film o vrlo jednostavnim temama koje su za većinu nas ključne – odnos s prirodom koja nas okružuje ili složeni obiteljski odnosi koje život katkada naruši. Ovo me iskustvo promijenilo i kao čovjeka. Već sam bio osjetljiv na pitanja ekologije, ali sad sam još više. Bioraznolikost, globalno zatopljenje… to će biti ključne teme narednih godina. O njima puno govorimo, ali malo djelujemo, premalo. I na kraju, snimanje je bilo toliko teško da mi je dalo nevjerojatnu snagu! Sigurno se utjecaj Cousteaua osjeti na svima: imao je iznimnu sposobnost da učini ono što su svi smatrali nemogućim… Mislim da smo ovim filmom i mi slijedili njegov primjer.
Jacques Cousteau (1910 – 1997) legendarni je francuski oceanograf i istraživač podmorja koji je snimio 120 dokumentarnih filmova o tajnama mora i tako dao doprinos razumijevanju podvodnog svijeta. Zajedno s Louisom Malleom snimio je film ‘Svijet tišine’ (Le monde du silence) koji je 1956. godine osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a zatim i nagradu Oscar. Cousteau je osvojio još dva Oscara i niz filmskih nagrada, ali većina ga pamti po dokumentarnom serijalu ‘Podvodni svijet Jacquesa Cousteaua’ (The Undersea World of Jacques Cousteau), koji je emitiran krajem 1960-ih. Zajedno s inženjerom Emileom Gagnanom, Cousteau je 1943. konstruirao prvi automatski spremnik sa stlačenim zrakom te je sudjelovao u kreiranju i usavršavanju druge ronilačke opreme, a za svoje je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu dobio i odlikovanje Legije časti.
Jacques Cousteau u Splitu 1977. Prije točno četrdeset godina, 13. studenog 1977. godine Jacques Cousteau je održao konferenciju za novinare u knjižnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split. Povod njegovog obraćanja medijima bio je početak ispitivanja voda oko Kornata, u Bračkom kanalu te južno od Mljeta i oko Dubrovnika, u sklopu širih ispitivanja stupnja zagađenosti Sredozemnog mora u kojem su sudjelovale sve sredozemne zemlje. U ekipi slavnog istraživača, koja se na Jadranu zadržala do 18. studenog, bila su i trojica hrvatskih znanstvenika: mr. Ivo Kačić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, mr. Adam Benović iz istog Instituta, ali iz Odjela za biologiju mora Dubrovnik i Zoran Vučak iz tadašnjeg Hidografskog instituta Split (današnji Hrvatski hidrografski institut).
http://www.imdb.com/title/tt1659619/?ref_=fn_al_tt_2
DAN NEOVISNIH KINA 7. STUDENOG
Filmska manifestacija Dan neovisnih kina, koju organizira Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom, održat će se u utorak 7. studenog u 34 hrvatska kina. Obilježavajući na ovaj način ujedno i 3. rođendan Kino mreže gledatelji širom Hrvatske moći će pogledati biografsku avanturu o životu Jacquesa Cousteaua Odisej s Lambertom Wilsonom i Audrey Tautou u glavnim ulogama.
O manifestaciji: Filmskom manifestacijom Dan neovisnih kina Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) ove je godine odlučila proslaviti svoj treći rođendan u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom te ujedno započeti novo filmsko događanje kojim će se jednom godišnje pažnja posvetiti upravo značaju, vrijednosti i ulozi neovisnih kina u Hrvatskoj. Manifestacija je jedinstveno filmsko i kulturno događanje u cijeloj Hrvatskoj namijenjeno široj javnosti svih dobnih uzrasta, s naglaskom na jačanje i razvoj neovisnih kina te pokretanje nove kulturno-umjetničke i obrazovne ponude u lokalnim sredinama diljem Hrvatske te poticanje i podrška sredinama bez kina na pokretanje filmskih programa. Trogodišnji rad i angažman svih članova Kino mreže dosad su rezultirali brojnim uspješnim projektima na području umrežavanja neovisnih kinoprikazivača, razvoja filmske pismenosti i filmske publike. Naš doprinos želimo proslaviti upravo na datum osnivanja Kino mreže te publici tako pružiti prigodan jednodnevni filmski program u revitaliziranim starim gradskim kinima – institucijama s dugom tradicijom širenja medijske kulture.
Manifestaciju organizira Kino mreža uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova i Grada Zagreba. Medijski pokrovitelj manifestacije je Journal.hr.
O Kino mreži: Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača osnovana je 7. studenog 2014. kako bi se ojačao položaj neovisnih kina unutar filmske djelatnosti te kako bi pokrenuli i razvijali filmsku kulturu u svim njezinim oblicima diljem Hrvatske. Kino mreža danas broji 39 članova i 52 kina u 39 gradova i otoka diljem Hrvatske. Neovisni kinoprikazivači obavljaju javnu funkciju koja se temelji na njihovom statusu javnih ustanova, umjetničkih organizacija ili misiji koju su si zadali. Javna funkcija obuhvaća promociju filma kao umjetničkog rada, posredovanje filmske kulture u obrazovnim programima, kritički i refleksivni pristup te servisiranje prikazivačkih potreba lokalne filmske produkcije.
Centralni događaj Dana neovisnih kina bit će u splitskoj Kinoteci Zlatna Vrata, 7.11. (utorak), s početkom u 20 sati. Riječ je o premijeri filma „Odisej“, a Split nije slučajno odabran za premijeru. Naime francuski film “Odisej” je dijelom sniman upravo na Hvaru (Hvar, Starigrad, Jelsa, uvala Jagodna, Pakleni otoci), Visu i Biševu. U jutarnjim satima 7.11. također u Splitu, održat će se i konferencija za medije u prostorijama splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Na njoj će biti govora o radu HAVC-a, samom filmu, poticajima stranim produkcijama i dosadašnjim kulturnim i gospodarskim rezultatima sustava poticaja - posebno za Split i Dalmaciju.
Popis kina u kojima se održava manifestacija:
KINO MEDITERAN BOL, CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC, KINO 30. SVIBNJA (DARUVAR), KINO SLOBODA (DUBROVNIK), KINO MEDITERAN HVAR, KINO MEDITERAN IMOTSKI, KINO IVANEC, KINO MEDITERAN JELSA, KINO MEDITERAN KOMIŽA, KINO VELEBIT (KOPRIVNICA), KINO MOSLAVINA (KUTINA), KINO MEDITERAN LASTOVO, DVORANA RELKOVIĆ (NOVA GRADIŠKA), KINO MAROF (POU NOVI MAROF), KINO NOVSKA, KINO URANIA (OSIJEK), KINO HRVATSKI DOM (PAKRAC), KINO DOM KULTURE GRADA PRELOGA, KINO VALLI (PULA), ART-KINO CROATIA (RIJEKA), KINO SAMOBOR, GRADSKO KINO SINJ, KINO DOM KULTURE KRISTALNA KOCKA VEDRINE (SISAK), KINO SLATINA, KINO KARAMAN (SPLIT), KINOTEKA ZLATNA VRATA (SPLIT), KINO MEDITERAN STARI GRAD, KINO ZELINA (SV. IVAN ZELINA), KINO GAJ (VARAŽDIN), KINO GORICA (VELIKA GORICA), KINO VODICE, KINO ZABOK, KINO EUROPA (ZAGREB), KINO KINOTEKA (ZAGREB)

SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Who Am I-Kein System ist sicher, 2014. Baran bo Odar, 102 m.
Scenarij: Jantje Friese, Baran bo Odar
Uloge: Tom Schilling, Elyas M'Barek, Wotan Wilke Möhring, Antoine Monot Jr., Hannah Herzsprung
Benjamin i Max su dva posve različita mladića, prvi je outsider a drugi karizmatičan i popularan u društvu. Ali njih veže jedan zajednički interes: hakiranje. Zajedno sa Maxovim prijateljima oni čine subverzivnu skupinu hakera koji se okupljaju pod imenom CLAY te izvode hakerske napade čisto iz zabave. Ali kad njihova skupina iznenada postane glavnom temom istrage Njemačke Tajne Službe i Europola, Benjamin i Max će se morati suočiti sa posljedicama svojih postupaka
http://www.imdb.com/title/tt3042408/?ref_=fn_al_tt_1

Bitva za Sevastopol, 2015. Sergey Mokritskiy, 110 min. UA/RU
Scenarij: Maksim Budarin, Maksim Dankevich, Egor Odesov, Sergey Mokritskiy, Leonid Korin
Uloge: Yuliya Peresild, Joan Blackham, Vitaliy Linetskiy, Nikita Tarasov, Evgeniy Tsyganov
Ratna biografska drama bavi se životnom pričom Ljudmile Pavličenko, te nam donosi detalje o tome kako se je ta mlada djevojka 1941. pridružila vojsci i postala vrsni snajperista zbog čega su ju Njemački oficiri proglasili najvećom prijetnjom i naredili da ju se smakne pod svaku cijenu. Film će se također pozabaviti činjenicom kako je upravo ona odigrala ključnu i herojsku ulogu u bitci za Sevastopol, ali i njezinim ljubavnim životom u tom opasnom okruženju...
Za razliku od mnogo mladih snajperistica Sovjetske vojske, Ukrajinka Ljudmila Pavličenko (1916 - 1974) je bila vrstan strijelac i prije regrutacije. U vrijeme izbijanja rata bila je 4. godina na Kijevskom sveučilištu. Ruska vojska poslala je oko 2000 snajperistica na front, a preživjelo ih je oko 500. Pavlichenko je imala daleko najbolji ratni rekord, sa 309 potvrđenih ubojstva, uključujuću 36 neprijateljskih snajperista/ica. I to do 1942.! Povučena je sa fronta nakon što je ranjena. Zbog rezultata i rekorda poslana je na PR turneju po Kanadi i SAD-u s ciljem skupljanja potpore za ratna ostvarenja i impresioniranje Saveznika. Ostatak rata provela je kao trenerica snajperista/ica i nije bila poslana na front. Dodijeljena joj je titula Ratnog heroja Sovjetskog Saveza. Nakon rata, završila je fakultet i postala povjesničarka te služila u Sovjetskom odboru za ratne veterane.
Zvali su je „Gospođa Smrt“, a koristila je rusku Mosin-Nagant pušku s P.E.4 optikom i prvu pravu bitku osjetila je blizu grada Odese. Tijekom tih 2 i pol mjeseca zabilježila je 187 ubojstava. Nakon što se cijela armija morala premjestiti u blizinu Sevastopola, Lyudmila je u sljedećih 8 mjeseci uspješno skinula još 257 neprijateljskih vojnika. Na kraju rata priznata su joj 309 potvrđena pogotka, s tim da su 36 bili neprijateljski snajperisti. Njen najdulji duel s jednim njemačkim snajperistom potrajao je puna tri dana. Bila su to tri dana ležanja na hladnoći bez sklopljenog oka. Kasnije je rekla da je njena pobjeda bila vrlo jednostavna - Nijemac je napravio jedan korak previše i to ga je stajalo glave.
http://www.imdb.com/title/tt4084744/?ref_=fn_al_tt_1

The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1

The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1

Voyage of Time: Life's Journey, 2016. Terrence Mallick, 90 min. US
„Voyage of Time“ jedinstveno je slavlje života na Zemlji i grandiozne povijesti svemira, koji publiku vodi na putovanje beskrajem, ali na intiman i osoban način, sve od eona iz Velikog praska, ere dinosaura pa do današnjeg svijeta u kojem živimo i izvan njegovih granica... Filmski mozaik od nevjerojatnih, inspirativnih fotografija odvest će nas u samo srce monumentalnih događaja koje još nikad nismo doživjeli - od rođenja zvijezda i galaksija do eksplozije raznolikih oblika života na Zemlji, uključujući i ljudska bića. Ova je kozmičko iskustvo, filmska himna prirodi, životu oko nas te znanstvenim otkrićima - u kojem se svi elementi spajaju u Malickov najoriginalniji film dosad.
Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog redatelja... (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
Veličanstveni dokumentarac koji će postati mjerilo za filmove koji se bave poviješću svemira (Hollywood Reporter)
Najmoćniji i vizualno najsuperiorniji film od "Odiseje u svemiru" Stanleyja Kubricka (Seattle Times)
Blagdan za oči i melem za dušu u ovim bijesnim, izazovnim vremenima (Los Angeles Times)
Poetičan prikaz evolucije Zemlje (Globe and Mail)
http://www.imdb.com/title/tt1945228/?ref_=fn_al_tt_1

7.11. DAN NEOVISNIH KINA
L'odyssée / The Odyssey, 2016. Jérôme Salle, 124 min. FR/BE
Scenarij: Laurent Turner i Jérôme Salle
Uloge: Lambert Wilson, Audrey Tautou, Pierre Niney
Ljeto je 1946. godine. Obitelj Cousteau – Jacques, njegova supruga Simone te Philippe i Jean-Michel, njihovo dvoje djece – žive u prekrasnoj kući na obali Sredozemnog mora. Po danu rone, a po noći promatraju zvijezde. Ovo je pravi raj na Zemlji. No, Jacques nije nikada zadovoljan. On živi za pustolovinu te vjeruje u moć napretka. Uz pomoć svog izuma akvalunga nabavlja plovilo Calypso i okuplja avanturiste slobodnog duha te je spreman oploviti svjetske oceane. Deset godina kasnije, nakon povratka iz internata (u kojeg su ga poslali zajedno sa Jean-Michelom) Philippe susreće oca koji se sasvim promijenio – sada je slavan te sanja megalomanske snove o izgradnji podvodnih gradova. Jacques još uvijek ne primjećuje, ali Philippe je već shvatio kako napredak i zagađenje stvaraju otpad pomorskom svijetu. Usprkos međusobnoj ljubavi i divljenju, nasilan sukob između ove dvojice strastvenih muškaraca je neizbježan. No, na najvećoj zajedničkoj pustolovini, tijekom koje će na Calypsu otići na Antarktiku, ponovno će se zbližiti – prije nego što se desi strašna nesreća.
Film je sniman u rujnu 2015. na dalmatinskim otocima i lokacijama (Hvar, Vis, Biševo, Stari Grad, Jelsa, uvala Jagodna i Pakleni otoci) ispod i iznad površine mora. "'Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam 'izgubljenim rajem': na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju.'' (Jérôme Salle, redatelj filma "Odisej")
Intervju s redateljem Jérômeom Salleom
Prije nego što ste došli na ideju o snimanju filma o ovoj temi, kakve vam je asocijacije budilo ime Cousteau?
Vraćalo me u djetinjstvo… Odrastao sam na jugu Francuske, moji su roditelji imali jedrilicu i često smo jedrili ondje gdje je Cousteau u početku ronio, oko Embieza, Porquerollesa, svih tih otoka u regiji Var. Također se sjećam da su se njegovi dokumentarci prikazivali na TV-u. Od samog su početka taj čovjek i njegovo djelo bili povezani s mojim životom…
Projekt se prilično dugo pripremao – na to ćemo se još vratiti – no kako ste došli na tu ideju?
Sve je počelo s jednim od moje djece. Kod kuće sam spominjao Cousteaua i shvatio da moj sin nema pojma o kome govorim. Nije ništa znao o Cousteauu, nikad nije čuo za njegove filmove ni za Calypso, niti da je posada nosila crvene kape! Bilo mi je to nevjerojatno jer je kapetan Cousteau za moju generaciju bio gotovo poput Isusa, jedan od najslavnijih ljudi na svijetu… Nakon što sam o tome razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da tone u zaborav kad je riječ o ljudima mlađima od 20, pa čak i onima mlađima od 30 godina. I tako sam počeo proučavati što se o njemu piše – na internetu, u knjigama. Ponovno sam pogledao dokumentarce i preplavila me strahovita nostalgija za djetinjstvom. Također sam primijetio da se osim "The Life Aquatic" Wesa Andersona nijedan film nije uhvatio u koštac s iznimnim životom ovog čovjeka… Počeo sam polako opažati detalje i ubrzo osjetio da ga obavija određeni veo tajnovitosti: vrlo se malo zapravo znalo o Jacques-Yvesu Cousteauu. U svakom je trenutku imao potpunu kontrolu nad svojim snimkama kada se snimao s posadom, ali nikad nijedan intiman detalj o sebi nije otkrio.
Pretpostavljam da je sljedeći problem bio odabir perspektive za priču koju ste željeli ispričati s obzirom na tako bogat a tajnovit život….
Apsolutno, i baš mi je bilo teško zato što sam u međuvremenu režirao dva filma, "Largo Winch" i "Zulu". Nekoliko mi je godina trebalo za scenarij kojim bih bio zadovoljan… Laurent Turner, suscenarist filma, i ja pročitali smo sve što se o Cousteauu napisalo, zatim se sastali s dvoje ljudi koji su ga poznavali jer zbog svih sivih područja koja su ga okruživala nisam uspio spoznati tko je on zapravo bio – čovjek koji je u jednome životnom vijeku proživio nekoliko života… Najprije smo morali žestoko zadrijeti u istraživačko novinarstvo i tek se nakon toga primili pisanja scenarija. Smatrao sam da je scenarij dobar – u smislu da smo dobili dobre povratne reakcije – ali svejedno sam osjećao blagu frustraciju. Pristup je bio previše klasičan, previše biografski. Mislim da mi je susret s glumcima omogućio da ga dalje razvijem. Pierre Niney, s kojim sam htio raditi, dao je podstreh mojoj ideji da se više prostora da ulozi Philippea Cousteaua, jednog od Cousteauovih sinova. U tom su se trenutku oprečne naravi Philippea i njegova oca odjednom učinile kao očit temelj priče… I tako sam napisao sasvim novu verziju scenarija i izostavio prvi dio o Cousteauovim mladim danima. Tako sam mogao ponuditi ulogu Lambertu Wilsonu, koji je srećom gotovo odmah pristao. Scenarij sam ponovno napisao gotovo u cijelosti, ali ipak sam ga uspio napisati u samo tri tjedna. Zahvaljujući novoj perspektivi, najedanput sam stekao vrlo jasnu ideju o priči koju želim ispričati. Međutim, moram naglasiti da je to bilo moguće jedino zahvaljujući napornome radu koji smo Laurent i ja godinama ulagali! Radio sam već dugo kao scenarist i predobro sam znao kako lako autori ranih verzija padnu u zaborav iako je to zasigurno najteži dio posla. Uživao sam u radu s Laurentom, ali mislim da mi je za ponovno pisanje bilo potrebno da mu se sam posvetim.
Dva su, međutim, aspekta Cousteauova života zbog kojega sigurno niste lako odlučili upustiti se u snimanje filma: njegova obitelj i njegovo nasljeđe…
Što se ovoga prvog tiče, istina je da je Jean-Michel Cousteau još živ, baš kao i Philippeova djeca. Sa svima sam se susreo još u povojima projekta i jasno im dao do znanja što želim napraviti i kako to mislim učiniti. Rekao sam im i da to neće biti dokumentarac, već igrani film, kinematografski uradak namijenjen zabavi. Obitelj Cousteau, a čak i oni koji su s njime radili, stoga ne trebaju očekivati hagiografiju. Rekao sam im: ”Ne zaboravite da ovaj film nije primarno namijenjen vama, već gledateljima koji nisu dobro upoznati s temom”… Cousteauov status ikone nije me previše zabrinjavao: to nije tema filma iako smo dakako pokazali njegovu svjetsku slavu i njegov utjecaj na zaštitu okoliša potkraj života…
Istina je da je ”Odiseja” ponajprije portret čovjeka, koji prikazuje njegove sumnje, mane, slabosti, oprečnosti…
Da, i to me se najviše dojmilo kad sam razgovarao s ljudima koji ga nikada nisu upoznali: kako se njihov dojam o njemu može u potpunosti razlikovati. Postoje oni koji ga vole i koji su zadivljeni njime, a ima i onih koji ga katkada mrze, a često i ne znaju ništa o njemu. Neki ga zamjenjuju s bratom Pierre-Antoineom Cousteauom. Jacques-Yves dobitnik je Legije časti zbog rada u Pokretu otpora iako je u svojoj srži, kao i Giono, rat smatrao apsurdnošću koja ga gotovo i nije zanimala. Drugi su ga, poput Gérarda Mordillata, okrivljavali za ubijanje kitova i za nepoštovanje prema prirodi u ranoj fazi karijere. Međutim, to je upravo ono što je zanimljivo u vezi s Cousteauom: evolucija njegova odnosa prema prirodi. Riječ je o čovjeku koji je u pogledu čovjekova odnosa s prirodom savršeno utjelovio dvadeseto stoljeće. Četrdesetih je godina bez ikakvih ograničenja lovio pod vodom, zahvaljujući regulatoru ronjenja Aqua-Lung koji je izumio zajedno s Emileom Gagnanom, inženjerom iz tvrtke Air Liquide. Pedesetih je potom radio s naftnim kompanijama i skupljao uzorke za odabir lokacija za buduće bušotine! No sve treba vratiti u kontekst. U to se doba čovjek smatrao svemoćnim, a prirodu je trebalo ukrotiti i njezine resurse crpjeti bez razmišljanja. Nitko tada nije mislio da će planet biti ugrožen. Cousteau je kasnije među prvima postao svjestan te opasnosti te je postao jedan od prvih ekologa. Međutim, nikad nije pokušao prikriti stare greške i to mu uistinu ide u prilog! Naprimjer, mnogi su htjeli da uredi novu verziju ”Tihog svijeta” kako bi se izrezale šokantne scene masakra kitova. On je to odbio smatrajući da film treba ostati takav kakav jest, da treba dokazati užase koje je čovjek u to vrijeme činio – uključujući njega samog.
Osjećate li kakvu privrženost prema njemu?
Da, naravno… No više od svega, baš kao i svi koji su s njime radili, prema Cousteau osjećam divljenje. Riječ je o čovjeku koji je proživio mnoštvo različitih života, koji je prevladao nezamislive prepreke, koji je u mnogo prilika pokazao istinsku tjelesnu odvažnost. Izrazito kreativan čovjek, a ujedno i sjajan umjetnički direktor koji je znao kako ispričati priču te bio dovoljno talentiran da za svoju posadu odabere crvene kape i crna odijela sa žutim prugama… Njegovi su ljudi bili skloni prema njegovoj supruzi Simone, takozvanoj šefici Calypsa, ali svojem su se kapetanu divili…
Za projekt ovakvog opsega, koji se snimao u mnogim dijelovima svijeta, potreban je priličan budžet. Kako je izgledala potraga za financiranjem?
Bio je to pravi pakao! Od svih filmova koje sam snimio, ovaj mi je bilo najteže financirati… Za francuski je film, dakako, riječ o ogromnom budžetu, no filmu uvijek treba više! Moram istaknuti da je ”Odiseja” rezultat svačijeg ulaganja, a pritom mislim na sve koji su financijski sudjelovali u filmu: ponajprije glumaca, ali i producenata, i naravno mojega. Svi smo htjeli da se ovaj film ostvari. Na kraju smo se šalili da to radimo radi planeta! I nitko to nije radio zbog novca. Štoviše, na kraju nismo imali novca da snimimo neke podvodne scene koje su nam bile potrebne, uključujući jednu s kitom. Mojih je četvero producenata, Nathalie Gastaldo Godeau, Marc Missonnier, Philippe Godeau i Olivier Delbosc, imalo razumijevanja za to i podržali su me iako su se upustili u pravi financijski rizik. Zahvaljujem im na tome, to se ne događa često.
Mislite li da će zahvaljujući ovom filmu Cousteau postati poznat u cijelom svijetu?
Cousteau je već poznat u cijelom svijetu! I to već odavno! Ne treba njemu ovaj film. Stvar je u tome da mladi ne znaju toliko o njemu koliko znaju njihovi roditelji i bake i djedovi pa će ga nova generacija imati priliku otkriti. I to je sjajno! Ne samo u Francuskoj jer mislim da je film prodan u mnogim drugim zemljama.
Snimali ste u brojnim zemljama: Hrvatskoj, Južnoj Africi, Antarktici i na Bahamima… Kako ste odabrali ta prirodna područja da se uklope u Cousteauov stvarni život?
Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam ”izgubljenim rajem”: na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju. ”Zulu” sam snimao u Južnoj Africi i naišao sam na jedan brod, koji nije bio vjerna replika Calypsa, ali je bio iste vrste i iz istog razdoblja. To mi je bio dovoljan razlog za odlazak onamo, a pomogla je i činjenica da je ta zemlja fantastična za filmaše jer postoje različiti krajolici te tamo rade vrlo stručni tehničari. Što se Antarktika tiče, imao sam snažnu volju otići onamo, ponajprije zbog umjetničkih razloga jer se ondje odvila Cousteauova konačna bitka, gdje je 1998. uspio postići da svjetski čelnici potpišu moratorij na industrijsko crpljenje resursa u toj regiji do 2048.
Uspiju li redatelji uživati u trenutku sreće što snimaju na takvim mjestima barem iz vizualne perspektive?
Naravno: već je i mogućnost da snimimo ovaj film bila nevjerojatna sreća! Štoviše, svi smo se na kraju osjećali pomalo depresivno… ”Odiseja” je bila takva avantura, u svakom smislu te riječi, i iz nje smo izašli drukčiji, i kao ljudi i kao umjetnici. Šanse da ćemo takvu avanturu ponovno iskusiti iznimno su male. Što se Antarktika tiče, tamo smo putovali na kraju snimanja i sve sam upozorio na to da će nas biti 12 uz liječnika i pilota i da ćemo živjeti u vrlo teškim uvjetima. Glumci i tehničar dijelili su kućice od 5 četvornih metara, po dvoje u svakoj kućici… I bili smo neprestano zajedno! Bilo je znatno drukčije od uobičajenih uvjeta snimanja, no taj je dio svijeta tako iznimno lijep da nas je vratio osnovama na neobjašnjiv način! Osim jednoga dana kad nas je zadesila strašna oluja i vjetar koji je puhao 140 km/h, svi smo uživali u svakoj minuti putovanja.
U filmu postoje i neke predivne scene poput baleta morskih pasa…
Da, to su posve jedinstveni trenuci, ludi… Sjećam se kako smo jedne večeri na Antarktiku proveli noć u zaljevu zvanom Paradise Harbour. Vjetar je napokon jenjao, a more se sasvim umirilo zbog iznimno niskih temperatura. Bilo je jedan poslije ponoći, a sunce koje u to doba na tim geografskim širinama nikad ne zalazi nalazilo se nisko na horizontu. Svjetlost je bila čarobna. Nismo mogli prestati snimati, čak i nakon što smo bez prestanka snimali 16-17 sati! Bio je to jedinstven prizor nevjerojatne ljepote, štoviše prilično neopisiv, a mi smo ga pokušali uloviti kamerom… To je jedna od posljednjih divljina na Zemlji, a mi smo samo bili u prolazu: bio je to iznimno snažan trenutak. Spomenuli ste morske pse, a to je također bilo jednako dojmljivo! Kad se nađete oči u oči s tigrastim morskim psom od četiri i pol metra, uhvati vas isti ludi, zadivljujući osjećaj!
Govorit ćemo sad o vašim glumcima, počevši od kapetan Cousteaua, to jest Lamberta Wilsona…
Jako volim raditi s Lambertom i mislim da ćemo ubrzo opet zajedno raditi. Kao glumac ima sve kvalitete koje cijenim kod Anglosaksonaca: mješavinu talenta, skromnosti i poštovanja prema timu. Riječ je o čovjeku iznimne moralne inteligencije i izrazite velikodušnosti… Cousteau je bio težak lik, ali Lambert je toliko drag da sam ga mogao navesti na vrlo grube scene, a da njegov lik ne postane omražen! Odiše dobrotom… Vrlo sam sretan što sam ga upoznao i znam da je idealan odabir za lik Cousteaua…
I proživio je iznimnu tjelesnu preobrazbu kako bi izgledao kao Cousteau…
Stalno sam promatrao kako pati tijekom snimanja: nije jeo ni pio gotovo ništa, držao se drakonske dijete i sveo se na kost i kožu… Lambert je cijelo vrijeme gladovao, no to je bila cijena da postane Cousteau. Moram istaknuti da na početku nije tipom tijela odgovarao Cousteau: upravo je njegova mršavost i krhkost ta koja je stvorila iluziju.
Jedan će lik u filmu šira javnost tek sada upoznati kako treba: Simone, prvu suprugu Jacques-Yvesa Cousteaua, istinsku dušu Calypsa. Audrey Tatou sjajno tumači njezin lik…
Lik Simone ključan je za priču i mislim da je Audrey, krasna, inteligentna glumica, to odmah shvatila. Kad smo se upoznali, rekla mi je da se osjeća bliskom Simone, a stvarno imaju mnogo toga zajedničkog. Obje su istinske Francuskinje: neovisne, pomalo buntovne i bez ikakvih zadrški mogu sjediti za ogromnim stolom s desetkom muškaraca! Audrey također voli more – pravi je morski vuk. Promatrao sam je tijekom oluje na Antarktiku: vjetar je bio jači od 80 čvorova, a ona nije ni trepnula, bila je posve mirna. Od početka imam dojam da je uloga Simone za nju samorazumljiva. Usto, Audrey me zadivila tehnikom i emocijama koje je uspjela prenijeti posve vjerno, nakon samo nekoliko pokušaja, i upravljati njima a da ni u jednom trenutku ne naslutimo tehniku u pozadini.
Film govori i o dva Cousteauova sina. Pierre Niney je u ulozi Philippea, važnog lika na kojeg se priča na kraju usredotočuje.
Upoznao sam Pierrea prije nego što se "Yves Saint Laurent" počeo prikazivati nakon što sam ga vidio u filmu "Comme des frères" Huga Gelina. Ponudio sam mu ulogu Philippea, koja je u to vrijeme bila znatno manja, i on je pristao… Pierre je uz projekt vezan od početka, kada smo za ulogu Cousteaua razmatrali Adriena Brodyja, a zatim i Romaina Durisa. Bio je vrlo vjeran projektu unatoč svim poteškoćama! Štoviše, kad smo zajedno snimali zadnji dio, na palubi broda koji nas je vozio prema Antarktiku, zagrlili smo se. Toliko smo dugo razgovarali o ”Odiseji”, naročito o tom putovanju na Antarktiku na kraju snimanja, i eto nas, konačno smo uspjeli! Pierre je divan glumac koji ima važnu značaju: istinski osjećaj za narativnost. Mislim da će ga znati iskoristiti kad se počne baviti režijom, a sigurno jednog dana hoće… To je dar koji ima već kao glumac te razumije određene scene bez potrebnog naglašavanja replika; zna gledatelju dopustiti da protumači priču ili emociju koju njegov lik u tom trenutku osjeća. Ima tu vještinu, tu zrelost unatoč mladosti. Iako, već mu je 27, nije ni on više tako mlad!
Cousteauov je drugi sin Jean-Michel. Manja uloga, ali ključna za kraj filma, a nju ste prepustili Benjaminu Lavernheu...
Benjamina sam otkrio u filmu "Radiostars" i oduševio se i otad ga pratim. Kad smo tražili glumca za ulogu Jean-Michela, sjetio sam se njega i bio sam sretan što je pristao jer nije riječ o većoj ulozi, međutim ona je ključna za priču. Svidjelo mi se što će glumiti nasuprot Pierrea: radili su zajedno u Comédie-Française, zamjenjivali jedan drugoga u ”Talijanskome slamnatom šaširu”. U stvarnom su životu uistinu bliski poput braće.
To su ta četiri glavna lika, a uz njih ste uspjeli izgraditi posadu s izrazito uvjerljivim licima i tjelesnim pojavama…
U prvom dijelu filma vidimo "Les Mousquemers", trojac koji čine Jacques- Yves Cousteau, Philippe Tailliez i Frédéric Dumas, koji su prve filmove pod vodom snimili početkom četrdesetih. U filmu ih glume Laurent Lucas i Olivier Galfione: trebaju mi dobri glumci, naravno, ali trebaju mi i muškarci koji u odijelima izgledaju poput pravih ronilaca! Laurent i Olivier također su naporno radili na tjelesnoj spremi kako bi to postigli… Za posadu Calypsa uglavnom sam angažirao južnoafričke glumce koji žive u Cape Townu, ali su čuli za Cousteaua i bili su vrlo motivirani da se pridruže avanturi. Dao sam im gomile stranica priča i fotografija broda i muškaraca koji su na njemu plovili. Svaki od njih imao je opis svojeg lika i uloge na brodu – čak i oni koji nisu imali dijaloge. Rekao bih da se na ekranu vidi kako se posada mijenja i kako svi točno znaju što rade… Rad mornara stanje je uma, način života.
Jeste li u kontaktu s obitelji Cousteau?
Jesam, naravno. Sa svima sam u nekom trenutku kontaktirao. Jan, Philippeova udovica, posjetila je set. Upoznao sam je prije tri-četiri godine u Washingtonu, gdje živi. Bili smo na ručku, govorila mi je o svojem životu i o suprugu koji je umro dok je bila trudna s drugim djetetom… Dok sam je slušao kako govori i vidio kako plače gotovo 40 godina nakon suprugove smrti, shvatio sam da je priča o njezinu životu i ljubavi toliko lijepa da Philippeova uloga mora imati veću prisutnost u filmu… Philippe Cousteau imao je značajke pravog filmskog heroja, a takav je bio i njegov tragični kraj. Kad vidim koliko osoba s prezimenom Cousteau imam u svojem imeniku, rekao bih da ih je više nego moje obitelji!
Spomenuli ste Calypso: posvetimo se malo više tom brodu koji je središnji dio filma i nije samo dio scenografije. Zapravo je punopravni lik…
Snimanje na brodu je pravi pakao! Sve je komplicirano. Englezi lijepo kažu (a ja ću se složiti jer imam i ja brodić): kad si vlasnik broda, doživiš dva lijepa dana – dan kad ga kupiš i dan kad ga prodaš. Ali unatoč svemu, obožavam taj brod koji sam spazio još prije nekoliko godina. Moj produkcijski dizajner Laurent Ott napravio je sjajan posao, baš kao i kamerman Matias Boucard, s kojim sam prvi put radio i kojemu je to bio tek drugi film… Mislim da je odabir ekipe vrlo važan za redatelja. Nastojim biti vjeran i ne bih ovu zahtjevnu avanturu preživio bez raznih glavnih tehničara, a s većinom radim već godinama i prate me diljem svijeta. Montažer Stan Collet, moja prva pomoćnica Carine Sarfati, koja je sa mnom bila već na prvom filmu, “Anthonyju Zimmeru”. I naravno, Laurent Ott i Matias Boucard – novi u ekipi.
Jeste li tim brodom plovili na Antarktik?
Ne, zato što drvenim brodovima ne možete ploviti jer ne bi izdržali pritisak leda. To je zapravo gotovo ubilo Cousteaua i njegovu posadu na Calypsu jer nije bio prilagođen ekstremnim uvjetima Antarktika. Nisam ja odvažan kao Cousteau! Plovili smo brodom koji je dobio tehničko odobrenje, ali je bio i ekološki prihvatljiv, što je bitno za dobivanje dozvole za plovidbu na Antarktiku, koji je upravo zahvaljujući Cousteauu velika zaštićena zona! Svi su snimci Calypsa digitalno dodani naknadno, a nažalost ćemo tako morati postupiti i s ribama u Mediteranu jer su neke vrste u proteklih 70 nestale ili postale iznimno rijetke.
Recimo nešto i o glazbi. Ponovno ste surađivali s Alexandreom Desplatom na jednostavnoj, ali čarobnoj glazbi…
Smatram – a to sam mu i rekao – da je ovo najljepša glazba koju je za mene napisao. Kad vam skladatelj da takvu glazbu, to je dar… Alexandre je sjeo za klavir, pregledao scene iz filma i otkrio note pred mojim očima. Vrlo dirljivo. Shvatio je što želim u pogledu ozračja i emocija. Na kraju studijskog snimanja, ukrao sam mu notne zapise i dao ih djeci, koja sviraju klavir, da to nauče! Međutim, nisu oni još tako vješti…
Eto vas na kraju tog dugog putovanja na kojem ste kapetana Cousteaua godinama pratili. Kako će se kretati vaša ”Odiseja”?
Najsretniji sam kad vidim da je film dotaknuo sve koji su ga dosad imali prilike vidjeti na jedna način kao i mene. Sjećam se trenutka kad sam dovršio konačni nacrt scenarija, koji sam u dahu napisao u tri tjedna. Radio sam neprestano i jednostavno sam počeo plakati… U takvom sam stanju bio pišući zadnje stranice. Nadam se da će gledatelji osjetiti tu emociju jer je ”Odiseja” film o vrlo jednostavnim temama koje su za većinu nas ključne – odnos s prirodom koja nas okružuje ili složeni obiteljski odnosi koje život katkada naruši. Ovo me iskustvo promijenilo i kao čovjeka. Već sam bio osjetljiv na pitanja ekologije, ali sad sam još više. Bioraznolikost, globalno zatopljenje… to će biti ključne teme narednih godina. O njima puno govorimo, ali malo djelujemo, premalo. I na kraju, snimanje je bilo toliko teško da mi je dalo nevjerojatnu snagu! Sigurno se utjecaj Cousteaua osjeti na svima: imao je iznimnu sposobnost da učini ono što su svi smatrali nemogućim… Mislim da smo ovim filmom i mi slijedili njegov primjer.
Jacques Cousteau (1910 – 1997) legendarni je francuski oceanograf i istraživač podmorja koji je snimio 120 dokumentarnih filmova o tajnama mora i tako dao doprinos razumijevanju podvodnog svijeta. Zajedno s Louisom Malleom snimio je film ‘Svijet tišine’ (Le monde du silence) koji je 1956. godine osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a zatim i nagradu Oscar. Cousteau je osvojio još dva Oscara i niz filmskih nagrada, ali većina ga pamti po dokumentarnom serijalu ‘Podvodni svijet Jacquesa Cousteaua’ (The Undersea World of Jacques Cousteau), koji je emitiran krajem 1960-ih. Zajedno s inženjerom Emileom Gagnanom, Cousteau je 1943. konstruirao prvi automatski spremnik sa stlačenim zrakom te je sudjelovao u kreiranju i usavršavanju druge ronilačke opreme, a za svoje je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu dobio i odlikovanje Legije časti.
Jacques Cousteau u Splitu 1977. Prije točno četrdeset godina, 13. studenog 1977. godine Jacques Cousteau je održao konferenciju za novinare u knjižnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split. Povod njegovog obraćanja medijima bio je početak ispitivanja voda oko Kornata, u Bračkom kanalu te južno od Mljeta i oko Dubrovnika, u sklopu širih ispitivanja stupnja zagađenosti Sredozemnog mora u kojem su sudjelovale sve sredozemne zemlje. U ekipi slavnog istraživača, koja se na Jadranu zadržala do 18. studenog, bila su i trojica hrvatskih znanstvenika: mr. Ivo Kačić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, mr. Adam Benović iz istog Instituta, ali iz Odjela za biologiju mora Dubrovnik i Zoran Vučak iz tadašnjeg Hidografskog instituta Split (današnji Hrvatski hidrografski institut).
http://www.imdb.com/title/tt1659619/?ref_=fn_al_tt_2
DAN NEOVISNIH KINA 7. STUDENOG
Filmska manifestacija Dan neovisnih kina, koju organizira Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom, održat će se u utorak 7. studenog u 34 hrvatska kina. Obilježavajući na ovaj način ujedno i 3. rođendan Kino mreže gledatelji širom Hrvatske moći će pogledati biografsku avanturu o životu Jacquesa Cousteaua Odisej s Lambertom Wilsonom i Audrey Tautou u glavnim ulogama.
O manifestaciji: Filmskom manifestacijom Dan neovisnih kina Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) ove je godine odlučila proslaviti svoj treći rođendan u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom te ujedno započeti novo filmsko događanje kojim će se jednom godišnje pažnja posvetiti upravo značaju, vrijednosti i ulozi neovisnih kina u Hrvatskoj. Manifestacija je jedinstveno filmsko i kulturno događanje u cijeloj Hrvatskoj namijenjeno široj javnosti svih dobnih uzrasta, s naglaskom na jačanje i razvoj neovisnih kina te pokretanje nove kulturno-umjetničke i obrazovne ponude u lokalnim sredinama diljem Hrvatske te poticanje i podrška sredinama bez kina na pokretanje filmskih programa. Trogodišnji rad i angažman svih članova Kino mreže dosad su rezultirali brojnim uspješnim projektima na području umrežavanja neovisnih kinoprikazivača, razvoja filmske pismenosti i filmske publike. Naš doprinos želimo proslaviti upravo na datum osnivanja Kino mreže te publici tako pružiti prigodan jednodnevni filmski program u revitaliziranim starim gradskim kinima – institucijama s dugom tradicijom širenja medijske kulture.
Manifestaciju organizira Kino mreža uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova i Grada Zagreba. Medijski pokrovitelj manifestacije je Journal.hr.
O Kino mreži: Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača osnovana je 7. studenog 2014. kako bi se ojačao položaj neovisnih kina unutar filmske djelatnosti te kako bi pokrenuli i razvijali filmsku kulturu u svim njezinim oblicima diljem Hrvatske. Kino mreža danas broji 39 članova i 52 kina u 39 gradova i otoka diljem Hrvatske. Neovisni kinoprikazivači obavljaju javnu funkciju koja se temelji na njihovom statusu javnih ustanova, umjetničkih organizacija ili misiji koju su si zadali. Javna funkcija obuhvaća promociju filma kao umjetničkog rada, posredovanje filmske kulture u obrazovnim programima, kritički i refleksivni pristup te servisiranje prikazivačkih potreba lokalne filmske produkcije.
Centralni događaj Dana neovisnih kina bit će u splitskoj Kinoteci Zlatna Vrata, 7.11. (utorak), s početkom u 20 sati. Riječ je o premijeri filma „Odisej“, a Split nije slučajno odabran za premijeru. Naime francuski film “Odisej” je dijelom sniman upravo na Hvaru (Hvar, Starigrad, Jelsa, uvala Jagodna, Pakleni otoci), Visu i Biševu. U jutarnjim satima 7.11. također u Splitu, održat će se i konferencija za medije u prostorijama splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Na njoj će biti govora o radu HAVC-a, samom filmu, poticajima stranim produkcijama i dosadašnjim kulturnim i gospodarskim rezultatima sustava poticaja - posebno za Split i Dalmaciju.
Popis kina u kojima se održava manifestacija:
KINO MEDITERAN BOL, CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC, KINO 30. SVIBNJA (DARUVAR), KINO SLOBODA (DUBROVNIK), KINO MEDITERAN HVAR, KINO MEDITERAN IMOTSKI, KINO IVANEC, KINO MEDITERAN JELSA, KINO MEDITERAN KOMIŽA, KINO VELEBIT (KOPRIVNICA), KINO MOSLAVINA (KUTINA), KINO MEDITERAN LASTOVO, DVORANA RELKOVIĆ (NOVA GRADIŠKA), KINO MAROF (POU NOVI MAROF), KINO NOVSKA, KINO URANIA (OSIJEK), KINO HRVATSKI DOM (PAKRAC), KINO DOM KULTURE GRADA PRELOGA, KINO VALLI (PULA), ART-KINO CROATIA (RIJEKA), KINO SAMOBOR, GRADSKO KINO SINJ, KINO DOM KULTURE KRISTALNA KOCKA VEDRINE (SISAK), KINO SLATINA, KINO KARAMAN (SPLIT), KINOTEKA ZLATNA VRATA (SPLIT), KINO MEDITERAN STARI GRAD, KINO ZELINA (SV. IVAN ZELINA), KINO GAJ (VARAŽDIN), KINO GORICA (VELIKA GORICA), KINO VODICE, KINO ZABOK, KINO EUROPA (ZAGREB), KINO KINOTEKA (ZAGREB)

The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1

IN MEMORIAM JAKE LA MOTTA
Raging Bull, 1980. Martin Scorsese, 129 min. US
Scenarij: Jake LaMotta, Joseph Carter, Peter Savage, Paul Schrader, Mardik Martin
Uloge: Robert De Niro, Cathy Moriarty, Joe Pesci, Frank Vincent, Nicholas Colasanto
Legendarni američki boksač Jake LaMotta (1921 - 2017), jedan od najžešćih i najboljih boraca ikada, preminuo je 19. 9. 2017. uslijed komplikacija nastalih zbog upale pluća. Tijekom profesionalne karijere LaMotta se borio u 106 mečeva, od čega je pobijedio u njih 83 (30 puta nokautom), izgubio u njih 19, a 4 meča završila su remijem. U meču protiv Francuza Marcela Cerdana 1949. postao je svjetski prvak u srednjoj kategoriji, a tu je titulu držao skoro dvije godine prije nego ga je u slavnom "Masakru na Valentinovo" porazio veliki Sugar Ray Robinson. S njim je LaMotta boksao čak šest puta i samo jednom pobijedio (Tri najteža protivnika koje sam imao bili su Sugar Ray Robinson, Sugar Ray Robinson i Sugar Ray Robinson. Borio sam se protiv Sugara toliko puta da je pravo čudo kako nisam obolio od dijabetesa). 1970. godine LaMotta je objavio memoare, prema kojima je Martin Scorsese snimio film “Raging Bull”, koji je 1981. godine nagrađen s dva Oscara, a dan danas se smatra jednim od dva najbolja filma na temu boksa (drugi je Rocky). LaMottu je odigrao Robert de Niro, koji je za tu ulogu nabacio 27 kilograma, da bi mogao odraditi ulogu LaMotte po završetku karijere. Za odrađeni posao je osvojio prvog od svoja dva Oscara. Osim toga, za odraditi boksačke scene ga je trenirao upravo LaMotta. Do kraja života je LaMotta živio u New Yorku, ženio se ukupno sedam puta te je imao dva sina i četiri kćeri. Nakon boksačke karijere je jedno vrijeme nastupao kao stand up komičar, a osim toga je glumio u 15 hollywoodskih filmova. Bio je vlasnik nekoliko barova te je do smrti ostao vjeran svom hedonističkom načinu života.
Scorseseovo remekdjelo biografska je priča o destruktivnom boksaču Jakeu LaMotti čija borba u ringu je neusporedivo lakša u odnosu na onu izvan njega. Nemogućnost da se nosi s prezahtjevnom okolinom pomiješana s impulzivnom naravi dovest će do raspada sistema u LaMottinoj glavi. Početak je to strmoglavog pada kako na profesionalnom tako i na privatnom planu.
Scorsese je sam tvrdio da nije imao pojma o boksu kada je snimao ovaj film i upravo to je razlog zašto je ovaj tako dobro ispao. Odan tek svojoj umjetničkoj viziji, a ne dvodimenzionalnoj mistifikaciji sporta prema kojem se osjeća naklonost, „Raging Bull“ stavlja naglasak na sirovo nasilje kao jedini način da muškarci pronađu svoje mjesto u društvu.
Pogledaš "Razjarenog bika" i shvatiš da je potraga završena, shvatiš da si pronašao "svoj" film za vječnost. Netko će kazat "Taksist", netko "Kum" ali sad su to već nijanse i neke sitne osobne preferencije..To je zapravo to - the best of modernog američkog filma... (cul-de-sac, www.forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0081398/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Der Staat gegen Fritz Bauer, 2015. Lars Kraume, 105 min.
Scenarij: Lars Kraume, Olivier Guez
Uloge: Burghart Klaußner, Ronald Zehrfeld, Sebastian Blomberg, Jörg Schüttauf, Lilith Stangenberg, Laura Tonke, Götz Schubert, Cornelia Gröschel, Robert Atzorn, Matthias Weidenhöfer, Rüdiger Klink, Paulus Manker, Michael Schenk
Njemačka, 1957. godina. Javni tužitelj Fritz Bauer dobiva ključne dokaze o mjestu boravka SS oficira, Adolfa Eichmana. Potpukovnik odgovoran za masovnu deportaciju Židova navodno se krije u Buenos Airesu. Bauer, koji je i sam Židov, pokušava izvesti zločince Trećeg rajha pred sud otkad se vratio iz egzila u Danskoj. Međutim, do sada ga je u tome spriječavala snažna odlučnost Njemačke da potisne svoju zlokobnu prošlost. Zbog nepovjerenja u njemački pravosudni sistem, nezadovoljan i kronično frustriran slabim rezultatima istrage i hapšenja nacističkih zločinaca, a još više ravnodušnošću stanovništva, kao i aktivnim sabotiranjem mnogih pripadnika aktuelnih vlasti, Fritz Bauer se obraća izraelskoj tajnoj službi, Mossadu, a samim tim čini izdaju. Bauer ne traži osvetu za Holokaust – on je zabrinut za budućnost Njemačke.
http://www.imdb.com/title/tt4193400/?ref_=fn_al_tt_1
Fritz Bauer (1903 – 1968) je emigrirao iz Njemačke prije rata i vratio se 1949. godine. Postao je poznat zbog suđenja na kome je rehabilitirao učesnike atentata na Hitlera 20. srpnja 1944, i upotrijebio svoj čuveni argument da nacistički režim nije bio „država prava, već država nepravde“. Proces koji je Bauer poveo protiv zločinaca holokausta bio je prvi i najveći proces te vrste pred jednim njemačkim sudom. U okviru procesa svoj iskaz je dalo više od 360 svjedoka. Oni su javnosti pružili sliku „pakla koji će uvek biti povezan sa imenom Auschwitz“ – kako se izrazio predsjednik sudskog vijeća Hans Hoffmeier. Od ukupnog broja svjedoka, njih 211 bili su bivši zatvorenici tog logora smrti. Fritz Bauer želio je da Nijemci preuzmu odgovornost za svoje postupke. „Moraš reći ne“, izjavio je jednom prilikom Bauer. Čovjek je dužan da se suprotstavi naređenju, zakonima i pretpostavljenima, da ne bi počinio zločin protiv čovječnosti. Kod organizacije suđenja za zločine u Auschwitzu, Bauer se ugledao na Nirnberške procese. Tom prilikom su se na optuženičkoj klupi našli ljudi koji su predstavljali cijeli nacionalsocijalistički sistem. U Frankfurtskom procesu, optuženi su izabrani tako da predstavljaju sistem u logoru. Ta praksa održala se do danas – na primjer u tribunalu za ratne zločine u Hagu. U Frankfurtu je na spisku optuženih bilo 22 imena. Prvi među njima je Robert Mulka, nekadašni ađutant komandanta logora Rudolfa Hessea. On je predstavljao upravu logora. Pored njega, na optuženičkoj klupi našli su se liječnici, apotekari i nadzornici. Mulka i mnogi drugi optuženi odlučuju sve poricati i šutjeti ako se postave isuviše neprijatna pitanja. Mulka je tvrdio da ništa nije znao o ubojstvima stotina tisuća ljudi. Zbog takvog ponašanja optuženih, svjedok i nekadašnji zatvorenik Jozef Glik 79. dana suđenja izjavljuje: „Moram vam reći da sam već drugog dana znao sve. Ali ne samo ja. Bio je jedan dječak, imao je 16 godina. Zvao se Andreas Rapaport. On mi je doviknuo. ‘Gospodine, znam da moram umrijeti. Kaži mojoj majci da sam do posljednjeg trenutka mislio na nju’. Molim vas, taj mališan, on je znao šta se tu dešava. A ova gospoda nisu!“ To je bio prvi put da se u njemačkoj javnosti otvoreno govori o zločinima nacista. Tokom suđenja koje je trajalo 20 mjeseci, preko 20.000 ljudi je došlo promatrati proces. Uglavnom su to bili učenici i studenti – željeli su saznati više o periodu o kome su stariji šutjeli. Fritz Bauer postao je simbol, čovjek koji p(r)otresa sistem. Proces u Frankfurtu pokazao je da odgovornost za zločine ne može da se svali samo na lidere nacističkog pokreta, već da su u njima sudjelovali ljudi koji su se slobodno kretali društvom. To je bilo ono šokantno...

The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1

CIRKUSKA SRIJEDA
Tomorrow We Disappear, 2014., Jimmy Goldblum, Adam M. Webber, 80 min. IN/US
Nagrađivani dugometražni dokumentarac o koloniji Kathputli u Indiji, posljednjem utočištu čarobnjaka, akrobata i lutkara. Na to jsu lokacij od 1970. No prije koju godinu njihova zemlja prodana je korporacijama koje njihov dom žele urbanizirati. Odbijaju preseljenje štiteći tako posljednje ostatke kulture nastale iz narodne umjetnosti i oblikovane siromaštvom...
http://www.imdb.com/title/tt2041529/?ref_=nv_sr_1

Good Time, 2017. Josh i Benny Safdie, 100 min. SAD
Scenarij: Josh Safdie i Ronald Bronstein
Uloge: Robert Pattinson, Jennifer Jason Leigh, Ben Safdie, Barkhad Abdi, Buddy Duress
Nakon loše izvedene pljačke banke koja je odvela njegovog mlađeg brata u zatvor, Constantine 'Connie' Nikas započinje uvrnutu odiseju kroz gradsko podzemlje u nevjerojatno očajničkom i opasnom pokušaju da svog brata Nicka izvuče iz zatvora. Tijekom jedne nabrijane noći, Connie će sletjeti u ludi svijet nasilja i zločina te će u utrci s vremenom pokušati spasiti i sebe i svog brata, znajući da im životi vise o koncu...
Uzbudljivi i nadrealni kriminalistički triler od strane mnogih je filmskih kritičara proglašen modernim klasikom. Joshua i Ben Safdie donose nam autentičnu i slojevitu priču o nadrealnom svijetu prožetom kriminalom i nasiljem, ali i emocijama te estetski privlačnim i humorističnim elementima... (Dunja Ivezić, www.ziher.hr)
Punokrvni filmski užitak (The New York Times)
Nitko od modernih filmaša ne može stvoriti komediju s tako intenzivnom neizvjesnošću kao braća Safdie (IndieWire)
Jedna od najimpresivnijih glumačkih izvedbi godine. Rukavica u lice svima koji su Roberta Pattinsona željeli 'spremiti u ladicu (Detroit News)
Kada vas je posljednji put neki film u prvi tren prikovao i odbijao pustiti do samog kraja? (Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt4846232/?ref_=fn_al_tt_1

Bitva za Sevastopol, 2015. Sergey Mokritskiy, 110 min. UA/RU
Scenarij: Maksim Budarin, Maksim Dankevich, Egor Odesov, Sergey Mokritskiy, Leonid Korin
Uloge: Yuliya Peresild, Joan Blackham, Vitaliy Linetskiy, Nikita Tarasov, Evgeniy Tsyganov
Ratna biografska drama bavi se životnom pričom Ljudmile Pavličenko, te nam donosi detalje o tome kako se je ta mlada djevojka 1941. pridružila vojsci i postala vrsni snajperista zbog čega su ju Njemački oficiri proglasili najvećom prijetnjom i naredili da ju se smakne pod svaku cijenu. Film će se također pozabaviti činjenicom kako je upravo ona odigrala ključnu i herojsku ulogu u bitci za Sevastopol, ali i njezinim ljubavnim životom u tom opasnom okruženju...
Za razliku od mnogo mladih snajperistica Sovjetske vojske, Ukrajinka Ljudmila Pavličenko (1916 - 1974) je bila vrstan strijelac i prije regrutacije. U vrijeme izbijanja rata bila je 4. godina na Kijevskom sveučilištu. Ruska vojska poslala je oko 2000 snajperistica na front, a preživjelo ih je oko 500. Pavlichenko je imala daleko najbolji ratni rekord, sa 309 potvrđenih ubojstva, uključujuću 36 neprijateljskih snajperista/ica. I to do 1942.! Povučena je sa fronta nakon što je ranjena. Zbog rezultata i rekorda poslana je na PR turneju po Kanadi i SAD-u s ciljem skupljanja potpore za ratna ostvarenja i impresioniranje Saveznika. Ostatak rata provela je kao trenerica snajperista/ica i nije bila poslana na front. Dodijeljena joj je titula Ratnog heroja Sovjetskog Saveza. Nakon rata, završila je fakultet i postala povjesničarka te služila u Sovjetskom odboru za ratne veterane.
Zvali su je „Gospođa Smrt“, a koristila je rusku Mosin-Nagant pušku s P.E.4 optikom i prvu pravu bitku osjetila je blizu grada Odese. Tijekom tih 2 i pol mjeseca zabilježila je 187 ubojstava. Nakon što se cijela armija morala premjestiti u blizinu Sevastopola, Lyudmila je u sljedećih 8 mjeseci uspješno skinula još 257 neprijateljskih vojnika. Na kraju rata priznata su joj 309 potvrđena pogotka, s tim da su 36 bili neprijateljski snajperisti. Njen najdulji duel s jednim njemačkim snajperistom potrajao je puna tri dana. Bila su to tri dana ležanja na hladnoći bez sklopljenog oka. Kasnije je rekla da je njena pobjeda bila vrlo jednostavna - Nijemac je napravio jedan korak previše i to ga je stajalo glave.
http://www.imdb.com/title/tt4084744/?ref_=fn_al_tt_1

Cartas da Guerra / Letters from War, 2016. Ivo Ferreira, 105 min. P
Scenarij: Ivo Ferreira i Edgar Medina prema romanu „D'este viver aqui neste papel descripto: Cartas da guerra“ Antónia Lobo Antunesa
Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira
Portugalski kandidat za Oscara ekranizacija je autobiografskog romana Antónia Lobo Antunesa. Kao osnova filma uzeta su pisma koje Antonio šalje kući, tijekom borbe za nezavisnost Angole. Antunes je liječnik koji i u takvom okruženju, daleko od onih koje voli, nalazi motivaciju u pisanju svojoj trudnoj ženi.... Osim samih emotivnih redaka, pisma su i dokaz sve apsurdosti i okrutnosti ratova...
http://www.imdb.com/title/tt4704422/?ref_=fn_al_tt_1

2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index

Bitva za Sevastopol, 2015. Sergey Mokritskiy, 110 min. UA/RU
Scenarij: Maksim Budarin, Maksim Dankevich, Egor Odesov, Sergey Mokritskiy, Leonid Korin
Uloge: Yuliya Peresild, Joan Blackham, Vitaliy Linetskiy, Nikita Tarasov, Evgeniy Tsyganov
Ratna biografska drama bavi se životnom pričom Ljudmile Pavličenko, te nam donosi detalje o tome kako se je ta mlada djevojka 1941. pridružila vojsci i postala vrsni snajperista zbog čega su ju Njemački oficiri proglasili najvećom prijetnjom i naredili da ju se smakne pod svaku cijenu. Film će se također pozabaviti činjenicom kako je upravo ona odigrala ključnu i herojsku ulogu u bitci za Sevastopol, ali i njezinim ljubavnim životom u tom opasnom okruženju...
Za razliku od mnogo mladih snajperistica Sovjetske vojske, Ukrajinka Ljudmila Pavličenko (1916 - 1974) je bila vrstan strijelac i prije regrutacije. U vrijeme izbijanja rata bila je 4. godina na Kijevskom sveučilištu. Ruska vojska poslala je oko 2000 snajperistica na front, a preživjelo ih je oko 500. Pavlichenko je imala daleko najbolji ratni rekord, sa 309 potvrđenih ubojstva, uključujuću 36 neprijateljskih snajperista/ica. I to do 1942.! Povučena je sa fronta nakon što je ranjena. Zbog rezultata i rekorda poslana je na PR turneju po Kanadi i SAD-u s ciljem skupljanja potpore za ratna ostvarenja i impresioniranje Saveznika. Ostatak rata provela je kao trenerica snajperista/ica i nije bila poslana na front. Dodijeljena joj je titula Ratnog heroja Sovjetskog Saveza. Nakon rata, završila je fakultet i postala povjesničarka te služila u Sovjetskom odboru za ratne veterane.
Zvali su je „Gospođa Smrt“, a koristila je rusku Mosin-Nagant pušku s P.E.4 optikom i prvu pravu bitku osjetila je blizu grada Odese. Tijekom tih 2 i pol mjeseca zabilježila je 187 ubojstava. Nakon što se cijela armija morala premjestiti u blizinu Sevastopola, Lyudmila je u sljedećih 8 mjeseci uspješno skinula još 257 neprijateljskih vojnika. Na kraju rata priznata su joj 309 potvrđena pogotka, s tim da su 36 bili neprijateljski snajperisti. Njen najdulji duel s jednim njemačkim snajperistom potrajao je puna tri dana. Bila su to tri dana ležanja na hladnoći bez sklopljenog oka. Kasnije je rekla da je njena pobjeda bila vrlo jednostavna - Nijemac je napravio jedan korak previše i to ga je stajalo glave.
http://www.imdb.com/title/tt4084744/?ref_=fn_al_tt_1

Cartas da Guerra / Letters from War, 2016. Ivo Ferreira, 105 min. P
Scenarij: Ivo Ferreira i Edgar Medina prema romanu „D'este viver aqui neste papel descripto: Cartas da guerra“ Antónia Lobo Antunesa
Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira
Portugalski kandidat za Oscara ekranizacija je autobiografskog romana Antónia Lobo Antunesa. Kao osnova filma uzeta su pisma koje Antonio šalje kući, tijekom borbe za nezavisnost Angole. Antunes je liječnik koji i u takvom okruženju, daleko od onih koje voli, nalazi motivaciju u pisanju svojoj trudnoj ženi.... Osim samih emotivnih redaka, pisma su i dokaz sve apsurdosti i okrutnosti ratova...
http://www.imdb.com/title/tt4704422/?ref_=fn_al_tt_1

oDOKa: JURICA PAVIČIĆ predstavlja dokumentarni film
Dubina 2, 2016. Ognjen Glavonic, 80 min. RS
Eksperimentalno-dokumentarni triler “Dubina dva” pokušava ispričati priču koja je do danas zbog statusa javne tajne ostala neispričana. Radi se o masovnoj grobnici u predgrađu Beograda koja svjedoči sedamnaest godina starim zločinima, a usprkos svom vrlo centralnom položaju, ipak ne govori ništa. Meditativnim i hipnotizirajućim slikama, ali i osobnim svjedočanstvima subjekata, redatelj Ognjen Glavonić utječe na gledateljevu mogućnost da sam sastavi priču te daje glas onima koji ga dotad nisu imali.
Film “Dubina dva” nazvan je po tajnoj operaciji srpskog MUP-a koja je za cilj imala u tajnosti prebaciti leševe kosovskih civila u Srbiju. Film je svjetsku premijeru imao na Berlinskom festivalu.
Zašto je ovaj mladi redatelj krenuo najtežim putem, zašto je odabrao temu od koje svi, pa i njegova generacija, okreću glavu? "Pa baš to je jedan od razloga, zato što sam primjetio koliko ljudi u mojoj generaciji nije ni čulo za to. Ja sam bio jedan od njih. Dosta sam kasno za to saznao. Kada se ne bave oni koji bi trebali time baviti, onda je to ostavljeno nama koji se ne bi trebali time baviti. Time se trebaju baviti institucije, a ne pojedinci. Ali, kad se oni ne bave svojim poslom, tu su pojedinci da ih podsjete“, kaže Glavonić.
Film „Dubina dva“ Ognjena Glavonića je njihov rekvijem i šamar u lice mitomanskoj naciji koja guta zvanične verzije o zavjerama svjetskih moćnika dok joj se pred nosom odvijala logistički kompleksna operacija etničkog čišćenja i asanacije terena... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Masovna grobnica u Batajnici je zapravo jedina masovna grobnica na prostoru bivše Jugoslavije koja je pronađena gotovo u centru jedne prijestolnice. Ona se i po tome izdvaja od drugih masovnih grobnica. To je još uvijek dio kampa za obuku specijalnih jedinica policije. Za javnost nepristupačna lokacija. Nema ni najmanjeg traga da je tu bila masovna grobnica. To je danas strelište, teren gdje se obučavaju pripadnici policije. Naša ideja je da to jednog dana postane muzej, memorijal, mjesto sjećanja koje će imati i edukativnu svrhu - upoznavanja sa našom poviješću, mjesto gde će mlade generacije iz svih etničkih zajednica učiti o našoj prošlosti... (Sandra Orlović, Fond za humanitarno pravo / producenti filma)
http://www.imdb.com/title/tt5354986/?ref_=fn_al_tt_1

Cartas da Guerra / Letters from War, 2016. Ivo Ferreira, 105 min. P
Scenarij: Ivo Ferreira i Edgar Medina prema romanu „D'este viver aqui neste papel descripto: Cartas da guerra“ Antónia Lobo Antunesa
Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira
Portugalski kandidat za Oscara ekranizacija je autobiografskog romana Antónia Lobo Antunesa. Kao osnova filma uzeta su pisma koje Antonio šalje kući, tijekom borbe za nezavisnost Angole. Antunes je liječnik koji i u takvom okruženju, daleko od onih koje voli, nalazi motivaciju u pisanju svojoj trudnoj ženi.... Osim samih emotivnih redaka, pisma su i dokaz sve apsurdosti i okrutnosti ratova...
http://www.imdb.com/title/tt4704422/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI TALIJANSKI FILM
In guerra per amore, 2016. Pif, 99 min.
Scenarij: Pif, Michele Astori, Marco Martani
Uloge: Pif, Miriam Leone, Andrea Di Stefano, Stella Egitto, Vincent Riotta
Ljubavna priča smještena u doba Drugog svjetskog rata u trenutku kada saveznici stižu na Siciliju. Arturo je zaljubljen u Floru, kćer vlasnika restorana koja je primorana udati se za šefa mafije. Arturo se odlučuje pridružiti savezničkim snagama i vratiti se na Siciliju iz Amerike kamo je otišao u potrazi za boljim životom. U pozadini priče, pametan je prikaz odnosa između saveznika i mafije tijekom Drugog svjetskog rata koji će odrediti sudbinu Sicilije u slijedećim godinama.
Film ima zanimljivu povijesnu premisu po kojoj kapetan američke savezničke vojske otkriva 'ugovore' između američke vlade i sicilijanske mafije, koje je sponzorirao Lucky Luciano. Taj isti eksplicitni j'accuse u završnici Pifova komada, ironično priziva i duhove prvih demokršćanskih talijanskih političara koji su profitirali od pakta između američkih vlasti i sicilijanske mafije (demokršćanska ljubav prema toj istoj mafiji je vječna, što će kasnije dokazati i notorni slučaj Andreotti)... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt5263116/?ref_=nv_sr_1

The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI TALIJANSKI FILM
L'estate adosso, 2016. Gabriele Muccino
Scenarij: Gabriele Muccino, Dale Nall
Uloge: Matilda Anna Ingrid Lutz, Brando Pacitto, Joseph Haro, Taylor Frey, Jessica Rothe
Film o odrastanju i sazrijevanju mladih ljudi. Iz rodne Italije avionom u SAD stižu Marko i Maria. Oboje su netom završili srednju školu, bezbrižno ljeto i budućnost su pred njima. On zapravo ne zna što želi u životu, a ona je uštogljena i nimalo mu se ne sviđa. Zajedno dolaze u San Francisco gdje su im domaćini Matt i Paul, istospolni partneri, a Marija se mora izboriti sa svojim predrasudama.
Film priziva ležerniju varijantu Bertoluccijevih „Sanjara“, s dvoje slučajnih teen turista, pripadnika rimske buržujske kaste, koji ulaze u živote homoseksualnoga para u tijeku njihova boravka u Friscu u potrazi za seksom i provokacijama. (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt4650414/?ref_=nm_flmg_dr_2

POBJEDNIK BERLINA
A Teströl és Lélekröl / On Body and Soul, 2017. Ildikó Enyedi, 116 min. HU
Scenarij: Ildikó Enyedi
Uloge: Morcsányi Géza, Borbély Alexandra, Schneider Zoltánm Nagy Ervin, Tenki Réka
Trostruki laureat Berlinalea, „Tijelo i duša“, mađarski je kandidat za Oscara i spektakularan povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh evropske kinematografske karte nakon 18 godina pauze. Priču o dvije osobe koji otkrivaju carstvo emocija i tjelesne požude, isprva individulano, a zatim i zajedno, ispričala je nježno i suptilnim humorom. Film o strahu koji blokira da se ljudi otvaraju drugima te koliko je to stimulirajuće kada se to konačno i napravi.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i 'jelenica' promatraju se iz daljine...
Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih promatraju se iz daljine. On je financijski direktor Endre, muškarac srednjih godina, izoliran i indiferentan, a ona nova kontrolorka kvalitete proizvoda, nježna i ledena Maria, blizu 30-ih godina, asocijalna i neprilagođena. Dok je drugi u tvornici zaobilaze u širokom luku i zasipaju šalama na njen račun, Endreu ona budi pažnju i zaokuplja misli. Vuk i vučica samotnjak sreću se svaki dan an na pauzi za ručak, za koju već pomalo zaljubljena Maria svaku večer prije spavanja smišlja scenarij kako da sjedne kraj njega...
Na svakom koraku začudan, jezivo dubok i intiman, film je vjerojatno zahtjevan za gledanje, no delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fino i precizno 'skladana' režija i impresivne, a krajnje nenametljive glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija nadvladavaju sve to i preko tijela (očiju, mozga) stižu sve do dubine duše (srca).Na klackalici dvojakosti na kojoj se svi 'ljuljamo' - između naslijeđenog i naučenog, razuma i osjećaja, prirode i društva, pojedinca i grupe, snova i stvarnosti, sna i jave – uz suptilan humor, pikavi cinizam, 'cirkus' apsurda i evokativnost koja tjera na razmišljanje – ovo je film koji nudi uznemirujuću i bockajuću kvalitetu te vizualno-poetski 'ogrtač' začudne ljepote koji nas grije i istodobno izaziva trnce, a to nema nijedan holivudski film... (VFF PRESS)
Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (Marina Richter, Internet Monitor)
Nježna, fina, prekrasno režijski 'skladana' priča o ljudskoj povezanosti, ili još prezicnije, o poteškoćama u njenom pronalaženju... (Time Out)
Morcsányi svoj lik bogati tužnim, proživljenim izrazom lica koji rezignira svoju jednoličnu rutinu, no talent Borbély zasjao je punim sjajem, i ona je istinska zvijezda ovog filma... (IndieWire)
Bogata i nesvakidašnja priča o potisnutoj seksualnosti (Hollywood Reporter)
Organska, evokativna drama, koja je nedvojbeno jedinstveno filmsko iskustvo (HeyUGuys)
Ekscentrična, isprekidana i neprilagođena ljubavna romansa koja nakon 18-godišnjeg jaza, redateljicu i scenaristicu Ildikó Enyedi vraća mađarskom igranom filmu na osebujan, izvanredan način (Variety)
Dvije glavne role odigrane subeskrajno lijepo. Uz to, film krasi čudesno bockava i uznemirujuća kvaliteta koju nećete pronaći ni u jednom holivudskom filmu (Independent)
Romantična melodrama o dualnosti nas samih – dok sanjamo, i dok smo budni. (CineVue)
http://www.imdb.com/title/tt5607714/?ref_=fn_al_tt_1

CARLO DI PALMA, BOJE ŽIVOTA
SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Acqua e zucchero: Carlo Di Palma, i colori della vita, 2016. Fariborz Kamkari, 90 min.
Dokumentarni film o životu i karijeri poznatog talijanskog direktora fotografije, Carla Di Palme. Otac mu je bio operator kamere, majka prodavala cvijeće, a on je već kao tinejdžer dobio prvi posao na filmskom setu. Radio je na setovima Viscontija, De Sice, Antonionija i brojnih drugih. S vremenom je postao direktor fotografije, a među filmovima na kojima je radio ističu se Razvod na talijanski način (1961.) Pietra Germija, Crvena pustinja (1964.), Povećanje (1966.) i Identifikacija jedne žene (1982) Antonionija, a osim u filmu Hannah i njezine sestre (1986.) bio je direktor fotografije u još nekoliko filmova Woodyja Allena.
http://www.imdb.com/title/tt5952516/?ref_=fn_al_tt_1

Voyage of Time: Life's Journey, 2016. Terrence Mallick, 90 min. US
„Voyage of Time“ jedinstveno je slavlje života na Zemlji i grandiozne povijesti svemira, koji publiku vodi na putovanje beskrajem, ali na intiman i osoban način, sve od eona iz Velikog praska, ere dinosaura pa do današnjeg svijeta u kojem živimo i izvan njegovih granica... Filmski mozaik od nevjerojatnih, inspirativnih fotografija odvest će nas u samo srce monumentalnih događaja koje još nikad nismo doživjeli - od rođenja zvijezda i galaksija do eksplozije raznolikih oblika života na Zemlji, uključujući i ljudska bića. Ova je kozmičko iskustvo, filmska himna prirodi, životu oko nas te znanstvenim otkrićima - u kojem se svi elementi spajaju u Malickov najoriginalniji film dosad.
Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog redatelja... (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
Veličanstveni dokumentarac koji će postati mjerilo za filmove koji se bave poviješću svemira (Hollywood Reporter)
Najmoćniji i vizualno najsuperiorniji film od "Odiseje u svemiru" Stanleyja Kubricka (Seattle Times)
Blagdan za oči i melem za dušu u ovim bijesnim, izazovnim vremenima (Los Angeles Times)
Poetičan prikaz evolucije Zemlje (Globe and Mail)
http://www.imdb.com/title/tt1945228/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Questione di Karma, 2017. Edoardo Maria Falcone
Scenarij: Edoardo Maria Falcone, Marco Martan
Uloge: Elio Germano, Fabio De Luigi, Daniela Virgilio, Valentina Cenni, Massimo De Lorenzo
Giacomo je bogati nasljednik obitelji industrijalaca koji se nikad nije oporavio od traume koju je doživio kao dječak. Otac se bacio kroz prozor radne sobe pred njegovim očima. S vremenom, Giacomo je odrastao, postao obrazovan, inteligentan i drag mladić, a želja za pravo upoznavanja oca sve je jača. Stoga počne vjerovati u reinkarnaciju, a splet okolnosti ga navede da povjeruje kako je spletkaroš Mario iz Rima reinkarnacija njegova oca...
http://www.imdb.com/title/tt6409994/?ref_=nv_sr_1

LIMUNOVO DRVO
2015. Branko Radakovic, 70 min. RS
Priča o kultnoj grupi ”Limunovo drvo” koju su u Beogradu 1977. godine osnovali Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović, a koja se raspala 1980. godine. Iako nisu objavili nijedan album, kroz svjedočanstva brojnih poznatih novinara i glazbenika autor daje odgovor zbog čega je ”Limunovo drvo” jedan od najvažnijih srpskih bendova, ikad.
Kad se uzme u obzir da je bila riječ o beogradskoj grupi koja nije uspjela doći do svog prvog albuma u tadašnjim uvjetima i da takoreći nije ostavila ništa značajno u tom smislu iza sebe, posebno kad je riječ o audio-vizualnoj arhivi koja se svodi na desetak snimljenih demo pjesama, jasno je da tu bilo malo materijala za dokumentarni film. No, redatelj je na tom suženom izvedbenom terenu pronašao kompenzaciju. Doveo je veliki broj sugovornika i paralelno uz Limunovo drvo gradio širu sliku o jednom vremenu, što je svakako važniji segment filma „Limunovo drvo“ koji stvari prije pojavljivanja Šarla akrobate stavlja u logično-posljedični kontinuitet gdje se razaznaje ključna uloga Limunovog drveta kao plodnog tla za razvijanje jedne nove kvalitetne generacije glazbenika i umjetnika...
(http://www.ravnododna.com/limunovo-drvo-prica-o-bendu-koji-je-morao-biti-zrtvovan/#)
http://www.imdb.com/title/tt4991264/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Il padre d'Italia, 2017. Fabio Mollo
Scenarij: Fabio Mollo, Josella Porto
Uloge: Luca Marinelli, Isabella Ragonese, Anna Ferruzzo, Mario Sgueglia, Federica De Cola
Tridesetogodišnji Paolo proživljava osobnu krizu nakon nedavna prekida s partnerom koji je odlučio zasnovati obitelj. Dane provodi radeći u prodavaonici namještaja, a noći u klubovima tražeći kratkotrajnu zabavu. Samodestruktivna pjevačica Mia njegovih je godina, ostavio ju je dečko i sada je trudna i bez doma. Nakon slučajnoga noćnog susreta u klubu Paolo joj odluči pomoći. U potrazi za djetetovim ocem odlaze na jug Italije…
http://www.imdb.com/title/tt5612576/?ref_=fn_al_tt_1

LIMUNOVO DRVO
2015. Branko Radakovic, 70 min. RS
Priča o kultnoj grupi ”Limunovo drvo” koju su u Beogradu 1977. godine osnovali Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović, a koja se raspala 1980. godine. Iako nisu objavili nijedan album, kroz svjedočanstva brojnih poznatih novinara i glazbenika autor daje odgovor zbog čega je ”Limunovo drvo” jedan od najvažnijih srpskih bendova, ikad.
Kad se uzme u obzir da je bila riječ o beogradskoj grupi koja nije uspjela doći do svog prvog albuma u tadašnjim uvjetima i da takoreći nije ostavila ništa značajno u tom smislu iza sebe, posebno kad je riječ o audio-vizualnoj arhivi koja se svodi na desetak snimljenih demo pjesama, jasno je da tu bilo malo materijala za dokumentarni film. No, redatelj je na tom suženom izvedbenom terenu pronašao kompenzaciju. Doveo je veliki broj sugovornika i paralelno uz Limunovo drvo gradio širu sliku o jednom vremenu, što je svakako važniji segment filma „Limunovo drvo“ koji stvari prije pojavljivanja Šarla akrobate stavlja u logično-posljedični kontinuitet gdje se razaznaje ključna uloga Limunovog drveta kao plodnog tla za razvijanje jedne nove kvalitetne generacije glazbenika i umjetnika...
(http://www.ravnododna.com/limunovo-drvo-prica-o-bendu-koji-je-morao-biti-zrtvovan/#)
http://www.imdb.com/title/tt4991264/?ref_=fn_al_tt_1

2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index

ANTE TOMIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 20.00 STIPE BOŽIĆ

Cartas da Guerra / Letters from War, 2016. Ivo Ferreira, 105 min. P
Scenarij: Ivo Ferreira i Edgar Medina prema romanu „D'este viver aqui neste papel descripto: Cartas da guerra“ Antónia Lobo Antunesa
Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira
Portugalski kandidat za Oscara ekranizacija je autobiografskog romana Antónia Lobo Antunesa. Kao osnova filma uzeta su pisma koje Antonio šalje kući, tijekom borbe za nezavisnost Angole. Antunes je liječnik koji i u takvom okruženju, daleko od onih koje voli, nalazi motivaciju u pisanju svojoj trudnoj ženi.... Osim samih emotivnih redaka, pisma su i dokaz sve apsurdosti i okrutnosti ratova...
http://www.imdb.com/title/tt4704422/?ref_=fn_al_tt_1

LIMUNOVO DRVO
2015. Branko Radakovic, 70 min. RS
Priča o kultnoj grupi ”Limunovo drvo” koju su u Beogradu 1977. godine osnovali Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović, a koja se raspala 1980. godine. Iako nisu objavili nijedan album, kroz svjedočanstva brojnih poznatih novinara i glazbenika autor daje odgovor zbog čega je ”Limunovo drvo” jedan od najvažnijih srpskih bendova, ikad.
Kad se uzme u obzir da je bila riječ o beogradskoj grupi koja nije uspjela doći do svog prvog albuma u tadašnjim uvjetima i da takoreći nije ostavila ništa značajno u tom smislu iza sebe, posebno kad je riječ o audio-vizualnoj arhivi koja se svodi na desetak snimljenih demo pjesama, jasno je da tu bilo malo materijala za dokumentarni film. No, redatelj je na tom suženom izvedbenom terenu pronašao kompenzaciju. Doveo je veliki broj sugovornika i paralelno uz Limunovo drvo gradio širu sliku o jednom vremenu, što je svakako važniji segment filma „Limunovo drvo“ koji stvari prije pojavljivanja Šarla akrobate stavlja u logično-posljedični kontinuitet gdje se razaznaje ključna uloga Limunovog drveta kao plodnog tla za razvijanje jedne nove kvalitetne generacije glazbenika i umjetnika...
(http://www.ravnododna.com/limunovo-drvo-prica-o-bendu-koji-je-morao-biti-zrtvovan/#)
http://www.imdb.com/title/tt4991264/?ref_=fn_al_tt_1

LIMUNOVO DRVO
2015. Branko Radakovic, 70 min. RS
Priča o kultnoj grupi ”Limunovo drvo” koju su u Beogradu 1977. godine osnovali Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović, a koja se raspala 1980. godine. Iako nisu objavili nijedan album, kroz svjedočanstva brojnih poznatih novinara i glazbenika autor daje odgovor zbog čega je ”Limunovo drvo” jedan od najvažnijih srpskih bendova, ikad.
Kad se uzme u obzir da je bila riječ o beogradskoj grupi koja nije uspjela doći do svog prvog albuma u tadašnjim uvjetima i da takoreći nije ostavila ništa značajno u tom smislu iza sebe, posebno kad je riječ o audio-vizualnoj arhivi koja se svodi na desetak snimljenih demo pjesama, jasno je da tu bilo malo materijala za dokumentarni film. No, redatelj je na tom suženom izvedbenom terenu pronašao kompenzaciju. Doveo je veliki broj sugovornika i paralelno uz Limunovo drvo gradio širu sliku o jednom vremenu, što je svakako važniji segment filma „Limunovo drvo“ koji stvari prije pojavljivanja Šarla akrobate stavlja u logično-posljedični kontinuitet gdje se razaznaje ključna uloga Limunovog drveta kao plodnog tla za razvijanje jedne nove kvalitetne generacije glazbenika i umjetnika...
(http://www.ravnododna.com/limunovo-drvo-prica-o-bendu-koji-je-morao-biti-zrtvovan/#)
http://www.imdb.com/title/tt4991264/?ref_=fn_al_tt_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1

Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1

Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1

After the Storm / Umi yori mo mada fukaku, 2016. Kore-eda Hirokazu, 117 min. JP
Scenarij: Kore-eda Hirokazu
Uloge: Hiroshi Abe, Kirin Kiki, Yuko Maki
Središnja figura filma je Ryota, nekoć nagrađivani pisac i velika nada, koji je sada razveden i radi kao privatni detektiv. Ovisnik je o kockanju i osoba koja jedva sastavlja kraj s krajem, te ne može niti plaćati alimentaciju. Nakon smrti oca Ryoto pokuša ponovno ostvariti kontakt sa svojom obitelji, starom majkom Yoshiko, bivšom suprugom Kyoko i sinom Shingoom, za kojeg bi dao sve samo da ga ne izgubi. Prilika da se zbliži s obitelji i ponovno pronađe mjesto u životu svog sina pružit će mu se tek tijekom prolaska tajfuna koji će ih natjerati da u stanu njegove majke pričekaju dok ne prođe strašno nevrijeme...
Klasična japanska obiteljska drama nježnog uvjeravanja i zapanjujuće jednostavnosti, nudi nam dobar uvid u japansku kulturu u širem smislu, bez klišeja i stereotipa...
Ako zanemarimo da je riječ o japanskom filmu, dobit ćemo bezvremensku priču o osobnim i roditeljskim obvezama, te prije svega o sposobnosti opraštanja...
http://www.imdb.com/title/tt5294966/?ref_=nv_sr_1

Lovers and the Despot, 2016. Ross Adam, Robert Cannan, 94 min. UK
Godine 1986. popularna južnokorejska glumica Choi Eun-hee i njezin bivši suprug, redatelj Shin Sang-ok, ulaze u veleposlanstvo SAD-a u Beču u potrazi za azilom. Tu počinje nevjerojatna, ali istinita priča o njihovom osmogodišnjem zatočeništvu u Sjevernoj Koreji, gdje su pod budnim okom diktatora i velikog filmofila Kim Jong-ila bili prisiljeni sudjelovati u projektu revitalizacije sjevernokorejske kinematografije. Choi je oteta 1978. tijekom posjete Hong Kongu, a Shin šest mjeseci poslije dok joj je pokušavao ući u trag. Nakon četiri godine koje je proveo u zatvoru, par je ponovno ujedinjen.
Podvrgnuti mučenju i stalnom nadzoru, njihova se romansa ponovno budi i shvaćaju da je bijeg moguć jedino kroz film. Preko audio snimaka koje je Choi potajice snimala, ostatak svijeta prvi je puta čuo glas Kim Jong-ila. Snimke razgovora s diktatorom koji nikada nije davao javne govore pružaju rijedak uvid u psihu „dragog vođe“, njegovu odvažnost, ali i nesigurnosti. Prema navodima Choi Eun-hee, Shin i ona realizirali su za Kim Jong-ila ukupno 17 dugometražnih filmova u manje od dvije i pol godine
„Jedan od najzanimljivijih slučajeva Stockholmskog sindroma u povijesti i zasigurno najstrašnija priča ikad proizašla iz svijeta kinematografije.“ - Peter Bradshaw, The Guardian
„Potajno snimljen glas Kima Jong-ila zvuči raspoloženije no što bi se očekivalo, no svejedno daje jezivu notu filmu Ljubavnici i despot, hladnom i dojmljivom dokumentarnom prikazu jedne od bizarnijih krimi-priča iz svijeta filma.“ - Justin Chang, Variety
„Ljubavnici i despot privlačan je i informativan film iz nekoliko uglova. Predivno dočaran pogled na jednu zemlju i jednu osobnu priču, dosad nepoznatu.“-Todd McCarthy, Hollywood Reporter
„Nevjerojatna analiza kako se život i u najčudnijim situacijama, vraća u neku 'novu normalu' i kako se ljudi snađu i nastave živjeti.“- Jordan Hoffman, Guardian
http://www.imdb.com/title/tt5278868/?ref_=fn_al_tt_1

VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Lovers and the Despot, 2016. Ross Adam, Robert Cannan, 94 min. UK
Godine 1986. popularna južnokorejska glumica Choi Eun-hee i njezin bivši suprug, redatelj Shin Sang-ok, ulaze u veleposlanstvo SAD-a u Beču u potrazi za azilom. Tu počinje nevjerojatna, ali istinita priča o njihovom osmogodišnjem zatočeništvu u Sjevernoj Koreji, gdje su pod budnim okom diktatora i velikog filmofila Kim Jong-ila bili prisiljeni sudjelovati u projektu revitalizacije sjevernokorejske kinematografije. Choi je oteta 1978. tijekom posjete Hong Kongu, a Shin šest mjeseci poslije dok joj je pokušavao ući u trag. Nakon četiri godine koje je proveo u zatvoru, par je ponovno ujedinjen.
Podvrgnuti mučenju i stalnom nadzoru, njihova se romansa ponovno budi i shvaćaju da je bijeg moguć jedino kroz film. Preko audio snimaka koje je Choi potajice snimala, ostatak svijeta prvi je puta čuo glas Kim Jong-ila. Snimke razgovora s diktatorom koji nikada nije davao javne govore pružaju rijedak uvid u psihu „dragog vođe“, njegovu odvažnost, ali i nesigurnosti. Prema navodima Choi Eun-hee, Shin i ona realizirali su za Kim Jong-ila ukupno 17 dugometražnih filmova u manje od dvije i pol godine
„Jedan od najzanimljivijih slučajeva Stockholmskog sindroma u povijesti i zasigurno najstrašnija priča ikad proizašla iz svijeta kinematografije.“ - Peter Bradshaw, The Guardian
„Potajno snimljen glas Kima Jong-ila zvuči raspoloženije no što bi se očekivalo, no svejedno daje jezivu notu filmu Ljubavnici i despot, hladnom i dojmljivom dokumentarnom prikazu jedne od bizarnijih krimi-priča iz svijeta filma.“ - Justin Chang, Variety
„Ljubavnici i despot privlačan je i informativan film iz nekoliko uglova. Predivno dočaran pogled na jednu zemlju i jednu osobnu priču, dosad nepoznatu.“-Todd McCarthy, Hollywood Reporter
„Nevjerojatna analiza kako se život i u najčudnijim situacijama, vraća u neku 'novu normalu' i kako se ljudi snađu i nastave živjeti.“- Jordan Hoffman, Guardian
http://www.imdb.com/title/tt5278868/?ref_=fn_al_tt_1

After the Storm / Umi yori mo mada fukaku, 2016. Kore-eda Hirokazu, 117 min. JP
Scenarij: Kore-eda Hirokazu
Uloge: Hiroshi Abe, Kirin Kiki, Yuko Maki
Središnja figura filma je Ryota, nekoć nagrađivani pisac i velika nada, koji je sada razveden i radi kao privatni detektiv. Ovisnik je o kockanju i osoba koja jedva sastavlja kraj s krajem, te ne može niti plaćati alimentaciju. Nakon smrti oca Ryoto pokuša ponovno ostvariti kontakt sa svojom obitelji, starom majkom Yoshiko, bivšom suprugom Kyoko i sinom Shingoom, za kojeg bi dao sve samo da ga ne izgubi. Prilika da se zbliži s obitelji i ponovno pronađe mjesto u životu svog sina pružit će mu se tek tijekom prolaska tajfuna koji će ih natjerati da u stanu njegove majke pričekaju dok ne prođe strašno nevrijeme...
Klasična japanska obiteljska drama nježnog uvjeravanja i zapanjujuće jednostavnosti, nudi nam dobar uvid u japansku kulturu u širem smislu, bez klišeja i stereotipa...
Ako zanemarimo da je riječ o japanskom filmu, dobit ćemo bezvremensku priču o osobnim i roditeljskim obvezama, te prije svega o sposobnosti opraštanja...
http://www.imdb.com/title/tt5294966/?ref_=nv_sr_1

Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1

oDOKa: IVICA PULJAK predstavlja dokumentarni film
Cern, 2013. Nikolaus Geyrhalter, 75 min. H/FR/A
Na granici Švicarske s Francuskom nalazi se istraživački centar, Evropski laboratorij za fiziku čestica (CERN). Središnji instrument za istraživanje je Veliki sudarivač hardona (Large Hadron Collider, LHC), tunel u obliku prstena od 27 kilometara koji znanstvenici koriste kako bi simulirali „Veliki prasak“ (Big Bang). Taj tunel je zapravo akcelerator čestica koji ubrzava čestice toliko da skoro dosegnu brzinu svjetlosti i tada ih sudara i otkriva što se dogodilo u samom početku nastanka našeg znanog svemira. U istoimenom dokumentarcu Nikolaus Geyrhalter istražuje infrastrukturu centra i prati ljude koji tamo upravljaju ovim velikim istraživačkim strojevima.
CERN najveći je istraživački laboratorij na svijetu, osnovan 1954. godine, u namjeri da iskoristi znanost u povezivanju europskih naroda i njihovon usmjeravanju prema budućnosti. U njemu je zaposleno oko 2.500 ljudi, a oko 12 000 znanstvenika iz 580 institucija koristi se njegovim kapacitetima za svoja istraživanja
http://www.imdb.com/title/tt3417526/?ref_=fn_al_tt_1
gost-predavač: Ivica Puljak
https://www.biografija.com/ivica-puljak/

VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1

Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij: Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva... Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.
Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.
KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA
BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1

The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1

Lovers and the Despot, 2016. Ross Adam, Robert Cannan, 94 min. UK
Godine 1986. popularna južnokorejska glumica Choi Eun-hee i njezin bivši suprug, redatelj Shin Sang-ok, ulaze u veleposlanstvo SAD-a u Beču u potrazi za azilom. Tu počinje nevjerojatna, ali istinita priča o njihovom osmogodišnjem zatočeništvu u Sjevernoj Koreji, gdje su pod budnim okom diktatora i velikog filmofila Kim Jong-ila bili prisiljeni sudjelovati u projektu revitalizacije sjevernokorejske kinematografije. Choi je oteta 1978. tijekom posjete Hong Kongu, a Shin šest mjeseci poslije dok joj je pokušavao ući u trag. Nakon četiri godine koje je proveo u zatvoru, par je ponovno ujedinjen.
Podvrgnuti mučenju i stalnom nadzoru, njihova se romansa ponovno budi i shvaćaju da je bijeg moguć jedino kroz film. Preko audio snimaka koje je Choi potajice snimala, ostatak svijeta prvi je puta čuo glas Kim Jong-ila. Snimke razgovora s diktatorom koji nikada nije davao javne govore pružaju rijedak uvid u psihu „dragog vođe“, njegovu odvažnost, ali i nesigurnosti. Prema navodima Choi Eun-hee, Shin i ona realizirali su za Kim Jong-ila ukupno 17 dugometražnih filmova u manje od dvije i pol godine
„Jedan od najzanimljivijih slučajeva Stockholmskog sindroma u povijesti i zasigurno najstrašnija priča ikad proizašla iz svijeta kinematografije.“ - Peter Bradshaw, The Guardian
„Potajno snimljen glas Kima Jong-ila zvuči raspoloženije no što bi se očekivalo, no svejedno daje jezivu notu filmu Ljubavnici i despot, hladnom i dojmljivom dokumentarnom prikazu jedne od bizarnijih krimi-priča iz svijeta filma.“ - Justin Chang, Variety
„Ljubavnici i despot privlačan je i informativan film iz nekoliko uglova. Predivno dočaran pogled na jednu zemlju i jednu osobnu priču, dosad nepoznatu.“-Todd McCarthy, Hollywood Reporter
„Nevjerojatna analiza kako se život i u najčudnijim situacijama, vraća u neku 'novu normalu' i kako se ljudi snađu i nastave živjeti.“- Jordan Hoffman, Guardian
http://www.imdb.com/title/tt5278868/?ref_=fn_al_tt_1

Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij: Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva... Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.
Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.
KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA
BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1

Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1

Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1

Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij: Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva... Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.
Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.
KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA
BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1

Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1

Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1

After the Storm / Umi yori mo mada fukaku, 2016. Kore-eda Hirokazu, 117 min. JP
Scenarij: Kore-eda Hirokazu
Uloge: Hiroshi Abe, Kirin Kiki, Yuko Maki
Središnja figura filma je Ryota, nekoć nagrađivani pisac i velika nada, koji je sada razveden i radi kao privatni detektiv. Ovisnik je o kockanju i osoba koja jedva sastavlja kraj s krajem, te ne može niti plaćati alimentaciju. Nakon smrti oca Ryoto pokuša ponovno ostvariti kontakt sa svojom obitelji, starom majkom Yoshiko, bivšom suprugom Kyoko i sinom Shingoom, za kojeg bi dao sve samo da ga ne izgubi. Prilika da se zbliži s obitelji i ponovno pronađe mjesto u životu svog sina pružit će mu se tek tijekom prolaska tajfuna koji će ih natjerati da u stanu njegove majke pričekaju dok ne prođe strašno nevrijeme...
Klasična japanska obiteljska drama nježnog uvjeravanja i zapanjujuće jednostavnosti, nudi nam dobar uvid u japansku kulturu u širem smislu, bez klišeja i stereotipa...
Ako zanemarimo da je riječ o japanskom filmu, dobit ćemo bezvremensku priču o osobnim i roditeljskim obvezama, te prije svega o sposobnosti opraštanja...
http://www.imdb.com/title/tt5294966/?ref_=nv_sr_1

STIPE BOŽIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 20.00 STIPE BOŽIĆ - alpinist, pisac, fotograf, filmski snimatelj i redatelj
https://stipebozic.com/hr/

Salto Mortale, 2014. Guillaume Kozakiewiez, 104 min. FR/H
Trideset i sedma Cirkuska srijeda, ciklus filmova cirkuske tematike, donosi nam francuski dokumentarni film "Salto Mortale".
Redatelj Guillaume Kozakiewiez prati svakodnevni život i izvedbenu i životnu prekretnicu poznatog francuskog virtuoza na žici Antoine Rigota kojem je nakon ozbiljne nesreće dijagnosticirana djelomična paraliza. Umjesto da ga hendikep i nemogućnost kontrole vlastitih udova natjera da napusti pozornicu, Antoine odlučuje prigrliti paralizu i učiniti sebe i nju objektom i predmetom svojih predstava. Malo po malo, njegova želja za koketiranjem i izazivanjem ravnoteže na žici se vraća...
Antoine Rigot školovao se kao klaun akrobat u nacionalnoj školi Annie Fratellini. Susret s Agathe Olivier odveo ga je na žicu. Godine 1996. osnovali su Les Colporteurs, konstruirali šator svojih snova, a nakon tri godine turneje njihove prve vlastite produkcije „Filao“ Antoine je doživio nesreću. Unatoč hendikepu, već nakon godinu dana vratio se kao glumac, glazbenik i redatelj. Na poticaj novih generacija hodača na žici, 2006. godine režira „Le fil sous la neige“ („Žica pod snijegom“), monodisciplinarnu predstavu za sedam hodača na žici. Bilo je to prvo poglavlje trilogije koja se nastavlja sa „Sur la route…“ u kojoj nastupa zajedno s finskom plesačicom na žici Sanjom Kosonen. Les Colporteurs producirali su od tada predstave "Le Bal des Intouchables", "Le Chas de Violon", "Evohe" i "Sous la toile de Jheronimus".
Film se prikazuje na francuskom jeziku s engleskim podnaslovima.
http://www.imdb.com/title/tt4223372/?ref_=nm_flmg_cin_1
Kao i svake srijede, ulaz je besplatan!
Cirkuska srijeda edukativni je filmski program splitskog suvremenog cirkuskog kolektiva ROOM 100 uz koji publika može proširiti svoja znanja o slojevitosti suvremene cirkuske umjetnosti, njenom značaju, povijesti i razvoju, ali i hraniti svoju inspiraciju ako se bave nekim oblikom umjetničkog izražavanja.
Projekt je ostvaren u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, uz tehničku podršku Festivala mediteranskog filma Split i financijsku potporu Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije.
Rad eksperimentalne izvedbene kompanije ROOM 100 podržan je od strane Zaklade Kultura nova.

Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1

Maraton kratkometražnih filmova 2017.
Program I. HRVATSKI MARATONCI 1
Gamer girl, 2016. Irena Jukić Pranjić, 9 min.
Oni samo odlaze i dolaze, 2017. Boris Poljak, 20 min.
U plavetnilo, 2017. Antoneta Alamat Kusijanović, 22 min.
Tanja, 2016. Jasna Nanut, 24 min.
Trip, 2017. Marko Meštrović, 11 min.
UKUPNO TRAJANJE: 86 min.
Program II. HRVATSKI MARATONCI 2
Siguran let, 2017. Aldo Tardozzi, 24 min.
Čistačica, 2017. Matija Vukšić, 11 min.
Blink, 2017. Jakov Labrović, 19 min.
Noćna ptica, 2017. Špela Čadež, 9 min.
Manivald, 2017. Chintis Lundgren, 13 min.
UKUPNO TRAJANJE: 76 min.

VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1

Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij: Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva... Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.
Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.
KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA
BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1

Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1

Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1

VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1

Ma vie de Courgette, 2016. Claude Barras, 70 min. FR/H
Scenarij: Céline Sciamma, Claude Barras
U ovoj priči nije riječ o povrću. Junak ove animirane pustolovine je hrabri maleni dječak zvan Tikvica. Kada tragičnim spletom događaja izgubi majku, mladi Tikvica ostaje sam na svijetu. Simpatični policajac Raymond odvodi ga u dom pun djece koja su također ostala bez roditelja. Isprva zastrašen neobičnim, ponekad i surovim mjestom, on se s vremenom nauči otvoriti te ondje pronalazi novu obitelj i iskrenu ljubav....
Animafest 2017. Nagrada publike
Oscar 2017. Nominacija za najbolji animirani film
César 2017. Nagrada za najbolji dugometražni animirani film i najbolji adaptirani scenarij
Zlatni globus 2017. Nominacija za najbolji animirani film
Evropske filmske nagrade 2016. Najbolji dugometražni animirani film
http://www.imdb.com/title/tt2321405/?ref_=nv_sr_1


NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1


Jamais contente, 2016. Emilie Deleuze, 90 min. FR
Scenarij: Émilie Deleuze, Marie Desplechin, Ivan Guyot, Laurent Guyot
Uloge: Léna Magnien, Patricia Mazuy, Philippe Duquesne, Catherine Hiegel, Alex Lutz, Nathan Melloul, Axel Auriant-Blot, Mehdi Messaoudi
Duhovita priča o 13-godišnjoj Aurori koja, neki bi rekli, vodi dosadan život. Ali Aurorin život nije nimalo jednostavan jer je svakodnevno suočena s raznim očekivanjima njene okoline: dobre ocjene u školi, popularnost, ljepota... Uz sve to Aurora je tvrdoglava, prkosna, oštra jezika i beskompromisnog stava prema životu, vršnjacima, roditeljima i prijateljima. Kada se na sve to doda novi učitelj francuskog jezika, prijetnje da će biti poslana u internat, prve ljubavi i pjevanje u bendu, Aurorin život podsjeća na humorističnu psihološku dramu.
Najboljim evropskim filmom za mlade proglašen je francuski film UVIJEK SVOJA (Jamais contente). Nagradu mlade publike (Youth Audience Award) organizira Evropska filmska akademija...
http://www.imdb.com/title/tt4741376/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

Ma vie de Courgette, 2016. Claude Barras, 70 min. FR/H
Scenarij: Céline Sciamma, Claude Barras
U ovoj priči nije riječ o povrću. Junak ove animirane pustolovine je hrabri maleni dječak zvan Tikvica. Kada tragičnim spletom događaja izgubi majku, mladi Tikvica ostaje sam na svijetu. Simpatični policajac Raymond odvodi ga u dom pun djece koja su također ostala bez roditelja. Isprva zastrašen neobičnim, ponekad i surovim mjestom, on se s vremenom nauči otvoriti te ondje pronalazi novu obitelj i iskrenu ljubav....
Animafest 2017. Nagrada publike
Oscar 2017. Nominacija za najbolji animirani film
César 2017. Nagrada za najbolji dugometražni animirani film i najbolji adaptirani scenarij
Zlatni globus 2017. Nominacija za najbolji animirani film
Evropske filmske nagrade 2016. Najbolji dugometražni animirani film
http://www.imdb.com/title/tt2321405/?ref_=nv_sr_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2


Jamais contente, 2016. Emilie Deleuze, 90 min. FR
Scenarij: Émilie Deleuze, Marie Desplechin, Ivan Guyot, Laurent Guyot
Uloge: Léna Magnien, Patricia Mazuy, Philippe Duquesne, Catherine Hiegel, Alex Lutz, Nathan Melloul, Axel Auriant-Blot, Mehdi Messaoudi
Duhovita priča o 13-godišnjoj Aurori koja, neki bi rekli, vodi dosadan život. Ali Aurorin život nije nimalo jednostavan jer je svakodnevno suočena s raznim očekivanjima njene okoline: dobre ocjene u školi, popularnost, ljepota... Uz sve to Aurora je tvrdoglava, prkosna, oštra jezika i beskompromisnog stava prema životu, vršnjacima, roditeljima i prijateljima. Kada se na sve to doda novi učitelj francuskog jezika, prijetnje da će biti poslana u internat, prve ljubavi i pjevanje u bendu, Aurorin život podsjeća na humorističnu psihološku dramu.
Najboljim evropskim filmom za mlade proglašen je francuski film UVIJEK SVOJA (Jamais contente). Nagradu mlade publike (Youth Audience Award) organizira Evropska filmska akademija...
http://www.imdb.com/title/tt4741376/?ref_=fn_al_tt_1

Rising from Ashes, 2016. T.C. Johnstone, 84 min. UK / US / ZA / RW
Dugometražni dokumentarni film koji prati istinitu i dirljivu priču o prvom ruandskom nacionalnom biciklističkom timu, što je želio ostaviti neizbrisivi trag u povijesti, kao i nastupom na Olimpijskim igrama 2012., dostojno predstaviti svoju malu, ali voljenu zemlju. Njihov borben duh i natjecanje u većinom 'bijelom sportu', rezerviranom prije svega samo za privilegirane, skupinu biciklista koju je trenirao Jonathan "Jock" Boyer, prvi Amerikanac na svjetski slavnom Tour de Franceu, postaje snažnim simbolom nade za državu koja se polako oporavlja od jednog od najrazornijih genocida (1994) u svjetskoj povijesti. Tim se sastojao od djece koja su ostavljena bez roditelja i traumatizirana genocidom prije desetak godina.
„Izvanredan dokumentarac. Ne radi se samo o biciklističkom timu; on je dokaz onoga što se događa kada se ljudska bića brinu za jedni druge. " (Daphne Howland, The Voice)
"Film je čist i ekonomičan... izbjegava melodramatiku koja i nije potrebna u priči koja već sadrži tako moćnu dramu." (Frank Schneck, The Hollywood Reporter)
http://www.imdb.com/title/tt2088883/?ref_=nv_sr_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

Rising from Ashes, 2016. T.C. Johnstone, 84 min. UK / US / ZA / RW
Dugometražni dokumentarni film koji prati istinitu i dirljivu priču o prvom ruandskom nacionalnom biciklističkom timu, što je želio ostaviti neizbrisivi trag u povijesti, kao i nastupom na Olimpijskim igrama 2012., dostojno predstaviti svoju malu, ali voljenu zemlju. Njihov borben duh i natjecanje u većinom 'bijelom sportu', rezerviranom prije svega samo za privilegirane, skupinu biciklista koju je trenirao Jonathan "Jock" Boyer, prvi Amerikanac na svjetski slavnom Tour de Franceu, postaje snažnim simbolom nade za državu koja se polako oporavlja od jednog od najrazornijih genocida (1994) u svjetskoj povijesti. Tim se sastojao od djece koja su ostavljena bez roditelja i traumatizirana genocidom prije desetak godina.
„Izvanredan dokumentarac. Ne radi se samo o biciklističkom timu; on je dokaz onoga što se događa kada se ljudska bića brinu za jedni druge. " (Daphne Howland, The Voice)
"Film je čist i ekonomičan... izbjegava melodramatiku koja i nije potrebna u priči koja već sadrži tako moćnu dramu." (Frank Schneck, The Hollywood Reporter)
http://www.imdb.com/title/tt2088883/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

Rising from Ashes, 2016. T.C. Johnstone, 84 min. UK / US / ZA / RW
Dugometražni dokumentarni film koji prati istinitu i dirljivu priču o prvom ruandskom nacionalnom biciklističkom timu, što je želio ostaviti neizbrisivi trag u povijesti, kao i nastupom na Olimpijskim igrama 2012., dostojno predstaviti svoju malu, ali voljenu zemlju. Njihov borben duh i natjecanje u većinom 'bijelom sportu', rezerviranom prije svega samo za privilegirane, skupinu biciklista koju je trenirao Jonathan "Jock" Boyer, prvi Amerikanac na svjetski slavnom Tour de Franceu, postaje snažnim simbolom nade za državu koja se polako oporavlja od jednog od najrazornijih genocida (1994) u svjetskoj povijesti. Tim se sastojao od djece koja su ostavljena bez roditelja i traumatizirana genocidom prije desetak godina.
„Izvanredan dokumentarac. Ne radi se samo o biciklističkom timu; on je dokaz onoga što se događa kada se ljudska bića brinu za jedni druge. " (Daphne Howland, The Voice)
"Film je čist i ekonomičan... izbjegava melodramatiku koja i nije potrebna u priči koja već sadrži tako moćnu dramu." (Frank Schneck, The Hollywood Reporter)
http://www.imdb.com/title/tt2088883/?ref_=nv_sr_1

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 (142) min. DK/FR/DE/S
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge:Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
„The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)
Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
30. Evropske filmske nagrade (2017.) - Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
O Beijo da Mulher Aranha / Kiss of the Spider Woman, 1985., 120 min.
Scenarij: Leonard Schraderprema romanu Manuela Puiga
Uloge: William Hurt,Raul Julia,Sonia Braga,José Lewgoy,Milton Gonçalves
U brazilskome zatvoru ćeliju dijele dvije potpuno različite osobe, transrodni sanjar Luis Molina osuđen za nemoralno ponašanje (seks s maloljetnikom) i ljevičarski aktivist Valentin Arregui koji je politički zatvorenik. Luis, krateći vrijeme, priča priču satkanu od dva filma i vlastita života. Valentin se isprva protivi spomenu filma koji je zapravo nacistička propaganda, no Luis se orijentira na romantični dio priče. Dok čuvari muče Valentina da bi izdao svoje suradnike, on i Luis postupno se zbližavaju.
http://www.imdb.com/title/tt0089424/?ref_=fn_al_tt_1
Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u São Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
O Rei da Noite, 1975., 97 min.
Scenarij: Hector Babenco (priča),Orlando Senna
Uloge: Paulo José, Marília Pêra, Vick Militello,Isadora de Farias,Cristina Pereira
Već ostarjeli Tertuliano priča svoju životnu priču. Rođen je dvadesetih prošloga stoljeća u São Paulu, a već prva ljubav prošla mu je nesretno. Aninha, djevojka koju je volio, zbog zdravstvenih problema je odselila u Europu i pisma su im bila jedini kontakt. On je započeo studij prava i radio sa stricem, a u drugu ljubavnu vezu upustio se s prostitutkom i kabaretskom pjevačicom zvanom Kraljica noći. Upoznaje i tri kćeri majčine prijateljice s kojima također ima romantične veze…
http://www.imdb.com/title/tt0073246/?ref_=fn_al_tt_1
Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u São Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije.(HFS)

CRVENI PERISTIL 1968.-2018.
Program 50 obljetnice Crvenog Peristila u Kinoteci počinje kraćim filmskim podsjetnikom, da bi se nakon toga poveo razgovor o tom događaju. Moderator je Pave Majić, a sugovornik Slaven Sumić. Postoji mogućnost da projekciji "Ranih radova" prisustvuje i redatelj Želimir Žilnik (hvala mu na ustupljenom filmu) te njegov slovenski kolega Karpo Godina.
"Moglo bi se doista kazati da nas je bitno odredila generacijska svijest o pravu na svoje mišljenje i na izraz novog nekonformističkog svjetonazora. Pave Dulčić i ja smo prije 1968. u dva navrata bili u Parizu, no i drugamo širom zapadne Evrope, osjećali smo se nekako dijelom tog 'novog svijeta', novih 'bohema', buntovnika, beatnika i hipija… Vrativši se u Split, fascinaciju Parizom pokušali smo iskazati svojim nekonformizmom. U ponašanju - među prvima smo u Splitu nosili izrazito duge kose i brade te naravno bili jasno 'obilježeni' kao drugačiji - i u promišljanju života i umjetnosti. Iz Pariza smo donijeli i ideju squata te čvrstu odluku da se splitskoj javnosti predstavimo radom koji će svi zamijetiti. Radom ili akcijom koja će biti naš vrisak, dokaz da smo tu, da postojimo" (Slaven Sumić 1998. u razgovoru sa Zlatkom Gallom)
Rani radovi, 1969. Želimir Žilnik, 97 min. YU(RS)
Moramo stalno propitivati dominantnu sliku svijeta, a ne joj podilaziti. Samo tako možemo napredovati kao društvo... (Želimir Žilnik)
U vrijeme studentskih nemira 1968. u bivšoj Jugoslaviji, troje mladića i djevojka Jugoslava odlaze od kuće i idu po zemlji u potrazi za istinskim revolucionarnim socijalizmom i za društvom koje vjeruje u istinu. Jugoslava također želi otkriti da li je moguće poboljšati položaj žena u okviru ovog socijalističkog društva. Film obiluje svježinom ideja, pokretljivom kamerom, avangardnom režijom, te svim onim bitnim elementima koji taj film čine i danas zanimljivim.Nakon velikog uspjeha i osvajanja Zlatnog medvjeda na Berlinaleu 1969. i kratkog prikazivanja, film završava u bunkeru i biva zabranjen.
„Rani radovi“ na alegoričan način izlažu priču mladih sudionika studentskih demonstracija, u lipnju 1968. u Beogradu: trojica mladića i djevojka Jugoslava suprotstavljaju se malograđanskoj rutini svakodnevice. U želji da "promijene svet", nadahnuti tekstovima mladog Karla Marksa, odlaze u sela i tvornice "probuditi svijest" ljudi, ohrabriti ih u borbi za emancipaciju i dostojanstven život. U tom radu na terenu suočavaju se s primitivizmom i bijedom, ali i s vlastitim ograničenjima, slabostima, nemoći, ljubomorom. Bivaju i uhićeni. Frustrirani što je planirana revolucija neostvarena, trojica mladića odlučuju eliminirati Jugoslavu, svjedokinju njihove nesposobnosti. Pucaju u nju, prekrivaju je partijskom zastavom, pale njezino tijelo te od namjeravane akcije ostaje samo taman stup dima koji se diže u nebo... (www.motovunfilmfestival.com)
http://www.imdb.com/title/tt0064874/?ref_=fn_al_tt_1
Intervju Marka Njegića sa Želimirom Žilnikom povodom gostovanja u Kinoteci Zlatna vrata tijekom radionice Ex-Oriente...
http://slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/318639/zelimir-zilnik-s-miloradom-bibicem-mosorom-trebao-sam-snimiti-film

La fille de Brest / 150 Miligrams, 2016. Emmanuelle Bercot, 128 min. FR
Scenarij: Séverine Bosschem, Emmanuelle Bercot prema romanu romanu Irène Frachon „Mediator 150mg“.
Uloge: Sidse Babett Knudsen, Benoît Magimel, Charlotte Laemmel, Isabelle de Hertogh, Lara Neumann, Patrick Ligardes, Olivier Pasquier, Philippe Uchan, Gustave Kervern
Irène Frachon je liječnica, specijalist za plućne bolesti, zaposlena u državnoj bolnici u francuskom gradu Brest. Tijekom rada otkriva da su sumnjivi slučajevi smrti pacijenata i lijekovi koje je država službeno odobrila, izravno povezani. Odlučuje, makar i sama, boriti se svim silama da se sazna prava istina. Istinita priča o ženi koja se usudila usprotiviti cijelom francuskom sustavu zdravstva i moćnoj farmaceutskoj industriji te tako doprinijela razotkrivanju velikog medijskog skandala Mediator oko kontroverznih lijekova čije su nuspojave uzrokovale smrt na stotine ljudi...
Državne agencije koje se bave regulacijom lijekova su notorne po svojoj sporosti da to možda čak i graniči sa sabotažom. Ako u račun uzmemo i financijsku moć i izrazito tržišnu orijentaciju farmaceutske industrije koja se često naziva lobijem ili čak mafijom, sumnje na koruptivne aktivnosti se nameću same. Uostalom, one financiraju “nezavisna” istraživanja po bolnicama, sveučilištima i laboratorijama i imaju svako pravo da prvom slijedećom prilikom uskrate sredstva onima čiji im se nalazi ne svide.Jedna takva afera sa lijekom za dijabetes - imena Mediator - potresla je Francusku krajem prošle dekade. Lijek se nesmetano prepisivao i prodavao tokom 35 godina, a da nikome nije palo na pamet da istraži njegove fatalne posledice po pacijente, naročito žene srednjih i starijih godina... „150 Milligrams“ u režiji Emmanuelle Bercot, francuske glumice koja se otisnula u redateljske vode je ono što možemo nazvati poštenom doku-dramom, filmovanom verzijom istinitih događaja koje je Irene Franchon zabilježila u svojoj ne-fikcijskoj, memoarskoj knjizi... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247544/?ref_=fn_al_tt_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

La fille de Brest / 150 Miligrams, 2016. Emmanuelle Bercot, 128 min. FR
Scenarij: Séverine Bosschem, Emmanuelle Bercot prema romanu romanu Irène Frachon „Mediator 150mg“.
Uloge: Sidse Babett Knudsen, Benoît Magimel, Charlotte Laemmel, Isabelle de Hertogh, Lara Neumann, Patrick Ligardes, Olivier Pasquier, Philippe Uchan, Gustave Kervern
Irène Frachon je liječnica, specijalist za plućne bolesti, zaposlena u državnoj bolnici u francuskom gradu Brest. Tijekom rada otkriva da su sumnjivi slučajevi smrti pacijenata i lijekovi koje je država službeno odobrila, izravno povezani. Odlučuje, makar i sama, boriti se svim silama da se sazna prava istina. Istinita priča o ženi koja se usudila usprotiviti cijelom francuskom sustavu zdravstva i moćnoj farmaceutskoj industriji te tako doprinijela razotkrivanju velikog medijskog skandala Mediator oko kontroverznih lijekova čije su nuspojave uzrokovale smrt na stotine ljudi...
Državne agencije koje se bave regulacijom lijekova su notorne po svojoj sporosti da to možda čak i graniči sa sabotažom. Ako u račun uzmemo i financijsku moć i izrazito tržišnu orijentaciju farmaceutske industrije koja se često naziva lobijem ili čak mafijom, sumnje na koruptivne aktivnosti se nameću same. Uostalom, one financiraju “nezavisna” istraživanja po bolnicama, sveučilištima i laboratorijama i imaju svako pravo da prvom slijedećom prilikom uskrate sredstva onima čiji im se nalazi ne svide.Jedna takva afera sa lijekom za dijabetes - imena Mediator - potresla je Francusku krajem prošle dekade. Lijek se nesmetano prepisivao i prodavao tokom 35 godina, a da nikome nije palo na pamet da istraži njegove fatalne posledice po pacijente, naročito žene srednjih i starijih godina... „150 Milligrams“ u režiji Emmanuelle Bercot, francuske glumice koja se otisnula u redateljske vode je ono što možemo nazvati poštenom doku-dramom, filmovanom verzijom istinitih događaja koje je Irene Franchon zabilježila u svojoj ne-fikcijskoj, memoarskoj knjizi... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247544/?ref_=fn_al_tt_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
Pixote, A Lei do mais Fraco, 1981., 128 min.
Scenarij: Hector Babenco,Jorge Durán (prema knjizi Joséa Louzeira)
Uloge: Fernando Ramos da Silva,Jorge Juliao,Gilberto Moura,Edilson Lino,Zenildo Oliveira Santos
Portret brutalnog odrastanja na ulicama Sao Paula gdje djeca veoma brzo gube nevinost u kontaktu s kriminalom, prostitucijom i nasiljem. Glavni lik je desetogodišnji Pixote kojeg policija pokupi zajedno s ostalom djecom beskućnicima te ih pošalje u odgojni centar za mlade delikvente. Tamo mu je život još strašniji, počne udisati ljepilo kako bi se lakše nosio sa zlostavljanjem i silovanjem domskih čuvara.
Glumci u filmu su uglavnom amateri, napušteni dječaci uzeti s gradskih ulica. Fernando Ramos Da Silva, jedanaestogodišnjak koji igra glavnu ulogu, i sam je imao životna iskustva slična naslovnom liku. Uloga u filmu ga je nakratko proslavila, no zbog nepismenosti nije mogao uspješno nastaviti glumačku karijeru pa se vratio na ulicu, radio s bandama i bavio prodajom droge; u dobi od 19 godina ubili su ga policajci u vlastitom domu.
http://www.imdb.com/title/tt0082912/?ref_=fn_al_tt_1
Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u Sao Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
Lúcio Flávio, O Passageiro da Agonia, 1977., 118 min.
Scenarij: Hector Babenco,Jorge Durán,José Louzeiro
Uloge:Reginaldo Faria,Ana Maria Magalhaes,Milton Gonçalves,Paulo César Peréio,Ivan Cândido
Film je temeljen na stvarnoj životnoj priči Lúcia Flávia, brazilskog bandita iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća poznatog po pljački banaka i spektakularnim bjegovima. Živio je u Rio de Janeiru, a prije nego je ubijen u kaznionici 1975. godine, otkrio je mrežu korumpiranih policajaca i dao informacije o Odjelu smrti, skupini policajaca koji su ubijali kriminalce ne dajući im priliku za pošteno suđenje.
http://www.imdb.com/title/tt0077878/?ref_=nv_sr_1
Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u Sao Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

La fille de Brest / 150 Miligrams, 2016. Emmanuelle Bercot, 128 min. FR
Scenarij: Séverine Bosschem, Emmanuelle Bercot prema romanu romanu Irène Frachon „Mediator 150mg“.
Uloge: Sidse Babett Knudsen, Benoît Magimel, Charlotte Laemmel, Isabelle de Hertogh, Lara Neumann, Patrick Ligardes, Olivier Pasquier, Philippe Uchan, Gustave Kervern
Irène Frachon je liječnica, specijalist za plućne bolesti, zaposlena u državnoj bolnici u francuskom gradu Brest. Tijekom rada otkriva da su sumnjivi slučajevi smrti pacijenata i lijekovi koje je država službeno odobrila, izravno povezani. Odlučuje, makar i sama, boriti se svim silama da se sazna prava istina. Istinita priča o ženi koja se usudila usprotiviti cijelom francuskom sustavu zdravstva i moćnoj farmaceutskoj industriji te tako doprinijela razotkrivanju velikog medijskog skandala Mediator oko kontroverznih lijekova čije su nuspojave uzrokovale smrt na stotine ljudi...
Državne agencije koje se bave regulacijom lijekova su notorne po svojoj sporosti da to možda čak i graniči sa sabotažom. Ako u račun uzmemo i financijsku moć i izrazito tržišnu orijentaciju farmaceutske industrije koja se često naziva lobijem ili čak mafijom, sumnje na koruptivne aktivnosti se nameću same. Uostalom, one financiraju “nezavisna” istraživanja po bolnicama, sveučilištima i laboratorijama i imaju svako pravo da prvom slijedećom prilikom uskrate sredstva onima čiji im se nalazi ne svide.Jedna takva afera sa lijekom za dijabetes - imena Mediator - potresla je Francusku krajem prošle dekade. Lijek se nesmetano prepisivao i prodavao tokom 35 godina, a da nikome nije palo na pamet da istraži njegove fatalne posledice po pacijente, naročito žene srednjih i starijih godina... „150 Milligrams“ u režiji Emmanuelle Bercot, francuske glumice koja se otisnula u redateljske vode je ono što možemo nazvati poštenom doku-dramom, filmovanom verzijom istinitih događaja koje je Irene Franchon zabilježila u svojoj ne-fikcijskoj, memoarskoj knjizi... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247544/?ref_=fn_al_tt_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

La fille de Brest / 150 Miligrams, 2016. Emmanuelle Bercot, 128 min. FR
Scenarij: Séverine Bosschem, Emmanuelle Bercot prema romanu romanu Irène Frachon „Mediator 150mg“.
Uloge: Sidse Babett Knudsen, Benoît Magimel, Charlotte Laemmel, Isabelle de Hertogh, Lara Neumann, Patrick Ligardes, Olivier Pasquier, Philippe Uchan, Gustave Kervern
Irène Frachon je liječnica, specijalist za plućne bolesti, zaposlena u državnoj bolnici u francuskom gradu Brest. Tijekom rada otkriva da su sumnjivi slučajevi smrti pacijenata i lijekovi koje je država službeno odobrila, izravno povezani. Odlučuje, makar i sama, boriti se svim silama da se sazna prava istina. Istinita priča o ženi koja se usudila usprotiviti cijelom francuskom sustavu zdravstva i moćnoj farmaceutskoj industriji te tako doprinijela razotkrivanju velikog medijskog skandala Mediator oko kontroverznih lijekova čije su nuspojave uzrokovale smrt na stotine ljudi...
Državne agencije koje se bave regulacijom lijekova su notorne po svojoj sporosti da to možda čak i graniči sa sabotažom. Ako u račun uzmemo i financijsku moć i izrazito tržišnu orijentaciju farmaceutske industrije koja se često naziva lobijem ili čak mafijom, sumnje na koruptivne aktivnosti se nameću same. Uostalom, one financiraju “nezavisna” istraživanja po bolnicama, sveučilištima i laboratorijama i imaju svako pravo da prvom slijedećom prilikom uskrate sredstva onima čiji im se nalazi ne svide.Jedna takva afera sa lijekom za dijabetes - imena Mediator - potresla je Francusku krajem prošle dekade. Lijek se nesmetano prepisivao i prodavao tokom 35 godina, a da nikome nije palo na pamet da istraži njegove fatalne posledice po pacijente, naročito žene srednjih i starijih godina... „150 Milligrams“ u režiji Emmanuelle Bercot, francuske glumice koja se otisnula u redateljske vode je ono što možemo nazvati poštenom doku-dramom, filmovanom verzijom istinitih događaja koje je Irene Franchon zabilježila u svojoj ne-fikcijskoj, memoarskoj knjizi... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247544/?ref_=fn_al_tt_1

Rising from Ashes, 2016. T.C. Johnstone, 84 min. UK / US / ZA / RW
Dugometražni dokumentarni film koji prati istinitu i dirljivu priču o prvom ruandskom nacionalnom biciklističkom timu, što je želio ostaviti neizbrisivi trag u povijesti, kao i nastupom na Olimpijskim igrama 2012., dostojno predstaviti svoju malu, ali voljenu zemlju. Njihov borben duh i natjecanje u većinom 'bijelom sportu', rezerviranom prije svega samo za privilegirane, skupinu biciklista koju je trenirao Jonathan "Jock" Boyer, prvi Amerikanac na svjetski slavnom Tour de Franceu, postaje snažnim simbolom nade za državu koja se polako oporavlja od jednog od najrazornijih genocida (1994) u svjetskoj povijesti. Tim se sastojao od djece koja su ostavljena bez roditelja i traumatizirana genocidom prije desetak godina.
„Izvanredan dokumentarac. Ne radi se samo o biciklističkom timu; on je dokaz onoga što se događa kada se ljudska bića brinu za jedni druge. " (Daphne Howland, The Voice)
"Film je čist i ekonomičan... izbjegava melodramatiku koja i nije potrebna u priči koja već sadrži tako moćnu dramu." (Frank Schneck, The Hollywood Reporter)
http://www.imdb.com/title/tt2088883/?ref_=nv_sr_1

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
“Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
U filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 (142) min. DK/FR/DE/S
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge:Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
„The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)
Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
30. Evropske filmske nagrade (2017.) - Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
“Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
U filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
“Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
U filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
Carandiru, 2003., 145 min.
Scenarij: Hector Babenco,Fernando Bonassi,Victor Navas (prema knjizi Dráuzioa Varelle)
Uloge: Luiz Carlos Vasconcelos,Milton Gonçalves,Ivan de Almeida,Ailton Graça,Maria Luísa Mendonça
Drama temeljena na knjizi liječnika, specijalista za AIDS, koji je radio u kaznionici Carandiru, jednom od najvećih i najnasilnijih zatvora Latinske Amerike. U njemu se 1992. godine dogodio masakr u kojem je policija ubila više stotinu zatvorenika. Film je snimljen na originalnoj lokaciji i s mnogim bivšim zatvorenicima kao glumcima, a zatvor je srušen prije nego je film krenuo u prikazivanje. Kroz naraciju liječnika i epizodne priče upoznajemo različite zatvorenike i njihov zatvorski život.
http://www.imdb.com/title/tt0293007/?ref_=fn_al_tt_1
Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u Sao Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
“Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
U filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
O Beijo da Mulher Aranha / Kiss of the Spider Woman, 1985., 120 min.
Scenarij: Leonard Schraderprema romanu Manuela Puiga
Uloge: William Hurt,Raul Julia,Sonia Braga,José Lewgoy,Milton Gonçalves
U brazilskome zatvoru ćeliju dijele dvije potpuno različite osobe, transrodni sanjar Luis Molina osuđen za nemoralno ponašanje (seks s maloljetnikom) i ljevičarski aktivist Valentin Arregui koji je politički zatvorenik. Luis, krateći vrijeme, priča priču satkanu od dva filma i vlastita života. Valentin se isprva protivi spomenu filma koji je zapravo nacistička propaganda, no Luis se orijentira na romantični dio priče. Dok čuvari muče Valentina da bi izdao svoje suradnike, on i Luis postupno se zbližavaju.
http://www.imdb.com/title/tt0089424/?ref_=fn_al_tt_1
Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u São Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
“Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
“Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
“Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
U filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

oDOKa:NENAD POLIMAC predstavlja dokumentarni film o Ingrid Bergman
Ingrid Bergman - Njenim riječima
(Jag är Ingrid, 2015.Stig Björkman, 114 min. S)
U proljeće 2011. godine redatelj Stig Björkman sreće se sa Isabelom Rosellini, kćerkom Ingrid Bergman, koja mu sugerira da “napravi film o Mami”. Zahvaljujući Isabeli, Bjorkman vjerodostojno prikazuje Ingrid koristeći njene riječi i slike. Sedam puta nominirana i nagrađena sa čak tri Oskara, Ingrid Bergman bila je jedna od najtalentiranijih glumica zlatnog doba Hollywooda i ostala je upamćena po nesvakidašnjim izvedbama u filmovima „Casablanca“ (1942), „Plinska svJetlost“ (1944) i „Jesenja sonata“ (1978)...
http://www.imdb.com/title/tt4621016/?ref_=fn_al_nm_1a
https://hr.wikipedia.org/wiki/Nenad_Polimac
Intervju Marka Njegića sa Nenadom Polimcem povodom izdavanja njegove knjige „Leksikon YU filma“...
http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/319013/nenad-polimac-hrvatskom-filmu-fali-bezobrazluka

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
“Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

ZORAN ČUTURA ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 20.00 ZORAN 2 (ČUTURA + PREDIN)
Gost koji "otvara" godinu potrudio se da zapamtimo njegovo gostovanje: sa sobom dovodi još jednog gosta koji će večer učiniti zanimljivom i u filmskom i u glazbenom smislu.
Sa Zoranom Čuturom započeli smo (i završili) pregovore prije nekoliko mjeseci, i sva korespondencija - u međuvremenu - sa njime potvrdila je našu odluku o pravilnom izboru. Oni sa dužim sjećanjem prisjetit će ga se kao vrsnog košarkaša (koji je karijeru završio u dresu Splita), kasnije sjajnog novinara koji je svojim tekstovima i analizama točno detektirao (cit: Ćiro Blažević) sve zablude hrvatske košarke zadnja dva desetljeća. I nije samo košarka u njegovom fokusu, već i glazba, kazalište, film...
Najkraće: sportaš-intelektualac u KZV 30.1. u 20.00
http://balkans.aljazeera.net/profil/zoran-cutura
http://www.germanijak.hr/tagovi/5/zoran-cutura/6828
http://www.novilist.hr/Sport/Kosarka/ZORAN-CUTURA-OTVORENO-Mi-kao-nacija-zivimo-u-proslosti.-A-isti-je-slucaj-i-s-kosarkom
http://www.trusty.hr/scena/kazaliste/293-cutura-o-tri-zene-tene-stivicic-u-hnk-odlicna-predstava-s-dominantnom-ninom-violic.html
http://www.trusty.hr/scena/kazaliste/444-cutura-o-hit-predstavi-hnk-tko-pjeva-zlo-ne-misli-nije-savrsena-predstava-ali-evo-zasto-je-treba-obavezno-vidjeti.html

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
“Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
U filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
“Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

U RALJAMA MODNE KONFEKCIJE
Tematski filmski program Secret Arts Cinema u prethodnim je izdanjima predstavio slavnu dansku zgradu Osmicu i njene stanare, potom fotografski svijet Petera Lindbergha, a onda i neumornu balerinu Maiko i njeno balansiranje između majčinstva i karijere. Ovaj put nas je nadahnula modna dizajnerica čije kreacije malo tko poznaje, a još manje njih uistinu i odijeva. Svejedno, svojim je nepokolebljivim inzistiranjem na shvaćanju što uistinu znači svijet mode i tekstilne industrije zagrebla dublje i šire u pore suvremenog društva no velika većina njenih kolegica i kolega.
Na splitskoj projekciji upoznat ćemo rad modnog dvojca Arileo te onaj Katarine Popović Cvitković (Karin Design), a pridružit će im se i Ana Kujundžić koja je dobar dio karijere posvetila eksperimentalnim pristupima pri izradi tkanina.
Program Secret Arts Cinema u organizaciji udruge Pari Pikule posvećen je filmovima i popratnim događanjima koji slave kreativnost, odnosno tematiziraju rad arhitekata, dizajnera, umjetnika i zanatlija. Riječ je o filmsko-umjetničkoj avanturi koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju naslov filma sve do početka projekcije. Cilj programa je otkrivanje magičnog svijeta kreativnosti uz filmove i popratna događanja, a osim u kinima održava se i kao pop-up event na nizu alternativnih lokacija.
Secret Arts Cinema realiziran je uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra, Kune Zlatice i Kolorklinike te u suradnji s Art-kinom Croatia, Kinom Gaj, Kinom Tuškanac, Kinom Urania, Kinom Valli i Kinotekom Zlatna vrata.
VOLIM KREATIVNO! program@secretartscinema.com

Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij: Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

A Clockwork Orange, 1971. Stanley Kubrick, 137 min. UK/US
Scenarij: Stanley Kubrick po romanu Anthonyja Burgessa
Uloge: Malcolm McDowell, Patrick Magee, Michael Bates, Adrienne Corri, Miriam Karlin
Neobična, pomalo bizarna priča smještena u Velikoj Britaniji u ne tako dalekoj budućnosti vrti se oko tinejdžera Alexa, vođe nasilne ulične bande. Kao rezultat izdaje Alex završava iza rešetaka što će označiti prekretnicu u njegovom životu. Kako bi isposlovao smanjenje kazne dobrovoljno ulazi u eksperimentalni policijski program koji za cilj ima smanjenje kriminala te tako postaje njihov pokusni kunić. Pod utjecajem znanih i neznanih sredstava Alex postaje sušta suprotnost sebe samog...
„Paklena naranča“ (A Clockwork Orange) distopijski kriminalistički film snimljen je prema istoimenom romanu Anthonyja Burgessa i to prema američkom izdanju, koje je bilo bez posljednjeg poglavlja. Film je izazvao burne reakcije i uveo izraz “ultranasilje” u svakodnevnu upotrebu. U hrvatskim kinima nije bio nikada prikazan (u redovitoj distribuciji), ali je svejedno postao kultni fenomen. U Velikoj Britaniji film je nakon premijere povučen iz distribucije zbog želje redatelja Kubricka zgroženog medijskom hajkom koja je pratila film. Film je nominiran za 4 Oscara (najbolji film, režija, scenarij prema predlošku i montaža). Kubricku je film donio titulu postmodernističkog umjetnika, ali njegova ga je kontroverzna tematika izložila oštrim kritikama i zamjerkama, a mnogi mu je nisu oprostili čak ni posmrtno.
1971.g. ekranizirana je jedna od najbizarnijih distopija književnog svijeta, kultna „Paklena naranča“ Anthonyja Burgessa. Napadana zbog eksplicitnih opisa nasilja i okrutnih, nemilosrdnih likova, bila je predložak kojemu je kubrickovska vizija mogla samo osigurati vječnost. A zašto je „Naranča“ toliko kontroverzna i kultna? Nasilnih filmova bilo je uvijek, takvih likova također, sadizma i uživanja u tuđoj patnji još i više. Hah, nije stvar u ŠTO, nego KAKO. I baš tu vidimo što znači redatelj s vizijom i dodirom. Kubrickovo nasilje nije toliko potresno i uznemiravajuće zbog eksplicitnosti, baš obrnuto. Ono užasava zbog svog artističkog, koreografiranog prikaza, poput baleta u kojem bismo trebali uživati, a ne ga se plašiti. Kubrick moćnim oružjem (Alex) pogađa naša osjetila, zadire u naše mračne predjele u koje ne želimo vjerovati i tjera nas da se smijemo silovanju ili cipelarenju. Likovi umotani u bijelo i crno, detaljni i futuristični interijeri, glazba starog Ludwiga vana (stavio bih neki komplimentirajući atribut, no ne osjećam se dovoljno vrijedan) te sveprisutna, briljantno metaforična distopijska kritika društva samo pridonose općem uvlačenju pod kožu. Besmisleno je napominjati kako je scenaristička tortura (ako niste, pročitajte Burgessa) odrađena savršeno, kao i iz mog amaterskog kuta baljezgati o fenomenalnoj režiji. Uostalom, Stanley je oduvijek volio masakrirati vlastite glumce na snimanjima kako bi sve izgledalo savršeno i neponovljivo, i hvala mu na tome. (Matej Lovrić, www.fak.hr)
"Kada je britanski pisac Burgess 1962. objavio svoj deveti roman 'Paklenu naranču', toliko je podignuo prašinu da su ga kritičari opisali 'znatiželjom dana'. Više od pola stoljeća kasnije još se nije pojavilo ništa slično tome..." (The Guardian)
„Clockwork Orange, film koji ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Bez pretjerivanja – vrhunsko, bezvremensko dijelo genija. Malcolm McDowell i njegova gluma uvlače vas/nas u svijet mučenja, nepoštenja, ljudske zlobe, kajanja, odbacivanja, morala, izdaje... zapakirano u odličnu atmosferu. Kultno ostvarenje i obavezan dio filmske kulture. (filmski.net)
"Paklena naranča" je film koji, od početka do kraja, pršti ironijom. To je briljantno, crno poetično djelo koje istodobno fascinira i izaziva gađenje"... (James Brundage, Filmcritic.com)
"Paklena naranča" je uokvirena poput satire, no nije jasno čemu se rugao Kubrick - tinejdžerima, silovateljima, kriminalnom postupku, liberalnoj birokraciji, bogate britanske klase; vi odlučite. Poput većine Kubrickovih filmova, i ovaj je originalan, hermetičan, jezovit spektakl kojemu se moramo diviti jer je jedinstven"... (Michael Atkinson, Chicago Leader)
http://www.imdb.com/title/tt0066921/?ref_=fn_al_tt_1

Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij: Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij: Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij: Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)
http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 (142) min. DK/FR/DE/S
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge:Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
„The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)
Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
30. Evropske filmske nagrade (2017.) - Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij: Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij: Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

80 GODINA: Casablanca, 1942. Michael Curtiz, 102 min. US
Scenarij: Julius J. Epstein, Philip G. Epstein & Howard Koch prema kazališnoj predstavi „Everybody Comes to Rick's“ Murray Burnetta & Joan Allison
Uloge: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid, Claude Rains, Conrad Veidt, Sydney Greenstreet, Peter Lorre, Dooley Wilson
Ilsa Lund: Play it once, Sam. For old times' sake.
Sam: (lying) I don't know what you mean, Miss Elsa.
Ilsa Lund: Play it, Sam. Play "As Time Goes By."
Sam: (lying) Oh, I can't remember it, Miss Elsa. I'm a little rusty on it.
Ilsa Lund: I'll hum it for you. Da-dy-da-dy-da-dum, da-dy-da-dee-da-dum... (Sam begins playing) Sing it, Sam.
Sam: (singing) You must remember this / A kiss is still a kiss / A sigh is just a sigh / The fundamental things apply / As time goes by. / And when two lovers woo, / They still say, "I love you" / On that you can rely / No matter what the future brings...
Rick Blaine: (rushing up) Sam, I thought I told you never to play...- (Sees Ilsa. Sam closes the piano and rolls it away.)
Amerikanac Rick Blaine u vichijevskoj Casablanci vodi sumnjivi i pomodni noćni lokal, naoko nezainteresiran za politička previranja i rat koji se vodi skoro u cijelom svijetu. Svatko tko iole nešto znači svraća u njegov lokal "Rick's Cafe Americain", koji tek postaje uzbudljivo mjesto dolaskom Victora Laszla, simbola antinacističkog pokreta diljem Evrope. S njim je i supruga, Ilse Lund, s kojom je Rick upravo uoči ulaska nacista u Pariz doživio veliku romansu, ali i koja ga je bez objašnjenja napustila. Deprimirani Rick odlazi za Casablancu, cinično promatrajući svijet koji ga je razočarao. Međutim, ponovni susret s Ilsom u Ricku budi stare osjećaje. Poučen iskustvom u prvom trenutku odbija pomoći onoj koja ga je već jednom razočarala...
Bio bi to tek kratki sadržaj „Casablance“ koji se može pronaći u skoro svakom filmskom ili video vodiču, i kako vrijeme prolazi ovaj film stekao je ime jedne od najvećih hollywoodskih ikona. Svoj put ka slavi „Casablance“ je započela 26. studenog 1942. godine svečanom premijerom u njujorškoj dvorani The Hollywood Theatre. Mnogi su po izlasku iz kina smatrali kako je riječ o još jednoj studijskoj produkciji Warner Brosa koje su nastajale brzinski, u roku od mjesec-dva. "Drhtavi, srceparajući film!", bile su prve kritike izrečene nakon premijere filma egzotičnog i pamtljivog naslova. Nedugo zatim ime filma bilo je na svačijim usnama zahvaljujući činjenici da se u "pravoj" Casablanci 1943. godine održao summit na kojem su sudjelovali Churchill, Staljin i Roosevelt, što se itekako odrazilo na dodatnu posjetu i popularnost filma. Stvarni i pravi uspjeh filma, kao i konačna potvrda vrijednosti stiže s nagradom Oscar. Osvaja ga Michael Curtiz za režiju, scenaristi i sam film, a još su bili nominirani: Arthur Edeson za fotografiju, Max Steiner za muziku, Humphrey Bogart za glavnu mušku ulogu (tu nagradu osvaja tek 1951. godine ulogom Charlie Allunta u Hustonovoj „Afričkoj kraljici“), te Claude Rains za sporednu mušku ulogu brilijantno odigravši ulogu šarmatnog, korumpiranog francuskog kapetana Louisa Renaulta.
Od tada, film je ušao u filmski folklor, zahvaljujući svom duhu, odmjerenosti i nezaboravnim ulogama. Čak se trebala nastaviti priča o Ricku i Renaultu odmah po završetku snimanja, ali scenarij nikada nije napisan. Bilo je brojnih imitatora svih ovih godina. „The Conspirators“ (And Storm over Lisabon) iz 1944. redatelja Jeana Negulescoa s Hedy Lamarr i Paulom Henreidom, nastao na tragu mita „Casablance“ nije uspio ponoviti uspjeh svog uzora, kao ni „Caboblanco“ iz 1980. godine J. Lee Thompsona s Charles Bronsonom koji je u cijelosti koncipiran na obrascu „Casablance“. Čak dvije televizijske serije (1955. s Charles McGrawom kao Rickom, te 1983. s Davidom Soulom) osuđene su na propast, postižući jedino to da svih podsjete kako je jedino Bogartova verzija bila ona prava - i još uvijek jest! Dokaz za to je i da danas, 80 godina kasnije, sa zvijezdama koje su odavno umrle, te s blijedim filmskim i TV imitacijama, Curtizov sjajni film o humanosti i cinizmu u ratom zahvaćenoj Sjevernoj Africi, još uvijek živi i po mnogima spada u najljepšu filmsku priču. I u novije vrijeme bilo je brojnih pokušaja imitacije klasika: bučno najavljivana „Havana“ (1990.) Sydneya Pollacka neslavno je prošla, isto kao i „Barbwire“ (1996. David Hogan) koji je doslovce kopirao priču. S malom diverzijom: Bogartovu ulogu u Americi uništenom Drugim građanskim ratom preuzima Pamela Anderson.
Filmski scenarij „Casablance“ zasnovan je na kazališnom komadu "Everybody Comes to Rick's" (koji je u kazalištu realiziran tek 1991. godine, s Leslie Granthamom u ulozi Ricka) Murraya Burnetta i Joan Allison. Burnetta je inspirirao jedan bar cafe u južnoj Francuskoj gdje su se skupljali anti-nacisti prije odlaska u Casablancu, a u kojem je svirao jedan crni pijanist. U kazališnoj obradi Rick je inače odvjetnik specijaliziran za krivično pravo, opterećen osobnim razvodom braka. 22. prosinca 1941. godine Warner Bros za 20.000 dolara otkupljuje materijal, i to je bila najveća cijena ikada plaćena za jedan nepoznati i neproducirani komad. U scenaristički projekt ubačeni su Julius J. i Phillip G. Epstein, koji su kalkulirali s raznim imenima za film (bilo je prijedloga da se film nazove „African Manhunt“ ili „They Met in Casablanca“), ali dilemu prekida producent filma Hal Wallis koji 31. prosinca 1941. mijenja oficijelni naziv u „Casablanca“. Već 5. siječnja Warner objavljuje u Hollywood Reporteru da će u tom filmu glavne uloge tumačiti Ronald Reagan, Ann Sheridan i Dennis Morgan. Kao što je poznato, Reagan se nikada nije pojavio u toj ulozi, ali su s tim činom započele kalkulacije oko nositelja glavnih uloga. Osim Reagana, za ulogu Ricka u najužoj konkurenciji bio je George Raft (zvijezda tridesetih godina, upamćen po ulozi u Hawksovom „Licu s ožiljkom“). Međutim, Raft odbija ulogu sa komentarom: "Ne želim u filmu biti nasuprot neke nepoznate Šveđanke!" Ulogu na kraju dobija Humphrey Bogart, sa točno definiranim ugovorom: 3.500 dolara tjedno plus troškovi.
Za ulogu Ilse testirane su Ann Sheridan, Michele Morgan i ruska balerina Tamara Toumanova (u planu je bila i Hedy Lamarr, no odbila je ponudu jer nije željela snimati prema nedovršenom rukopisu), ali 24. travnja 1942. Warner postiže sporazum sa Davidom O.Selznickom (producent Paramounta, kasnije MGM-a) koji im ustupa Ingrid Bergman u zamjenu za Oliviu de Havilland. Prema riječima Ingrid Bergman, David je s njom razgovarao na slijedeći način: "Zapravo i neznam ništa o ovoj priči, ali ćeš imati sjajnu garderobu i sigurno je da će sve skupa biti nezaboravno."
Unajmljen je još čitavi niz Warnerovih glumaca za sporedne uloge, iako još uvijek nije izvršena podjela glavnih. Za ulogu uglednog anti-naciste bio je predviđen poznati tenor iz musicala Dennis Morgan, ali uloga na kraju ipak pripada Austrijancu Paulu Henreidu. U prvi trenutak Paul odbija ulogu, ali kada su Nijemci započeli progon anti-nacista, prihvaća Warnerovu ponudu spašavajući na taj način vlastiti život. Majora Strassera u prvoj varijanti trebao je glumiti poznati redatelj Otto Preminger, dok je još uvijek bilo dosta dvojbi oko pjevača-pijaniste. Pomišljalo se na Ellu Fitzgerald, Hazel Scott ili Lenu Horne. Na kraju ulogu dobija nepoznati Dooley Wilson (inače bubnjar i jedini od svih aktera koji je prije snimanja bio u Casablanci). Usprkos činjenici da u stvarnosti Dooley nije znao svirati klavir (samo je imitirao pokrete pijanista Elliotta Carpentera, tajanstvenog Warnerovog glazbenika koji je potrebne melodije svirao iza kamere), poistovjećen je s filmskom temom "As Time Goes By", i po prikazivanju filma primao po 5000 pisama dnevno, više nego jedan Clark Gable. Većinu nacista glumili su Židovi, a kada se nakon 2. svjetskog rata „Casablance“ počela prikazivati u Njemačkoj, nedostajalo je 20-tak minuta. Izbačene su scene u kojima se negativno govorilo o Nijemcima i skoro sve u kojima se pojavljuje Conrad Veidt (major Strasser).
Ni s redateljem nije išlo glatko, jer ponudu odbija William Wyler. Cijeli posao na filmu počinje se normalno odvijati tek pojavom redatelja Michaela Curtiza, koji unajmljuje još jednog scenaristu, Howarda Kocha, za dotjerivanje scenarija koji još uvijek nije imao kraj. Snimanje „Casablance“ započelo je 25. svibnja 1942. godine, s flashback scenama Pariza, iako su članovi glumačke ekipe kasnije stvorili mit da je film rađen sa sekvencama u nizu. Usprkos nesuglasicama prouzrokovanim među glumcima (prvenstveno sa Bergmanicom) i izmjenama scenarija, film se nastavio snimati u potpunoj zbrci i pometnji. Kada bi netko zapitao o logici pojedinih scena, Curtiz je spremno odgovarao: "Ne brinite o logici! Učiniti ću da se sve odvija takvom brzinom da nitko neće primijetiti." Usprkos totalnom manjku kohezije (ispostavilo se na kraju da zaista nije nitko primijetio) pisci scenarija uspjeli su stvoriti najcitiranije (i najparodiranije) dijaloge: "Here is looking at you kid", "I think it's the beginning of a beautiful friendship"... Vrhunac ironije: filmski najpoznatija rečenica "Play it again Sam" (Sviraj to ponovo Sam) nije nikada stvarno izgovorena! U kazališnom komadu prema kojem je rađen scenarij filma Rick izgovara "Sviraj to, ti glupo kopile!". U prvobitnom scenariju pisalo je "Sviraj, ti glupane!", dok se u samom filmu Rick obraća Samu na slijedeći način: "Ako ona može to podnijeti, i ja mogu. Sviraj!". Dotična rečenica postoji tek u nazivu filma Woody Allena iz 1972. godine, „Play it again Sam“, koji u velikoj mjeri objašnjava autoritet i magnetičnost jednog Bogarta (Woodyjev idol u filmu, po sistemu "što bi uradio Boggie u ovom trenutku"), ali i „Casablance“, budeći konstantno nostalgiju za originalom.
S glavnim kamermanom Arthurom Edesonom, scenografom Carl Jules Waylom, te montažerom Owen Marksom (i pomoćnikom Don Siegelom, kasnije poznatim redateljem), uz doprinos ostale filmske i glumačke ekipe, posao se zahuktao i polako približavao kraju, makar su se i scenaristi i Curtiz dvoumili oko kraja. Postojalo je nekoliko alternativa: da Ilsa ostane s Rickom (previše riskantno: imati ženu koja napušta supruga), ubiti Ricka i Ilsa odlazi s Victorom (previše žalosno) ili da Victor bude ubijen (politički neprihvatljivo). To je posebno zbunjivalo Ingrid Bergman, ali joj je jednostavno savjetovano da odglumi rolu imajući u vidu sve varijante. Napokon se producent Wallis i redatelj Curtiz odlučuju obraditi dva završetka, ali je prvo snimljeno finale tako dobro uspjelo da su se odmah za njega odlučili, uz neprimjetne korekcije. Drugačiji završetak nisu ni pokušavali snimiti.
Tijekom snimanja filma ekipa je bila suočena s nekoliko problema, a Warner je bio zabrinut činjenicom postojanja mogućnosti cenzure nekih ljubavnih scena Ilse (kao udate žene) i Ricka, kao i još nekih scena koje su odudarale od tadašnjih, jako strogih cenzorskih pravila. Sam Humphrey imao je podosta privatnih problema pošto ga je supruga Mayo Methot sumnjičila za vezu s Ingrid Bergman nakon što ih je zatekla u njenoj garderobi nakon snimanja. Doduše, u jako bezazlenom odnosu, no ipak...
Osim postojećih problema, kompozitor Max Steiner mrzio je pjesmu "As Time Goes By" (inače djelo Hermana Hupfelda, bez uspjeha lansirana već 1931. godine u broadwayskom musicalu "Everybody's Welcome") smatrajući je prejednostavnom za ljubavnu temu. Pjesma je skoro eliminirana u posljednjem trenutku, ali zbog činjenice da se Bergmanica već ošišala zbog uloge u filmu „Kome zvono zvoni“ (For Whom the Bell Tolls, 1943. Sam Wood) spriječen je pokušaj producenta da ponovo snimi scenu u kojoj ona moli Sama da joj odsvira "As Time Goes By". Nakon što je film počeo prikazivanje, pjesma "As Time Goes By" zadržala se 21 tjedan na top listi američkog radija.
Tijekom snimanja Bogart je sam iskovao frazu "Here's looking at you kid", koja je u originalu bila "Here's good luck to you!" (u njemačkoj verziji ova rečenica izgovorena je "Schau mir in die Augen, Kleines," što bi u engl. prijevodu bilo "Look in my eyes, kid."). Osim toga, vidljive su i neke greške. kada Bogart, provodeći posljednje dane u Parizu govori Ingrid: "Nijemci su nosili sivo, ti si bila u plavom", ona odgovara: "Spremila sam tu haljinu. kada Nijemci odu opet ću je obući". Međutim, u flashbacku koja se odnosi na taj dan, ona nosi odijelo a ne haljinu... A kada Bogart odlazi na vlak, nakon što je podosta prostajao čekajući na kiši, mantil mu je potpuno suh...
Cijeli film sniman je u Hollywoodu, u Warnerovim studijima i to u trajanju od 59 dana tokom proljeća 1942. godine. Odlična fotografija i scenografija toliko su impresivni da su mnogi "zaboravili" kako je skoro cijeli film sniman u studiju, osim završne scene koja je snimljena na aerodromu "Municipal" u Los Angelesu. I tu se potkrala “sitna” greška: ona odlazi avionom sa suprugom a početak divnog prijateljstva prati fotografija u izmaglici - Casablanca se nalazi u pustinjskom Maroku gdje može biti govora o svemu osim o magli. Kako nije bilo novaca, u završnoj sceni nije se mogao koristiti (iznajmiti) pravi avion već je tu “ulogu” odigrala manja maketa koja je vještinom snimatelja i redatelja izgledala poput pravog aviona.
Film je koštao 878.000 dolara, Curtizov honorar bio je 73.400 dolara, Bogartov 36.667, Ingrid Bergman, Conrad Veidt i Paul Henreid dobili su po 25.000 dolara, Claude Rains 22.000, Sydney Greenstreet 7.500, Peter Lorre 2.333, dok se Dooley Wilson zadovoljio sumom od 3.500 dolara (klavir na kojem je Dooley navodno svirao prodan je 1988. godine jednoj japanskoj firmi za 154.000 dolara). Do sada je film samo od rentiranja video-kazete ostvario prihod od preko 4,2 milijuna dolara. Nove, kolekcionarske verzije te DVD / blueray izdanja još su više povećale profit. Na Internet stranicama www.imdb.com, prema glasovima posjetitelja (554.274) „Casablanca“ zauzima 49. mjesto s prosječnom ocjenom 8,4.
Status kult-filma „Casablanca“ je, između ostalog, stekla i početkom šezdesetih godina kada se u Cambridgeu (Massachusetts, SAD) u kino-klubu "Battle Theatre" prikazivala nekoliko godina uzastopce prva tri tjedna u mjesecu. Svojevremeno je američki magazin "TV Guide" imenovao „Casablancu" za najpopularniji film koji se redovito reprizira na televiziji (i najčešće). Na BBC-ju je prvi put prikazana u siječnju 1977. godine i od tada reprizirana 20-tak puta. 1977. godine Američki filmski institut proglasio je „Casablancu“ najboljim i najutjecajnijim filmom svih vremena, uz „Prohujalo s vihorom“ (Gone with the Wind, 1939. Victor Fleming) i "Građanina Kanea" (Citizen Kane, 1941. Orson Welles).
Brazilski filmski zaljubljenik Joao Luiz Albuquerque uzeo je kopiju „Casablance“ i napravio novi (!?) kraj u kojem Ilse ne ide u avion sa Victorom. Ova neautorizirana verzija doživjela je specijalno prikazivanje na filmskom festivalu u Rio de Janeiru 1987. godine.
Američki kritičar i pisac David Thompson, u svojoj zbirci fikcionalnih biografija filmskih likova, pod imenom „Suspects“, zamislio je nastavak tj. budućnost junaka „Casablance“. Rick i kapetan Renault postali su vođe Pokreta otpora, povezani homoseksualizmom. Victor je po dolasku u SAD raskrinkan kao nacistički doušnik, a Ilse Lund, kasnije kao tajnica Generalnog sekretara OUN-a Daga Hammarskjolda gine 1961. u avionskoj nesreći.
1982. godine američki novinar Chuck Rose iz šale je scenarij „Casablance“ (jasno, s izmijenjenim imenima) poslao 217-orici filmskih literarnih agenata. 147 mu je nezainteresirano vratilo rukopis, 32 su prepoznala o čemu je riječ, dok ga je njih 38 prihvatilo kao jedan sasvim novi i upotrebljivi scenarij.
“Casablanca” je velik film, jedan od najvećih u povijesti. (goodtalking.hr)
„Casablanca“ je jedan od onih filmova koji apsolutno odolijevaju zubu vremena te još uvijek čvrsto drži svoje mjesto visoko na ljestvici najboljih romantičnih filmova ikad napravljenih. (Matea M. / geek.hr)
Uzbudljivo je odglumljen, pametno režiran i priča priču prepunu napetosti, karakterizacije i akcije. Glumačka ekipa dovoljna je da ispuni bilo koje kino, jer uključuje neke od najboljih glumaca kojima se Hollywood može pohvaliti. (Marjory Adams / Boston Globe)
Niti jedan film ove godine mu nije ravan. Ni približno. (Manny Farber / New Republic / 18.2.2022.)
Neki filmovi jednostavno imaju savršen scenarij, prepun beskrajno citiranih replika koje bez napora izvodi izvanredna glumačka ekipa. Fenomenalan film, koji svi moraju pogledati. (Charlotte Harrison / Charlotte Sometimes Goes to the Movies)
Jedan od onih rijetkih filmova koji svaki put kada ga pogledate postaje sve bolji. (Aldo G / rotten tomatoes)
http://www.imdb.com/title/tt0034583/?ref_=fn_al_tt_1
http://tipo-goodtalking.blogspot.hr/2013/10/casablanca.html
http://www.fak.hr/recenzije/lovricevi-evergreeni/casablanca-1942/

Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij: Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

Tout va bien (1er commandement du clown), 2014. Emilie Desjardins, Pablo Rosenblatt 93 min. FR
"Tout Va Bien" francuski je dokumentarni film o klaunskoj umjetnosti. Film prati 14 umjetnika u profesionalnoj školi za klaunsku umjetnost i fizičko kazalište "Le Samovar" u gradu Bagnoletu. Ovih 10 umjetnica i 4 umjetnika odlučili su se kroz dvije godine profesionalne edukacije preuzeti izvedbene rizike na sebe, suočiti se s vlastitim strahovima i predrasudama i pronaći istinskog klauna u sebi koji miješa osjećaje veselja i zabave i začudnosti i negrapnosti. Kroz njihovu evoluciju i svijest o vlastitim klaunima, mi postepeno otkrivamo obrise i dubinu ove popularne umjetnosti, sada možda više potrebne društvu nego ikada.
http://www.imdb.com/title/tt3545356/?ref_=fn_al_tt_8


Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1


Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)
https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1


Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)
https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1


Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1


Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)
https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

MARINA ABRAMOVIĆ: THE ARTIST IS PRESENT
Marina Abramovic: The Artist is Present, 2012. Matthew Akers, Jeff Dupre, 106 min. US
Marinu Abramović zovu "bakom performansa", iako je ona vrlo mladolika u ovom fascinantnom, vizualno svježem dokumentarnom portretu koji je snimio Matthew Akers. Film prati glasovitu retrospektivu Abramovićkinih radova u MOMA-i, održanu 2010. godine. Ta umjetnica rođena u Srbiji, još je 1970-ih godina stvarala djela koja se bave ograničenjima i predodžbama tijela, a koja su već odavno postala dio modernog umjetničkog kanona. Ipak, ona i dalje, s energijom sportaša, proširuje granice performansa. Dobivši jednogodišnji pristup svemu što ona radi, Akers prikazuje mnoge strane Marine Abramović dok postavlja svoja djela u MOMA-i. Predstava u muzeju, pod naslovom „Umjetnica je prisutna“ bila je maratonski spektakl u kojem se Abramovićeva suočavala sa svakim pojedinačnim posjetiteljem u tišini, stječući usput sve više obožavatelja. Akersova kamera snima je i dok glamurozno pozira za modne časopise, dok poput gurua pomaže mladim umjetnicima u rekonstruiranju njezinih ranih radova, dok bolesna leži u krevetu i liječi se kromatskim terapijama, dok kuha tjesteninu u kuhinji, dok se ponovno emotivno povezuje sa svojim bivšim umjetničkim i životnim partnerom Ulayem.
http://www.imdb.com/title/tt2073029/?ref_=fn_al_tt_1


Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)
https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij: Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)
http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij: Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.


Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)
https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij: Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)
http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1.2018. 20.00 ZORAN ČUTURA


Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.


Darkest Hour, 2017. Joe Wright, 125 min. US
Scenarij: Anthony McCarten
Uloge:Gary Oldman, Kristin Scott Thomas, Lily James, Stephen Dillane, Ronald Pickup, Ben Mendelsohn
Britanski ratno-biografski film, nominiran za 6 Oscara, između ostaloga za najbolji film godine, kao i glavnog glumca...
U ranim danima Drugog svjetskog rata, sudbina zapadne Evrope je u rukama novoimenovanog britanskog premijera Winstona Churchilla. Mora odlučiti hoće li pokleknuti pred Hitlerom ili će ustrajati u borbi za ideale, slobodu i nezavisnost naroda, suprotstavivši se znatno većim izgledima nacističke vojske. Dok se nezaustavljive nacističke snage gotovo prelijevaju zapadnom Evropom, ni Ujedinjeno Kraljevstvo nije lišeno straha od neizbježne invazije. S nepripremljenom javnošću, skeptičnim kraljem i nepodržavanjem vlastite stranke, Churchill mora donijeti možda najznačajniju odluku u svojoj karijeri sasvim sam...
Oldman sjajno dočarava izmjene njegovih raspoloženja, taktiziranje s političkim neistomišljenicima, neumjereno konzumiranje alkohola i cigara te poštovanje i strah koji iskazuje jedino prema supruzi Clementine (odlična Kristin Scott Thomas). Bez dvojbe, to je svojevrsni “one man show”, ali istodobno i odlično izložen i uzbudljiv film, čijoj je kvaliteti ponajviše pridonijela režija Joea Wrighta: njegov portret engleskog političkog vrha u “prijelomnom času” nije samo plošna slikovnica nego i dojmljiv povratak u prošlost... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Ispod debelih slojeva prvorazredne šminke (još jedna zaslužena oskarovska nominacija) i gustog dima cigara, možda se i kriju oči Garya Oldmana, no uvjeravam vas kako niti jedan trenutak ne pomišljate kako pred vašim očima nezgrapno hoda ili mumlja slavni britanski glumac već sam Winston Churchill. Oldman ga je skinuo savršeno. Svaku njegovu gestu, pokret ili govor, Oldman je izveo besprijekorno, a što je najznačajnije, uspio nam je i prikazati njegovo stanje uma, njegove frustracije i nesigurnosti, odnosno, odlučnost u prijelomnim trenucima... (Ivica Perinović, ezadar)
http://www.imdb.com/title/tt4555426/?ref_=fn_al_tt_2

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1


Darkest Hour, 2017. Joe Wright, 125 min. US
Scenarij: Anthony McCarten
Uloge:Gary Oldman, Kristin Scott Thomas, Lily James, Stephen Dillane, Ronald Pickup, Ben Mendelsohn
Britanski ratno-biografski film, nominiran za 6 Oscara, između ostaloga za najbolji film godine, kao i glavnog glumca...
U ranim danima Drugog svjetskog rata, sudbina zapadne Evrope je u rukama novoimenovanog britanskog premijera Winstona Churchilla. Mora odlučiti hoće li pokleknuti pred Hitlerom ili će ustrajati u borbi za ideale, slobodu i nezavisnost naroda, suprotstavivši se znatno većim izgledima nacističke vojske. Dok se nezaustavljive nacističke snage gotovo prelijevaju zapadnom Evropom, ni Ujedinjeno Kraljevstvo nije lišeno straha od neizbježne invazije. S nepripremljenom javnošću, skeptičnim kraljem i nepodržavanjem vlastite stranke, Churchill mora donijeti možda najznačajniju odluku u svojoj karijeri sasvim sam...
Oldman sjajno dočarava izmjene njegovih raspoloženja, taktiziranje s političkim neistomišljenicima, neumjereno konzumiranje alkohola i cigara te poštovanje i strah koji iskazuje jedino prema supruzi Clementine (odlična Kristin Scott Thomas). Bez dvojbe, to je svojevrsni “one man show”, ali istodobno i odlično izložen i uzbudljiv film, čijoj je kvaliteti ponajviše pridonijela režija Joea Wrighta: njegov portret engleskog političkog vrha u “prijelomnom času” nije samo plošna slikovnica nego i dojmljiv povratak u prošlost... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Ispod debelih slojeva prvorazredne šminke (još jedna zaslužena oskarovska nominacija) i gustog dima cigara, možda se i kriju oči Garya Oldmana, no uvjeravam vas kako niti jedan trenutak ne pomišljate kako pred vašim očima nezgrapno hoda ili mumlja slavni britanski glumac već sam Winston Churchill. Oldman ga je skinuo savršeno. Svaku njegovu gestu, pokret ili govor, Oldman je izveo besprijekorno, a što je najznačajnije, uspio nam je i prikazati njegovo stanje uma, njegove frustracije i nesigurnosti, odnosno, odlučnost u prijelomnim trenucima... (Ivica Perinović, ezadar)
http://www.imdb.com/title/tt4555426/?ref_=fn_al_tt_2


Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)
https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Odgođena revolucija, 2017. Martina Globočnik, Vlatka Vorkapić, 71 min. HR
Tranzicija se u većini postkomunističkih zemalja gotovo u pravilu provodila u sprezi političkih i poduzetničkih elita po načelu profit odabranima, a posljedice loših odluka svima nama. Upravo takva jest i privatizacija na hrvatski način. Vrijeme je naplate. Je li to i vrijeme promjene?
U Hrvatskoj se prije 25 godina istovremeno ratovalo i trgovalo. U jeku najžešćih ratnih stradavanja austrijski državljanin Georg G. postaje vlasnik najveće mesne industrije u Hrvatskoj. Taj slučaj istražuje novinarka Iva A. Neizvjestan je epilog, ali Georgu G. se sudi za ratno profiterstvo. Jedna od posljednih žrtvi tranzicijske pljačke je i modna kuća Kamensko. Bivša radnica Đurđa G. već 7 godina ukazuje na kriminal zbog kojeg su ona i njene kolegice završile na ulici.
Da nije Bugarske, Hrvatska bi bila najsiromašnija država EU. Sa stanjem u društvu u kojem, uz 250 ekstremno bogatih, više od 800 000 ljudi živi na rubu siromaštva, ne miri se ni Marko M., mladi socijalist i član radikalne lijeve stranke. On uličnim akcijama i prosvjedima zagovara pravednije društvo. Godine prolaze. Radikalizacija traje. Revoucije nema.
http://www.imdb.com/title/tt5442654/?ref_=nm_flmg_dr_3
http://www.fadein.hr/project/odgodjena-revolucija
http://portal53.hr/odgodena-revolucija-70-minuta-filma-koji-te-ne-ostavlja-ravnodusnim/


Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

Odgođena revolucija, 2017. Martina Globočnik, Vlatka Vorkapić, 71 min. HR
Tranzicija se u većini postkomunističkih zemalja gotovo u pravilu provodila u sprezi političkih i poduzetničkih elita po načelu profit odabranima, a posljedice loših odluka svima nama. Upravo takva jest i privatizacija na hrvatski način. Vrijeme je naplate. Je li to i vrijeme promjene?
U Hrvatskoj se prije 25 godina istovremeno ratovalo i trgovalo. U jeku najžešćih ratnih stradavanja austrijski državljanin Georg G. postaje vlasnik najveće mesne industrije u Hrvatskoj. Taj slučaj istražuje novinarka Iva A. Neizvjestan je epilog, ali Georgu G. se sudi za ratno profiterstvo. Jedna od posljednih žrtvi tranzicijske pljačke je i modna kuća Kamensko. Bivša radnica Đurđa G. već 7 godina ukazuje na kriminal zbog kojeg su ona i njene kolegice završile na ulici.
Da nije Bugarske, Hrvatska bi bila najsiromašnija država EU. Sa stanjem u društvu u kojem, uz 250 ekstremno bogatih, više od 800 000 ljudi živi na rubu siromaštva, ne miri se ni Marko M., mladi socijalist i član radikalne lijeve stranke. On uličnim akcijama i prosvjedima zagovara pravednije društvo. Godine prolaze. Radikalizacija traje. Revoucije nema.
http://www.imdb.com/title/tt5442654/?ref_=nm_flmg_dr_3
http://www.fadein.hr/project/odgodjena-revolucija
http://portal53.hr/odgodena-revolucija-70-minuta-filma-koji-te-ne-ostavlja-ravnodusnim/

HOMMAGE PREDRAG LUCIĆ: BILO JEDNOM U AMERICI
Once Upon a Time in America: Extended Director's Cut, 1984. Sergio Leone, 251 m. US
Scenarij: Sergio Leone, Piero De Bernardi, Enrico Medioli, Franco Arcalli, Franco Ferrini, Leonardo Benvenuti, Stuart M. Kaminsky i Ernesto Gastaldi po romanu „The Hoods“ Harryja Greya, bivšeg gangsterskog doušnika
Uloge:Robert De Niro, James Woods, Elizabeth McGovern, Burt Young, Tuesday Weld, Jennifer Connelly, Joe Pesci, Treat Williams, Danny Aiello, William Forsythe, Richard Bright, Darlanne Fluegel, James Hayden
Deset godina planiran Sergio Leoneov ep portretira pedeset godina povijesti podzemlja i nudi obilje likova s odličnim glumačkim izvedbama. Robert De Niro i James Woods tumače uloge dugogodišnjih Lowes East Side prijatelja čije se opasno prijateljstvo srušilo u smrti i nasilju. Film je vezan uz tri epohe američke povijesti, uz dvije flashback sekvence (najviše u 1921. i 1933. godini), zajedno s 1968. u kojoj se glavni lik prisjeća svog života. Nakon anonimnog poziva da se vrati u New York nakon 35 godina skrivanja, David "Noodles" Aaronson prisiljen je suočiti se sa svojom prošlošću dok traži osobu koja ga je pronašla.
Posljednji film Sergia Leonea pokazuje autorsku genijalnost i kreativnost na vrhuncu. Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu 1984. u verziji koja traje 229 minuta. U SAD-u je film izašao u skraćenoj verziji (koju Leone nikada nije odobrio) koja je trajala gotovo 90 minuta kraće nego originalna koja se prikazivala u Evropi. U skraćenoj verziji izbačene su scene flashbackova, a događaji su poredani kronološki. Američka verzija je zbog toga doživjela brojne kritike te bila komercijalno neuspješna. Razočaran lošim uspjehom, kao i reakcijama kritike i publike na ovu verziju, Leone nije više snimio niti jedan film. Srce ga je izdalo 1989. godine, ne dozvolivši mu da dovrši započeto snimanje filma o strasnoj ljubavi koja se u okupiranom Lenjingradu rodila između Ruskinje i Amerikanca.
Originalni scenarij, dovršen u listopadu 1981., bio je dug 317 stranica. Krajem snimanja, Leone je imao oko osam do deset sati materijala. Uz pomoć montažera Nina Baraglija uspio je to srezati na gotovo šest sati te želio objaviti film u dva trosatna dijela. Producenti su odbili (djelomično zbog komercijalnog podbačaja Bertoluccijeva dvodijelnog „Dvadesetog stoljeća“), a Leone je bio prisiljen još skratiti film, na 229 minuta. Leone je svojevremeno izjavio da bi idealna duljina trajanja filma bila "između četiri sata i deset minuta i/ili četiri sata i dvadeset i pet minuta" (250 do 265 minuta). Upravo se takva verzija – 251 min. – po prvi put prikazuje u hrvatskim kinima.
U ožujku 2011. objavljeno je da će Leoneovu originalnu 269-minutnu verziju ponovno izraditi filmski laboratorij u Italiji (koji je stekao talijansko pravo distribucije) pod nadzorom Leoneove djece, uz pomoć izvornog redatelja zvuka Fausta Ancillaija. Sve su to bile pripreme za premijeru 2012. godine na Festivalu u Cannesu. Obnovljeni film premijerno je prikazan na Festivalu u Cannesu 2012. godine, ali zbog upitnih prava na neke scene, restauracija se morala ograničiti na „samo“ 251 minutu. Međutim, Martin Scorsese (čija je Filmska zaklada pomogla u restauraciji) izjavio je kako će pomoći nasljednicima da dobiju prava na zadnje minute kako bi se potpuno obnovila Leoneove predviđena, 269-minutna verzije. Glavni izazov ove restauracije bio je postavljanje nestalih scena natrag u film. Te scene, koje je Sergio Leone morao rezati i koji su se ranije smatrali izgubljenima, umetnuli su se u ovu proširenu verziju na skladniji način. Nažalost, jedini raspoloživi materijal bili su odbačene trake radnih pozitiva, koje su snimljene samo kao reference. Dio restauratorskih radova obuhvaćao je poboljšanje kvalitete tih nestalih scena kako bi se oni mogli ponovno integrirati u film. Rezultirajuća inačica nas približava izvornoj viziji, a dokumenti i svjedočanstva Leonove obitelji i suradnika bili su neophodni za rekonstrukciju.
O novoj verziji, na stranicama blu-ray.com piše kritičar Michael Reuben: „Sve u svemu, nove scene produbljuju i obogaćuju već izuzetan film, i ova verzija čini film svakako boljim sa njima nego bez njih. Činjenica je da se visokokvalitetni izvorni materijali ne mogu naći, no restauratorski čarobnjaci učinile su izvanredan posao s onim što je svojevremeno odbačeno. Restauratorski tim blisko je surađivao s raznim konzultantima, uključujući skladatelja Ennio Morriconea, kako bi dodatne sekvence ugradio sa što je moguće manje prekida zvučnog protoka, a rezultati su izvanredni.“
O novoj verziji piše i Luke Hickman na stranicama highdefdigest.com: "Bilo jednom u Americi" je naprosto savršen film. De Niro u vrhunskoj izvedbi uz James Woodsa, Elizabeth McGovern i mnoge druge. Čak i mladi glumci, poput vrlo mlade Jennifer Connelly, su vrhunski. Scenarij je genijalan, vrlo detaljan i nezaboravan. Smjer je dosljedan i fokusiran, nešto što se treba proučavati i primijenjivati. Redateljski je rez (229 min.) bio besprijekoran, a produženi redateljski rez čak je i više od toga. Leoneovo remek-djelo vrijedno je posjedovati i ponovno gledati više nego ikad.“
O novoj verziji piše i Lou Limenick na stranicama nypost.com: „Ponekad čak i remek-djelo može biti bolje - 22 minuta duže od priznate 229-minutne verzije. O onoj skraćenoj 90 minuta nema potrebe diskutirati. Dok je dulja inačica koja se emitira posljednjih 30 godina briljantno izrađena - to je jedan od mojih favorita - uvijek sam osjećaj da nešto nedostaje. Dodavanje 22 minute samo poboljšava ionako sjajan Leoneov film o krivnji i izdaji.“
Interesantno je da je glazba za film nastala prije nego što je njegovo snimanje uopće i počelo. Moriccone je na osnovu scenarija i u njemu opisanih karaktera glavnih protagonista stvorio nezaboravne melodije, iskoristivši za lajtmotiv prerađenu kompoziciju Amapola iz 1924. Godine, španjolskog autora José María Lacalle Garcíje.Uprkos njegovom ogromnom trudu i zalaganju, distributeri su (slučajno ili namjerno) u uvodnoj špici filma izostavili Moricconeovo ime, a sam Moriccone nije dobio šansu (navodno iz tehničkih razloga) da sudjeluje u nadmetanju za Oskara. Tek mnogo godina kasnije, glazba rađena za ovo kultno filmsko ostvarenje proglašena je od strane kritičara životnim Moricconeovim djelom.
Cijeli film obilježava jedno veliko prijateljstvo i jedna veliku ljubav. Sve je to upakirano u nevjerovatno jaku, emotivnu i prije svega realnu ljudsku priču, bez imalo praznih riječi. Leone je pogodio suštinu njujorškog društva - izvanredno djelo koje će vas oduševiti, šokirati i rasplakati najbolji je pokazatelj da su velikani poput Sergia Leonea napravili film zbog publike, pravili film zbog filma, pravili film zbog vječnosti, te snimili remek-djelo. Ovo je ostvarenje sedme umjetnosti koje donosi najbolje ocjene i kritike i publike. Zaslužuje da putem Moricconeove muzike ostane vječan i da se kritična publika prema njemu odnosi sa jednim velikim poštovanjem.Ovakav film niko i nikada neće napraviti! (Marko Stamenković, http://wannabemagazine.com/filmski-vremeplovac)
Pogledati ovaj film znači biti ‘oboren s nogu’ samopouzdanjem i vitalnošću velikog redatelja… (Kenneth Turan, Los Angeles Times)
Zato će ljubitelji gangsterskih drama, omerte, kumova, Sopranosa i karizmatičnih mafijaških likova bez daha odgledati priču o životnom putovanju dječaka iz geta, o putevima koje je izabrao i cijeni koju je kroz život plaćao. Sergio Leone dotaknuo se svega – ljubavi, mržnje, prijateljstva, odanosti, novca, zavisti, ubojstava, brutalnog nasilja, silovanja… (Ana Stručić / krizevci.info)
http://www.imdb.com/title/tt0087843/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.imdb.com/title/tt0087843/alternateversions?ref_=tt_ql_trv_5


Darkest Hour, 2017. Joe Wright, 125 min. US
Scenarij: Anthony McCarten
Uloge:Gary Oldman, Kristin Scott Thomas, Lily James, Stephen Dillane, Ronald Pickup, Ben Mendelsohn
Britanski ratno-biografski film, nominiran za 6 Oscara, između ostaloga za najbolji film godine, kao i glavnog glumca...
U ranim danima Drugog svjetskog rata, sudbina zapadne Evrope je u rukama novoimenovanog britanskog premijera Winstona Churchilla. Mora odlučiti hoće li pokleknuti pred Hitlerom ili će ustrajati u borbi za ideale, slobodu i nezavisnost naroda, suprotstavivši se znatno većim izgledima nacističke vojske. Dok se nezaustavljive nacističke snage gotovo prelijevaju zapadnom Evropom, ni Ujedinjeno Kraljevstvo nije lišeno straha od neizbježne invazije. S nepripremljenom javnošću, skeptičnim kraljem i nepodržavanjem vlastite stranke, Churchill mora donijeti možda najznačajniju odluku u svojoj karijeri sasvim sam...
Oldman sjajno dočarava izmjene njegovih raspoloženja, taktiziranje s političkim neistomišljenicima, neumjereno konzumiranje alkohola i cigara te poštovanje i strah koji iskazuje jedino prema supruzi Clementine (odlična Kristin Scott Thomas). Bez dvojbe, to je svojevrsni “one man show”, ali istodobno i odlično izložen i uzbudljiv film, čijoj je kvaliteti ponajviše pridonijela režija Joea Wrighta: njegov portret engleskog političkog vrha u “prijelomnom času” nije samo plošna slikovnica nego i dojmljiv povratak u prošlost... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Ispod debelih slojeva prvorazredne šminke (još jedna zaslužena oskarovska nominacija) i gustog dima cigara, možda se i kriju oči Garya Oldmana, no uvjeravam vas kako niti jedan trenutak ne pomišljate kako pred vašim očima nezgrapno hoda ili mumlja slavni britanski glumac već sam Winston Churchill. Oldman ga je skinuo savršeno. Svaku njegovu gestu, pokret ili govor, Oldman je izveo besprijekorno, a što je najznačajnije, uspio nam je i prikazati njegovo stanje uma, njegove frustracije i nesigurnosti, odnosno, odlučnost u prijelomnim trenucima... (Ivica Perinović, ezadar)
http://www.imdb.com/title/tt4555426/?ref_=fn_al_tt_2

Kenjac, 2009. Antonio Nuić, 90 min. HR/BiH/RS/UK
Scenarij: Antonio Nuić
Uloge: Nebojša Glogovac, Nataša Janjić, Roko Roglić, Tonko Lonza, Emir Hadžihafizbegović, Ljubomir Kapor, Asja Jovanović, Blaž Boban, Goga Boban
Godina je 1995. Boro sa suprugom Jasnom i sinom Lukom nakon sedam godina dolazi u Drinovce, svoje rodno selo u Hercegovini. Brata, koji je s obitelji uspio izaći iz Sarajeva, dugo nije vidio. Boro se učestalo svađa sa suprugom Jasnom, a s ocem Paškom kojeg krivi za majčinu smrt, uopće ne razgovara. U dva tjedna godišnjeg odmora Boro će razriješiti sukob s ocem i naučiti biti bolji suprug i otac, u čemu će nemalu ulogu odigrati jedan magarac...
Kenjac je film o očinstvu. Ono što me najviše zanima u odnosima otac-sin jest činjenica da često oponašamo očeve, a jako malo učimo od njih... (Antonio Nuić, redatelj i scenarist)
Fotografija Marka Pivčevića, zasluženo je nagrađena u Puli, jer blijedi, zrnati i isprani snimak najviše određuju ovaj film kao gotiku iz kamenjara, toliko točno i nepogrešivo, da se može kazati kako je kamera ovdje jedan od pridruženih likova... (Željko Luketić)
http://www.imdb.com/title/tt1389083/?ref_=fn_al_tt_1

oDOKa: IRENA ŠKORIĆ PREDSTAVLJA dokumentarni film "Neželjena Baština"
Neželjena baština, 2016. 99 min. HR
Spomenici su svjedoci o ljudima i vremenu u kojem su nastali. Ali i uništeni spomenici su svjedoci o ljudima i vremenu u kojemu su spomenici nestali. Iz spomenika se iščitava povijest čovjeka i društva u kojem živi. Od 1945. do 1990. godine izgrađeno je na tisuće spomenika narodnooslobodilačkoj borbi po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Mnogi od njih bili su vrlo visoke umjetničke vrijednosti. Umjetničkim su izričajem afirmirali antifašizam i čuvali sjećanje na važne ljude i događaje iz 2. svjetskog rata. U Hrvatskoj je od 1990-ih srušena i devastirana polovica, oko tri tisuće. Nažalost, među njima su i spomenici najviše umjetničke vrijednosti. Na mjestima gdje su nekada ponosno stajali, danas su ruševine, uspomena na zanemarenu i neželjenu kulturnu i političku baštinu. Film govori o sudbini umjetničkih djela pretvorenih u otpad, ali i o društvu koje se odreklo svoje povijesti i vrijedne umjetnosti.
Film će predstaviti scenaristica i redateljica Irena Škorić, a projekciji će prisustvovati i gosp. Ivo Josipović, bivši Predsjednik RH (2010.-2015.), skladatelj glazbe za film "Neželjena baština"
Irena Škorić diplomirala je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade. Sudjelovala je na mnogim domaćim i inozemnim filmskim festivalima, gdje je osvojila pedeset nagrada. Režirala je više od trideset filmova. Njezin film „Rastanak, 2008.“ jedan je od najnagrađivanijih hrvatskih kratkometražnih filmova. Dokumentarni film „Sudbina broja 13, 2009.“ osvojio je nagradu publike na ZagrebDoxu 2010. godine. Kratkometražni igrani film „9. Ožujak, 2010:“ dobio je nagradu za najbolji hrvatski kratkometražni igrani film ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana na Festivalu igranog filma u Puli. Redateljica je i scenaristica dugometražnog igranog filma „7seX7, 2011.“. Dokumentarni film „Dragi Lastane!, 2014.“ prikazan je na ZagrebDoxu 2014. godine, gdje je dobio nagradu publike. Umjetnička je voditeljica manifestacije Noć hrvatskog filma i novih medija.
Dugometražni dokumentarni film ''Neželjena baština'' prvi je hrvatski film prikazan u Evropskom parlamentu. Projekcija se održala 5.12.2017. u Bruxellesu u glavnoj zgradi Evropskog parlamenta. Poziv joj je upućen od strane člana Evropskog parlamenta, Josep – Marie Terricabrasa, dopredsjednika European Free Alliance / Group of the Greens u EP-u. Irena Škorić je osobno prisustvovala projekciji i predstavila film, a nakon filma se održala debata o jačanju nacionalizma na prostoru Balkana.
http://www.imdb.com/title/tt6513216/?ref_=nm_flmg_dr_1


Sufragette, 2015. Sarah Gavron, 106 min. UK
Scenarij: Abi Morgan
Uloge:Carey Mulligan, Anne-Marie Duff, Helena Bonham Carter, Brendan Gleeson, Ben Whishaw, Adrian Schiller, Natalie Press, Geoff Bell, Finbar Lynch, Meryl Streep
C.Mulligan glumi Maud, običnu ženu iz radničke klase koja postane borac u počecima feminističkog pokreta u borbi za pravo glasovanja u Velikoj Britaniji. Poduzimajući drastične mjere te su se žene čak okrenule ka nasilju kao jedinom putu prema promjenama, te su bile spremne izgubiti sve kako bi se izborile za jednakost.,,
„Suffragette“ je film koji ima ambiciju da nas podsjeti kako je tekla borba za ženska prava. Kako imamo političku temu na filmu, imamo i dilemu kako je obraditi. Koliko povijesno utemeljeno, a koliko fiktivno? Kako naći balans između širine slike i mogućnosti identifikacije sa pričom kad već nema živih svjedoka? Kako istaći poveznice, a kako razlike u odnosu na slične pokrete? Da li ih gledati kao dijelove jedne zajedničke slike i borbe za bolji svijet ili kao odvojene pokrete koji se bore za različite interese? „Suffragette“ će pokušati odgovoriti na neka od tih pitanja... Autorice govore o bitnoj temi koju nemamo baš tako često na filmu i to je za pohvalu. Kraj nam govori da to nije bila jednostavna borba i da potpuna jednakost nije ostvarena dekretom i preko noći, da je “napredna” Švicarska uvela opće pravo glasa tek 70-ih godina, a bogati Katar tek prije nekoliko godina. Uostalom, jednakost se ne završava sa pravom glasa. (Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot)
http://www.imdb.com/title/tt3077214/?ref_=fn_al_tt_2


Whitney: Can I Be Me, 2017. Nick Broomfield, Rudi Dolezal, 105 min. UK/ SAD
Dokumentarist Nick Broomfield i redatelj glazbenih spotova Rudi Dolezal donose dosad neviđeni pogled iza pozornice na Whitney Houston u naponu slave te kirurški precizno seciraju silnice koje su dovele do njezine prerane smrti 2012. u dobi od 48 godina nakon godina borbe s ovisnošću. Koja god bila tema - rasizam, religija, droga, seksualnost, sumnja u sebe, tračevi, suparništvo, nedovoljno obrazovanje, zahtjevi roditelja i industrije, turbulentan brak koji je punio naslovnice ili posljedice stresa na tako strastvenu pjevačicu - redatelji otkrivaju baš sve karte.
Film je premijerno prikazan na njujorškom Tribeca Film Festivalu .
http://www.imdb.com/title/tt5563330/?ref_=nv_sr_1
11. veljače 2012. svijet se oprostio od Whitney Houston, jedne od najvećih pjevačica svih vremena. Pronađena je mrtva u kadi u hotelskoj sobi na četvrtom katu hotela na Beverly Hillsu. Prema finalnom izvješću mrtvozornika u krvi je imala čak nekoliko različitih opijata: iako se prvotno pisalo da je umrla zbog srčane bolesti, kao službeni uzrok smrti navedeno je utapanje, a pjevačica u organizmu imala i tragove marihuane, kokaina te lijekova poput Xanaxa, Flexerila te Benadryla. Od trenutka njezine prerane smrti krenula je lavina detalja o njezinu životu, prepunom skandala, ekscesa i uvijek spominjanog drogiranja. A taj je buran privatni život u sjenu bacio najveće uspjehe koji je postigla u karijeri.
https://www.whitneyhouston.com/


Die göttliche Ordnung, 2017. Petra Volpe, 96 min. H
Scenarij: Petra Volpe
Uloge: Marie Leuenberger, Maximilian Simonischek, Rachel Braunschweig
Nije pitanje treba li snimati filmove s tematikom rodne ravnopravnosti, već je jedino pitanje zašto ih se ne snima više...
Zamislite da živite u jednoj od najbogatijih, gospodarski najrazvijenijih zemalja na svijetu, u kojoj su najukusnije čokolade, džepovi su bez rupa jer su rupe u siru, obronci su zeleni, a vrhunci prekriveni snijegom. I sad zamislite, drugarice i sestre, da u tom raju vas nitko ništa ne pita; štoviše, nemate pravo glasa, muž vam ostavlja džeparac ispod tegle filodendrona, a za svaku odluku u kući, pa i one koje su isključivo vaše i tiču se vaših planova, želja i snova, morate pitati njega. Prije četrdesetak godina, upravo takva je bila stvarnost – dobro došle u Švicarsku 1971.! (http://www.fashion.hr)
Politički i vjerski vođe u Švicarskoj još su se 1970. pozivali na „božanski poredak“ kao razlog zašto žene ne mogu imati pravo glasa. Ovu nevjerojatnu stranicu u povijesti redateljica Petra Volpe istražuje pričom o Nori, neupečatljivoj kućanici iz malenog sela koja mora naučiti kako postati čvrsta predvodnica lokalnih sufražetkinja.
Švicarska je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ženama nije bio dopušten izlazak na birališta sve do 1972., dok je kanton Appenzell bio prisiljen prihvatiti žensko pravo glasa tek 1990. nakon što ga je na to natjerao Federalni vrhovni sud. Gore od tog kantona bile su tek zemlje koje se nikad nisu mogle pohvaliti ženskim pravima, poput Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i zemalja poput Kazahstana i JAR-a.
http://www.imdb.com/title/tt5818818/?ref_=fn_al_tt_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

INOSLAV BEŠKER:'68
Svako osvrtanje na prošlost, koliko god zanimljivo bilo, je samo gledanje unazad. Budućnost, a i sadašnjost su u drugom smjeru. Sve to znamo, ali na 1968. se naprosto moramo osvrnuti. Seriju predavanja tematski posvećenh 1968. započinje ugledni novinar i profesor, ali i svjedok (tog) vremena – Inoslav Bešker. Nakon predavanja bit će prikazan film „Jagode i krv“...
'68. - GODINA KOJA JE PROMIJENILA SVIJET
Od New Yorka, Miamija i Chicaga preko Pariza, Praga, Rima, Berlina, Varšave i Beograda do Tokija i Ciudad de Méxica, budila se svijest, budio se svijet. Planeta je polako tinjala. Mladi ljudi su tražili promjene.To je godina atentata na Martina Luthera Kinga i Bobbyja Kennedyja, Andyja Warhola i Rudyja Dutchkea, Praškog proljeća i studentskih prosvjeda u čitavoj Evropi, antiratnog pokreta, prvog velikog medijski pokrivenog rata - onoga u Vijetnamu, afirmira se Black Power, ženski pokret...
Sport, umjetnost, i film nisu ostali izolirani od tih previranja. Bila je to i godina u kojoj se slavila slobodna ljubav, u kojoj su žene izborile pravo na abortus, na sportskim se borilištima vide uzdignute šake s crnom rukavicom, a u Londonu je pak, modna kreatorica Mary Quant svojim kolekcijama izokrenula svijet mode naglavačke. Avangardno je kazalište imalo „svoj trenutak“.
1968. godina je za svjetsku kinematografiju bila značajna prije svega zbog toga što su se, kao rijetko kad prije i poslije, na nju odrazili burni politički događaji koji su obilježili gotovo sve zemlje tadašnjeg svijeta, a u mnogim, pogotovo zapadnim zemljama na filmu pronašli odraz i promjene morala i društvenih vrijednosti izazvani dramatičnim raskorakom između starijih i novijih generacija. Filmovi toga razdoblja legitimiraju novo-etabliranu kulturu mladih i prihvaćaju liberalnije stavove u vezi sa seksualnošću i nasiljem, a u kasnijim razdobljima pokazuju i otvoreni cinizam prema establišmentu i tradicionalnim društvenim strukturama.
Upravni odbor Francuske kinoteke, 9. veljače, na poticaj tadašnjeg ministra kulture Andréa Malrauxa, donosi odluku o smjeni kontroverznog direktora Henrija Langloisa, čime započinje tzv. "afera Langlois". Odluka izaziva bijes kod brojnih francuskih sineasta, pogotovo onih sa ljevice uvjerenih kako je Langlois smijenjen zbog svojih političkih stavova; demonstracije protiv Langloisove smjene eskaliraju u ulično nasilje. Suočena sa sve spektakularnijim neredima, uprava Francuske kinoteke 22. travnja donosi odluku o vraćanju Henrija Langloisa na mjesto direktora Kinoteke; ona, međutim, dolazi prekasno da umiri bijes javnosti, pogotovo mladih studenata sa radikalne ljevice koji će je, između ostalog, nekoliko tjedana kasnije iskoristiti kao povod za izbijanje velikih demonstracija u Parizu.
Po ulasku sovjetskih trupa u Čehoslovačke, veliki dio čehoslovačkih sineasta emigrira na Zapad, što se smatra najvećim politički motiviranim egzodusom u povijesti svjetske kinematografije nakon Drugog svjetskog rata.
Bila je to i godina Stanleya Kubricka, odnosno njegovog remek djela »Odiseja u svemiru 2001«: apstraktni, neobično filozofski i metafizički SF film, koji je s vremenom stekao ogroman ugled te se danas smatra možda i najboljim SF filmom 20. stoljeća. Isti je dan (3. travnja) premijeru imao i „Planet majmuna“, SF-film koji je pažnju privukao i time što je shvaćen kao alegorija na tada aktualna politička pitanja, i koji se također smatra klasikom žanra.
40. ceremonija dodjele Oscara je održana dva dana kasnije od predviđenog termina, s obzirom da su crni američki uzvanici objavili kako neće na njoj sudjelovati dok traje žalovanje za Martinom Lutherom Kingom.
Filmski festival u Cannesu završava prije roka i prije službene dodjele nagrada, nakon što su dvorane zaposjeli radikalno lijevi demonstranti, a dio sineasta povukao svoje filmove u znako solidarnosti sa demonstrantima u Parizu.
U Hrvatskoj, studenti izlaze na ulice, a četvorka iz Splita svojim je umjetničkim performansom zauvijek obilježila (Crveni) Peristil. Provokativna akcija s vremenom se uzdigla u mit obavijen velom tajne i mistifikacije.
JAGODE I KRV
The Strawberry Statement, 1970. Stuart Hagmann, 109 min. US
Scenarij: Israel Horovitz prema romanu Jamesa Simona Kunena
Uloge: Bruce Davison, Kim Darby, Bud Cort
Intenzivni pogledi na politička previranja krajem šezdesetih godina prošlog stljeća, koja su protresla američke studentske domove...
Simon je student na sveučilištu u San Franciscu. Zadovoljan je svojim učešćem u veslačkom timu i ostaje samo slučajni posmatrač studentskih nemira, demonstracija i protesta. Pa ipak, počinje ga obuzimati radoznalost i on počinje istraživati unutrašnji krug studenata koji su zauzeli kancelariju dekana. Uskoro se upoznaje sa Lindom i postaje odani član studentske revolucije (da bi se viđao sa djevojkama). Ali kad istinski otkrije korupciju i ludilo protiv koga njegovi drugovi protestiraju, on se priključuje pokretu i srcem. Postaje revolucionarni vođa i priprema kolege za dramatični susret sa „svinjama“ prilikom sljedećeg protesta.
„Strawberry Statement“ (Stav o jagodama) je naslov knjige Jamesa Simona Kunena, objavljene 1969, kada je autor imao 21 godinu: pisao ju je sa 19. U knjizi Kunen opisuje događaje na sveučilištu Columbia u New Yorku tijekom 1966-68. godine, odnosno studentsku pobunu protiv sveučilišne administracije. Tijekom pobune, jedan od administratora sveučilišta je rekao da su stavovi studenata za sveučilište važni koliko i njihov stav o tome da, recimo, vole ukus jagoda. Kunen je otkrio da je ta izjava za njegovu odluku o naslovu bila važna koliko i njegov odnos prema rok grupi „Strawberry Alarm Clock“; grupa „Strawberry Alarm Clock“ uzela je to ime u znak poštovanja prema Beatlesima i pjesmi Johna Lenona „Strawberry Fields Forever“ iz 1967; Strawberry Fields je ime zgrade koju je imala Vojska spasa u Liverpoolu Lenonovog djetinjstva; danas to ime nosi dio Centralnog parka u New Yorku, posvećenog uspomeni na Lenona. Film „Strawberry Statement“ je snimljen 1970. i ne odgovara sasvim knjizi, jer se događa na nedefiniranom sveučilištu na Zapadnoj obali. U filmu je niz popularnih pjesmama tog vremena; svakako najpopularnija je parola “Give peace a chance”, koju studenti skandiraju, dok ih policajci opkoljavaju da bi ih tukli; parolu je smislio John Lenon, koji je napisao istoimenu pjesmu 1969. Film je dobio nagradu na filmskom festivalu u Cannesu 1971, i ostao kultni film mnogih pobuna poslije sedamdesetih godina. Stav o jagodama, dakle, nosi neizbrisiva sjećanja na globalnu povijest druge polovice dvadesetog stoljeća... (Svetlana Slapšak, pescanik.net)
"Jagode i krv" jedan je iz niza ljevičarskih (pro)modernističkih filmova koji su na prijelazu šezdesetih u sedamdesete godine zapljusnule američku kinematografiju. Iako je većina tih filmova nastajala u nezavisnim produkcijama, nova strujanja snažno su zahvatila i Hollywood pa je tako "Jagode i krv" nastao u produkciji glasovitog MGM-a. Film je postigao velik uspjeh na festivalu u Cannesu, gdje je dobio Specijalnu nagradu žirija, pri čemu su se njegovi članovi konfrontirali, jer su mu neki od njih željeli dodijeliti glavnu nagradu - Zlatnu palmu. Unatoč velikom odjeku filma i kultnom statusu koji je ubrzo postigao, redatelj Stuart Hagmann kasnije je snimio još samo jedan nezapažen film. Treba spomenuti i izvrstan soundtrack s pjesmama Joni Mitchell, Crosby, Stills, Nash & Younga, te Johna Lennona / Give Peace a Chance u glasovitoj završnoj sekvenci filma,,. (tvprofil)
Vjerovatno najbolji film o studentskim protestima sa kraja šezdesetih, kontrakulturni bljesak u kojima je aktualni soundtrack odigrao presudnu ulogu... (suburbian/forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0066415/?ref_=nv_sr_1

Odgođena revolucija, 2017. Martina Globočnik, Vlatka Vorkapić, 71 min. HR
Tranzicija se u većini postkomunističkih zemalja gotovo u pravilu provodila u sprezi političkih i poduzetničkih elita po načelu profit odabranima, a posljedice loših odluka svima nama. Upravo takva jest i privatizacija na hrvatski način. Vrijeme je naplate. Je li to i vrijeme promjene?
U Hrvatskoj se prije 25 godina istovremeno ratovalo i trgovalo. U jeku najžešćih ratnih stradavanja austrijski državljanin Georg G. postaje vlasnik najveće mesne industrije u Hrvatskoj. Taj slučaj istražuje novinarka Iva A. Neizvjestan je epilog, ali Georgu G. se sudi za ratno profiterstvo. Jedna od posljednih žrtvi tranzicijske pljačke je i modna kuća Kamensko. Bivša radnica Đurđa G. već 7 godina ukazuje na kriminal zbog kojeg su ona i njene kolegice završile na ulici.
Da nije Bugarske, Hrvatska bi bila najsiromašnija država EU. Sa stanjem u društvu u kojem, uz 250 ekstremno bogatih, više od 800 000 ljudi živi na rubu siromaštva, ne miri se ni Marko M., mladi socijalist i član radikalne lijeve stranke. On uličnim akcijama i prosvjedima zagovara pravednije društvo. Godine prolaze. Radikalizacija traje. Revoucije nema.
http://www.imdb.com/title/tt5442654/?ref_=nm_flmg_dr_3
http://www.fadein.hr/project/odgodjena-revolucija
http://portal53.hr/odgodena-revolucija-70-minuta-filma-koji-te-ne-ostavlja-ravnodusnim/

Oslo, 31. august, 2011. Joachim Trier, 96 min. NO
Scenarij: Eskil Vogt, Joachim Trier
Uloge: Anders Danielsen Lie, Malin Crépin, Aksel M. Thanke, Hans Olav Brenner, Ingrid Olava
Anders će uskoro završiti s tretmanom odvikavanja od droge u rehabilitacijskom centru na selu. U sklopu programa, omogućeno mu je da ode u grad radi razgovora za posao. No, on iskorištava priliku i ostaje u gradu, luta uokolo i susreće ljude koje već dugo nije vidio. 34-godišnji Anders je pametan, zgodan i iz dobre obitelji, ali ga jako muči to što je propustio brojne životne prilike i što je iznevjerio mnoge ljude. Još uvijek je relativno mlad, ali osjeća da mu je život već završio. Tijekom ostatka dana i do duboko u noć, duhovi pogrešaka iz prošlosti sukobit će se s mogućnošću ljubavi i novog života i nadom da će mu se ujutro rasvijetliti slika budućnosti.
Trier na univerzalan i zreo način traga za smislom i ciljem života u suvremenoj Norveškoj, propitujući što se događa kad dolete tridesete, a mladenački polet natkrije crni oblak sumnje i nesigurnosti. “Oslo, 31. kolovoza“ film je o neumitnoj prolaznosti života, trajnoj usamljenosti i modernim pritiscima zbog kojih ponekad nije lako istupiti iz začaranog kruga nesreće i pronaći komadić raja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Kao rijetko koji, bez napora i nepotrebne frustracije/krvi/suza, opisuje probleme ovisništva, no ni slučajno samo to. Nije mi poznat Joachim Trier, ali mi se jako dopada njegov uradak. Film ide široko i duboko, istražujući putešestvije ljudskih misli, potragu za onim što zovemo smisao života, potragu koja je kod nekih kudikamo više ispresijecana preprekama nego li u drugih ljudi. U Oslu, ta potraga uzima različite oblike, različite ovisnosti ne samo o drogi – imam dojam da je ona tu samo kao sredstvo kroz koje je moguće jače naglasiti probleme... (Vanja, www.fak.hr)
Briljantan izlet u životnu izoliranost... „Oslo 31. kolovoza’ ni u jednom trenutku ne zapada u zamor, propovijedanje ili samosažaljevanje, a komunikacija glavnog lika sa samom temom, ali i sa gledateljem koji je stavljen u samo središte prekretnice života glavnog lika je besprijekorna... (Antonio Kozina, www.ravnododna.hr)
Kritika je film nazvala 'zadivljujućim djelom genija' (Twitch Film) te 'sigurnim i predivno snimljenim filmom, koji apsolutno očarava' (Variety). Navedeno je i da je 'Oslo, 31. kolovoza' 'maleno, tiho i vrlo osobno djelo koje u 90 minuta donosi duboku, slojevitu i odlično odglumljenu priču...(Eye for Film)
http://www.imdb.com/title/tt1736633/

After Circus, 2015. Viveka Melki, 78 min. CA/US
FILM SE PRIKAZUJE IZVORNO, BEZ TITLOVA
Paralelno s uspjehom blockbuster mjuzikla "The Greatest Showman", Kino Cirkus donosi američki dokumentarac o životu klasičnih cirkuskih umjetnika pred odlaskom u mirovinu. Život tadašnjih klasičnih cirkuskih umjetnika ispod „big topa“ fizički i psihički je izrazito zahtjevan i sve manje unosan. Što se događa kada umjetnici, upoznati samo s ovakvim načinom života, izgube bitku s godinama i moraju se nositi s novim izazovom - izvedbenom mirovinom?
Dokumentarac redateljice Viveka Melvi istražuje strastvenu i životopisnu zajednicu umirovljenih i poluumirovljenih cirkuskih umjetnika koji žive u Sarasoti, Florida. „After Circus“ daje osvježavajući pogled na čvrsto povezanu zajednicu cirkuskih umjetnika koji s toplinom i humorom dijele svoja životna iskustva i aktualne izazove...
http://www.imdb.com/title/tt5073300/?ref_=fn_al_tt_1


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.


Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/


Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/


Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)
https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Ignacio de Loyola, 2016. Paolo Dy, Cathy Azanza, 118 min. RP/E
Scenarij: Paolo Dy
Uloge: Andreas Muñoz, Javier Godino, Julio Perillán
Ignacio López de Loyola rodio se u Baskiji 1491. kao najmlađi od dvanaestero djece u obiteljskom dvorcu Loyola, u baskijskoj pokrajini Gipuzkoa. Španjolski plemić, odgojen na dvoru, služio je u vojsci potkralja Navarre, a prilikom francuskog napada na tvrđavu Pamplona 1521., teško je ranjen topovskim kuglom u obje noge. Za dugotrajnog liječenja i čitanja svetačkih legendi doživio je vjerske ekstaze i vizije. Povukao se u spilju, hodočastio 1523. u Rim i Svetu zemlju, a nakon povratka studirao od 1528. filozofiju i teologiju na španjolskim sveučilištima i u Parizu. Tamo je okupio krug istomišljenika, koji su se 1534. zavjetovali da će služiti Bogu i pomagati dušama u savršenom siromaštvu i čistoći...
http://www.imdb.com/title/tt5040624/?ref_=nv_sr_1


Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
All That Remains, 2016. Dominic Higgins, Ian Higgins, 119 min. US
Scenarij: Dominic Higgins, Ian Higgins
Uloge: Leo Ashizawa, Yuna Shin, Meg Kubota
Istinita priča o čovjeku koji je preživio napad atomske bombe na Nagasaki, Takashiju Nagaiju (1908 – 1952) - liječniku-radiologu, vjerskom obraćeniku i mirovnom aktivisti... Odrastao je prema učenjima Konfucija i Shinto religije, a upisom na fakultet zanima se i za djela drugih filozofa i znanstvenika, naročito Blaise Pascala. Upravo su ga njegovi radovi usmjerili ka kršćanstvu, da bi se 1934. preobratio. Sudjelovanje u ratu, te atomska bomba dodatno su opteretili / usmjerili njegov život, naročito mirotvorstvo...
Takashi Nagai autor je knjige „Zvona Nagasakija“ koja predstavlja potresno svjedočanstvo pisca koji je preživio udar atomske bombe...
1991. u Nagasakiju je utemeljena Nagrada za mir nazvana njegovim imenom, a dodjeljuje se pojedincima i/ili organizacijama, domaćim i/ili inozemnim, za doprinos svjetskom miru i humanitarnom djelovanju...
http://www.imdb.com/title/tt2629110/


Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

OTVORI VRATA SRCA - 25 GODINA HRVATSKOG CARITASA
DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
25 godina hrvatskog Caritasa, 2017. Neven-Mihael Dianežević, 30 min.
Hrvatski Caritas punih 25 godina radi na ostvarenju vizije pravednijeg i sretnijeg svijeta, mjesta gdje će se solidarnost i socijalna pravda promicati i živjeti. Svojim je akcijama, na nacionalnom i međunarodnom planu, bio glas obespravljenih, siromašnih, marginaliziranih. Jer u središtu njegova djelovanja jest čovjek.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
2017. Zrinka Krešo, 30 min. HR
Đoka, pravim je imenom Jozo Radoš. Iz Tomislav grada je, točnije sela Seonica. Rođen je četiri mjeseca nakon što mu je otac umro. Majka je ostala sama s troje djece. Bili su siromašna obitelj. Maleni Đoka gotovo da i nije imao igračaka. Svega je bio željan. I stoga se zavjetovao da će, kado draste, pomagati siromašnima...


Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
God's Not Dead 2, 2016. Harold Cronk, 120 min. US
Scenarij: Chuck Konzelman, Cary Solomon
Uloge: Melissa Joan Hart, Jesse Metcalfe, David A.R. White
Kad učiteljicu pitaju o Isusu u javnoj srednjoj školi, njezin odgovor dovest će je u veliku nevolju...
Film istražuje stajališta iza vlastitih uvjerenja i razvija teme koje su započete prethodnikom „Bog nije mrtav“...
http://www.imdb.com/title/tt4824308/?ref_=nv_sr_1

DANI FRANKOFONIJE 2018.
Rock the Casbah, 2013. Laila Marrakchi, 100 min. MA/FR
Scenarij: Laila Marrakchi
Uloge: Morjana Alaoui, Nadine Labaki, Lubna Azabal
Ljeto u Tangeru. Trodnevno okupljanje obitelji nakon smrti oca u skladu s muslimanskom tradicijom. Treba napustiti plaže i kupaće kostime i odjenuti đelabe, okupiti cijelu obitelj i stvoriti ambijent žalovanja u kući. Uznemirenost je na vrhuncu, preminuli otac obitelji iza sebe ostavio je same žene. Sve će se dodatno poremetiti dolaskom Sofije, najmlađe kćeri koja je izgradila život na drugom kraju svijeta. Glumica koja tumači uloge teroristkinja u američkim serijama stiže iz New Yorka nakon više godina izbivanja.
Njezin povratak je i izravnavanje računa sa sestrama i preispitivanje ustaljenog patrijarhalnog poretka. Između suza i smijeha kolektivna histerija potaknut će svaku od žene na preispitivanje same sebe...
http://www.imdb.com/title/tt2524568/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
2010. Ivica Barišić, 45 min. HR
Otišao sam u tadašnji Zair, u grad Bukavu, 1972. na Malu Gospu. Tamo sam prošao više misija i 2005., po želji poglavara, pošao u nadbiskupiju Butembo - Beni, u mjesto Kimbulu, gdje smo otvorili župu sv. Josipa. Bio je to povijesni događaj, svečano otvorenje župe bilo je 2006. kada se slavila 100. obljetnica dolaska prvih misionara u Kongo. Župa u Kimbulu je prvi put otvorena 1925. godine, ponovno zatvorena 1930., sve dok mi nismo došli 2005.... (fra Ilija Barišić)
Fra Ilija Barišić je član franjevačke provincije sv. Jeronima. Godinama boravi u Kongu, gdje je izgradio samostan i brojne škole na udaljenim, nepristupačnim obroncima Afrike. Fra Ilija je trenutno u župi Kimbulu. Već 42 godina djeluje na istoku ratom opustošene Demokratske Republike Kongo.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Fra Ilija Barišić 2017. Ivica Barišić, 45 min. HR
Životni put fra Ilije Barišića, rođenoga 1942. godine, koji je član franjevačke Provincije svetoga Jeronima u Dalmaciji i Istri, i koji je već 45 godina misionar u Demokratskoj Republici Kongo. Ondje je otišao još 1972. godine, kada se ta država zvala Zair.Skromnost, ali vedrina i velika ljubav toga misionara prema tamošnjemu stanovništvu vrlo je uočljiva, a njegov rad usmjeren je ponajprije na osnivanje škola kako bi se djeci obrazovanjem omogućio bolji život.

JEAN-PIERRE MELVILLE 1917. - 1973.
Le cercle rouge, 1970. Jean Pierre Melville, 140 min. FR
Scenarij: Jean Pierre Melville
Uloge: Alain Delon, Bourvil, Gian Maria Volonté, Yves Montand
Kriminalistička drama o bivšem zatvoreniku koji, izbjegavajući osvetu mafije, planira veliku pljačku dijamanata. I dok je policijski inspektor Mattei uvjeren da je ubojica Vogel napokon priveden pravdi, lukavi pritvorenik planira bijeg. Iskoristivši nepažnju policije Vogel pobjegne iz vlaka, te se sakrije u prtljažnik bivšeg pljačkaša Coreyja koji je upravo odslužio zatvorsku kaznu. No, ni Corey ne miruje već i sam planira novi pothvat – pljačku dragulja. Pridobivši Vogela za svoj naum, angažira i nekadašnjeg policajca, a sada alkoholičara Jansena, te se trojka uvelike počne pripremati za milijunski posao. Međutim, Coreyju je za petama njegov bivši šef, mafijaš Rico, dok inspektor Mattei polako ulazi u trag odbjeglom Vogelu...
Niti jedan kriminalistički film do sada nije tako pedantno i hladnokrvno režiran... (jamesellroy.net)
Remek-djelo kriminalističkog filma... (criterion.com)
Melvilleova posvećenost i razumijevanje akcijskog filma izgleda poput poezije... (AO Scott, New York Times )
http://www.imdb.com/title/tt0065531/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Lilies of the Field, 1963. Ralph Nelson, 94 min. US
Scenarij: James Poe po romanu Williama Edmunda Barretta
Uloge: Sidney Poitier, Lilia Skala, Lisa Mann
Adaptacija istoimenog romana Williama Edmunda Barretta iz 1962., koja je nakon uspješnog filma doživjela i svoju kazališnu adaptaciju (promijenjenog imena „Look to the Lilies“). Godine 1978. je snimljen nastavak „Christmas Lillies of the Field“... Radnja se događa na američkom Jugozapadu gdje grupa njemačkih redovnica, nedavno doseljenih iz Evrope, pokušava sagraditi kapelicu u pustinji....
Američka distribucija filma je, pak, koincidirala sa vrhuncem društvenih previranja vezanih uz pokret za građanska prava američkih crnaca. Zbog aktualne teme je postigao komercijalni uspjeh, ali i niz prestižnih nagrada, od kojih je najvažniji Oscar za najboljeg glumca. Za svoju ulogu tvrdoglavog, lutajućeg radnika Homera Smitha. Sidney Poitier osvojio je Oscara i prvi je Afroamerikanac nakon Hattie McDaniel (1939. sporedna ženska uloga u klasiku „Prohujalo s vihorom“) ovjenčan Oscarom.
http://www.imdb.com/title/tt0057251/

DANI FRANKOFONIJE 2018.
Corporate, 2017. Nicolas Silhol, 95 min.
Scenarij: Nicolas Fleureau, Nicolas Silhol
Uloge: Céline Sallette, Lambert Wilson, Stéphane De Groodt
Život mlade menadžerice okrene se naglavačke nakon što bude svjedok samoubojstvu kolege...
Emilie je bistra mlada radoholičarska menadžerica za ljudske resurse koji radi za veliku francusku agroprehrambenu tvrtku. Ambiciozna i posvećena svomu poslu, ona je dobar vojnik, spreman primijeniti u praksi nemilosrdne metode upravljanja kako bi udovoljila zahtjevima nadređenih. No jednog dana jedan od zaposlenika tvrtke pred njom počini samoubojstvo. Uznemirena strašnom smrću kolege, naposljetku će shvatiti da i tvrtka mora preuzeti odgovornost. Dok je istraga u tijeku, ona je zapela između traumatiziranih kolega i pritiska moćne hijerarhije i morat će se snaći kako zna i umije.
http://www.imdb.com/title/tt5460548/?ref_=fn_al_tt_2

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Mission, 1986. Roland Joffé, 125 min. US/FR
Scenarij: Robert Bolt
Uloge: Robert De Niro, Jeremy Irons, Ray McAnally, Aidan Quinn, Cherie Lunghi, Liam Neeson
Film o jezuitskim misionarima u 18. stoljeću u Južnoj Americi - pobjednik filmskog festivala u Cannesu 1986., Zlatnog globusa za glazbu (Ennio Morricone) te dobitnik Oscara za najbolju fotografijuhttp://www.imdb.com/title/tt0091530/?ref_=fn_al_tt_1...
Godine 1750. na graničnom području španjolskog i portugalskog kolonijalnog posjeda u Južnoj Americi otac Gabriel, jezuit, osniva misiju u koju svojom iskrenošću i dobrotom privlači domorodačke Indijance i pokrštava ih. Istodobno, plaćenik i lovac na Indijance Rodrigo Mendoza ubije vlastita brata pošto sazna da je u ljubavi s djevojkom koja je prije bila njegova. Taj ga čin potpuno slomi pa na nagovor oca Gabriela pristupa jezuitima s namjerom da okaje i iskupi svoj grijeh. U međuvremenu, domorodačko stanovništvo s entuzijazmom prihvaća kršćansku vjeru, a otac Gabriel učeći svoje mlade indijanske štićenike pjevanju i sviranju klasičnih instrumenata dokazuje da je riječ o bićima s dušom. Međutim, to nije po volji tamošnjim moćnicima koji žele iskorištavati besplatan domorodački rad. Kako je Špajnolska u međuvemenu ukinula ropstvo domorodaca na svom kolonijalnom posjedu, ti moćnici žele da teritorij misije u konačnom razgraničenju kolonijalnih posjeda Španjolske i Portugala pripadne Portugalcima, koji i dalje podržavaju ropski rad. Visoki crkveni predstavnik treba donijeti odluku...
http://www.imdb.com/title/tt0091530/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE 2018.
Tamara, 2016. Alexandre Castagnetti, 103 min. FR/BE
Scenarij: Alexandre Castagnetti, Alexandre Castagnetti prema stripovima Tamara Benoît Drousie i Christian Darassea
Uloge: Héloïse Martin, Sylvie Testud, Cyril Guei, Ina Castagnetti, Rayane Bensetti, Bruno Salomone, Oulaya Amamra, Blanche Gardin
Svakodnevni život tinejdžera, isprekidan njihovim ljubavima, obiteljima, prijateljima, argumentima ... U fokusu je Tamara, zbog svoje debljine, pomalo iskompleksirana 15-godišnjakinja koja se zbog oklade upušta u avanturu sa najzgodnijim mladićem u školi. Premda sve izgleda komplicirano, Tamara će proživjeti nezaboravnu godinu!
http://www.imdb.com/title/tt5197068/?ref_=fn_al_tt_2

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
2017. Zrinka Krešo, 32 min. HR
Slika Čudotvorne Gospe Sinjske donesena je iz Rame 1687. Fratri i narod ponijeli su je sa sobom kad su bježali pred Turcima. Sliku nikada nisu zaboravili. Stoga, njoj u čast svake godine uoči velikog blagdana kreću na “Put Gospe”...

U KOLIJEVCI HRVATSKE DRŽAVNOSTI I CRKVENOSTI - 500 GODINA GOSPE OD ZEČEVA
DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
2017. Neven-Mihael Dianežević, 50 min. HR
Povod nastajanju filma je 500. godišnjica Marijinih ukazanja (1516.-2016.) u Ninu koja je svečano proslavljena 2. svibnja 2016. Autori filma u 50 minuta filma donose i niz drugih autentičnih kadrova crkvenog, duhovnog, prirodnog i kulturnog krajolika iz Nina, nekadašnje hrvatske prijestolnice gdje su se krunili hrvatski vladari... Središnje i najveće čašćenje Gospe od Zečeva, kad Nin pohodi tisuće vjernika iz cijele Zadarske nadbiskupije, a u prošlosti je to bio brojni puk i iz okolnih biskupija, zavjetna je svetkovina koja se svake godine slavi u ponedjeljak prije Uzašašća...

DANI FRANKOFONIJE 2018.
La Vanité, 2015. Lionel Baier, 75 min. H
Scenarij: Lionel Baier i Julien Bouissoux
Uloge: Patrick Lapp, Carmen Maura, Ivan Georgiev
David Miller, star i bolestan, odlučio je okončati svoj život. Unatoč svim nastojanjima da pronađe savršeno mjesto, datum i način, ništa se ne odvija prema planu. Svi koji su rekli da će biti uz njega su ga ostavili, tako da David nema drugog izbora nego osloniti se na pomoć potpunih neznanaca kako bi svjedočili njegovim konačnim trenucima: Esperenze, koja radi u udruzi za posmrtnu pripomoć i nije baš dobro upoznata s postupkom, te susjeda Trépleva, koji je mlada muška prostitutka. Jedne noći svi troje otkrivaju da svoje međusobne simpatije...
http://www.imdb.com/title/tt4466946/?ref_=fn_al_tt_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Lica puna nade, 2017. Krunoslav Novak, 33 min. HR
Ovaj film progovara o mogućnostima i poteškoćama školovanja koje prolaze djeca i mladi u afričkoj zemlji Beninu. U Beninu je sredinom 19. stoljeća Crkva počela osnivati katoličke škole a u toj je zemlji djelovalo i nekoliko hrvatskih misionara. Posebno je predstavljen Dom za djevojčice sv. Ivan Pavao II. kojeg je osnovao vlč. Odilon Singbo koji trenutno djeluje u Hrvatskoj kao sveučilišni kapelan na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Labaka, 2017. Carlos Andrés Vera, 31 min.
Franjevac i biskup Alejandro Labaka i redovnica Inés Arango, misionari u Ekvadoru, hrabro su branili domorodačko stanovništvo od eksploatacije velikih naftnih industrija, no, paradoksalno, na koncu ih je upravo to stanovništvo ubilo, izbezumljeno strahom i neprestanim napadima. 25 godina poslije njihove smrti, ovaj film je napravljen u spomen njihovom misionarskom djelovanju.


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
In odium fidei, 2015. Nada Prkačin, 60 min. HR
Središnja tema je zločin iz mržnje prema vjeri, in odium fidei... Početkom 50-ih godina 20. stoljeća neki svećenici osuđivani su na montiranim sudskim procesima i završavali po tamnicama u kojima su služili dugogodišnje kazne. O tome se (potiho) progovorilo tek sedamdesetih godina 20. stoljeća, a glasnije se o tabu temi progovorilo tek nakon pada komunizma, SSSR-a i raspadom Jugoslavije...

Oslo, 31. august, 2011. Joachim Trier, 96 min. NO
Scenarij: Eskil Vogt, Joachim Trier
Uloge: Anders Danielsen Lie, Malin Crépin, Aksel M. Thanke, Hans Olav Brenner, Ingrid Olava
Anders će uskoro završiti s tretmanom odvikavanja od droge u rehabilitacijskom centru na selu. U sklopu programa, omogućeno mu je da ode u grad radi razgovora za posao. No, on iskorištava priliku i ostaje u gradu, luta uokolo i susreće ljude koje već dugo nije vidio. 34-godišnji Anders je pametan, zgodan i iz dobre obitelji, ali ga jako muči to što je propustio brojne životne prilike i što je iznevjerio mnoge ljude. Još uvijek je relativno mlad, ali osjeća da mu je život već završio. Tijekom ostatka dana i do duboko u noć, duhovi pogrešaka iz prošlosti sukobit će se s mogućnošću ljubavi i novog života i nadom da će mu se ujutro rasvijetliti slika budućnosti.
Trier na univerzalan i zreo način traga za smislom i ciljem života u suvremenoj Norveškoj, propitujući što se događa kad dolete tridesete, a mladenački polet natkrije crni oblak sumnje i nesigurnosti. “Oslo, 31. kolovoza“ film je o neumitnoj prolaznosti života, trajnoj usamljenosti i modernim pritiscima zbog kojih ponekad nije lako istupiti iz začaranog kruga nesreće i pronaći komadić raja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Kao rijetko koji, bez napora i nepotrebne frustracije/krvi/suza, opisuje probleme ovisništva, no ni slučajno samo to. Nije mi poznat Joachim Trier, ali mi se jako dopada njegov uradak. Film ide široko i duboko, istražujući putešestvije ljudskih misli, potragu za onim što zovemo smisao života, potragu koja je kod nekih kudikamo više ispresijecana preprekama nego li u drugih ljudi. U Oslu, ta potraga uzima različite oblike, različite ovisnosti ne samo o drogi – imam dojam da je ona tu samo kao sredstvo kroz koje je moguće jače naglasiti probleme... (Vanja, www.fak.hr)
Briljantan izlet u životnu izoliranost... „Oslo 31. kolovoza’ ni u jednom trenutku ne zapada u zamor, propovijedanje ili samosažaljevanje, a komunikacija glavnog lika sa samom temom, ali i sa gledateljem koji je stavljen u samo središte prekretnice života glavnog lika je besprijekorna... (Antonio Kozina, www.ravnododna.hr)
Kritika je film nazvala 'zadivljujućim djelom genija' (Twitch Film) te 'sigurnim i predivno snimljenim filmom, koji apsolutno očarava' (Variety). Navedeno je i da je 'Oslo, 31. kolovoza' 'maleno, tiho i vrlo osobno djelo koje u 90 minuta donosi duboku, slojevitu i odlično odglumljenu priču...(Eye for Film)
http://www.imdb.com/title/tt1736633/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Don Ivan Raguž, 2017. Mario Raguž, 52 min. HR
Bio je svećenik trebinjsko-mrkanske i dubrovačke biskupije, cijenili su ga ljudi svih vjera i kolege svećenici. Don Ivan Raguž vjerodostojno je živio svoje svećeništvo i zbog toga je često dolazio u sukobe s režimima i moćnicima. Uvijek je bio na strani svoga hrvatskog naroda, ali je isto tako pomagao pravoslavnima i muslimanima. O don Ivanu govore svećenici Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve, povjesničari, a ispričane su i priče suvremenika te pokazani neki do sada javnosti nepoznati dokumenti.

MORANA ZIBAR ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 20.00 ZORAN 2 (ČUTURA + PREDIN)
UTO 27.2. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 20.15 MORANA ZIBAR


Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

Flickan som räddade mitt liv, 2016. Hogir Hirori, 79 min.
U kolovozu 2014. švedski dokumentarist kurdskog podrijetla Hogir Hirori nakratko ostavlja trudnu suprugu u Švedskoj i kreće put domovine kako bi kamerom zabilježio tragediju više od 1,4 milijuna ljudi u bijegu od terora ISIL-a. Na granici između Iraka i Sirije zatječe teško bolesnu jedanaestogodišnju djevojčicu koja će mu igrom sudbine spasiti život...
http://www.imdb.com/title/tt5465828/?ref_=fn_al_tt_1
CIKLUS SRIJEDA/ČETVRTAK: SUVREMENI ŠVEDSKI FILM

Flickan som räddade mitt liv, 2016. Hogir Hirori, 79 min.
U kolovozu 2014. švedski dokumentarist kurdskog podrijetla Hogir Hirori nakratko ostavlja trudnu suprugu u Švedskoj i kreće put domovine kako bi kamerom zabilježio tragediju više od 1,4 milijuna ljudi u bijegu od terora ISIL-a. Na granici između Iraka i Sirije zatječe teško bolesnu jedanaestogodišnju djevojčicu koja će mu igrom sudbine spasiti život...
http://www.imdb.com/title/tt5465828/?ref_=fn_al_tt_1
CIKLUS SRIJEDA/ČETVRTAK: SUVREMENI ŠVEDSKI FILM

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: ISKUPLJENJE U NEW YORKU

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: ISKUPLJENJE U NEW YORKU

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

Oslo, 31. august, 2011. Joachim Trier, 96 min. NO
Scenarij: Eskil Vogt, Joachim Trier
Uloge: Anders Danielsen Lie, Malin Crépin, Aksel M. Thanke, Hans Olav Brenner, Ingrid Olava
Anders će uskoro završiti s tretmanom odvikavanja od droge u rehabilitacijskom centru na selu. U sklopu programa, omogućeno mu je da ode u grad radi razgovora za posao. No, on iskorištava priliku i ostaje u gradu, luta uokolo i susreće ljude koje već dugo nije vidio. 34-godišnji Anders je pametan, zgodan i iz dobre obitelji, ali ga jako muči to što je propustio brojne životne prilike i što je iznevjerio mnoge ljude. Još uvijek je relativno mlad, ali osjeća da mu je život već završio. Tijekom ostatka dana i do duboko u noć, duhovi pogrešaka iz prošlosti sukobit će se s mogućnošću ljubavi i novog života i nadom da će mu se ujutro rasvijetliti slika budućnosti.
Trier na univerzalan i zreo način traga za smislom i ciljem života u suvremenoj Norveškoj, propitujući što se događa kad dolete tridesete, a mladenački polet natkrije crni oblak sumnje i nesigurnosti. “Oslo, 31. kolovoza“ film je o neumitnoj prolaznosti života, trajnoj usamljenosti i modernim pritiscima zbog kojih ponekad nije lako istupiti iz začaranog kruga nesreće i pronaći komadić raja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Kao rijetko koji, bez napora i nepotrebne frustracije/krvi/suza, opisuje probleme ovisništva, no ni slučajno samo to. Nije mi poznat Joachim Trier, ali mi se jako dopada njegov uradak. Film ide široko i duboko, istražujući putešestvije ljudskih misli, potragu za onim što zovemo smisao života, potragu koja je kod nekih kudikamo više ispresijecana preprekama nego li u drugih ljudi. U Oslu, ta potraga uzima različite oblike, različite ovisnosti ne samo o drogi – imam dojam da je ona tu samo kao sredstvo kroz koje je moguće jače naglasiti probleme... (Vanja, www.fak.hr)
Briljantan izlet u životnu izoliranost... „Oslo 31. kolovoza’ ni u jednom trenutku ne zapada u zamor, propovijedanje ili samosažaljevanje, a komunikacija glavnog lika sa samom temom, ali i sa gledateljem koji je stavljen u samo središte prekretnice života glavnog lika je besprijekorna... (Antonio Kozina, www.ravnododna.hr)
Kritika je film nazvala 'zadivljujućim djelom genija' (Twitch Film) te 'sigurnim i predivno snimljenim filmom, koji apsolutno očarava' (Variety). Navedeno je i da je 'Oslo, 31. kolovoza' 'maleno, tiho i vrlo osobno djelo koje u 90 minuta donosi duboku, slojevitu i odlično odglumljenu priču...(Eye for Film)
http://www.imdb.com/title/tt1736633/


Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/


Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: ISKUPLJENJE U NEW YORKU

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Den allvarsamma leken, 2016. Pernilla August, 115 min.
Scenarij: Lone Scherfig
Uloge: Sverrir Gudnason, Karin Franz Körlof, Liv Mjönes, Michael Nyqvist, Richard Forsgren
Mladić Arvid Stjärnblom i djevojka Lydija Stille, privučeni idejom o čistoj i velikoj ljubavi, ludo se zaljubljuju. Međutim, njihova ljubav zahtijeva puno veću žrtvu nego što su mogli slutiti.
„Ozbiljna igra“ strastvena je ljubavna priča o izborima koje imamo, koje smo spremni činiti ili ne činiti, te o posljedicama koje slijede.
http://www.imdb.com/title/tt2787570/?ref_=nv_sr_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Den allvarsamma leken, 2016. Pernilla August, 115 min.
Scenarij: Lone Scherfig
Uloge: Sverrir Gudnason, Karin Franz Körlof, Liv Mjönes, Michael Nyqvist, Richard Forsgren
Mladić Arvid Stjärnblom i djevojka Lydija Stille, privučeni idejom o čistoj i velikoj ljubavi, ludo se zaljubljuju. Međutim, njihova ljubav zahtijeva puno veću žrtvu nego što su mogli slutiti.
„Ozbiljna igra“ strastvena je ljubavna priča o izborima koje imamo, koje smo spremni činiti ili ne činiti, te o posljedicama koje slijede.
http://www.imdb.com/title/tt2787570/?ref_=nv_sr_1


120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
“120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1


120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
“120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: ISKUPLJENJE U NEW YORKU

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1


Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4


Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/

Lady Macbeth, 2016. William Oldroyd, 99 min. UK
Scenarij: Alice Birch po romanu „Lady Macbeth of the Mtsensk District“ Nikolaja Leskova iz 1865. godine
Uloge: Florence Pugh, Cosmo Jarvis, Paul Hilton, Naomi Ackie, Christopher Fairbank
Mladu Katherine otac je prodao starijem aristokratu koji je natjera da se vjenča s njegovim neotesanim sredovječnim sinom Alexanderom. Kada se upoznaju, kod njega nema pristojnosti, čak ne može ni konzumirati bračne dužnosti, ostavljajući Katherine očajnom. Ostavljena među zidovima obiteljske vile u raspadu dok su njezin suprug i svekar na poslovnom putu, Katherine upoznaje buntovnog slugu Sebastiana koji joj otvara oči te pruža ključ emocionalne i seksualne slobode. Njihova afera sve je snažnija i ne može ostati tajnom. Kada joj se suprug vrati, Katherine odlučuje braniti svoju ispunjenost pod svaku cijenu, bez obzira koliko će krvi biti proliveno.
Prema istom romanu 1961. godine Andrzej Wajda snimio je „Sibirsku Lady Macbeth“
British Independent Film Awards 2017 . Najbolja glumica, scenarij, fotografija i kostimografija
Dublin International Film Festival 2017. Najbolja glumica
European Film Awards 2017. Najbolji novi redatelj (William Oldroyd)
Montclair Film Festival (MFF) 2017 . Najbolja glumica
San Sebastián International Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Thessaloniki Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Zurich Film Festival 2016. Critics' Choice Award
http://www.imdb.com/title/tt4291600/?ref_=nv_sr_1

LOUVRE JE MOJ STUDIO, ULICA MOJ MUZEJ
ODOKA: BRACO DIMITRIJEVIĆ
Braco Dimitrijevic: Louvre is my studio, street is my museum, 2008. Gordana Brzović, 93 min.
Kao jedan od pionira konceptualne umjetnosti u svijetu Braco Dimitrijević je krajem šezdesetih godina prvi počeo prakticirati korištenje širokog spektra umjetničkih medija od tradicionalnih materijala poput mramora i bronce do onih tada novih kao što su fotografija, video i tekst...
Svojim stvaralaštvom Dimitrijevic je doprinio radikalnoj promjeni umjetničkog stvaralaštva i muzeološke prakse u paradigmu kakvu danas poznajemo i živimo.
Braco Dimitrijević (Sarajevo, 1948.) održao je 1958. godine prvu samostalnu izložbu u dobi od 10 godina. Od 1968. do 1971. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1971. - 1973. postdiplomske studije na St Martin's School of Art u Londonu. Njegovi su radovi u zbirkama najprestižnijih muzeja i privatnih zbirki na svijetu. Dimitrijević izlaže globalno, a živi u Parizu.


Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/


120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
“120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1


120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
“120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Tjuvheder, 2015. Peter Grönlund, 92 min.
Scenarij: Peter Grönlund
Uloge: Malin Levanon, Lo Kauppi, Jan Mattsson, Tomasz Neumann, Niklas Björklund
Djevojka Minna ne može platiti stanarinu pa odluči prevariti skupinu sitnih kriminalaca. Stjecajem okolnosti susreće Katju, majku djeteta koje je uzela socijalna služba, te s njom odlazi u ilegalno prebivalište izvan grada.
Skitnice su socijalna drama o borbi žene u društvu kojem nedostaje solidarnosti i odgovornosti
http://www.imdb.com/title/tt4153324/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Tjuvheder, 2015. Peter Grönlund, 92 min.
Scenarij: Peter Grönlund
Uloge: Malin Levanon, Lo Kauppi, Jan Mattsson, Tomasz Neumann, Niklas Björklund
Djevojka Minna ne može platiti stanarinu pa odluči prevariti skupinu sitnih kriminalaca. Stjecajem okolnosti susreće Katju, majku djeteta koje je uzela socijalna služba, te s njom odlazi u ilegalno prebivalište izvan grada.
Skitnice su socijalna drama o borbi žene u društvu kojem nedostaje solidarnosti i odgovornosti
http://www.imdb.com/title/tt4153324/?ref_=fn_al_tt_1


Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/


Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/

VIVA LUDEŽ: RAZGOVOR S TROJICOM OD FERALA
Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala, 2017. Marina Banićević i Saša Stanić, 100 min. HR
Već je deset godina prošlo otkako je Feral Tribune prestao izlaziti. Posljednji broj toga najpoznatijeg glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika objavljen je 20. lipnja 2008. Na naslovnici zaključnog broja našla se fotografija Charlieja Chaplina u ulozi „Skitnice“ popraćena proročanskim riječima „Put pod noge“. U međuvremenu su tisuće hrvatskih građana preuzele Chaplinovu ulogu te s motom „put pod noge“ napustile Hrvatsku u potrazi za boljim životom. O Feralu se pak otkako ga nema i dalje govori, i dalje se piše, i dalje je relevantan, te na koncu, umjesto da nestane, on stoji kao dokument jednoga vremena koje nikako ne prestaje.
"VivaLudež: Razgovor s trojicom od Ferala" donosi ono što mu naslov otkriva: razgovor s Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, pokretačima i zaštitnim licima političko-satiričkog lista koji je obilježio medijsku scenu izvan okvira nacionalnih granica. Feral Tribune je tijekom svojeg trajanja bio kontinuirani komentator političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih zbivanja u Hrvatskoj. Istovremeno je bio bespoštedni demistifikator državotvornih ideologema, savjesni izvjestitelj ratnih zbivanja, denuncijator kriminogenih radnji u procesima privatizacije i uopće tranzicije te neprikosnoveni satiričar malformacija našeg društva. O svemu su tome, i koječemu drugom, autori filma razgovarali s trojicom od Ferala, koji su i pred kamerama pokazali ono što su odavno dokazali u svojim tekstovima – da su neprikosnoveni predstavljači rableovštine te potvrdili riječi Waltera Benjamina, prema kojemu „Nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha“.
Razgovor vođen s trojicom od Ferala sniman je u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine. Odabirom razgovorne forme, koja je obogaćena arhivskom građom iz samih brojeva Feral Tribunea, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan je uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca VivaLudež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti. Stoga ovaj film, kao svojevrsni memento, kroz prezentaciju priče o Feral Tribuneui njegovim ključnim akterima neprestano uspostavlja paralelizme između socijalističkoga sustava tijekom osamdesetih, načelno demokratskoga sustava devedesetih i „posttranzicijskog“ društva dvijetisućitih te time podcrtava konstantu Feralova djelovanja, a ona se manifestira kroz kontinuiranu i dosljednu satiru svih političkih uređenja i opcija koje su nas tijekom njegova trajanja pratile.


Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

Lady Macbeth, 2016. William Oldroyd, 99 min. UK
Scenarij: Alice Birch po romanu „Lady Macbeth of the Mtsensk District“ Nikolaja Leskova iz 1865. godine
Uloge: Florence Pugh, Cosmo Jarvis, Paul Hilton, Naomi Ackie, Christopher Fairbank
Mladu Katherine otac je prodao starijem aristokratu koji je natjera da se vjenča s njegovim neotesanim sredovječnim sinom Alexanderom. Kada se upoznaju, kod njega nema pristojnosti, čak ne može ni konzumirati bračne dužnosti, ostavljajući Katherine očajnom. Ostavljena među zidovima obiteljske vile u raspadu dok su njezin suprug i svekar na poslovnom putu, Katherine upoznaje buntovnog slugu Sebastiana koji joj otvara oči te pruža ključ emocionalne i seksualne slobode. Njihova afera sve je snažnija i ne može ostati tajnom. Kada joj se suprug vrati, Katherine odlučuje braniti svoju ispunjenost pod svaku cijenu, bez obzira koliko će krvi biti proliveno.
Prema istom romanu 1961. godine Andrzej Wajda snimio je „Sibirsku Lady Macbeth“
British Independent Film Awards 2017 . Najbolja glumica, scenarij, fotografija i kostimografija
Dublin International Film Festival 2017. Najbolja glumica
European Film Awards 2017. Najbolji novi redatelj (William Oldroyd)
Montclair Film Festival (MFF) 2017 . Najbolja glumica
San Sebastián International Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Thessaloniki Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Zurich Film Festival 2016. Critics' Choice Award
http://www.imdb.com/title/tt4291600/?ref_=nv_sr_1

Easy Rider, 1969. Dennis Hopper, 95 min. US
Scenarij: Peter Fonda & Dennis Hopper & Terry Southern
Uloge: Dennis Hopper, Peter Fonda, Jack Nicholson, Antonio Mendoza, Phil Spector, Luke Askew, Karen Black
Nitko ne može točno definirati što je potrebno da se snimi kultni film, niti je zapravo moguće reći što je sve on zapravo. Može se tek konstatirati kako ga resi nešto sasvim različito, sasvim dovoljno da stoji izvan standardne gomile, bilo po sadržaju ili interpretaciji, odabiru uloga, bilo čemu... Mnogi su spremni reći za kult-film jednu frazu: "potreban je poseban ukus za kinematografiju još prije nego što film i odete pogledati ili samo pomislite na njega". A ako je i jedan film zaslužio da se nađe na popisu tzv. kult-filmova, onda je to svakako djelo Dennisa Hoppera "Goli u sedlu", šezdesetosmaški, klasični "on the road" film kojem u iskonu leži potraga za stvarnom Amerikom. Veliki muzički brojevi, od himničke "Born to Be Wild" Steppenwolfa do rekvijemske "Ballad of Easy Rider" Rogera McGuinna, uz zadivljujuće interpretacije The Jimi Hendrix Experiencea (If Six Was Nine), The Byrdsa (I Want Born to Follow), Fraternity of Man (Don't Bogart Me), The Banda (The Weight), The Holy Roundersa (If You Want to Be a Bird), Little Eve (Let's Turkey Trot), Steppenwolfa (The Pusher), The Electric Prunes (Kyrie Ellison), The Electric Flag (Flasil Bam.Pow) i An American Music Banda (It's Alright Ma/I'm Only Bleeding) napravili su ovaj film klasikom svog vremena. Nije u pitanju naslov već fenomen!
Za mnoge su "Goli u sedlu" film koji ih podsjeća i vraća u prošlost, u lude šezdesete - godine sloboda, nada, ambicija, strasti, protesta i nikada ostvarenih ideala nad kojima je lebdio ogroman dim tek ispušenih cigareta marihuane. Konvencionalan, avanturistički projektiran kao čvrsto povezani skeč dvojice protagonista, Wyatta tj. Captain Americe (Peter Fonda) i Billy the Kida (Dennis Hopper), koji na svojim motorima gutaju milje američkih auto-puteva od Kalifornije do New Orleansa. Njihovi problemi, putovanje i istraživanje istine, donose im samo razočarenje i smrt. Graničari bez granica sigurno bi prošli bolje da su se umjesto neizvjesnosti i bijega od socijale odlučili na nešto mnogo sigurnije. Međutim, put ih je vodio dalje, sa West Coasta prema Istoku, donoseći im neizvjesnu sudbinu. Što su bliže odredištu, doživljavaju neugodnije incidente koji će do kraja uništiti njihove iluzije. Opasnost, vulgarnost i komercijalizam upozoravaju ih kako je to zlokobni izlet. A sam cilj i nije korijen njihove tragedije - sve je otpočelo mnogo ranije, prodajom droge čime su financirali svoj put.
Dvoje simpatičnih urbanih kentaura, smijući se cijelim putem simboliziraju svu slobodu tog vremena, vremena u koje su tako neiskusno zakopali sebe na najgori mogući način. Optimizam s kojim su krenuli ustupa mjesto razočaranosti, a rješenje za spasenje pronalaze u pilulama da bi svoje misli odagnali od sveprisutne odvratnosti Mardi Grasa. Dakako, zaključuju kako su morali drugačije postupati. A nisu! Wyatt na kraju ipak priznaje "propuvali smo!"
Izmedu vizualne raskoši filma i života kasnih šezdesetih, sa čime se sreću naši protagonisti, postoji savršeni (ne)sklad. "Ovo je nekada bila fina zemlja" govori George Hanson (Jack Nicholson) neposredno pred svoju smrt, sa krvavim rukama oko vrata, pitajući se što je sve krenulo krivo. Umire, ali ne dolazi do odgovora.
"Goli u sedlu" nastali su periodu kada je bila moda stvarati rock filmove (Mad Dogs & Englishman, Gimme Shelter, Alice's Restaurant, Let it Be...) i kada su se događala promjene i u društvu i u glazbi. Nastao je na obrascu čuvenog radikalizma šezdesetih koji se odlikovao pokušajem društvenog angažmana mladih, odupiranja ustaljenom načinu života i težnjom za temeljitim preobražajem suvremenog društvenog života. Bio je to kraj jednog puta započetog studentskim demonstracijama, velikim rock festivalima (Monterey, Woodstock, Wight) u kojem se tražio odlazak izvan svakodnevnih prostora. Stvarala se nova glazba koja prenosi osjećaj slobode, ali i nezadovoljstva. Droga je postala sastavni dio života u kojem se žele stvarati i razarati postojeći zakoni. Jednostavno: mladi su htjeli biti uključeni u sve! I kao sto je Woodstock bio kulminacija tj. mjesto na koje su mnogi krenuli kao na hodočašće, tako su i "Goli u sedlu" bili filmska kulminacija jedne, po mnogo čemu nejasne generacije koja se zanesena zvukom gitare, putovanjima, "avanturama većim od života", iskušenjem zvanim droga htjela zajednički izjasniti o svemu onom što je tišti i što je se tiče. U vrijeme kada je film snimljen mnogi su govorili o njemu kao o malom filmu koji je ubio veliki. Međutim, činjenica je da veliki film nije nikada umro, već se u tom periodu samo nalazio u stanju hibernacije. Mnoštvo imitacija "Golih u sedlu" je propalo, jer je film svojim uspjehom postavio visoke kriterije, koji se u istim uvjetima više nikada nisu uspjeli ponoviti. Trebalo je mnogo više od priče (veliki novac, nekoliko zvučnih filmskih zvijezda, tehnološki napredak...) da bi se postigli novi rekordi. Pa ako "Goli u sedlu" nisu izmijenili lice američkog filma, bar stoje kao testament takovog pokušaja. Hollywood je preživio to bezumlje i pomahnitali period bunta, čitavi niz skandala i paranoidni mentalitet McCarthyjeve ere. Hollywood je reflektirao raspoloženje društva ali nikada nije promijenio njegovu socijalnu sliku, makar je do kraja eksploatirao. Upravo to raspoloženje, u ovom slučaju riječ je o šezdesetim godinama, najbolje je prikazano u "Golima u sedlu". Godinu kasnije dolazi do odbacivanja ideala i "pravila" privremeno okupljenih hipi komuna, a nakon svih nevolja dogodio se i Altamont i više nikada nije niti će biti kao prije. Trebalo je dosta godina da se Hollywood trgne i nakon mnogo neuspjelih pokušaja još jednom je probao prikazati ljudima filmove koje su oni željeli vidjeti.
A što se tiče samog filma "Goli u sedlu", svojevremeno se pojavila vijest o snimanja nastavka (!?). Hopper je dao svoj pristanak, kao i Nicholson. Međutim, Peter Fonda nije prihvatio ideju obrazlažući svoje odbijanje riječima "to mi je jedini svijetli trenutak u životu i ne želim ga okaljati".
http://www.imdb.com/title/tt0064276/?ref_=nv_sr_1

VIVA LUDEŽ: RAZGOVOR S TROJICOM OD FERALA
Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala, 2017. Marina Banićević i Saša Stanić, 100 min. HR
Već je deset godina prošlo otkako je Feral Tribune prestao izlaziti. Posljednji broj toga najpoznatijeg glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika objavljen je 20. lipnja 2008. Na naslovnici zaključnog broja našla se fotografija Charlieja Chaplina u ulozi „Skitnice“ popraćena proročanskim riječima „Put pod noge“. U međuvremenu su tisuće hrvatskih građana preuzele Chaplinovu ulogu te s motom „put pod noge“ napustile Hrvatsku u potrazi za boljim životom. O Feralu se pak otkako ga nema i dalje govori, i dalje se piše, i dalje je relevantan, te na koncu, umjesto da nestane, on stoji kao dokument jednoga vremena koje nikako ne prestaje.
"VivaLudež: Razgovor s trojicom od Ferala" donosi ono što mu naslov otkriva: razgovor s Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, pokretačima i zaštitnim licima političko-satiričkog lista koji je obilježio medijsku scenu izvan okvira nacionalnih granica. Feral Tribune je tijekom svojeg trajanja bio kontinuirani komentator političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih zbivanja u Hrvatskoj. Istovremeno je bio bespoštedni demistifikator državotvornih ideologema, savjesni izvjestitelj ratnih zbivanja, denuncijator kriminogenih radnji u procesima privatizacije i uopće tranzicije te neprikosnoveni satiričar malformacija našeg društva. O svemu su tome, i koječemu drugom, autori filma razgovarali s trojicom od Ferala, koji su i pred kamerama pokazali ono što su odavno dokazali u svojim tekstovima – da su neprikosnoveni predstavljači rableovštine te potvrdili riječi Waltera Benjamina, prema kojemu „Nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha“.
Razgovor vođen s trojicom od Ferala sniman je u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine. Odabirom razgovorne forme, koja je obogaćena arhivskom građom iz samih brojeva Feral Tribunea, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan je uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca VivaLudež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti. Stoga ovaj film, kao svojevrsni memento, kroz prezentaciju priče o Feral Tribuneui njegovim ključnim akterima neprestano uspostavlja paralelizme između socijalističkoga sustava tijekom osamdesetih, načelno demokratskoga sustava devedesetih i „posttranzicijskog“ društva dvijetisućitih te time podcrtava konstantu Feralova djelovanja, a ona se manifestira kroz kontinuiranu i dosljednu satiru svih političkih uređenja i opcija koje su nas tijekom njegova trajanja pratile.

Predator, 1987. John McTiernan, 107 min.
Scenarij: Jim Thomas, John Thomas
Uloge: Arnold Schwarzenegger, Carl Weathers, Elpidia Carrillo, Bill Duke, Jesse Ventura, Kevin Peter Hall
Kada se u kinima 1987. pojavio još jedan u nizu akcijskih filmova s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi u kojemu je njegov lik na čelu male vojne jedinice plaćenika, nitko nije očekivao mnogo od filma, osim da zabavi publiku novim specijalnim efektima i šokira svojim krvavim scenama...
Radnja prati elitni tim specijalnih snaga američke vojske kojeg vodi bojnik Alan "Dutch" Schaefer (Schwarzenegger) u misiji spašavanja talaca (ministara tamošnje vlade) iz ruku lokalnih gerilaca u džungli Centralne Amerike. Ono što ne znaju, je da su istovremeno lovina vanzemaljskog čovjekolikog stvorenja sposobnog za međuzvjezdana putovanja i opremljenog naprednom. Predator je pripadnik neimenovane okrutne ratničke rase koja lovi agresivne, opasne i/ili naoružane pripadnike drugih civilizacija zbog inicijacije, sporta i trofeja u obliku njihovih očišćenih lubanja...
Redatelj filma Predator (1987.), John McTiernan nije dobio velika priznanja u svojoj karijeri, ali može se pohvaliti realizacijom kinohitova kao što su Umri muški (1988.) i Lov na Crveni Oktobar (1990.). Svim svojim radovima vješto se uklopio u trendove koji su tada vladali američkim akcijskim filmovima. Ipak, niti jedan uradak toliko mu ne odiše duhom 80-ih kao Predator... (Borna Zidarić, www.ziher.hr)
Uz Terminatora i Aliena, Predator je sigurno jedna od najboljih kreatura sukobljena čoveku u nekom filmu, sam film je doktorski pokazatelj kako kreirati preteću atmosferu, kako kreirati dopadljive likove i kako dostaviti opasnu akciju... (http://filmskihitovi.blogspot.hr)
“Predator” je jedan od filmova koji i dan danas,nakon čak skoro 20 godina od svog nastanka izgleda odlično kao i tada,još uvijek nije izgubio svježinu i kvalitetu. Vrijeme ga nije pregazilo,te je još uvijek vizualno atraktivan,zanimljiv i nimalo zastario unatoč napretku tehnologije.“Predator” još uvijek plijeni pažnju izvrsnom režijom,spektakularnom akcijom,napetošću i svime ostalim,te se po tom pitanju bez problema može mjeriti sa većinom novijih filmova takve vrste,jer je definitivno još uvijek mnogo bolji i kvalitetniji od većine njih... (DragonRage, filmski.net)
Već je u ekonomičnoj, a efektnoj karakterizaciji likova tijekom jed(i)ne vožnje helikopterom razvidno kako je “Predator“ puno više od “običnog“ akcijskog spektakla kakvih je u američkoj kinematografiji osamdesetih bilo na bacanje – postmoderna mješavina nekoliko žanrova i film ispred svog vremena... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt0093773/?ref_=nv_sr_2
https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/cinemark/clanak/id/170756/predator-alien-protiv-terminatora--cetvrt-stoljeca-mitskog-duela
https://www.telegram.hr/kultura/predator-jedan-od-najboljih-akcijskih-filmova-ikad-danas-slavi-30-godina-evo-par-stvari-koje-niste-znali-njemu/

Lady Macbeth, 2016. William Oldroyd, 99 min. UK
Scenarij: Alice Birch po romanu „Lady Macbeth of the Mtsensk District“ Nikolaja Leskova iz 1865. godine
Uloge: Florence Pugh, Cosmo Jarvis, Paul Hilton, Naomi Ackie, Christopher Fairbank
Mladu Katherine otac je prodao starijem aristokratu koji je natjera da se vjenča s njegovim neotesanim sredovječnim sinom Alexanderom. Kada se upoznaju, kod njega nema pristojnosti, čak ne može ni konzumirati bračne dužnosti, ostavljajući Katherine očajnom. Ostavljena među zidovima obiteljske vile u raspadu dok su njezin suprug i svekar na poslovnom putu, Katherine upoznaje buntovnog slugu Sebastiana koji joj otvara oči te pruža ključ emocionalne i seksualne slobode. Njihova afera sve je snažnija i ne može ostati tajnom. Kada joj se suprug vrati, Katherine odlučuje braniti svoju ispunjenost pod svaku cijenu, bez obzira koliko će krvi biti proliveno.
Prema istom romanu 1961. godine Andrzej Wajda snimio je „Sibirsku Lady Macbeth“
British Independent Film Awards 2017 . Najbolja glumica, scenarij, fotografija i kostimografija
Dublin International Film Festival 2017. Najbolja glumica
European Film Awards 2017. Najbolji novi redatelj (William Oldroyd)
Montclair Film Festival (MFF) 2017 . Najbolja glumica
San Sebastián International Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Thessaloniki Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Zurich Film Festival 2016. Critics' Choice Award
http://www.imdb.com/title/tt4291600/?ref_=nv_sr_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Speglingar, 2016. Sara Broos, 80 min.
Scenarij: Sara Broos
Uloge: Sara Broos, Karin Broos, Marc Broos, Sissela Broos, Stella Broos
U nadi da će popraviti njihov odnos, redateljica Sara Broos vodi svoju majku, poznatu švedsku slikaricu Karin Broos, na putovanje Latvijom. Na putovanju nastaje intiman, poetski film koji istražuje dubine ljudskog uma i ukupnost složenosti odnosa između majke i kćeri.
http://www.imdb.com/title/tt5465620/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Speglingar, 2016. Sara Broos, 80 min.
Scenarij: Sara Broos
Uloge: Sara Broos, Karin Broos, Marc Broos, Sissela Broos, Stella Broos
U nadi da će popraviti njihov odnos, redateljica Sara Broos vodi svoju majku, poznatu švedsku slikaricu Karin Broos, na putovanje Latvijom. Na putovanju nastaje intiman, poetski film koji istražuje dubine ljudskog uma i ukupnost složenosti odnosa između majke i kćeri.
http://www.imdb.com/title/tt5465620/?ref_=fn_al_tt_1

Jusqu'a la garde / Custody, 2017. Xavier Legrand, 93 min. FR
Scenarij: Xavier Legrand
Uloge: Léa Drucker, Denis Ménochet, Thomas Gioria, Mathilde Auneveux, Jean-Marie Winling
Drama o obiteljskom nasilju nagrađena Srebrnim lavom za režiju u Veneciji...
Miriam i Antoine Besson tek su se razveli. Miriam traži isključivo skrbništvo nad sinom Julienom kako bi ga zaštitila od navodno nasilnog oca. No na sudu je Antoine slika smirenog i preobraćenog čovjeka te uspijeva izboriti zajedničko skrbništvo. Traumatizirani Julien postaje taoc u sukobu između majke koja će učiniti sve da pobjegne od bivšeg muža i oca koji sinom okrutno manipulira kako bi se ponovno uvukao u život bivše supruge. Kako vrijeme odmiče, Miriamin strah sve više raste...
„Obiteljsko nasilje ne zahvaća samo žene, već su žrtve konflikta oca i majke često djeca. Moramo postavljati pitanja o tome i davati odgovore, jer puno toga još nije riješeno na razini zakona i skrbništva nad djecom... U Francuskoj je samo u prošloj godini u obiteljskom nasilju smrtno stradalo 25 djece i 123 žene. 'To je velik problem...“ (redatelj i scenarist, Xavier Legrand)
Granica životnog i filmskog kojom ordinira Xavier Le Grand golom je oku nevidljiva. “Julien u sredini“ je intenzivni, (žanrovski) najnepredvidljiviji film godine - nije mu nikakav problem skrenuti od drame o razvodu bračnog para (Antoine-Miriam) do psihološkog trilera pa naprijed prema hororu, sve prirodnim progresom, kao da ga režira sam život. Rastava se rimuje sa strava u fenomenalnom dugometražnom prvijencu francuskog redatelja kojeg treba držati na oku. Film počinje u sirovom doku-dramskom stilu socijalnog realizma, onako kako bi možda izgledao remake klasika “Kramer protiv Kramera“ u režiji braće Dardenne, a završava kao rapsodija “kubrickovskog“ košmara, užasnija od “Isijavanja“. Gotovo nepodnošljivo napet, režiran s puno samopouzdanja i preciznosti za jednog debitanta, treći čin “ Julien u sredini“ je Kubrick iz crne kronike, hiperventilacija trilersko-hororskih tenzija. Hereeee's Antoine! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Svi su likovi u filmu briljantno odigrani, posebno otac Antoine - u rasponu od plačljivog oca do nasilnika koji prelazi granicu prihvatljivog bijesa, nakon čega više nema povratka u normalu. (Glumac Denis Ménochet u ulozi oca neodoljivo podsjeća na hrvatskog glumca Gorana Navojca.) Ni Thomas Gioria u ulozi plahog sina Juliena nije ništa manje upečatljiv. Dakako, sve vrijednosti francuskog filma rezultat su pažljiva redateljevoga plana. Posebno strategija kojom se premošćuje i najmanja natruha karikaturalnosti, od čega inače pate kino-proizvodi balkanske provenijencije... (Željko Kipke, FILMOVI.hr)
http://www.imdb.com/title/tt6002232/?ref_=fn_al_tt_1

Jusqu'a la garde / Custody, 2017. Xavier Legrand, 93 min. FR
Scenarij: Xavier Legrand
Uloge: Léa Drucker, Denis Ménochet, Thomas Gioria, Mathilde Auneveux, Jean-Marie Winling
Drama o obiteljskom nasilju nagrađena Srebrnim lavom za režiju u Veneciji...
Miriam i Antoine Besson tek su se razveli. Miriam traži isključivo skrbništvo nad sinom Julienom kako bi ga zaštitila od navodno nasilnog oca. No na sudu je Antoine slika smirenog i preobraćenog čovjeka te uspijeva izboriti zajedničko skrbništvo. Traumatizirani Julien postaje taoc u sukobu između majke koja će učiniti sve da pobjegne od bivšeg muža i oca koji sinom okrutno manipulira kako bi se ponovno uvukao u život bivše supruge. Kako vrijeme odmiče, Miriamin strah sve više raste...
„Obiteljsko nasilje ne zahvaća samo žene, već su žrtve konflikta oca i majke često djeca. Moramo postavljati pitanja o tome i davati odgovore, jer puno toga još nije riješeno na razini zakona i skrbništva nad djecom... U Francuskoj je samo u prošloj godini u obiteljskom nasilju smrtno stradalo 25 djece i 123 žene. 'To je velik problem...“ (redatelj i scenarist, Xavier Legrand)
Granica životnog i filmskog kojom ordinira Xavier Le Grand golom je oku nevidljiva. “Julien u sredini“ je intenzivni, (žanrovski) najnepredvidljiviji film godine - nije mu nikakav problem skrenuti od drame o razvodu bračnog para (Antoine-Miriam) do psihološkog trilera pa naprijed prema hororu, sve prirodnim progresom, kao da ga režira sam život. Rastava se rimuje sa strava u fenomenalnom dugometražnom prvijencu francuskog redatelja kojeg treba držati na oku. Film počinje u sirovom doku-dramskom stilu socijalnog realizma, onako kako bi možda izgledao remake klasika “Kramer protiv Kramera“ u režiji braće Dardenne, a završava kao rapsodija “kubrickovskog“ košmara, užasnija od “Isijavanja“. Gotovo nepodnošljivo napet, režiran s puno samopouzdanja i preciznosti za jednog debitanta, treći čin “ Julien u sredini“ je Kubrick iz crne kronike, hiperventilacija trilersko-hororskih tenzija. Hereeee's Antoine! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Svi su likovi u filmu briljantno odigrani, posebno otac Antoine - u rasponu od plačljivog oca do nasilnika koji prelazi granicu prihvatljivog bijesa, nakon čega više nema povratka u normalu. (Glumac Denis Ménochet u ulozi oca neodoljivo podsjeća na hrvatskog glumca Gorana Navojca.) Ni Thomas Gioria u ulozi plahog sina Juliena nije ništa manje upečatljiv. Dakako, sve vrijednosti francuskog filma rezultat su pažljiva redateljevoga plana. Posebno strategija kojom se premošćuje i najmanja natruha karikaturalnosti, od čega inače pate kino-proizvodi balkanske provenijencije... (Željko Kipke, FILMOVI.hr)
http://www.imdb.com/title/tt6002232/?ref_=fn_al_tt_1

Lady Macbeth, 2016. William Oldroyd, 99 min. UK
Scenarij: Alice Birch po romanu „Lady Macbeth of the Mtsensk District“ Nikolaja Leskova iz 1865. godine
Uloge: Florence Pugh, Cosmo Jarvis, Paul Hilton, Naomi Ackie, Christopher Fairbank
Mladu Katherine otac je prodao starijem aristokratu koji je natjera da se vjenča s njegovim neotesanim sredovječnim sinom Alexanderom. Kada se upoznaju, kod njega nema pristojnosti, čak ne može ni konzumirati bračne dužnosti, ostavljajući Katherine očajnom. Ostavljena među zidovima obiteljske vile u raspadu dok su njezin suprug i svekar na poslovnom putu, Katherine upoznaje buntovnog slugu Sebastiana koji joj otvara oči te pruža ključ emocionalne i seksualne slobode. Njihova afera sve je snažnija i ne može ostati tajnom. Kada joj se suprug vrati, Katherine odlučuje braniti svoju ispunjenost pod svaku cijenu, bez obzira koliko će krvi biti proliveno.
Prema istom romanu 1961. godine Andrzej Wajda snimio je „Sibirsku Lady Macbeth“
British Independent Film Awards 2017 . Najbolja glumica, scenarij, fotografija i kostimografija
Dublin International Film Festival 2017. Najbolja glumica
European Film Awards 2017. Najbolji novi redatelj (William Oldroyd)
Montclair Film Festival (MFF) 2017 . Najbolja glumica
San Sebastián International Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Thessaloniki Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Zurich Film Festival 2016. Critics' Choice Award
http://www.imdb.com/title/tt4291600/?ref_=nv_sr_1


120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
“120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1

Jusqu'a la garde / Custody, 2017. Xavier Legrand, 93 min. FR
Scenarij: Xavier Legrand
Uloge: Léa Drucker, Denis Ménochet, Thomas Gioria, Mathilde Auneveux, Jean-Marie Winling
Drama o obiteljskom nasilju nagrađena Srebrnim lavom za režiju u Veneciji...
Miriam i Antoine Besson tek su se razveli. Miriam traži isključivo skrbništvo nad sinom Julienom kako bi ga zaštitila od navodno nasilnog oca. No na sudu je Antoine slika smirenog i preobraćenog čovjeka te uspijeva izboriti zajedničko skrbništvo. Traumatizirani Julien postaje taoc u sukobu između majke koja će učiniti sve da pobjegne od bivšeg muža i oca koji sinom okrutno manipulira kako bi se ponovno uvukao u život bivše supruge. Kako vrijeme odmiče, Miriamin strah sve više raste...
„Obiteljsko nasilje ne zahvaća samo žene, već su žrtve konflikta oca i majke često djeca. Moramo postavljati pitanja o tome i davati odgovore, jer puno toga još nije riješeno na razini zakona i skrbništva nad djecom... U Francuskoj je samo u prošloj godini u obiteljskom nasilju smrtno stradalo 25 djece i 123 žene. 'To je velik problem...“ (redatelj i scenarist, Xavier Legrand)
Granica životnog i filmskog kojom ordinira Xavier Le Grand golom je oku nevidljiva. “Julien u sredini“ je intenzivni, (žanrovski) najnepredvidljiviji film godine - nije mu nikakav problem skrenuti od drame o razvodu bračnog para (Antoine-Miriam) do psihološkog trilera pa naprijed prema hororu, sve prirodnim progresom, kao da ga režira sam život. Rastava se rimuje sa strava u fenomenalnom dugometražnom prvijencu francuskog redatelja kojeg treba držati na oku. Film počinje u sirovom doku-dramskom stilu socijalnog realizma, onako kako bi možda izgledao remake klasika “Kramer protiv Kramera“ u režiji braće Dardenne, a završava kao rapsodija “kubrickovskog“ košmara, užasnija od “Isijavanja“. Gotovo nepodnošljivo napet, režiran s puno samopouzdanja i preciznosti za jednog debitanta, treći čin “ Julien u sredini“ je Kubrick iz crne kronike, hiperventilacija trilersko-hororskih tenzija. Hereeee's Antoine! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Svi su likovi u filmu briljantno odigrani, posebno otac Antoine - u rasponu od plačljivog oca do nasilnika koji prelazi granicu prihvatljivog bijesa, nakon čega više nema povratka u normalu. (Glumac Denis Ménochet u ulozi oca neodoljivo podsjeća na hrvatskog glumca Gorana Navojca.) Ni Thomas Gioria u ulozi plahog sina Juliena nije ništa manje upečatljiv. Dakako, sve vrijednosti francuskog filma rezultat su pažljiva redateljevoga plana. Posebno strategija kojom se premošćuje i najmanja natruha karikaturalnosti, od čega inače pate kino-proizvodi balkanske provenijencije... (Željko Kipke, FILMOVI.hr)
http://www.imdb.com/title/tt6002232/?ref_=fn_al_tt_1

DAN PLANETA ZEMLJA
This Changes Everything, 2015. Avi Lewis, 89 min. US/CA
"Ovo mijenja sve" film je koji je nastajao tijekom 211 dana snimanja, u četiri godine, na pet kontinenata - epski pokušaj da se u drugačijem svjetlu prikažu golemi dosezi klimatskih promjena. Nastao prema međunarodnom publicističkom bestselleru Naomi Klein „This Changes Everything“, ovaj film donosi sedam snažnih prikaza zajednica s prve crte, od Powder River Basina u Montani do naftnih polja u Alberti, od obale južne Indije do Pekinga i dalje. S ovim pričama o borbi prožima se naracija Naomi Klein i povezuje ugljik u zraku s ekonomskim sustavom koji ga je onamo doveo. Kroz čitav film Klein gradi svoju najkontroverzniju i najuzbudljiviju ideju: egzistencijalnu krizu klimatskih promjena možemo upotrijebiti kako bismo svoj neuspjeli ekonomski sustav pretvorili u nešto radikalno bolje. Hoće li ovaj film sve promijeniti? Naravno da ne. Ali vi biste mogli, ako se odazovete njegovu pozivu na djelovanje...
“Film koji namjerno uznemiruje… i na kraju ohrabruje” (Variety Magazine)
“Ako vam je stalo do pravde, ovo morate pogledati.” (Kumi Naidoo, bivši ravnatelj Greenpeace International)
„Namjerno potresan, no u konačnici ohrabrujući globalni pregled aktivističkih nastojanja da se suzbiju korporacijski zagađivači i ublaže klimatske promjene.“ (Joe Leydon, Variety)
„Dirljiv, human i nepokolebljivo pristojan, film „This Changes Everything“ prikaz je buduće katastrofe iz šire perspektive.“ (Jeanette Catsoulis, New York Times)
http://www.imdb.com/title/tt1870548/?ref_=fn_al_tt_1

DAN PLANETA ZEMLJA
La glace et le ciel / Antarctica: Ice & Sky, 2015. Luc Jacquet, 89 min. FR
Luc Jacquet otkrio je nevjerojatan novi način istraživanja klimatskih promjena. U središtu je njegova filma Claude Lorius, 82-godišnji francuski glaciolog koji je prije više od pedeset godina prvi put posjetio Antarktiku. Cijenjen je i stručan znanstvenik, najpoznatiji po proučavanju paleoatmosfere u ledenim jezgrama. U filmu otkriva tajne prošlosti analizirajući različite razine leda, nešto poput geologije smrznute vode. Jacquet mu se pridružuje na tom najjužnijem dijelu planeta kako bi doživio i zabilježio njegovu ljepotu, ali i golem utjecaj klimatskih promjena tijekom desetljeća...
„Moćno svjedočanstvo, koje bi trebalo ostaviti zamjetan trag“ (Andrew Pulver, The Guardian)
„Racionalan, dostupan filmski prikaz sve većeg problema“ (Glenn Kenny, NY Times)
http://www.imdb.com/title/tt4466550/?ref_=fn_al_tt_1

VIVA LUDEŽ: RAZGOVOR S TROJICOM OD FERALA
Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala, 2017. Marina Banićević i Saša Stanić, 100 min. HR
Već je deset godina prošlo otkako je Feral Tribune prestao izlaziti. Posljednji broj toga najpoznatijeg glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika objavljen je 20. lipnja 2008. Na naslovnici zaključnog broja našla se fotografija Charlieja Chaplina u ulozi „Skitnice“ popraćena proročanskim riječima „Put pod noge“. U međuvremenu su tisuće hrvatskih građana preuzele Chaplinovu ulogu te s motom „put pod noge“ napustile Hrvatsku u potrazi za boljim životom. O Feralu se pak otkako ga nema i dalje govori, i dalje se piše, i dalje je relevantan, te na koncu, umjesto da nestane, on stoji kao dokument jednoga vremena koje nikako ne prestaje.
"VivaLudež: Razgovor s trojicom od Ferala" donosi ono što mu naslov otkriva: razgovor s Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, pokretačima i zaštitnim licima političko-satiričkog lista koji je obilježio medijsku scenu izvan okvira nacionalnih granica. Feral Tribune je tijekom svojeg trajanja bio kontinuirani komentator političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih zbivanja u Hrvatskoj. Istovremeno je bio bespoštedni demistifikator državotvornih ideologema, savjesni izvjestitelj ratnih zbivanja, denuncijator kriminogenih radnji u procesima privatizacije i uopće tranzicije te neprikosnoveni satiričar malformacija našeg društva. O svemu su tome, i koječemu drugom, autori filma razgovarali s trojicom od Ferala, koji su i pred kamerama pokazali ono što su odavno dokazali u svojim tekstovima – da su neprikosnoveni predstavljači rableovštine te potvrdili riječi Waltera Benjamina, prema kojemu „Nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha“.
Razgovor vođen s trojicom od Ferala sniman je u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine. Odabirom razgovorne forme, koja je obogaćena arhivskom građom iz samih brojeva Feral Tribunea, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan je uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca VivaLudež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti. Stoga ovaj film, kao svojevrsni memento, kroz prezentaciju priče o Feral Tribuneui njegovim ključnim akterima neprestano uspostavlja paralelizme između socijalističkoga sustava tijekom osamdesetih, načelno demokratskoga sustava devedesetih i „posttranzicijskog“ društva dvijetisućitih te time podcrtava konstantu Feralova djelovanja, a ona se manifestira kroz kontinuiranu i dosljednu satiru svih političkih uređenja i opcija koje su nas tijekom njegova trajanja pratile.

DAN PLANETA ZEMLJA
Tavarataivas / My Stuff, 2013. Petri Luukkainen, Finska, 83 min. FI
Dvadesetčetverogodišnji Petri odlučuje provesti radikalan eksperiment. Nesretan je i osjeća da ga guše materijalne stvari koje je nakupio u stanu, pa ih pakira i seli u podrum, a sam počinje živjeti prema skromnom no strogom samonametnutom pravilu: smije vratiti samo jednu stvar dnevno i ne smije kupiti ništa novo. Hoćemo li odustajanjem od potrošačkom društva ujedno odustati i od društvenog života. Možemo li imati prijatelje ako nemamo mobitel? I hoće li ostatak svijeta uopće prihvatiti takav projekt? Odvažan film, koji pogađa ravno u srž ekspanzije konzumerizma 2000-ih u profinjenoj (finskoj) kombinaciji ozbiljnosti i humora.
„Nudi nam se pogled na nešto rijetko i dragocjeno: prosvjetljenje kakvo dolazi kada prestanemo gomilati.“ (Mike McCahill, The Guardian)
„Suptilna i fascinantna analiza moderne kulture i neprestane ljudske potrebe da život ispunjavaju potrošnom robom.“ (Laurence Boyce, Screen Daily)
„Ova priča u sebi nosi važnu i bezvremensku poruku.“ (Martin Daniel McDonagh, The Hollywood News)
http://www.imdb.com/title/tt2599898/?ref_=fn_al_tt_1

DAMIR PILIĆ ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR

DAN PLANETA ZEMLJA
This Changes Everything, 2015. Avi Lewis, 89 min. US/CA
"Ovo mijenja sve" film je koji je nastajao tijekom 211 dana snimanja, u četiri godine, na pet kontinenata - epski pokušaj da se u drugačijem svjetlu prikažu golemi dosezi klimatskih promjena. Nastao prema međunarodnom publicističkom bestselleru Naomi Klein „This Changes Everything“, ovaj film donosi sedam snažnih prikaza zajednica s prve crte, od Powder River Basina u Montani do naftnih polja u Alberti, od obale južne Indije do Pekinga i dalje. S ovim pričama o borbi prožima se naracija Naomi Klein i povezuje ugljik u zraku s ekonomskim sustavom koji ga je onamo doveo. Kroz čitav film Klein gradi svoju najkontroverzniju i najuzbudljiviju ideju: egzistencijalnu krizu klimatskih promjena možemo upotrijebiti kako bismo svoj neuspjeli ekonomski sustav pretvorili u nešto radikalno bolje. Hoće li ovaj film sve promijeniti? Naravno da ne. Ali vi biste mogli, ako se odazovete njegovu pozivu na djelovanje...
“Film koji namjerno uznemiruje… i na kraju ohrabruje” (Variety Magazine)
“Ako vam je stalo do pravde, ovo morate pogledati.” (Kumi Naidoo, bivši ravnatelj Greenpeace International)
„Namjerno potresan, no u konačnici ohrabrujući globalni pregled aktivističkih nastojanja da se suzbiju korporacijski zagađivači i ublaže klimatske promjene.“ (Joe Leydon, Variety)
„Dirljiv, human i nepokolebljivo pristojan, film „This Changes Everything“ prikaz je buduće katastrofe iz šire perspektive.“ (Jeanette Catsoulis, New York Times)
http://www.imdb.com/title/tt1870548/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Odödliga, 2015. Andreas Öhman, 107 min. S
Scenarij: Andreas Öhman
Uloge: Madeleine Martin, Filip Berg, Torkel Petersson
Isak i Em susreću se jedne ljetne večeri u Stockholmu. Odlučuju sve ostaviti iza sebe te krenuti na putovanje prekrasnim krajolicima sjeverne Švedske. No, ono što započinje kao bezbrižna pustolovina uskoro postaje panična potjera.
„Vječno ljeto“ je film ceste o pronalaženju osobe koja je cijeli vaš svemir – i onome što ste spremni učiniti za nju.
http://www.imdb.com/title/tt3914324/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Odödliga, 2015. Andreas Öhman, 107 min. S
Scenarij: Andreas Öhman
Uloge: Madeleine Martin, Filip Berg, Torkel Petersson
Isak i Em susreću se jedne ljetne večeri u Stockholmu. Odlučuju sve ostaviti iza sebe te krenuti na putovanje prekrasnim krajolicima sjeverne Švedske. No, ono što započinje kao bezbrižna pustolovina uskoro postaje panična potjera.
„Vječno ljeto“ je film ceste o pronalaženju osobe koja je cijeli vaš svemir – i onome što ste spremni učiniti za nju.
http://www.imdb.com/title/tt3914324/?ref_=fn_al_tt_1


Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
Norveški kandidat za Oscara...
Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“ je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1


Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
Norveški kandidat za Oscara...
Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“ je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1


Ivan, 2017. Janez Burger, 95 min. SI
Scenarij: Janez Burger, Srđan Koljević, Melina Pota Koljević, Ales Car
Uloge: Maruša Majer, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Branko Šturbej, Leon Lučev, Polona Juh, Mojca Funkl, Mateja Pucko, Vlado Vlaškalič, Silva Čušin, Damjana Černe
Mara je beznadno zaljubljena u Roka, beskrupuloznog biznismena s kojim ima izvanbračno dijete. Kada se nađe pod optužbama za poslovni kriminal, Roka napuste svi prijatelji te on nagovara Maru da zajedno pobjegnu i prisili je da bira između njega i djeteta...
Novi Burgerov film na Festivalu slovenskog filma osvojio je niz priznanja, uključujući i nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu. Napeta drama o pogrešnim odlukama i ženi koja pronalazi svoje mjesto u svijetu krojenom po mjeri muškarca nastala je i u hrvatskoj koprodukciji...
Festival slovenskog filma (Portorož) 2017. – najbolji dugometražni igrani film; najbolji scenarij (Srdjan Koljević, Melina Koljević, Janez Burger i Aleš Čar); najbolja ženska uloga (Maruša Majer); najbolja izvorna glazba (Damir Avdić); najbolja fotografija (Marko Brdar); najbolja maska (Alenka Nahtigal)
Nagrada žirija slovenskih filmskih kritičara i kritičarki
Nagrada Art kino mreže Slovenije
http://www.imdb.com/title/tt6061558/?ref_=fn_al_tt_1


Ivan, 2017. Janez Burger, 95 min. SI
Scenarij: Janez Burger, Srđan Koljević, Melina Pota Koljević, Ales Car
Uloge: Maruša Majer, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Branko Šturbej, Leon Lučev, Polona Juh, Mojca Funkl, Mateja Pucko, Vlado Vlaškalič, Silva Čušin, Damjana Černe
Mara je beznadno zaljubljena u Roka, beskrupuloznog biznismena s kojim ima izvanbračno dijete. Kada se nađe pod optužbama za poslovni kriminal, Roka napuste svi prijatelji te on nagovara Maru da zajedno pobjegnu i prisili je da bira između njega i djeteta...
Novi Burgerov film na Festivalu slovenskog filma osvojio je niz priznanja, uključujući i nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu. Napeta drama o pogrešnim odlukama i ženi koja pronalazi svoje mjesto u svijetu krojenom po mjeri muškarca nastala je i u hrvatskoj koprodukciji...
Festival slovenskog filma (Portorož) 2017. – najbolji dugometražni igrani film; najbolji scenarij (Srdjan Koljević, Melina Koljević, Janez Burger i Aleš Čar); najbolja ženska uloga (Maruša Majer); najbolja izvorna glazba (Damir Avdić); najbolja fotografija (Marko Brdar); najbolja maska (Alenka Nahtigal)
Nagrada žirija slovenskih filmskih kritičara i kritičarki
Nagrada Art kino mreže Slovenije
http://www.imdb.com/title/tt6061558/?ref_=fn_al_tt_1


Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
Norveški kandidat za Oscara...
Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“ je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1

KINO CIRKUS
Timoteo's Fabolous Ragged Circus, 2013. Lorena Giachino, 76 min. CH/ARG
Timoteo je voditelj cross-dressing cirkusa koji putuje i nastupa diljem Čilea već više od 40 godina. Danas, njegove poodmakle godine i urušeno
zdravlje predstavljaju ozbiljnu prepreku za budućnost cirkusa i zajednice koju je stvorio za sebe i sve kojima je njegov cirkus bio dom.
Dokumentarni film Lorene Giachino prati svakodnevnicu Timoteovog života u cirkusu - dnevne rutine, sitne sukobe među umjetnicima, ali i njegovu unutrašnju borbu od negiranja mogućnosti da se cirkus ugasi i jake odlučnosti da cirkus nastavi s radom i nakon njegove smrti.
https://www.imdb.com/title/tt3457450/?ref_=nv_sr_1

DAN PLANETA ZEMLJA
Tavarataivas / My Stuff, 2013. Petri Luukkainen, Finska, 83 min. FI
Dvadesetčetverogodišnji Petri odlučuje provesti radikalan eksperiment. Nesretan je i osjeća da ga guše materijalne stvari koje je nakupio u stanu, pa ih pakira i seli u podrum, a sam počinje živjeti prema skromnom no strogom samonametnutom pravilu: smije vratiti samo jednu stvar dnevno i ne smije kupiti ništa novo. Hoćemo li odustajanjem od potrošačkom društva ujedno odustati i od društvenog života. Možemo li imati prijatelje ako nemamo mobitel? I hoće li ostatak svijeta uopće prihvatiti takav projekt? Odvažan film, koji pogađa ravno u srž ekspanzije konzumerizma 2000-ih u profinjenoj (finskoj) kombinaciji ozbiljnosti i humora.
„Nudi nam se pogled na nešto rijetko i dragocjeno: prosvjetljenje kakvo dolazi kada prestanemo gomilati.“ (Mike McCahill, The Guardian)
„Suptilna i fascinantna analiza moderne kulture i neprestane ljudske potrebe da život ispunjavaju potrošnom robom.“ (Laurence Boyce, Screen Daily)
„Ova priča u sebi nosi važnu i bezvremensku poruku.“ (Martin Daniel McDonagh, The Hollywood News)
http://www.imdb.com/title/tt2599898/?ref_=fn_al_tt_1


Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
Norveški kandidat za Oscara...
Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“ je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1


Ivan, 2017. Janez Burger, 95 min. SI
Scenarij: Janez Burger, Srđan Koljević, Melina Pota Koljević, Ales Car
Uloge: Maruša Majer, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Branko Šturbej, Leon Lučev, Polona Juh, Mojca Funkl, Mateja Pucko, Vlado Vlaškalič, Silva Čušin, Damjana Černe
Mara je beznadno zaljubljena u Roka, beskrupuloznog biznismena s kojim ima izvanbračno dijete. Kada se nađe pod optužbama za poslovni kriminal, Roka napuste svi prijatelji te on nagovara Maru da zajedno pobjegnu i prisili je da bira između njega i djeteta...
Novi Burgerov film na Festivalu slovenskog filma osvojio je niz priznanja, uključujući i nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu. Napeta drama o pogrešnim odlukama i ženi koja pronalazi svoje mjesto u svijetu krojenom po mjeri muškarca nastala je i u hrvatskoj koprodukciji...
Festival slovenskog filma (Portorož) 2017. – najbolji dugometražni igrani film; najbolji scenarij (Srdjan Koljević, Melina Koljević, Janez Burger i Aleš Čar); najbolja ženska uloga (Maruša Majer); najbolja izvorna glazba (Damir Avdić); najbolja fotografija (Marko Brdar); najbolja maska (Alenka Nahtigal)
Nagrada žirija slovenskih filmskih kritičara i kritičarki
Nagrada Art kino mreže Slovenije
http://www.imdb.com/title/tt6061558/?ref_=fn_al_tt_1

Najbolje češke komedije obiluju mračnim humorom, ironičnim situacijama iz svakodnevnog života, emotivnim likovima, seksualnom tematikom i skrivenim političkim porukama
Spalovač mrtvol, 1969. Juraj Herz, CZ
Scenarij: Ladislav Fuks, Juraj Herz
Uloge: Rudolf Hrušínský, Vlasta Chramostová, Jana Stehnová, Milos Vognic, Ilja Prachar
Herzovo remek-djelo je jedan od najuspjelijih predstavnika istočnoevropskog filma strave prožetog humornim elementima. Film je poseban po svojoj gotičkoj, jezovitoj, atmosferi. Budući je shvaćen kao satira na račun Čeha koji su za vrijeme rata surađivali sa nacistima, film je odmah nakon premijere zabranjen i bunkeriran sve do pada komunističkog režima 1989. godine, kada stječe kultni status.
Iako foršpani i tekstovi pogrešno ukazuju na to da gledatelja čeka čisti horor, "Kremator" je film koji puno markantnije koketira s gotikom, odnosno djelima njemačkog ekspresionizma, napose F.W Murnaua i Fritza Langa uz primjese izrazito crnog humora. Međutim, što se tiče žanra, "Kremator" definitivno pripada filmu strave i to onoj vrsti u kojoj nema ništa nadrealnog, već se jeza i tjeskobna atmosfera postižu oslanjanjem na sugestivnu moć kinematografije i samog medija... Neosporno trijumf Herzove karijere. Zabranjen i bunkeriran od strane čehoslovačke komunističke partije odmah nakon premijere 1969., ovaj filmski dragulj, koji u Češkoj zasluženo uživa kultni status, vjerojatno bi i danas zjapio u mraku i prašini nekakvog skladišta da se 1989. nije dogodio slom komunističkog režima. Hrvatski ga filmofili tek trebaju otkriti! (Tomislav Goleš Babić, www.ziher.hr)
Inspirirana romanom Ladislava Fuksa, ova kultna horor-komedija naširoko je smatrana jednim od najboljih čehoslovačkih filmova ikad snimljenih. Smještena u Prag 1930-ih, u vrijeme političke radikalizacije Evrope, priča prati krematora Karla Kopfrkingla. Opsjednut tibetanskom filozofijom i spaljivanjem tijela, Karl vjeruje da svojim radom oslobađa duše umrlih. Grabeći svaku priliku za povećanje obujma svog omiljenog posla, on bez problema i sasvim veselo surađuje i s nacistima. Kada dobije zahtjev da svoje profesionalne vještine primjeni na „tajnom projektu“ novih vlasti, Karl pada u delirij jer mu se pruža neočekivana prilika da u prah pretvori na tisuće ljudskih tijela. Film je satira na račun Čeha koji su za vrijeme rata surađivali s nacistima, zbog čega je zabranjen odmah nakon premijere, a zabrana je potrajala sve do pada komunističkog režima 1989... (ZFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt0063633/?ref_=nm_knf_t1

DAN PLANETA ZEMLJA
La glace et le ciel / Antarctica: Ice & Sky, 2015. Luc Jacquet, 89 min. FR
Luc Jacquet otkrio je nevjerojatan novi način istraživanja klimatskih promjena. U središtu je njegova filma Claude Lorius, 82-godišnji francuski glaciolog koji je prije više od pedeset godina prvi put posjetio Antarktiku. Cijenjen je i stručan znanstvenik, najpoznatiji po proučavanju paleoatmosfere u ledenim jezgrama. U filmu otkriva tajne prošlosti analizirajući različite razine leda, nešto poput geologije smrznute vode. Jacquet mu se pridružuje na tom najjužnijem dijelu planeta kako bi doživio i zabilježio njegovu ljepotu, ali i golem utjecaj klimatskih promjena tijekom desetljeća...
„Moćno svjedočanstvo, koje bi trebalo ostaviti zamjetan trag“ (Andrew Pulver, The Guardian)
„Racionalan, dostupan filmski prikaz sve većeg problema“ (Glenn Kenny, NY Times)
http://www.imdb.com/title/tt4466550/?ref_=fn_al_tt_1

STROGO KONTROLIRANI VLAKOVI
Najbolje češke komedije obiluju mračnim humorom, ironičnim situacijama iz svakodnevnog života, emotivnim likovima, seksualnom tematikom i skrivenim političkim porukama
Ostre sledované vlaky, 1966. Jiří Menzel, 93 min. CZ
Scenarij:Jirí Menzel,Bohumil Hrabal (prema vlastitom romanu)
Uloge: Václav Neckár,Josef Somr,Vlastimil Brodský,Vladimír Valenta,Alois Vachek
Komedija o mladom zaposleniku čehoslovačke željeznice potkraj Drugog svjetskog rata. Miloš Hrma počinje raditi na seoskoj željezničkoj postaji, a s vremenom bi trebao postati otpravnik vlakova. Njegova šefa više od vlakova zanimaju golubovi, a otpravnika vlakova Hubičku pak žene. Miloševa djevojka Maša je kondukterka s kojom se ne snalazi najbolje te mu treba pomoć na ljubavnom planu.
Film je osvojio Oskara za najbolji strani film 1968. godine.
https://www.imdb.com/title/tt0060802/?ref_=nv_sr_1

DAN PLANETA ZEMLJA
This Changes Everything, 2015. Avi Lewis, 89 min. US/CA
"Ovo mijenja sve" film je koji je nastajao tijekom 211 dana snimanja, u četiri godine, na pet kontinenata - epski pokušaj da se u drugačijem svjetlu prikažu golemi dosezi klimatskih promjena. Nastao prema međunarodnom publicističkom bestselleru Naomi Klein „This Changes Everything“, ovaj film donosi sedam snažnih prikaza zajednica s prve crte, od Powder River Basina u Montani do naftnih polja u Alberti, od obale južne Indije do Pekinga i dalje. S ovim pričama o borbi prožima se naracija Naomi Klein i povezuje ugljik u zraku s ekonomskim sustavom koji ga je onamo doveo. Kroz čitav film Klein gradi svoju najkontroverzniju i najuzbudljiviju ideju: egzistencijalnu krizu klimatskih promjena možemo upotrijebiti kako bismo svoj neuspjeli ekonomski sustav pretvorili u nešto radikalno bolje. Hoće li ovaj film sve promijeniti? Naravno da ne. Ali vi biste mogli, ako se odazovete njegovu pozivu na djelovanje...
“Film koji namjerno uznemiruje… i na kraju ohrabruje” (Variety Magazine)
“Ako vam je stalo do pravde, ovo morate pogledati.” (Kumi Naidoo, bivši ravnatelj Greenpeace International)
„Namjerno potresan, no u konačnici ohrabrujući globalni pregled aktivističkih nastojanja da se suzbiju korporacijski zagađivači i ublaže klimatske promjene.“ (Joe Leydon, Variety)
„Dirljiv, human i nepokolebljivo pristojan, film „This Changes Everything“ prikaz je buduće katastrofe iz šire perspektive.“ (Jeanette Catsoulis, New York Times)
http://www.imdb.com/title/tt1870548/?ref_=fn_al_tt_1

Najbolje češke komedije obiluju mračnim humorom, ironičnim situacijama iz svakodnevnog života, emotivnim likovima, seksualnom tematikom i skrivenim političkim porukama
Lásky jedné plavovlásky, 1965. Miloš Forman, 90 min. CZ
Scenarij: Miloš Forman, Jaroslav Papousek, Ivan Passer, Václav Sasek
Uloge: Hana Brejchová,Vladimír Pucholt,Vladimír Mensik,Ivan Kheil, Jirí Hrubý
Jedan češki gradić muči se s opasnim manjkom muškaraca: na šesnaest žena nalazi se samo jedan muškarac! Vlasnik tvornice cipela stoga moli Narodnu armiju da jednu svoju diviziju smjesti upravo kod njih. Dogovor je postignut i vojnici dolaze na radost djevojaka koje očekuju kršne mladiće u naponu snage i ljepote. No, dolazak ostarjelih rezervista od kojih je dobar dio već oženjen, ohladit će im nade
Forman majstorski i na gotovo dokumentaristički način prikazuje stvarnost u kojoj ima i mnogo neveselih tonova, a komiku stvara na opreci između takve zbilje i likova koji su zahvaljujući svojemu posebnom emocionalnom stanju potpuno izašli iz svakodnevne rutine. U tom je smislu uzorna sjajna sekvenca plesa na kojemu bi žene trebale naći izabranike, gdje komika izbija iz nelagode i nespretnosti. Veliku zaslugu za funkcioniranje takva koncepta imaju i glumci, uglavnom amateri ili početnici, koje je Forman pustio da improviziraju u zadanim situacijama, da bi onda njihove spontane reakcije dotjerao i uklopio u čvrst koncept. Prvi redateljev veliki međunarodni uspjeh, film je skrenuo pozornost na onodobni uspon češke i slovačke kinematografije kao i specifičan postupak prikaza dramatičnih situacija u komičnom svjetlu, a u cilju privlačenja gledateljske pozornosti, ali i zadržavanja njegove svijesti o ozbiljnosti problema, a koji je označen kao tipični češki humor... (Tomislav Kurelec, HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0059415/?ref_=nv_sr_1
Prizemljeni svemir (poetska vizija Dioklecijanove palače), 2017. Lidija Špiranec, 53 min. HR
Poetska vizija Dioklecijanove palače, nagrađivane pjesnikinje Gordane Benić, u filmu je uprizorena spojem mjesečevog pejzaža Paga i splitske svemirske arheologije te futurističkom vizijom Teslinog puta. Njezin pjesnički opus u cijelosti je posvećen gradu Splitu, a u filmu Palača ima dimenziju nove stvarnosti, kakvu Splićani nisu vidjeli. Naslov filma „Prizemljeni svemir“ je oksimoron, paradoks kao i poezija u prozi Gordane Benić.
Godine 2014. dobila je nagradu Goranov vijenac za cjelokupni poetski opus, a za zbirku „Nebeski ekvador“, ovogodišnju Nagradu HAZU-a za književnost . Njezina poezija prevedena je na desetak stranih jezika, a knjige na njemački i francuski. Svoje četiri knjige, imaginarne poetske palače, napisala je na otoku Pagu jer to je njezin način da se približi Palači, tako da se udalji od nje. Beskonačnost u nama, to je ta kozmička komponenta unutar Palače koju je Gordana Benić osjetila još kao dijete svakodnevno prolazeći pored sfinge . Snaga vizualnosti njezine poezije i u filmu, gledatelju donosi osjetilne i duhovne senzacije. Film je namijenjen publici koja je sačuvala moć, osjetiti umjetničku energiju kojoj je pokretač impuls koji dolazi iz oku nevidljivih dimenzija, a posljedica je odzemljenje.
Scenaristice: Gordana Benić i Lidija Špiranec
Producent: Tihomir Štivičić
Snimatelj: Ivan Brezovec
Tonski snimatelj: Saša Anetić
Majstor rasvjete: Damir Radinović
Montažer: Hrvoje Mršić
Asistentica redateljice: Snježana Kundija Purgarić
Redateljica i urednica: Lidija Špiranec

Hannah Arendt, 2012. Margarethe von Trotta, 113 min. DE/LUX/FR
Scenarij: Margarethe von Trotta, Pam Katz
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Julia Jentsch, Axel Milberg, Timothy Lone, Megan Gay, Nicholas Woodeson, Tom Leick, Ulrich Noethen, Nilton Martins, Leila Schaus, Harvey Friedman, Victoria Trauttmansdorff
Filmski portret njemačko-židovske filozofkinje i političke teoretičarke, autorice jednog od najkontroverznijih koncepata moderne političke misli 'banalnosti zla', i jednom od najznačajnijih i najoriginalnijih političkih mislitelja 20 stoljeća.
Radnja filma smještena je u razdoblje između 1960. i 1964. godine i opisuje Hanin put u Jerusalem, suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kao i njeno izvještavanje o tom suđenju za američki magazin The New Yorker. Očekujući da će na optuženičkoj klupi pronaći čudovište, Hanna je iznenađena ravnodušnošću koju Eichmann iskazuje, pa tako stvara svoju poznatu teoriju o 'banalnost zla' i piše članak koji u javnosti izazove veliki skandal.
Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. (lider.media)
https://www.imdb.com/title/tt1674773/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB:
Ballada o soldate, 1959. Grigorij Čuhraj, 88 min. RUS
Scenarij: Grigorij Čuhraj,Valentin Ježov
Uloge: Vladimir Ivašov, Žana Prokorenko, Antonina Maksimova, Nikolaj Krjučkov
Zbog hrabrosti na ratištu, mladi sovjetski vojnik Aljoša dobiva kratki nagradni dopust te odlučuje posjetiti majku i popraviti krov na kući. Putujući kroz vrtlog ratnoga kaosa, u vlaku upoznaje djevojku Šuru koja je krenula u posjet tetki, te se u nju zaljubljuje.
Remek djelo sovjetske kinematografije koje je - uz „Proljeće na Zarečnoj ulici“ (Marlen Hucijev i Feliks Mironer, 1956) i „Ždralovi lete“ (1957) Mihaila Kalatozova – jasno iskazalo raskid s dominantnom praksom socijalističkog realizma te najavilo preporod sovjetskog filma u razdoblju tzv. „otapanja“.
Nagrada za najbolji film britanske akademije filmske i televizijske umjetnosti 1962; nagrada za najbolji film i režiju na filmskom festivalu u San Franciscu 1960; nagrada danskih filmskih kritičara za najbolji europski film 1961; specijalna nagrada na filmskom festivalu u Cannesu 1960; nominacija za Oscara za izvorni scenarij 1962... (HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0052600/?ref_=fn_al_tt_1


Die göttliche Ordnung, 2017. Petra Volpe, 96 min. H
Scenarij: Petra Volpe
Uloge: Marie Leuenberger, Maximilian Simonischek, Rachel Braunschweig
Nije pitanje treba li snimati filmove s tematikom rodne ravnopravnosti, već je jedino pitanje zašto ih se ne snima više...
Zamislite da živite u jednoj od najbogatijih, gospodarski najrazvijenijih zemalja na svijetu, u kojoj su najukusnije čokolade, džepovi su bez rupa jer su rupe u siru, obronci su zeleni, a vrhunci prekriveni snijegom. I sad zamislite, drugarice i sestre, da u tom raju vas nitko ništa ne pita; štoviše, nemate pravo glasa, muž vam ostavlja džeparac ispod tegle filodendrona, a za svaku odluku u kući, pa i one koje su isključivo vaše i tiču se vaših planova, želja i snova, morate pitati njega. Prije četrdesetak godina, upravo takva je bila stvarnost – dobro došle u Švicarsku 1971.! (http://www.fashion.hr)
Politički i vjerski vođe u Švicarskoj još su se 1970. pozivali na „božanski poredak“ kao razlog zašto žene ne mogu imati pravo glasa. Ovu nevjerojatnu stranicu u povijesti redateljica Petra Volpe istražuje pričom o Nori, neupečatljivoj kućanici iz malenog sela koja mora naučiti kako postati čvrsta predvodnica lokalnih sufražetkinja.
Švicarska je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ženama nije bio dopušten izlazak na birališta sve do 1972., dok je kanton Appenzell bio prisiljen prihvatiti žensko pravo glasa tek 1990. nakon što ga je na to natjerao Federalni vrhovni sud. Gore od tog kantona bile su tek zemlje koje se nikad nisu mogle pohvaliti ženskim pravima, poput Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i zemalja poput Kazahstana i JAR-a.
http://www.imdb.com/title/tt5818818/?ref_=fn_al_tt_1

Hannah Arendt, 2012. Margarethe von Trotta, 113 min. DE/LUX/FR
Scenarij: Margarethe von Trotta, Pam Katz
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Julia Jentsch, Axel Milberg, Timothy Lone, Megan Gay, Nicholas Woodeson, Tom Leick, Ulrich Noethen, Nilton Martins, Leila Schaus, Harvey Friedman, Victoria Trauttmansdorff
Filmski portret njemačko-židovske filozofkinje i političke teoretičarke, autorice jednog od najkontroverznijih koncepata moderne političke misli 'banalnosti zla', i jednom od najznačajnijih i najoriginalnijih političkih mislitelja 20 stoljeća.
Radnja filma smještena je u razdoblje između 1960. i 1964. godine i opisuje Hanin put u Jerusalem, suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kao i njeno izvještavanje o tom suđenju za američki magazin The New Yorker. Očekujući da će na optuženičkoj klupi pronaći čudovište, Hanna je iznenađena ravnodušnošću koju Eichmann iskazuje, pa tako stvara svoju poznatu teoriju o 'banalnost zla' i piše članak koji u javnosti izazove veliki skandal.
Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. (lider.media)
https://www.imdb.com/title/tt1674773/?ref_=fn_al_tt_1


Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
Norveški kandidat za Oscara...
Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“ je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

VIVA LUDEŽ: RAZGOVOR S TROJICOM OD FERALA
Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala, 2017. Marina Banićević i Saša Stanić, 100 min. HR
Već je deset godina prošlo otkako je Feral Tribune prestao izlaziti. Posljednji broj toga najpoznatijeg glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika objavljen je 20. lipnja 2008. Na naslovnici zaključnog broja našla se fotografija Charlieja Chaplina u ulozi „Skitnice“ popraćena proročanskim riječima „Put pod noge“. U međuvremenu su tisuće hrvatskih građana preuzele Chaplinovu ulogu te s motom „put pod noge“ napustile Hrvatsku u potrazi za boljim životom. O Feralu se pak otkako ga nema i dalje govori, i dalje se piše, i dalje je relevantan, te na koncu, umjesto da nestane, on stoji kao dokument jednoga vremena koje nikako ne prestaje.
"VivaLudež: Razgovor s trojicom od Ferala" donosi ono što mu naslov otkriva: razgovor s Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, pokretačima i zaštitnim licima političko-satiričkog lista koji je obilježio medijsku scenu izvan okvira nacionalnih granica. Feral Tribune je tijekom svojeg trajanja bio kontinuirani komentator političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih zbivanja u Hrvatskoj. Istovremeno je bio bespoštedni demistifikator državotvornih ideologema, savjesni izvjestitelj ratnih zbivanja, denuncijator kriminogenih radnji u procesima privatizacije i uopće tranzicije te neprikosnoveni satiričar malformacija našeg društva. O svemu su tome, i koječemu drugom, autori filma razgovarali s trojicom od Ferala, koji su i pred kamerama pokazali ono što su odavno dokazali u svojim tekstovima – da su neprikosnoveni predstavljači rableovštine te potvrdili riječi Waltera Benjamina, prema kojemu „Nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha“.
Razgovor vođen s trojicom od Ferala sniman je u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine. Odabirom razgovorne forme, koja je obogaćena arhivskom građom iz samih brojeva Feral Tribunea, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan je uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca VivaLudež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti. Stoga ovaj film, kao svojevrsni memento, kroz prezentaciju priče o Feral Tribuneui njegovim ključnim akterima neprestano uspostavlja paralelizme između socijalističkoga sustava tijekom osamdesetih, načelno demokratskoga sustava devedesetih i „posttranzicijskog“ društva dvijetisućitih te time podcrtava konstantu Feralova djelovanja, a ona se manifestira kroz kontinuiranu i dosljednu satiru svih političkih uređenja i opcija koje su nas tijekom njegova trajanja pratile.

The Secret Scripture, 2016. Jim Sheridan, 108 min. EI
Scenarij: Jim Sheridan i Johnny Ferguson prema romanu Sebastiana Barryja
Uloge: Rooney Mara, Aidan Turner, Theo James, Eric bana
Temeljen na proslavljenom istoimenom romanu Sebastijana Barryja iz 2008. godine, posljednji film Jima Sheridana uvlači nas u misterioznu i davno zaboravljenu priču jedne žene...
Roseanne McNulty prisiljena je napustiti ustanovu za mentalno oboljele u Roscommonu (Irska) koja joj je posljednjih pedeset godina života bila dom. Psihijatar bolnice, dr. William Grene, pozvan je procijeniti njezino mentalno stanje. On uskoro postane zaintrigriran Roseanneinim dnevnim ritualima i tikovima, te njezinoj čvrstoj odanosti Bibliji koju je s godinama pretvorila u nekakvu vrstu zbirke pisama, crteža i zagonetnih notacija. Grene saznaje sve više o njezinoj prošlosti te otkriva kako se u mladosti Roseanne preselila u Sligo kako bi radila u kafiću svoje tete gdje se zaljubila u prekrasnog pilota borbenog zrakoplova dok se istovremeno lokalni svećenik tragično zaljubio u nju...
https://www.imdb.com/title/tt3344694/?ref_=fn_al_tt_1

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB:
Orphée, 1950. Jean Cocteau, 95 min. FR
Scenarij:Jean Cocteau
Uloge: Jean Marais, François Périer, Maria Casares, Marie Déa, Henri Crémieux
"Zadivi nas", rekao je prijatelj poznatom pjesniku Orfeju na terasi kultne pariške kavane Café des Poètes, netom prije nego što je pred njihovim očima mladi pjesnik Cegestezavršio pod kotačima motorista apokalipse. Tako je izgledao prvi susret ove mitske figure s vlastitom Smrću, hadskom Princezom u koju će se Orfej bezumno zaljubiti nakon neočekivanog posjeta svijetu mrtvih. Vjerna i prelijepa Euridika postajat će sve nevažnija pred mističnim pjesničkim fragmentima koji Orfeju stižu iz podzemlja, i dok ga pariška intelektualna elita traži kako bi ga kaznila za Cegesteovu smrt, Princeza će pokušati prekršiti sva pravila ne bi li Orfeja ponovno odvela u podzemni svijet vječne stvarnosti.
Grčki mit o Orfeju ishodišna je tema istoimenog filma francuskog redatelja Jeana Cocteaua iz 1951. godine, središnjeg dijela takozvane Orfičke trilogije koju sačinjavaju „Krv jednog pjesnika“ (Le sang d'un poete, 1930.) i „Orfejev testament“ (Le testement d'Orphee, 1961). U „Orfeju“ Cocteau nastavlja svoju višeslojnu filmsku potragu o vječnim pitanjima ljubavi, smrti i odnosa umjetnika prema stvarnosti, očaravajući istovremeno gledatelje zadivljujuće jednostavnim i za svoje doba majstorski savršenim trikovima filmske magije... (HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0041719/?ref_=nv_sr_2

The Secret Scripture, 2016. Jim Sheridan, 108 min. EI
Scenarij: Jim Sheridan i Johnny Ferguson prema romanu Sebastiana Barryja
Uloge: Rooney Mara, Aidan Turner, Theo James, Eric bana
Temeljen na proslavljenom istoimenom romanu Sebastijana Barryja iz 2008. godine, posljednji film Jima Sheridana uvlači nas u misterioznu i davno zaboravljenu priču jedne žene...
Roseanne McNulty prisiljena je napustiti ustanovu za mentalno oboljele u Roscommonu (Irska) koja joj je posljednjih pedeset godina života bila dom. Psihijatar bolnice, dr. William Grene, pozvan je procijeniti njezino mentalno stanje. On uskoro postane zaintrigriran Roseanneinim dnevnim ritualima i tikovima, te njezinoj čvrstoj odanosti Bibliji koju je s godinama pretvorila u nekakvu vrstu zbirke pisama, crteža i zagonetnih notacija. Grene saznaje sve više o njezinoj prošlosti te otkriva kako se u mladosti Roseanne preselila u Sligo kako bi radila u kafiću svoje tete gdje se zaljubila u prekrasnog pilota borbenog zrakoplova dok se istovremeno lokalni svećenik tragično zaljubio u nju...
https://www.imdb.com/title/tt3344694/?ref_=fn_al_tt_1


Die göttliche Ordnung, 2017. Petra Volpe, 96 min. H
Scenarij: Petra Volpe
Uloge: Marie Leuenberger, Maximilian Simonischek, Rachel Braunschweig
Nije pitanje treba li snimati filmove s tematikom rodne ravnopravnosti, već je jedino pitanje zašto ih se ne snima više...
Zamislite da živite u jednoj od najbogatijih, gospodarski najrazvijenijih zemalja na svijetu, u kojoj su najukusnije čokolade, džepovi su bez rupa jer su rupe u siru, obronci su zeleni, a vrhunci prekriveni snijegom. I sad zamislite, drugarice i sestre, da u tom raju vas nitko ništa ne pita; štoviše, nemate pravo glasa, muž vam ostavlja džeparac ispod tegle filodendrona, a za svaku odluku u kući, pa i one koje su isključivo vaše i tiču se vaših planova, želja i snova, morate pitati njega. Prije četrdesetak godina, upravo takva je bila stvarnost – dobro došle u Švicarsku 1971.! (http://www.fashion.hr)
Politički i vjerski vođe u Švicarskoj još su se 1970. pozivali na „božanski poredak“ kao razlog zašto žene ne mogu imati pravo glasa. Ovu nevjerojatnu stranicu u povijesti redateljica Petra Volpe istražuje pričom o Nori, neupečatljivoj kućanici iz malenog sela koja mora naučiti kako postati čvrsta predvodnica lokalnih sufražetkinja.
Švicarska je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ženama nije bio dopušten izlazak na birališta sve do 1972., dok je kanton Appenzell bio prisiljen prihvatiti žensko pravo glasa tek 1990. nakon što ga je na to natjerao Federalni vrhovni sud. Gore od tog kantona bile su tek zemlje koje se nikad nisu mogle pohvaliti ženskim pravima, poput Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i zemalja poput Kazahstana i JAR-a.
http://www.imdb.com/title/tt5818818/?ref_=fn_al_tt_1

PROTUUDAR NA PRAVO NA POBAČAJ U EVROPI
Abortion: Backlash in Europe, 2018. A. Jousset i A. Rawlins-Gaston, 50 min. FR
Ovaj dokumentarni film prvi je razotkrio tajni dokument evropskog fundamentalističkog pokreta "Povratak naravnog poretka: agenda za Evropu"
čiji akteri djeluju i u Republici Hrvatskoj. Film detaljno opisuje na koji način se ultra-konzervativne organizacije mobiliziraju i tajno financiraju od strane tajkuna i oligarha kako bi ograničavale ljudska prava u Evropi i urušavale liberalne demokratske poretke.

Hannah Arendt, 2012. Margarethe von Trotta, 113 min. DE/LUX/FR
Scenarij: Margarethe von Trotta, Pam Katz
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Julia Jentsch, Axel Milberg, Timothy Lone, Megan Gay, Nicholas Woodeson, Tom Leick, Ulrich Noethen, Nilton Martins, Leila Schaus, Harvey Friedman, Victoria Trauttmansdorff
Filmski portret njemačko-židovske filozofkinje i političke teoretičarke, autorice jednog od najkontroverznijih koncepata moderne političke misli 'banalnosti zla', i jednom od najznačajnijih i najoriginalnijih političkih mislitelja 20 stoljeća.
Radnja filma smještena je u razdoblje između 1960. i 1964. godine i opisuje Hanin put u Jerusalem, suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kao i njeno izvještavanje o tom suđenju za američki magazin The New Yorker. Očekujući da će na optuženičkoj klupi pronaći čudovište, Hanna je iznenađena ravnodušnošću koju Eichmann iskazuje, pa tako stvara svoju poznatu teoriju o 'banalnost zla' i piše članak koji u javnosti izazove veliki skandal.
Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. (lider.media)
https://www.imdb.com/title/tt1674773/?ref_=fn_al_tt_1

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža, a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
„Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
„Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža, a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
„Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
„Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

oDOKa: Povjesničar i publicist DRAGAN MARKOVINA predstavlja dokumentarni film
Risk, 2017., Laura Poitras, 86 min. DE/US
Laura Poitras, Oscarom nagrađena redateljica filma „Citizenfour“ vraća se sa svojim dosad najintimnijim i najprodornijim filmom...
Pola desetljeća zatočeništva u malenoj zgradi ekvadorske ambasade u Londonu i sudski procesi koji uvelike prijete opstanku organizacije koju je osnovao i raskolu pokreta koji je nadahnuo, Julliana Assangea, čini se, nisu nimalo obeshrabrili. Od optužbi za seksualno napastvovanje, ležerne mizoginije, bizarnog posjeta Lady Gage do uplitanja u američke predsjedničke izbore 2016. i kontroverznih posljedica, Poitras bilježi njegovu priču iz dosad neviđene blizine, razapeta između motiva i kontroverze Assangea i njegova unutarnjeg kruga.
Sniman tijekom šest godina, „Rizik“ je kompleksna i promjenjiva studija ličnosti jednog od najvažnijih igrača novog svjetskog poretka u kojem samo jedan pritisak na tipkovnici može promijeniti tijek povijesti...
“Nikada do sada niste vidjeli Assangea ovako surovo i izbliza.“ (Gizmodo)
“Paranoja je akutna i konstantna.” (Newsweek)
“Oštar, dirljiv, hladan, nov i potpuno zadivljujuć pogled na čovjeka iza naslova.” (Huffpost)
https://www.imdb.com/title/tt4964772/?ref_=fn_al_tt_2


Ivan, 2017. Janez Burger, 95 min. SI
Scenarij: Janez Burger, Srđan Koljević, Melina Pota Koljević, Ales Car
Uloge: Maruša Majer, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Branko Šturbej, Leon Lučev, Polona Juh, Mojca Funkl, Mateja Pucko, Vlado Vlaškalič, Silva Čušin, Damjana Černe
Mara je beznadno zaljubljena u Roka, beskrupuloznog biznismena s kojim ima izvanbračno dijete. Kada se nađe pod optužbama za poslovni kriminal, Roka napuste svi prijatelji te on nagovara Maru da zajedno pobjegnu i prisili je da bira između njega i djeteta...
Novi Burgerov film na Festivalu slovenskog filma osvojio je niz priznanja, uključujući i nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu. Napeta drama o pogrešnim odlukama i ženi koja pronalazi svoje mjesto u svijetu krojenom po mjeri muškarca nastala je i u hrvatskoj koprodukciji...
Festival slovenskog filma (Portorož) 2017. – najbolji dugometražni igrani film; najbolji scenarij (Srdjan Koljević, Melina Koljević, Janez Burger i Aleš Čar); najbolja ženska uloga (Maruša Majer); najbolja izvorna glazba (Damir Avdić); najbolja fotografija (Marko Brdar); najbolja maska (Alenka Nahtigal)
Nagrada žirija slovenskih filmskih kritičara i kritičarki
Nagrada Art kino mreže Slovenije
http://www.imdb.com/title/tt6061558/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB:
Trans Europ-Express, 1966..Alain Robbe-Grillet, 105 min. FR/BE
Scenarij: Alain Robbe-Grille
Uloge: Jean-Louis Trintignant,Marie-France Pisier,Christian Barbier,Raoul Guylad,Henri Lambert
Redatelj, producent i skripterica sjedaju na vlak za Antwerpen i počinju smišljati scenarij za kriminalistički film naslovljen Trans-Europ-Express. Krijumčar Elias također sjeda na vlak za Antwerpen noseći pošiljku u kovčegu.
Književnik i redatelj Alain Robbe-Grillet u svojem drugom dugometražnom filmu, kojeg proglašava erotskim trilerom, kao jedna od vodećih ličnosti francuskog novog romana destruira klasično fabuliranje i vremensku kauzalnost, isprepliće dvije razine priče, nastavljajući se na novovalovske tekovine žanrovskog poigravanja, eksperimentiranja formom i razbijanja fikcijske iluzije prisustvom autora... (HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0061113/?ref_=fn_al_tt_1

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža, a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
„Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
„Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

KINO CIRKUS: Bound by Flesh, 2014. Leslie Zemeckis, 58 min. US
Američki dokumentarac Bound by Flesh donosi nam priču o najpoznatijimsijamskim blizankama - zvijezdama sideshowa 40-tih godina prošlog stoljeća - sestrama Hilton. Sestre Hilton prodane su cirkusu nakon rođenja. Zarazliku od drugih "freakova" koji su samo stajali dok ih je publikaproučavala, sestre Hilton uvježbavane su da izvode različite zabavljačketočke što im je donijelo veliku slavu i veliko bogatstvo (kojim nisu mogleraspolagati).
„Bound by Flesh“ istražuje povijest američkog sideshowa, njegove korijenje ivrhunac slave kada su sestre Hilton privlačile goleme količine ljudi ucirkuse, karnevale i sajmove. Film uključuje intervjue s Ward Hallom,poznatim pod nazivom "Kralj Sideshowa", posljednjim sideshow promotorom pouzoru na slavnog P.T.Barnuma.
https://www.imdb.com/title/tt2357003/?ref_=nv_sr_1

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index

The Secret Scripture, 2016. Jim Sheridan, 108 min. EI
Scenarij: Jim Sheridan i Johnny Ferguson prema romanu Sebastiana Barryja
Uloge: Rooney Mara, Aidan Turner, Theo James, Eric bana
Temeljen na proslavljenom istoimenom romanu Sebastijana Barryja iz 2008. godine, posljednji film Jima Sheridana uvlači nas u misterioznu i davno zaboravljenu priču jedne žene...
Roseanne McNulty prisiljena je napustiti ustanovu za mentalno oboljele u Roscommonu (Irska) koja joj je posljednjih pedeset godina života bila dom. Psihijatar bolnice, dr. William Grene, pozvan je procijeniti njezino mentalno stanje. On uskoro postane zaintrigriran Roseanneinim dnevnim ritualima i tikovima, te njezinoj čvrstoj odanosti Bibliji koju je s godinama pretvorila u nekakvu vrstu zbirke pisama, crteža i zagonetnih notacija. Grene saznaje sve više o njezinoj prošlosti te otkriva kako se u mladosti Roseanne preselila u Sligo kako bi radila u kafiću svoje tete gdje se zaljubila u prekrasnog pilota borbenog zrakoplova dok se istovremeno lokalni svećenik tragično zaljubio u nju...
https://www.imdb.com/title/tt3344694/?ref_=fn_al_tt_1

KLASIKA AL FRESCO: The Big Lebowski, 1998. Joel Coen, Ethan Coen, 117 min.
Scenarij: Joel Coen, Ethan Coen
Uloge: Jeff Bridges, John Goodman, Steve Buscemi, Julianne Moore, David Huddleston, John Turturro
„Dude“ Lebowski zamijenjen je za istoimenog čovjeka i uvučen – zajedno s prijateljima s kuglanja – u mrežu kriminala i misterija. Gotovo je nemoguće opisati što slijedi, osim da takvo što nikada niste vidjeli.
Jeff Lebowski žrtva je zamjene identiteta. Dvojica silnika provale mu u stan vjerujući da ih ondje čeka milijunaš iz Pasadene, Jeff Lebowski, a ne ležerni, nezaposleni Jeff koji je zaglavio u 70-ima i sebe zove Dude. Dudeova prva pogreška je što je posjetio svoga bogatog imenjaka u nadi da će dobiti zamjenu za svoj ukaljani tepih. Ali umjesto novoga perzijanera, naš neodlučni heroj i njegov prijatelj Walter uvučeni su u Coenovski komični triler iznude, prijevare, podvala, utaja, seksa i droge.
Iako „Veliki Lebowski“ nije izravno temeljen na romanu „The Big Sleep“ Raymonda Chandlera, Joel Coen je izjavio "htjeli smo raditi po Chandlerovoj priči - kako se ona razvija epizodno i govori o likovima koji pokušavaju riješiti misteriju. No, htjeli smo i beznadno složenu radnju koja je na kraju krajeva nevažna...“
Malo se filmova koji su propali na kino blagajnama mogu pohvaliti da imaju godišnji festival fanova, ali i da su začeli vlastitu religiju. Kritičari su nakon odlično prihvaćenog „Farga“ očekivali još jedan hit braće Coen, no nisu ga prepoznali u „Velikom Lebowskom“. Kritike su bile loše, Variety ga je nazvao šupljim i bez karaktera. Gledatelji također nisu pohrlili u kina pa je nakon uloženih 15 milijuna dolara „Veliki Lebowski“ zaradio samo dva milijuna više od toga na američkim kino blagajnama. S ukupno u svijetu zarađenih 46 milijuna, daleko je od statusa holivudskih hitova.Ipak, kroz usmenu predaju i internetske forume, stvorila se baza fanova, a Lebowski je potiho postao jedan od najvećih klasika modernog filma. Lik Jeffa Bridgesa, the Dude, postao je jedna od ikona pop kulture o kojoj se pišu knjige, ali i fakultetske studije.
Film, poznat po svojim svojstvenim likovima, nadrealnim sekvencama snova, nekonvencionalnom dijalogu i eklektičnom soundtracku, postao je klasik te prozvan "prvim kultnim filmom internetske ere“... (www.labin.com)
Mislili ste kako Altmanovi filmovi donose likove koje volite oponašati i prepričavati, ali ako niste gledali "Big Lebowski" ne znate što ste propustili... (S.Kljun, www.popcorn.hr)
„The Big Lebowski“ spaja različite žanrovske postupke, bogat je humorističnim elementima, zanimljivim dijalozima i nadrealnim snovitim sekvencama. Njegova citatnost ujedinjuje litetarne s filmskim postupcima, a avanturistički ga elementi čine izuzetno privlačnim. Bez obzira na sveprisutan besmisao važno je istaknuti toplu atmosferu i komičnost priče koja je ovaj film učinila kultnim ostvarenjem... (D.Ivezić, www.ziher.hr)
Ako ne možemo postati (kao) on, lijepo je barem biti u njegovom društvu i na dva sata prisvojiti njegov način života, odnosno užurbani svijet staviti na “pauzu“ i stisnuti “play“ na videu “Velikog Lebowskog“. Gledanje Dudeova filma danas je terapeutsko iskustvo upravo zbog glavnog lika, “najlijenijeg čovjeka u okrugu Los Angelesa“ i šire koji je (za)ostao u šezdesetima i boli ga neka stvar za sve oko sebe, vjerojatno i ovaj osvrt. “To je tvoje mišljenje, čovječe“, već ga čujemo. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt0118715/?ref_=nv_sr_srsg_0
http://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

Hannah Arendt, 2012. Margarethe von Trotta, 113 min. DE/LUX/FR
Scenarij: Margarethe von Trotta, Pam Katz
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Julia Jentsch, Axel Milberg, Timothy Lone, Megan Gay, Nicholas Woodeson, Tom Leick, Ulrich Noethen, Nilton Martins, Leila Schaus, Harvey Friedman, Victoria Trauttmansdorff
Filmski portret njemačko-židovske filozofkinje i političke teoretičarke, autorice jednog od najkontroverznijih koncepata moderne političke misli 'banalnosti zla', i jednom od najznačajnijih i najoriginalnijih političkih mislitelja 20 stoljeća.
Radnja filma smještena je u razdoblje između 1960. i 1964. godine i opisuje Hanin put u Jerusalem, suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kao i njeno izvještavanje o tom suđenju za američki magazin The New Yorker. Očekujući da će na optuženičkoj klupi pronaći čudovište, Hanna je iznenađena ravnodušnošću koju Eichmann iskazuje, pa tako stvara svoju poznatu teoriju o 'banalnost zla' i piše članak koji u javnosti izazove veliki skandal.
Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. (lider.media)
https://www.imdb.com/title/tt1674773/?ref_=fn_al_tt_1

'68: HRVOJE KLASIĆ
Nakon lnoslava Beškera (osobni pogled sudionika) i Zlatka Galla (glazba), mitsku 1968. godinu analizirat će doktor znanosti Hrvoje Klasić.
Rođen je u Sisku 1972. Jednopredmetni studij povijesti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. Od 2003. zaposlen je na istom fakultetu. lstražuje i predaje teme iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti. Uz izborne kolegije vezane uz povijest 20. stoljeća, drži i seminare iz predmeta "Evropska i svjetska povijest nakon 1945. godine". U izdanju Naklade Ljevak, 2012. godine objavio je knjigu "Jugoslavija i svijet 1968
Svako osvrtanje na prošlost, koliko god zanimljivo bilo, je samo gledanje unazad. Budućnost, a i sadašnjost su u drugom smjeru. Sve to znamo, ali na 1968. se naprosto moramo osvrnuti. Seriju predavanja tematski posvećenh 1968. nastavlja Hrvoje Klasić. Nakon predavanja bit će prikazan film „Generacija '68“...
'68. - GODINA KOJA JE PROMIJENILA SVIJET
Od New Yorka, Miamija i Chicaga preko Pariza, Praga, Rima, Berlina, Varšave i Beograda do Tokija i Ciudad de Méxica, budila se svijest, budio se svijet. Planeta je polako tinjala. Mladi ljudi su tražili promjene.To je godina atentata na Martina Luthera Kinga i Bobbyja Kennedyja, Andyja Warhola i Rudyja Dutchkea, Praškog proljeća i studentskih prosvjeda u čitavoj Evropi, antiratnog pokreta, prvog velikog medijski pokrivenog rata - onoga u Vijetnamu, afirmira se Black Power, ženski pokret...
Sport, umjetnost, i film nisu ostali izolirani od tih previranja. Bila je to i godina u kojoj se slavila slobodna ljubav, u kojoj su žene izborile pravo na abortus, na sportskim se borilištima vide uzdignute šake s crnom rukavicom, a u Londonu je pak, modna kreatorica Mary Quant svojim kolekcijama izokrenula svijet mode naglavačke. Avangardno je kazalište imalo „svoj trenutak“.
1968. godina je za svjetsku kinematografiju bila značajna prije svega zbog toga što su se, kao rijetko kad prije i poslije, na nju odrazili burni politički događaji koji su obilježili gotovo sve zemlje tadašnjeg svijeta, a u mnogim, pogotovo zapadnim zemljama na filmu pronašli odraz i promjene morala i društvenih vrijednosti izazvani dramatičnim raskorakom između starijih i novijih generacija. Filmovi toga razdoblja legitimiraju novo-etabliranu kulturu mladih i prihvaćaju liberalnije stavove u vezi sa seksualnošću i nasiljem, a u kasnijim razdobljima pokazuju i otvoreni cinizam prema establišmentu i tradicionalnim društvenim strukturama.
Upravni odbor Francuske kinoteke, 9. veljače, na poticaj tadašnjeg ministra kulture Andréa Malrauxa, donosi odluku o smjeni kontroverznog direktora Henrija Langloisa, čime započinje tzv. "afera Langlois". Odluka izaziva bijes kod brojnih francuskih sineasta, pogotovo onih sa ljevice uvjerenih kako je Langlois smijenjen zbog svojih političkih stavova; demonstracije protiv Langloisove smjene eskaliraju u ulično nasilje. Suočena sa sve spektakularnijim neredima, uprava Francuske kinoteke 22. travnja donosi odluku o vraćanju Henrija Langloisa na mjesto direktora Kinoteke; ona, međutim, dolazi prekasno da umiri bijes javnosti, pogotovo mladih studenata sa radikalne ljevice koji će je, između ostalog, nekoliko tjedana kasnije iskoristiti kao povod za izbijanje velikih demonstracija u Parizu. Filmski festival u Cannesu završava prije roka i prije službene dodjele nagrada, nakon što su dvorane zaposjeli radikalno lijevi demonstranti, a dio sineasta povukao svoje filmove u znako solidarnosti sa demonstrantima u Parizu.
Po ulasku sovjetskih trupa u Čehoslovačke, veliki dio čehoslovačkih sineasta emigrira na Zapad, što se smatra najvećim politički motiviranim egzodusom u povijesti svjetske kinematografije nakon Drugog svjetskog rata.
Bila je to i godina Stanleya Kubricka, odnosno njegovog remek djela »Odiseja u svemiru 2001«: apstraktni, neobično filozofski i metafizički SF film, koji je s vremenom stekao ogroman ugled te se danas smatra možda i najboljim SF filmom 20. stoljeća. Isti je dan (3. travnja) premijeru imao i „Planet majmuna“, SF-film koji je pažnju privukao i time što je shvaćen kao alegorija na tada aktualna politička pitanja, i koji se također smatra klasikom žanra.
U Hrvatskoj, studenti izlaze na ulice, a četvorka iz Splita svojim je umjetničkim performansom zauvijek obilježila (Crveni) Peristil. Provokativna akcija s vremenom se uzdigla u mit obavijen velom tajne i mistifikacije.
GENERACIJA '68
2016. Nenad Puhovski, 85 min. HR
Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije...
Mislim da je to jedna priča koja nije ispričana, radi se o generaciji koja je nestala, koja je zapravo bila vrlo tiha. Za razliku od generacije ‘71. koja je imala volju za moć, koja je nastojala politički djelovati, mi smo se bavili društvenim promjenama, a ne politikom. I kako to obično biva, osobito u Hrvatskoj, cijela ta generacija praxisovaca – i profesora i nas studenata – nekako je nestala, svi smo se počeli baviti nekim svojim profesijama. No unatoč tome, nastavili smo, svatko u svom poslu, pokušavati utjecati na društvena zbivanja. Zanimljivo je da se ta generacija zapravo tako ne percipira. Zato sam ja i pokušao doći do odgovora što stoji iza toga, što stoji iza sintagme šezdesetosmaša... (Nenad Puhovski)
Rijetko ili nikad viđene snimke demonstracija iz 1967. - djelomično nabavljene iz televizijskog “bunkera”, a djelomično iz “kućne radinosti” - glavna su atrakcija cjelovečernjeg dokumentarnog filma “Generacija ‘68” koji je jučer imao premijeru na ZagrebDoxu. Puhovski ga je pripremao više od šest godina, a tema mu je suo-čavanje s nekadašnjim mladenačkim idealima: zato je i razgovarao s prijateljima i znancima koji su bili prota-gonisti tog razdoblja, od spomenutog Slobodana Dra-kulića do njegove tadašnje supruge, književnice Sla-venke Drakulić, filozofa Šime Vranića, novinara Inosla-va Beškera, sindikalne aktivistkinje Jasne A. Petrović, sociologa Ivana Kuvačića (također u međuvremenu umro) i Ognjena Čaldarevića, konceptualnog umjetnika Dalibora Martinisa te likovne umjetnice i glumice Jagode Kaloper... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
“Generacija ‘68” vrlo je osoban i uzbudljiv dokumentarac: nitko od sudionika ne smatra da je protratio svoje mladenačke dane, ideali nisu realizirani, ali je nešto preneseno narednim generacijama, koja je - kako je u filmu pokazano - ponekad jako ironična prema tom naslijeđu. Jedan od njezinih predstavnika kaže: “Za vašom ‘68. ne treba žaliti, nju treba žaliti”.
Što je ostalo od 1968.? Osjećaj da nešto treba pokrenuti i napraviti... (Jagoda Kaloper)
https://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=fn_al_nm_1a

The Secret Scripture, 2016. Jim Sheridan, 108 min. EI
Scenarij: Jim Sheridan i Johnny Ferguson prema romanu Sebastiana Barryja
Uloge: Rooney Mara, Aidan Turner, Theo James, Eric bana
Temeljen na proslavljenom istoimenom romanu Sebastijana Barryja iz 2008. godine, posljednji film Jima Sheridana uvlači nas u misterioznu i davno zaboravljenu priču jedne žene...
Roseanne McNulty prisiljena je napustiti ustanovu za mentalno oboljele u Roscommonu (Irska) koja joj je posljednjih pedeset godina života bila dom. Psihijatar bolnice, dr. William Grene, pozvan je procijeniti njezino mentalno stanje. On uskoro postane zaintrigriran Roseanneinim dnevnim ritualima i tikovima, te njezinoj čvrstoj odanosti Bibliji koju je s godinama pretvorila u nekakvu vrstu zbirke pisama, crteža i zagonetnih notacija. Grene saznaje sve više o njezinoj prošlosti te otkriva kako se u mladosti Roseanne preselila u Sligo kako bi radila u kafiću svoje tete gdje se zaljubila u prekrasnog pilota borbenog zrakoplova dok se istovremeno lokalni svećenik tragično zaljubio u nju...
https://www.imdb.com/title/tt3344694/?ref_=fn_al_tt_1

RENATO BARETIĆ ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
Renato Baretić (1963.) novinar je i pisac. Od pisanja živi već 33 godine, objavio je tri romana (među kojima je i "Osmi povjerenik", najnagrađavaniji hrvatski roman), dvije zbirke poezije, jednu slikovnicu i nekoliko tisuća autorskih kolumni u vodećim hrvatskim glasilima. Od 2007. do 2016. urednik programa splitskog festivala pričanja "Pričigin", radi još i kao kvizovođa te učitelj kreativnog pisanja. Živi i radi u Splitu.
Zajedno s Ivicom Ivaniševićem, Antom Tomićem, Juricom Pavičićem i Alemom Ćurinom pokreće kulturni časopis Torpedo, klicu iz koje je kasnije izrastao FAK

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1


Die göttliche Ordnung, 2017. Petra Volpe, 96 min. H
Scenarij: Petra Volpe
Uloge: Marie Leuenberger, Maximilian Simonischek, Rachel Braunschweig
Nije pitanje treba li snimati filmove s tematikom rodne ravnopravnosti, već je jedino pitanje zašto ih se ne snima više...
Zamislite da živite u jednoj od najbogatijih, gospodarski najrazvijenijih zemalja na svijetu, u kojoj su najukusnije čokolade, džepovi su bez rupa jer su rupe u siru, obronci su zeleni, a vrhunci prekriveni snijegom. I sad zamislite, drugarice i sestre, da u tom raju vas nitko ništa ne pita; štoviše, nemate pravo glasa, muž vam ostavlja džeparac ispod tegle filodendrona, a za svaku odluku u kući, pa i one koje su isključivo vaše i tiču se vaših planova, želja i snova, morate pitati njega. Prije četrdesetak godina, upravo takva je bila stvarnost – dobro došle u Švicarsku 1971.! (http://www.fashion.hr)
Politički i vjerski vođe u Švicarskoj još su se 1970. pozivali na „božanski poredak“ kao razlog zašto žene ne mogu imati pravo glasa. Ovu nevjerojatnu stranicu u povijesti redateljica Petra Volpe istražuje pričom o Nori, neupečatljivoj kućanici iz malenog sela koja mora naučiti kako postati čvrsta predvodnica lokalnih sufražetkinja.
Švicarska je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ženama nije bio dopušten izlazak na birališta sve do 1972., dok je kanton Appenzell bio prisiljen prihvatiti žensko pravo glasa tek 1990. nakon što ga je na to natjerao Federalni vrhovni sud. Gore od tog kantona bile su tek zemlje koje se nikad nisu mogle pohvaliti ženskim pravima, poput Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i zemalja poput Kazahstana i JAR-a.
http://www.imdb.com/title/tt5818818/?ref_=fn_al_tt_1

Reality, 2012. Matteo Garrone, 115 min. IT/FR
Scenarij: Matteo Garrone&Massimo Gaudioso
Uloge: Aniello Arena, Paola Minaccioni, Loredana Simioli
Junak "Realitya" običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati. Zavidan onima malobrojnima koji su „uspjeli“ i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo. Uvjeravajući sebe da će već za koji dan doći u središte pozornosti, Luciano cijeli svoj život počinje prilagođavati slavi koja ga očekuje. Zavarava li se? Ili bi se njegovi snovi doista mogli ostvariti? (Film je u Cannesu bio nominiran za Zlatnu palmu, a osvojio je Veliku nagradu žirija)
https://www.imdb.com/title/tt1846487/?ref_=nv_sr_3

Masaryk, 2016. Julius Sevcík, 114 min. CZ/DE/SK
Scenarij: Petr Kolecko, Alex Königsmark
Uloge :Karel Roden, Hanns Zischler, Oldrich Kaiser
Povijesna drama čija se radnja fokusira na period života češkog diplomata i političara Jana Masaryka u razdoblju prije početka Drugog svjetskog rata (1937. – 1939.) koje je zapečatilo sudbinu ne samo Čehoslovačke već i cijelog svijeta. Ovaj sin osnivača Čehoslovačke neobičnog ponašanja u otužnom raspoloženju provodio je svoje vrijeme kao ambasador u Velikoj Britaniji dok je njegova zemlja služila kao sredstvo za pogodbu potencijalnog europskog mira, a što je u dovelo do pripajanja Čehoslovačke Nacistima te u konačnici i do izbijanja Drugog svjetskog rata...
https://www.imdb.com/title/tt5050904/?ref_=nv_sr_1

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža, a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
„Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
„Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

Reality, 2012. Matteo Garrone, 115 min. IT/FR
Scenarij: Matteo Garrone&Massimo Gaudioso
Uloge: Aniello Arena, Paola Minaccioni, Loredana Simioli
Junak "Realitya" običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati. Zavidan onima malobrojnima koji su „uspjeli“ i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo. Uvjeravajući sebe da će već za koji dan doći u središte pozornosti, Luciano cijeli svoj život počinje prilagođavati slavi koja ga očekuje. Zavarava li se? Ili bi se njegovi snovi doista mogli ostvariti? (Film je u Cannesu bio nominiran za Zlatnu palmu, a osvojio je Veliku nagradu žirija)
https://www.imdb.com/title/tt1846487/?ref_=nv_sr_3

Reality, 2012. Matteo Garrone, 115 min. IT/FR
Scenarij: Matteo Garrone&Massimo Gaudioso
Uloge: Aniello Arena, Paola Minaccioni, Loredana Simioli
Junak "Realitya" običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati. Zavidan onima malobrojnima koji su „uspjeli“ i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo. Uvjeravajući sebe da će već za koji dan doći u središte pozornosti, Luciano cijeli svoj život počinje prilagođavati slavi koja ga očekuje. Zavarava li se? Ili bi se njegovi snovi doista mogli ostvariti? (Film je u Cannesu bio nominiran za Zlatnu palmu, a osvojio je Veliku nagradu žirija)
https://www.imdb.com/title/tt1846487/?ref_=nv_sr_3

FILMSKI KLUB: Onna go kaidan wo agaru toki, 1960. Mikio Naruse, 111 min. JP
Scenarij: Ryûzô Kikushima
Uloge: Hideko Takamine, Masayuki Mori, Reiko Dan, Tatsuya Nakadai, Daisuke Katô
Tridesetogodišnja udovica Keiko, hostesa u miljeu barova tokijske četvrti Ginze čiji je posao zabavljati biznismene nakon posla, pokušava uspostaviti neovisnost u muškom svijetu i pronaći egzistencijalnu sigurnost i ljubav.
Iznimna studija položaja žene u poslijeratnom Japanu drži se kulminacijom stvaralačkog opusa Mikia Narusea, majstora „ženskih filmova“ koji je po mnogima nezasluženo ostao u sjeni trojice velikana klasičnog japanskog filma – Kurosawe, Ozua i Mizoguchija.
https://www.imdb.com/title/tt0054144/?ref_=nm_flmg_dr_12

Masaryk, 2016. Julius Sevcík, 114 min. CZ/DE/SK
Scenarij: Petr Kolecko, Alex Königsmark
Uloge :Karel Roden, Hanns Zischler, Oldrich Kaiser
Povijesna drama čija se radnja fokusira na period života češkog diplomata i političara Jana Masaryka u razdoblju prije početka Drugog svjetskog rata (1937. – 1939.) koje je zapečatilo sudbinu ne samo Čehoslovačke već i cijelog svijeta. Ovaj sin osnivača Čehoslovačke neobičnog ponašanja u otužnom raspoloženju provodio je svoje vrijeme kao ambasador u Velikoj Britaniji dok je njegova zemlja služila kao sredstvo za pogodbu potencijalnog europskog mira, a što je u dovelo do pripajanja Čehoslovačke Nacistima te u konačnici i do izbijanja Drugog svjetskog rata...
https://www.imdb.com/title/tt5050904/?ref_=nv_sr_1

Reality, 2012. Matteo Garrone, 115 min. IT/FR
Scenarij: Matteo Garrone&Massimo Gaudioso
Uloge: Aniello Arena, Paola Minaccioni, Loredana Simioli
Junak "Realitya" običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati. Zavidan onima malobrojnima koji su „uspjeli“ i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo. Uvjeravajući sebe da će već za koji dan doći u središte pozornosti, Luciano cijeli svoj život počinje prilagođavati slavi koja ga očekuje. Zavarava li se? Ili bi se njegovi snovi doista mogli ostvariti? (Film je u Cannesu bio nominiran za Zlatnu palmu, a osvojio je Veliku nagradu žirija)
https://www.imdb.com/title/tt1846487/?ref_=nv_sr_3

Masaryk, 2016. Julius Sevcík, 114 min. CZ/DE/SK
Scenarij: Petr Kolecko, Alex Königsmark
Uloge :Karel Roden, Hanns Zischler, Oldrich Kaiser
Povijesna drama čija se radnja fokusira na period života češkog diplomata i političara Jana Masaryka u razdoblju prije početka Drugog svjetskog rata (1937. – 1939.) koje je zapečatilo sudbinu ne samo Čehoslovačke već i cijelog svijeta. Ovaj sin osnivača Čehoslovačke neobičnog ponašanja u otužnom raspoloženju provodio je svoje vrijeme kao ambasador u Velikoj Britaniji dok je njegova zemlja služila kao sredstvo za pogodbu potencijalnog europskog mira, a što je u dovelo do pripajanja Čehoslovačke Nacistima te u konačnici i do izbijanja Drugog svjetskog rata...
https://www.imdb.com/title/tt5050904/?ref_=nv_sr_1

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža, a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
„Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
„Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

The Lovetts, 2018. Igor Bezinović, 16 min. HR
G. i gđa Lovett vode svoj (seksualni) život potpuno javno, pred stalno spojenom web-kamerom koja snima njihov dnevni boravak poput ljudskog akvarija. Mladi poduzetnički par flertuje, izvodi striptiz i seksa se s ciljem zadovoljstva krajnjih potrošača. Igor Bezinović na nadrealan i smiješan način dokumentira „zabavu za odrasle“ moralno upitnih kutaka interneta.
http://www.fmfs.hr/program/

Chien / Dog, 2017. Samuel Benchetrit, 94 min. FR/BE
Scenarij: Samuel Benchetrit prema vlastitom romanu
Uloge: Vincent Macaigne, Vanessa Paradis, Bouli Lanners
Jacques Blanchot je izgubio sve: ženu, sina, kuću, posao. Nakon niza nesretnih slučaja, napušten i sam, upoznaje prepredenog vlasnika trgovine kućnim ljubimcima koji mu ponudi da ga trenira kao psa. Prisiljen prihvatiti neobičnu ponudu, Jacques postepeno gubi dodir sa stvanošću i počinje otkivati čari svog novog života.
Adaptacijom vlastite istoimene novele, redatelj Samuel Benchétrit, donosi karikirani prikaz potpunog pada marginaliziranog individualca, prožet crnim-humorom i upotpunjen odličnom glumačkom postavom. Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Locarnu.
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt6147954/?ref_=nm_knf_t2

Northern Hymn, 2017. Tin Žanić, 11 min. HR/UK
Sumnjivi kamiondžija zapeo je na granici s Europskom unijom. Čeka daljnje upute jer ne zna svoje konačno odredište. Napokon dobiva poziv i nastavlja prema prema mjestu sastanka, gdje shvaća da se dogodilo nešto pogrešno
http://www.fmfs.hr/program/

Taste of Cement, 2017. Ziad Kalthoum, 85 min. DE/LB/Q/SYR/UAE
Scenarij: Ansgar Frerich, Ziad Kalthoum
Rat u Libanonu je gotov, no onaj u Siriji još uvijek traje. Film prati sirijske izbjeglice koje u Beirutu rade i žive na gradilištu. Grade neboder dok njihove kuće u Siriji stradavaju u bombardiranju. Svakoga jutra kada se probude izlaze kroz uski prolaz - jedino što ih vodi u vanjski svijet - na svoje radno mjesto, a nakon 19 sati nije im dozvoljeno izaći s gradilišta zbog policijskog sata. Svake se večeri okupljaju oko televizora, prate vijesti iz svoje domovine i s tjeskobom čekaju povratak kući.
Ovaj vizualno impresivni dokumentarni prikaz života u izbjeglištvu i svakodnevnici obilježenoj neprestanim ratom osvojio je glavnu nagradu na festivalu Visions du Reél.
https://www.imdb.com/title/tt7085762/?ref_=fn_al_tt_1

Party, 2017. Ivan Stanić, 11 min.HR
Jedne ljetne večeri dok se njihovi vršnjaci zabavljaju, Karla i Matija moraju hitno zaraditi novac.
http://www.fmfs.hr/program/

Sicilian Ghost Story, 2017. Fabio Grassadoni, 102 min. IT/FR/CH
Scenarij: Antonio Piazza, Fabio Grassadonia
Uloge; Julia Jedlikowska, Gaetano Fernandez, Corinne Musallari
U malenom sicilijanskom selu na rubu šume, nestaje 13-godišnji Giuseppe, sin mafijaškog ubojice koji je počeo surađivati s policijom. Luna, Giuseppeova kolegica iz razreda koja je zaljubljena u njega, odbija prihvatiti njegov misteriozni nestanak. Ona se buni protiv „kodeksa tišine“ koji vlada otokom i ponire u mračni svijet kriminalnog podzemlja koji ga je progutao.
Inspiriran istinitim događajem koji je užasnuo Italiju, ovaj žanrovski spoj trilera i gotičke bajke mračna je nadnaravna priča o gubitku nevinosti i kritika prestrašenog društva otupjelog na okrutnu kriminalom zatrovanu svakodnevicu... (ZFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt5375434/?ref_=fn_al_tt_1

That’s the Way it is, 2018. Arsen Oremović, 26 min. HR
Zvonko pokušava predati božićni poklon kćeri, u čemu ga sprječava bivša supruga koja samovoljno onemogućuje susrete oca i kćeri. Unatoč mišljenju Centra za socijalnu skrb po kojem je on kompetentniji roditelj, već više od godinu dana ne viđa kćer, dok pristrani pravno-socijalni sustav ne poduzima ništa
http://www.fmfs.hr/program/

Days of Madness, 2018. Damian Nenadić, 73 min. HR
Scenarij: Damian Nenadić
Mladen i Maja dvoje su psihički drugačijih ljudi. Od društva odbačeni i nepravedno proglašeni beznadnima, a od zdravstvenog sustava ovisnima, u zrelu fazu života ulaze okovani demonima iz prošlosti i šakama lijekova koje im psihijatri nude umjesto razgovora. Film bilježi njihove pokušaje da pronađu svoj kutak u društvu, a na tom se putu obračunavaju s duhovima prošlosti, no i vladarima sadašnjosti koji sve što ne razumiju nazivaju demonskim. Mladen i Maja posljednje veliko NE upućuju liječnicima te brigu o sebi preuzimaju sami.
Kroz filigranski ulovljene trenutke dvaju umalo izgubljenih života, postavljamo si pitanje – tko je ovdje zapravo lud
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt7406736/?ref_=fn_al_tt_1

11 FMFS / GDJE SE VRABAC SKRIVA KAD JE HLADNO
Where the Sparrow Hides When it’s Cold, 2017. Denis Lepur, Marko Stanić, 20 min. HR
Naizgled običan i po svemu prosječan tinejdžer ničim se ne izdavaja iz gomile vršnjaka: živi s majkom, uredno pohađa školu, ponekad sretne Susjeda, a Cura mu predstavlja tihu patnju. Nitko u tom klincu iz novozagrebačkog naselja ne vidi pljačkaša.
http://www.fmfs.hr/program/

Pity, 2018. Babis Makridis, 97 min. GR
Scenarij: Efthymis Filippou, Babis Makridis
Uloge: Evdoxia Androulidaki, Georgina Chryskioti, Yannis Drakopoulos
45-godišnji odvjetnik živi naizgledan normalnim životom u prekrasnom domu sa svojim sinom tinejdžerom. Njegova je žena, međutim, u komi već neko vrijeme. Tuga uzrokovana ovim događajem postala je osnovni i dominantni element njegova života. Nakon nekog vremena, osjećaj iznimne žalosti počeo se pretvarati u osjećaj zadovoljstva: susjedi mu donose kolače, zaposlenici brinu za njega, lokalni obrti daju mu popust,... Život mu nikad nije bio bolji nego sada kada je tužna osoba koju drugi sažalijevaju. Jednoga se dana žena budi iz kome, a njezin povratak kući iznenada mijenja njegov novi ritam života, prisiljavajući ga na pronalazak novih načina privlačenja sažaljenja koje je toliko zavolio.
Film je prikazan na Sundance i Rotterdam Film Festivalu.
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt6746304/?ref_=nm_flmg_dr_1

Nice and Cosy, 2017. Marko Višnjić, 12 min. HR
Film ‘Nice and Cosy’ promatra turistički apartman u staroj jezgri Splita i ljude koji ga koriste izvan turističke sezone. Scenarij filma se razvijao na prošlogodišnjoj FMFS radionici pripreme i prezentiranja filmskih projekata za međunarodno tržište, pod vodstvom Roshanak Behesht Nedjad.
http://www.fmfs.hr/program/

Where to?, 2017. Lidija Špegar, 50 min. HR
Ljiljana je mlada zagrebačka taksistica. Njezine vožnje gradom ispunjene su razgovorima s putnicima u kojima se oslikava stanje hrvatskog društva. Saznajemo i Ljiljaninu osobnu priču, koja će nas potaknuti da se zapitamo kamo idemo
http://www.fmfs.hr/program/

Our Daily Water, 2018. Vlatka Vorkapić,56 min.HR
Hrvatska ima 67 naseljenih otoka, a 9 od njih ima izravan pristup pitkoj vodi. Svi ostali otoci ovise o brodovima koji nose vodu. Ova mediteranska komedija donosi priču o jednom od tih brodova i njegovoj posadi. Kapetanov mladi nećak po prvi se put pridružuje brodu te izaziva sukob generacija. No, to nije jedina borba na moru - dok se kapetan muči s birokracijom i lošim upravljanjem resursima, nezahvalni turisti kao posebna vrsta neprijatelja ne shvaćaju vrijednost koju brodovi nose. Iako je kapetan svjestan blaga koje prenosi, preostali protagonisti priče vrijednost vode počinju shvaćati tek kada ostanu bez nje
http://www.fmfs.hr/program/

Manivald, 2013. Chintis Lundgren, 13 min. EE/HR/CA
Lisac Manivald živi pod budnim okom zaštitnički nastrojene, umirovljene majke. Nezaposlen je i bez inspiracije, a život mu, iako lagan, nije posebno dobar. Dan prije njegovog 33. rođendana kvari im se perilica za rublje, a seksi vuk Toomas je dolazi popraviti.
http://www.fmfs.hr/program/

Una Mujer Fantástica / A Fantastic Woman, 2017. Sebastián Lelio, 104 min. CH/DE/US/E
Scenarij: Sebastián Lelio i Gonzalo Maza
Uloge: Daniela Vega, Francisco Reyes, Luis Gnecco
57-godišnji Orlando se budi usred noći zbog prsnuća aneurizme. Pada niz stepenice zadobivajući ozljede koje će progoniti Marinu dugo nakon što ga odvede u bolnicu i pokuša naprimjećeno otići prije nego je članovi njegove obitelji počnu ispitivati. Marina zna da im je sumnjiva svoje zbog mladosti, društvenog položaja i, iznad svega, rodnog statusa. Nakon Orlandove smrti, život joj počinju zagorčavati njegov zlobni sin i bivša supruga, ali i nametljivi detektivi jedinice za istrage seksualnih prekršaja, prisiljavajući Marinu ne samo da očisti ljagu sa svoga imena, već i da dobije ono što joj se nitko ne čini spremnim dati: poštovanje.
Film je dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji strani film.
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt5639354/?ref_=fn_al_tt_1

Mary, 2017. Juraj Primorac, 28 min. HR
Marinko radi u pauk-službi, gdje s kolegom Antom prevozi nepropisno parkirane aute na zagrebački deponij. Nakon posla Marinko je umoran i osamljen. Pojede nešto, gleda TV, ode na spavanje. I tako iz dana u dan, sve dok u njegov život potiho ne uđe jedna Marija.
http://www.fmfs.hr/program/

La reina del miedo / The Queen of Fear, 2017. Valeria Bertucelli, Fabiana Tiscornia, 107 min. AR/DK
Scenarij: Valeria Bertuccelli
Uloge: Valeria Bertuccelli, Gabriel Goity, Darío Grandinetti
Robertini, jednoj od najcjenjenijih argentinskih glumica, ostalo je još mjesec dana do premijere karijere. Umjesto priprema, međutim, ona provodi dane u stalnom stanju tjeskobe, opsesivno se odvraćajući od svih profesionalnih odgovornosti. Od izbjegavanja probi do uvjerenja da je netko progoni, Robertina svoj svijet postepeno pretvara u krajolik apsurdnih fobija i intriga. Kad sazna da joj se prijatelj iz Danske razbolio, napušta sve i odlazi ga posjetiti. Kako se dan premijere približava, Robertina se konačno mora suočiti s onim što izbjegava čitavo vrijeme: samom sobom.
Iznimna izvedba Valerie Bertuccelli, ujedno scenaristice i redateljice filma, osigurala je filmu nagradu za najbolju glumicu na Sundance Film Festivalu
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt7689928/?ref_=nv_sr_1

Cirque Hors Piste, 2016. Netty Radvanyi, Nicos Argilet, 53 min. FR
Yoann Bourgeois, Sanja Kosonen, Alexandre Fray, Chloe Moglia, Jorg Muller, Camille Boitel, Tatiana-Mosio Bongonga i Johann Le Guillerm - osam je suvremenih cirkuskih umjetnika koji nas kroz dokumentarni film "Cirkus izvan granica" pozivaju da upoznamo njihovu svakodnevnicu i njih same. Ovi umjetnici svaki dan iznova prkose zakonima fizike i istražuju vlastite granice, kreirajući pritom neke od najboljih suvremenih cirkuskih predstava današnjice. Film je nastao u suradnji redateljice Netty Radvany i Artcene kroz Program 33. Netty Radvany i sama je suvremena cirkuska umjetnica s diplomom CNAC akademije u Chalonu.
Kino Cirkus ciklus je filmova cirkuske tematike koji se jednom mjesečno održava u Kinoteci Zlatna Vrata, u organizaciji kolektiva ROOM100, a u suradnji s FMFS-om
http://www.fmfs.hr/program/

Dusk, 2017. Lili Zaneta, 5 min. HR
Jedan stan, jedan svijet u kojem je sve od sutona.
http://www.fmfs.hr/program/

143°, 2017. Danilo - Lola Ilić, 52 min. HR
Mlada i disciplinirana sportašica Aida odlučila je pomaknuti vlastite granice i upustiti se u zahtjevni, dvadeset kilometara dug plivački poduhvat kojim će povezati dva svjetionika. Tijekom intenzivnih psihofizičkih priprema, Aida progovara o osobnom razvoju kroz sport, kreativnoj energiji i potrebi za ispunjenim životom, prijateljstvu, ishodištu vlastite motivacije te važnosti palijativne skrbi čiji su simboli upravo svjetionici. Inicijalna povezanost s morem kao kompleksnim medijem Aidi istodobno predstavlja vječni izazov i inspiraciju, a u najtežim trenutcima i utjehu.
http://www.fmfs.hr/program/

IN LOVING MEMORY OF BRANIMIR VUGDELIJA
In Loving Memory of Branimir Vugdelija
2017. Bruno Marković-Ćoso, 73 min. HR
Scenarij: Bruno Marković-Ćoso
Sudionici: Vlade Marinović "Tuli", Rino Vugdelija, Petar Radović, Josip Marković, Miroslav Ančić, Josip Horvat, Filip Omrčen, Ivan Katić, Bože Blajić, Ivan Tomas, Mislav Norac, Jurica Baljak, Marko Čović, Gordan Mijić, Mate Maleš, Ante Sušić, Ante Kodžoman, Pavle Ćosić, Igor Dodig, Janko Vugdelija, Vjekoslav Poljak, Tonći Petričević / Dominik Belančić (snimanje, zvuk, fotografija i montaža)
Branimir Vugdelija rođen je 16.1.1983. Glazbom se počeo baviti još kao dijete. 2000.g. je zajedno sa Vladom Marinovićem - Tulijem osnovao bend kojem su se pridružili Branimirov mlađi brat Rino, Damir Samardžić - Truba i Petar Radović. S bendom je napravio dva albuma: "To my beloved" i "Gabriel's grief". Početkom 2007. počeo je raditi na trećem albumu. Uz Embrio, Branimir je surađivao i sa drugim glazbenicima, te je svirao u zagrebačkom metal bendu Sentiment. Dana 21.7. 2007. Branimir nas je zauvijek napustio u tragediji sa motociklom. Njegovo glazbeno stvaralaštvo inspiriralo je mnoge. U filmu sudjeluju razni prijatelji iz benda, kolege, prijatelji te je sniman na raznim lokacijama na području Sinja, Splita, Trilja, Zadra i Zagreba.

Film Stars Don't Die In Liverpool, 2017. Paul McGuigan, 105 min. UK
Scenarij: Matt Greenhalgh po memoarima Petera Turnera
Uloge :Annette Bening, Jamie Bell, Kenneth Cranham
U zlatno doba Hollywooda, 40-ih i 50-ih, ime Glorije Grahame bilo je jedno od najpoznatijih glumačkih imena. Osim što je nastupala u hitovima poput „Velika žega“, „Unakrsna vatra“, „Iznenadni strah“ te glumila s Humphreyjem Bogartom u film noiru „Na osamljenom mjestu“, Grahame je za fantastičnu ulogu u romantičnoj drami „Grad iluzija“ osvojila prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolje sporedne glumice. Ove godine, točnije od četvrtka 7. lipnja, njezin turbulentan privatni život gledamo u kinima u hvaljenom i nagrađivanom filmu „Filmske zvijezde žive vječno“ u kojoj ju je portretirala nezaboravna Annette Bening!
Sama radnja ove romantične drame prati razigranu, ali strastvenu vezu između Glorije Grahame i njezinog ljubavnika Petera Turnera tijekom 1978. godine u Liverpoolu. Ono što započne kao neobavezan ljubavni odnos između legendarne „femme fatale“ i njezinog puno mlađeg ljubavnika ubrzo se pretvara u dubinsku povezanost u kojoj Turner postaje osoba na koju se Glorija može osloniti kada joj je potrebna utjeha. Međutim, uskoro će uzajamna strast i žudnja za životom biti testirane van granica njihove kontrole… (Priča je temeljena je na istoimenim memoarima Petera Turnera koje je ovaj objavio 1986. godine)
Uostalom, ovo ipak nije klasičan “biopic”, iako je scenarista Matt Greenhalgh majstor upravo tog žanra, već lament nad starošću i prolaznošću, posebno iz perspektive nekog kome je posao da nikada ne ostari. Ta opskurnost u koju je pala Gloria Grahame, što zbog protoka vremena i novih trendova u svetu filma u kojima nije bilo mesta za ćudljivu zvezdu, što bežeći od skandala koji su je pratili, omogućava Annette Benning da odigra njen lik od nule, bez trunke imitacije i obaveznih manirizama i tako ostvari jednu od najboljih uloga godine (nepravedno zaobiđenu u sezoni nagrada) i jednu od svojih najboljih uloga u karijeri, a imala ih je onoliko. Jamie Bell je prati koliko može i uglavnom drži korak za njom, ali Annette Benning je naprosto sjajna... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt5711148/?ref_=nv_sr_1

FILMSKIKLUB: Sanshô dayû, 1954. Kenji Mizoguchi, 124 min. JP
Scenarij: Fuji Yahiro i Yoshikata Yoda (prema priči Ogaija Morija)
Uloge: Kinuyo Tanaka,Yoshiaki Hanayagi,Kyôko Kagawa,Eitarô Shindô,Akitake Kôno,Masao Shimizu,Ken Mitsuda, Kazukimi Okuni,Yoko Kosono,Kimiko Tachiba
U feudalnom Japanu XI. stoljeća, guverner provincije Tairo biva prognan od strane političkih protivnika zbog suprotstavljanja korupciji. Na putu prema mjestu izgnanstva članovi njegovi obitelji bivaju oteti, supruga Tamaki prisiljena na prostituciju, a sin Zushio i kćer Anju postaju robovi u logoru intendanta Sanshoa. Mnogo godina kasnije, Zushio saznaje da mu je majka živa te kreće u potragu za njom.
Film je nagrađen Srebrnim lavom na filmskom festivalu u Veneciji 1954, te se drži jednim od najvažnijih i vizualno najimpresivnijih ostvarenja glasovitoga japanskog majstora.
https://www.imdb.com/title/tt0047445/?ref_=fn_al_tt_1

A Ciambra, 2017. Jonas Carpignano, 118 min. IT / BR / DE / FR / S / US
Scenarij: Jonas Carpignano
Uloge: Pio Amato, Koudous Seihon, Iolanda Amato, Damiano Amato
Tinejdžer Pio živi u Ciambri, malenoj romskoj zajednici u Kalabriji. Sa svojih 14 godina, odavno je za sobom ostavio dane djetinje nevinosti. Pije, puši i jedan je od rijetkih koji se bez poteškoća kreću između različitih etničkih skupina u susjedstvu – lokalnih Talijana, afričkih imigranata i Roma, kojima i sam pripada. Pio posvuda slijedi starijeg brata Cosima, usvajajući pritom vještine potrebne da preživi na ulicama grada. Kada Cosimo nestane, Pio mora odlučiti je li doista spreman postati muškarcem...
Talijanski kandidat za Oscara tehnički je ispoliran film i dokaz da Jonas Carpignano ima puno redateljskog talenta, ali i zna odabrati prave suradnike zbog čega će profitirati sa svakim svojim slijedećim filmom. Slično se može reći i za izbor glumaca naturščika koji su prirodno koloritni likovi sposobni da se prilagode uslovima snimanja filma... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt6802896/?ref_=fn_al_nm_1a

Sicilian Ghost Story, 2017. Fabio Grassadoni, 102 min. IT/FR/CH
Scenarij: Antonio Piazza, Fabio Grassadonia
Uloge; Julia Jedlikowska, Gaetano Fernandez, Corinne Musallari
U malenom sicilijanskom selu na rubu šume, nestaje 13-godišnji Giuseppe, sin mafijaškog ubojice koji je počeo surađivati s policijom. Luna, Giuseppeova kolegica iz razreda koja je zaljubljena u njega, odbija prihvatiti njegov misteriozni nestanak. Ona se buni protiv „kodeksa tišine“ koji vlada otokom i ponire u mračni svijet kriminalnog podzemlja koji ga je progutao.
Inspiriran istinitim događajem koji je užasnuo Italiju, ovaj žanrovski spoj trilera i gotičke bajke mračna je nadnaravna priča o gubitku nevinosti i kritika prestrašenog društva otupjelog na okrutnu kriminalom zatrovanu svakodnevicu... (ZFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt5375434/?ref_=fn_al_tt_1

Film Stars Don't Die In Liverpool, 2017. Paul McGuigan, 105 min. UK
Scenarij: Matt Greenhalgh po memoarima Petera Turnera
Uloge :Annette Bening, Jamie Bell, Kenneth Cranham
U zlatno doba Hollywooda, 40-ih i 50-ih, ime Glorije Grahame bilo je jedno od najpoznatijih glumačkih imena. Osim što je nastupala u hitovima poput „Velika žega“, „Unakrsna vatra“, „Iznenadni strah“ te glumila s Humphreyjem Bogartom u film noiru „Na osamljenom mjestu“, Grahame je za fantastičnu ulogu u romantičnoj drami „Grad iluzija“ osvojila prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolje sporedne glumice. Ove godine, točnije od četvrtka 7. lipnja, njezin turbulentan privatni život gledamo u kinima u hvaljenom i nagrađivanom filmu „Filmske zvijezde žive vječno“ u kojoj ju je portretirala nezaboravna Annette Bening!
Sama radnja ove romantične drame prati razigranu, ali strastvenu vezu između Glorije Grahame i njezinog ljubavnika Petera Turnera tijekom 1978. godine u Liverpoolu. Ono što započne kao neobavezan ljubavni odnos između legendarne „femme fatale“ i njezinog puno mlađeg ljubavnika ubrzo se pretvara u dubinsku povezanost u kojoj Turner postaje osoba na koju se Glorija može osloniti kada joj je potrebna utjeha. Međutim, uskoro će uzajamna strast i žudnja za životom biti testirane van granica njihove kontrole… (Priča je temeljena je na istoimenim memoarima Petera Turnera koje je ovaj objavio 1986. godine)
Uostalom, ovo ipak nije klasičan “biopic”, iako je scenarista Matt Greenhalgh majstor upravo tog žanra, već lament nad starošću i prolaznošću, posebno iz perspektive nekog kome je posao da nikada ne ostari. Ta opskurnost u koju je pala Gloria Grahame, što zbog protoka vremena i novih trendova u svetu filma u kojima nije bilo mesta za ćudljivu zvezdu, što bežeći od skandala koji su je pratili, omogućava Annette Benning da odigra njen lik od nule, bez trunke imitacije i obaveznih manirizama i tako ostvari jednu od najboljih uloga godine (nepravedno zaobiđenu u sezoni nagrada) i jednu od svojih najboljih uloga u karijeri, a imala ih je onoliko. Jamie Bell je prati koliko može i uglavnom drži korak za njom, ali Annette Benning je naprosto sjajna... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt5711148/?ref_=nv_sr_1

A Ciambra, 2017. Jonas Carpignano, 118 min. IT / BR / DE / FR / S / US
Scenarij: Jonas Carpignano
Uloge: Pio Amato, Koudous Seihon, Iolanda Amato, Damiano Amato
Tinejdžer Pio živi u Ciambri, malenoj romskoj zajednici u Kalabriji. Sa svojih 14 godina, odavno je za sobom ostavio dane djetinje nevinosti. Pije, puši i jedan je od rijetkih koji se bez poteškoća kreću između različitih etničkih skupina u susjedstvu – lokalnih Talijana, afričkih imigranata i Roma, kojima i sam pripada. Pio posvuda slijedi starijeg brata Cosima, usvajajući pritom vještine potrebne da preživi na ulicama grada. Kada Cosimo nestane, Pio mora odlučiti je li doista spreman postati muškarcem...
Talijanski kandidat za Oscara tehnički je ispoliran film i dokaz da Jonas Carpignano ima puno redateljskog talenta, ali i zna odabrati prave suradnike zbog čega će profitirati sa svakim svojim slijedećim filmom. Slično se može reći i za izbor glumaca naturščika koji su prirodno koloritni likovi sposobni da se prilagode uslovima snimanja filma... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt6802896/?ref_=fn_al_nm_1a

Sicilian Ghost Story, 2017. Fabio Grassadoni, 102 min. IT/FR/CH
Scenarij: Antonio Piazza, Fabio Grassadonia
Uloge; Julia Jedlikowska, Gaetano Fernandez, Corinne Musallari
U malenom sicilijanskom selu na rubu šume, nestaje 13-godišnji Giuseppe, sin mafijaškog ubojice koji je počeo surađivati s policijom. Luna, Giuseppeova kolegica iz razreda koja je zaljubljena u njega, odbija prihvatiti njegov misteriozni nestanak. Ona se buni protiv „kodeksa tišine“ koji vlada otokom i ponire u mračni svijet kriminalnog podzemlja koji ga je progutao.
Inspiriran istinitim događajem koji je užasnuo Italiju, ovaj žanrovski spoj trilera i gotičke bajke mračna je nadnaravna priča o gubitku nevinosti i kritika prestrašenog društva otupjelog na okrutnu kriminalom zatrovanu svakodnevicu... (ZFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt5375434/?ref_=fn_al_tt_1

Film Stars Don't Die In Liverpool, 2017. Paul McGuigan, 105 min. UK
Scenarij: Matt Greenhalgh po memoarima Petera Turnera
Uloge :Annette Bening, Jamie Bell, Kenneth Cranham
U zlatno doba Hollywooda, 40-ih i 50-ih, ime Glorije Grahame bilo je jedno od najpoznatijih glumačkih imena. Osim što je nastupala u hitovima poput „Velika žega“, „Unakrsna vatra“, „Iznenadni strah“ te glumila s Humphreyjem Bogartom u film noiru „Na osamljenom mjestu“, Grahame je za fantastičnu ulogu u romantičnoj drami „Grad iluzija“ osvojila prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolje sporedne glumice. Ove godine, točnije od četvrtka 7. lipnja, njezin turbulentan privatni život gledamo u kinima u hvaljenom i nagrađivanom filmu „Filmske zvijezde žive vječno“ u kojoj ju je portretirala nezaboravna Annette Bening!
Sama radnja ove romantične drame prati razigranu, ali strastvenu vezu između Glorije Grahame i njezinog ljubavnika Petera Turnera tijekom 1978. godine u Liverpoolu. Ono što započne kao neobavezan ljubavni odnos između legendarne „femme fatale“ i njezinog puno mlađeg ljubavnika ubrzo se pretvara u dubinsku povezanost u kojoj Turner postaje osoba na koju se Glorija može osloniti kada joj je potrebna utjeha. Međutim, uskoro će uzajamna strast i žudnja za životom biti testirane van granica njihove kontrole… (Priča je temeljena je na istoimenim memoarima Petera Turnera koje je ovaj objavio 1986. godine)
Uostalom, ovo ipak nije klasičan “biopic”, iako je scenarista Matt Greenhalgh majstor upravo tog žanra, već lament nad starošću i prolaznošću, posebno iz perspektive nekog kome je posao da nikada ne ostari. Ta opskurnost u koju je pala Gloria Grahame, što zbog protoka vremena i novih trendova u svetu filma u kojima nije bilo mesta za ćudljivu zvezdu, što bežeći od skandala koji su je pratili, omogućava Annette Benning da odigra njen lik od nule, bez trunke imitacije i obaveznih manirizama i tako ostvari jednu od najboljih uloga godine (nepravedno zaobiđenu u sezoni nagrada) i jednu od svojih najboljih uloga u karijeri, a imala ih je onoliko. Jamie Bell je prati koliko može i uglavnom drži korak za njom, ali Annette Benning je naprosto sjajna... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt5711148/?ref_=nv_sr_1

A Ciambra, 2017. Jonas Carpignano, 118 min. IT / BR / DE / FR / S / US
Scenarij: Jonas Carpignano
Uloge: Pio Amato, Koudous Seihon, Iolanda Amato, Damiano Amato
Tinejdžer Pio živi u Ciambri, malenoj romskoj zajednici u Kalabriji. Sa svojih 14 godina, odavno je za sobom ostavio dane djetinje nevinosti. Pije, puši i jedan je od rijetkih koji se bez poteškoća kreću između različitih etničkih skupina u susjedstvu – lokalnih Talijana, afričkih imigranata i Roma, kojima i sam pripada. Pio posvuda slijedi starijeg brata Cosima, usvajajući pritom vještine potrebne da preživi na ulicama grada. Kada Cosimo nestane, Pio mora odlučiti je li doista spreman postati muškarcem...
Talijanski kandidat za Oscara tehnički je ispoliran film i dokaz da Jonas Carpignano ima puno redateljskog talenta, ali i zna odabrati prave suradnike zbog čega će profitirati sa svakim svojim slijedećim filmom. Slično se može reći i za izbor glumaca naturščika koji su prirodno koloritni likovi sposobni da se prilagode uslovima snimanja filma... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt6802896/?ref_=fn_al_nm_1a

ZORAN PREDIN... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
Prvi dio sezone 2018. "zatvara" Zoran Predin, slovenski rock glazbenik i tekstopisac.
http://predin.com/hr/

Sicilian Ghost Story, 2017. Fabio Grassadoni, 102 min. IT/FR/CH
Scenarij: Antonio Piazza, Fabio Grassadonia
Uloge; Julia Jedlikowska, Gaetano Fernandez, Corinne Musallari
U malenom sicilijanskom selu na rubu šume, nestaje 13-godišnji Giuseppe, sin mafijaškog ubojice koji je počeo surađivati s policijom. Luna, Giuseppeova kolegica iz razreda koja je zaljubljena u njega, odbija prihvatiti njegov misteriozni nestanak. Ona se buni protiv „kodeksa tišine“ koji vlada otokom i ponire u mračni svijet kriminalnog podzemlja koji ga je progutao.
Inspiriran istinitim događajem koji je užasnuo Italiju, ovaj žanrovski spoj trilera i gotičke bajke mračna je nadnaravna priča o gubitku nevinosti i kritika prestrašenog društva otupjelog na okrutnu kriminalom zatrovanu svakodnevicu... (ZFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt5375434/?ref_=fn_al_tt_1

FILMSKI KLUB: Sinko v sieti, 1962. Štefan Uher, 90 min. CZ
Scenarij: Alfonz Bednár
Uloge: Marián Bielik, Jana Beláková, Eliska Nosálová, Olga Salagová, Pavol Chrobák
Mladić Fajolo i djevojka Bela vrijeme provode na krovu zgrade u Bratislavi sve do njegova odlaska na ljetnu radnu akciju. Belin život rastrgan je između slijepe majke i oca posvađanog s djedom koji igrom slučaja živi u mjestu u kojem je Fajolo utjehu našao u zagrljaju djevojke Jane. Kako Fajolo počinje zabadati nos u tajne Belina djeda, ona svom novom mladiću Pet'ou daje na čitanje njegova pisma.
Film se drži pretečom čehoslovačkog novog vala, a ujedno i jednim od najznačajnijih ostvarenja tzv. zlatnog doba čehoslovačkog filma 1960-ih.
https://www.imdb.com/title/tt6392982/?ref_=fn_al_tt_1

A Ciambra, 2017. Jonas Carpignano, 118 min. IT / BR / DE / FR / S / US
Scenarij: Jonas Carpignano
Uloge: Pio Amato, Koudous Seihon, Iolanda Amato, Damiano Amato
Tinejdžer Pio živi u Ciambri, malenoj romskoj zajednici u Kalabriji. Sa svojih 14 godina, odavno je za sobom ostavio dane djetinje nevinosti. Pije, puši i jedan je od rijetkih koji se bez poteškoća kreću između različitih etničkih skupina u susjedstvu – lokalnih Talijana, afričkih imigranata i Roma, kojima i sam pripada. Pio posvuda slijedi starijeg brata Cosima, usvajajući pritom vještine potrebne da preživi na ulicama grada. Kada Cosimo nestane, Pio mora odlučiti je li doista spreman postati muškarcem...
Talijanski kandidat za Oscara tehnički je ispoliran film i dokaz da Jonas Carpignano ima puno redateljskog talenta, ali i zna odabrati prave suradnike zbog čega će profitirati sa svakim svojim slijedećim filmom. Slično se može reći i za izbor glumaca naturščika koji su prirodno koloritni likovi sposobni da se prilagode uslovima snimanja filma... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt6802896/?ref_=fn_al_nm_1a

Jupiter Holdja / Jupiter's Moon, 2017. Kornél Mundruczó, 129 min. HU
Scenarij: Kornél Mundruczó i Kata Wéber
Uloge: Merab Ninidze, Zsombor Jéger, György Cserhalmi
Mladi imigrant ubijen je tijekom pokušaja ilegalnog prelaska granice. Uplašen i u šoku, ranjeni Aryan dobiva moć slobodnog levitiranja. Nakon što se nađe u izbjegličkom logoru, doktor Stern ga pokušava izvući u nadi da će iskoristiti njegovu nevjerojatnu tajnu. Dok ih proganja ozloglašeni voditelj logora Laszlo, nekolicina bjegunaca drži se zajedno u nadi da će pronaći spas i nešto novca...
Unatoč nekim zamjerkama „Jupiter’s Moon“ ostvarenje je vrijedno gledanja. Mundruczó gradi atmosferu potpomognutu specijalnim efektima kakvu viđamo u vrhunskim filmova znanstvene fantastike. Upravo neobična distopijska točka gledišta, čiji je stav relativno kritički naspram stvarnosti, te misterioznost i eksplicitnost, koji nas tjeraju da se pitamo i nakon gledanja, čine glavne razloge zbog kojih ćete uživati u filmu „Jupiter’s Moon“. (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5842890/?ref_=fn_al_tt_1

Film Stars Don't Die In Liverpool, 2017. Paul McGuigan, 105 min. UK
Scenarij: Matt Greenhalgh po memoarima Petera Turnera
Uloge :Annette Bening, Jamie Bell, Kenneth Cranham
U zlatno doba Hollywooda, 40-ih i 50-ih, ime Glorije Grahame bilo je jedno od najpoznatijih glumačkih imena. Osim što je nastupala u hitovima poput „Velika žega“, „Unakrsna vatra“, „Iznenadni strah“ te glumila s Humphreyjem Bogartom u film noiru „Na osamljenom mjestu“, Grahame je za fantastičnu ulogu u romantičnoj drami „Grad iluzija“ osvojila prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolje sporedne glumice. Ove godine, točnije od četvrtka 7. lipnja, njezin turbulentan privatni život gledamo u kinima u hvaljenom i nagrađivanom filmu „Filmske zvijezde žive vječno“ u kojoj ju je portretirala nezaboravna Annette Bening!
Sama radnja ove romantične drame prati razigranu, ali strastvenu vezu između Glorije Grahame i njezinog ljubavnika Petera Turnera tijekom 1978. godine u Liverpoolu. Ono što započne kao neobavezan ljubavni odnos između legendarne „femme fatale“ i njezinog puno mlađeg ljubavnika ubrzo se pretvara u dubinsku povezanost u kojoj Turner postaje osoba na koju se Glorija može osloniti kada joj je potrebna utjeha. Međutim, uskoro će uzajamna strast i žudnja za životom biti testirane van granica njihove kontrole… (Priča je temeljena je na istoimenim memoarima Petera Turnera koje je ovaj objavio 1986. godine)
Uostalom, ovo ipak nije klasičan “biopic”, iako je scenarista Matt Greenhalgh majstor upravo tog žanra, već lament nad starošću i prolaznošću, posebno iz perspektive nekog kome je posao da nikada ne ostari. Ta opskurnost u koju je pala Gloria Grahame, što zbog protoka vremena i novih trendova u svetu filma u kojima nije bilo mesta za ćudljivu zvezdu, što bežeći od skandala koji su je pratili, omogućava Annette Benning da odigra njen lik od nule, bez trunke imitacije i obaveznih manirizama i tako ostvari jednu od najboljih uloga godine (nepravedno zaobiđenu u sezoni nagrada) i jednu od svojih najboljih uloga u karijeri, a imala ih je onoliko. Jamie Bell je prati koliko može i uglavnom drži korak za njom, ali Annette Benning je naprosto sjajna... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt5711148/?ref_=nv_sr_1

Jupiter Holdja / Jupiter's Moon, 2017. Kornél Mundruczó, 129 min. HU
Scenarij: Kornél Mundruczó i Kata Wéber
Uloge: Merab Ninidze, Zsombor Jéger, György Cserhalmi
Mladi imigrant ubijen je tijekom pokušaja ilegalnog prelaska granice. Uplašen i u šoku, ranjeni Aryan dobiva moć slobodnog levitiranja. Nakon što se nađe u izbjegličkom logoru, doktor Stern ga pokušava izvući u nadi da će iskoristiti njegovu nevjerojatnu tajnu. Dok ih proganja ozloglašeni voditelj logora Laszlo, nekolicina bjegunaca drži se zajedno u nadi da će pronaći spas i nešto novca...
Unatoč nekim zamjerkama „Jupiter’s Moon“ ostvarenje je vrijedno gledanja. Mundruczó gradi atmosferu potpomognutu specijalnim efektima kakvu viđamo u vrhunskim filmova znanstvene fantastike. Upravo neobična distopijska točka gledišta, čiji je stav relativno kritički naspram stvarnosti, te misterioznost i eksplicitnost, koji nas tjeraju da se pitamo i nakon gledanja, čine glavne razloge zbog kojih ćete uživati u filmu „Jupiter’s Moon“. (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5842890/?ref_=fn_al_tt_1

Jupiter Holdja / Jupiter's Moon, 2017. Kornél Mundruczó, 129 min. HU
Scenarij: Kornél Mundruczó i Kata Wéber
Uloge: Merab Ninidze, Zsombor Jéger, György Cserhalmi
Mladi imigrant ubijen je tijekom pokušaja ilegalnog prelaska granice. Uplašen i u šoku, ranjeni Aryan dobiva moć slobodnog levitiranja. Nakon što se nađe u izbjegličkom logoru, doktor Stern ga pokušava izvući u nadi da će iskoristiti njegovu nevjerojatnu tajnu. Dok ih proganja ozloglašeni voditelj logora Laszlo, nekolicina bjegunaca drži se zajedno u nadi da će pronaći spas i nešto novca...
Unatoč nekim zamjerkama „Jupiter’s Moon“ ostvarenje je vrijedno gledanja. Mundruczó gradi atmosferu potpomognutu specijalnim efektima kakvu viđamo u vrhunskim filmova znanstvene fantastike. Upravo neobična distopijska točka gledišta, čiji je stav relativno kritički naspram stvarnosti, te misterioznost i eksplicitnost, koji nas tjeraju da se pitamo i nakon gledanja, čine glavne razloge zbog kojih ćete uživati u filmu „Jupiter’s Moon“. (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5842890/?ref_=fn_al_tt_1

The Silence of the Lambs, 1991. Jonathan Demme, 118 min.
Scenarij: Ted Tally prema istoimenom romanu Thomasa Harrisa
Uloge: Jodie Foster, Anthony Hopkins, Scott Glenn, Ted Levine, Frankie Faison, Kassie Lemmons
Clarice je mlada agentica FBI koja dobiva zadatak: riješiti slučaj višestrukog ubojice Jame Gumba zvanog Buffalo Billa, osobe koja je to ime "zaslužila" načinom na koji izvodi svoje zločine. Naime, Bill je psihopatski serijski ubojica koji dere kožu sa svojih žrtava. Pokušavajući doprijeti do psihološkog profila ubojice, Claire je upućena na suradnju sa dr. Hannibalom Lecterom, čovjekom briljantnog uma i rasuđivanja koji je zbog svojih zločina već osam godina zatvoren u posebno izgrađenoj ćeliji. Dok službeni organi i istražitelji ne mogu iz njega ništa izvući, voljan je igrati se s Clarice. U zamjenu za detalje iz njene prošlosti daje joj tragove koji je mogu odvesti do ubojice...
Osvajajući pet najvažnijih Oscara (film, režija, scenarij, glavna muška i ženska uloga – što je prije toga u povijesti uspjelo samo 1934. Caprinom "Dogodilo se jedne noći" te 1975. Formanovom "Letu iznad kukavčijeg gnijezda") “Jaganjci...” su se uvrstili u red najuspješnijih i najznačajnijih filmova svih vremena (po mnogima zadnji relevantni oscarovac) otvarajući prostor novom žanru i brojim imitatima svih ovih godina.
Zahvalna tema je pronađena. Nakon westerna, krimića i erotskih trilera koji su obilježili devedesete, priče o brutalnim, serijskim ubojstvima sve više su zaokupljale filmsku industriju i predstavljale pravi boom. Pored svih vrsta celuloidnih ubojica viđenih u "Stravi u ulici brijestova" (Freddy Krueger), "Noć vještica" (Michael Myers), "Petak 13-ti" (Jason) i "Dječja igra" (Chucky, lutak naše mašte), Hollywood je uporno gradio još snažnije, realističnije varijacije koje su vrlo često počivale na stvarnim činjenicama i stvarnim osobama. Ako imamo na umu da je u Americi svake godine prijavljeno preko 20 tisuća ubojstava (5 tisuća neriješenih), serijski ubojica i nije tako profilirani monstrum. I izgleda da je upravo Amerika idealno okruženje za takav tip ubojica, jer se oko 75 % slučajeva upravo tu događa, a velik broj slučajeva nikad nije riješen. Istiniti serijski ubojica, Teksašanin Henry Lee Lucas se kretao iz države u državu, nikada ne ostajući na jednom mjestu dovoljno dugo da bi bio uhvaćen. Stil (politika) mu je bio nikada ne ubiti nekoga koga poznaješ i uvijek je upotrebljavao drugačije oružje/oruđe. Ako je davio žrtvu sa kaišem, slijedeću bi sigurno zadavio ogrlicom ili upucao... Ali Henry nije sam. Za Hollywood još ima "zahvalnih" tema. Između 1954. i 1957. jedan Edward Gein ubio je 15 ljudi za svoje morbidne ideje. Dekorirao je farmu u Wisconsinu ljudskim mesom. Ogulio bi im kožu sa tijela i objesio ih preko svoje vlastite, poput nekog modnog hita, čuvajući ih u svom frižideru. On je bio inspiracija za kultni horror Tobe Hoopera "Teksaški masakr motornom pilom" (1974). Albert Howard Fish, 66-godišnji religiozni otac šestoro djece ubio je 1928. godine 12-godišnju djevojčicu. U periodu od devet dana živio je od njenog mesa i kuhao ga zajedno s povrćem. Iskustvo koje je pri tom imao čuvalo ga je od suzdržane seksualne uzbuđenosti. Pogubljen je na električnoj stolici, a prethodno je otvoreno priznao svoj kanibalizam i još 100 sličnih "incidenata" nad djecom. Životna priča Alberta Howarda Fisha još nije snimljena, ali je to samo pitanje vremena. Filmska industrija ima svakako probavljivi apetit za prikaz života na vrhuncu "slave". Wayne Williams odgovoran je za niz dječjih ubojstava krajem sedamdesetih o čemu je 1985. snimljen TV-film "The Atlanta Child Murders". U filmu "The Deliberate Stranger", (1986.) riječ je o ubojici Tedu Bundyju, karizmatskom studentu prava koji je sedamdesetih ubio 25 žena u Seattleu i Salt Lake Cityju. Richard Ramirez je ubio 12 ljudi u Južnoj Kaliforniji 1985. godine i film "Manhunt: Search for the Night Stalker" (1989.) je upravo bio u produkciji kada je Ramirez odlazio u plinsku komoru. Masovni ubojica (jedna od žrtava bila je i poznata Sharon Tate) Charles Manson bio je subjekt jeze koju smo mogli gledati u filmu „Helter Skelter“ (1976.). Na velikom ekranu Dr.Crippen, John Christie, Bostonski davitelj, Ruth Ellis, Leopold & Loeb, Burk & Hare, Bonnie & Clyde, Jack Trbosjek, David Berkowitz, Andrej Chikatilo utjelovljeni su u (filmsku) besmrtnost. I sve dok ubojice nastavljaju sa skidanjem glava Hollywood će imati uposlene svoje kamere. Dracula, Frankensteinov monstrum i ostali vampirski likovi zamijenjeni su zastrašujućim fenomenima, ljudima koji bi mogli pokucati i na vaša vrata.
Žanrovski "Jaganjce..." nije lako klasificirati jer je izmiješano nekoliko vrsta: od klasičnog detektivskog filma istrage, preko psihološkog trilera do horrora (premda, budimo iskreni, film djeluje zastrašujuće, ali takvih scena, koje bi "pozivale" na horor praktično nema). Roman Thomasa Harrisa - Harris je bivši novinar koji poznaje svoj "personal" i koji nema pardona kada je riječ o iznošenju brutalnih detalja - u kojem se koristi “poduhvatima” stvarnih serijskih ubojica Henryja Lee Lucasa i Eda Gaina, vjerno je i sugestivno na ekran prenio Jonathan Demme u maniri gotičkog horora nudeći nam fascinatno putovanje kroz labirinte ljudskog uma. Istovremeno briljantnog i hipnotički zlog, a sve u istoj osobi – dr. Hannibal Lecter. I Demme se, poput scenarista Teda Tallyja, uspio očarati Harrisovim rukopisom, skoro perverznom suradnjom dobra (C. Sterling) i zla (Hannibal) te toliko filmski netipičnom ženom-autsajderom koja uspijeva u tipičnom muškom svijetu. Jer, ma što mislili nakon ovakve zastrašujuće studije zla, ovo nije film o Hannibalu već o Clarice...
Anthony Hopkins „...dobijajući u ruke scenarij s naslovom “Kad jaganjci utihnu” mislio sam da je riječ o nekom dječjem filmu...” !!!
https://www.imdb.com/title/tt0102926/?ref_=fn_al_tt_1


Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)
https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
“Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 (142) min. DK/FR/DE/S
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge:Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
„The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)
Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
30. Evropske filmske nagrade (2017.) - Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1


Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: ISKUPLJENJE U NEW YORKU

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij, glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.


8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
"Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1


Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

Living in the Story, 2018. Lynn Estomin, 52 min. US
Film dokumentira trideset pet godina umjetničkog rada fotografa i multimedijskog umjetnika Patricka Nagatanija. Film istražuje umjetnika okupiranog svjetskim događanjima, koji pomoću vizualnih i narativnih elemenata skreće pozornost na moderne tjeskobe, s naglaskom na prijetnju nuklearnim oružjem. Usprkos ozbiljnoj tematici rada, njegove inovativne slike su nezaobilazne i zabavne. Vješt pripovjedač i učitelj, Nagatani u filmu priča o svojim projektima, netradicionalnim fotografskim tehnikama te suptilnom načinu na koji isprepliće fikciju i činjenice.
https://www.imdb.com/title/tt7720608/?ref_=fn_al_tt_1

KRATKI PROGRAM 1
The Breath Holder, 2018. Emin Murat Kilic, 10 min. TR / Kad Guray zadrži dah, vidi stvarne i najskrivenije namjere osobe s kojom razgovara i činjenice koje leže iza riječi. Taj talent kojeg je iznenada stekao, iz temelja mijenja njegov pogled na obitelj, posao i sam svijet...
Turtle Terminator, 2017. C.J. Lazaretti, 3 min. UK / Čovjek kojeg je u djetinjstvu ugrizla kornjača se prisjeća kako je taj ožiljak utjecao na njegov ljubavni život. Kroz fragmentirane isječke iz djetinjstva, mladosti i starosti, "Kornjača terminator" spaja životne romantične nezgode u koncentrat nepouzdanih uspomena, mladenačkog entuzijazma i nepodnošljive boli slomljenoga srca...
Orbital Inn, 2016. Pierre Alain M'barga, 15 min. FR / Godina je 2076. Globalna populacija: 24 milijarde. Da bi se izbjegao kaos, države svijeta pristaju na radikalne mjere: zabranjeno je začeti ili odgajati novo dijete. "Orbital Inn" je priča o čovjeku, njegovoj supruzi i njihovom sinčiću...
Annie Waits, 2018 Marnie Paxton-Harris, 9 min. UK / Svi smo čekali onu pravu osobu. Osobu koja nam zapne za oko, s kojom nam je uvijek zabavno, osobu koja neće očekivati da krenemo poznatim, konvencionalnim putem. "Annie čeka" je priča o požudi i razočaranju viđena očima cure od dvadesetak godina koja čeka početak života kao odrasla osoba, a stalno se vrti u istom začaranom krugu...
Calamity, 2018. Marnie Paxton-Harris, 9 min. UK / Majka France po prvi puta upoznaje djevojku svoga sina, iako za taj susret još nitko nije u pravom smislu bio spreman. Kako se France i ostatak obitelji nose sa životnim izborom koji se razlikuje od onoga što smatraju ispravnim? Mogu li se pretvarati da je sve u redu? Ovaj hvaljeni film na granici drame i komedije, osvojio je do sada 44 nagrade na svjetskim filmskim festivalima.
The Intersecting Lines, 2017. Wang Mingduan, 19 min. CHN / U ovom filmu dopadljivog vizualnog stila i polaganog meditativnog ritma, momak i djevojka se upoznaju u kafiću, na spoju naslijepo i odluče zaigrati igru u kojoj svatko od njih izmišlja druge likove i njihove sudbine. Malo po malo, veza između stvarnih i izmišljenih likova se počinje gubiti, pa istinu i fikciju postaje sve teže razdvojiti.
Ainhoa, 2016. Ivan Sainz-Pardo, 19 min. ES / Za vrijeme velike ekonomske krize u Španjolskoj, pratimo sudbinu obitelji kojoj prijeti prisilna deložacija. 9-godišnja djevojčica Ainhoa bježi od kuće, u potrazi za rješenjem za ovu tešku situaciju. Ovo je svojevrsna moderna bajka čiji cilj nije da otprati djecu u san, već da pokuša probuditi odrasle. Film je dobitnik preko 90 nagrada na međunarodnim festivalima.
Save, 2016. Ivan Sainz-Pardo, 4 min. DE/ES / Zora. Dječji plač prekida tišinu... Neke noćne more traju tek nekoliko minuta... ali sa sobom nose nepovratne promjene... Ovaj uznemirujući kratki horror španjolsko-njemačkog redatelja Ivana Sainz-Parda je dobitnik preko 90 međunarodnih nagrada i selektiran je na više od 400 festivala.

Lemonade, 2018. Ioana Uricaru, 88 min.
Mara, tridesetogodišnja samohrana majka iz Rumunjske, posjeduje privremenu američku vizu i radi kao kućepaziteljica u Americi, gdje upoznaje Amerikanca Daniela i udaje se za njega. Nakon što im se pridruži njen sin Dragos, čini se da su se u Marinom životu konačno posložile sve kockice. Međutim, Mara se u procesu dobijanja američke useljeničke vize, “zelenog kartona”, na svakom koraku suočava s ljudima koji zloupotrebljavaju vlastitu moć i prisiljena je odgovoriti na teško pitanje – koliko daleko je spremna ići kako bi dobila ono što želi?
https://www.imdb.com/title/tt6506276/?ref_=fn_al_tt_2

FiSOlofia, 2017. Nicola Palmeri, 16 min. IT / Tri prijatelja umirovljenika vole razgovarati u lokalnoj konobi. Oni ne pričaju o politici, sportu ili lokalnim tračevima već propituju filozofske teme u strastvenoj raspravi. Sjećanja elokventnog naratora otvaraju nadrealne flashbackove koji umjesto odgovora rezultiraju samo s novim pitanjima. Između sumnje i sigurnosti, vjere i razuma prijatelji će raspravljati o temeljnim egzistencijalnim pitanjima... Film redatelja Nicole Palmerija prepun je živopisnih likova, zabavnih dijaloga i karakterističnog, moglo bi se reći Fellinijevskog šarma
Panic Attack, 2017. Eileen O'Meara, 3 min. US / Animirani film. Znate one dosadne misli koje počinju sa “jesam li ostavila kavu na štednjaku?”, i ubrzo se pretvore u “nosim li vražje dijete”? Ova rukom crtana animacija istražuje anksioznost, opsesiju i krhku vezu jedne žene sa stvarnošću, kroz subjektivni kadar i crtež koji se neprestano transformira iz stvarnosti u maštu i obratno...
Before Oblivion, 2018. Ferenc Rakocz, 11 min. CH / Georgette, žena starije dobi odlazi kupiti kruh. Međutim, kasno je i pekaru ne uspijeva naći. Ona se pokuša vratiti kući, međutim ubrzo otkriva da je izgubljena. Ona se vraća u centar grada, gdje joj sve postaje neobično i teško shvatljivo... Film opisuje iskustva i doživljaj svijeta od strane osobe koja boluje od Alzheimerove bolesti.
The Victory of Charity, 2017. Albert Meisl, 24 min. A / Komedija o muzikologu koji je strastveni kolekcionar pop glazbe 60-tih godina. Kada stjecajem okolnosti rijedak scenski kostim iz njegove zbirke završi u centru za prikupljanje stare odjeće, g.Szabo ne preza ni od čega kako bi kostim vratio, a u svoju grozničavu misiju uvlači mladog kolegu, tjerajući ga na radnje zbog kojih mu može biti ugrožena ne samo profesionalna karijera, nego i sloboda
The Last Embrace, 2018. Saman Hosseinpuo, 4 min. IR / Djevojčica želi obitelji pokazati svoj crtež ali je svi ignoriraju i pažnja im je usmjerena na mobitele. Možda postoji još nešto što ne primjećuju?
Gray, 2018. Preet Sinh, 30 min. IN / Nandini je mlada djevojka zaljubljena u svog supruga Rohita, no tek nakon braka otkriva da je on homoseksualac. Rohit je oženio Nandini pod pritiskom obitelji i boji se otvoreno razgovarati o svojoj orijentaciji, dok u isto vrijeme održava tajnu vezu s slikarom i umjetnikom Zoelom. Ova snažna i kompleksna psihološka drama je svoju premijeru doživjela na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu

Last Christmas, 2017. Christiano Pahler, 77 min. IT
Na božično jutro, obitelj Mular je šokirana gubitkom majke, Anna Marie. Njena dva sina, 45-godišnji Antonio koji je se hitno vratio na Sardiniju, i 35-godišnji Francesco odlučuju sami organizirati pokop usprkos usporenoj svakodnevici gradića u kojem žive. Ogroman izazov, protivno starim, prikrivenim netrpeljivostima i tajnama skrivenim preko dvadeset godina. Crna komedija s nadrealnim i grotesknim elementima, koja također na satiričan način govori o stanju u najsiromašnijoj talijanskoj regiji Sardiniji.
https://www.imdb.com/title/tt5876496/?ref_=fn_al_tt_4

Blue My Mind, 2017. Lisa Brühlmann, 97 min. CH
15-godišnja Mia je buntovna djevojka koja se pokušava adaptirati na novu školu i okoliš, nakon što se njena obitelj preselila. Mia se ubrzo suočava s nezaustavljivom transformacijom koja cijelu njenu egzistenciju dovodi u pitanje, a njeno tijelo se počinje radikalno mijenjati, unatoč očajničkim pokušajima da zaustavi proces. Kontroverzni i fascinantni redateljski prvijenac glumice Lise Bruhlmann, donosi osebujnu mješavinu drame o odrastanju i tinejdžerskom buntu, s neočekivanim fantasy i horror elementima.
https://www.imdb.com/title/tt6193454/?ref_=nv_sr_1

Songlines, 2016. Luca Chiari, 23 min. FR / Između stvarnosti i fascinacije gradom snova, između nostalgije za prošlošću i pokušajima uklapanja u novu kulturu, trojica mladih političkih izbjeglica žive u izgnanstvu u Parizu. Jaz između stvarnosti i unutarnjeg svijeta, moguće je premostiti jedino pjevanjem. Rezonancije između motiva francuske glazbene tradicije i nostalgičnih nota s drugih područja su moguće.
Uvik isto, 2018. 2018. Slavica Šnur, 41 min. HR / Ovo je film o obitelji Šarić... Obitelji čiji se svaki član u određenom trenutku profesionalno bavio košarkom; obitelji koja na prvi pogled djeluje disfunkcionalno i uvijek na rubu svađe. No to je samo privid. Njihov oblik komunikacije posve je prirodan za dalmatince, kao i njihov dinamičan temperament i neposrednost. Specifično u Darijevoj obitelji je kako i sami kažu: Sve je „uvik isto“. Život ovih ljudi prožet je neimaštinom, teškim radom, ponosom i poznatim dalmatinskim dišpetom. S kakvim su se žarom borili na parketu, tako se bore i na „životnom terenu“. Rezultat toga je stabilna financijska situacija i bezbroj sportskih priznanja. Ipak, kako Dario luči uspjehe na parketu „NBA“ lige, oni i dalje žive isto: skromno, pošteno, vrijedno, bučno, veselo i samozatajno

Once Upon a Dream, 2016. Anthony Nion, 13 min. BE / Kad Valentin upozna Ludivine uvjeren je da je ona djevojka koju je sanjao proteklih nekoliko tjedana. Djevojka njegovih snova, i to doslovno. No Ludivine ima osjećaj da bi taj "dječak upoznaje djevojku" scenarij mogao ostaviti gorak okus... Film je do sada osvojio 60 nagrada i igrao je na 280 festivala širom svijeta.
Beggars, 2017. Ram Prasad Manda, 8 min. IN / Dječak, ulični prosjak, stjecajem okolnosti spoznaje u sebi želju za drukčijim životom, životom ispunjenim ponosom i samopouzdanjem. Promijenivši osobni način razmišljanja, on mijenja i čitavu zajednicu. Tako u filmu “Prosjaci” naš dječak mijenja pogled na život zajednice prosjaka. Podučava ih životu s časti i dostojanstvom.
Changes, 2016. Jan Fabris, 15 min. SI / Priča o djevojci koja doživi iznenadnu tragediju i gubitak. U jednom trenutku se raspadne sve u njenom životu. Njen ljudski, ženski, intelektualni i profesionalni identitet i integritet se mijenja iz korijena. Ona stoji na raskrižju, okružuje je nesigurnost, nepoznato. Hoće li slijediti put u bezdan ili u novi život?
The Snag, 2018. Isabelle Desalo, 8 min. FR / Kada djevojka Camille susreće Etiennea za vrijeme noćnog izlaska, među njima se stvori uzajamna privlačnost. Međutim, Camille ima tajnu koja spriječava da se između njih dvoje razvije odnos: ona je HIV pozitivna. Unatoč želji koju oboje osjećaju, ove dvije duše mogu samo raniti jedna drugu.
May Day, 2017. Olivier Magis & Fedrik De Beu, 22 min. BE / U Thierryjevom dnevnom boravku se okupila grupa posve različitih ljudi koji su se javili na njegov oglas. Međusobno se ne poznaju ali svi su došli ne bi li pokušali ostvariti isti san. Žele pronaći posao... i to brzo. Međutim, stvari ne idu onako kako je bilo zamišljeno, a ljudi otkrivaju da njihov potencijalni poslodavac ima skrivene namjere

After Hours Trading, 2017. Fredrick Johnson, 105 min. US
Doyle je 20-godišnji mladić, bez perspektive i u dugovima zbog neplaćenog studentskog kredita. Nakon slučajnog susreta, Doyle sklapa partnerstvo s Nikom, mutnim istočnoeuropskim varalicom, u želji za brzom zaradom. Ubrzo on otkriva da je Nik proputovao pola svijeta ne bi li pokušao spasiti djevojku koja je žrtva trgovine ljudima. Vrlo zabavna američka indie komedija s elementima trilera, u kojoj glavnu ulogu tumači sarajevski glumac s američkom putovnicom Miraj Grbić
https://www.imdb.com/title/tt3876786/?ref_=fn_al_tt_1

Apricot Groves, 2016. Pouria Heidary Oureh, 78 min. AM
Aram, mladi iransko-armenski migrant koji od djetinjstva živi u SAD, vraća se po prvi put u Armeniju da zaprosi svoju armensku djevojku koju je upoznao i s njom živio u SAD-u. Aram vidi mnoge kulturološke, vjerske i nacionalne razlike na svom jednodnevnom putovanju, ali pred njim su neke još teže zapreke. Hvaljena i nagrađivana drama zanimljivog vizualnog stila i unutarnje tenzije koja se razrješava u iznenađujućim završnim minutama
https://www.imdb.com/title/tt4726166/?ref_=nv_sr_1

Mousse, 2014. John Hellberg, 41 min. S
Što može biti lakše od pljačkanja male kladionice na periferiji? Vrijeme je najveće godišnje utrke konja i kladionica Washington's Tobacco se čini kao savršena meta za brzu zaradu. Mousse je ponosan i principijelan čovjek kojemu je dosadilo živjeti kao građanin drugog reda. Ali što kada se suoči s principima koji se razlikuju od njegovih vlastitih?
https://www.imdb.com/title/tt2321433/?ref_=fn_al_tt_1

Are You Volleyball?, 2017. Mohammad Bakhshi, 15 min. IR / Skupina arapskih izbjeglica dolazi do granice nepoznate države i upada u konflikt s vojskom. Nedostatak komunikacije i međusobno neprijateljstvo se bar nakratko prekinu kroz igru odbojke između migranata i vojske, preko bodljikave žice koja ih dijeli. Film je osvojio niz nagrada, između ostalog i za najbolji kratki film na prestižnom festivalu sportskog filma u Milanu
IP-IS, 2018. Pol Diggler, 25 min. ES / Glavna protagonistica filma djevojka po imenu Loui, zarađuje za život vješto montirajući lažne slike uglednika i političara u kompromitirajućim situacijama. Zadatke dobija od nepoznatih naručitelja i zahvaljujući svojoj anonimnosti djeluje iz sjene. Međutim, u trenutku kad ta anonimnost postane ugrožena, Loui će se naći u situacijama na koje nije navikla i u kojima će osjetiti da se njen život dovodi u direktnu opasnost... Zanimljiv i napet tehnološki triler s aktualnim temama poput korupcije, lažnih vijesti i anonimnosti na internetu.
Distintos, 2017. Josevi García Herrero, 20 min. ES / Topla i simpatična priča čiji protagonisti su Manu i Sergio, dječaci s Downovim sindromom. Oni samostalno odluče krenuti u pustolovinu, kako bi stigli do Valencije na koncert omiljenog pjevača Alejandra Sanza. Međutim, njihovo putovanje se zakomplicira već na startu, a pomoći će im Santiago i Leo, otac i sin, koji ih pokupe u svom kombiju i s njima dijele iskustvo koje je više od običnog izleta
Schoolyard Blues, 2017. Maria Eriksson-Hech, 17 min. S / Dječak John se sprema za prvi dan škole. Iznenada se pojavi njegov 11-godišnji stariji brat Mika da bi ga otpratio na školski skup. Ali Mika ne planira samo otpratiti Johna u školu. Mika smatra da je njegova misija podučiti Johna teškim lekcijama o životu, počevši od nemilosrdnih pravila na školskom igralištu.
Iku Manieva, 2017. Isaac Ruiz Gastélum, 8 min. MEX / Dokumentarno eksperimentalni film izuzetnog ekspresionističkog vizualnog stila, o djeci koja usred međusobnih okršaja Meksičkih narko-kartela traže bijeg u idiličnom prirodnom okolišu Concordie, mjesta u sjeverozapadnom dijelu Meksika.
Chocolate Wind, 2016. Ilia Antonenko, 24 min. RUS / Film inspiriran istinitom pričom. Usamljena i neodlučna 18-godišnjakinja Alla se osjeća poput Pepeljuge koja sanja o bijegu iz siromaštva koje ju okružuje. Njena prijateljica iz djetinjstva Masha joj se iznenada javi putem Skypea i poput vile iz bajke nudi ispunjenje svih želja i snova o životu u inozemstvu. Međutim, sve to ima svoju cijenu

American Fable, 2016. Anne Hamilton, 96 min. US
11-godišnja djevojčica Gitty živi s roditeljima i bratom na usamljenoj farmi smještenoj na prostranstvima američkog sjeverozapada, početkom 80-tih godina. Njen idiličan život se okrene naglavce nakon otkrića zastrašujuće tajne koja se krije na obiteljskoj farmi. Ovo debitantsko ostvarenje redateljice Anne Hamilton, odlikuje se impresivnim vizualnim stilom i pomalo bajkovitim pristupom gledanim kroz vizuru glavne junakinje.
https://www.imdb.com/title/tt4671002/?ref_=nv_sr_1

Behind the Blue Door, 2017. Mariusz Palej, 93 min. PL
Za 11-godišnjeg Lukasa, bezbrižan život se u trenu promijeni nakon što doživi tešku prometnu nesreću. Lukasova majka je u komi, a njega odvodi tajanstvena teta Agatha, koju vidi prvi put u životu. U Agathinoj kući pokraj mora, Lukas otkriva tajni prolaz koji mu omogućava da uđe u nepoznatu dimenziju i sasvim novi svijet, gdje se suočava s opasnostima i zagonetkama koje mora razriješiti, kao i s tajanstvenim i zastrašujućim bićem koje vlada tim svijetom.
Ova maštovita, sjajno dizajnirana i spektakularna bajka, proglašena je najboljim Poljskim filmom za djecu i cijelu obitelj.
https://www.imdb.com/title/tt6233882/?ref_=nv_sr_1

Songlines, 2016. Luca Chiari, 23 min. FR / Između stvarnosti i fascinacije gradom snova, između nostalgije za prošlošću i pokušajima uklapanja u novu kulturu, trojica mladih političkih izbjeglica žive u izgnanstvu u Parizu. Jaz između stvarnosti i unutarnjeg svijeta, moguće je premostiti jedino pjevanjem. Rezonancije između motiva francuske glazbene tradicije i nostalgičnih nota s drugih područja su moguće.
Uvik isto, 2018. 2018. Slavica Šnur, 41 min. HR / Ovo je film o obitelji Šarić... Obitelji čiji se svaki član u određenom trenutku profesionalno bavio košarkom; obitelji koja na prvi pogled djeluje disfunkcionalno i uvijek na rubu svađe. No to je samo privid. Njihov oblik komunikacije posve je prirodan za dalmatince, kao i njihov dinamičan temperament i neposrednost. Specifično u Darijevoj obitelji je kako i sami kažu: Sve je „uvik isto“. Život ovih ljudi prožet je neimaštinom, teškim radom, ponosom i poznatim dalmatinskim dišpetom. S kakvim su se žarom borili na parketu, tako se bore i na „životnom terenu“. Rezultat toga je stabilna financijska situacija i bezbroj sportskih priznanja. Ipak, kako Dario luči uspjehe na parketu „NBA“ lige, oni i dalje žive isto: skromno, pošteno, vrijedno, bučno, veselo i samozatajno

A Ferry Tale, 2018. Mehmet Tigli, 10 min. TR / Ovaj kratki film, temeljen na istinitoj priči, govori o ocu i njegovo dvoje autistične djece. Jednog zimskog dana otac i djeca sjednu na trajekt. Za vrijeme kratkog putovanja nađu se u poražavajućim situacijama i doživljavaju brojne predrasude i omalovažavanja. Otac se osjeća tužno i gubi nadu, no na kraju shvaća kako su ljubav i nježnost jedini odgovori na negativnosti koje ih okružuju
Waterbabies, 2017. Andrew Simpson, 11 min. UK / Tinejdžerska drama realizirana u maniri magičnog realizma. Neobična i usamljena 15-ogodišnja djevojka Molly počinje krstiti djecu u lokalnoj rijeci. Owenova tinejdžerska banda je ide maltretirati, ali on ne može priznati da mu se Molly jako sviđa. Owen mora odabrati želi li stati na stranu prijatelja ili zaštiti djevojku koju voli
Serving Joy, 2017. Martin Sharpe, 14 min. AUS / Stol je postavljen, pečenka je savršeno ispečena a nabujak je narastao do visine Joyina tlaka dok priprema najvažniju večeru u svom životu. Vino teče i maske padaju, zakopane tajne dolaze na površinu, a bolna glazura društvenih pravila srednje klase počinje pucati. Saberi se Joy, svi gledamo. “Serving Joy” je urnebesna crna komedija, sjajne glumačke ekipe i tehničke realizacije.
The Heartless Angler, 2017. Takayuki Ogawa, 12 min. JP / Čovjek svakog jutra oblači poslovno odijelo i pozdravi se sa suprugom ali ne ide na posao već dolazi do ormarića na kolodvoru u kojem krije ribičku opremu. Potajno je otišao u mirovinu i svo to vrijeme je uživao u strastvenoj ljubavi prema ribolovu. Na svom uobičajenom mjestu na rijeci ismijava čovjeka koji je loš ribić i samo uživa u ribolovu... Jedne noći, njegova laž će imati fatalne posljedice
Crabgirl, 2017. Sergiy Pudich, 19 min. UKR / Protagonist ove uvrnute crnohumorne priče je Jack, mladi djevac koji je planirao spavati s dugogodišnjom djevojkom Nestie na svoj 23. rođendan. Ona ga odbija na temelju kulturoloških razlika koje joj brane seks prije vjenčanja. Nakon dugotrajne rasprave Jack otkriva nevjerojatnu istinu iza njenog odbijanja...

Animals, 2017. Greg Zglinski, 94 min. A/PL/CH
Sudar s ovcom na pustom planinskom putu, inicirat će niz čudnih i nelagodnih događaja koji će spisateljicu Anu i njenog muža Nicka dovesti do ruba zdravog razuma, gdje više neće biti u stanju prepoznati je li sve što se oko njih događa stvarno, ili je samo plod njihove mašte... a možda i nečije tuđe mašte.
Ovaj izvrstan crnohumorni psihološki triler snažnog ugođaja i rafiniranog vizualnog stila, uspoređivan je s radovima Alfreda Hitchcocka, Romana Polanskog i Davida Lyncha
https://www.imdb.com/title/tt6510634/?ref_=nm_knf_t3

FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI: OKUPACIJA U 26 SLIKA
OKUPACIJA U 26 SLIKA, 1978., 116 min.
Scenarij: Lordan Zafranović, Mirko Kovač (suradnici: Filip David, Stipe Gurdulić, Mato Jakšić, Ranko Munitić)
Uloge: Frano Lasić, Boris Kralj, Milan Štrljić, Stevo Žigon, Zvonimir Lepetić, Gordana Pavlov, Bert Sotlar, Boris Dvornik, Dušica Žegarac, Izet Hajdarhodžić, Tanja Bošković, Antun Nalis
Dubrovnik, 1941. Idiličan život trojice mladih prijatelja, Hrvata Nike, Talijana Tonija i Židova Mihe, grubo prekida rat i uspostava ustaške i okupacijske vlasti...
Stilski rafiniranim iskazom, Lordan Zafranović uobličuje svoju stalnu temu individualnog i kolektivnog zla, usredotočivši se ovaj put na represiju hrvatskih i talijanskih fašista, uprizorenu u naturalističko-grotesknom ključu, s vrhuncem u glasovitoj sekvenci pokolja u autobusu. Groteskno-karnevaleskni pristup očituje se i u tretmanu seksualnosti, a supostavlja mu se gracilna tjelesnost protagonista. Intrigantno naviještena razrada likova i njihovih odnosa (napose erotskog trokuta s incestuoznim implikacijama Niko – Ane – Toni, te klasno-rodnog obrata u odnosu Niko – Mare) ostaje neostvarena, a ambiciozan pokušaj oslikavanja sveobuhvatne društvene freske s patriotskim građanskim slojem u prvom planu (tematska inovacija u tadašnjem jugoslavenskom filmu) tek je djelomično uspio. Narativno-dramaturški konfuzan, stilski i ugođajno dojmljiv, film je izazvao velike estetsko-političke kontroverze... (Damir Radić, HFL)
Film je neko vrijeme bio tabu tema u Hrvatskoj te se gotovo uopće nije prikazivao 1980-ih i 1990-ih, a izazvao je kontroverze zbog provokativne teme. Protivnici su smatrali da radnja sadrži “antihrvatski” naboj, dok su pobornici isticali da je zapravo Hrvat glavni junak priče, te svojim antifašizmom i priključenju pokretu otpora ukazuje simbolično na otpor Hrvata tijekom fašističke okupacije. (Dragan Leković)
Bez obzira na sve, „Okupacija u 26 slika“ još uvijek zaslužuje da mu se priđe jednostavno i bez predrasuda kao umjetničkom djelu te da se sa sigurne povijesne distance donese zaključak o jedinstvenom sudaru crnog i šarenog (crni val i praška škola) ili pak hedonizma i morala (filmovi mediteranske ljevic“)... (Đorđe Pavlović, FAK)
https://www.imdb.com/title/tt0079659/?ref_=fn_al_tt_1

FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI: PAD ITALIJE
PAD ITALIJE, 1981. 114 min.
Scenarij: Lordan Zafranović, Mirko Kovač
Uloge: Daniel Olbrychski, Ena Begović, Frano Lasić, Snežana Savić, Antun Nalis, Gorica Popović, Mirjana Karanović, Miodrag Krivokapić, Dušan Janićijević
Na dalmatinskom otoku partizanski komandant Davorin likvidira, po partijskom shvaćanju nemoralna, prijatelja i suborca Niku i njegovu ljubavnicu, talijansku suradnicu Krasnu. Potom se vjenča s lijepom Veronikom, kćeri lokalnog bogataša. Zahvaljujući Davorinovu nemaru, na otok se nakon talijanske kapitulacije iskrcaju nacisti, ustaše i četnici.
„Pad Italije“ središnji je dio neformalne trilogije Lordana Zafranovića o ratu i revoluciji (čine je još „Okupacija u 26 slika“ i „Večernja zvona“), ostvarene u scenarističkoj suradnji s M. Kovačem. Tema je filma odnos revolucije i erosa, a uz stalnu nazočnost smrti (thanatosa), te uz niz stereotipnih („revolucija koja jede vlastitu djecu“) i često ideologiziranih motiva, pa čak i evidentan govor mržnje spram Katoličke crkve. Karakteristično za Zafranovića, film se odlikuje spojem stilske rafiniranosti i groteske, erotike i nasilja, narativno-karakterizacijske inferiornosti (psiholološka plošnost i nerazrađenost likova i njihovih odnosa) i, izolirano uzevši, sugestivno uprizorenih scena i sekvenci, uglavnom etnografske provenijencije... ... (Damir Radić, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0082876/?ref_=nm_knf_t3

FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI: VEČERNJA ZVONA
VEČERNJA ZVONA, 1986. 120 min.
Scenarij: Lordan Zafranović, Mirko Kovač (suradnik: Filip David)
Uloge: Rade Šerbedžija, Neda Arnerić, Petar Božović, Ljiljana Blagojević, Mustafa Nadarević, Miodrag Krivokapić, Irfan Mensur, Kruno Šarić
Dvadeset godina u životu jedne građanske obitelji... Radnja priče događa se u Zagrebu i jednom malom hercegovačkom mjestu. U njezinom je središtu Tomislav K. kojemu su to ujedno najvažnije godine života. Između 1928. i 1948. događaju se goleme društvene promjene, pojavljuju nacizam i komunizam, izbija Drugi svjetski rat. Na kraju tog razdoblja država raskida s istočnim blokom. Svaki od tih događaja ostavlja posljedice na Tomislavov privatni život...
https://www.imdb.com/title/tt0092153/?ref_=nm_knf_t2

FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI: GOSTI I RADNICI
GOSTI I RADNICI, 1976. 55 min.
Scenarij: Lordan Zafranović, Mirko Kovač
Uloge: Fahro Konjhodžić, Zaim Muzaferija, Mira Nikolić
Komedija koja ismijava samoupravljanje u kojem radnici postaju vlasnici luksuznog hotela na obali Jadranskog mora.
https://www.imdb.com/title/tt0176784/?ref_=nm_flmg_dr_18

FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI: MUKE PO MATI
MUKE PO MATI, 1975. 91 min.
Scenarij: Lordan Zafranović, Mirko Kovač
Uloge: Boris Cavazza, Žarko Radić, Alicia Jakiewicz, Božidarka Frajt, Mirko Boman, Ivan Prebeg, Hermina Pipinić
Splitski brodogradilišni radnik Mate, porijeklom iz dalmatinskog zaleđa gdje mu još žive žena Mare i stara majka, pokušava se afirmirati kao boksač. Istovremeno, njegov mlađi brat Luka, čija je životna nit vodilja seksualna požuda i koji sanja o odlasku u Njemačku, upušta se u strasnu ljubavnu vezu s mladom Orom, koju je do tad seksualno uzbuđivao samo njezin poočim za kojeg je mislila da joj je otac.
https://www.imdb.com/title/tt0071874/?ref_=nm_flmg_dr_20

Nedjelja, 1968./69., 95 min.
Scenarij: Lordan Zafranović, Živko Jelčić (prema ideji Ranka Kursara)
Uloge: Goran Marković, Dragomir Čumić, Martin Crvelin, Gordan Pičuljan, Nada Abrus, Relja Bašić, Antun Nalis, Mia Oremović, Olga Pivac, Ante Dumančić
Split, nedjelja. Nakon jutarnjeg seksualnog odnosa s djevojkom, mladić se pridružuje trojici svojih prijatelja i oni čitavog dana lutaju od jedne do druge gradske točke, od jedne do druge (pomaknute) situacije, sve dok naposljetku ne otmu gradski autobus i sukobe se s milicajcem koji je pokušao intervenirati.
Kao ideja za prvi cjelovečernji film Zafranoviću je poslužio njegov kratki film „Nedjelja“ iz 1961. godine. „Nedjelja“ je ujedno i njegov diplomski rad u klasi prof. Elmera Klosa na FAMU (Prag)...
(asistent scenografije bio je Pave Dulčić)
„Nedjelju“ je Zafranović snimio po povratku iz Praga, a ono što najviše frapira činjenica je da se Zafranović nakon šest godina Praga vratio kao da tamo nikad nije ni bio. „Nedjelja“ je samo produžetak njegove klubaške estetike, temeljene na meditativnom mediteranizmu, interesu za sadizam i zlo, te seksualnost koja je prikazana skaredno i iskešeno, kao u nekoj paklenskoj viziji ukuhanoj katoličkim odgojem... (Jurica Pavičić, HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0177039/?ref_=nm_flmg_dr_31
Zbog tehničkih poteškoća nismo u mogućnosti prikazati najavljeni film "Muke po Mati": zamjena je Zafranovićev diplomski rad, njegov debitatski film koji je počeo snimati prije točno pedeset godina - u listopadu 1968. na splitskim lokacijama.

FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI: UBOJSTVO U NOĆNOM VLAKU
UBOJSTVO U NOĆNOM VLAKU, 1973. 51 min.
Scenarij: Mirko Kovač
Uloge: Slobodan Perović, Dragan Nikoli
Priča o starcu i mladiću koje je sudbina dovela do zajedničkog putovanja. Starac podsjeća mladića na oca, mladić starca na njegov izgubljeni i besmisleni život.
https://www.imdb.com/title/tt0177314/?ref_=nm_flmg_dr_25

NE ZANIMA ME AKO U POVIJESTI OSTANEMO ZAPISANI KAO BARBARI
POBJEDNIK VUKOVAR FILM FESTIVALA 2018.
Îmi este indiferent daca în istorie vom intra ca barbari, 2018. Radu Jude, 140 min. RO / GE / BU / CZ / FR
Scenarij: Radu Jude
Uloge: Ioana Iacob, Alex Bogdan, Alexandru Dabija
U svom najnovijem filmu Radu Jude, jedan od najcjenjenijih evropskih redatelja današnjice ponovno stavlja naglasak na grijehe prošlih generacija koje još uvijek opasno zagađuju društvo. Mladi umjetnik planira rekonstruirati povijesni događaj iz 1941. godine tijekom kojeg je rumunjska državna administracija putem vlastite vojske odlučila etnički očistiti istočnu frontu.
Radi se o iznimno osmišljenom filmu koji kroz sporo i detaljno odvijanje radnje pogađa gledatelja točno tamo gdje treba i izaziva u njemu snažne emocije. Koristeći beskompromisnu naraciju u maniri velikog Godarda, ovaj film demonstrira da počinjenje brutalnih zločina nije jedini put do barbarizma, već da se do njega može doći i zakržljalom savješću.
Obrazloženje žirija 12.VFF: „Film uglednog rumunjskog redatelja Radu Judea, bezkompromisno i provokativno secira fenomen „selektivne povijesti“ odnosno žmirenja na neugodne i sramotne epizode iz ne baš tako davne prošlosti. Na trenutke nalik docu-drami, film čija se radnja odvija sporo posvećujući pažnju naizgled marginalnom detalju, uspijeva istovremeno biti i zahtjevno intelektualan, sarkastičan, didaktički precizan i izrazito emocionalan u iskazu svoje ultimativne istine o dirigiranom zaboravu počinjenog zločina koji postaje jednako nedopustiv i poguban kao i sam zločin. Mada govori o konkretnoj epizodi iz 1941. kada je rumunjska državna antisemitska administracija vojskom odlučila etnički očistiti istočnu frontu odnosno o današnjem dirigiranom zaboravu tog neugodnog dijela rumunjske povijesti, film s lakoćom liježe u mnoge – pa i ove naše – tranzicijske prostore.“
Nije čudo da je Judeov film doživio uspjeh baš na istočnoeuropskim festivalima. Istok Europe inficiran je nacionalizmom i antisemitizmom, a argumenti s kojima taj ideološki val barata originalni su i posvuda isti otprilike koliko i Mc Donald’s. U Judeovoj se crnohumornoj travestiji - ukratko - lako prepoznati. Što reći doli - aferim! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt8506840/?ref_=fn_al_tt_1

Todos lo saben, 2018. Asghar Farhadi, 132 min. S/FR/IT
Scenarij: Asghar Farhadi
Uloge: Penélope Cruz, Javier Bardem, Bárbara Lennie, Ricardo Darín
Na krilima filma „Trgovački putnik“ s kojim je osvojio svoj drugi Oscar (prvi je osvojio 2011. godine za remek-djelo „Nader i Simin se rastaju“), iranski redatelj Asghar Farhadi napisao je i režirao španjolski psihološki triler „Svi znaju sve“ s Penélope Cruz, Javierom Bardemom i Ricardom Darínom u glavnim ulogama.
Priča filma prati Lauru koja sa svoje dvoje djece iz Argentine putuje u mali gradić u kojem je odrasla u Španjolskoj kako bi prisustvovala vjenčanju svoje sestre. Usred radosnog ponovnog obiteljskog okupljanja i proslave, starija kćerka biva oteta. U napetim danima koji slijede, razne obiteljske tenzije kao i duboko skrivene tajne same zajednice malog gradića izaći će na površinu
https://www.imdb.com/title/tt4964788/?ref_=fn_al_tt_1

IZGARANJE
Beoning, 2018. Chang-dong Lee, 148 min. KO
Scenarij: Jungmi Oh & Chang-dong Lee po kratkoj priči "Barn Burning“ Haruki Murakamija
Uloge: Ah-in Yoo, Jong-seo Jun, Steven Yeun
Dobitnik nagrade FIPRESCI na ovogodišnjem festivalu u Cannesu... Jongsu je dvadeset i nešto godišnji dostavljač koji na poslu susreće Haemi, djevojku koju je poznavao u djetinjstvu, ali o kojoj godinama nije razmišljao. Podsjetivši ga da se prema njezinom fizičkom izgledu odnosio okrutno (čega se Jongsu uopće ne sjeća) ova prekrasna djevojka zavede dostavljača čime započinje njihova nagla veza. Međutim, uskoro Haemi zamoli Jongsua za uslugu: dok se ona nalazi na putovanju u Africi, on bi joj trebao pripaziti na mačku. Jongsu, naravno, pristaje premda započinje sumnjati u njezine osjećaje prema njemu, pogotovo nakon što se Haemi s putovanja vrati s Benom – zagonetnim mladićem i svojim novim (bogatim) prijateljem.
Riječ je o izvanrednom filmu koji po atmosferi ima nešto od murakamijevske nedohvatljive čeznutljivosti, a istodobno vješto klizi iz žanra u žanr tako da ni jednog trenutka niste načistu što slijedi iduće. Osobno, Lee Chang-dongu bih dao Zlatnu palmu... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Neuhvatljiv, meandrirajući zaplet je kičma filma na koju se kači i tehnička vještina cijele ekipe i zaista vrhunska gluma vrlo dobrih, sjajno odabranih i sjajno vođenih glumaca i brojni detalji u drugom, trećem ili četvrtom planu koji o likovima i događajima otkrivaju taman koliko je potrebno, ostavljajući ostatak u nekom zamućenom stanju. Sve je to dio jedinstvene Leejeve autorske vizije realizirane s pedantnom pozornošću za svaki detalj poput, recimo, intrigantnih, a opet realističnih dijaloga. Zločin je uvijek figurirao u autorovom stvaralačkom opusu, bilo kao brižljivo skrivana tajna koja isplivava na površinu, u pozadini, u centru zbivanja ili kao nepokretni pokretač radnje, ali je tek u „Izgaranju“, iako striktno hipotetičan, hipnotički preuzeo čitav film. Rezultat je nešto izvanserijsko, teško opisivo i vrijedno višekratnog gledanja. (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt7282468/?ref_=fn_al_tt_1


Climax, 2018. Gaspar Noé, 95 min. FR
Scenarij: Gaspar Noé
Uloge: Sofia Boutella, Romain Guillermic, Smile Kiddy, Claude Gajan Maull
Sredina je 90-ih, a dvadeset urbanih plesača okupilo se na trodnevnoj probi u zatvorenoj školi koja se nalazi u srcu šume kako bi podijelili posljednji ples. Uskoro organiziraju zabavu u kojoj glavnu ulogu igra zdjela alkohola. Nedugo potom atmosfera se zahuktava, a tijekom cijele noći obuzme ih čudnjikavo ludilo. Očito je da su drogirani, ali ne mogu dokučiti tko ih je drogirao i zašto. Ubrzo za sve plesače postaje nemoguće oduprijeti se vlastitim neurozama i psihozama, a zamamni i nabijeni ritam glazbe potpuno ih je hipnotizirao. I premda se neki zbog toga osjećaju kao u raju, mnogi od njih uronit će direktno u osobni pakao. (navodno je riječ o istinitom događaju masovnog trovanja LSD-om na zatvorenoj zabavi jedne plesne trupe u Francuskoj sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća).
„Climax“ je svejedno djelo genija, što se vidi u pojedinim kadrovima i scenama, kao i po tehničkoj dotjeranosti filma, što je autoru i inače sve jača strana... (film na dan blogspot)
https://www.imdb.com/title/tt8359848/?ref_=fn_al_tt_1

Dogman, 2018.. Matteo Garrone, 102 min. IT / FR
Scenarij: Ugo Chiti, Massimo Gaudioso, Damiano D'Innocenzo, Fabio D'Innocenzo, Giulio Troli & Matteo Garrone
Uloge: Marcello Fonte, Alida Baldari Calabria, Edoardo Pesce, Nunzia Schiano
Okarakteriziran kao „urbani vestern“, radnja trilera Dogman odvija se u talijanskom predgrađu negdje između velikog grada i divlje prirode. „Dogman“ je ime salona za uljepšavanje pasa, a ujedno i sinonim za glavnog lika koji doživljava preobražaj iz čovjeka u životinju. Snimljen prema istinitoj priči koja se odvila prije 30 godina, film Dogman istražuje ljudsku prirodu nasilja skrivenu u svakome od nas. Glavni lik filma je Marcello, vlasnik salona, koji se odjednom nađe uvučen u opasan odnos sa Simoneom, bivšim nasilnim boksačem koji terorizira njihov cijeli kvart. U pokušaju da povrati svoje dostojanstvo nakon što je u zatvoru odležao godinu dana upravo zbog Simonea, Marcello kreće u neočekivani osvetnički pohod.
Osnovno pitanje filma ‘Dogman’ je kako nasilje ulazi u život potpuno miroljubive osobe’ (redatelj Matteo Garrone)
Film se pretvara u izvrsni, ali i mučni triler koji u sebi nosi neveseo pogled na ljudsku prirodu i društvo: dobrota se u tom društvu kažnjava, a izbaviti se možeš samo ako si zao kao i ostali... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
U svijetu Garroneovih filmova, koji istražuju ljudsku prirodu i društvo, ne isplati se biti dobar. Jer dobri izvlače deblji kraj i jedina šansa da se uklope u okolinu jest da postanu zli, probude ključajuće mračne porive ili sjeme nasilja posijano u sebi te pokažu (životinjske) zube. Pogled na ljudsku prirodu i društvo u "Dogmanu" možda je pesimističniji i strašniji od "Gomorre", nadahnut istinitom pričom iz crne kronike. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6768578/?ref_=fn_al_tt_1


Manbiki kazoku / Shoplifters, 2018. Hirokazu Koreeda, 121 min. JP
CANNES 2018. ZLATNA PALMA !
Scenarij: Hirokazu Koreeda
Uloge: Franky Lily, Matsuoka Mayu, Jyo Kairi, Ando Sakura
Radnja filma „Obiteljske veze“, dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, odvija se negdje u Tokiju gdje Osamu Shibata i njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni sve dok neočekivani incident otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju veze koje ih ujedinjuju…
'Shoplifters' je kruna opusa Hirokazua Koreedea prožeta humanim obiteljskim dramama. Nema režisera danas toliko brižno zainteresiranog za (japansku) obitelj kao što je to Koreede koji u ovom filmu pelješi osjećaje gledatelja, a da ovaj nije svjestan toga da će mu njegov film do kraja ukrasti srce... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt8075192/?ref_=nv_sr_1

Chce sie zyc, 2013. Maciej Pieprzyca, 112 min. PL
Scenarij: Maciej Pieprzyca
Uloge: Dawid Ogrodnik, Dorota Kolak, Arkadiusz Jakubik
Jedno od najuspješnijih poljskih suvremenih filmskih ostvarenja.
Mateuš ima cerebralnu paralizu i otkad se sjeća, smatraju ga biljkom. Zbog bolesti ne može govoriti, a većina misli i da je mentalno retardiran. Njegovi roditelji vjeruju da sve razumije, dok liječnici tvrde da to nije moguće i da je Mateuš neinteligentan. Smatraju da mu je mjesto u instituciji gdje se brinu o takvim bolesnicima...Ali, grdno griješe: Mateuš uspijeva dokazati da i on ima razum i emocije kao i svi ostali. I ne samo to: za njega je svaki dan nova misija - kako ubijediti ostale da nisu u pravu i da ga priznaju kao inteligentnog čovjeka.
Film je zasnovan na istinitoj priči i smatra se jednim od najljepših i najnevjerojatnijih svjedočenja o ustrajnosti. Uz optimizam i humor dokazuje koliko je važna snaga ljudskog duha te govori o važnim stvarima kroz prizmu svakodnevnih događaja i izazova, ne bježeći od neugodnih pitanja i problema.
Na poljskim filmskim nagradama 2014. godine, „Želim živjeti“ je osvojio nagradu publike te nagrade Orao za najboljeg glavnog glumca, najboljeg sporednog glumca, najbolju sporednu glumicu i najbolji scenarij.
https://www.imdb.com/title/tt3092552/?ref_=nv_sr_1

Es war einmal in Deutschland..., 2017. Sam Garbarski, 102 min. DE/LU/BE
Scenarij: Michel Bergmann, Sam Garbarski
Uloge: Moritz Bleibtreu, Antje Traue, Tim Seyfi, Mark Ivanir, Anatole Taubman, Jeanne Werner, Hans Low, Pal Macsai, Vaclav Jakoubek
Frankfurt 1946. godine. Židovski trgovac David pokušava pokrenuti posao s prijateljima koji su tijekom rata, kao i on, za dlaku izbjegli smrt. David želi nastaviti s obiteljskom trgovinom koja se prenosi generacijama, jer su svi ostali članovi obitelji ubijeni tijekom Holokausta. Zajedno s drugim „samoprozvanim“ prodavačima ide od vrata do vrata i koristi najjeftinije trikove kako bi ušao u domove njemačkih kućanica i prodao im najfiniju posteljinu (njihova iskustva odraz su neposrednog poslijeratnog razdoblja u Njemačkoj iz perspektive židovskog naroda). David koji je preživio rat zahvaljujući svom humoru kojim je zabavljao naciste, suočen je s gomilom pitanja kada specijalna agentica Sarah Simon počne kopati po njegovoj prošlosti. Naime, ona želi znati zašto David ima dvije putovnice i zašto je posjetio Adolfa Hitlera u Obersalzbergu…
https://www.imdb.com/title/tt5609734/?ref_=fn_al_tt_1

Bogowie, 2014. Łukasz Palkowski, 120 min. PL
Scenarij: Krzysztof Rak
Uloge: Tomasz Kot, Piotr Glowacki, Szymon Piotr Warszawski
Glavni lik je stvarna povijesna osoba, poljski kardiokirurg Zbigniew Religa koji je 1985. godine napravio prvu uspješnu transplantaciju srca u Poljskoj. Film prati njegov život i karijeru te borbu s komunističkom birokracijom i rivalstvom kolega na putu do uspjeha.
Na poljskim filmskim nagradama 2015. godine, Tomasz Kot je osvojio nagradu Orao za najbolju glavnu mušku ulogu.
https://www.imdb.com/title/tt3745620/?ref_=fn_al_tt_1

Es war einmal in Deutschland..., 2017. Sam Garbarski, 102 min. DE/LU/BE
Scenarij: Michel Bergmann, Sam Garbarski
Uloge: Moritz Bleibtreu, Antje Traue, Tim Seyfi, Mark Ivanir, Anatole Taubman, Jeanne Werner, Hans Low, Pal Macsai, Vaclav Jakoubek
Frankfurt 1946. godine. Židovski trgovac David pokušava pokrenuti posao s prijateljima koji su tijekom rata, kao i on, za dlaku izbjegli smrt. David želi nastaviti s obiteljskom trgovinom koja se prenosi generacijama, jer su svi ostali članovi obitelji ubijeni tijekom Holokausta. Zajedno s drugim „samoprozvanim“ prodavačima ide od vrata do vrata i koristi najjeftinije trikove kako bi ušao u domove njemačkih kućanica i prodao im najfiniju posteljinu (njihova iskustva odraz su neposrednog poslijeratnog razdoblja u Njemačkoj iz perspektive židovskog naroda). David koji je preživio rat zahvaljujući svom humoru kojim je zabavljao naciste, suočen je s gomilom pitanja kada specijalna agentica Sarah Simon počne kopati po njegovoj prošlosti. Naime, ona želi znati zašto David ima dvije putovnice i zašto je posjetio Adolfa Hitlera u Obersalzbergu…
https://www.imdb.com/title/tt5609734/?ref_=fn_al_tt_1

Najlepszy, 2017. Łukasz Palkowski, 108 min. PL
Scenarij: Agatha Dominik, Maciej Karpinski
Uloge: Jakub Gierszal, Arkadiusz Jakubik, Janusz Gajos
Glavni lik ovog biografskog filma je sportaš koji, iako je zadivio cijeli svijet, u Poljskog i dan danas praktički nije poznata osoba. Fascinantna priča puna ogromnog truda i borbe, spektakularnih padova i neobične snage, inspirirana životom Jerzyja Górskog koji je došao do cilja utrke smrti i postavio rekord u triatlonu na svjetskom prvenstvu. Međutim, ovog rekorda ne bi bilo bez prethodnog životnog iskustva koje je promijenilo njegov život. Između 1969. i 1982. ovisnik je o drogi, nekoliko je puta boravio u zatvoru, te bio u vrlo lošem fizičkom stanju. Njegova transformacija počela je 1984. godine u Monareu pod nadzorom Mareka Kotańskog: jedna od terapeutskih mjera je bila fizička aktivnost. A ono što ga je zauvijek promijenilo i podstaklo njegovu aktivnost je tekst o trijumfu Antonia Niemczaka u bečkom maratonu, objavljenom u tjedniku "Sportowiec": "Počeo sam sanjati o sličnom postignuću."
"Sport je najbolje rješenje za izgubljene, frustrirane, umorne ljude... Za sve one koji bi željeli promijeniti nešto u svojim životima. Bilo kad!" (Jerzy Górski)
https://www.imdb.com/title/tt6737766/?ref_=nm_flmg_dr_3

Es war einmal in Deutschland..., 2017. Sam Garbarski, 102 min. DE/LU/BE
Scenarij: Michel Bergmann, Sam Garbarski
Uloge: Moritz Bleibtreu, Antje Traue, Tim Seyfi, Mark Ivanir, Anatole Taubman, Jeanne Werner, Hans Low, Pal Macsai, Vaclav Jakoubek
Frankfurt 1946. godine. Židovski trgovac David pokušava pokrenuti posao s prijateljima koji su tijekom rata, kao i on, za dlaku izbjegli smrt. David želi nastaviti s obiteljskom trgovinom koja se prenosi generacijama, jer su svi ostali članovi obitelji ubijeni tijekom Holokausta. Zajedno s drugim „samoprozvanim“ prodavačima ide od vrata do vrata i koristi najjeftinije trikove kako bi ušao u domove njemačkih kućanica i prodao im najfiniju posteljinu (njihova iskustva odraz su neposrednog poslijeratnog razdoblja u Njemačkoj iz perspektive židovskog naroda). David koji je preživio rat zahvaljujući svom humoru kojim je zabavljao naciste, suočen je s gomilom pitanja kada specijalna agentica Sarah Simon počne kopati po njegovoj prošlosti. Naime, ona želi znati zašto David ima dvije putovnice i zašto je posjetio Adolfa Hitlera u Obersalzbergu…
https://www.imdb.com/title/tt5609734/?ref_=fn_al_tt_1

Den Skyldige, 2018. Gustav Mölle, 85 min. DK
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge: Jakob Cedergren, Jessica Dinnage, Omar Shargawi
Policajac Asger Holm tijekom dežurstva kao dispečer u odjelu hitne službe zaprima poziv otete žene. Nakon što se poziv iznenada prekine, njegova potraga za misterioznom ženom i njezinim otmičarem započinje. S telefonom kao jedinom alatom, Asger vodi utrku s vremenom i čini sve kako bi uspio spasiti ugroženu ženu. Međutim, kako vrijeme prolazi, Asger shvaća da se bavi zločinom mnogo većim nego što je mislio.
Ovaj napeti triler je premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film, a istu nagradu dobio je i na Rotterdam Film Festivalu...
Triler koji se gleda i ušima... Kamera ne otkriva što se odvija s druge strane telefona, već ostaje čitavo vrijeme u klaustrofobičnu uredu s dispečerom Asgerom dok pokušava riješiti otmicu jedne žene. Gledatelj čuje sve što on čuje i ne vidi nikog drugog. Nitko nema lice s druge strane žice osim Asgera, samo glas. Redatelj nas prisiljava da vizualiziramo likove, riječi i zvukove kako bi smo dobili potpunu sliku... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6742252/?ref_=fn_al_tt_1

Den Skyldige, 2018. Gustav Mölle, 85 min. DK
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge: Jakob Cedergren, Jessica Dinnage, Omar Shargawi
Policajac Asger Holm tijekom dežurstva kao dispečer u odjelu hitne službe zaprima poziv otete žene. Nakon što se poziv iznenada prekine, njegova potraga za misterioznom ženom i njezinim otmičarem započinje. S telefonom kao jedinom alatom, Asger vodi utrku s vremenom i čini sve kako bi uspio spasiti ugroženu ženu. Međutim, kako vrijeme prolazi, Asger shvaća da se bavi zločinom mnogo većim nego što je mislio.
Ovaj napeti triler je premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film, a istu nagradu dobio je i na Rotterdam Film Festivalu...
Triler koji se gleda i ušima... Kamera ne otkriva što se odvija s druge strane telefona, već ostaje čitavo vrijeme u klaustrofobičnu uredu s dispečerom Asgerom dok pokušava riješiti otmicu jedne žene. Gledatelj čuje sve što on čuje i ne vidi nikog drugog. Nitko nema lice s druge strane žice osim Asgera, samo glas. Redatelj nas prisiljava da vizualiziramo likove, riječi i zvukove kako bi smo dobili potpunu sliku... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6742252/?ref_=fn_al_tt_1

Srbenka, 2018. Nebojsa Slijepčević, 70 min. HR
Scenarij: Nebojša Slijepčević
U zimu 1991. godine u Zagrebu je ubijena djevojčica srpske nacionalnosti Aleksandra Zec. Četvrt stoljeća kasnije redatelj Oliver Frljić u Rijeci postavlja kazališnu predstavu o tom slučaju. Kazališne probe postaju kolektivna psihoterapija, a dvanaestogodišnjoj glumici Nini se čini kao da rat nikada nije završio...
Film se bavi temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno promatra utjecaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka Domovinskog rata.
„Srbenka“ je u Cannesu 2018. proglašena dokumentarcem godine prema žiriju filmskih ktiričara sastavljenih od članova 7 prestižnih filmskih festivala Evrope: članovi žirija su se složili da je 'Srbenka' vrlo važna te istovremeno univerzalna priča o osobnoj i kolektivnoj nepravdi koju sa sobom nosimo kao teško breme te pokušaj izražavanja tog osjećaja kroz ograničen, a opet moćan umjetnički izražaj.
Međunarodni festival dokumentarnog filma Visions du Réel 2018. Posebno priznanje žirija
Doc Alliance 2018. Najbolji dokumentarni film godine
Motovun Film Festival 2018. Posebno priznanje žirija
Sarajevo Film Festival 2018. Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film; nagrada publike za najbolji dokumentarni film
Vjerovao sam da smo napravili dobar film, no mnogo se dobrih filmova snimi u Evropi, nisam očekivao ovo priznanje. (Nebojša Slijepčević nakon nagrađivanja u Sarajevu)
Tema ovog filma, u širem smislu, je utjecaj rata na generacije koje dolaze, koje su danas djeca. S obzirom na to da na ovim prostorima često imamo osjećaj da živimo u zatvorenim krugovima, i da se povijest ponavlja iznova i iznova, ne mogu zamisliti važniju temu od ove. Moj otac je doživio dva rata, ja jedan, volio bih da moj sin ne doživi nijedan... (Nebojša Slijepčević)
Slijepčević je napravio iskren, potresan i bolno dirljiv film. (Snježana Pavić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt7385124/?ref_=fn_al_tt_1

Srbenka, 2018. Nebojsa Slijepčević, 70 min. HR
Scenarij: Nebojša Slijepčević
U zimu 1991. godine u Zagrebu je ubijena djevojčica srpske nacionalnosti Aleksandra Zec. Četvrt stoljeća kasnije redatelj Oliver Frljić u Rijeci postavlja kazališnu predstavu o tom slučaju. Kazališne probe postaju kolektivna psihoterapija, a dvanaestogodišnjoj glumici Nini se čini kao da rat nikada nije završio...
Film se bavi temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno promatra utjecaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka Domovinskog rata.
„Srbenka“ je u Cannesu 2018. proglašena dokumentarcem godine prema žiriju filmskih ktiričara sastavljenih od članova 7 prestižnih filmskih festivala Evrope: članovi žirija su se složili da je 'Srbenka' vrlo važna te istovremeno univerzalna priča o osobnoj i kolektivnoj nepravdi koju sa sobom nosimo kao teško breme te pokušaj izražavanja tog osjećaja kroz ograničen, a opet moćan umjetnički izražaj.
Međunarodni festival dokumentarnog filma Visions du Réel 2018. Posebno priznanje žirija
Doc Alliance 2018. Najbolji dokumentarni film godine
Motovun Film Festival 2018. Posebno priznanje žirija
Sarajevo Film Festival 2018. Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film; nagrada publike za najbolji dokumentarni film
Vjerovao sam da smo napravili dobar film, no mnogo se dobrih filmova snimi u Evropi, nisam očekivao ovo priznanje. (Nebojša Slijepčević nakon nagrađivanja u Sarajevu)
Tema ovog filma, u širem smislu, je utjecaj rata na generacije koje dolaze, koje su danas djeca. S obzirom na to da na ovim prostorima često imamo osjećaj da živimo u zatvorenim krugovima, i da se povijest ponavlja iznova i iznova, ne mogu zamisliti važniju temu od ove. Moj otac je doživio dva rata, ja jedan, volio bih da moj sin ne doživi nijedan... (Nebojša Slijepčević)
Slijepčević je napravio iskren, potresan i bolno dirljiv film. (Snježana Pavić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt7385124/?ref_=fn_al_tt_1

Es war einmal in Deutschland..., 2017. Sam Garbarski, 102 min. DE/LU/BE
Scenarij: Michel Bergmann, Sam Garbarski
Uloge: Moritz Bleibtreu, Antje Traue, Tim Seyfi, Mark Ivanir, Anatole Taubman, Jeanne Werner, Hans Low, Pal Macsai, Vaclav Jakoubek
Frankfurt 1946. godine. Židovski trgovac David pokušava pokrenuti posao s prijateljima koji su tijekom rata, kao i on, za dlaku izbjegli smrt. David želi nastaviti s obiteljskom trgovinom koja se prenosi generacijama, jer su svi ostali članovi obitelji ubijeni tijekom Holokausta. Zajedno s drugim „samoprozvanim“ prodavačima ide od vrata do vrata i koristi najjeftinije trikove kako bi ušao u domove njemačkih kućanica i prodao im najfiniju posteljinu (njihova iskustva odraz su neposrednog poslijeratnog razdoblja u Njemačkoj iz perspektive židovskog naroda). David koji je preživio rat zahvaljujući svom humoru kojim je zabavljao naciste, suočen je s gomilom pitanja kada specijalna agentica Sarah Simon počne kopati po njegovoj prošlosti. Naime, ona želi znati zašto David ima dvije putovnice i zašto je posjetio Adolfa Hitlera u Obersalzbergu…
https://www.imdb.com/title/tt5609734/?ref_=fn_al_tt_1

In Search of Me... Who am I?, 2017. Margaret Karlsson-Kociuba & Waldemar Kociuba, 31 min. PL/GB
Scenarij: Zbyszek Lupikasza i Daryl Robertson prema knjizi Jagada Gurua Siddhaswarupananda
Ovaj film je o vama - vašoj biti.
A ako ne znate svoj pravi identitet, u nevolji ste.
Provesti ćete svoj život u svojevrsnom stanju snova - pogrešno ćete identificirati sebe kao nešto ili netko tko niste. I na osnovi te pogrešne identifikacije sebe, odredit ćete vaše životne ciljeve i smisao vašeg postojanja.
Stoga znati tko ste je vrlo praktična potreba. Ništa nije važnije i relevantnije od toga da znate tko ste.
Ovaj film je napravljen da vam pomogne spoznati odgovor na ovo pitanje. (Margaret Karlsson-Kociuba & Waldemar Kociuba)
ULAZ SLOBODAN / Projekciju će uveličati i autori filma, Margaret Karlsson-Kociuba & Waldemar Kociuba.

Den Skyldige, 2018. Gustav Mölle, 85 min. DK
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge: Jakob Cedergren, Jessica Dinnage, Omar Shargawi
Policajac Asger Holm tijekom dežurstva kao dispečer u odjelu hitne službe zaprima poziv otete žene. Nakon što se poziv iznenada prekine, njegova potraga za misterioznom ženom i njezinim otmičarem započinje. S telefonom kao jedinom alatom, Asger vodi utrku s vremenom i čini sve kako bi uspio spasiti ugroženu ženu. Međutim, kako vrijeme prolazi, Asger shvaća da se bavi zločinom mnogo većim nego što je mislio.
Ovaj napeti triler je premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film, a istu nagradu dobio je i na Rotterdam Film Festivalu...
Triler koji se gleda i ušima... Kamera ne otkriva što se odvija s druge strane telefona, već ostaje čitavo vrijeme u klaustrofobičnu uredu s dispečerom Asgerom dok pokušava riješiti otmicu jedne žene. Gledatelj čuje sve što on čuje i ne vidi nikog drugog. Nitko nema lice s druge strane žice osim Asgera, samo glas. Redatelj nas prisiljava da vizualiziramo likove, riječi i zvukove kako bi smo dobili potpunu sliku... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6742252/?ref_=fn_al_tt_1

MARINKO BIŠKIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
Prvi dio sezone 2018. „zatvorio“ je 26.6. Zoran Predin, slovenski rock glazbenik i tekstopisac. Drugi dio sezone otvara Marinko Biškić, prvi punker Splita, koji za sebe tvrdi da je čokoladar.
„Iza svega što u životu radim stoji velika strast. U mladosti sam kao nabrijani panker prizivao revoluciju, a ponešto od tog žara ostalo je do danas. Passion to the People će me odvesti i do zlatne medalje za čokoladu jednog dana...“ (Marinko Biškić)

Srbenka, 2018. Nebojsa Slijepčević, 70 min. HR
Scenarij: Nebojša Slijepčević
U zimu 1991. godine u Zagrebu je ubijena djevojčica srpske nacionalnosti Aleksandra Zec. Četvrt stoljeća kasnije redatelj Oliver Frljić u Rijeci postavlja kazališnu predstavu o tom slučaju. Kazališne probe postaju kolektivna psihoterapija, a dvanaestogodišnjoj glumici Nini se čini kao da rat nikada nije završio...
Film se bavi temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno promatra utjecaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka Domovinskog rata.
„Srbenka“ je u Cannesu 2018. proglašena dokumentarcem godine prema žiriju filmskih ktiričara sastavljenih od članova 7 prestižnih filmskih festivala Evrope: članovi žirija su se složili da je 'Srbenka' vrlo važna te istovremeno univerzalna priča o osobnoj i kolektivnoj nepravdi koju sa sobom nosimo kao teško breme te pokušaj izražavanja tog osjećaja kroz ograničen, a opet moćan umjetnički izražaj.
Međunarodni festival dokumentarnog filma Visions du Réel 2018. Posebno priznanje žirija
Doc Alliance 2018. Najbolji dokumentarni film godine
Motovun Film Festival 2018. Posebno priznanje žirija
Sarajevo Film Festival 2018. Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film; nagrada publike za najbolji dokumentarni film
Vjerovao sam da smo napravili dobar film, no mnogo se dobrih filmova snimi u Evropi, nisam očekivao ovo priznanje. (Nebojša Slijepčević nakon nagrađivanja u Sarajevu)
Tema ovog filma, u širem smislu, je utjecaj rata na generacije koje dolaze, koje su danas djeca. S obzirom na to da na ovim prostorima često imamo osjećaj da živimo u zatvorenim krugovima, i da se povijest ponavlja iznova i iznova, ne mogu zamisliti važniju temu od ove. Moj otac je doživio dva rata, ja jedan, volio bih da moj sin ne doživi nijedan... (Nebojša Slijepčević)
Slijepčević je napravio iskren, potresan i bolno dirljiv film. (Snježana Pavić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt7385124/?ref_=fn_al_tt_1

Planeta Singli, 2016. Mitja Okorn, 136 min. PL
Scenarij: Sam Akina, Urszula Antoniak, Michal Chacinski, Radoslaw Drabik, Jules Jones, Mitja Okorn, Peter Pasyk, Lukasz Swiatowiec
Uloge: Maciej Stuhr, Agnieszka Więdłocha, Piotr Głowacki, Weronika KsiÄ…żkiewicz, Tomasz Karolak, Joanna Jarmołowicz
Anja je profinjena, romantična, na prvi pogled stidljiva učiteljica glazbe, koja pomoću internetskih stranica za upoznavanje neumorno traži svoju srodnu dušu. Tomek je voditelj najgledanije i najkontroverznije TV emisije u zemlji. Žene žele biti centar njegovog života, muškarci žele, da bude kao on. A Tomek – ciničnim humorom ismijava sve. U momentu traženja novog materijala za svoju emisiji, na Dan Sv. Valentina, slučajno sretne Anju i u njezinom nepopravljivom romantičnom karakteru pronađe inspiraciju za buduću emisiju. Po Anjinoj slici stvori novu marionetu i izazivajući burnu reakciju gledatelja te gledateljica, predlaže Anji da bi njezine neobične spojeve i ljubavna iskustva upotrijebio kao materiju svojih lutkarskih parodija. Emisija preko noći postane prava senzacija, a Tomek i Anja kompatibilni kolege. Kada Ana jednoga dana neočekivano upozna idealnog muškarca – naočitog i obzirnog Antonija, mora Tomek pod pritiskom vođe medijske kuće Oktawie spasiti emisiju od neizbježnog kraja.
Film „Planet samaca“ slovenskog redatelja Mitje Okorna, s visokobudžetnom produkcijom i gomilom scenarista, iz vizualne perspektive vidljivo podsjeća na američke blockbustere. Riječ je o romantičnoj komediji namijenjenoj širokoj populaciji koja kroz humor progovara o muško-ženskim odnosima. Predvidljivu priču i likove spašavaju vizualni segment filma, brz ritam i humor u pojedinim scenama, kao i umetnuta izvandijegetska glazba sastavljena od poznatih američkih pop hitova, čime je zorno pokazano da je produkcija napravila dobar dio posla približivši se mainstream standardima... (PFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt5127398/fullcredits?ref_=tt_ov_wr#writers/

Es war einmal in Deutschland..., 2017. Sam Garbarski, 102 min. DE/LU/BE
Scenarij: Michel Bergmann, Sam Garbarski
Uloge: Moritz Bleibtreu, Antje Traue, Tim Seyfi, Mark Ivanir, Anatole Taubman, Jeanne Werner, Hans Low, Pal Macsai, Vaclav Jakoubek
Frankfurt 1946. godine. Židovski trgovac David pokušava pokrenuti posao s prijateljima koji su tijekom rata, kao i on, za dlaku izbjegli smrt. David želi nastaviti s obiteljskom trgovinom koja se prenosi generacijama, jer su svi ostali članovi obitelji ubijeni tijekom Holokausta. Zajedno s drugim „samoprozvanim“ prodavačima ide od vrata do vrata i koristi najjeftinije trikove kako bi ušao u domove njemačkih kućanica i prodao im najfiniju posteljinu (njihova iskustva odraz su neposrednog poslijeratnog razdoblja u Njemačkoj iz perspektive židovskog naroda). David koji je preživio rat zahvaljujući svom humoru kojim je zabavljao naciste, suočen je s gomilom pitanja kada specijalna agentica Sarah Simon počne kopati po njegovoj prošlosti. Naime, ona želi znati zašto David ima dvije putovnice i zašto je posjetio Adolfa Hitlera u Obersalzbergu…
https://www.imdb.com/title/tt5609734/?ref_=fn_al_tt_1

Srbenka, 2018. Nebojsa Slijepčević, 70 min. HR
Scenarij: Nebojša Slijepčević
U zimu 1991. godine u Zagrebu je ubijena djevojčica srpske nacionalnosti Aleksandra Zec. Četvrt stoljeća kasnije redatelj Oliver Frljić u Rijeci postavlja kazališnu predstavu o tom slučaju. Kazališne probe postaju kolektivna psihoterapija, a dvanaestogodišnjoj glumici Nini se čini kao da rat nikada nije završio...
Film se bavi temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno promatra utjecaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka Domovinskog rata.
„Srbenka“ je u Cannesu 2018. proglašena dokumentarcem godine prema žiriju filmskih ktiričara sastavljenih od članova 7 prestižnih filmskih festivala Evrope: članovi žirija su se složili da je 'Srbenka' vrlo važna te istovremeno univerzalna priča o osobnoj i kolektivnoj nepravdi koju sa sobom nosimo kao teško breme te pokušaj izražavanja tog osjećaja kroz ograničen, a opet moćan umjetnički izražaj.
Međunarodni festival dokumentarnog filma Visions du Réel 2018. Posebno priznanje žirija
Doc Alliance 2018. Najbolji dokumentarni film godine
Motovun Film Festival 2018. Posebno priznanje žirija
Sarajevo Film Festival 2018. Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film; nagrada publike za najbolji dokumentarni film
Vjerovao sam da smo napravili dobar film, no mnogo se dobrih filmova snimi u Evropi, nisam očekivao ovo priznanje. (Nebojša Slijepčević nakon nagrađivanja u Sarajevu)
Tema ovog filma, u širem smislu, je utjecaj rata na generacije koje dolaze, koje su danas djeca. S obzirom na to da na ovim prostorima često imamo osjećaj da živimo u zatvorenim krugovima, i da se povijest ponavlja iznova i iznova, ne mogu zamisliti važniju temu od ove. Moj otac je doživio dva rata, ja jedan, volio bih da moj sin ne doživi nijedan... (Nebojša Slijepčević)
Slijepčević je napravio iskren, potresan i bolno dirljiv film. (Snježana Pavić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt7385124/?ref_=fn_al_tt_1

Den Skyldige, 2018. Gustav Mölle, 85 min. DK
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge: Jakob Cedergren, Jessica Dinnage, Omar Shargawi
Policajac Asger Holm tijekom dežurstva kao dispečer u odjelu hitne službe zaprima poziv otete žene. Nakon što se poziv iznenada prekine, njegova potraga za misterioznom ženom i njezinim otmičarem započinje. S telefonom kao jedinom alatom, Asger vodi utrku s vremenom i čini sve kako bi uspio spasiti ugroženu ženu. Međutim, kako vrijeme prolazi, Asger shvaća da se bavi zločinom mnogo većim nego što je mislio.
Ovaj napeti triler je premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film, a istu nagradu dobio je i na Rotterdam Film Festivalu...
Triler koji se gleda i ušima... Kamera ne otkriva što se odvija s druge strane telefona, već ostaje čitavo vrijeme u klaustrofobičnu uredu s dispečerom Asgerom dok pokušava riješiti otmicu jedne žene. Gledatelj čuje sve što on čuje i ne vidi nikog drugog. Nitko nema lice s druge strane žice osim Asgera, samo glas. Redatelj nas prisiljava da vizualiziramo likove, riječi i zvukove kako bi smo dobili potpunu sliku... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6742252/?ref_=fn_al_tt_1

Xi yan / The Wedding Banquet, 1993. Ang Lee, 106 min. TH/US
Scenarij: Ang Lee, Neil Peng
Uloge: Winston Chao, Dion Birney, May Chin
Simon i Wei Tung su dvojica homoseksualaca koji žive na Manhattanu. Ne bi li razbili sumnje Wei Tungovih tradicionalnih roditelja Simon mu predloži da odglumi brak sa Wei Wei, imigranticom kojoj je potrebna boravišna dozovola. No kad Wei Tungovi roditelji iz daleke Azije stignu u Ameriku na vjenčanje stvari će se dodatno zakomplicirati...
“Svadbeni banket” nije film koji se može mjeriti s remek-djelima poput “Ledene oluje” ili “Tigra i zmaja”. Ali - riječ je o finom malom filmu koji pravi filmofil mora upoznati... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BERLIN FILM FESTIVAL 1993. Zlatni medvjed
OSCAR 1993. Nominacija za najbolji strani film
https://www.imdb.com/title/tt0107156/?ref_=fn_al_tt_1

Srbenka, 2018. Nebojsa Slijepčević, 70 min. HR
Scenarij: Nebojša Slijepčević
U zimu 1991. godine u Zagrebu je ubijena djevojčica srpske nacionalnosti Aleksandra Zec. Četvrt stoljeća kasnije redatelj Oliver Frljić u Rijeci postavlja kazališnu predstavu o tom slučaju. Kazališne probe postaju kolektivna psihoterapija, a dvanaestogodišnjoj glumici Nini se čini kao da rat nikada nije završio...
Film se bavi temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno promatra utjecaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka Domovinskog rata.
„Srbenka“ je u Cannesu 2018. proglašena dokumentarcem godine prema žiriju filmskih ktiričara sastavljenih od članova 7 prestižnih filmskih festivala Evrope: članovi žirija su se složili da je 'Srbenka' vrlo važna te istovremeno univerzalna priča o osobnoj i kolektivnoj nepravdi koju sa sobom nosimo kao teško breme te pokušaj izražavanja tog osjećaja kroz ograničen, a opet moćan umjetnički izražaj.
Međunarodni festival dokumentarnog filma Visions du Réel 2018. Posebno priznanje žirija
Doc Alliance 2018. Najbolji dokumentarni film godine
Motovun Film Festival 2018. Posebno priznanje žirija
Sarajevo Film Festival 2018. Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film; nagrada publike za najbolji dokumentarni film
Vjerovao sam da smo napravili dobar film, no mnogo se dobrih filmova snimi u Evropi, nisam očekivao ovo priznanje. (Nebojša Slijepčević nakon nagrađivanja u Sarajevu)
Tema ovog filma, u širem smislu, je utjecaj rata na generacije koje dolaze, koje su danas djeca. S obzirom na to da na ovim prostorima često imamo osjećaj da živimo u zatvorenim krugovima, i da se povijest ponavlja iznova i iznova, ne mogu zamisliti važniju temu od ove. Moj otac je doživio dva rata, ja jedan, volio bih da moj sin ne doživi nijedan... (Nebojša Slijepčević)
Slijepčević je napravio iskren, potresan i bolno dirljiv film. (Snježana Pavić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt7385124/?ref_=fn_al_tt_1

Den Skyldige, 2018. Gustav Mölle, 85 min. DK
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge: Jakob Cedergren, Jessica Dinnage, Omar Shargawi
Policajac Asger Holm tijekom dežurstva kao dispečer u odjelu hitne službe zaprima poziv otete žene. Nakon što se poziv iznenada prekine, njegova potraga za misterioznom ženom i njezinim otmičarem započinje. S telefonom kao jedinom alatom, Asger vodi utrku s vremenom i čini sve kako bi uspio spasiti ugroženu ženu. Međutim, kako vrijeme prolazi, Asger shvaća da se bavi zločinom mnogo većim nego što je mislio.
Ovaj napeti triler je premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film, a istu nagradu dobio je i na Rotterdam Film Festivalu...
Triler koji se gleda i ušima... Kamera ne otkriva što se odvija s druge strane telefona, već ostaje čitavo vrijeme u klaustrofobičnu uredu s dispečerom Asgerom dok pokušava riješiti otmicu jedne žene. Gledatelj čuje sve što on čuje i ne vidi nikog drugog. Nitko nema lice s druge strane žice osim Asgera, samo glas. Redatelj nas prisiljava da vizualiziramo likove, riječi i zvukove kako bi smo dobili potpunu sliku... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6742252/?ref_=fn_al_tt_1

Undir trénu / Under the Tree, 2018. Hafsteinn Gunnar Sigurðsson, 89 min. IC
Scenarij: Huldar Breiðfjörð i Hafsteinn Gunnar Sigurðsson
Uloge: Steinþór Hróar Steinþórsson, Edda Björgvinsdóttir, Sigurður Sigurjónsson
Crnohumorna komedija o sukobu susjeda, film „Kucni u drvo“ redatelja Hafsteinna Gunnara Sigurðssona prikazuje nam koliko daleko može otići gnjev dva bračna para čiji temelj leži duboko ispod velikog drveta smještenog u predgrađu. Priča filma prati dugogodišnju zavadu između dva para koja vrhunac dostiže zbog drveta koje se nalazi u dvorištu Inge i Baldvina, a koje zbog svoje veličine stvara preveliku sjenu na imanju Konrada i Eybjorg. Strasti se uzburkavaju, a kroz, na prvi pogled, površnu svađu, saznat ćemo više o ova dva bračna para čije su karaktere i ponašanje oblikovali vlastiti životni događaji, od kojih su neki bili i tragični.
Na trenutke dirljiv i urnebesno smiješan, festivalski miiljenik „Kucni u drvo“ svakako će ostati upamćen po svojem portretu susjedskih odnosa, bračnih svađa i razumljivog bijesa.
https://www.imdb.com/title/tt6223806/?ref_=fn_al_tt_1

Foxtrot, 2017. Samuel Maoz, 108 min. IL/CH/FR/DE
Scenarij: Samuel Maoz
Uloge: Lior Ashkenazi, Sarah Adler, Yonaton Shiray
Naizmjence duboko emotivan i ironičan, s humorom koji ujeda gdje najviše boli, ovaj odvažan i vizualno impresivan film nagrađen je u Veneciji Srebrnim lavom.
Kada im se na vratima pojave vojni predstavnici s viješću o sinovoj pogibiji, Michael i Dafna slamaju se pod teretom očaja. Izlizani izrazi sućuti i šuplje domoljubne fraze vojnih birokrata samo pogoršavaju situaciju. Dok Dafna bijeg traži u sedativima, Michael upada u vrtlog gnjeva, a onda doživljava iznenađenje čija nevjerojatnost gotovo parira nadrealnom vojnom iskustvu njegova sina Jonathana.
Dobitnik Velike nagrade žirija Venecijanskog festivala, “Foxtrot ”Samuela Maoza, film je u kojem se izraelski redatelj opet hvata u koštac s problematikom rata, ispreplićući je ovog puta s temom obiteljskih odnosa i gubitaka tako cjelovito, virtuozno i upečatljivo da film na svim razinama nudi najbolje od sedme umjetnosti. Ono što izdvaja “Foxtrot” od drugih filmova slične tematike jedinstveni je jezik kamere i zvuka koji je vrlo promišljen, osviješten i intenzivan – uvijek korak ispred gledatelja, spreman da ga svakom nadolazećom scenom iznenadi ili očara, izvlačeći maksimum iz svakog prizora. Tome značajno pridonosi i izvedba glumaca, posebice oca (sjajni Lior Ashkenazi) te zaokruženost i dubina karakterizacije svih ostalih likova. Foxtrot je podjednako emotivno nabijen i inteligentan film koji oduševljava i radnjom i filmskim jezikom pa, gledajući ga, uživamo uz misao da baš zbog filmova poput ovog – volimo filmove. (www.ziher.hr)

Jack Strong, 2014. Władysław Pasikowski, 128 min. PL
Scenarij: Władysław Pasikowski
Uloge: Marcin Dorocinski, Maja Ostaszewska, Patrick Wilson, Dimitri Bilov, Dagmara Dominczyk
Jack Strong je biografska špijunska drama redatelja i scenarista Wladyslawa Pasikowskia bazirana na istinitim događajima o poljskom pukovniku Ryszardu Kuklińskom - koji je špijunirao za američku CIA-u u vrijeme vrhunca hladnog rata. Jack Strong je bio agentov pseudonim.
Sam samcat “suprotstavio” se Sovjetskoj vladavini usred komunističkog sustava nakon što sazna za američke planove nuklearnog protunapada protiv sovjetskih snaga koji se planiraju izvršiti na poljskom teritoriju. Zahvaljujući svojoj odlučnosti, započne dugu, usamljeno i psihički iscrpljujuću suradnju s CIA-om. Od tog trenutka njegov život i život njegove obitelji u opasnosti jer samo jedan neoprezan potez može dovesti do tragedije.
https://www.imdb.com/title/tt2785288/?ref_=fn_al_tt_1

RENDEZ-VOUS AU CINÉMA 2018.
Les yeux sans visage, 1960. Georges Franju, 90 min. FR
Scenarij: Pierre Boileau, Thomas Narcejac, Claude Sautet i Jean Redon po romanu Jeana Redona
Uloge: Pierre Brasseur, Alida Valli, Juliette Mayniel
Ugledni kirurg Génessier skrivio je automobilsku nesreću u kojoj je unakaženo lice njegove kćeri Christiane. Uz pomoć asistentice Louise, Génessier otima mladu djevojku s ciljem da njezinu kožu presadi na Christiane. Tijelo bacaju u rijeku te ga Génessier identificira kao Christianeino. Operacija međutim ne uspijeva, pa Génessier i Louise nalaze drugu žrtvu, ali također bez uspjeha. Zbog sumnji Christianeina zaručnika Jacquesa, policija odlučuje pripremiti zamku za Génessiera podmetnuvši mu novu djevojku. Uoči početka operacije policija poziva profesora u bolnicu.
Nastao u tradiciji filmskog nadrealizma (sam redatelj ga je nazvao "poetskom fantazijom"), film spaja realističke (gotovo klinički prikazi operacija), fantastične (tematska okosnica) i lirske elemente (motivi ljubavi oca prema kćeri i kćerina sažaljenja nad žrtvama). Franju motive opsesije, promjene lica (i identiteta) i prividne smrti uglavnom tek naznačuje, a manje razrađuje. Fantazmagorički ugođaj redatelj postiže uporabom dužih, ritmičkih kadrova te fotografijom naglašenih crno-bijelih kontrasta i kompozicija u duhu figuralnoga nadrealizma (prizori Christianeine šetnje kućom s maskom na licu) uz glazbenu pratnju izvedenu iz motiva valcera. Te značajke upućuju na (nadrealističko) prepletanje ljepote, užasa i ludila, odnosno nepredvidivost odnosa realistički predočenih predmeta u pojavnoj stvarnosti, što rezultira specifičnim osjećajem jeze. (B. Kragić / HFL)
Crno bijeli klasik, horor poznat kao jedno od najznačajnijih i najutjecajnijih ostvarenja žanra s početka 1960-ih.
https://www.imdb.com/title/tt0053459/?ref_=nv_sr_1
organizator: HAVC u suradnji s Francuskim institutom i Kino mrežom

BlacKkKlanksman, 2018. Spike Lee, 135 min. US
Scenarij: Charlie Wachtel, David Rabinowitz na temelju memoara „Black Klansman“ Rona Stallwortha iz 2014. godine.
Uloge: John David Washington, Adam Driver, Laura Harrier, Alec Baldwin, Robert John Burke
Vizionarski redatelj Spike Lee donosi nam nevjerojatnu istinitu priču o američkom junaku.
Rane su 1970-e godine, a Ron Stallworth postaje prvi afroamerički detektiv koji služi u policijskoj postaji u Colorado Springsu. Odlučan u namjeri da se iskaže, Stallworth se hrabro otiskuje na opasnu misiju: prijevarom ulazi u redove Ku Klux Klana i izlaže se njihovom djelovanju. Ku Klux Klan sistematski zagovara superiornost i prevlast bijele rase, kao i antisemitizam te homofobiju. Na Stallworthov nagovor, na zadatku mu se uskoro pridružuje iskusniji kolega, Židov Flip Zimmerman te dvojac zajedno otpočinje istragu života. Udružuju se protiv ekstremističke organizacije koja pokušava sanirati svoju inače nasilnu retoriku kako bi se svidjela mnoštvu i privukla nove sljedbenike ove ideologije mržnje. Cilj Stallworthovog tajnog zadatka jest razotkriti lokalno djelovanje KKK-a i stati mu na kraj.
Spike Lee već tri desetljeća pravi kvalitetne filmove koji prikazuju trenutnu ili povijesnu sliku američke stvarnosti. U svojim pothvatima Lee je uvijek s velikom preciznošću ocrtavao karaktere stvarnih ličnosti te svoje filmove oblikovao da problematiziraju društvenu situaciju a da su pritom još i duhoviti, te dosta često napunjeni akcijskim sekvencama. „BlacKkKlansman“ u ovom pogledu nije iznimka, sve na što smo navikli od ovog redatelja tu je pred nama, samo ovog puta upakirano u nevjerojatno atraktivnu priču koja se veoma lako oslikava na trenutnu političku eru Donalda Trumpa u Americi. (Armin Fatić / ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt7349662/?ref_=fn_al_tt_1

Ostatnia rodzina, 2016. Jan P. Matuszynski, 122 min.
Scenarij: Robert Bolesto
Uloge: Andrzej Seweryn, Dawid Ogrodnik, Aleksandra Konieczna, Andrzej Chyra, Zofia Perczynska, Danuta Nagórna, Alicja Karluk, Magdalena Boczarska
Poznati slikar Zdzislaw Beksinski sve snima sa svojim kamkorderom, 28-godišnju obiteljsku sagu razvija kroz uznemirujuće distopijske slike, obiteljske svađe, iskustva blizu smrti, odnosi ljubavi i mržnje i uzastopne pogrebne poslove. Ukratko - slika o umjetničkoj obitelji Beksinski: Zdzislawu, njegovoj supruzi Zofii i njihovom sinu Tomaszu.
https://www.imdb.com/title/tt5936692/?ref_=fn_al_tt_1

Todos lo saben, 2018. Asghar Farhadi, 132 min. S/FR/IT
Scenarij: Asghar Farhadi
Uloge: Penélope Cruz, Javier Bardem, Bárbara Lennie, Ricardo Darín
Na krilima filma „Trgovački putnik“ s kojim je osvojio svoj drugi Oscar (prvi je osvojio 2011. godine za remek-djelo „Nader i Simin se rastaju“), iranski redatelj Asghar Farhadi napisao je i režirao španjolski psihološki triler „Svi znaju sve“ s Penélope Cruz, Javierom Bardemom i Ricardom Darínom u glavnim ulogama.
Priča filma prati Lauru koja sa svoje dvoje djece iz Argentine putuje u mali gradić u kojem je odrasla u Španjolskoj kako bi prisustvovala vjenčanju svoje sestre. Usred radosnog ponovnog obiteljskog okupljanja i proslave, starija kćerka biva oteta. U napetim danima koji slijede, razne obiteljske tenzije kao i duboko skrivene tajne same zajednice malog gradića izaći će na površinu
https://www.imdb.com/title/tt4964788/?ref_=fn_al_tt_1

BlacKkKlanksman, 2018. Spike Lee, 135 min. US
Scenarij: Charlie Wachtel, David Rabinowitz na temelju memoara „Black Klansman“ Rona Stallwortha iz 2014. godine.
Uloge: John David Washington, Adam Driver, Laura Harrier, Alec Baldwin, Robert John Burke
Vizionarski redatelj Spike Lee donosi nam nevjerojatnu istinitu priču o američkom junaku.
Rane su 1970-e godine, a Ron Stallworth postaje prvi afroamerički detektiv koji služi u policijskoj postaji u Colorado Springsu. Odlučan u namjeri da se iskaže, Stallworth se hrabro otiskuje na opasnu misiju: prijevarom ulazi u redove Ku Klux Klana i izlaže se njihovom djelovanju. Ku Klux Klan sistematski zagovara superiornost i prevlast bijele rase, kao i antisemitizam te homofobiju. Na Stallworthov nagovor, na zadatku mu se uskoro pridružuje iskusniji kolega, Židov Flip Zimmerman te dvojac zajedno otpočinje istragu života. Udružuju se protiv ekstremističke organizacije koja pokušava sanirati svoju inače nasilnu retoriku kako bi se svidjela mnoštvu i privukla nove sljedbenike ove ideologije mržnje. Cilj Stallworthovog tajnog zadatka jest razotkriti lokalno djelovanje KKK-a i stati mu na kraj.
Spike Lee već tri desetljeća pravi kvalitetne filmove koji prikazuju trenutnu ili povijesnu sliku američke stvarnosti. U svojim pothvatima Lee je uvijek s velikom preciznošću ocrtavao karaktere stvarnih ličnosti te svoje filmove oblikovao da problematiziraju društvenu situaciju a da su pritom još i duhoviti, te dosta često napunjeni akcijskim sekvencama. „BlacKkKlansman“ u ovom pogledu nije iznimka, sve na što smo navikli od ovog redatelja tu je pred nama, samo ovog puta upakirano u nevjerojatno atraktivnu priču koja se veoma lako oslikava na trenutnu političku eru Donalda Trumpa u Americi. (Armin Fatić / ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt7349662/?ref_=fn_al_tt_1

Roi Soleil, 2018. Albert Serra, 61 min. E/PT
Kralj Luj XIV. nije novi lik u filmografiji Alberta Serre, već nam je poznat kao protagonist njegovog posljednjeg filma "Smrt Luja XIV." (2016.). U „Roi soleil“ pojavljuje se blizanac, iako se u igri zabuna pokaže da ih ima više. Umjesto Jean-Pierrea Léauda, amaterski glumac Lluís Serrat, s kojim je Serra već radio na svojim prvim filmovima, sada u umjetničkoj galeriji u Lisabonu, sedam dana za redom izvodi agoniju kralja Luja XIV. Posljednji dan, smrt je neizbježna.
https://www.imdb.com/title/tt8869486/?ref_=fn_al_tt_1

La profundidad de campo, 2017. Renzo Alva Hutardo, 98 min. PE
Tijekom izvanrednog stanja u regiji Islay, dvojica snimatelja zakapaju vanjsku memoriju s neobjavljenim materijalom protesta protiv rudarskog projekta korporacije Southern Copper. Dok se dokumentarac montirao, otkrivene su snimke koje će pomoći u sudskom predmetu protiv farmera Antonia Coasaca, optuženog za napad na policiju, zbog čega mu prijeti 6 do 8 godina zatvora.

Ronco rumor remoto, 2018. Jorge López Navarrete, 74 min. E
Kamen se ruši sa zida, skotrlja na zemlju i naglo zaustavi. U istom trenutku na nebu prolazi oblak sličnog oblika.
https://www.imdb.com/title/tt8706846/?ref_=fn_tt_tt_1

Do kraja smrti, 2018. Anđelo Jurkas, 115 min. HR
Scenarij: Anđelo Jurkas
Uloge: Leon Lučev, Nikša Butijer, Judita Franković Brdar, Luka Dragić, Nera Stipičević, Borko Perić, Jelena Veljača, Mislav Čavajda, Žarko Savić, Lana Gojak, Tara Rosandić, Bojana Gregorić Vejzović, Rada Mrkšić
Jednog jesenjeg podneva dvoje klinaca nalazi se na mostiću kako bi si priznalo nešto jako važno. Istog dana pokreće se lavina događaja koja uključuje ljude nimalo slučajno usmjerene jedne na druge. Ona će rezultirati jednim zaustavljanjem lifta, jednim invalidskim kolicima, jednom vožnjom noćnim tramvajem, jednom prijetnjom samoubojstvom čovjeka oboljelog od PTSP-a, divljim seksom, jednom razlikom u godinama, dugom šutnjom i vožnjom u nepoznato, stajanjem na kiši, jednim brutalnim priznanjem, videosnimkom iz prošlosti, prebijanjem gluhonijemog izbjeglice, tragovima Drugog svjetskog rata i jednim nježnim poljupcem.
https://www.imdb.com/title/tt8710974/?ref_=nm_knf_t3

Happy End: Glup i gluplji 3, 2018. Anđelo Jurkas, 115 min. HR
Scenarij: Anđelo Jurkas
Uloge: Barbara Nola, Jelena Perčin, Iva Štrljić, Dora Lipovčan, Kristina Krepela, Doris Pinčić Rogoznica, Gordana Džepina, Clea Livingston, Iskra Jirsak, Karmen Sunčana Lovrić, Lucija H. Kajić, Nika Ostoić, Iva Richtermoc, Massimo Savić, Edo Maajka, Boris Svrtan, Mario Kovač
Komedija o živopisnim stripovskim likovima koje opisuju kao nenacrtanim već oživljenim Beavis & Butthead karakterima, South Park i Alan Ford junacima. Tematizira sex, politiku, religiju, medije i celebrityje "na balkanski način".
Dvojica kvartovskih luzera i velikih prijatelja, kodnih imena Mr. V & Mr. Đ iz Zagreba, gonjeni besperspektivnošću situacije u zemlji, jednog slučajnog dana skriptiraju ingenioznu ideju kako pomoći prvenstveno sebi samima, a nehotično i društvu/zajednici oko sebe. Ideja sasvim neslučajno obuhvaća isključivo prelijepe žene u njihovom okruženju. Žena političara, nogometaša, celebova, medijskih djelatnika, muzičara, filmaša, maloljetnica, pa čak i časnih sestara, svima su pomogli. Ni sami nisu očekivali u što će se usmena predaja o njihovim aktivnostima i seansama pretvoriti i u kakav će mit izrasti priča o dynamic duu te ih učiniti velikim pop kulturnim herojima datog vremena i prostora... Tu počinje nezaustavljiva lavina suludih situacija i nevjerojatnih događaja koji preko sudskog slučaja stoljeća vode svemu osim happy endu...
Radi se o zaključnom dijelu trilogije o muško ženskim odnosima započete ljubavnom komičnom dramom Zbog Tebe (2016.), nastavljene aktualnom romantičnom komedijom Fuck Off I Love You (2017.), dok će biti završena komedijom Happy End (2018.). Prema podacima kroničara filma na ovim terenima, povjesničara i dostupnim arhivima filmskih institucija, radi se o prvoj u povijesti debitantskoj trilogiji nekog redatelja u Hrvatskoj i zemljama regije.
https://www.imdb.com/title/tt8697718/?ref_=nm_knf_t4

Foxtrot, 2017. Samuel Maoz, 108 min. IL/CH/FR/DE
Scenarij: Samuel Maoz
Uloge: Lior Ashkenazi, Sarah Adler, Yonaton Shiray
Naizmjence duboko emotivan i ironičan, s humorom koji ujeda gdje najviše boli, ovaj odvažan i vizualno impresivan film nagrađen je u Veneciji Srebrnim lavom.
Kada im se na vratima pojave vojni predstavnici s viješću o sinovoj pogibiji, Michael i Dafna slamaju se pod teretom očaja. Izlizani izrazi sućuti i šuplje domoljubne fraze vojnih birokrata samo pogoršavaju situaciju. Dok Dafna bijeg traži u sedativima, Michael upada u vrtlog gnjeva, a onda doživljava iznenađenje čija nevjerojatnost gotovo parira nadrealnom vojnom iskustvu njegova sina Jonathana.
Dobitnik Velike nagrade žirija Venecijanskog festivala, “Foxtrot ”Samuela Maoza, film je u kojem se izraelski redatelj opet hvata u koštac s problematikom rata, ispreplićući je ovog puta s temom obiteljskih odnosa i gubitaka tako cjelovito, virtuozno i upečatljivo da film na svim razinama nudi najbolje od sedme umjetnosti. Ono što izdvaja “Foxtrot” od drugih filmova slične tematike jedinstveni je jezik kamere i zvuka koji je vrlo promišljen, osviješten i intenzivan – uvijek korak ispred gledatelja, spreman da ga svakom nadolazećom scenom iznenadi ili očara, izvlačeći maksimum iz svakog prizora. Tome značajno pridonosi i izvedba glumaca, posebice oca (sjajni Lior Ashkenazi) te zaokruženost i dubina karakterizacije svih ostalih likova. Foxtrot je podjednako emotivno nabijen i inteligentan film koji oduševljava i radnjom i filmskim jezikom pa, gledajući ga, uživamo uz misao da baš zbog filmova poput ovog – volimo filmove. (www.ziher.hr)

BlacKkKlanksman, 2018. Spike Lee, 135 min. US
Scenarij: Charlie Wachtel, David Rabinowitz na temelju memoara „Black Klansman“ Rona Stallwortha iz 2014. godine.
Uloge: John David Washington, Adam Driver, Laura Harrier, Alec Baldwin, Robert John Burke
Vizionarski redatelj Spike Lee donosi nam nevjerojatnu istinitu priču o američkom junaku.
Rane su 1970-e godine, a Ron Stallworth postaje prvi afroamerički detektiv koji služi u policijskoj postaji u Colorado Springsu. Odlučan u namjeri da se iskaže, Stallworth se hrabro otiskuje na opasnu misiju: prijevarom ulazi u redove Ku Klux Klana i izlaže se njihovom djelovanju. Ku Klux Klan sistematski zagovara superiornost i prevlast bijele rase, kao i antisemitizam te homofobiju. Na Stallworthov nagovor, na zadatku mu se uskoro pridružuje iskusniji kolega, Židov Flip Zimmerman te dvojac zajedno otpočinje istragu života. Udružuju se protiv ekstremističke organizacije koja pokušava sanirati svoju inače nasilnu retoriku kako bi se svidjela mnoštvu i privukla nove sljedbenike ove ideologije mržnje. Cilj Stallworthovog tajnog zadatka jest razotkriti lokalno djelovanje KKK-a i stati mu na kraj.
Spike Lee već tri desetljeća pravi kvalitetne filmove koji prikazuju trenutnu ili povijesnu sliku američke stvarnosti. U svojim pothvatima Lee je uvijek s velikom preciznošću ocrtavao karaktere stvarnih ličnosti te svoje filmove oblikovao da problematiziraju društvenu situaciju a da su pritom još i duhoviti, te dosta često napunjeni akcijskim sekvencama. „BlacKkKlansman“ u ovom pogledu nije iznimka, sve na što smo navikli od ovog redatelja tu je pred nama, samo ovog puta upakirano u nevjerojatno atraktivnu priču koja se veoma lako oslikava na trenutnu političku eru Donalda Trumpa u Americi. (Armin Fatić / ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt7349662/?ref_=fn_al_tt_1

Undir trénu / Under the Tree, 2018. Hafsteinn Gunnar Sigurðsson, 89 min. IC
Scenarij: Huldar Breiðfjörð i Hafsteinn Gunnar Sigurðsson
Uloge: Steinþór Hróar Steinþórsson, Edda Björgvinsdóttir, Sigurður Sigurjónsson
Crnohumorna komedija o sukobu susjeda, film „Kucni u drvo“ redatelja Hafsteinna Gunnara Sigurðssona prikazuje nam koliko daleko može otići gnjev dva bračna para čiji temelj leži duboko ispod velikog drveta smještenog u predgrađu. Priča filma prati dugogodišnju zavadu između dva para koja vrhunac dostiže zbog drveta koje se nalazi u dvorištu Inge i Baldvina, a koje zbog svoje veličine stvara preveliku sjenu na imanju Konrada i Eybjorg. Strasti se uzburkavaju, a kroz, na prvi pogled, površnu svađu, saznat ćemo više o ova dva bračna para čije su karaktere i ponašanje oblikovali vlastiti životni događaji, od kojih su neki bili i tragični.
Na trenutke dirljiv i urnebesno smiješan, festivalski miiljenik „Kucni u drvo“ svakako će ostati upamćen po svojem portretu susjedskih odnosa, bračnih svađa i razumljivog bijesa.
https://www.imdb.com/title/tt6223806/?ref_=fn_al_tt_1

3 Tage in Quiberon, 2018. Emily Atef, 115 min. DE/FR
Scenarij: Emily Atef
Uloge: Marie Bäumer, Birgit Minichmayr, Charly Hübner, Robert Gwisdek, Denis Lavant, Yann Grouhel, Christopher Buchholz, Vicky Krieps
Ovaj njemački kandidat u natjecateljskom programu 68. Berlinala dobio je sedam priznanja na dodjeli Njemačke filmske nagrade 2018., i to Zlatnu Lolu za najbolji igrani film te nagrade za najbolju režiju (EmilyAtef), najbolju žensku ulogu (Marie Bäumer), najbolju žensku sporednu ulogu (BirgitMinichmayr), najbolju mušku sporednu ulogu (Robert Gwisdek), najbolju kameru/fotografiju i najbolju filmsku glazbu.
Fotografije Romy Schneider koje je snimio Robert Lebeck obišle su cijeli svijet. Fotograf je na njima uhvatio proturječnu prirodu glumice: njezinu neobuzdanost, njezinu melankoličnost i njezinu bol. Lebeck je snimio fotografije i tijekom legendarnog intervjua koji je Romy Schneider 1981. dala novinaru časopisa „Stern“ Michaelu Jürgsu u Quiberonu, unatoč lošim iskustvima s njemačkim tiskom. Glumica se u te bretonske toplice bila povukla na odmor. Društvo joj je pravila dugogodišnja prijateljica Hilde. Intervju i crno-bijele fotografije poslužile su kao osnova za igrani film, u kojem je uhvaćena atmosfera tih dana kada se Romy „otvorila“ do granice boli. Što više glumica otkriva o sebi, što se više iza zvijezde nazire čovjek, to je dinamika u tom kvartetu veća. Hilde bi prijateljicu htjela zaštiti nje same, nje koja razoružavajućom iskrenošću raspršuje rezerviranost ciničnog reportera. Lebeck tijekom fotografskih sesija još jednom iznova otkriva brojna lica Romy Schneider. Tako je nastao taj slojevit portret očaravajuće glumice i žene, koja bespoštedno daje sve od sebe, no unatoč tome osjeća da je drugi zapravo ne vide i ne percipiraju.
Deutscher Wettbewerbsbeitrag der 68. Berlinale. Siebenfach ausgezeichnet mit dem Deutschen Filmpreis 2018: Goldene Lola für Bester Spielfilm, Beste Regie: Emily Atef, Beste weibliche Darstellerin: Marie Bäumer, Beste weibliche Nebenrolle Birgit Minichmayr, beste männliche Nebenrolle: Robert Gwisdek, Beste Kamera/Bildgestaltung, Beste Filmmusik.
Robert Lebecks Bilder von Romy Schneider gingen um die Welt. Sie fangen das widersprüchliche Wesen der Schauspielerin ein, ihre Ausgelassenheit, ihre Melancholie, ihren Schmerz. Lebeck machte auch die Fotos für das legendäre Interview, das Romy Schneider 1981 in Quiberon dem „Stern“-Reporter Michael Jürgs trotz schlechter Erfahrungen mit der deutschen Presse gab. In den bretonischen Kurort hatte sie sich zur Erholung zurückgezogen. Ihre langjährige Freundin Hilde leistete ihr Gesellschaft. Das Interview und die Schwarz-Weiß-Fotos sind die Grundlage für einen Spielfilm, der die besondere Atmosphäre jener Tage einfängt, in denen sich Romy Schneider bis zur Schmerzgrenze öffnet. Je mehr die Schauspielerin von sich zeigt, der Mensch hinter dem Star zum Vorschein kommt, desto mehr Bewegung kommt in das Quartett. Hilde möchte die Freundin vor sich selbst schützen, die mit entwaffnender Ehrlichkeit den zynischen Reporter aus der Reserve lockt. Lebeck entdeckt bei seinen Sessions die vielen Gesichter der Romy Schneider noch einmal neu. Es entsteht das vielschichtige Porträt einer mitreißenden Schauspielerin und Frau, die schonungslos alles gibt und sich dennoch nur selten gesehen und wahrgenommen fühlt.
https://www.imdb.com/title/tt6463494/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)

Nur Gott kann mich richten, 2017. Özgür Yildirim, 100 min. DE
Scenarij: Özgür Yildirim
Uloge: Moritz Bleibtreu, Birgit Minichmayr, Edin Hasanovic, Kida Khodr Ramadan
Tri junakakoji to zapravo nisu. Junaci koji zapravo samo žele biti moralni i činiti dobro, ali najprije moraju napraviti nešto loše,nebi li izašli iz slijepe ulice. Međutim, pritom povlače jedni druge u ponor, dok ih mržnja i očaj izjedaju.
Ovaj film svojevrstan je doprinos njemačke kinematografije žanru trilera: sirov, prljav, autentičan. Yıldırım u svom scenariju ni na trenutak ne popušta dinamiku i iznenađuje nas stalnim obratima. U posljednjoj trećini usuđuje se staviti prst u bolnu ranu. Samo Bog mi može suditije grčka tragedija i iznimno napet film.“ (tjednik „DIE ZEIT“)
Drei Helden. Helden, die eigentlich gar keine sind. Helden, die eigentlich nur moralisch sein und Gutes tun wollen, aber zuerst Böses tun müssen, um aus der Sackgasse zu gelangen. Doch sie reißen sich gegenseitig in den Abgrund und werden von Hass und Verzweiflung zerfressen.
Ein Beitrag des deutschen Films zum Thriller-Genre – roh, schmutzig, authentisch. „Yıldırım hält in seinem Drehbuch den Ball immer im Spiel und überrascht durch zahlreiche Wendungen. Im letzten Drittel traut er sich auch, dahin zu gehen, wo es wehtut. Nur Gott kann mich richten ist eine griechische Tragödie und höchst spannendes Kino.“ (DIE ZEIT)
https://www.imdb.com/title/tt6175764/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)

In den Gängen, 2017. Thomas Stuber, 120 min. DE
Scenarij:Thomas Stuber i Clemens Meyer
Uloge: Franz Rogowski, Sandra Hüller, Peter Kurth, Andreas Leupold, Michael Specht, Ramona Kunze-Libnow. Henning Peker, Steffen Scheumann, Matthias Brenner, Gerdy Zint
Njemački kandidat u natjecateljskom programu 68. Berlinala dobio je nagradu Lola za najbolju mušku glavnu ulogu (Franz Rogowski) i nominiran je za Njemačku filmsku nagradu 2018.u kategorijama najbolji igrani film, najbolja ženska sporedna uloga (Sandra Hüller) i najbolja kamera/fotografija.
Christian je novi zaposlenik u velikom supermarketu. Šutke je uronio u nepoznat svijet dugih hodnika, vječnog reda skladišta s robom, nadrealističke mehanike viljuškara. Bruno, njegov kolega iz odjela pića, pomaže mu u snalaženju, pokazuje mu trikove i štosevei preuzima uloguočinskog prijatelja. Tu je još i Marion iz odjela slatkiša, koja zbija sitne šale na Christianov račun. Kada se on zaljubi u nju, cijeli oči cijeloga supermarketa uprte su u njih. Marion je, međutim,u braku, iako navodno ne u sretnom. Kada Marion iznenada ode na bolovanje, Christian upadne u mračnu rupu, tako duboku da se čini kako će ga njegov prijašnji bijedni život ponovno sustići.
Filmom „Ples između redova“ Thomas Stubernam daje uvid u svijet jednog običnog radnika u istočnonjemačkoj provinciji. U strogo komponiranim kadrovima razvija koreografiju koju čine ljudi i stvari, stvarnost, čežnje i snovi. Svakodnevica se pretvara u magični realizam koji, izlazeći iz okvira nježne ljubavne priče, suptilno ukazuje na nadu kao životno načelo.
Deutscher Wettbewerbsbeitrag der 68. Berlinale. Ausgezeichnet mit der Lola für den Besten männlichen Hauptdarsteller: Franz Rogowski. Nominiert für den Deutschen Filmpreis 2018 (Bester Spielfilm, Beste weibliche Nebenrolle: Sandra Hüller, Beste Kamera/Bildgestaltung)
Christian ist neu im Großmarkt. Schweigend taucht er in das unbekannte Universum ein: die langen Gänge, die ewige Ordnung der Warenlager, die surreale Mechanik der Gabelstapler. Bruno, der Kollege aus der Getränkeabteilung, nimmt sich seiner an, zeigt ihm Tricks und Kniffe, wird ein väterlicher Freund. Und dann ist da noch Marion von den Süßwaren, die ihre kleinen Scherze mit Christian treibt. Als er sich in sie verliebt, fiebert der ganze Großmarkt mit. Doch Marion ist verheiratet – nicht sehr glücklich, wie es heißt. Plötzlich ist sie krankgeschrieben. Christian fällt in ein tiefes Loch. So tief, dass sein altes, elendes Leben ihn wieder einzuholen droht.
Mit In den Gängen öffnet Thomas Stuber den Blick für die Lebenswelt eines einfachen Angestellten in der ostdeutschen Provinz. In streng kadrierten Bildern entfaltet sich eine Choreografie von Menschen und Dingen, Realität, Sehnsucht und Traum. Alltägliches verwandelt sich in magischen Realismus, der über die zarte Liebesgeschichte hinaus vorsichtig auf das Prinzip Hoffnung verweist.
https://www.imdb.com/title/tt6263618/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)

NAPOMENA: SERIJA IMA OSAM EPIZODA / OD PONEDJELJKA DO ČETVRTKA U 17.30 PRIKAZIVAT ĆE SE ZAJEDNO (PO) DVIJE EPIZODE (PON 1-2 epizoda, UTO 3-4 epizoda, SRI 5-6 epizoda, ČET 7-8 epizoda)
Babylon Berlin, 2017. Henk Handloegten, Achim von Borries,Tom Tykwer, 8x45 m. DE
Scenarij: Henk Handloegten, Achim von Borries,Tom Tykwer prema romanuVolker Kutschera
Uloge: Volker Bruch, Liv Lisa Fries, Peter Kurth
Tijekom zajedničke istrage Gereon Rath i Charlotte Ritter našli su se između dvije fronte: s jedne je strane "CrniReichswehr", tajna paravojna organizacija koja radi na ponovnom naoružavanju Njemačke, uključujući kemijsko bojno oružje, što predstavlja povredu Ugovora iz Versaillesa, a s druge je naoružana trockistička grupa koja želi preusmjeriti vagon pun zlata s berlinskih tračnica prema Rusiji, kako bi financirala kontrarevoluciju.
Usred cijele te zbrke našao se i kralj podzemlja, u čijem će glamuroznom plesnom lokalu MokaEfti svi protagonisti zaplesati na istu glazbu:morfinisti koji se još nisu oporavili od prošlosti i egomani koji sanjaju o dvojbenoj budućnosti.
Serija od osam epizoda temelji se na književnom predlošku, romanu "DernasseFisch" (Mokra riba)VolkeraKutschera, autora brojnih bestselera. Njegov inspektor GereonRath u međuratnom razdoblju, negdje poslije 1929. godine, zatekao se u mračnim četvrtima Berlina, usred kaotičnih zbivanja povezanih s dolaskom nacionalsocijalista na vlast.
„Najskuplja njemačka serija svih vremena „Babilon Berlin“, čija se radnja zbiva između dvaju svjetskih ratova, nije samo pravo umjetničko djelo, nego ima i vrlo aktualnu poruku: onaj tko vlada strahom, ima vlast u svojim rukama… Ovaj halucinogen, pomalo neurotičan trip natopljen suvremenom poviješću, jedna je od najboljih njemačkih serija. Babilon Berlin prva je velika njemačka televizijska produkcija nakon „Podmornice“ (DasBoot), koja je ostvarila značajan uspjeh i u inozemstvu. Mirne duše možemo reći da smo se vratili i da smosvjetski prvaciu proizvodnji filmske napetosti i straha.“ (SPIEGEL ONLINE)
Bei ihren gemeinsamen Untersuchungen geraten Gereon Rath und Charlotte Ritter zwischen die Fronten: Hier die "schwarze Reichswehr", die geheime paramilitärische Organisation, die unter Verletzung des Versailler Vertrags die Wiederaufrüstung Deutschlands inklusive chemischer Kampfstoffe probt. Dort ein trotzkistischer Kampfverband, der einen Eisenbahnwaggon voll Gold über Berliner Gleise nach Russland lenken will, um die Konterrevolution zu finanzieren.
Und mittendrin der Gangsterkönig, der in seinem glamourösen Tanzsaal MokaEfti alle zusammen tanzen lässt.die Morphinisten, die sich vom Gestern noch nicht erholt haben, die Großmannssüchtigen, die von einem zweifelhaften Morgen träumen.
Die achtteilige Serie beruht auf der Romanvorlage von „Der nasse Fisch“ des Erfolgsautoren Volker Kutscher. Sein Kommissar Gereon Rath gerät in den Zeiten zwischen den Weltkriegen ab 1929 in die dunklen Ecken Berlins und mitten hinein in die Wirrnisse der Machtergreifung durch die Nationalsozialisten.
„Das teuerste deutsche Serienprojekt aller Zeiten: "Babylon Berlin" über die Zeit zwischen den Weltkriegen ist Fernsehkunst mit brandaktueller Botschaft - wer über die Angst herrscht, hat die Macht… Dieser drogensatte, zeitgeschichtsgesättigte, neurosenbefeuerte Trip ist bester deutscher Serienstoff. Es könnte sein, dass "Babylon Berlin" die erste große deutsche TV-Produktion seit "Das Boot" ist, die wirklich relevanten Erfolg im Ausland hat. Ach, sagen wir ruhig: Wir sind wieder wer, wir Weltmeister der Angst.“ (SPIEGEL ONLINE)
https://www.imdb.com/title/tt4378376/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)
PHOTO: Mr Peter Kurth in "Babylon Berlin", 2017. Photograph by X Filme Creative Pool Entertainment GmbH/Degeto Film GmbH/Beta Film GmbH/Sky Deutschland GmbH (https://www.mrporter.com/daily/five-bleak-crime-dramas-to-binge-watch-this-january/2941)

Casting, 2017. Nicolas Wackerbarth, 91 min. DE
Scenarij: Nicolas Wackerbarthi Hannes Held
Uloge: Andreas Lust, Judith Engel, Ursina Lardi, Corinna Kirchhoff, Andrea Sawatzki,Milena Dreissig, Nicole Marischka, Stephan Grossmann, Marie-Lou Sellem
Film je nominiran za Njemačku filmsku nagradu 2017. (najbolji scenariji,najbolja muška glavna uloga, najbolja ženska sporedna uloga).
Redateljica Vera traži idealne glumce za svoj prvi televizijski film, remakeFassbinderovog filma Gorke suze Petre von Kant. Alineposredno prije prvog dana snimanja i nakon nebrojenih castinga, još uvijek nije našla glumca za glavnu ulogu. Producent i filmska ekipa već su očajni zbog Vere, a jedino se Gerwinraduje tome što će imati više posla. On, naime, zarađuje za život kao partner za uvježbavanje uloga tijekom proba i izgovara replike za čuvene glumce. Kada glavni glumac odjednom odustane, Gerwinpomisli da je to njegova prilika.
Režiser Nicolas Wackerbarthuspio je uloviti duh Fassbinderovaslojevitog predloška i istovremeno je ostvario vlastito, dubokoumno djelo. Castingnam daje bespoštedan uvid u ponore međuljudskih odnosa na koje utječu moć, strast i očaj. Usput Wackerbarthna vidjelo iznosi i gorku istinu o odnosima moći i ovisnostima u njemačkoj televizijskoj branši. Castingje podjednako mudar i zabavan film, s napetim obratima i punhumora te s upečatljivom glumom uistinu virtuoznog ansambla.
Nominiert für den deutschen Filmpreis 2017 (Bestes Drehbuch, Beste männliche Hauptrolle, Beste weibliche Nebenrolle)
Für ihren ersten Fernsehfilm – ein Remake von Fassbinders Diebitteren Tränen der Petra von Kant – sucht Regisseurin Vera die Idealbesetzung. Doch kurz vor dem ersten Drehtag und nach zahlreichen Castings hat sie die Hauptrolle immer noch nicht gefunden. Während Produzent und Team an Vera verzweifeln, freut sich Gerwin über die Mehrarbeit. Denn er verdient sein Geld als Proben-Anspielpartner und spricht Dialogsätze für die prominenten Bewerberinnen ein. Als der männliche Hauptdarsteller plötzlich abspringt, wittert Gerwin seine Chance.
Regisseur Nicolas Wackerbarth trifft Fassbinders Vorlage in ihrem vielschichtigen Wesen und schafft gleichzeitig ein ganz eigenes, tiefgründiges Werk. Casting wirft einen schonungslosen Blick in die Abgründe menschlicher Beziehungen, die gesteuert sind durch Macht, Leidenschaft und Verzweiflung. Doch ganz nebenbei fördert Wackerbarth auch bittere Wahrheiten über Kräfteverhältnisse und Abhängigkeiten in der deutschen Fernsehbranche zu Tage. Casting ist ein ebenso kluger wie unterhaltsamer Film, geprägt durch spannende Wendepunkte, Humor – und das atemberaubende Schauspiel eines virtuosen Ensembles.
https://www.imdb.com/title/tt6038168/?ref_=nv_sr_7
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)

NAPOMENA: SERIJA IMA OSAM EPIZODA / OD PONEDJELJKA DO ČETVRTKA U 17.30 PRIKAZIVAT ĆE SE ZAJEDNO (PO) DVIJE EPIZODE (PON 1-2 epizoda, UTO 3-4 epizoda, SRI 5-6 epizoda, ČET 7-8 epizoda)
Babylon Berlin, 2017. Henk Handloegten, Achim von Borries,Tom Tykwer, 8x45 m. DE
Scenarij: Henk Handloegten, Achim von Borries,Tom Tykwer prema romanuVolker Kutschera
Uloge: Volker Bruch, Liv Lisa Fries, Peter Kurth
Tijekom zajedničke istrage Gereon Rath i Charlotte Ritter našli su se između dvije fronte: s jedne je strane "CrniReichswehr", tajna paravojna organizacija koja radi na ponovnom naoružavanju Njemačke, uključujući kemijsko bojno oružje, što predstavlja povredu Ugovora iz Versaillesa, a s druge je naoružana trockistička grupa koja želi preusmjeriti vagon pun zlata s berlinskih tračnica prema Rusiji, kako bi financirala kontrarevoluciju.
Usred cijele te zbrke našao se i kralj podzemlja, u čijem će glamuroznom plesnom lokalu MokaEfti svi protagonisti zaplesati na istu glazbu:morfinisti koji se još nisu oporavili od prošlosti i egomani koji sanjaju o dvojbenoj budućnosti.
Serija od osam epizoda temelji se na književnom predlošku, romanu "DernasseFisch" (Mokra riba)VolkeraKutschera, autora brojnih bestselera. Njegov inspektor GereonRath u međuratnom razdoblju, negdje poslije 1929. godine, zatekao se u mračnim četvrtima Berlina, usred kaotičnih zbivanja povezanih s dolaskom nacionalsocijalista na vlast.
„Najskuplja njemačka serija svih vremena „Babilon Berlin“, čija se radnja zbiva između dvaju svjetskih ratova, nije samo pravo umjetničko djelo, nego ima i vrlo aktualnu poruku: onaj tko vlada strahom, ima vlast u svojim rukama… Ovaj halucinogen, pomalo neurotičan trip natopljen suvremenom poviješću, jedna je od najboljih njemačkih serija. Babilon Berlin prva je velika njemačka televizijska produkcija nakon „Podmornice“ (DasBoot), koja je ostvarila značajan uspjeh i u inozemstvu. Mirne duše možemo reći da smo se vratili i da smosvjetski prvaciu proizvodnji filmske napetosti i straha.“ (SPIEGEL ONLINE)
Bei ihren gemeinsamen Untersuchungen geraten Gereon Rath und Charlotte Ritter zwischen die Fronten: Hier die "schwarze Reichswehr", die geheime paramilitärische Organisation, die unter Verletzung des Versailler Vertrags die Wiederaufrüstung Deutschlands inklusive chemischer Kampfstoffe probt. Dort ein trotzkistischer Kampfverband, der einen Eisenbahnwaggon voll Gold über Berliner Gleise nach Russland lenken will, um die Konterrevolution zu finanzieren.
Und mittendrin der Gangsterkönig, der in seinem glamourösen Tanzsaal MokaEfti alle zusammen tanzen lässt.die Morphinisten, die sich vom Gestern noch nicht erholt haben, die Großmannssüchtigen, die von einem zweifelhaften Morgen träumen.
Die achtteilige Serie beruht auf der Romanvorlage von „Der nasse Fisch“ des Erfolgsautoren Volker Kutscher. Sein Kommissar Gereon Rath gerät in den Zeiten zwischen den Weltkriegen ab 1929 in die dunklen Ecken Berlins und mitten hinein in die Wirrnisse der Machtergreifung durch die Nationalsozialisten.
„Das teuerste deutsche Serienprojekt aller Zeiten: "Babylon Berlin" über die Zeit zwischen den Weltkriegen ist Fernsehkunst mit brandaktueller Botschaft - wer über die Angst herrscht, hat die Macht… Dieser drogensatte, zeitgeschichtsgesättigte, neurosenbefeuerte Trip ist bester deutscher Serienstoff. Es könnte sein, dass "Babylon Berlin" die erste große deutsche TV-Produktion seit "Das Boot" ist, die wirklich relevanten Erfolg im Ausland hat. Ach, sagen wir ruhig: Wir sind wieder wer, wir Weltmeister der Angst.“ (SPIEGEL ONLINE)
https://www.imdb.com/title/tt4378376/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)
PHOTO: Mr Peter Kurth in "Babylon Berlin", 2017. Photograph by X Filme Creative Pool Entertainment GmbH/Degeto Film GmbH/Beta Film GmbH/Sky Deutschland GmbH (https://www.mrporter.com/daily/five-bleak-crime-dramas-to-binge-watch-this-january/2941)

Der Hauptmann, 2017. Robert Schwentke, 118 min. DE/FR/PL
Scenarij: Robert Schwentke
Uloge: Max Hubacher, Milan Peschel, Frederick Lau, Alexander Fehling
Film je osvojio nagradu Lola u kategoriji najbolji tonski snimatelj. Nominiran je za Njemačku filmsku nagradu 2018. u kategorijamanajbolji igrani film, najbolja muška sporedna uloga (Alexander Fehling), najbolja montaža,najbolja filmska glazba i najbolji tonski snimatelj.
Bliži se kraj Drugog svjetskog rata, društveni poredak u Njemačkoj seurušio. Moral vojnika Wehrmachtasve je slabiji, a postrojbe se raspadaju. Broj vojnika koji napuštaju svoje postrojbedramatično je porastao, a odbjegle vojnike automatski ubijaju kao dezertere. Umjesto prava vlada bezakonje. Grupa pijanih satnika nemilosrdno progoni devetnaestogodišnjeg pozornika, više radi dobre zabave nego zbog osjećaja dužnosti. PozornikWilliHerold bježi kroz šumarak. Očajan je i na izmaku snage. Pukim čudom Herold uspije umaći svojim progoniteljima i sada luta kroz nepodnošljivu pustoš Emslanda, bježeći od seljaka koje potkrada ne bi li preživio, i od vlastite postrojbe koja ga smatra dezerterom. Pokisnuo, potpuno iscrpljen, napola izgladnio i samo što se nije smrznuo, Heroldslučajno pronalazi satničku odoru, što će za njega imati dalekosežne posljedice.
Ausgezeichnet mit der Lola für die Beste Tongestaltung. Nominiert für den Deutschen Filmpreis 2018 (Bester Spielfilm, Beste männliche Nebenrolle: Alexander Fehling, Bester Schnitt, Beste Filmmusik, Beste Tongestaltung).
Das Ende des zweiten Weltkriegs ist abzusehen, die soziale Ordnung in Deutschland liegt in Trümmern. Mit der Moral der Wehrmacht geht es bergab, die Truppe zerfällt. Die Anzahl der Fahnenflüchtigen steigt dramatisch, versprengte Soldaten werden automatisch als Deserteure erschossen. Statt Recht regiert Gesetzlosigkeit. Eine Gruppe betrunkener Hauptmänner macht erbarmungslos Jagd auf einen 19-jährigen Gefreiten – mehr aus mörderischem Spaß denn aus Pflicht. Der Gefreite, Willi Herold hetzt durchs Gehölz. Verzweifelt, am Ende. Wie durch ein Wunder entgeht Herold seinen Jägern und irrt nun – verfolgt von Bauern, die er bestiehlt um zu überleben und der eigenen Truppe, die ihn für einen Deserteur halt – durch die unerträgliche Einöde des Emslandes. Durchnässt, verschlissen, halb verhungert und kurz vor dem Erfrierungstod, macht Herold einen folgenschweren Fund: Eine Hauptmannsuniform.
https://www.imdb.com/title/tt6763252/?ref_=nv_sr_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)

NAPOMENA: SERIJA IMA OSAM EPIZODA / OD PONEDJELJKA DO ČETVRTKA U 17.30 PRIKAZIVAT ĆE SE ZAJEDNO (PO) DVIJE EPIZODE (PON 1-2 epizoda, UTO 3-4 epizoda, SRI 5-6 epizoda, ČET 7-8 epizoda)
Babylon Berlin, 2017. Henk Handloegten, Achim von Borries,Tom Tykwer, 8x45 m. DE
Scenarij: Henk Handloegten, Achim von Borries,Tom Tykwer prema romanuVolker Kutschera
Uloge: Volker Bruch, Liv Lisa Fries, Peter Kurth
Tijekom zajedničke istrage Gereon Rath i Charlotte Ritter našli su se između dvije fronte: s jedne je strane "CrniReichswehr", tajna paravojna organizacija koja radi na ponovnom naoružavanju Njemačke, uključujući kemijsko bojno oružje, što predstavlja povredu Ugovora iz Versaillesa, a s druge je naoružana trockistička grupa koja želi preusmjeriti vagon pun zlata s berlinskih tračnica prema Rusiji, kako bi financirala kontrarevoluciju.
Usred cijele te zbrke našao se i kralj podzemlja, u čijem će glamuroznom plesnom lokalu MokaEfti svi protagonisti zaplesati na istu glazbu:morfinisti koji se još nisu oporavili od prošlosti i egomani koji sanjaju o dvojbenoj budućnosti.
Serija od osam epizoda temelji se na književnom predlošku, romanu "DernasseFisch" (Mokra riba)VolkeraKutschera, autora brojnih bestselera. Njegov inspektor GereonRath u međuratnom razdoblju, negdje poslije 1929. godine, zatekao se u mračnim četvrtima Berlina, usred kaotičnih zbivanja povezanih s dolaskom nacionalsocijalista na vlast.
„Najskuplja njemačka serija svih vremena „Babilon Berlin“, čija se radnja zbiva između dvaju svjetskih ratova, nije samo pravo umjetničko djelo, nego ima i vrlo aktualnu poruku: onaj tko vlada strahom, ima vlast u svojim rukama… Ovaj halucinogen, pomalo neurotičan trip natopljen suvremenom poviješću, jedna je od najboljih njemačkih serija. Babilon Berlin prva je velika njemačka televizijska produkcija nakon „Podmornice“ (DasBoot), koja je ostvarila značajan uspjeh i u inozemstvu. Mirne duše možemo reći da smo se vratili i da smosvjetski prvaciu proizvodnji filmske napetosti i straha.“ (SPIEGEL ONLINE)
Bei ihren gemeinsamen Untersuchungen geraten Gereon Rath und Charlotte Ritter zwischen die Fronten: Hier die "schwarze Reichswehr", die geheime paramilitärische Organisation, die unter Verletzung des Versailler Vertrags die Wiederaufrüstung Deutschlands inklusive chemischer Kampfstoffe probt. Dort ein trotzkistischer Kampfverband, der einen Eisenbahnwaggon voll Gold über Berliner Gleise nach Russland lenken will, um die Konterrevolution zu finanzieren.
Und mittendrin der Gangsterkönig, der in seinem glamourösen Tanzsaal MokaEfti alle zusammen tanzen lässt.die Morphinisten, die sich vom Gestern noch nicht erholt haben, die Großmannssüchtigen, die von einem zweifelhaften Morgen träumen.
Die achtteilige Serie beruht auf der Romanvorlage von „Der nasse Fisch“ des Erfolgsautoren Volker Kutscher. Sein Kommissar Gereon Rath gerät in den Zeiten zwischen den Weltkriegen ab 1929 in die dunklen Ecken Berlins und mitten hinein in die Wirrnisse der Machtergreifung durch die Nationalsozialisten.
„Das teuerste deutsche Serienprojekt aller Zeiten: "Babylon Berlin" über die Zeit zwischen den Weltkriegen ist Fernsehkunst mit brandaktueller Botschaft - wer über die Angst herrscht, hat die Macht… Dieser drogensatte, zeitgeschichtsgesättigte, neurosenbefeuerte Trip ist bester deutscher Serienstoff. Es könnte sein, dass "Babylon Berlin" die erste große deutsche TV-Produktion seit "Das Boot" ist, die wirklich relevanten Erfolg im Ausland hat. Ach, sagen wir ruhig: Wir sind wieder wer, wir Weltmeister der Angst.“ (SPIEGEL ONLINE)
https://www.imdb.com/title/tt4378376/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)
PHOTO: Mr Peter Kurth in "Babylon Berlin", 2017. Photograph by X Filme Creative Pool Entertainment GmbH/Degeto Film GmbH/Beta Film GmbH/Sky Deutschland GmbH (https://www.mrporter.com/daily/five-bleak-crime-dramas-to-binge-watch-this-january/2941)

Axolotl Overkill, 2016. Helene Hegemann, 94 min. DE
Scenarij: Helene Hegemann
Uloge: Jasna Fritzi Bauer, Arly Jover, Mavie Hörbiger, Laura Tonke, Imaani Brown
Spisateljica, redateljica i glumica Helene Hegemann svojom je knjigom„Axolotl Roadkill“ iz 2010. godine, koju je napisala u dobi od 14 godina, objavila književni prvijenac koji je izazvao veliku pozornost. Unatoč prigovorima da je riječ o plagijatu, uspjela je realizirati scenarij za film, u kojemu je na upečatljiv način prenijela atmosferu svog romana punog autobiografskih crta, između ostaloga zahvaljujući i sjajnoj glavnoj glumici JasniFritzi Bauer (nagrada njemačke filmske kritike 2017.i druga priznanja).
Mifti ima šesnaest godina, izgleda kao da ima dvanaest, ponaša se kao da je u srednjim tridesetima, a od smrti majke živi s polusestrama u sustanarskoj zajednici u Berlinu. Njezin otac terorizam smatra suvremenom profesijom i više je zainteresiran za umjetnost nego za ljude. Pohađati školu u takvom okruženju ima manje smisla od života prepunog tuluma, droge, afera i polemika za kuhinjskim stolom. Mifti je neobuzdana, tužna, racionalna i zaljubljena. Odrasli koje susreće, za razliku od nje, samo su jedno: očajni. Ili zbog toga što će svijet uskoro propasti, ili zato što ne znaju što bi odjenuli. Mifti, dakle, mora sama odrasti, na ovaj ili onaj nači
Helene Hegemann, Autorin, Regisseurin, Schauspielerin, erzielte mit ihrem Buch „Axolotl Roadkill“ 2010, im Alter von 14 Jahren geschrieben, ein aufsehenerregendes literarisches Debut. Trotz Plagiatsvorwürfen konnte sie das Drehbuch zum Film realisieren, das die stark autobiographisch gefärbte Stimmung ihres Romans eindrucksvoll umsetzt, nicht zuletzt dank der hervorragend besetzten Hauptdarstellerin, Jasna Fritzi Bauer. (Preis der deutschen Filmkritik 2017 u.a. Auszeichnungen)
Mifti ist 16, sieht aus wie 12, verhält sich wie Mitte 30 und lebt seit dem Tod ihrer Mutter mit ihren Halbgeschwistern in einer Berliner WG. Ihr Vater hält Terrorismus für einen zeitgemäßen Karrierezweig und interessiert sich eher für Kunst als für Menschen; zur Schule gehen macht in diesem Setting weniger Sinn als sein Leben zwischen Partys, Drogen, Affären und Küchentischpolemiken zu verbringen. Sie ist wild, traurig, vernünftig und verliebt. Die Erwachsenen, auf die sie trifft, sind dagegen nur eines: verzweifelt. Entweder, weil bald die Welt untergeht, oder weil sie nicht wissen, was sie anziehen sollen. Also muss Mifti selbst erwachsen werden, auf die eine oder andere Weise…
https://www.imdb.com/title/tt5061564/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)

NAPOMENA: SERIJA IMA OSAM EPIZODA / OD PONEDJELJKA DO ČETVRTKA U 17.30 PRIKAZIVAT ĆE SE ZAJEDNO (PO) DVIJE EPIZODE (PON 1-2 epizoda, UTO 3-4 epizoda, SRI 5-6 epizoda, ČET 7-8 epizoda)
Babylon Berlin, 2017. Henk Handloegten, Achim von Borries,Tom Tykwer, 8x45 m. DE
Scenarij: Henk Handloegten, Achim von Borries,Tom Tykwer prema romanuVolker Kutschera
Uloge: Volker Bruch, Liv Lisa Fries, Peter Kurth
Tijekom zajedničke istrage Gereon Rath i Charlotte Ritter našli su se između dvije fronte: s jedne je strane "CrniReichswehr", tajna paravojna organizacija koja radi na ponovnom naoružavanju Njemačke, uključujući kemijsko bojno oružje, što predstavlja povredu Ugovora iz Versaillesa, a s druge je naoružana trockistička grupa koja želi preusmjeriti vagon pun zlata s berlinskih tračnica prema Rusiji, kako bi financirala kontrarevoluciju.
Usred cijele te zbrke našao se i kralj podzemlja, u čijem će glamuroznom plesnom lokalu MokaEfti svi protagonisti zaplesati na istu glazbu:morfinisti koji se još nisu oporavili od prošlosti i egomani koji sanjaju o dvojbenoj budućnosti.
Serija od osam epizoda temelji se na književnom predlošku, romanu "DernasseFisch" (Mokra riba)VolkeraKutschera, autora brojnih bestselera. Njegov inspektor GereonRath u međuratnom razdoblju, negdje poslije 1929. godine, zatekao se u mračnim četvrtima Berlina, usred kaotičnih zbivanja povezanih s dolaskom nacionalsocijalista na vlast.
„Najskuplja njemačka serija svih vremena „Babilon Berlin“, čija se radnja zbiva između dvaju svjetskih ratova, nije samo pravo umjetničko djelo, nego ima i vrlo aktualnu poruku: onaj tko vlada strahom, ima vlast u svojim rukama… Ovaj halucinogen, pomalo neurotičan trip natopljen suvremenom poviješću, jedna je od najboljih njemačkih serija. Babilon Berlin prva je velika njemačka televizijska produkcija nakon „Podmornice“ (DasBoot), koja je ostvarila značajan uspjeh i u inozemstvu. Mirne duše možemo reći da smo se vratili i da smosvjetski prvaciu proizvodnji filmske napetosti i straha.“ (SPIEGEL ONLINE)
Bei ihren gemeinsamen Untersuchungen geraten Gereon Rath und Charlotte Ritter zwischen die Fronten: Hier die "schwarze Reichswehr", die geheime paramilitärische Organisation, die unter Verletzung des Versailler Vertrags die Wiederaufrüstung Deutschlands inklusive chemischer Kampfstoffe probt. Dort ein trotzkistischer Kampfverband, der einen Eisenbahnwaggon voll Gold über Berliner Gleise nach Russland lenken will, um die Konterrevolution zu finanzieren.
Und mittendrin der Gangsterkönig, der in seinem glamourösen Tanzsaal MokaEfti alle zusammen tanzen lässt.die Morphinisten, die sich vom Gestern noch nicht erholt haben, die Großmannssüchtigen, die von einem zweifelhaften Morgen träumen.
Die achtteilige Serie beruht auf der Romanvorlage von „Der nasse Fisch“ des Erfolgsautoren Volker Kutscher. Sein Kommissar Gereon Rath gerät in den Zeiten zwischen den Weltkriegen ab 1929 in die dunklen Ecken Berlins und mitten hinein in die Wirrnisse der Machtergreifung durch die Nationalsozialisten.
„Das teuerste deutsche Serienprojekt aller Zeiten: "Babylon Berlin" über die Zeit zwischen den Weltkriegen ist Fernsehkunst mit brandaktueller Botschaft - wer über die Angst herrscht, hat die Macht… Dieser drogensatte, zeitgeschichtsgesättigte, neurosenbefeuerte Trip ist bester deutscher Serienstoff. Es könnte sein, dass "Babylon Berlin" die erste große deutsche TV-Produktion seit "Das Boot" ist, die wirklich relevanten Erfolg im Ausland hat. Ach, sagen wir ruhig: Wir sind wieder wer, wir Weltmeister der Angst.“ (SPIEGEL ONLINE)
https://www.imdb.com/title/tt4378376/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)
PHOTO: Mr Peter Kurth in "Babylon Berlin", 2017. Photograph by X Filme Creative Pool Entertainment GmbH/Degeto Film GmbH/Beta Film GmbH/Sky Deutschland GmbH (https://www.mrporter.com/daily/five-bleak-crime-dramas-to-binge-watch-this-january/2941)


Styx, 2018. Wolfgang Fischer, 94 min. DE
Scenarij: Wolfgang Fischeri Ika Künzel
Uloge: Susanne Wolff, Gedion Oduor Wekesa
Četrdesetogodišnja Rike je uspješna liječnica koja ima vrlo zahtjevan posao.Tijekom godišnjeg odmora, koji joj je prijeko potreban, želi ostvariti svoj višegodišnji san i jedrilicom s Gibraltara otploviti do Ascensiona, malog tropskog otoka usred Atlantskog oceana. Želja za nesmetanim odmorom zamalo joj se ispunila, ali tijekom oluje divna avantura pretvara se u niz neslućenih izazova: nedaleko od jedrilice otkrila je teško oštećen, beznadno pretrpan čamac sa stotinjak izbjeglica kojima prijeti utapanje. Rike pokušava organizirati pomoć. Uskoro, međutim, počinje uviđati da se humanost pretvorila u čistu utopiju.
Film Wolfganga Fischera prikazuje borbu za preživljavanje na moru, suočavajući gledatelje s okrutnošću gubitka autonomije ljudi u nevolji. More u ovoj alegorijskoj drami postaje poprište egzistencijalne borbe.
Rike, 40, ist eine erfolgreiche Ärztin, deren Dienst ihr alles abverlangt. In ihrem dringend benötigten Jahresurlaub will sie sich einen lang gehegten Traum erfüllen und allein auf einem Segelschiff von Gibraltar nach Ascension, eine kleine tropische Insel mitten im Atlantischen Ozean, reisen. Ihr Wunsch nach unbeschwerten Ferien scheint sich zu erfüllen, doch nach einem Sturm schlägt das schöne Abenteuer in eine nicht gekannte Herausforderung um: In der Nähe ihres Schiffes entdeckt sie ein schwer beschädigtes, hoffnungslos überladenes Flüchtlingsboot. Mehr als hundert Menschen sind vom Ertrinken bedroht. Rike versucht, Hilfe zu organisieren. Doch sie spürt immer mehr, dass Humanität zur reinen Utopie verkommen ist.
Wolfgang Fischers Film zeigt einen Überlebenskampf auf dem Wasser, in dem die grausame Fremdbestimmtheit in Not geratener Menschen spürbar wird. Das Meer wird zum existentiellen Schauplatz eines allegorischen Dramas.
https://www.imdb.com/title/tt5942864/?ref_=fn_al_tt_1

Back for Good, 2017. Mia Spengler, 91 min. DE
Scenarij: Stefanie Schmitz, Mia Spengler
Uloge: Kim Riedle, Juliane Köhler, Leonie Wesselow, Nicki von Tempelhoff, Emma Drogunova, Hanife Sylejmani, Anna Oussankina, Lena Thom
Film je nominiran za Njemačku filmsku nagradu 2018. u kategoriji najbolja ženska glavna uloga (Kim Riedle).
Tri žene, jedna obitelj: majka Monika, starija sestra Angie i obiteljska mezimica Kiki. Angie je zvijezda televizijskogreality-showa i grčevito se bori za svoju karijeru, koja pomalo blijedi. Tek je otpuštena iz programa za odvikavanje od droga i odjednom se našla bez novaca, prijatelja i stana te je osuđena na povratak u omraženo rodno mjesto u nekoj zabiti. Ni njezinoj sestri Kiki, koja upravo prolazi kroz pubertet, nije lako. Majka je tjera da zbog epilepsije nosi neobičnu zaštitnu kacigu. Posljedica toga je da druga djeca izbjegavaju i maltretiraju, a život joj je postao upravo onaj pakao, kojeg ju je majka htjela poštedjeti. Angiese u međuvremenu vratila kući i spava na madracu na napuhavanje pored Kikinog kreveta te se čini da je ona idealan savjetnik koji sestru može spasiti od društvene izolacije, i njih se dvije zbližavaju. Ono što na početku izgleda kao katastrofa, za sve tri žene postaje prilika za promjenu. Back for Good je slatko-gorka oda ljudskosti koja se tiho pjevuši, dok na radiju glasno trešti neki pop-hit.
Nominiert für den Deutschen Filmpreis 2018: Kim Riedle (Beste weibliche Hauptrolle)
Drei Frauen, eine Familie: Monika, die Mutter, Angie, die ältere Schwester, und Kiki, das Nesthäkchen. Angie ist ein Reality-TV-Sternchen, das sich hartnäckig an seine verblassende Karriere klammert. Frisch aus dem Drogenentzug entlassen, steht sie plötzlich ohne Geld, Freunde und Wohnung da und ist dazu verdammt, zurück zu ihrer Mutter ins verhasste Heimatkaff zu ziehen. Schwer hat es auch Angies pubertierende Schwester Kiki. Wegen ihrer Epilepsieerkrankung besteht Mutter Monika darauf, dass sie einen kuriosen Schutzhelm trägt. Die Folge: Kiki wird gemieden und gemobbt, ihr Leben ist längst genau die Hölle, vor der ihre Mutter sie eigentlich bewahren will. Als Angie die Luftmatratze neben Kikis Bett bezieht, erscheint sie als perfekte Ratgeberin, um sich aus dieser sozialen Isolation herauszustrampeln, und die beiden kommen sich näher.
Was anfänglich nach einer Katastrophe aussieht, wird für alle drei Frauen zur Chance, sich zu verändern. Back forGood ist eine bittersüße Ode an die Menschlichkeit – leise gesummt, während ein Autotune-Popsong aus dem Radio dröhnt.
https://www.imdb.com/title/tt5339226/?ref_=fn_al_tt_1
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)

Das schweigende Klassenzimmer, 2017. Lars Kraume, 111 min. DE
Scenarij: Lars Kraume po knjizi Dietricha Garstkea
Uloge: Leonard Scheicher, Tom Gramenz, Lena Klenke, Isaiah Michalski, Jonas Dassler, Ronald Zehrfeld, Florian Lukas,
Jördis Triebel, Michael Gwisdek, Burghart Klaußner
Godina je 1956. Maturanti Theo i Kurt odlaze u kino u Zapadnom Berlinu i u pregledu tjednih zbivanja vide potresne slike ustanka u Budimpešti. Nakon što su se vratili u Stalinstadt, jedno od uzornih radničkih naselja u Njemačkoj Demokratskoj Republici, javlja se ideja da u razredu minutom šutnje odaju počast žrtvama mađarske revolucije. Njihov iskaz solidarnosti je, međutim, izazvao brojne reakcije, od slabih do žestokih, potpuno neočekivane i za mladiće i za njihove roditelje te upravu škole. Premda ravnatelj škole taj incident nastoji pripisati mladenačkoj ludosti i interno ga riješiti, učenici završe u političkom žrvnju države koja se odlučuje udijeliti im lekciju, kako bi zastrašilaostale. Ministar narodnog obrazovanja osuđuje akciju kao kontrarevolucionaran čin i traži od učenika da prokažu predvodnike. Učenici moraju donijeti odluku koja će imati dramatične posljedice za njihovu budućnost.
Redatelj i scenarist LarsKraume ovom je ekranizacijom istoimene knjige DietrichaGarstkea, nastale prema stvarnom događaju u kojem je sudjelovao pisac i još 18 učenika, u kojoj mladi glumci igraju glavne, a etabliranisporedne uloge, uspješno dočarao jedno potresno poglavlje njemačke poslijeratne povijesti.
1956: Bei einem Kinobesuch in Westberlin sehen die Abiturienten Theo und Kurt in der Wochenschau aufwühlende Bilder vom Aufstand in Budapest. Zurück in Stalinstadt, einer der Vorzeige-Arbeitersiedlungen der DDR, entsteht die Idee, im Unterricht eine Schweigeminute für die Opfer des ungarischen Freiheitskampfes abzuhalten. Mit den kleinen und großen Reaktionen, die ihre Solidaritätsbekundung auslöst, haben weder die Jungen noch ihre Eltern oder die Schulleitung gerechnet. Während der Rektor versucht, den Vorfall als jugendlichen Unfug abzutun und intern zu regeln, geraten die Schüler in die politischen Mühlen eines Staates, der ein Exempel statuieren will. Der Volksbildungsminister verurteilt die Aktion als konterrevolutionären Akt und verlangt von ihnen, den Rädelsführer zu benennen. Die Schüler werden vor eine Entscheidung gestellt, die dramatische Folgen für ihre Zukunft hat.
Mit einem Cast aus Nachwuchsdarstellern in den Hauptrollen und etablierten Schau-spielern in den Nebenrollen verfilmte Regisseur und Drehbuchautor Lars Kraume das gleichnamige Buch von Dietrich Garstka, der die persönlichen Erlebnisse von sich und seinen 18 Klassenkameraden niederschrieb – ein bewegendes Kapitel deutscher Nachkriegsgeschichte.
https://www.imdb.com/title/tt6576556/?ref_=fn_al_tt_3
BERLINALE SPECIAL: AKTUELLE DEUTSCHE FILME / SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Prvi filmski festival Goethe-Instituta u Hrvatskoj „BerlinaleSpecial – Suvremeni njemački film“ predstavit će izbor od devet filmova prikazanih na 68. Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale 2018) i cijelu sezonu jedne televizijske serije. Filmska publika u Splitu imat će priliku upoznati suvremene autorske filmove iz Njemačke, prikazane u okviru NATJECATELJSKOG PROGRAMA te programa LOLA i PERSPEKTIVE NJEMAČKE KINEMATOGRAFIJE, od kojih se većina premijerno prikazuje u Hrvatskoj.
Berlinale je legendaran: to je festival za publiku, mjesto na kojemu se mogu susresti brojne zvijezde i poznate osobe na crvenom tepihu ispred kina na PotsdamerPlatzu i Hauptbahnhofu Zoo, u kojima se filmovi premijerno prikazuju. U (gotovo) svim se berlinskim četvrtima tijekom Berlinala u velikim i malim kino-dvoranama može pogledati međunarodni glavni program, ali i popratni programi, televizijske serije, filmovi koji se kritički bave određenim temama, kulinarski filmovi, ozbiljni i komični ili otkačeni filmovi. Ove su godine čak četiri njemačka filma uvrštena u natjecateljski program.
Prvi program „BerlinaleSpecial" predstavlja mozaik filmova s Berlinala: festival tako otvara film 3 DANA U QUIBERONU, koji je u natjecateljskom programu dobio nekoliko priznanja. Film je svojevrstan hommage Romy Schneider, a snimljen je prema ideji sjajne glumice Marie Bäumer, koja i glumi u filmu. Festival zatvara film TIHA REVOLUCIJA, koji je također premijerno prikazan u natjecateljskom programu 68. Berlinala. Temelji se na autentičnoj priči iz Njemačke Demokratske Republike, gdje je sasvim nedužan prosvjed jednog učenika izazvao bizarne reakcije, čije je posljedice snosio cijeli razred.
Remek-djela suvremene njemačke kinematografije poput filmova PLES IZMEĐU REDOVA ili SATNIK bit će prikazana u glavnom programu (u 21.00 sat), a u sporedni je program (u 19.00 sati) uvrštena selekcija filmskih prvijenaca i ostvarenja njemačkog autorskog kina. Među njima su jedan zaista „prljav“, premda zapravo tragičan njemački triler (SAMO MI BOG MOŽE SUDITI), ali i niz obiteljskih, umjetničkih i ljubavnih priča iz različitih sredina, od grada do provincije, koje odražavaju njemačku stvarnost danas.
Dan prije njemačke Free-TV premijere (30.9.) "BerlinaleSpecial" predstavlja posebnu poslasticu: filmsku seriju BABILON BERLIN, koju među ostalima potpisuje i čuveni njemački redatelj (i predsjednik žirija 68. Berlinala) Tom Tykwer. Ovaj svijetli primjer njemačke televizijske produkcije zaslužuje sve superlative: riječ je o najskupljoj i vjerojatno najkompliciranijoj koprodukciji privatne i javne televizije koja se temelji na kriminalističkom bestseleru Volkera Kutschera o Berlinu 30-tih godina, i vrlo osebujnom evropskom narativu u formatu televizijske serije. Glavni lik, berlinski inspektor kriminalističke policije Gereon Rath, ne zna ništa, ali vidi sve. I mi ćemo sada vidjeti sve.
BERLINALE SPECIAL ORGANIZIRAN JE UZ POMOĆ GOETHE INSTITUTA U ZAGREBU
(Goethe-Institut Kroatien / https://www.goethe.de/ins/hr/hr/index.html)

BlacKkKlanksman, 2018. Spike Lee, 135 min. US
Scenarij: Charlie Wachtel, David Rabinowitz na temelju memoara „Black Klansman“ Rona Stallwortha iz 2014. godine.
Uloge: John David Washington, Adam Driver, Laura Harrier, Alec Baldwin, Robert John Burke
Vizionarski redatelj Spike Lee donosi nam nevjerojatnu istinitu priču o američkom junaku.
Rane su 1970-e godine, a Ron Stallworth postaje prvi afroamerički detektiv koji služi u policijskoj postaji u Colorado Springsu. Odlučan u namjeri da se iskaže, Stallworth se hrabro otiskuje na opasnu misiju: prijevarom ulazi u redove Ku Klux Klana i izlaže se njihovom djelovanju. Ku Klux Klan sistematski zagovara superiornost i prevlast bijele rase, kao i antisemitizam te homofobiju. Na Stallworthov nagovor, na zadatku mu se uskoro pridružuje iskusniji kolega, Židov Flip Zimmerman te dvojac zajedno otpočinje istragu života. Udružuju se protiv ekstremističke organizacije koja pokušava sanirati svoju inače nasilnu retoriku kako bi se svidjela mnoštvu i privukla nove sljedbenike ove ideologije mržnje. Cilj Stallworthovog tajnog zadatka jest razotkriti lokalno djelovanje KKK-a i stati mu na kraj.
Spike Lee već tri desetljeća pravi kvalitetne filmove koji prikazuju trenutnu ili povijesnu sliku američke stvarnosti. U svojim pothvatima Lee je uvijek s velikom preciznošću ocrtavao karaktere stvarnih ličnosti te svoje filmove oblikovao da problematiziraju društvenu situaciju a da su pritom još i duhoviti, te dosta često napunjeni akcijskim sekvencama. „BlacKkKlansman“ u ovom pogledu nije iznimka, sve na što smo navikli od ovog redatelja tu je pred nama, samo ovog puta upakirano u nevjerojatno atraktivnu priču koja se veoma lako oslikava na trenutnu političku eru Donalda Trumpa u Americi. (Armin Fatić / ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt7349662/?ref_=fn_al_tt_1

Todos lo saben, 2018. Asghar Farhadi, 132 min. S/FR/IT
Scenarij: Asghar Farhadi
Uloge: Penélope Cruz, Javier Bardem, Bárbara Lennie, Ricardo Darín
Na krilima filma „Trgovački putnik“ s kojim je osvojio svoj drugi Oscar (prvi je osvojio 2011. godine za remek-djelo „Nader i Simin se rastaju“), iranski redatelj Asghar Farhadi napisao je i režirao španjolski psihološki triler „Svi znaju sve“ s Penélope Cruz, Javierom Bardemom i Ricardom Darínom u glavnim ulogama.
Priča filma prati Lauru koja sa svoje dvoje djece iz Argentine putuje u mali gradić u kojem je odrasla u Španjolskoj kako bi prisustvovala vjenčanju svoje sestre. Usred radosnog ponovnog obiteljskog okupljanja i proslave, starija kćerka biva oteta. U napetim danima koji slijede, razne obiteljske tenzije kao i duboko skrivene tajne same zajednice malog gradića izaći će na površinu
https://www.imdb.com/title/tt4964788/?ref_=fn_al_tt_1

Big Wednesday, 1978. John Milius, 120 min.
Scenarij: John Milius, Dennis Aaberg
Uloge: Jan-Michael Vincent, William Katt, Gary Busey, Patti D'Arbanville, Sam Melville, Gerry Lopez
Film je velikim dijelom inspiriran Milliusovim životnim iskustvima, odnosno odrastanjem na kalifornijskoj plaži Malibu gdje se bavio surfingom.
U fokusu priče su trojica mladića čiji se život okreće oko surfinga i međusobnog nadmetanja. Radnja započinje 1962. godine u vrijeme kada su tinejdžeri, potom prikazuje njihova nastojanja da izbjegnu regrutaciju u doba vijetnamskog rata 1965. godine, odnosno pogibiju jednog od njih 1968. godine, prije ponovnog susreta 1974. godine kada se kao odrasli, oženjeni ljudi prisjećaju jednog nevinijeg, ali zauvijek izgubljenog vremena.
„Dan velikih valova“ po mnogima je najuspjeliji i najkompletniji Miliusov film, djelo koje se povremeno uzdiže do razine ode surferskoj subkulturi, kojoj je redatelj i sam pripadao. U ishodištu je filma muško prijateljstvo preko kojega Milius promovira tradicionalne vrijednosti a, iako likove ocrtava kroz skupinu, izražava i poštovanje prema individualnom duhu kao temelju surfanja, pri čemu je sam taj čin svojevrsna potvrda vrijednosti pojedinca u izravnom nadmetanju s prirodom, obred koji dopušta pristup povlaštenoj skupini. Milius nostalgično i potanko rekonstruira kalifornijski surferski ambijent 1960-ih, a prizori surfanja snimljeni su iznimno zorno, gotovo opipljivo. Posredno tematizirajući i Vijetnamski rat, Milius ga interpretira kao ključan za gubitak morala i tradicionalnih vrijednosti kod sljedećih naraštaja. Film se odlikuje lakoćom pripovijedanja te iznimnom komunikativnošću, uspješno izmiče patetici te je u cjelini dojmljivo osobno svjedočanstvo razdoblja. (M.Sablić/HFL)
Vrlo dirljiv i na trenutke bolno nostalgičan film o odrastanju. U pozadini jednostavne priče o prijateljima-zgubidanima koji uživaju u piću, curama i, nadasve, jahanju valova, predočena je sjajna slika života mladih u ozračju vijetnamskog rata. Surferske scene su spektakularno napravljene, Jan Michael Vincent i Gary Busy su ovdje valjda dali uloge zivota, a ovo je i jedini film Johna Milliusa koji mogu odgledati do kraja i jos pritom uzivati. (saririk / filmski.net)
Nažalost velika većina ljudi film Johna Miliusa "Big Wednesday" doživljava isključivo kao film o surfanju, a zapravo je riječ o mnogo kompleksnijem djelu u kojem Milius na vrlo inteligentan i studiozan način obrađuje temu prijateljstva i odrastanja jedne generacije. "Big Wednesday" je film sjajnog ugođaja, prekrasne fotografije, savršeno snimljenih scena surfanja, ali ono što prije svega ovaj film čini velikim je odličan scenarij u kojem je Milius prikazao portret jedne generacije (zapravo Miliusove generacije!)..."Big Wednesday" je vrlo nostalgičan film i za mene vrlo osobit jer me kao niti jedno drugo filmsko ostvarenje, podsjeća na moje djetinjstvo, na stare prijatelje, na jedno lijepo prošlo vrijeme. I zbog toga HVALA Johnu Miliusu. Remek-djelo. (HAL9000 / filmski.net)
https://www.imdb.com/title/tt0077235/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.hds.hr/clan/dragas-aleksandar/
'68. KONTRAKULTURA: ALEKSANDAR DRAGAŠ - DAN VELIKIH VALOVA

BlacKkKlanksman, 2018. Spike Lee, 135 min. US
Scenarij: Charlie Wachtel, David Rabinowitz na temelju memoara „Black Klansman“ Rona Stallwortha iz 2014. godine.
Uloge: John David Washington, Adam Driver, Laura Harrier, Alec Baldwin, Robert John Burke
Vizionarski redatelj Spike Lee donosi nam nevjerojatnu istinitu priču o američkom junaku.
Rane su 1970-e godine, a Ron Stallworth postaje prvi afroamerički detektiv koji služi u policijskoj postaji u Colorado Springsu. Odlučan u namjeri da se iskaže, Stallworth se hrabro otiskuje na opasnu misiju: prijevarom ulazi u redove Ku Klux Klana i izlaže se njihovom djelovanju. Ku Klux Klan sistematski zagovara superiornost i prevlast bijele rase, kao i antisemitizam te homofobiju. Na Stallworthov nagovor, na zadatku mu se uskoro pridružuje iskusniji kolega, Židov Flip Zimmerman te dvojac zajedno otpočinje istragu života. Udružuju se protiv ekstremističke organizacije koja pokušava sanirati svoju inače nasilnu retoriku kako bi se svidjela mnoštvu i privukla nove sljedbenike ove ideologije mržnje. Cilj Stallworthovog tajnog zadatka jest razotkriti lokalno djelovanje KKK-a i stati mu na kraj.
Spike Lee već tri desetljeća pravi kvalitetne filmove koji prikazuju trenutnu ili povijesnu sliku američke stvarnosti. U svojim pothvatima Lee je uvijek s velikom preciznošću ocrtavao karaktere stvarnih ličnosti te svoje filmove oblikovao da problematiziraju društvenu situaciju a da su pritom još i duhoviti, te dosta često napunjeni akcijskim sekvencama. „BlacKkKlansman“ u ovom pogledu nije iznimka, sve na što smo navikli od ovog redatelja tu je pred nama, samo ovog puta upakirano u nevjerojatno atraktivnu priču koja se veoma lako oslikava na trenutnu političku eru Donalda Trumpa u Americi. (Armin Fatić / ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt7349662/?ref_=fn_al_tt_1

Boogie Nights, 1997. Paul Thomas Anderson, 155 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Mark Wahlberg, Burt Reynolds, John C. Reilly, Julianne Moore, Heather Graham, Luis Guzmán, Philip Seymour Hoffman
Film razotkriva pozadinu pornografske industrije, onakve kakvu možda niste očekivali. Sve uspone i padove, naličje i lice, upoznao je mladi Eddie Adams, kojeg otkrije kralj pornića, redatelj Jack Horner (sjajna uloga Burta Reynoldsa). On Eddiju nadjene umjetničko ime Dirk Diggler i vine ga u zvjezdanu porno orbitu. A u zvjezdanoj orbiti lako se izgubiti. Droga, prostitucija i lažni sjaj, Dirk će proći klasičnu brzu školu instant slave…
Mnogi su kritičari bili zbunjeni načinom na koji je Anderson pristupio temi Zlatnog doba porno-filma. Iako Anderson pokazuje dosta nostalgije prema tim sjajnim godinama, ne može se nikako reći da on glorificira porno-industriju. Hornerovo nastojanje da pravi "umjetničke" porno-filmove je bio pothvat u začetku osuđen na propast, pa u prvom dijelu Anderson postavlja svojevrsni ironični odmak. U drugom dijelu, koji pokazuje postupni povratak porno-industrije na dno, kao i nimalo zavidne sudbine negdašnjih zvijezda, ironični humor zamjenjuje tragedija. Pa ipak, Anderson čak ni ovdje ne pokusava dati nekakvu jeftinu moralističku osudu pornografije; za njega je ona jednostavno biznis, jednako tako legitiman kao i svaki drugi oblik zabave, a u neku ruku čak i pošteniji prema konzumentima od "poštene" kinematografije. U završnim scenama, u kojima se pokazuje da porno-milje moze čovjeku uistinu biti svojevrsni nadomjestak za obitelj, gledatelju je ostavljeno da sam donosi svoje sudove...
Glumci su vise nego odlični. Mark Wahlberg, bivši model za intimno rublje Calvina Kleina i jedan od prvih bijelih rappera, je odličan kao fizički privlačna, ali ne bas previše bistra filmska zvijezda. Ali, prave su uloge napravili sporedni glumci - Burt Reynolds, superzvijezda sedamdesetih, uspio je ovom ironičnom ulogom sa sebe sprati ljagu nastalu nastupom u nesreći zvanoj „Striptease“; uloga Hornera mu jedna od najboljih u životu.
Neki će filmu vjerojatno zamjeriti preveliku epsku širinu i razvučenost. Neki će zamjeriti nedostatak jasnog stava prema fenomenu porno-industrije, kao i društvenom zlu koje je uz njega povezano. Neki će možda biti uvrijeđeni banalnošću završne scene (iako ona može poslužiti i kao svojevrsni ironični komentar). Neki će biti razočarani time što Anderson nije, s obzirom na temu, bio eksplicitniji u prikazu erotskih scena. Ipak, bez obzira na sve, „Boogie Nights“ je film koji će nas oduševiti svojim vizualnim savršenstvom, bogatstvom detalja i suptilnom kombinacijom komedije i drame. U svakom slučaju, riječ je o filmu koji je prije zaslužio Oscara od „Titanica“, od kojeg je, uzgred rečeno, gotovo trinaest puta jeftiniji. (Dragan Antulov, purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0118749/?ref_=fn_al_tt_1

Foxtrot, 2017. Samuel Maoz, 108 min. IL/CH/FR/DE
Scenarij: Samuel Maoz
Uloge: Lior Ashkenazi, Sarah Adler, Yonaton Shiray
Naizmjence duboko emotivan i ironičan, s humorom koji ujeda gdje najviše boli, ovaj odvažan i vizualno impresivan film nagrađen je u Veneciji Srebrnim lavom.
Kada im se na vratima pojave vojni predstavnici s viješću o sinovoj pogibiji, Michael i Dafna slamaju se pod teretom očaja. Izlizani izrazi sućuti i šuplje domoljubne fraze vojnih birokrata samo pogoršavaju situaciju. Dok Dafna bijeg traži u sedativima, Michael upada u vrtlog gnjeva, a onda doživljava iznenađenje čija nevjerojatnost gotovo parira nadrealnom vojnom iskustvu njegova sina Jonathana.
Dobitnik Velike nagrade žirija Venecijanskog festivala, “Foxtrot ”Samuela Maoza, film je u kojem se izraelski redatelj opet hvata u koštac s problematikom rata, ispreplićući je ovog puta s temom obiteljskih odnosa i gubitaka tako cjelovito, virtuozno i upečatljivo da film na svim razinama nudi najbolje od sedme umjetnosti. Ono što izdvaja “Foxtrot” od drugih filmova slične tematike jedinstveni je jezik kamere i zvuka koji je vrlo promišljen, osviješten i intenzivan – uvijek korak ispred gledatelja, spreman da ga svakom nadolazećom scenom iznenadi ili očara, izvlačeći maksimum iz svakog prizora. Tome značajno pridonosi i izvedba glumaca, posebice oca (sjajni Lior Ashkenazi) te zaokruženost i dubina karakterizacije svih ostalih likova. Foxtrot je podjednako emotivno nabijen i inteligentan film koji oduševljava i radnjom i filmskim jezikom pa, gledajući ga, uživamo uz misao da baš zbog filmova poput ovog – volimo filmove. (www.ziher.hr)

SECRET ARTS CINEMA: MAURIZIO CATTELAN - VRAĆAM SE ODMAH
Maurizio Cattelan: Be Right Back, 2016. Maura Axelrod, 95 min. US
Zločesti momak svijeta umjetnosti, provokativan i neuhvatljiv Maurizio Cattelan, jedan od najvećih talijanskih umjetnika, svoju je karijeru izgradio na zaigranim, provokativnim radovima koji su uzburkali umjetnički establishment. Retrospektivom u Guggenheimu 2011. godine čvrsto se pozicionirao u svim kanonima suvremene umjetnosti. Film Maure Axerold ne preza zaviriti u svaku rupu ne bi li otkrio: tko je uistinu Maurizio Cattelan.
https://www.imdb.com/title/tt5509780/?ref_=fn_al_nm_1a

Todos lo saben, 2018. Asghar Farhadi, 132 min. S/FR/IT
Scenarij: Asghar Farhadi
Uloge: Penélope Cruz, Javier Bardem, Bárbara Lennie, Ricardo Darín
Na krilima filma „Trgovački putnik“ s kojim je osvojio svoj drugi Oscar (prvi je osvojio 2011. godine za remek-djelo „Nader i Simin se rastaju“), iranski redatelj Asghar Farhadi napisao je i režirao španjolski psihološki triler „Svi znaju sve“ s Penélope Cruz, Javierom Bardemom i Ricardom Darínom u glavnim ulogama.
Priča filma prati Lauru koja sa svoje dvoje djece iz Argentine putuje u mali gradić u kojem je odrasla u Španjolskoj kako bi prisustvovala vjenčanju svoje sestre. Usred radosnog ponovnog obiteljskog okupljanja i proslave, starija kćerka biva oteta. U napetim danima koji slijede, razne obiteljske tenzije kao i duboko skrivene tajne same zajednice malog gradića izaći će na površinu
https://www.imdb.com/title/tt4964788/?ref_=fn_al_tt_1

Aleksi, 2018. Barbara Vekarić, 90 min. HR/RS
Scenarij: Barbara Vekarić
Uloge: Tihana Lazović, Goran Marković, Leon Lučev, Sebastian Cavazza, Neda Arnerić
Film prati glavnu junakinju Aleksi koja se nakon bezuspješnog pokušaja studiranja vraća kući na Pelješac. U fazi je propitivanja vlastitog identiteta i tijekom boravka pod roditeljskim okriljem pokušava odlučiti što će sa sobom.
Premda je njegova tematika naizgled bezizlazan okvir egzistencijalne krize, „Aleksi“ je prožet jednostavnošću te zanimljivim dijalozima i verbalnim humorom koji ga čine prilično dopadljivim, a većina njegovog šarma počiva na potpuno prirodnoj i odlučnoj glumačkoj izvedbi glavne junakinje – Tihane Lazović. (Dunja Ivezić, ziher.hr)
Aleksi je puno slobodnija (od mene), usudi se, voljela bih imati neke njene kvalitete. Zavidim joj na nekim osobinama. Svaki lik provlačim kroz sebe, ali guštam igrati nešto što se Tihana nikad ne bi usudila. Uživam u prilici da sam malo “neka druga ja“. (Tihana Lazović o svom liku / intervju Marku Njegiću u SD)
https://www.imdb.com/title/tt7658868/?ref_=fn_al_tt_1

Aleksi, 2018. Barbara Vekarić, 90 min. HR/RS
Scenarij: Barbara Vekarić
Uloge: Tihana Lazović, Goran Marković, Leon Lučev, Sebastian Cavazza, Neda Arnerić
Film prati glavnu junakinju Aleksi koja se nakon bezuspješnog pokušaja studiranja vraća kući na Pelješac. U fazi je propitivanja vlastitog identiteta i tijekom boravka pod roditeljskim okriljem pokušava odlučiti što će sa sobom.
Premda je njegova tematika naizgled bezizlazan okvir egzistencijalne krize, „Aleksi“ je prožet jednostavnošću te zanimljivim dijalozima i verbalnim humorom koji ga čine prilično dopadljivim, a većina njegovog šarma počiva na potpuno prirodnoj i odlučnoj glumačkoj izvedbi glavne junakinje – Tihane Lazović. (Dunja Ivezić, ziher.hr)
Aleksi je puno slobodnija (od mene), usudi se, voljela bih imati neke njene kvalitete. Zavidim joj na nekim osobinama. Svaki lik provlačim kroz sebe, ali guštam igrati nešto što se Tihana nikad ne bi usudila. Uživam u prilici da sam malo “neka druga ja“. (Tihana Lazović o svom liku / intervju Marku Njegiću u SD)
https://www.imdb.com/title/tt7658868/?ref_=fn_al_tt_1

Undir trénu / Under the Tree, 2018. Hafsteinn Gunnar Sigurðsson, 89 min. IC
Scenarij: Huldar Breiðfjörð i Hafsteinn Gunnar Sigurðsson
Uloge: Steinþór Hróar Steinþórsson, Edda Björgvinsdóttir, Sigurður Sigurjónsson
Crnohumorna komedija o sukobu susjeda, film „Kucni u drvo“ redatelja Hafsteinna Gunnara Sigurðssona prikazuje nam koliko daleko može otići gnjev dva bračna para čiji temelj leži duboko ispod velikog drveta smještenog u predgrađu. Priča filma prati dugogodišnju zavadu između dva para koja vrhunac dostiže zbog drveta koje se nalazi u dvorištu Inge i Baldvina, a koje zbog svoje veličine stvara preveliku sjenu na imanju Konrada i Eybjorg. Strasti se uzburkavaju, a kroz, na prvi pogled, površnu svađu, saznat ćemo više o ova dva bračna para čije su karaktere i ponašanje oblikovali vlastiti životni događaji, od kojih su neki bili i tragični.
Na trenutke dirljiv i urnebesno smiješan, festivalski miiljenik „Kucni u drvo“ svakako će ostati upamćen po svojem portretu susjedskih odnosa, bračnih svađa i razumljivog bijesa.
https://www.imdb.com/title/tt6223806/?ref_=fn_al_tt_1

Undir trénu / Under the Tree, 2018. Hafsteinn Gunnar Sigurðsson, 89 min. IC
Scenarij: Huldar Breiðfjörð i Hafsteinn Gunnar Sigurðsson
Uloge: Steinþór Hróar Steinþórsson, Edda Björgvinsdóttir, Sigurður Sigurjónsson
Crnohumorna komedija o sukobu susjeda, film „Kucni u drvo“ redatelja Hafsteinna Gunnara Sigurðssona prikazuje nam koliko daleko može otići gnjev dva bračna para čiji temelj leži duboko ispod velikog drveta smještenog u predgrađu. Priča filma prati dugogodišnju zavadu između dva para koja vrhunac dostiže zbog drveta koje se nalazi u dvorištu Inge i Baldvina, a koje zbog svoje veličine stvara preveliku sjenu na imanju Konrada i Eybjorg. Strasti se uzburkavaju, a kroz, na prvi pogled, površnu svađu, saznat ćemo više o ova dva bračna para čije su karaktere i ponašanje oblikovali vlastiti životni događaji, od kojih su neki bili i tragični.
Na trenutke dirljiv i urnebesno smiješan, festivalski miiljenik „Kucni u drvo“ svakako će ostati upamćen po svojem portretu susjedskih odnosa, bračnih svađa i razumljivog bijesa.
https://www.imdb.com/title/tt6223806/?ref_=fn_al_tt_1

IZGARANJE
Beoning, 2018. Chang-dong Lee, 148 min. KO
Scenarij: Jungmi Oh & Chang-dong Lee po kratkoj priči "Barn Burning“ Haruki Murakamija
Uloge: Ah-in Yoo, Jong-seo Jun, Steven Yeun
Dobitnik nagrade FIPRESCI na ovogodišnjem festivalu u Cannesu... Jongsu je dvadeset i nešto godišnji dostavljač koji na poslu susreće Haemi, djevojku koju je poznavao u djetinjstvu, ali o kojoj godinama nije razmišljao. Podsjetivši ga da se prema njezinom fizičkom izgledu odnosio okrutno (čega se Jongsu uopće ne sjeća) ova prekrasna djevojka zavede dostavljača čime započinje njihova nagla veza. Međutim, uskoro Haemi zamoli Jongsua za uslugu: dok se ona nalazi na putovanju u Africi, on bi joj trebao pripaziti na mačku. Jongsu, naravno, pristaje premda započinje sumnjati u njezine osjećaje prema njemu, pogotovo nakon što se Haemi s putovanja vrati s Benom – zagonetnim mladićem i svojim novim (bogatim) prijateljem.
Riječ je o izvanrednom filmu koji po atmosferi ima nešto od murakamijevske nedohvatljive čeznutljivosti, a istodobno vješto klizi iz žanra u žanr tako da ni jednog trenutka niste načistu što slijedi iduće. Osobno, Lee Chang-dongu bih dao Zlatnu palmu... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Neuhvatljiv, meandrirajući zaplet je kičma filma na koju se kači i tehnička vještina cijele ekipe i zaista vrhunska gluma vrlo dobrih, sjajno odabranih i sjajno vođenih glumaca i brojni detalji u drugom, trećem ili četvrtom planu koji o likovima i događajima otkrivaju taman koliko je potrebno, ostavljajući ostatak u nekom zamućenom stanju. Sve je to dio jedinstvene Leejeve autorske vizije realizirane s pedantnom pozornošću za svaki detalj poput, recimo, intrigantnih, a opet realističnih dijaloga. Zločin je uvijek figurirao u autorovom stvaralačkom opusu, bilo kao brižljivo skrivana tajna koja isplivava na površinu, u pozadini, u centru zbivanja ili kao nepokretni pokretač radnje, ali je tek u „Izgaranju“, iako striktno hipotetičan, hipnotički preuzeo čitav film. Rezultat je nešto izvanserijsko, teško opisivo i vrijedno višekratnog gledanja. (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt7282468/?ref_=fn_al_tt_1

Aleksi, 2018. Barbara Vekarić, 90 min. HR/RS
Scenarij: Barbara Vekarić
Uloge: Tihana Lazović, Goran Marković, Leon Lučev, Sebastian Cavazza, Neda Arnerić
Film prati glavnu junakinju Aleksi koja se nakon bezuspješnog pokušaja studiranja vraća kući na Pelješac. U fazi je propitivanja vlastitog identiteta i tijekom boravka pod roditeljskim okriljem pokušava odlučiti što će sa sobom.
Premda je njegova tematika naizgled bezizlazan okvir egzistencijalne krize, „Aleksi“ je prožet jednostavnošću te zanimljivim dijalozima i verbalnim humorom koji ga čine prilično dopadljivim, a većina njegovog šarma počiva na potpuno prirodnoj i odlučnoj glumačkoj izvedbi glavne junakinje – Tihane Lazović. (Dunja Ivezić, ziher.hr)
Aleksi je puno slobodnija (od mene), usudi se, voljela bih imati neke njene kvalitete. Zavidim joj na nekim osobinama. Svaki lik provlačim kroz sebe, ali guštam igrati nešto što se Tihana nikad ne bi usudila. Uživam u prilici da sam malo “neka druga ja“. (Tihana Lazović o svom liku / intervju Marku Njegiću u SD)
https://www.imdb.com/title/tt7658868/?ref_=fn_al_tt_1

Cirque Hors Piste, 2016. Netty Radvanyi, Nicos Argilet, 53 min. FR
Yoann Bourgeois, Sanja Kosonen, Alexandre Fray, Chloe Moglia, Jorg Muller, Camille Boitel, Tatiana-Mosio Bongonga i Johann Le Guillerm - osam je suvremenih cirkuskih umjetnika koji nas kroz dokumentarni film "Cirkus izvan granica" pozivaju da upoznamo njihovu svakodnevnicu i njih same. Ovi umjetnici svaki dan iznova prkose zakonima fizike i istražuju vlastite granice, kreirajući pritom neke od najboljih suvremenih cirkuskih predstava današnjice. Film je nastao u suradnji redateljice Netty Radvany i Artcene kroz Program 33. Netty Radvany i sama je suvremena cirkuska umjetnica s diplomom CNAC akademije u Chalonu.
Kino Cirkus ciklus je filmova cirkuske tematike koji se jednom mjesečno održava u Kinoteci Zlatna Vrata, u organizaciji kolektiva ROOM100, a u suradnji s FMFS-om
http://www.fmfs.hr/program/

Undir trénu / Under the Tree, 2018. Hafsteinn Gunnar Sigurðsson, 89 min. IC
Scenarij: Huldar Breiðfjörð i Hafsteinn Gunnar Sigurðsson
Uloge: Steinþór Hróar Steinþórsson, Edda Björgvinsdóttir, Sigurður Sigurjónsson
Crnohumorna komedija o sukobu susjeda, film „Kucni u drvo“ redatelja Hafsteinna Gunnara Sigurðssona prikazuje nam koliko daleko može otići gnjev dva bračna para čiji temelj leži duboko ispod velikog drveta smještenog u predgrađu. Priča filma prati dugogodišnju zavadu između dva para koja vrhunac dostiže zbog drveta koje se nalazi u dvorištu Inge i Baldvina, a koje zbog svoje veličine stvara preveliku sjenu na imanju Konrada i Eybjorg. Strasti se uzburkavaju, a kroz, na prvi pogled, površnu svađu, saznat ćemo više o ova dva bračna para čije su karaktere i ponašanje oblikovali vlastiti životni događaji, od kojih su neki bili i tragični.
Na trenutke dirljiv i urnebesno smiješan, festivalski miiljenik „Kucni u drvo“ svakako će ostati upamćen po svojem portretu susjedskih odnosa, bračnih svađa i razumljivog bijesa.
https://www.imdb.com/title/tt6223806/?ref_=fn_al_tt_1

Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ
Večerašnja gošća, tj. vaš domaćin je trebala biti gđa. Jadranka Kosor, no i otkazivanje u zadnji čas je nešto čime se moramo suočiti. Nema nje, ali ima filma koji je bio njen izbor.
CABARET
Cabaret, 1970. Bob Fosse, 124 min. US
Scenarij: Jay Allen prema knjizi „Cabaret“ Joe Masteroffa
Uloge: Liza Minnelli, Michael York, Helmut Griem, Joel Grey, Fritz Wepper, Marisa Berenson
Priča prati Sally Bowles i njenu aferu s piscem Cliffordom Bradshawom, te vezu fraulein Schneider i njenog podstanara herr Schultza koji je židovskog podrijetla. Dok se oba para trude održati vezu, opskurni berlinski noćni klub Kit Kat ironijski podcrtava njihove nevolje. No nijedan par neće moći dugo ignorirati opasnost koja vreba.
Kit Kat klub metafora je za dekadentnu Njemačku koju će uskoro progutati nacizam. Berlin po danu i Berlin po noći su u Cabaretu dvije potpuno različite stvari - po noći su klubovi puni smijeha, a izvođači se do mile volje izruguju nacizmu. Ali, smijeh preko dana zamre. Glazbeni brojevi su komentari na situacije u radnji, a kroz priču gledatelje vodi majstor ceremonije, Emcee kojeg je i u kazališnoj i u filmskoj verziji tumačio Joel Grey.
"Cabaret" je nastao prema romanu „Goodbye to Berlin“ Christophera Isherwooda iz 1935. koji je pak 1951. John Van Druten preradio u dramu „I Am a Camera“ prema kojoj je snimljen istoimeni film. Producent i redatelj Harold Prince ranih je šezdesetih odlučio napraviti mjuzikl verziju „I Am a Camera“ pod naslovom "Cabaret", pa je angažirao skladatelja Johna Kandera i tekstopisca Freda Ebba da rade na materijalu. Libreto je napisao Joe Masteroff. Kander i Ebb su netom završili jedan drugi projekt na kojem su surađivali s Lizom Minelli i „Cabaret“ su pisali s idejom da upravo ona bude Sally Bowles, no u kazališnoj verziji mjuzikla ipak nije angažirana, nego je glavna uloga dodijeljena Jill Haworth. „Cabaret“ je premijerno izveden 1966. na Broadwayju a dvije godine kasnije i na West Endu. Od kazališne verzije puno je poznatiji film legendarnog Boba Fossea iz 1972. Film se u radnji dosta razlikuje od kazališne verzije - scenaristica Jay Presson Allen je u priču vratila gay teme koje su odstranjene iz drame i mjuzikla, izbačeni su neki songovi i nadopisani drugi poput kultnog „Mein Herr“ i „Maybe This Time“. Fosse je mislio da publika neće dobro reagirati na to da likovi ničim izazvani počnu pjevati i plesati u svakodnevnom životu pa je glazbene brojeve (izuzev jednog) ograničio na pozornicu Kit Kat kluba.
Uz Oscara za najbolju glumicu (Liza Minnelli) film je osvojio i Oscara za najboljeg sporednog glumca (Joel Grey), najbolju fotografiju, najbolju umjetničku režiju, najbolji zvuk, najbolju originalnu pjesmu te najbolju montažu, što ga čini filmom s najviše osvojenih oscara u povijesti, a da među nagradama nije ona za najbolji film. Film je dobio Zlatni globus za najbolji film – mjuzikl/komedija.
U ovoj adaptaciji brodvejskog hita sve pjevano-plesne točke motivirane su smještanjem u kabaret. Upravo strogo odjeljivanje scenske izvedbe i izvanscenske stvarnosti naglašava njihovu međusobnu povezanost ostvarenu pomnom dramaturškom gradacijom paralelne izmjene kabaretskih točaka i okvirne fabule, koja je pak uokvirena prizorima najave i odjave večernjeg nastupa. Stalno mijenjanje funkcije glazbenih točaka u filmskoj cjelini modulira međudjelovanje zbilje i njezina scenskog predstavljanja od ilustrativnosti uvodne točke „Wilkommen“, preko supostavljanja komičnog pljeskanja po zadnjici nacističkoj brutalnosti na ulicama Berlina, odnosno scenskog parodiranja ljubavnog trokuta Briana, Sally i Maxa, do otvorene provokativnosti pjesme „If Only You Could See Her Through My Eyes“ kao satire rastućeg antisemitizma i ključne metafore zaključne točke „Life Is a Cabaret“. Sekvenca jedine pjesme koja se ne izvodi u kabaretu (Tomorrow Belongs To Me), nego je na idiličnom izletištu započinje pripadnik Hitlerjugenda, da bi mu se zatim priključila masa, izvrće kabaretsku karnevalizaciju dominantnog poretka u estetizaciju političkog programa prokazujući nekritičko uživljavanje publike u predstavljene ideološke sadržaje kao naličje masovne psihoze, te pridajući bezbrižnom eskapizmu – predočenom junakinjinom ambicijom da postane filmska zvijezda. (T. Brlek, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0068327/?ref_=fn_al_tt_1

IZGARANJE
Beoning, 2018. Chang-dong Lee, 148 min. KO
Scenarij: Jungmi Oh & Chang-dong Lee po kratkoj priči "Barn Burning“ Haruki Murakamija
Uloge: Ah-in Yoo, Jong-seo Jun, Steven Yeun
Dobitnik nagrade FIPRESCI na ovogodišnjem festivalu u Cannesu... Jongsu je dvadeset i nešto godišnji dostavljač koji na poslu susreće Haemi, djevojku koju je poznavao u djetinjstvu, ali o kojoj godinama nije razmišljao. Podsjetivši ga da se prema njezinom fizičkom izgledu odnosio okrutno (čega se Jongsu uopće ne sjeća) ova prekrasna djevojka zavede dostavljača čime započinje njihova nagla veza. Međutim, uskoro Haemi zamoli Jongsua za uslugu: dok se ona nalazi na putovanju u Africi, on bi joj trebao pripaziti na mačku. Jongsu, naravno, pristaje premda započinje sumnjati u njezine osjećaje prema njemu, pogotovo nakon što se Haemi s putovanja vrati s Benom – zagonetnim mladićem i svojim novim (bogatim) prijateljem.
Riječ je o izvanrednom filmu koji po atmosferi ima nešto od murakamijevske nedohvatljive čeznutljivosti, a istodobno vješto klizi iz žanra u žanr tako da ni jednog trenutka niste načistu što slijedi iduće. Osobno, Lee Chang-dongu bih dao Zlatnu palmu... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Neuhvatljiv, meandrirajući zaplet je kičma filma na koju se kači i tehnička vještina cijele ekipe i zaista vrhunska gluma vrlo dobrih, sjajno odabranih i sjajno vođenih glumaca i brojni detalji u drugom, trećem ili četvrtom planu koji o likovima i događajima otkrivaju taman koliko je potrebno, ostavljajući ostatak u nekom zamućenom stanju. Sve je to dio jedinstvene Leejeve autorske vizije realizirane s pedantnom pozornošću za svaki detalj poput, recimo, intrigantnih, a opet realističnih dijaloga. Zločin je uvijek figurirao u autorovom stvaralačkom opusu, bilo kao brižljivo skrivana tajna koja isplivava na površinu, u pozadini, u centru zbivanja ili kao nepokretni pokretač radnje, ali je tek u „Izgaranju“, iako striktno hipotetičan, hipnotički preuzeo čitav film. Rezultat je nešto izvanserijsko, teško opisivo i vrijedno višekratnog gledanja. (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt7282468/?ref_=fn_al_tt_1

The Omen, 1976. Richard Donner, 111 min. US
Scenarij: David Seltzer, prema svojem romanu
Uloge: Gregory Peck, Lee Remick, David Warner, Harvey Stephens, Billie Whitelaw, Patrick Troughton, Martin Benson
Američki diplomat Robert Thorn i njegova supruga Katherine u Rimu posvajaju, pod tajnovitim okolnostima, sina Damiena. Pet godina poslije, nakon niza čudnih događaja, Robert počinje sumnjati da mu je sin zapravo novi Antikrist.
Kada se 1976. pojavio u kinima, horor klasik 'The Omen' (Pretkazanje) postao je ogroman hit i zaradio 60 milijuna dolara, ali ono što se događalo oko filma – cijeli niz nesretnih događaja - obilježilo ga je zauvijek. Gregory Peck i scenarist David Seltzer letjeli su zasebnim zrakoplovima za London... u oba je udario grom! Nakon što je Peck otkazao jedan let za Izrael, taj se zrakoplov srušio. Rottweileri angažirani za film napadali su svoje trenere. Hotel u kojem je boravio redatelj Richard Donner napadnut je od strane IRA-e. Prvog dana snimanja nekoliko članova filmske ekipe preživjelo je automobilsku nesreću... 1977., tijekom snimanja filma „Bridge to Far“ majstor specijalnih efekata John Richardson i njegova asistentica Liz Moore vozili su se kroz Nizozemsku kada je na njih naletio kamion, a vjetrobransko staklo doslovno je prepolovilo Liz. John je preživio sudar i kada je izlazio iz smrskanog automobila ugledao je znak na cesti - Ommen 66,6 km.
Ovim filmom veliki holivudski studiji potvrđuju zanimanje za žanr filma strave 1970-ih, kao posljedicu velikoga komercijalnog uspjeha „Egzorcista“. Film, kao i predložak, varira, u okviru modusa horora, biblijske i vjerske motive (Antikrist, demonizam i egzorcizam) prožete morbidnim ugođajem, a odlikuje ga bogata produkcija, glumačke zvijezde (kao potvrda novog ugleda žanra dotad uglavnom ograničenog na B-produkciju), sjajna glazba (Jerry Goldsmith nagrađen je Oscarom) i sigurna režija Richarda Donnera. (HFL)
Kada na nevino dječje lice stavite grimasu zlobnog smješka dobivate nevjerojatno zastrašujući prizor. Kako nešto nejako može biti oličenje zla? „Omen“ (1976), zloguki film u čijoj se priči najavljuje dolazak Antikrista na filmska platna je donio upravo to. Zlo u tijelu djeteta. Kultni film Richarda Donnera jedan je od najstrašnijih mističnih horror filmova koji su ikada zasjali na kino platnima. (www.moj-film.hr)
Nakon ovog filma nećete baš blagonaklono gledati petogodišnjake. Jedan takav je mali Damian oko kojeg se događaju čudne stvari. Kako i ne bi kad je vražje dijete… Film prati borbu njegovih posvojitelja da shvate što to nije u redu s Damianom. Glazba, napetost… radnja. Ovaj film zahtjeva bar 5 puta dizanja svih dlaka na tijelu. (www.otvoreni.hr)
Zapravo je jednostavno zbog čega „The Omen“ uspijeva već godinama unositi nemir i strah – ne treba čovjek biti bogobojazan a da bi osjetio zlo. Film se ne oslanja na kojekakve moćne efekte, rijeke krvi, motorke i slično – oslanja se isključivo na jednostavna no dramatično izvedena stradavanja, kojima pozadinu, kao i eskalaciji cijeloga filma od početka do kraja, daje glazba, iako i tihi dijelovi nisu ništa manje siromašni strahom i – predskazanjima. Briljantna „Ave Satani“ Jerryja Goldsmitha izvedena u klasičnom stilu crkvenih pjevanih molitvi je nenadmašna kao adut koji uznemiruje i najmirnije, i sama sudbinska, i sama predskazanje. Nedostatak specijalnih efekata je savršeno upotpunjen s tek par nevjerojatnih scena koje se malo kome nisu urezale u sjećanje (npr. dekapitacija staklom… da ne spojlam?) no pored Damienovog pogleda preko ramena ili Baylockice u krupnom planu – tu krvi nikakve ni ne treba da bi čovjek dao petama vjetra. Efekat? Potpun. (Vanja / www.fak.hr)
"The Omen" je dio "svetog trojstva" starog nadnaravnog horora zajedno s "Istjerivačem đavola" Williama Friedkina i "Rosemarynom bebom" Romana Polanskog, premda se, suprotno njima, nije dobacio do važnijih nominacija za Oscare, ne računajući proganjajuće sjajnu glazbu i pjesmu Jerryja Goldsmitha. (Marko Njegić, SD)
Richard Donner (1930. – 2021), američki filmski redatelj. Isprva televizijski redatelj, na filmu počeo raditi 1961. Nakon uspjeha inovativnim filmom strave „Predkazanje“ (The Omen, 1976), režira komercijalne projekte, npr. ekranizaciju popularnoga fantastičnog stripa „Superman“ (1978) te seriju kriminalističkih budybuddy filmova, „Smrtonosno oružje“ (Lethal Weapon, 1987; II, 1989; III, 1992; IV, 1998).

RENDEZ-VOUS AU CINÉMA 2018.
Do It Right / De toutes mes forces, 2017. Chad Chenouga, 98 min. FR
Scenarij: Christine Paillard i Chad Chenouga
Uloge: Khaled Alouach, Yolande Moreau, Laurent Xu
Teen drama o šesnaestogodišnjaku Nassimu smještenom u udomiteljsku obitelj gospođe Cousin. Nassim se odbija asimilirati s drugim štićenicima te izmišlja za sebe sasvim novi život kojim se lažno predstavlja, a za sve što se treba pobrinuti je da se ta dva života, stvarni i izmišljeni nikada na sretnu.
https://www.imdb.com/title/tt6253942/
organizator: HAVC u suradnji s Francuskim institutom i Kino mrežom

RENDEZ-VOUS AU CINÉMA 2018.
Les yeux sans visage, 1960. Georges Franju, 90 min. FR
Scenarij: Pierre Boileau, Thomas Narcejac, Claude Sautet i Jean Redon po romanu Jeana Redona
Uloge: Pierre Brasseur, Alida Valli, Juliette Mayniel
Ugledni kirurg Génessier skrivio je automobilsku nesreću u kojoj je unakaženo lice njegove kćeri Christiane. Uz pomoć asistentice Louise, Génessier otima mladu djevojku s ciljem da njezinu kožu presadi na Christiane. Tijelo bacaju u rijeku te ga Génessier identificira kao Christianeino. Operacija međutim ne uspijeva, pa Génessier i Louise nalaze drugu žrtvu, ali također bez uspjeha. Zbog sumnji Christianeina zaručnika Jacquesa, policija odlučuje pripremiti zamku za Génessiera podmetnuvši mu novu djevojku. Uoči početka operacije policija poziva profesora u bolnicu.
Nastao u tradiciji filmskog nadrealizma (sam redatelj ga je nazvao "poetskom fantazijom"), film spaja realističke (gotovo klinički prikazi operacija), fantastične (tematska okosnica) i lirske elemente (motivi ljubavi oca prema kćeri i kćerina sažaljenja nad žrtvama). Franju motive opsesije, promjene lica (i identiteta) i prividne smrti uglavnom tek naznačuje, a manje razrađuje. Fantazmagorički ugođaj redatelj postiže uporabom dužih, ritmičkih kadrova te fotografijom naglašenih crno-bijelih kontrasta i kompozicija u duhu figuralnoga nadrealizma (prizori Christianeine šetnje kućom s maskom na licu) uz glazbenu pratnju izvedenu iz motiva valcera. Te značajke upućuju na (nadrealističko) prepletanje ljepote, užasa i ludila, odnosno nepredvidivost odnosa realistički predočenih predmeta u pojavnoj stvarnosti, što rezultira specifičnim osjećajem jeze. (B. Kragić / HFL)
Crno bijeli klasik, horor poznat kao jedno od najznačajnijih i najutjecajnijih ostvarenja žanra s početka 1960-ih.
https://www.imdb.com/title/tt0053459/?ref_=nv_sr_1
organizator: HAVC u suradnji s Francuskim institutom i Kino mrežom

RENDEZ-VOUS AU CINÉMA 2018.
Grand méchant renard et autres contes, 2017. Patrick Imbert, Benjamin Renner 83 min. FR
Scenarij: Benjamin Renner i Jean Regnaud prema stripovima Benjamina Rennera "Le grand méchant renard" i "Un bébé à livrer"
Animiranu uspješnica s ovogodišnjeg izdanja Animafesta, svjetskog festivala animiranog filma, film „Veliki zli lisac i druge priče“ razbiti će mit o idili i mirnoći francuskoga sela. Selo iz Velikog zlog lisca užurbano je i kaotično mjesto u kojem živi Lisac koji postane kokoš, Zec i Svinja zamjenjuju rodu, a Patka glumi Djeda Mraza. Ova rukom nacrtana i oslikana francuska animirana komedija šarmantan je film u kojem će uživati mali i veliki.
https://www.imdb.com/title/tt5851904/?ref_=fn_al_tt_1
organizator: HAVC u suradnji s Francuskim institutom i Kino mrežom

RENDEZ-VOUS AU CINÉMA 2018.
Histoire d'une creation, 2017. Avril Tembouret, 115 min. FR
Scenarij: Avril Tembouret
Film donosi priču o mladom umjetničkom direktoru Pariške Opere, Benjaminu Millepiedu, koji se proslavio koreografijom za Oskarom nagrađen film „Crni Labud“, te prikazuje njegovu strast, ljepotu kreacije i donosi tisuće proba za njegovu prvu produkciju baleta u prestižnoj Pariškoj Operi.
https://www.imdb.com/title/tt7131658/?ref_=fn_al_tt_1
organizator: HAVC u suradnji s Francuskim institutom i Kino mrežom

RENDEZ-VOUS AU CINÉMA 2018.
Patients, 2016. Mehdi Idir, Grand Corps Malade, 110 min. FR
Scenarij: Grand Corps Malade, Fadette Drouard prema knjizi Grand Corps Maladea
Uloge: Pablo Pauly, Soufiane Guerrab, Moussa Mansaly
Suvremena crnohumorna komedija o Benu i njegovom kaotičnom putovanju kroz pobjede i poraze, suze i smijeh koje uz nadu i prijateljstvo podnosi nakon teške sportske nesreće u bazenu.
Francuski reper i ulični pjesnik Fabien Marsaud, poznatiji pod umjetničkim imenom Grand Corps MaladeI, sa svojim debitantskim filmom imao je četiri nominacije za francuski film godine te napravio sasvim pristojan posao. Ispalo je to čak dosta duhovito, emotivno, nepretenciozno i sasvim kompletno ostvarenje, sasvim ugodan gorkoslatki film s jako dobrim likovima uz koje se gledatelj može vezati. Posebno se to odnosi na našeg glavnog junaka Bena, optimističnog mladića, čiji vedri karakter i optimizam utječe praktički na sve kolege koje je upoznao u bolnici i koji vrlo brzo postaje omiljen među ostatkom ekipe. Čak je i film sasvim pristojno i pomalo školski režiran, povremeno u stilu videospotova. Film je to sa snažnom porukom koja glasi da je život samo jedan i da ga se ne smije olako odreći ma koliko situacija izgledala bezizlazno i nemoguće. (http://gambee82.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt5598100/?ref_=nv_sr_1
organizator: HAVC u suradnji s Francuskim institutom i Kino mrežom

IN MEMORIAM JEANE MOREAU (1928. – 2017.)
Jules et Jim, 1962. François Truffaut, 107 min. FR
Scenarij: François Truffaut i Jean Gruault prema istoimenom romanu francuskog književnika Henri-Pierrea Rochéa
Uloge: Jeanne Moreau, Oskar Werner, Henri Serre, Vanna Urbino, Serge Rezvani
Romantična drama o ljubavi dvojice prijatelja prema istoj ženi, lijepoj i slobodoumnoj Catherine; jedan od najcijenjenijih filmova u opusu F. Truffauta i jedan od najboljih filmova u povijesti filma na temu ljubavnog trokuta. Film "Jules i Jim" dobitnik je nekoliko međunarodnih filmskih priznanja (danski Bodil za najbolji evropski film, nagrada talijanskih filmskih kritičara za najbolji strani film, nominacija za BAFTA-u), a zanimljivo je da je u vrijeme premijere u Italiji bio zabranjen za mlađe od 18 godina.
Moglo je biti negdje oko 1912. godine kada je Francuz Jim upoznao Austrijanca Julesa. Podučavali su jedan drugog svoj materinji jezik, pisali poeziju, dijelili vrijednosti, stil pa čak i žene. Jim je imao nekoliko djevojaka u Parizu, Jules nijednu... a želio je barem jednu. Nijedna tipična Parižanka nije bila po mjeri senzibilnom Julesu, sve dok se jednog predivnog sunčanog dana, baš poput sna, nije niz stepenice u vrt spustila Catherine. Nosila je prstenje na svakoj ruci, okolo zglobova narukvice, oči su joj bile poput dva opala sjajna i zauvijek je promijenila živote dvojice prijatelja. „Pas celle-la, Jim!“ (Ne nju, Jim!) rekao je Jules prijatelju s kojim bi dijelio sve, samo Catherine ne. Ipak, uskoro će shvatiti da zadržavanje žene koju voli zahtjeva jako puno kompromisa...
Samo tri godine nakon izvrsno primljenog dugometražnog prvijenca „400 udaraca / Les Quatre cents coups“ (1959) daroviti je Truffaut snimio, po mnogim ocjenama, najbolji film u karijeri i jedan od ponajboljih evropskih filmova 60-ih. To je romantična drama ili bolje rečeno romantična tragikomedija „Jules et Jim“ kojoj je kao predložak poslužio istoimeni roman francuskog književnika Henri-Pierrea Rochéa (1859.-1959.) koji se dugo vremena smatrao opskurnim tekstom o amoralnom ljubavnom trokutu. No, u vrijeme procvata pokreta slobodne ljubavi, Truffautova je ekranizacija Rochéove priče o emotivnoj vezi dvojice muškaraca i jedne žene doživjela neviđeni uspjeh u Francuskoj (gotovo 1,6 milijuna kinogledatelja) i diljem svijeta, a uspjeh je bio tim veći jer nije bila riječ o komercijalno kalkulantskom uratku, već o filmu dosljedno realiziranom prema kanonima novog vala... (http://tvprofil.net)
Truffaut je napisao i priču za Godardov „Do posljednjeg daha“ vjerojatno najslavniji od svih novovalskih filmova, a sjajni niz nastavio filmom „Jules et Jim“, gotovo epistoralnom (melodična naracija doima se poput čitanja dnevnika protagonista) pričom o prijateljstvu i ljubavi. Radi se o filmu za koji je Jean Renoir izjavio: „Nevjerojatno je dobar! Kako bih želio da sam ga ja snimio!“, Martin Scorsese je rekao da bi dao apsolutno sve samo da je režirao prvih deset minuta „Julesa i Jima“. A tih prvih deset minuta je uistinu genijalno konstruirano jer nam poput trailera najavljuje što nas očekuje tokom filma. Brzim montažnim rezovima upoznajemo likove, vidimo da se radnja odvija u boemskom miljeu, vesela glazba sugerira ležernost, no glas Jeanne Moreau koji predhodi svemu tome i otvara film u potpunoj tami recitirajući ulomak iz Rochérove knjige („Rekao si: Volim te!, odgovorila sam: Čekaj. Željela sam reći: Uzmi me, rekao si : Odlazi!“) kao svojevrsni kontrast sugerira nam da nas ne očekuje potpuno vesela priča. Radi se o ménage a trois, fizičkom no još više psihičkom, i koliko god on bio zabavan (a uvijek je:) naposljetku netko uvijek ostane povrijeđen... (Goran Plantak, www.popcorn.hr)
Ono što još svrstava ovaj film u izvanredna kinematografska ostvarenja je i njegova bezvremenost, jer, iako je snimljen 1962. godine, i danas djeluje privlačno i aktualno. To je redatelj postigao korištenjem inovativnih kinematografskih tehnika karakterističnih za razdoblje francuskog novog vala: snimanjem iz zraka, korištenjem pripovjedačeva glasa koji nas vodi kroz radnju, zamrznutim kadrovima (posebno kada je Catherine u kadru), pokretnom kamerom koja ističe kontinuitet stvarnog prostora, ali i prati i ističe likove te stvara privid kretanja nepomičnih predmeta. Kvaliteti filma svakako pridonose i sjajna crno-bijela fotografija Raoula Coutarda te živahna glazba Georgesa Deleruea, omiljenog skladatelja tadašnjih redatelja. Zanimljivo je da je jedna od pjesama iz filma znakovitog naziva „Vihor“ (Le Tourbillion) postala popularna diljem Francuske pa i šire... (Tatjana Barat, www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0055032/?ref_=nv_sr_2
IN MEMORIAM JEANE MOREAU
(1928. – 2017.)
Zajedno s njom umrlo je i lice novog vala: Jeanne Moreau bila je nekonvencionalno lijepa žena urbanog izgleda koji isijava inteligencijom...
U filmu postoje velike glumice, upamćene po svom glumačkom daru. Postoje i glumice koje su prave, punokrvne zvijezde, čiji utjecaj ne staje na filmovima, nego se s ekrana prelije i postane dio masovne kulture. Postoji, međutim, i treća vrsta velikih glumica. To su glumice koje svojim licem utjelovljuju jednu eru filmske povijesti. U tu treću vrstu spadala je Jeanne Moreau, zvijezda francuskog filma koja je preminula jučer u Parizu u 89. godini. Jeanne Moreau spada u nisku zvijezda francuskog popularnog filma, nisku koja seže od Michelle Morgan, a nastavlja se preko Simone Signoret, Catherine Deneuve i Isabelle Adjani do današnjih - Marion Cotillard ili Lee Seydoux. Ali, više nego i jedna od prethodnica ili nasljednica, Moreau je imala sreću s epohom u kojoj je blistala. Njene najbolje i najproduktivnije godine poklopile su se s početkom francuskog novog vala, filmskog pokreta koji je prodrmao svjetski film i (zakratko) Francusku pretvorio u kinematografiju vodilju. Jeanne Moreau imala je talent, sreću i mudrost da postane lice tog novog pokreta. Jučer je zajedno s njom stoga umrlo lice novog vala... (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zajedno-s-njom-umrlo-je-i-lice-novog-vala-jeanne-moreau-bila-je-nekonvencionalno-lijepa-zena-urbanog-izgleda-koji-isijava-inteligencijom/6426323/

Bookshop, 2017. Isabel Coixet, 113 min. UK/DE/ES
Scenarij: Isabel Coixet po romanu Penelope Fitzgerald
Uloge: Emily Mortimer, Bill Nighy, Hunter Tremayne
Zapaženi film u nizu zemalja, najbolji španjolski film 2017., dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja i nagrada.
Radnja se odvija krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, a prati Florence, slobodoumnu udovicu koja odlučuje otvoriti knjižaru u jednom engleskom gradiću. Njezina odluka ne nalazi na odobravanje konzervativnih i uštogljenih, ali često i dosta zavidnih mještana. Ipak, ubrzo se pokaže da je žena imala dobru ideju jer njena knjižara postane hit, a mjesto u kojem gotovo nitko nije čitao postaje prava čitalačka meka. Ljudi polako počinju otkrivati književnost, i klasike i moderno štivo tog doba, no naravno da kad nekome krene, tada to mora izazvati i zavist kod drugoga. No, unatoč tome hrabra Florence utječe na promjenu svjetonazora u mjestu te knjigama kao što su "Lolita" ili "Fahrenheit 451" u svoj gradić dovodi svojevrsnu kulturnu revoluciju
Na lanjskom sajmu knjiga u Frankfurtu nagrada za najbolju filmsku adaptaciju knjiškog predloška otišla je u ruke katalonske redateljice Isabel Coixet za iznimnu adaptaciju romana "The Bookshop" Penelope Fitzgerald.
https://www.imdb.com/title/tt3127022/?ref_=nv_sr_1

Fahrenheit 11/9, 2018. Michael Moore, 128 min. US
Scenarij: Michael Moore
Michael Moore je prije četrnaest godina snimio komercijalno najuspješniji dokumentarni film svih vremena – 'Fahrenheit 9/11', u kojem je ostvario žestoku kritiku američke politike, a prije svega tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha, nakon napada na njujorške blizance i druge mete 11. rujna 2001. Najslavniji svjetski dokumentarist u svome novom filmu, 'Fahrenheit 11/9', još žešće se obračunava s aktualnim stanjem u SAD-u, a posebno sa sadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom. Naslov 'Fahrenheit 11/9' odnosi se na 9. studenoga 2016., kada je Trump pobijedio na predsjedničkim izborima Film je svjetsku premijeru imao prije dva tjedna na filmskom festivalu u Torontu, gdje je prikazan kao film otvaranja.
Dokumentarni filmovi Michaela Moorea bili su i još jesu predmet čestog omalovažavanja. Puno je ljudi u svijetu filma koji zaziru od njegova redateljskog metoda, propovjedničke didaktičnosti, nametljivog insceniranja prizora i napasnog guranja pred kameru. Također, nemali dio publike zakolutat će očima na politički aspekt njegovih filmova, a među njima neće biti samo Mooreovi konzervativni protivnici. I dobar dio lijevo-liberalne Amerike volio bi da za filmskog glasnogovornika svojih ideja ima nekog obrazovanijeg i analitičnijeg. Unatoč svemu tome, Michael Moore je bez sumnje najutjecajniji politički dokumentarist posljednjih četvrt stoljeća... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Filmski esteti mogli bi mu zamjeriti sirovom redateljskom potezu, ali Mooreu je mnogo važnija poruka koju želi poslati, a ona je vrlo uznemirujuća i glasi: ako nekome još nije jasno gdje smo, sad više nema sumnje - riječ je o totalitarizmu i fašizmu koji je već ovdje i s njim živimo sasvim nesvjesni što nam se zapravo dogodilo. (Paula Bobanović, www.express.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8632862/?ref_=nv_sr_1

Sami Blood / Sameblod, 2017. Amanda Kernell, 110 min. S
Scenarij: Amanda Kernell
Uloge: Lene Cecilia Sparrok, Mia Erika Sparrok, Maj-Doris Rimpi
Tridesetih godina prošlog stoljeća, Elle Marja prisiljena je ostaviti svoju Saami obitelj kako bi pohađala internat daleko od svog doma, a što je u ono vrijeme bila tipična praksa. Kao adolescent, ona je tvrdoglava i buntovnički nastrojena, a osjećaje zna skrivati jako dobro, čak i od sebe same. Ulaže sve napore kako bi zadobila simpatije svojih nastavnika te uspijeva zasjeniti školske kolege u prilagođavanju švedskoj kulturi za koju joj je bilo rečeno da je daleko superiornija od one koju je poznavala kod kuće. Žudeći za tim da se uklopi u društvo koje nije pretjerano naklonjeno pripadnicima njezinog naroda, Elle trpi diskriminaciju i psihološku okrutnost. Međutim, spremna je u potpunosti se odreći svojih korijena samo kako bi se uklopila.
Fantastični redateljski debi Amande Kernell gledateljima nudi iscrpan komentar na zlostavljanje protiv naroda Saami od strane službenih institucija, suptilno prikazujući uznemirujuću atmosferu koja kod gledatelja izaziva empatiju... (VFF)
„Sameblod“ označava Samije, autohtoni domorodački narod koji živi na sjeveru Švedske i bavi se uzgojem sobova. Strogo se držeći tradicije, trude se izbjegavati asimilaciju i kontakte s većinskim stanovništvom, što ide to te mjere da čak i dan danas žive poput nomada, u šatorima, daleko gore u brdima, i po tome su slični američkim Indijancima pa donekle i našim Romima.
Redateljici i scenaristici Kernell ovo je prvi dugometražni film, a nastao je kao kratki film „Stoerre Vaerie“ 2015. Film je privukao pozornost na svjetskim festivalima, posebno je hvaljen bio na Sundance film festivalu, pa se krenulo u izradu dugometražnog filma. Amandi je tema dobro poznata jer je i sama Sami podrijetla, no u intervjuima je odbijala tvrdnje da je riječ o autobiografskom filmu već o fikciji utemeljenoj na povijesnim činjenicma o narodu čiji su pripadnici kroz povijest bili građani drugog reda, a situacija se nije promijenila mnogo ni danas. Zanimljivo je da uloge Sami djece glume naturščici, pripadnici te male i izolirane zajednice, bez ikakvog prethodnog glumačkog iskustva. Taj miks profesionalnih i neiskusnih glumaca bio je vrlo zahtjevan, ali Kernellica je taj zadatak izvela sjajno, izvlačeći iz svih njih maksimum te pametno nijansirajući različita raspoloženja u filmu u jednu skladnu, ujednačenu cjelinu koja ne moralizira, ne osuđuje, već sve ostavlja gledatelju na ocjenu. (https://zlihadzoponovojase.wordpress.com)
BZN (Bozeman, Montana) International Film Festival 2018. Nagrada publike
Fargo Film Festival 2018. Najbolji film
Giornate degli autori - Venice Days 2017. Lux Prize
Guldbagge Awards 2018. Nagrada publike, najbolji scenarij, najbolja glumica
Göteborg Film Festival 2017. Najbolji nordijski film
Trondheim Internasjonale Filmfestival 2017. Nagrada publike
Luxembourg City Film Festival 2017. Najbolji film (Youth Jury Award)
Newport Beach Film Festival 2017. Najbolji strani film
Riviera International Film Festival 2017. Nagrada žirija
Santa Barbara International Film Festival 2017. Najbolji film
Santa Fe Independent Film Festival 2017. Nagrada publike
Seattle International Film Festival 2017. Nagrada žirija
Tokyo International Film Festival 2016. Specijalna nagrada žirija
Venice Film Festival 2016. Najbolja debitantska režija
https://www.imdb.com/title/tt5287168/?ref_=nv_sr_1

Cabaret, 1970. Bob Fosse, 124 min. US
Scenarij: Jay Allen prema knjizi „Cabaret“ Joe Masteroffa
Uloge: Liza Minnelli, Michael York, Helmut Griem, Joel Grey, Fritz Wepper, Marisa Berenson
Priča prati Sally Bowles i njenu aferu s piscem Cliffordom Bradshawom to vezu fraulein Schneider i njenog podstanara herr Schultza koji je židovskog podrijetla. Dok se oba para trude održati vezu, opskurni berlinski noćni klub Kit Kat ironijski podcrtava njihove nevolje. No nijedan par neće moći dugo ignorirati opasnost koja vreba.
Kit Kat klub metafora je za dekadentnu Njemačku koju će uskoro progutati nacizam. Berlin po danu i Berlin po noći su u Cabaretu dvije potpuno različite stvari — po noći su klubovi puni smijeha a izvođači se do mile volje izruguju nacizmu. Ali, smijeh preko dana zamre. Glazbeni brojevi su komentari na situacije u radnji, a kroz priču gledatelje vodi majstor ceremonije, Emcee kojeg je i u kazališnoj i u filmskoj verziji tumačio Joel Grey.
"Cabaret" je nastao prema romanu „Goodbye to Berlin“ Christophera Isherwooda iz 1935. koji je pak 1951. John Van Druten preradio u dramu „I Am a Camera“ prema kojoj je snimljen istoimeni film. Producent i redatelj Harold Prince ranih je šezdesetih odludio napraviti mjuzikl verziju „I Am a Camera“ pod naslovom „Cabaret“ pa je angažirao skladatelja Johna Kandera i tekstopisca Freda Ebba da rade na materijalu. Libreto je napisao Joe Masteroff. Kander i Ebb su netom završili jedan drugi projekt na kojem su surađivali s Lizom Minelli i „Cabaret“ su pisali s idejom da upravo ona bude Sally Bowles, no u kazališnoj verziji mjuzikla ipak nije angažirana nego je glavna uloga dodijeljena Jill Haworth. „Cabaret“ je premijerno izveden 1966. na Broadwayju a dvije godine kasnije i na West Endu. Od kazališne verzije puno je poznatiji film legendarnog Boba Fossea iz 1972. Film se u radnji dosta razlikuje od kazališne verzije - scenaristica Jay Presson Allen je u priču vratila gay teme koje su odstranjene iz drame i mjuzikla, izbačeni su neki songovi i nadopisani drugi poput kultnog „Mein Herr“ i „Maybe This Time“. Fosse je mislio da publika neće dobro reagirati na to da likovi ničim izazvani počnu pjevati i plesati u svakodnevnom životu pa je glazbene brojeve (izuzev jednog) ograničio na pozornicu Kit Kat kluba.
Uz Oscara za najbolju glumicu (Liza Minnelli) film je osvojio i oscara za najboljeg sporednog glumca (Joel Grey), najbolju fotografiju, najbolju umjetničku režiju, najbolji zvuk, najbolju originalnu pjesmu te najbolju montažu, što ga čini filmom s najviše osvojenih oscara u povijesti, a da među nagradama nije ona za najbolji film. Film je dobio Zlatni globus za najbolji film – mjuzikl/komedija.
U ovoj adaptaciji brodvejskog hita sve pjevano-plesne točke motivirane su smještanjem u kabaret. Upravo strogo odjeljivanje scenske izvedbe i izvanscenske stvarnosti naglašava njihovu međusobnu povezanost ostvarenu pomnom dramaturškom gradacijom paralelne izmjene kabaretskih točaka i okvirne fabule, koja je pak uokvirena prizorima najave i odjave večernjeg nastupa. Stalno mijenjanje funkcije glazbenih točaka u filmskoj cjelini modulira međudjelovanje zbilje i njezina scenskog predstavljanja od ilustrativnosti uvodne točke „Wilkommen“, preko supostavljanja komičnog pljeskanja po zadnjici nacističkoj brutalnosti na ulicama Berlina, odnosno scenskog parodiranja ljubavnog trokuta Briana, Sally i Maxa, do otvorene provokativnosti pjesme „If Only You Could See Her Through My Eyes“ kao satire rastućeg antisemitizma i ključne metafore zaključne točke „Life Is a Cabaret“. Sekvenca jedine pjesme koja se ne izvodi u kabaretu (Tomorrow Belongs To Me), nego je na idiličnom izletištu započinje pripadnik Hitlerjugenda, da bi mu se zatim priključila masa, izvrće kabaretsku karnevalizaciju dominantnog poretka u estetizaciju političkog programa prokazujući nekritičko uživljavanje publike u predstavljene ideološke sadržaje kao naličje masovne psihoze, te pridajući bezbrižnom eskapizmu – predočenom junakinjinom ambicijom da postane filmska zvijezda. (T. Brlek, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0068327/?ref_=fn_al_tt_1

SECRET ARTS CINEMA
More Human than Human, 2018. Tommy Pallotta, Femke Wolting, 73 min. NL
Scenarij: Tommy Pallotta, Femke Wolting
Osoban, dramatičan i često zabavan filmski pothvat u potrazi za odgovorom na pitanje u kojoj su mjeri ljudskost i posebice ljudska kreativnost u opasnosti pred umjetnom inteligencijom. Hoćemo li pasti ničice pred umjetnom inteligencijom, hoće li nas ona svojom umreženošću i potencijalnom samosvjesnošću učiniti zastarjelima? Potraga započinje robotom kojeg autor Tommy Pallotta gradi ne bi li ga zamijenio kao filmskog autora. Budućnost je sada, a da možda to uopće ne znamo!
https://www.imdb.com/title/tt7977162/?ref_=fn_al_tt_1
Secret Arts Cinema, filmski tematski program u organizaciji udruge Pari Pikule, otvara novu stranicu svog djelovanja nizom iznimno zanimljivih projekcija u tri hrvatska grada. Četiri filma u Rijeci (Art-kino), Splitu (Kinoteka Zlatna vrata) i Zagrebu (Kaptol Boutique Cinema & Bar) obojat će jesen filmovima koji slave ljudsku kreativnost najrazličitijim paletama i sigurnim autorskim potezima kistom.
Secret Arts Cinema u dobroj je mjeri izašao iz ormara. Velik interes publike i brojni odlični odjeci kako na hrvatskoj medijskoj sceni ali i u međunarodnim industry krugovima programu su oduzeli dio misterioznosti, no uvelike su unaprijedili njegovu vidljivost. Drugo izdanje SAC-a više se neće neće poigravati s očekivanjima publike i organizirati im filmska iznenađenja u kino dvoranama. Karte su na stolu, raspored je definiran, a sjajni filmovi odabrani!
Tajnovitosti se ipak nismo mogli posve odreći, kao što je već uobičajeno za SAC – svaku ćemo projekciju omotati u dodatno ruho – pjevat će se, crtati, razgovarati s robotima i umjetnicima. Više o tome – saznat ćete kad posjetite Sve boje Secret Arts Cinema!
Projekt je podržan sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.
www.paripikule.com

IZGARANJE
Beoning, 2018. Chang-dong Lee, 148 min. KO
Scenarij: Jungmi Oh & Chang-dong Lee po kratkoj priči "Barn Burning“ Haruki Murakamija
Uloge: Ah-in Yoo, Jong-seo Jun, Steven Yeun
Dobitnik nagrade FIPRESCI na ovogodišnjem festivalu u Cannesu... Jongsu je dvadeset i nešto godišnji dostavljač koji na poslu susreće Haemi, djevojku koju je poznavao u djetinjstvu, ali o kojoj godinama nije razmišljao. Podsjetivši ga da se prema njezinom fizičkom izgledu odnosio okrutno (čega se Jongsu uopće ne sjeća) ova prekrasna djevojka zavede dostavljača čime započinje njihova nagla veza. Međutim, uskoro Haemi zamoli Jongsua za uslugu: dok se ona nalazi na putovanju u Africi, on bi joj trebao pripaziti na mačku. Jongsu, naravno, pristaje premda započinje sumnjati u njezine osjećaje prema njemu, pogotovo nakon što se Haemi s putovanja vrati s Benom – zagonetnim mladićem i svojim novim (bogatim) prijateljem.
Riječ je o izvanrednom filmu koji po atmosferi ima nešto od murakamijevske nedohvatljive čeznutljivosti, a istodobno vješto klizi iz žanra u žanr tako da ni jednog trenutka niste načistu što slijedi iduće. Osobno, Lee Chang-dongu bih dao Zlatnu palmu... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Neuhvatljiv, meandrirajući zaplet je kičma filma na koju se kači i tehnička vještina cijele ekipe i zaista vrhunska gluma vrlo dobrih, sjajno odabranih i sjajno vođenih glumaca i brojni detalji u drugom, trećem ili četvrtom planu koji o likovima i događajima otkrivaju taman koliko je potrebno, ostavljajući ostatak u nekom zamućenom stanju. Sve je to dio jedinstvene Leejeve autorske vizije realizirane s pedantnom pozornošću za svaki detalj poput, recimo, intrigantnih, a opet realističnih dijaloga. Zločin je uvijek figurirao u autorovom stvaralačkom opusu, bilo kao brižljivo skrivana tajna koja isplivava na površinu, u pozadini, u centru zbivanja ili kao nepokretni pokretač radnje, ali je tek u „Izgaranju“, iako striktno hipotetičan, hipnotički preuzeo čitav film. Rezultat je nešto izvanserijsko, teško opisivo i vrijedno višekratnog gledanja. (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt7282468/?ref_=fn_al_tt_1

Utoya 22. juli, 2018. Erik Poppe, 93 min. NO
Scenarij: Siv Rajendram Eliassen i Anna Bache-Wiig po priči Erika Poppea
Uloge: Andrea Berntzen, Aleksander Holmen, Solveig Koloen Birkeland
Dana 22. srpnja 2011. godine pet stotina mladih ljudi koji su došli u ljetni kamp na otok Utoya napadnuto je od strane teško naoružanog desničarskog ekstremista. Ubojiti napad iza sebe je ostavio 69 žrtava. Bila je to trauma koja je Norvešku potresla do same srži. Redatelj Erik Poppe usudio se o stravičnim događajima toga ljeta snimiti film. Njegova drama otvara se dokumentarnim snimkama Osla gdje je isti napadač postavio auto-bombu koja je ubila osmero ljudi; nakon toga film se prebacuje na otok. Priča slijedi 19-godišnju Kaju koja nekoliko dana svojih praznika provodi sa svojom mlađom sestrom Emilie. Njih dvije svađaju se zbog toga što Emilie nije raspoložena vrijeme provoditi u kampu, a pogotovo ne želi otići na roštilj. I tako Kaja ostaje sama. Odjednom se čuje pucanj. Ono što slijedi rekonstrukcija je događaja prikazana iz perspektive žrtava.
Nakon filma Erika Poppea »Utoya, 22 Juli«, u kojem je autor u jednom kontinuiranom kadru pokušao rekonstruirati masakr na istoimenom otoku koji je počinio Andreas Breivik, u konkurenciji venecijanske Mostre dogodio se komad s identičnom tematikom. Čak su im i nazivi gotovo isti. Riječ je o filmu Paula Greengrassa »22 July«. Razlika je samo u tome što Norvežanin Poppe promatra masakr iz perspektive mladih žrtava, koje su boravile na ljetnom kampu u organizaciji norveške Laburističke partije, dok Britanac Greengrass uvodi i lik Breivika. (Dragan Rubeša, Novi List)
Najveći dio sastoji se od jednog jedinog neprekinutog kadra koji prati 18-godišnju Kaju, djevojku koja se nađe usred meteža na Utoyi i - dok svi izbezumljeno bježe - pokušava naći svoju mlađu sestru. “One take” tehnika pri tom pridonosi osjećanju jeze, jer gledatelja zakuca u perspektivu djece koja se nađu usred kaosa, a da pojma nemaju što se zbiva. Pri tom se sama Kaja tijekom filma pretvara u sebedajnu heroinu, paradigmu vrednota solidarnosti koje bi trebale biti imanentne socijaldemokraciji. Kroz Kaju, Poppe diže spomenik vrijednostima koje je ubojica pokušao uništiti. Što se počinitelja tiče, Poppe se odlučio na jedini moralno prihvatljivi pristup: nije ga ni prikazao. Ubojica u filmu ostaje apstrakcija koju tek dvaput kratko naziremo u drugom planu kao prijeteću siluetu. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Od masakra je prošlo sedam godina i rane su još svježe. Ne bih volio da sam u koži roditelja koji proživljava smrt svog djeteta iznova i iznova zbog nekog filmaša. Redatelj je svojim pristupomm izbjegao lešinarenje i gledatelju dao vremena da razmisli koliko su norveške vlasti podbacile. Kod nas kažu da se u kući obješenog ne spominje uže, nešto slično je uradio redatelj. Zna se tko je Breivik, što je uradio, kako izgleda i gdje se nalazi. Za mene bi prikazivanje njegovog lika i nedjela bilo reklama i podsticaj za drugog luđaka da uradi nešto slično. Nije Breivik usamljen slučaj niti je ovo jedini film koji obrađuje ovu temu. (Stole / forum.titlovi.com)
https://www.imdb.com/title/tt7959216/?ref_=fn_al_tt_1

Utoya 22. juli, 2018. Erik Poppe, 93 min. NO
Scenarij: Siv Rajendram Eliassen i Anna Bache-Wiig po priči Erika Poppea
Uloge: Andrea Berntzen, Aleksander Holmen, Solveig Koloen Birkeland
Dana 22. srpnja 2011. godine pet stotina mladih ljudi koji su došli u ljetni kamp na otok Utoya napadnuto je od strane teško naoružanog desničarskog ekstremista. Ubojiti napad iza sebe je ostavio 69 žrtava. Bila je to trauma koja je Norvešku potresla do same srži. Redatelj Erik Poppe usudio se o stravičnim događajima toga ljeta snimiti film. Njegova drama otvara se dokumentarnim snimkama Osla gdje je isti napadač postavio auto-bombu koja je ubila osmero ljudi; nakon toga film se prebacuje na otok. Priča slijedi 19-godišnju Kaju koja nekoliko dana svojih praznika provodi sa svojom mlađom sestrom Emilie. Njih dvije svađaju se zbog toga što Emilie nije raspoložena vrijeme provoditi u kampu, a pogotovo ne želi otići na roštilj. I tako Kaja ostaje sama. Odjednom se čuje pucanj. Ono što slijedi rekonstrukcija je događaja prikazana iz perspektive žrtava.
Nakon filma Erika Poppea »Utoya, 22 Juli«, u kojem je autor u jednom kontinuiranom kadru pokušao rekonstruirati masakr na istoimenom otoku koji je počinio Andreas Breivik, u konkurenciji venecijanske Mostre dogodio se komad s identičnom tematikom. Čak su im i nazivi gotovo isti. Riječ je o filmu Paula Greengrassa »22 July«. Razlika je samo u tome što Norvežanin Poppe promatra masakr iz perspektive mladih žrtava, koje su boravile na ljetnom kampu u organizaciji norveške Laburističke partije, dok Britanac Greengrass uvodi i lik Breivika. (Dragan Rubeša, Novi List)
Najveći dio sastoji se od jednog jedinog neprekinutog kadra koji prati 18-godišnju Kaju, djevojku koja se nađe usred meteža na Utoyi i - dok svi izbezumljeno bježe - pokušava naći svoju mlađu sestru. “One take” tehnika pri tom pridonosi osjećanju jeze, jer gledatelja zakuca u perspektivu djece koja se nađu usred kaosa, a da pojma nemaju što se zbiva. Pri tom se sama Kaja tijekom filma pretvara u sebedajnu heroinu, paradigmu vrednota solidarnosti koje bi trebale biti imanentne socijaldemokraciji. Kroz Kaju, Poppe diže spomenik vrijednostima koje je ubojica pokušao uništiti. Što se počinitelja tiče, Poppe se odlučio na jedini moralno prihvatljivi pristup: nije ga ni prikazao. Ubojica u filmu ostaje apstrakcija koju tek dvaput kratko naziremo u drugom planu kao prijeteću siluetu. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Od masakra je prošlo sedam godina i rane su još svježe. Ne bih volio da sam u koži roditelja koji proživljava smrt svog djeteta iznova i iznova zbog nekog filmaša. Redatelj je svojim pristupomm izbjegao lešinarenje i gledatelju dao vremena da razmisli koliko su norveške vlasti podbacile. Kod nas kažu da se u kući obješenog ne spominje uže, nešto slično je uradio redatelj. Zna se tko je Breivik, što je uradio, kako izgleda i gdje se nalazi. Za mene bi prikazivanje njegovog lika i nedjela bilo reklama i podsticaj za drugog luđaka da uradi nešto slično. Nije Breivik usamljen slučaj niti je ovo jedini film koji obrađuje ovu temu. (Stole / forum.titlovi.com)
https://www.imdb.com/title/tt7959216/?ref_=fn_al_tt_1

Fahrenheit 11/9, 2018. Michael Moore, 128 min. US
Scenarij: Michael Moore
Michael Moore je prije četrnaest godina snimio komercijalno najuspješniji dokumentarni film svih vremena – 'Fahrenheit 9/11', u kojem je ostvario žestoku kritiku američke politike, a prije svega tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha, nakon napada na njujorške blizance i druge mete 11. rujna 2001. Najslavniji svjetski dokumentarist u svome novom filmu, 'Fahrenheit 11/9', još žešće se obračunava s aktualnim stanjem u SAD-u, a posebno sa sadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom. Naslov 'Fahrenheit 11/9' odnosi se na 9. studenoga 2016., kada je Trump pobijedio na predsjedničkim izborima Film je svjetsku premijeru imao prije dva tjedna na filmskom festivalu u Torontu, gdje je prikazan kao film otvaranja.
Dokumentarni filmovi Michaela Moorea bili su i još jesu predmet čestog omalovažavanja. Puno je ljudi u svijetu filma koji zaziru od njegova redateljskog metoda, propovjedničke didaktičnosti, nametljivog insceniranja prizora i napasnog guranja pred kameru. Također, nemali dio publike zakolutat će očima na politički aspekt njegovih filmova, a među njima neće biti samo Mooreovi konzervativni protivnici. I dobar dio lijevo-liberalne Amerike volio bi da za filmskog glasnogovornika svojih ideja ima nekog obrazovanijeg i analitičnijeg. Unatoč svemu tome, Michael Moore je bez sumnje najutjecajniji politički dokumentarist posljednjih četvrt stoljeća... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Filmski esteti mogli bi mu zamjeriti sirovom redateljskom potezu, ali Mooreu je mnogo važnija poruka koju želi poslati, a ona je vrlo uznemirujuća i glasi: ako nekome još nije jasno gdje smo, sad više nema sumnje - riječ je o totalitarizmu i fašizmu koji je već ovdje i s njim živimo sasvim nesvjesni što nam se zapravo dogodilo. (Paula Bobanović, www.express.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8632862/?ref_=nv_sr_1

Faces Places, 2017. JR, Agnes Varda, 94 min. FR
Scenarij: JR, Agnes Varda
Agnes Varda, jedna od predvodnica Francuskog novog vala i profesionalni fotograf i zidni slikar J.R. zajedno se upuštaju u poseban umjetnički projekt. Njih dvoje skupa putuju Francuskom u posebnom kamiončiću opremljenom prenosivom kabinom za fotografiranje i ostalom opremom za print te fotografiraju razne ljude koje upoznaju tijekom svog putovanja. Puni inspiracije, kreiraju posebne velike fotografske murale individualaca, zajednica i mjesta kojima na taj način žele odati počast i priznanje. Putem će ova iskusna kinematografska veteranka i mladi umjetnički idealist uživati u svom neuobičajenom prijateljstvu dok razgovaraju i razotkrivaju svoje poglede na svijet na sebi jedinstven način.
„Mjesta i ljudi“ kritički je iznimno cijenjen film koji je na filmskom festivalu u Cannesu dobio nagradu „Zlatno oko“ za najbolji dokumentarac festivala, a također je nominiran i za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Tom nominacijom, Agnes Varda u dobi od 89 godina službeno je postala najstarijom nominiranom osobom u povijesti dodjele ove prestižne filmske nagrade. Do danas je film „Mjesta i ljudi“ osvojio 33 priznanja i zaradio još 33 nominacije s raznih festivala i dodjela nagrada, a mnoga kritičarska udruženja diljem svijeta gotovo jednoglasno su ga proglasila najboljim dokumentarcem godine. Svakako se radi o filmu koji se nikako ne bi smio propustiti, budući na popularnoj internetskoj stranici RottenTomatoes do danas ima fascinantnih 99% pozitivnih ocjena i kritika.
https://www.imdb.com/title/tt5598102/?ref_=nv_sr_1

Bookshop, 2017. Isabel Coixet, 113 min. UK/DE/ES
Scenarij: Isabel Coixet po romanu Penelope Fitzgerald
Uloge: Emily Mortimer, Bill Nighy, Hunter Tremayne
Zapaženi film u nizu zemalja, najbolji španjolski film 2017., dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja i nagrada.
Radnja se odvija krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, a prati Florence, slobodoumnu udovicu koja odlučuje otvoriti knjižaru u jednom engleskom gradiću. Njezina odluka ne nalazi na odobravanje konzervativnih i uštogljenih, ali često i dosta zavidnih mještana. Ipak, ubrzo se pokaže da je žena imala dobru ideju jer njena knjižara postane hit, a mjesto u kojem gotovo nitko nije čitao postaje prava čitalačka meka. Ljudi polako počinju otkrivati književnost, i klasike i moderno štivo tog doba, no naravno da kad nekome krene, tada to mora izazvati i zavist kod drugoga. No, unatoč tome hrabra Florence utječe na promjenu svjetonazora u mjestu te knjigama kao što su "Lolita" ili "Fahrenheit 451" u svoj gradić dovodi svojevrsnu kulturnu revoluciju
Na lanjskom sajmu knjiga u Frankfurtu nagrada za najbolju filmsku adaptaciju knjiškog predloška otišla je u ruke katalonske redateljice Isabel Coixet za iznimnu adaptaciju romana "The Bookshop" Penelope Fitzgerald.
https://www.imdb.com/title/tt3127022/?ref_=nv_sr_1

Sami Blood / Sameblod, 2017. Amanda Kernell, 110 min. S
Scenarij: Amanda Kernell
Uloge: Lene Cecilia Sparrok, Mia Erika Sparrok, Maj-Doris Rimpi
Tridesetih godina prošlog stoljeća, Elle Marja prisiljena je ostaviti svoju Saami obitelj kako bi pohađala internat daleko od svog doma, a što je u ono vrijeme bila tipična praksa. Kao adolescent, ona je tvrdoglava i buntovnički nastrojena, a osjećaje zna skrivati jako dobro, čak i od sebe same. Ulaže sve napore kako bi zadobila simpatije svojih nastavnika te uspijeva zasjeniti školske kolege u prilagođavanju švedskoj kulturi za koju joj je bilo rečeno da je daleko superiornija od one koju je poznavala kod kuće. Žudeći za tim da se uklopi u društvo koje nije pretjerano naklonjeno pripadnicima njezinog naroda, Elle trpi diskriminaciju i psihološku okrutnost. Međutim, spremna je u potpunosti se odreći svojih korijena samo kako bi se uklopila.
Fantastični redateljski debi Amande Kernell gledateljima nudi iscrpan komentar na zlostavljanje protiv naroda Saami od strane službenih institucija, suptilno prikazujući uznemirujuću atmosferu koja kod gledatelja izaziva empatiju... (VFF)
„Sameblod“ označava Samije, autohtoni domorodački narod koji živi na sjeveru Švedske i bavi se uzgojem sobova. Strogo se držeći tradicije, trude se izbjegavati asimilaciju i kontakte s većinskim stanovništvom, što ide to te mjere da čak i dan danas žive poput nomada, u šatorima, daleko gore u brdima, i po tome su slični američkim Indijancima pa donekle i našim Romima.
Redateljici i scenaristici Kernell ovo je prvi dugometražni film, a nastao je kao kratki film „Stoerre Vaerie“ 2015. Film je privukao pozornost na svjetskim festivalima, posebno je hvaljen bio na Sundance film festivalu, pa se krenulo u izradu dugometražnog filma. Amandi je tema dobro poznata jer je i sama Sami podrijetla, no u intervjuima je odbijala tvrdnje da je riječ o autobiografskom filmu već o fikciji utemeljenoj na povijesnim činjenicma o narodu čiji su pripadnici kroz povijest bili građani drugog reda, a situacija se nije promijenila mnogo ni danas. Zanimljivo je da uloge Sami djece glume naturščici, pripadnici te male i izolirane zajednice, bez ikakvog prethodnog glumačkog iskustva. Taj miks profesionalnih i neiskusnih glumaca bio je vrlo zahtjevan, ali Kernellica je taj zadatak izvela sjajno, izvlačeći iz svih njih maksimum te pametno nijansirajući različita raspoloženja u filmu u jednu skladnu, ujednačenu cjelinu koja ne moralizira, ne osuđuje, već sve ostavlja gledatelju na ocjenu. (https://zlihadzoponovojase.wordpress.com)
BZN (Bozeman, Montana) International Film Festival 2018. Nagrada publike
Fargo Film Festival 2018. Najbolji film
Giornate degli autori - Venice Days 2017. Lux Prize
Guldbagge Awards 2018. Nagrada publike, najbolji scenarij, najbolja glumica
Göteborg Film Festival 2017. Najbolji nordijski film
Trondheim Internasjonale Filmfestival 2017. Nagrada publike
Luxembourg City Film Festival 2017. Najbolji film (Youth Jury Award)
Newport Beach Film Festival 2017. Najbolji strani film
Riviera International Film Festival 2017. Nagrada žirija
Santa Barbara International Film Festival 2017. Najbolji film
Santa Fe Independent Film Festival 2017. Nagrada publike
Seattle International Film Festival 2017. Nagrada žirija
Tokyo International Film Festival 2016. Specijalna nagrada žirija
Venice Film Festival 2016. Najbolja debitantska režija
https://www.imdb.com/title/tt5287168/?ref_=nv_sr_1

Historia Ireny Sendlerowej, 2016. Andrzej Wolf, 27 min. PL
Početkom Drugog svjetskog rata Irena Sendler0wa je bila socijalna radnica koja je imala pristup varšavskom getu. Vidjevši stanje Ëna terenuË, postaje svjesna da su Židovi u velikoj opasnosti. Kako i sama ima Židove za prijatelje, odlučuje učiniti sve kako bi im pomogla. No, nisu svi spremni za tako velike korake. Dio socijalnih radnica odustane od pomoći te Irena postaje administrator u varšavskom Odjelu socijalne pomoći. Njihova zadaća je bila upravljanje socijalnim kuhinjama u svim dijelovima grada. Na taj način je, iako je bilo strogo zabranjeno, pomagala Židovima...
Hrabra Poljakinja Irena Sandler (15.2. 1910. - 12.5. 2008.) živjela je u Varšavi. Jedna je od prvih Pravednica među narodima. Bila je i kandidat za Nobelovu nagradu. Proglašena je počasnom građankom države Izrael i službeno proglašena nacionalnom heroinom Poljske. Tijekom 2. svjetskog rata spasila je 2500 židovske djece od sigurne smrti.
Film je realiziran na bazi jedinstvenih intervjua s junakinjom filma koji su registrirani u zadnjim godinama njezina života. Parlament Republike Poljske je proglasio 2018. godinu Godinom Irene Sandlerowe. Projekt relizira Poljska udruga "Polonez" iz Splita.
Ljude treba dijeliti na dobre i loše. Rasa, porijeklo, religija, obrazovanje, imovina - nemaju nikakvo značenje. Samo to, tko je kakav čovjek... (Irena Sandlerowa)
https://www.imdb.com/title/tt6451518/?ref_=nm_flmg_dr_1
https://hr.wikipedia.org/wiki/Irena_Sendler

Asphalte / Macadam Stories, 2015. Samuel Benchetrit, 100 min. FR
Scenarij: Samuel Benchetrit i Gábor Rassov
Režija: Isabelle Huppert, Gustave Kervern, Valeria Bruni Tedeschi
Zgrada u planskom naselju. Jedan pokvaren lift. Tri susreta. Šest lica. Hoće li Sternkowitz ustati iz invalidskih kolica kako bi se udvarao medicinskoj sestri iz noćne smjene? Hoće li usamljeni tinejdžer Charly pronaći ulogu za Jeanne Meyer, popularnu glumicu iz 80-ih? I što će biti s astronautom Johnom McKenzijem kojeg je nakon povratka na Zemlju udomila gospođa Hamida?
„Priče s asfalta“ priče su o isprepletenim sudbinama i svemu što nas čini ljudskim bićima: manama, vrlinama, snovima i nadama. Film je osvojio nagradu publike na Festivalu mediteranskog filma Split.
https://www.imdb.com/title/tt4357368/?ref_=nm_flmg_dr_2

Rondo, 1966. Zvonimir Berković, 95 min. HR
Scenarij: Zvonimir Berković
Uloge: Relja Bašić, Milena Dravić, Stevo Žigon, Zvonimir Rogoz, Rudolf Kukić, Boris Festini
Nakon prvog, slučajnog dolaska, sudac Mladen počinje redovno, svake nedjelje, posjećivati bračni par - umjetnika Feđu i studenticu kemije Nadu - u njihovom potkrovnom stanu u središtu Zagreba. Feđa i Mladen svake nedjelje igraju šah, a Neda je zadužena za 'stvaranje domaće atmosfere'. S vremenom odnos njih troje postaje sve složeniji i počinje, gotovo bez volje njih samih, poprimati značajke ljubavnog trokuta...
„Rondo“ se isticao za tadašnju jugoslavensku kinematografiju neobično modernim stilom, odnosno po tome što je narativna struktura slijedila istoimenu glazbenu formu. S velikim uspjehom je prikazan na Pulskom festivalu gdje je Relja Bašić dobio Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu. Sredinom 1980-ih je uvršten u izbor 20 najboljih jugoslavenskih filmova, a 1999. godine je proglašen jednim od najboljih hrvatskih filmova svih vremena.
Debitantski cjelovečernji igrani film Zvonimira Berkovića najbolje je ostvarenje njegova opusa i jedan od neupitnih klasika hrvatske kinematografije. Suptilno seciranje prijateljsko-erotskih odnosa na fonu glazbene forme ronda čiju strukturu poprima i sam film, izvanredan redateljski tretman prostora u skučenu ambijentu, sjajan vizualno-dizajnerski segment cjeline te odlične glumačke izvedbe temeljne su odlike filma. Na festivalu u Puli Rondo je nagrađen Velikom srebrnom arenom (ex aequo sa „Štićenikom“) za film te Zlatnim arenama za scenarij (ex aequo sa „Do pobjede i dalje“), fotografiju (ex aequo s „Ponedjeljak ili utorak“) i glumca (Relja Bašić, ex aequo sa Antunom Nalisom), također i Srebrnom arenom za glumicu. Na festivalu u Atlanti film je dobio prvu nagradu za scenarij. (www.hrfilm.hr)
Dok u scenariju filma „H-8“ prikaz sudbina brojnih junaka strukturom podsjeća na fugu, „Rondom“ Berković radikalizira modernističku formu, uklapajući se u tendencije evropskog filma. Ritual monotonog druženja ne pogoduje dinamičnom razvoju dramskih sukoba, no zato motivira nagle, hirovite promjene, opravdane temeljnim nezadovoljstvima: Neda se osjeća inferiornom suprugu, on teško ostvaruje prijateljstva i emocionalne kontakte, Mladen je već dugo u kolotečini samačkog života – hladan u privatnosti koliko i na sudačkom poslu. Stoga dolazi do preljuba, premda ga Mladen ne potiče i premda ni po čemu nije superioran Feđi. Glazbeni oblik ronda (ponavljanje tema) organizira narativni slijed, no važan je i kao tema – likovi vole, slušaju i sviraju Mozartov Rondo, raspravljaju o sličnosti žene i glazbe, a i izlet u jazz u temelju ne mijenja glazbeni ugođaj već tek osnažuje dojam o želji za promjenom zbog koje preljub nastaje. Snimatelj je slijedio ugođaje i osvjetljenje u interijerima slikara Miljenka Stančića, pridonoseći dočaravanju rafinirane, dosadno-tjeskobne svakodnevice. Junacima vrijeme zapravo ne teče, jer se vrte u krugu nalik strukturi ronda, a takvoj atmosferi pogoduju i dulji kadrovi u kojima do izražaja dolaze vrsne glumačke interpretacije. Poslije proglašavan jednim od najboljih hrvatskih filmova uopće, „Rondo“ je već na pulskome festivalu izazvao pozornost, podijelivši Srebrnu arenu za film i žensku ulogu (M. Dravić), a Zlatnu za scenarij i glumu R. Bašića, a nagrađena je i fotografija. S uspjehom je prikazivan u inozemstvu. (Nikica Gilić, HFL)
Film indikativna naziva, Rondo je redateljski prvijenac Zvonimira Berkovića, jednog od trojice prvaka hrvatskog modernizma 1960-ih (uz Antu Babaju i Vatroslava Mimicu), te rad kojim Berković maestralno demonstrira svoju ljubav prema glazbi koju je savršeno ukomponirao u ideju i strukturu filma. (Luka Resanović, www.fak.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0060912/?ref_=fn_al_tt_2

Utoya 22. juli, 2018. Erik Poppe, 93 min. NO
Scenarij: Siv Rajendram Eliassen i Anna Bache-Wiig po priči Erika Poppea
Uloge: Andrea Berntzen, Aleksander Holmen, Solveig Koloen Birkeland
Dana 22. srpnja 2011. godine pet stotina mladih ljudi koji su došli u ljetni kamp na otok Utoya napadnuto je od strane teško naoružanog desničarskog ekstremista. Ubojiti napad iza sebe je ostavio 69 žrtava. Bila je to trauma koja je Norvešku potresla do same srži. Redatelj Erik Poppe usudio se o stravičnim događajima toga ljeta snimiti film. Njegova drama otvara se dokumentarnim snimkama Osla gdje je isti napadač postavio auto-bombu koja je ubila osmero ljudi; nakon toga film se prebacuje na otok. Priča slijedi 19-godišnju Kaju koja nekoliko dana svojih praznika provodi sa svojom mlađom sestrom Emilie. Njih dvije svađaju se zbog toga što Emilie nije raspoložena vrijeme provoditi u kampu, a pogotovo ne želi otići na roštilj. I tako Kaja ostaje sama. Odjednom se čuje pucanj. Ono što slijedi rekonstrukcija je događaja prikazana iz perspektive žrtava.
Nakon filma Erika Poppea »Utoya, 22 Juli«, u kojem je autor u jednom kontinuiranom kadru pokušao rekonstruirati masakr na istoimenom otoku koji je počinio Andreas Breivik, u konkurenciji venecijanske Mostre dogodio se komad s identičnom tematikom. Čak su im i nazivi gotovo isti. Riječ je o filmu Paula Greengrassa »22 July«. Razlika je samo u tome što Norvežanin Poppe promatra masakr iz perspektive mladih žrtava, koje su boravile na ljetnom kampu u organizaciji norveške Laburističke partije, dok Britanac Greengrass uvodi i lik Breivika. (Dragan Rubeša, Novi List)
Najveći dio sastoji se od jednog jedinog neprekinutog kadra koji prati 18-godišnju Kaju, djevojku koja se nađe usred meteža na Utoyi i - dok svi izbezumljeno bježe - pokušava naći svoju mlađu sestru. “One take” tehnika pri tom pridonosi osjećanju jeze, jer gledatelja zakuca u perspektivu djece koja se nađu usred kaosa, a da pojma nemaju što se zbiva. Pri tom se sama Kaja tijekom filma pretvara u sebedajnu heroinu, paradigmu vrednota solidarnosti koje bi trebale biti imanentne socijaldemokraciji. Kroz Kaju, Poppe diže spomenik vrijednostima koje je ubojica pokušao uništiti. Što se počinitelja tiče, Poppe se odlučio na jedini moralno prihvatljivi pristup: nije ga ni prikazao. Ubojica u filmu ostaje apstrakcija koju tek dvaput kratko naziremo u drugom planu kao prijeteću siluetu. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Od masakra je prošlo sedam godina i rane su još svježe. Ne bih volio da sam u koži roditelja koji proživljava smrt svog djeteta iznova i iznova zbog nekog filmaša. Redatelj je svojim pristupomm izbjegao lešinarenje i gledatelju dao vremena da razmisli koliko su norveške vlasti podbacile. Kod nas kažu da se u kući obješenog ne spominje uže, nešto slično je uradio redatelj. Zna se tko je Breivik, što je uradio, kako izgleda i gdje se nalazi. Za mene bi prikazivanje njegovog lika i nedjela bilo reklama i podsticaj za drugog luđaka da uradi nešto slično. Nije Breivik usamljen slučaj niti je ovo jedini film koji obrađuje ovu temu. (Stole / forum.titlovi.com)
https://www.imdb.com/title/tt7959216/?ref_=fn_al_tt_1

Faces Places, 2017. JR, Agnes Varda, 94 min. FR
Scenarij: JR, Agnes Varda
Agnes Varda, jedna od predvodnica Francuskog novog vala i profesionalni fotograf i zidni slikar J.R. zajedno se upuštaju u poseban umjetnički projekt. Njih dvoje skupa putuju Francuskom u posebnom kamiončiću opremljenom prenosivom kabinom za fotografiranje i ostalom opremom za print te fotografiraju razne ljude koje upoznaju tijekom svog putovanja. Puni inspiracije, kreiraju posebne velike fotografske murale individualaca, zajednica i mjesta kojima na taj način žele odati počast i priznanje. Putem će ova iskusna kinematografska veteranka i mladi umjetnički idealist uživati u svom neuobičajenom prijateljstvu dok razgovaraju i razotkrivaju svoje poglede na svijet na sebi jedinstven način.
„Mjesta i ljudi“ kritički je iznimno cijenjen film koji je na filmskom festivalu u Cannesu dobio nagradu „Zlatno oko“ za najbolji dokumentarac festivala, a također je nominiran i za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Tom nominacijom, Agnes Varda u dobi od 89 godina službeno je postala najstarijom nominiranom osobom u povijesti dodjele ove prestižne filmske nagrade. Do danas je film „Mjesta i ljudi“ osvojio 33 priznanja i zaradio još 33 nominacije s raznih festivala i dodjela nagrada, a mnoga kritičarska udruženja diljem svijeta gotovo jednoglasno su ga proglasila najboljim dokumentarcem godine. Svakako se radi o filmu koji se nikako ne bi smio propustiti, budući na popularnoj internetskoj stranici RottenTomatoes do danas ima fascinantnih 99% pozitivnih ocjena i kritika.
https://www.imdb.com/title/tt5598102/?ref_=nv_sr_1

Kockice su nacionalni natjecateljski program kratkometražnog filma koji stavlja naglasak na nove autor/ice koji još nisu snimili dugometražni film. U programu koji postoji od samih početaka Zagreb Film Festivala premijerno su prikazana kratkometražna ostvarenja danas etabliranih hrvatskih filmaša pa se stoga Kockice smatraju jednom od najznačajnijih platformi za promociju mladih talenata u Hrvatskoj. Redatelj/ica najboljeg filma dobiva skulpturu Zlatna kolica te novčanu nagradu u iznosu od 10.000 HRK koju osigurava Društvo hrvatskih filmskih redatelja. Selektor ovogodišnjeg programa je Vladimir Gojun.
Splitski dio Kockica sastavljen je od kombinacije starijih (nagrađivanih) i novih naslova.
KOCKICE 1 (70 min.)
TREŠNJE, 2018. Dubravka Turić, 29 min. HR
Napetost u obitelji polako narušava bezbrižno ljeto desetogodišnjeg Jakova. Jakov je dijete i ne zna što je uzrok problema, ali osjeća duboku nepravdu u postupcima odraslih. Niz događaja s tragičnim krajem izazvat će u njemu emocionalni otpor, ali i osjećaj krivice. Film je prikazan u programu 15 dana autora u Cannesu 2017. godine.
KONTRAOFENZIVA, 2017. Jakov Nola, 18 min. HR
Josip i Roko organizatori su i jedini posjetitelji after-partyja u Josipovom studentskom stanu u Zagrebu. Iz noćnog izlaska vraća se i Cimerica s najnovijim ljubavnikom. Tu se stvari zakompliciraju te počinje njihova ponosna borba za teritorij.
Zagreb 2017. Kockice – Posebno priznanje
LORA NOSI CRNO, 2018. Vanja Vascarac, 23 min. HR
Stariju gospođu posjećuje muškarac koji se predstavlja kao osoba zadužena za biranje lokacija za snimanje televizijskih serija

Loveling / Benzinho, 2018. Gustavo Pizzi, 95 min. UR
Scenarij: Gustavo Pizzi, Karine Teles
Uloge: Karine Teles, Otávio Müller, Adriana Esteves
Irene živi u predgrađu Rio de Janeira s mužem Klausom i četiri sina. Jedan od sinova, tinejdžer Fernando, lokalna je rukometna zvijezda, a kad ga pozovu u profesionalni klub u Njemačkoj, obitelji preostaje svega nekoliko tjedana za pripreme oko njegova odlaska. Taj dramatični događaj pokrenut će lavinu promjena, inspirirajući Irene da završi srednju školu, pronađe novi posao i nastavi s planovima za novu kuću žonglirajući pritom obavezama velike obitelji i svoje sestre. Dok se neke stvari primiču kraju, nove započinju.
„Voljeni„ je oda majkama iz radničke klase i film o Ireninu sazrijevanju nadahnut istinitim događajima iz života bivših supružnika, redatelja Gustava Pizzija i suscenaristice i glumice Karine Teles. Premijerno je prikazan na Sundanceu i zatim na festivalu u Rotterdamu.
https://www.imdb.com/title/tt5707048/?ref_=nm_flmg_dr_1

Kockice su nacionalni natjecateljski program kratkometražnog filma koji stavlja naglasak na nove autor/ice koji još nisu snimili dugometražni film. U programu koji postoji od samih početaka Zagreb Film Festivala premijerno su prikazana kratkometražna ostvarenja danas etabliranih hrvatskih filmaša pa se stoga Kockice smatraju jednom od najznačajnijih platformi za promociju mladih talenata u Hrvatskoj. Redatelj/ica najboljeg filma dobiva skulpturu Zlatna kolica te novčanu nagradu u iznosu od 10.000 HRK koju osigurava Društvo hrvatskih filmskih redatelja. Selektor ovogodišnjeg programa je Vladimir Gojun.
Splitski dio Kockica sastavljen je od kombinacije starijih (nagrađivanih) i novih naslova.
KOCKICE 2 (75 min.)
SANDRA I MARINA, 2018. Igor Jelinović, 25 min. HR
Sandra i Marina za vikend stižu iz Splita u Zagreb, gdje noće kod Sandrine sestre Bube. Od večernjeg izlaska u glavnome gradu imaju velika očekivanja.
U PLAVETNILO, 2017. Antoneta Alamat Kusijanović, 22 min. HR/SI/SE
Bježeći od obiteljskog nasilja, trinaestogodišnja Julija i njezina majka dolaze na idilični otok gdje je Julija provela djetinjstvo. Julija se žarko želi ponovno zbližiti sa svojom najboljom prijateljicom Anom. No Ana je zaljubljena i Julija joj više nije toliko važna. Njezino odbijanje ponovno otvara Julijine rane i baca je nazad u vrtlog nasilja.
Berlin 2017. Posebno priznanje (natjecateljska sekcija Generation 14plus)
Međunarodni festival kratkometražnog filma u Oberhausenu 2017. Nagrada Mladog žirija
Sarajevo Film Festival 2017. Srce Sarajeva za najbolji kratkometražni film
CinEast Filmski festival istočne i srednje Europe 2017. Nagrada publike
Međunarodni filmski festival Sulmona 2017. Najbolji međunarodni kratkometražni igrani film
MedFilm Festival 2017. Nagrada Methexis za najbolji kratkometražni film
Short To The Point 2017. Najbolji film, najbolja filmska fotografija
Ale Kino! Međunarodni filmski festival mlade publike 2017. Posebno priznanje
Međunarodni festival europskog debitantskog filma u Angersu 2018. Nagrada publike
Dani hrvatskog filma 2018. Nagrada Oktavijan za najbolji igrani film, Nagrada za najbolju montažu
Međunarodni filmski festival Sonoma 2018. Nagrada žirija
Zlin - Međunarodni filmski festival za djecu i mlade 2018. Najbolji studentski igrani film
Međunarodni festival kratkometražnog filma u Bueuu 2018. Najbolja redateljica; najbolja glumica
Međunarodni filmski festival Aye Aye u Nancyju 2018. Posebno priznanje žirija
Međunarodni festival dječjeg filma u Chicagu 2017. Prva nagrada profesionalnog žirija; Druga nagrada žirija mladih
MARIJA, 2017. Juraj Primorac, 28 min. HR
Marinko radi u pauk-službi, gdje s kolegom Antom prevozi nepropisno parkirane aute na zagrebački deponij. Nakon posla Marinko je umoran i osamljen. Pojede nešto, gleda TV, ode na spavanje. I tako iz dana u dan, sve dok u njegov život potiho ne uđe jedna Marija.
Međunarodni filmski festival 'Dream City' u Rivneu 2017. Prva nagrada za kratkometražni film
Film Fest Gent 2017. Posebno priznanje
Festival mediteranskog filma Split 2018. Posebno priznanje stručnog žirija
Dani hrvatskog filma 2018. Nagrada za najbolji scenarij, Nagrada za najbolju glumu
Međunarodni filmski festival u Prištini PriFest 2018. Najbolji film srednjeg metra
Canada Shorts: Festival kratkometražnog kanadskog i međunarodnog filma 2017. Nagrada za izvrsnost

Old Boys, 2018. Toby MacDonald, 90 min. UK
Scenarij: Luke Ponte, Freddy Syborn
Uloge: Nathen Solly, Giles Malcolm, Nicholas Agnew
Mjesto radnje je prestižni internat za dječake Caldermount, a glavni junak je knjiški crv Amberson, radničko dijete na stipendiji s dna školske društvene ljestvice. Kad u školu stigne kći profesora francuskog Agnes, Ambersonov život se okreće naglavce. Odjednom se nađe u ulozi ljubavnog posrednika za Winchestera, školsku zvijezdu i iznimno povlaštenog alfa sportaša koji je zgodan, ali dosadan. Winchester je definitivno komad, no Amberson ima duha.
„Stari momci“ je svježa i energična (romantična) komedija koja donosi modernu obradu bezvremene priče o Cyranu de Bergeracu. Kritičari su ga usporedili s „Rushmoreom“ Wesa Andersona, ali film se bavi i temama klase i otpora prema autoritetu, motivima oduvijek prisutnima u žanru filmova o internatu.
https://www.imdb.com/title/tt5724948/?ref_=fn_al_tt_1

Amelie rennt, 2017. Tobias Wiemann, 2017. 97 min. DE/IT
Scenarij: Natja Brunckhorst, Jytte-Merle Böhrnsen
Uloge: Susanne Bormann, Denis Moschitto, Jasmin Tabatabai
Trinaestogodišnja Amelie za sebe misli da je čvrsta cura iz velegrada i vrlo vjerojatno je najtvrdoglavija djevojka u cijelom Berlinu. Ona nikome ne dozvoljava da joj govori što da radi, a ponajmanje roditeljima. No nakon još jednog napadaja astme oni je otprave u posebnu kliniku u planinama – i to protiv njezine volje. Amelie ubrzo bježi u planine gdje sreće petnaestogodišnjeg Barta koji spremno postaje njezin suputnik, a pokaže se da je tvrdoglav baš kao i ona. Kako bi došli do ljekovitih moći tradicionalnog ivanjskog krijesa, odlaze do samog planinskog vrhunca, a riskantni uspon pretvara se u smionu i emocionalnu pustolovinu.
https://www.imdb.com/title/tt5712474/?ref_=fn_al_tt_1

Woman at War / Kona fer í strí?, 2018. Benedikt Erlingsson, 101 min. IC
Scenarij: Ólafur Egilsson, Benedikt Erlingsson
Uloge: Halldóra Geirhar?sdóttir, Jóhann Sigur?arson, Juan Camillo Roman Estrada
Mediji su film „Halla ide u rat“ nazvali jednim od najizraženije feminističkih filmova u Cannesu ove godine. Istina je da nema mnogo filmova o sredovječnim ženama, ali zato redatelj Erlingsson donosi priču o neustrašivoj ekoratnici s Islanda koja se hrabro hvata u koštac s planetarnim problemima.
„Halla ide u rat“ je otkačena akcijska komedija o pedesetogodišnjoj učiteljici zbornog pjevanja, u medijima znanoj samo po nadimku Gorštakinja, koja potajno vodi rat protiv lokalne industrije aluminija. No njezina srčana borba za zaštitu djevičanskog islandskog planinskog kraja postat će nemoguća misija kad joj centar za posvajanje odobri zahtjev. Ipak, mali džez bend koji Hallu prati u stopu podsjeća nas da nije sve tako crno i da ima još nade za spašavanje planeta.
https://www.imdb.com/title/tt7279188/?ref_=fn_al_tt_1

Seriju predavanja o mitskoj 1968. (Inoslav Bešker, Zlatko Gall, Hrvoje Klasić, Aleksandar Glavaš) privodimo kraju gostovanjem Jurice Pavičića koji će nas vratiti u filmsku '68.
Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu, gdje je završio i srednju školu. Diplomirao povijesti i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. trajno živi u Splitu i radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina («Slobodna Dalmacija», «Vijenac», «Zarez», «Nedjeljna Dalmacija», «Jutarnji list»…). Godine 1992. nagrađen nacionalnom nagradom za filmsku kritiku «Vladimir Vuković». Od 1994. piše u različitim novinama tjednu kolumnu «Vijesti iz Liliputa» u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva «Marija Jurić Zagorka», 2002. nagradu za doprinos novinarstvu «Veselko Tenžera», a 2007. nagradu «Miljenko Smoje» Slobodne Dalmacije. Kolumna danas izlazi u „Jutarnjem listu“ iz Zagreba.
U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom «Ovce od gipsa» u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu «Gjalski». Godine 2000. objavljuje drugi roman «Nedjeljni prijatelj», krimić koji tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih. U različitoj periodici objavljivao i kratke priče. Godine 2000. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama «Trovačica» koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu «Držić». Godine 2001. objavio sabrane tekstove iz serije «Vijesti iz Liliputa» kao knjigu. Iste godine objavio i monografiju o hrvatskoj postmodernističkoj fantastici. Treći roman «Minuta 88» objavljuje 2002, a riječ je o romanu ambijentiranom u svijet nogometa i navijačke supkulture. Roman je ušao u uži krug za nagradu «Jutarnjeg lista» za najbolju proznu knjigu godine. Četvrti roman «Kuća njene majke» objavljuje 2005. u izdanju Jutarnjeg lista. Peti mu je roman- «Crvenkapica» - izašao je u rujnu 2006.
Od polovice dvijetisućutih, intenzivnije se počinje baviti novelistikom. Objavljuje dvije zbirke priča- „Patrola na cesti“ i „Brod u dvorištu“, od kojih je prva prevedena na talijanski u izdanju Salento Books. Po priči „Patrola na cesti“ iz istoimene zbirke proizvedena je i petodijelna TV serija u režiji Zvonimira Jurića i produkciji Kinorame. Serija je uz pohvalne kritike emitirana na Hrvatskoj televiziji u veljači 2016.
Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, ruski, talijanski i bugarski. Roman «Ovce od gipsa» preveden je na njemački u izdanju Nummer 8 iz Wetzlara. Švicarski časopis Facts proglasio je to izdanje trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera. Po istom romanu načinjen i film u režiji Vinka Brešana «Svjedoci» koji je uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Berlinu, gdje je nagrađen i ekumenskom nagradom. Za scenarij tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom za scenarij festivala u Puli.
Citirajući palestinskog redatelja Eliju Suleimana, Pavičić često navodi kako se njegove pripovijetke bave „nesvršenim kućama i nesvršenim poslovima“. Kritičari njegove pripovijetke često uspoređuju s Alice Munro i Raymondom Carverom. Istaknuti srpski romanopisac Dragan Velikić napisao je za Pavičića da je „Ivo Andrić Dalmacije“.
http://juricapavicic.com/page/biografija

Faces Places, 2017. JR, Agnes Varda, 94 min. FR
Scenarij: JR, Agnes Varda
Agnes Varda, jedna od predvodnica Francuskog novog vala i profesionalni fotograf i zidni slikar J.R. zajedno se upuštaju u poseban umjetnički projekt. Njih dvoje skupa putuju Francuskom u posebnom kamiončiću opremljenom prenosivom kabinom za fotografiranje i ostalom opremom za print te fotografiraju razne ljude koje upoznaju tijekom svog putovanja. Puni inspiracije, kreiraju posebne velike fotografske murale individualaca, zajednica i mjesta kojima na taj način žele odati počast i priznanje. Putem će ova iskusna kinematografska veteranka i mladi umjetnički idealist uživati u svom neuobičajenom prijateljstvu dok razgovaraju i razotkrivaju svoje poglede na svijet na sebi jedinstven način.
„Mjesta i ljudi“ kritički je iznimno cijenjen film koji je na filmskom festivalu u Cannesu dobio nagradu „Zlatno oko“ za najbolji dokumentarac festivala, a također je nominiran i za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Tom nominacijom, Agnes Varda u dobi od 89 godina službeno je postala najstarijom nominiranom osobom u povijesti dodjele ove prestižne filmske nagrade. Do danas je film „Mjesta i ljudi“ osvojio 33 priznanja i zaradio još 33 nominacije s raznih festivala i dodjela nagrada, a mnoga kritičarska udruženja diljem svijeta gotovo jednoglasno su ga proglasila najboljim dokumentarcem godine. Svakako se radi o filmu koji se nikako ne bi smio propustiti, budući na popularnoj internetskoj stranici RottenTomatoes do danas ima fascinantnih 99% pozitivnih ocjena i kritika.
https://www.imdb.com/title/tt5598102/?ref_=nv_sr_1

Sami Blood / Sameblod, 2017. Amanda Kernell, 110 min. S
Scenarij: Amanda Kernell
Uloge: Lene Cecilia Sparrok, Mia Erika Sparrok, Maj-Doris Rimpi
Tridesetih godina prošlog stoljeća, Elle Marja prisiljena je ostaviti svoju Saami obitelj kako bi pohađala internat daleko od svog doma, a što je u ono vrijeme bila tipična praksa. Kao adolescent, ona je tvrdoglava i buntovnički nastrojena, a osjećaje zna skrivati jako dobro, čak i od sebe same. Ulaže sve napore kako bi zadobila simpatije svojih nastavnika te uspijeva zasjeniti školske kolege u prilagođavanju švedskoj kulturi za koju joj je bilo rečeno da je daleko superiornija od one koju je poznavala kod kuće. Žudeći za tim da se uklopi u društvo koje nije pretjerano naklonjeno pripadnicima njezinog naroda, Elle trpi diskriminaciju i psihološku okrutnost. Međutim, spremna je u potpunosti se odreći svojih korijena samo kako bi se uklopila.
Fantastični redateljski debi Amande Kernell gledateljima nudi iscrpan komentar na zlostavljanje protiv naroda Saami od strane službenih institucija, suptilno prikazujući uznemirujuću atmosferu koja kod gledatelja izaziva empatiju... (VFF)
„Sameblod“ označava Samije, autohtoni domorodački narod koji živi na sjeveru Švedske i bavi se uzgojem sobova. Strogo se držeći tradicije, trude se izbjegavati asimilaciju i kontakte s većinskim stanovništvom, što ide to te mjere da čak i dan danas žive poput nomada, u šatorima, daleko gore u brdima, i po tome su slični američkim Indijancima pa donekle i našim Romima.
Redateljici i scenaristici Kernell ovo je prvi dugometražni film, a nastao je kao kratki film „Stoerre Vaerie“ 2015. Film je privukao pozornost na svjetskim festivalima, posebno je hvaljen bio na Sundance film festivalu, pa se krenulo u izradu dugometražnog filma. Amandi je tema dobro poznata jer je i sama Sami podrijetla, no u intervjuima je odbijala tvrdnje da je riječ o autobiografskom filmu već o fikciji utemeljenoj na povijesnim činjenicma o narodu čiji su pripadnici kroz povijest bili građani drugog reda, a situacija se nije promijenila mnogo ni danas. Zanimljivo je da uloge Sami djece glume naturščici, pripadnici te male i izolirane zajednice, bez ikakvog prethodnog glumačkog iskustva. Taj miks profesionalnih i neiskusnih glumaca bio je vrlo zahtjevan, ali Kernellica je taj zadatak izvela sjajno, izvlačeći iz svih njih maksimum te pametno nijansirajući različita raspoloženja u filmu u jednu skladnu, ujednačenu cjelinu koja ne moralizira, ne osuđuje, već sve ostavlja gledatelju na ocjenu. (https://zlihadzoponovojase.wordpress.com)
BZN (Bozeman, Montana) International Film Festival 2018. Nagrada publike
Fargo Film Festival 2018. Najbolji film
Giornate degli autori - Venice Days 2017. Lux Prize
Guldbagge Awards 2018. Nagrada publike, najbolji scenarij, najbolja glumica
Göteborg Film Festival 2017. Najbolji nordijski film
Trondheim Internasjonale Filmfestival 2017. Nagrada publike
Luxembourg City Film Festival 2017. Najbolji film (Youth Jury Award)
Newport Beach Film Festival 2017. Najbolji strani film
Riviera International Film Festival 2017. Nagrada žirija
Santa Barbara International Film Festival 2017. Najbolji film
Santa Fe Independent Film Festival 2017. Nagrada publike
Seattle International Film Festival 2017. Nagrada žirija
Tokyo International Film Festival 2016. Specijalna nagrada žirija
Venice Film Festival 2016. Najbolja debitantska režija
https://www.imdb.com/title/tt5287168/?ref_=nv_sr_1

Utoya 22. juli, 2018. Erik Poppe, 93 min. NO
Scenarij: Siv Rajendram Eliassen i Anna Bache-Wiig po priči Erika Poppea
Uloge: Andrea Berntzen, Aleksander Holmen, Solveig Koloen Birkeland
Dana 22. srpnja 2011. godine pet stotina mladih ljudi koji su došli u ljetni kamp na otok Utoya napadnuto je od strane teško naoružanog desničarskog ekstremista. Ubojiti napad iza sebe je ostavio 69 žrtava. Bila je to trauma koja je Norvešku potresla do same srži. Redatelj Erik Poppe usudio se o stravičnim događajima toga ljeta snimiti film. Njegova drama otvara se dokumentarnim snimkama Osla gdje je isti napadač postavio auto-bombu koja je ubila osmero ljudi; nakon toga film se prebacuje na otok. Priča slijedi 19-godišnju Kaju koja nekoliko dana svojih praznika provodi sa svojom mlađom sestrom Emilie. Njih dvije svađaju se zbog toga što Emilie nije raspoložena vrijeme provoditi u kampu, a pogotovo ne želi otići na roštilj. I tako Kaja ostaje sama. Odjednom se čuje pucanj. Ono što slijedi rekonstrukcija je događaja prikazana iz perspektive žrtava.
Nakon filma Erika Poppea »Utoya, 22 Juli«, u kojem je autor u jednom kontinuiranom kadru pokušao rekonstruirati masakr na istoimenom otoku koji je počinio Andreas Breivik, u konkurenciji venecijanske Mostre dogodio se komad s identičnom tematikom. Čak su im i nazivi gotovo isti. Riječ je o filmu Paula Greengrassa »22 July«. Razlika je samo u tome što Norvežanin Poppe promatra masakr iz perspektive mladih žrtava, koje su boravile na ljetnom kampu u organizaciji norveške Laburističke partije, dok Britanac Greengrass uvodi i lik Breivika. (Dragan Rubeša, Novi List)
Najveći dio sastoji se od jednog jedinog neprekinutog kadra koji prati 18-godišnju Kaju, djevojku koja se nađe usred meteža na Utoyi i - dok svi izbezumljeno bježe - pokušava naći svoju mlađu sestru. “One take” tehnika pri tom pridonosi osjećanju jeze, jer gledatelja zakuca u perspektivu djece koja se nađu usred kaosa, a da pojma nemaju što se zbiva. Pri tom se sama Kaja tijekom filma pretvara u sebedajnu heroinu, paradigmu vrednota solidarnosti koje bi trebale biti imanentne socijaldemokraciji. Kroz Kaju, Poppe diže spomenik vrijednostima koje je ubojica pokušao uništiti. Što se počinitelja tiče, Poppe se odlučio na jedini moralno prihvatljivi pristup: nije ga ni prikazao. Ubojica u filmu ostaje apstrakcija koju tek dvaput kratko naziremo u drugom planu kao prijeteću siluetu. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Od masakra je prošlo sedam godina i rane su još svježe. Ne bih volio da sam u koži roditelja koji proživljava smrt svog djeteta iznova i iznova zbog nekog filmaša. Redatelj je svojim pristupomm izbjegao lešinarenje i gledatelju dao vremena da razmisli koliko su norveške vlasti podbacile. Kod nas kažu da se u kući obješenog ne spominje uže, nešto slično je uradio redatelj. Zna se tko je Breivik, što je uradio, kako izgleda i gdje se nalazi. Za mene bi prikazivanje njegovog lika i nedjela bilo reklama i podsticaj za drugog luđaka da uradi nešto slično. Nije Breivik usamljen slučaj niti je ovo jedini film koji obrađuje ovu temu. (Stole / forum.titlovi.com)
https://www.imdb.com/title/tt7959216/?ref_=fn_al_tt_1

Brazil, 1985. Terry Gilliam, 132 min. UK/US
Scenarij: Terry Gilliam, Tom Stoppard
Uloge: Jonathan Pryce, Robert De Niro, Katherine Helmond, Ian Holm, Bob Hoskins, Michael Palin
Orwellovo literarno remek-djelo "1984." poslužilo je Terryju Gilliamu kao početna ideja za stvaranje još jedne filmske poslastice.Film je bio nominiran za dva Oscara (scenografiju i scenarij), a osvojio je dvije BAFTA-e (produkcijski dizajn i specijalni efekti), dvije nagrade Bostonskog udruženja filmskih kritičara (epizoda Iana Holma, posebna pohvala za produkcijski dizajn) te tri nagrade Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa (redatelj, film i scenarij).
Sam Lowry radi kao činovnik u jednom ministarstvu totalitarističke države koja se praktički guši u silnoj birokraciji.
Državom hara skupina takozvanih terorista koji se uporno bore protiv tiranske vlasti. Jedan od glavnih protudržavnih aktivista je Harry Tuttle, pa vlast izdaje zapovijed za njegovo uhićenje. Zbog birokratske pogreške policija uhvati nedužnog Harryja Buttlea. Kako sustav ne želi priznati pogrešku, Buttle je smaknut, a Lowry se treba ispričati žrtvinoj obitelji. Na tom zadatku slučajno susreće djevojku Jill koja mu se neprestano pojavljuje u snovima i mašti.Jill isprva ne želi razgovarati s Lowryjem vjerujući kako je isti kao i svi vladini ljudi, ali se ubrzo uvjeri u njegove dobre namjere. Kako se i ona nalazi na vladinoj crnoj listi, Lowry joj pokušava pomoći...
Impresivna distopija redatelja Terryja Gilliama koja je imala problema sa čelnicima Universala. Naime, nije im se svidio izvorni završetak u kojem glavni lik poludi nakon mučenja, pa su odbili pustiti film u distribuciju u Sjedinjenim Državama. Snimljen je alternativni završetak, no Gilliam je potajno prikazao film novinarima u Los Angelesu, koji su uzvratili nagradama za najbolji film, scenarij i režiju. Nezaobilazno štivo za ljubitelje SF-a.
„Brazil“ je prekrasno osmišljena i vješto izvedena satira koja se bavi birokratskim društvom i njegovim totalitarnim vladama koje rukovode ogromnim i pretjerano industrijaliziranim svijetom. Gilliam je osmislio priču uz pomoć Charlesa Alversona, čije se ime, pak, uopće nije pojavilo na odjavnoj špici. Po službenoj verziji, „Brazil“ su napisali Gilliam, Charles McKeown i Tom Stoppard, a radi se o jednom od onih scenarija koje je užitak čitati i analizirati. Premda je Gilliam priznao da nikada nije pročitao Orwellov roman „1984.“, očigledno je da je bio bar djelomično inspiriran ovim književnim klasikom, a valja spomenuti i da je prvotni naslov filma bio „1984 1“, što se može smatrati izravnom posvetom književnom i filmskom velikanu Federicu Felliniju, kojega Gilliam smatra uzorom na području vizualnog izričaja. Kao i ostale njegove filmove, Brazil je užitak gledati: iznimna posvećenost detaljima, raskošna scenografija, genijalna uporaba svjetlosti te Gilliamovo oslanjanje na vlastitu fascinantnu maštu čine ovaj film jednim od vizualno najimpresivnijih filmova u povijesti velikog platna. Gilliam je oduvijek bio naš heroj, a možda upravo „Brazil“ označava početak te naše fascinacije. (Sven Mikulec, www.fak.hr)
Crna komedija Terryja Gilliama iz 1985. s odličnim Jonathanom Pryceom u glavnoj ulozi govori o čovjeku koji pokušava pronaći ženu koja mu se prikazuje u snovima, dok mu život prolazi kroz zatupljujuću rutinu dosadnoga posla i isto tako dosadnoga privatnoga života. Film podsjeća na Orwellovu 1984., a kritika ga opisuje kao ”uradak čiju je radnju izrazito teško pratiti”. Godine 2004. magazin Total Film uvrstio ga je u ljestvicu top 20 britanskih filmova svih vremena. (Siniša Sharairi, planb.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0088846/?ref_=fn_al_tt_1

Dogman, 2018.. Matteo Garrone, 102 min. IT / FR
Scenarij: Ugo Chiti, Massimo Gaudioso, Damiano D'Innocenzo, Fabio D'Innocenzo, Giulio Troli & Matteo Garrone
Uloge: Marcello Fonte, Alida Baldari Calabria, Edoardo Pesce, Nunzia Schiano
Okarakteriziran kao „urbani vestern“, radnja trilera Dogman odvija se u talijanskom predgrađu negdje između velikog grada i divlje prirode. „Dogman“ je ime salona za uljepšavanje pasa, a ujedno i sinonim za glavnog lika koji doživljava preobražaj iz čovjeka u životinju. Snimljen prema istinitoj priči koja se odvila prije 30 godina, film Dogman istražuje ljudsku prirodu nasilja skrivenu u svakome od nas. Glavni lik filma je Marcello, vlasnik salona, koji se odjednom nađe uvučen u opasan odnos sa Simoneom, bivšim nasilnim boksačem koji terorizira njihov cijeli kvart. U pokušaju da povrati svoje dostojanstvo nakon što je u zatvoru odležao godinu dana upravo zbog Simonea, Marcello kreće u neočekivani osvetnički pohod.
Osnovno pitanje filma ‘Dogman’ je kako nasilje ulazi u život potpuno miroljubive osobe’ (redatelj Matteo Garrone)
Film se pretvara u izvrsni, ali i mučni triler koji u sebi nosi neveseo pogled na ljudsku prirodu i društvo: dobrota se u tom društvu kažnjava, a izbaviti se možeš samo ako si zao kao i ostali... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
U svijetu Garroneovih filmova, koji istražuju ljudsku prirodu i društvo, ne isplati se biti dobar. Jer dobri izvlače deblji kraj i jedina šansa da se uklope u okolinu jest da postanu zli, probude ključajuće mračne porive ili sjeme nasilja posijano u sebi te pokažu (životinjske) zube. Pogled na ljudsku prirodu i društvo u "Dogmanu" možda je pesimističniji i strašniji od "Gomorre", nadahnut istinitom pričom iz crne kronike. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6768578/?ref_=fn_al_tt_1

SECRET ARTS CINEMA
Taranta on the road, 2017. Salvatore Allocca, 80 min. IT
Scenarij: Salvatore Allocca, Emiliano Corapi, Amara Lakhous i Luca de Benedittis prema priči Salvatorea Allocce
Priča o Amiri i Tareku, tuniškim migrantima koji su se našli na talijanskoj obali netom nakon Arapskog proljeća. U potrazi za prijevozom do Francuske susreću lokalni bend koji svoju sreću traži na festivalima i vjenčanjima. Članovi benda ih dožive kao bračni par koji očekuje bebu i odluče im pomoći. Putovanje, strah, ljubav prema glazbi, neizvjesna budućnost i želja za uspjehom je ono što ih povezuje u iskustvu koje će ih zauvijek promijeniti. Smijeh i suze zagarantirani!
https://www.imdb.com/title/tt5256098/?ref_=fn_al_tt_1
Secret Arts Cinema, filmski tematski program u organizaciji udruge Pari Pikule, otvara novu stranicu svog djelovanja nizom iznimno zanimljivih projekcija u tri hrvatska grada. Četiri filma u Rijeci (Art-kino), Splitu (Kinoteka Zlatna vrata) i Zagrebu (Kaptol Boutique Cinema & Bar) obojat će jesen filmovima koji slave ljudsku kreativnost najrazličitijim paletama i sigurnim autorskim potezima kistom.
Secret Arts Cinema u dobroj je mjeri izašao iz ormara. Velik interes publike i brojni odlični odjeci kako na hrvatskoj medijskoj sceni ali i u međunarodnim industry krugovima programu su oduzeli dio misterioznosti, no uvelike su unaprijedili njegovu vidljivost. Drugo izdanje SAC-a više se neće neće poigravati s očekivanjima publike i organizirati im filmska iznenađenja u kino dvoranama. Karte su na stolu, raspored je definiran, a sjajni filmovi odabrani!
Tajnovitosti se ipak nismo mogli posve odreći, kao što je već uobičajeno za SAC – svaku ćemo projekciju omotati u dodatno ruho – pjevat će se, crtati, razgovarati s robotima i umjetnicima. Više o tome – saznat ćete kad posjetite Sve boje Secret Arts Cinema!
Projekt je podržan sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.
www.paripikule.com

Fahrenheit 11/9, 2018. Michael Moore, 128 min. US
Scenarij: Michael Moore
Michael Moore je prije četrnaest godina snimio komercijalno najuspješniji dokumentarni film svih vremena – 'Fahrenheit 9/11', u kojem je ostvario žestoku kritiku američke politike, a prije svega tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha, nakon napada na njujorške blizance i druge mete 11. rujna 2001. Najslavniji svjetski dokumentarist u svome novom filmu, 'Fahrenheit 11/9', još žešće se obračunava s aktualnim stanjem u SAD-u, a posebno sa sadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom. Naslov 'Fahrenheit 11/9' odnosi se na 9. studenoga 2016., kada je Trump pobijedio na predsjedničkim izborima Film je svjetsku premijeru imao prije dva tjedna na filmskom festivalu u Torontu, gdje je prikazan kao film otvaranja.
Dokumentarni filmovi Michaela Moorea bili su i još jesu predmet čestog omalovažavanja. Puno je ljudi u svijetu filma koji zaziru od njegova redateljskog metoda, propovjedničke didaktičnosti, nametljivog insceniranja prizora i napasnog guranja pred kameru. Također, nemali dio publike zakolutat će očima na politički aspekt njegovih filmova, a među njima neće biti samo Mooreovi konzervativni protivnici. I dobar dio lijevo-liberalne Amerike volio bi da za filmskog glasnogovornika svojih ideja ima nekog obrazovanijeg i analitičnijeg. Unatoč svemu tome, Michael Moore je bez sumnje najutjecajniji politički dokumentarist posljednjih četvrt stoljeća... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Filmski esteti mogli bi mu zamjeriti sirovom redateljskom potezu, ali Mooreu je mnogo važnija poruka koju želi poslati, a ona je vrlo uznemirujuća i glasi: ako nekome još nije jasno gdje smo, sad više nema sumnje - riječ je o totalitarizmu i fašizmu koji je već ovdje i s njim živimo sasvim nesvjesni što nam se zapravo dogodilo. (Paula Bobanović, www.express.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8632862/?ref_=nv_sr_1

Bookshop, 2017. Isabel Coixet, 113 min. UK/DE/ES
Scenarij: Isabel Coixet po romanu Penelope Fitzgerald
Uloge: Emily Mortimer, Bill Nighy, Hunter Tremayne
Zapaženi film u nizu zemalja, najbolji španjolski film 2017., dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja i nagrada.
Radnja se odvija krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, a prati Florence, slobodoumnu udovicu koja odlučuje otvoriti knjižaru u jednom engleskom gradiću. Njezina odluka ne nalazi na odobravanje konzervativnih i uštogljenih, ali često i dosta zavidnih mještana. Ipak, ubrzo se pokaže da je žena imala dobru ideju jer njena knjižara postane hit, a mjesto u kojem gotovo nitko nije čitao postaje prava čitalačka meka. Ljudi polako počinju otkrivati književnost, i klasike i moderno štivo tog doba, no naravno da kad nekome krene, tada to mora izazvati i zavist kod drugoga. No, unatoč tome hrabra Florence utječe na promjenu svjetonazora u mjestu te knjigama kao što su "Lolita" ili "Fahrenheit 451" u svoj gradić dovodi svojevrsnu kulturnu revoluciju
Na lanjskom sajmu knjiga u Frankfurtu nagrada za najbolju filmsku adaptaciju knjiškog predloška otišla je u ruke katalonske redateljice Isabel Coixet za iznimnu adaptaciju romana "The Bookshop" Penelope Fitzgerald.
https://www.imdb.com/title/tt3127022/?ref_=nv_sr_1

Faces Places, 2017. JR, Agnes Varda, 94 min. FR
Scenarij: JR, Agnes Varda
Agnes Varda, jedna od predvodnica Francuskog novog vala i profesionalni fotograf i zidni slikar J.R. zajedno se upuštaju u poseban umjetnički projekt. Njih dvoje skupa putuju Francuskom u posebnom kamiončiću opremljenom prenosivom kabinom za fotografiranje i ostalom opremom za print te fotografiraju razne ljude koje upoznaju tijekom svog putovanja. Puni inspiracije, kreiraju posebne velike fotografske murale individualaca, zajednica i mjesta kojima na taj način žele odati počast i priznanje. Putem će ova iskusna kinematografska veteranka i mladi umjetnički idealist uživati u svom neuobičajenom prijateljstvu dok razgovaraju i razotkrivaju svoje poglede na svijet na sebi jedinstven način.
„Mjesta i ljudi“ kritički je iznimno cijenjen film koji je na filmskom festivalu u Cannesu dobio nagradu „Zlatno oko“ za najbolji dokumentarac festivala, a također je nominiran i za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Tom nominacijom, Agnes Varda u dobi od 89 godina službeno je postala najstarijom nominiranom osobom u povijesti dodjele ove prestižne filmske nagrade. Do danas je film „Mjesta i ljudi“ osvojio 33 priznanja i zaradio još 33 nominacije s raznih festivala i dodjela nagrada, a mnoga kritičarska udruženja diljem svijeta gotovo jednoglasno su ga proglasila najboljim dokumentarcem godine. Svakako se radi o filmu koji se nikako ne bi smio propustiti, budući na popularnoj internetskoj stranici RottenTomatoes do danas ima fascinantnih 99% pozitivnih ocjena i kritika.
https://www.imdb.com/title/tt5598102/?ref_=nv_sr_1

Dogman, 2018.. Matteo Garrone, 102 min. IT / FR
Scenarij: Ugo Chiti, Massimo Gaudioso, Damiano D'Innocenzo, Fabio D'Innocenzo, Giulio Troli & Matteo Garrone
Uloge: Marcello Fonte, Alida Baldari Calabria, Edoardo Pesce, Nunzia Schiano
Okarakteriziran kao „urbani vestern“, radnja trilera Dogman odvija se u talijanskom predgrađu negdje između velikog grada i divlje prirode. „Dogman“ je ime salona za uljepšavanje pasa, a ujedno i sinonim za glavnog lika koji doživljava preobražaj iz čovjeka u životinju. Snimljen prema istinitoj priči koja se odvila prije 30 godina, film Dogman istražuje ljudsku prirodu nasilja skrivenu u svakome od nas. Glavni lik filma je Marcello, vlasnik salona, koji se odjednom nađe uvučen u opasan odnos sa Simoneom, bivšim nasilnim boksačem koji terorizira njihov cijeli kvart. U pokušaju da povrati svoje dostojanstvo nakon što je u zatvoru odležao godinu dana upravo zbog Simonea, Marcello kreće u neočekivani osvetnički pohod.
Osnovno pitanje filma ‘Dogman’ je kako nasilje ulazi u život potpuno miroljubive osobe’ (redatelj Matteo Garrone)
Film se pretvara u izvrsni, ali i mučni triler koji u sebi nosi neveseo pogled na ljudsku prirodu i društvo: dobrota se u tom društvu kažnjava, a izbaviti se možeš samo ako si zao kao i ostali... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
U svijetu Garroneovih filmova, koji istražuju ljudsku prirodu i društvo, ne isplati se biti dobar. Jer dobri izvlače deblji kraj i jedina šansa da se uklope u okolinu jest da postanu zli, probude ključajuće mračne porive ili sjeme nasilja posijano u sebi te pokažu (životinjske) zube. Pogled na ljudsku prirodu i društvo u "Dogmanu" možda je pesimističniji i strašniji od "Gomorre", nadahnut istinitom pričom iz crne kronike. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6768578/?ref_=fn_al_tt_1

Dogman, 2018.. Matteo Garrone, 102 min. IT / FR
Scenarij: Ugo Chiti, Massimo Gaudioso, Damiano D'Innocenzo, Fabio D'Innocenzo, Giulio Troli & Matteo Garrone
Uloge: Marcello Fonte, Alida Baldari Calabria, Edoardo Pesce, Nunzia Schiano
Okarakteriziran kao „urbani vestern“, radnja trilera Dogman odvija se u talijanskom predgrađu negdje između velikog grada i divlje prirode. „Dogman“ je ime salona za uljepšavanje pasa, a ujedno i sinonim za glavnog lika koji doživljava preobražaj iz čovjeka u životinju. Snimljen prema istinitoj priči koja se odvila prije 30 godina, film Dogman istražuje ljudsku prirodu nasilja skrivenu u svakome od nas. Glavni lik filma je Marcello, vlasnik salona, koji se odjednom nađe uvučen u opasan odnos sa Simoneom, bivšim nasilnim boksačem koji terorizira njihov cijeli kvart. U pokušaju da povrati svoje dostojanstvo nakon što je u zatvoru odležao godinu dana upravo zbog Simonea, Marcello kreće u neočekivani osvetnički pohod.
Osnovno pitanje filma ‘Dogman’ je kako nasilje ulazi u život potpuno miroljubive osobe’ (redatelj Matteo Garrone)
Film se pretvara u izvrsni, ali i mučni triler koji u sebi nosi neveseo pogled na ljudsku prirodu i društvo: dobrota se u tom društvu kažnjava, a izbaviti se možeš samo ako si zao kao i ostali... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
U svijetu Garroneovih filmova, koji istražuju ljudsku prirodu i društvo, ne isplati se biti dobar. Jer dobri izvlače deblji kraj i jedina šansa da se uklope u okolinu jest da postanu zli, probude ključajuće mračne porive ili sjeme nasilja posijano u sebi te pokažu (životinjske) zube. Pogled na ljudsku prirodu i društvo u "Dogmanu" možda je pesimističniji i strašniji od "Gomorre", nadahnut istinitom pričom iz crne kronike. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6768578/?ref_=fn_al_tt_1

IZGARANJE
Beoning, 2018. Chang-dong Lee, 148 min. KO
Scenarij: Jungmi Oh & Chang-dong Lee po kratkoj priči "Barn Burning“ Haruki Murakamija
Uloge: Ah-in Yoo, Jong-seo Jun, Steven Yeun
Dobitnik nagrade FIPRESCI na ovogodišnjem festivalu u Cannesu... Jongsu je dvadeset i nešto godišnji dostavljač koji na poslu susreće Haemi, djevojku koju je poznavao u djetinjstvu, ali o kojoj godinama nije razmišljao. Podsjetivši ga da se prema njezinom fizičkom izgledu odnosio okrutno (čega se Jongsu uopće ne sjeća) ova prekrasna djevojka zavede dostavljača čime započinje njihova nagla veza. Međutim, uskoro Haemi zamoli Jongsua za uslugu: dok se ona nalazi na putovanju u Africi, on bi joj trebao pripaziti na mačku. Jongsu, naravno, pristaje premda započinje sumnjati u njezine osjećaje prema njemu, pogotovo nakon što se Haemi s putovanja vrati s Benom – zagonetnim mladićem i svojim novim (bogatim) prijateljem.
Riječ je o izvanrednom filmu koji po atmosferi ima nešto od murakamijevske nedohvatljive čeznutljivosti, a istodobno vješto klizi iz žanra u žanr tako da ni jednog trenutka niste načistu što slijedi iduće. Osobno, Lee Chang-dongu bih dao Zlatnu palmu... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Neuhvatljiv, meandrirajući zaplet je kičma filma na koju se kači i tehnička vještina cijele ekipe i zaista vrhunska gluma vrlo dobrih, sjajno odabranih i sjajno vođenih glumaca i brojni detalji u drugom, trećem ili četvrtom planu koji o likovima i događajima otkrivaju taman koliko je potrebno, ostavljajući ostatak u nekom zamućenom stanju. Sve je to dio jedinstvene Leejeve autorske vizije realizirane s pedantnom pozornošću za svaki detalj poput, recimo, intrigantnih, a opet realističnih dijaloga. Zločin je uvijek figurirao u autorovom stvaralačkom opusu, bilo kao brižljivo skrivana tajna koja isplivava na površinu, u pozadini, u centru zbivanja ili kao nepokretni pokretač radnje, ali je tek u „Izgaranju“, iako striktno hipotetičan, hipnotički preuzeo čitav film. Rezultat je nešto izvanserijsko, teško opisivo i vrijedno višekratnog gledanja. (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt7282468/?ref_=fn_al_tt_1

Sami Blood / Sameblod, 2017. Amanda Kernell, 110 min. S
Scenarij: Amanda Kernell
Uloge: Lene Cecilia Sparrok, Mia Erika Sparrok, Maj-Doris Rimpi
Tridesetih godina prošlog stoljeća, Elle Marja prisiljena je ostaviti svoju Saami obitelj kako bi pohađala internat daleko od svog doma, a što je u ono vrijeme bila tipična praksa. Kao adolescent, ona je tvrdoglava i buntovnički nastrojena, a osjećaje zna skrivati jako dobro, čak i od sebe same. Ulaže sve napore kako bi zadobila simpatije svojih nastavnika te uspijeva zasjeniti školske kolege u prilagođavanju švedskoj kulturi za koju joj je bilo rečeno da je daleko superiornija od one koju je poznavala kod kuće. Žudeći za tim da se uklopi u društvo koje nije pretjerano naklonjeno pripadnicima njezinog naroda, Elle trpi diskriminaciju i psihološku okrutnost. Međutim, spremna je u potpunosti se odreći svojih korijena samo kako bi se uklopila.
Fantastični redateljski debi Amande Kernell gledateljima nudi iscrpan komentar na zlostavljanje protiv naroda Saami od strane službenih institucija, suptilno prikazujući uznemirujuću atmosferu koja kod gledatelja izaziva empatiju... (VFF)
„Sameblod“ označava Samije, autohtoni domorodački narod koji živi na sjeveru Švedske i bavi se uzgojem sobova. Strogo se držeći tradicije, trude se izbjegavati asimilaciju i kontakte s većinskim stanovništvom, što ide to te mjere da čak i dan danas žive poput nomada, u šatorima, daleko gore u brdima, i po tome su slični američkim Indijancima pa donekle i našim Romima.
Redateljici i scenaristici Kernell ovo je prvi dugometražni film, a nastao je kao kratki film „Stoerre Vaerie“ 2015. Film je privukao pozornost na svjetskim festivalima, posebno je hvaljen bio na Sundance film festivalu, pa se krenulo u izradu dugometražnog filma. Amandi je tema dobro poznata jer je i sama Sami podrijetla, no u intervjuima je odbijala tvrdnje da je riječ o autobiografskom filmu već o fikciji utemeljenoj na povijesnim činjenicma o narodu čiji su pripadnici kroz povijest bili građani drugog reda, a situacija se nije promijenila mnogo ni danas. Zanimljivo je da uloge Sami djece glume naturščici, pripadnici te male i izolirane zajednice, bez ikakvog prethodnog glumačkog iskustva. Taj miks profesionalnih i neiskusnih glumaca bio je vrlo zahtjevan, ali Kernellica je taj zadatak izvela sjajno, izvlačeći iz svih njih maksimum te pametno nijansirajući različita raspoloženja u filmu u jednu skladnu, ujednačenu cjelinu koja ne moralizira, ne osuđuje, već sve ostavlja gledatelju na ocjenu. (https://zlihadzoponovojase.wordpress.com)
BZN (Bozeman, Montana) International Film Festival 2018. Nagrada publike
Fargo Film Festival 2018. Najbolji film
Giornate degli autori - Venice Days 2017. Lux Prize
Guldbagge Awards 2018. Nagrada publike, najbolji scenarij, najbolja glumica
Göteborg Film Festival 2017. Najbolji nordijski film
Trondheim Internasjonale Filmfestival 2017. Nagrada publike
Luxembourg City Film Festival 2017. Najbolji film (Youth Jury Award)
Newport Beach Film Festival 2017. Najbolji strani film
Riviera International Film Festival 2017. Nagrada žirija
Santa Barbara International Film Festival 2017. Najbolji film
Santa Fe Independent Film Festival 2017. Nagrada publike
Seattle International Film Festival 2017. Nagrada žirija
Tokyo International Film Festival 2016. Specijalna nagrada žirija
Venice Film Festival 2016. Najbolja debitantska režija
https://www.imdb.com/title/tt5287168/?ref_=nv_sr_1

MARKO NJEGIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ
UTO 30.10. 2018. 20.15 JADRANKA KOSOR (odsutna)
Večerašnji gost, tj. vaš domaćin je filmski kritičar Marko Njegić.
http://www.fipresci.org/people/marko-njegic
http://www.dopmagazin.com/dop/2018/02/19/marko-njegic-nikad-ne-idem-donom-na-film-samo-wayneom/

Dogman, 2018.. Matteo Garrone, 102 min. IT / FR
Scenarij: Ugo Chiti, Massimo Gaudioso, Damiano D'Innocenzo, Fabio D'Innocenzo, Giulio Troli & Matteo Garrone
Uloge: Marcello Fonte, Alida Baldari Calabria, Edoardo Pesce, Nunzia Schiano
Okarakteriziran kao „urbani vestern“, radnja trilera Dogman odvija se u talijanskom predgrađu negdje između velikog grada i divlje prirode. „Dogman“ je ime salona za uljepšavanje pasa, a ujedno i sinonim za glavnog lika koji doživljava preobražaj iz čovjeka u životinju. Snimljen prema istinitoj priči koja se odvila prije 30 godina, film Dogman istražuje ljudsku prirodu nasilja skrivenu u svakome od nas. Glavni lik filma je Marcello, vlasnik salona, koji se odjednom nađe uvučen u opasan odnos sa Simoneom, bivšim nasilnim boksačem koji terorizira njihov cijeli kvart. U pokušaju da povrati svoje dostojanstvo nakon što je u zatvoru odležao godinu dana upravo zbog Simonea, Marcello kreće u neočekivani osvetnički pohod.
Osnovno pitanje filma ‘Dogman’ je kako nasilje ulazi u život potpuno miroljubive osobe’ (redatelj Matteo Garrone)
Film se pretvara u izvrsni, ali i mučni triler koji u sebi nosi neveseo pogled na ljudsku prirodu i društvo: dobrota se u tom društvu kažnjava, a izbaviti se možeš samo ako si zao kao i ostali... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
U svijetu Garroneovih filmova, koji istražuju ljudsku prirodu i društvo, ne isplati se biti dobar. Jer dobri izvlače deblji kraj i jedina šansa da se uklope u okolinu jest da postanu zli, probude ključajuće mračne porive ili sjeme nasilja posijano u sebi te pokažu (životinjske) zube. Pogled na ljudsku prirodu i društvo u "Dogmanu" možda je pesimističniji i strašniji od "Gomorre", nadahnut istinitom pričom iz crne kronike. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6768578/?ref_=fn_al_tt_1

Utoya 22. juli, 2018. Erik Poppe, 93 min. NO
Scenarij: Siv Rajendram Eliassen i Anna Bache-Wiig po priči Erika Poppea
Uloge: Andrea Berntzen, Aleksander Holmen, Solveig Koloen Birkeland
Dana 22. srpnja 2011. godine pet stotina mladih ljudi koji su došli u ljetni kamp na otok Utoya napadnuto je od strane teško naoružanog desničarskog ekstremista. Ubojiti napad iza sebe je ostavio 69 žrtava. Bila je to trauma koja je Norvešku potresla do same srži. Redatelj Erik Poppe usudio se o stravičnim događajima toga ljeta snimiti film. Njegova drama otvara se dokumentarnim snimkama Osla gdje je isti napadač postavio auto-bombu koja je ubila osmero ljudi; nakon toga film se prebacuje na otok. Priča slijedi 19-godišnju Kaju koja nekoliko dana svojih praznika provodi sa svojom mlađom sestrom Emilie. Njih dvije svađaju se zbog toga što Emilie nije raspoložena vrijeme provoditi u kampu, a pogotovo ne želi otići na roštilj. I tako Kaja ostaje sama. Odjednom se čuje pucanj. Ono što slijedi rekonstrukcija je događaja prikazana iz perspektive žrtava.
Nakon filma Erika Poppea »Utoya, 22 Juli«, u kojem je autor u jednom kontinuiranom kadru pokušao rekonstruirati masakr na istoimenom otoku koji je počinio Andreas Breivik, u konkurenciji venecijanske Mostre dogodio se komad s identičnom tematikom. Čak su im i nazivi gotovo isti. Riječ je o filmu Paula Greengrassa »22 July«. Razlika je samo u tome što Norvežanin Poppe promatra masakr iz perspektive mladih žrtava, koje su boravile na ljetnom kampu u organizaciji norveške Laburističke partije, dok Britanac Greengrass uvodi i lik Breivika. (Dragan Rubeša, Novi List)
Najveći dio sastoji se od jednog jedinog neprekinutog kadra koji prati 18-godišnju Kaju, djevojku koja se nađe usred meteža na Utoyi i - dok svi izbezumljeno bježe - pokušava naći svoju mlađu sestru. “One take” tehnika pri tom pridonosi osjećanju jeze, jer gledatelja zakuca u perspektivu djece koja se nađu usred kaosa, a da pojma nemaju što se zbiva. Pri tom se sama Kaja tijekom filma pretvara u sebedajnu heroinu, paradigmu vrednota solidarnosti koje bi trebale biti imanentne socijaldemokraciji. Kroz Kaju, Poppe diže spomenik vrijednostima koje je ubojica pokušao uništiti. Što se počinitelja tiče, Poppe se odlučio na jedini moralno prihvatljivi pristup: nije ga ni prikazao. Ubojica u filmu ostaje apstrakcija koju tek dvaput kratko naziremo u drugom planu kao prijeteću siluetu. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Od masakra je prošlo sedam godina i rane su još svježe. Ne bih volio da sam u koži roditelja koji proživljava smrt svog djeteta iznova i iznova zbog nekog filmaša. Redatelj je svojim pristupomm izbjegao lešinarenje i gledatelju dao vremena da razmisli koliko su norveške vlasti podbacile. Kod nas kažu da se u kući obješenog ne spominje uže, nešto slično je uradio redatelj. Zna se tko je Breivik, što je uradio, kako izgleda i gdje se nalazi. Za mene bi prikazivanje njegovog lika i nedjela bilo reklama i podsticaj za drugog luđaka da uradi nešto slično. Nije Breivik usamljen slučaj niti je ovo jedini film koji obrađuje ovu temu. (Stole / forum.titlovi.com)
https://www.imdb.com/title/tt7959216/?ref_=fn_al_tt_1

Fahrenheit 11/9, 2018. Michael Moore, 128 min. US
Scenarij: Michael Moore
Michael Moore je prije četrnaest godina snimio komercijalno najuspješniji dokumentarni film svih vremena – 'Fahrenheit 9/11', u kojem je ostvario žestoku kritiku američke politike, a prije svega tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha, nakon napada na njujorške blizance i druge mete 11. rujna 2001. Najslavniji svjetski dokumentarist u svome novom filmu, 'Fahrenheit 11/9', još žešće se obračunava s aktualnim stanjem u SAD-u, a posebno sa sadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom. Naslov 'Fahrenheit 11/9' odnosi se na 9. studenoga 2016., kada je Trump pobijedio na predsjedničkim izborima Film je svjetsku premijeru imao prije dva tjedna na filmskom festivalu u Torontu, gdje je prikazan kao film otvaranja.
Dokumentarni filmovi Michaela Moorea bili su i još jesu predmet čestog omalovažavanja. Puno je ljudi u svijetu filma koji zaziru od njegova redateljskog metoda, propovjedničke didaktičnosti, nametljivog insceniranja prizora i napasnog guranja pred kameru. Također, nemali dio publike zakolutat će očima na politički aspekt njegovih filmova, a među njima neće biti samo Mooreovi konzervativni protivnici. I dobar dio lijevo-liberalne Amerike volio bi da za filmskog glasnogovornika svojih ideja ima nekog obrazovanijeg i analitičnijeg. Unatoč svemu tome, Michael Moore je bez sumnje najutjecajniji politički dokumentarist posljednjih četvrt stoljeća... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Filmski esteti mogli bi mu zamjeriti sirovom redateljskom potezu, ali Mooreu je mnogo važnija poruka koju želi poslati, a ona je vrlo uznemirujuća i glasi: ako nekome još nije jasno gdje smo, sad više nema sumnje - riječ je o totalitarizmu i fašizmu koji je već ovdje i s njim živimo sasvim nesvjesni što nam se zapravo dogodilo. (Paula Bobanović, www.express.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8632862/?ref_=nv_sr_1

The Man Who Killed Don Quixote, 2018. Terry Gilliam, 132 min. UK / PT / ES / FR / BE
Scenarij: Terry Gilliam i Tony Grisoni
Uloge: Adam Driver, Jonathan Pryce, Stellan Skarsgard
Priča se zbiva u današnjoj Španjolskoj. Junak filma je redatelj Toby koji u Manchi snima reklamu i tamo se nađe zarobljen u divljim iluzijama starog španjolskog proizvođača cipela koji vjeruje da je Don Quijote. U svojim komičnim avanturama, Toby je prisiljen suočiti se s tragičnim posljedicama filma koji je snimio u mladosti - filma koji je zauvijek promijenio nade i snove malog španjolskog sela. Može li Toby izmijeniti i povratiti svoju humanost? Može li Don Quijote preživjeti svoje ludilo i neizbježnu smrt? Ili će ljubav pobijediti sve?
Nakon punih 17 godina pretprodukcije, Montipajtonovac i jedan od najvažnijih filmskih redatelja fantastike i avanturistike, Terry Gilliam, konačno je završio snimanje svog životnog projekta, „ukletog“ filma o Donu Kihotu. Nakon brojnih pravnih zavrzlama, film je imao premijeru u Cannesu. Dakle, redatelj, koji iza sebe ima filmove: „Monty Python i Sveti Gral“, „Brazil“, „Kralj ribara“, „Strah i prezir u Las Vegasu“ i „Dvanaest majmuna“ uspio je završiti jedan od najkompliciranijih filmskih projekata svih vremena, čija se kompletna glumačka postava mijenjala čak tri puta, a snimanje obustavljano još barem toliko.
Oni koji poznaju Gilliamove filmove prepoznat će što je jedinog američkog pajtonovca privuklo projektu. Kao u mnogim Gilliamovim filmovima, i u ovom je junak ludi fantast koji ne razlikuje uobrazilju od zbilje, živi paralelni fikcionalni svijet, ali ta fantazija na neki način biva iskupljujuća i istinitija od istine. To su teme koje je Gilliam provlačio od ambijenta njujorških klošara do distopijske budućnosti nakon ekokolapsa. Ti su motivi sada opet ovdje, smješteni u suvremeni svijet biznisa, nadograđene s cijelom masom motivskih posudbi iz Cervantesa... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1614118&print=yes

The Man Who Killed Don Quixote, 2018. Terry Gilliam, 132 min. UK / PT / ES / FR / BE
Scenarij: Terry Gilliam i Tony Grisoni
Uloge: Adam Driver, Jonathan Pryce, Stellan Skarsgard
Priča se zbiva u današnjoj Španjolskoj. Junak filma je redatelj Toby koji u Manchi snima reklamu i tamo se nađe zarobljen u divljim iluzijama starog španjolskog proizvođača cipela koji vjeruje da je Don Quijote. U svojim komičnim avanturama, Toby je prisiljen suočiti se s tragičnim posljedicama filma koji je snimio u mladosti - filma koji je zauvijek promijenio nade i snove malog španjolskog sela. Može li Toby izmijeniti i povratiti svoju humanost? Može li Don Quijote preživjeti svoje ludilo i neizbježnu smrt? Ili će ljubav pobijediti sve?
Nakon punih 17 godina pretprodukcije, Montipajtonovac i jedan od najvažnijih filmskih redatelja fantastike i avanturistike, Terry Gilliam, konačno je završio snimanje svog životnog projekta, „ukletog“ filma o Donu Kihotu. Nakon brojnih pravnih zavrzlama, film je imao premijeru u Cannesu. Dakle, redatelj, koji iza sebe ima filmove: „Monty Python i Sveti Gral“, „Brazil“, „Kralj ribara“, „Strah i prezir u Las Vegasu“ i „Dvanaest majmuna“ uspio je završiti jedan od najkompliciranijih filmskih projekata svih vremena, čija se kompletna glumačka postava mijenjala čak tri puta, a snimanje obustavljano još barem toliko.
Oni koji poznaju Gilliamove filmove prepoznat će što je jedinog američkog pajtonovca privuklo projektu. Kao u mnogim Gilliamovim filmovima, i u ovom je junak ludi fantast koji ne razlikuje uobrazilju od zbilje, živi paralelni fikcionalni svijet, ali ta fantazija na neki način biva iskupljujuća i istinitija od istine. To su teme koje je Gilliam provlačio od ambijenta njujorških klošara do distopijske budućnosti nakon ekokolapsa. Ti su motivi sada opet ovdje, smješteni u suvremeni svijet biznisa, nadograđene s cijelom masom motivskih posudbi iz Cervantesa... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1614118&print=yes

Foxtrot, 2017. Samuel Maoz, 108 min. IL/CH/FR/DE
Scenarij: Samuel Maoz
Uloge: Lior Ashkenazi, Sarah Adler, Yonaton Shiray
Naizmjence duboko emotivan i ironičan, s humorom koji ujeda gdje najviše boli, ovaj odvažan i vizualno impresivan film nagrađen je u Veneciji Srebrnim lavom.
Kada im se na vratima pojave vojni predstavnici s viješću o sinovoj pogibiji, Michael i Dafna slamaju se pod teretom očaja. Izlizani izrazi sućuti i šuplje domoljubne fraze vojnih birokrata samo pogoršavaju situaciju. Dok Dafna bijeg traži u sedativima, Michael upada u vrtlog gnjeva, a onda doživljava iznenađenje čija nevjerojatnost gotovo parira nadrealnom vojnom iskustvu njegova sina Jonathana.
Dobitnik Velike nagrade žirija Venecijanskog festivala, “Foxtrot ”Samuela Maoza, film je u kojem se izraelski redatelj opet hvata u koštac s problematikom rata, ispreplićući je ovog puta s temom obiteljskih odnosa i gubitaka tako cjelovito, virtuozno i upečatljivo da film na svim razinama nudi najbolje od sedme umjetnosti. Ono što izdvaja “Foxtrot” od drugih filmova slične tematike jedinstveni je jezik kamere i zvuka koji je vrlo promišljen, osviješten i intenzivan – uvijek korak ispred gledatelja, spreman da ga svakom nadolazećom scenom iznenadi ili očara, izvlačeći maksimum iz svakog prizora. Tome značajno pridonosi i izvedba glumaca, posebice oca (sjajni Lior Ashkenazi) te zaokruženost i dubina karakterizacije svih ostalih likova. Foxtrot je podjednako emotivno nabijen i inteligentan film koji oduševljava i radnjom i filmskim jezikom pa, gledajući ga, uživamo uz misao da baš zbog filmova poput ovog – volimo filmove. (www.ziher.hr)

Bookshop, 2017. Isabel Coixet, 113 min. UK/DE/ES
Scenarij: Isabel Coixet po romanu Penelope Fitzgerald
Uloge: Emily Mortimer, Bill Nighy, Hunter Tremayne
Zapaženi film u nizu zemalja, najbolji španjolski film 2017., dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja i nagrada.
Radnja se odvija krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, a prati Florence, slobodoumnu udovicu koja odlučuje otvoriti knjižaru u jednom engleskom gradiću. Njezina odluka ne nalazi na odobravanje konzervativnih i uštogljenih, ali često i dosta zavidnih mještana. Ipak, ubrzo se pokaže da je žena imala dobru ideju jer njena knjižara postane hit, a mjesto u kojem gotovo nitko nije čitao postaje prava čitalačka meka. Ljudi polako počinju otkrivati književnost, i klasike i moderno štivo tog doba, no naravno da kad nekome krene, tada to mora izazvati i zavist kod drugoga. No, unatoč tome hrabra Florence utječe na promjenu svjetonazora u mjestu te knjigama kao što su "Lolita" ili "Fahrenheit 451" u svoj gradić dovodi svojevrsnu kulturnu revoluciju
Na lanjskom sajmu knjiga u Frankfurtu nagrada za najbolju filmsku adaptaciju knjiškog predloška otišla je u ruke katalonske redateljice Isabel Coixet za iznimnu adaptaciju romana "The Bookshop" Penelope Fitzgerald.
https://www.imdb.com/title/tt3127022/?ref_=nv_sr_1

The Man Who Killed Don Quixote, 2018. Terry Gilliam, 132 min. UK / PT / ES / FR / BE
Scenarij: Terry Gilliam i Tony Grisoni
Uloge: Adam Driver, Jonathan Pryce, Stellan Skarsgard
Priča se zbiva u današnjoj Španjolskoj. Junak filma je redatelj Toby koji u Manchi snima reklamu i tamo se nađe zarobljen u divljim iluzijama starog španjolskog proizvođača cipela koji vjeruje da je Don Quijote. U svojim komičnim avanturama, Toby je prisiljen suočiti se s tragičnim posljedicama filma koji je snimio u mladosti - filma koji je zauvijek promijenio nade i snove malog španjolskog sela. Može li Toby izmijeniti i povratiti svoju humanost? Može li Don Quijote preživjeti svoje ludilo i neizbježnu smrt? Ili će ljubav pobijediti sve?
Nakon punih 17 godina pretprodukcije, Montipajtonovac i jedan od najvažnijih filmskih redatelja fantastike i avanturistike, Terry Gilliam, konačno je završio snimanje svog životnog projekta, „ukletog“ filma o Donu Kihotu. Nakon brojnih pravnih zavrzlama, film je imao premijeru u Cannesu. Dakle, redatelj, koji iza sebe ima filmove: „Monty Python i Sveti Gral“, „Brazil“, „Kralj ribara“, „Strah i prezir u Las Vegasu“ i „Dvanaest majmuna“ uspio je završiti jedan od najkompliciranijih filmskih projekata svih vremena, čija se kompletna glumačka postava mijenjala čak tri puta, a snimanje obustavljano još barem toliko.
Oni koji poznaju Gilliamove filmove prepoznat će što je jedinog američkog pajtonovca privuklo projektu. Kao u mnogim Gilliamovim filmovima, i u ovom je junak ludi fantast koji ne razlikuje uobrazilju od zbilje, živi paralelni fikcionalni svijet, ali ta fantazija na neki način biva iskupljujuća i istinitija od istine. To su teme koje je Gilliam provlačio od ambijenta njujorških klošara do distopijske budućnosti nakon ekokolapsa. Ti su motivi sada opet ovdje, smješteni u suvremeni svijet biznisa, nadograđene s cijelom masom motivskih posudbi iz Cervantesa... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1614118&print=yes


Rodnye / Close Relations, 2016. Vitalij Manski, 112 min. DE/ LA / EST / UK
Povijest jedne obitelji. Povijest jedne zemlje.
Redateljeva obitelj postaje predmetom precizne i dubinske analize podijeljene Ukrajine, a pokazuje i da je dihotomija na kojoj inzistiraju mediji, ona o istoku protiv zapada, pogrešna i uglavnom promašuje perspektivu Ukrajinaca. Redatelj Vitalij Manski odlučuje proputovati regiju i posjetiti obitelj nakon Ukrajinske revolucije 2013. godine. Pred kamerom razgovara s članovima obitelji u Ukrajini, na Krimu i u Donjecku, nadajući se da će tako bolje shvatiti kako politički događaji djeluju na lokalno stanovništvo. Kako redateljevo putovanje odmiče, tako politički događaji sve više utječu na odnose u njegovoj obitelji – a neminovno i na njega samog.
Film je intrigantna, bolna studija. (Peter Bradshaw, The Guardian)
Intimna ljudska dimenzija nacionalne političke krize... nudi osvježavajuće nijansiran prikaz koji pokušava shvatiti korijene nacionalizma i frikcije identiteta, a ne dalje produbljivati ratne rovove. (Carmen Grey, Cineuropa)
Međunarodni festival umjetničkog filma Batumi 2016. Posebno priznanje
Karlovy Vary IFF 2016. Nominacija za najbolji dokumentarni film
Seattle IFF 2017. Nominacija za najbolji dokumentarni film
Crossing Europe IFF Linz 2017. CROSSING EUROPE Nagrada Social Awareness – Najbolji dokumentarni film
Trieste IFF 2017. Cinema Warrior - Nagrada Cultural Resistance
https://www.imdb.com/title/tt5784734/?ref_=nv_sr_2

Lucky, 2017. John Carroll Lynch, 88 min. US
Scenarij: Logan Sparks, Drago Šumonja
Uloge: Harry Dean Stanton, David Lynch, Ron Livingston, Beth Grant, James Darren, Tom Skerritt
Lucky je umirovljeni veteran američke mornarice strogih navika i ponašanja u malom gradiću gdje živi. Kada zbog iznenadnog hitnog medicinskog slučaja Lucky završi u bolnici, shvaća da će njegovo nevjerojatno dobro zdravlje prije ili kasnije doživjeti nezaobilazni pad te da se s tom činjenicom mora pomiriti. U novom razvoju događaja, Lucky se mora suočiti sa svime onime u što osobno vjeruje te započeti obraćati pažnju na prioritete svojih susjeda. U svemu tome, Lucky će otkriti da njegov život ipak ima pozitivnu stranu dok istovremeno traga za smislom kojeg može prihvatiti.
Ekscentrična meditacija o smrtnosti snimljena je s puno humora i topline, a donosi nam Harryja Deana Stantona u njegovoj prvoj glavnoj ulozi još od Travisa Hendersona u filmu Pariz, Texas. Njegovo lice „izranja iz pustinje nalik giacomettijevskoj silueti, a bar u kojem se druži s Davidom Lynchom i ostalim redovnim mušterijama postaje njegov purgatorij“ (Dragan Rubeša)
„Lucky“ je film kakve više ne snimaju, asocira na Jarmuscha ili Hartleyja u njihovim najboljim izdanjima. No Jarmusch danas snima filmove poput „Patersona“, koji svojim strukturom doduše podsjeća na „Luckyja“. Međutim, stari kauboj miljama je udaljen od vozača autobusa/pjesnika iz istoimena gradića u New Jerseyju. Umjesto Jarmuscheve samodopadno zašećerene posvete „malom čovjeku“, ma koliko naizgled beznačajna njegova egzistencija bila, Carroll Lynch isporučuje nam ovaj fragilni i lakonski film koji ne nudi nikakva jednostavna rješenja na kompleksna pitanja života i smrti, već ih odbacuje sa smiješkom. Stari kauboj kulerski pripaljuje cigaretu i prigrljuje tamu. Kreće odjavna špica, pojavljuje se Lyncheva izgubljena kornjača (predsjednik Roosevelt!), a Foster Timms pjeva „The Man in The Moon Shine“. Francuski antropolog Philippe Ariès pokazao nam je kako je veliko iskušenje Zapada tijekom stoljeća bilo kako izmaći smrti, da bi krajem srednjeg vijeka smrt postupno postala potisnuta i zabranjivana smrt kakvu poznajemo u suvremeno doba. Upravo je stoga stari kauboj, koji s osmjehom na svojem oronulom, umornom licu odlazi u susret ništavilu, praznini (ungatz), toliko subverzivan. Bez ikakvih lažnih pretenzija i utješnih riječi. Nismo mogli zamisliti veličanstveniji i prikladniji filmski kraj za ovog tihog junaka americane... (Dina Pokrajac)
https://www.imdb.com/title/tt5859238/?ref_=nv_sr_5

Bookshop, 2017. Isabel Coixet, 113 min. UK/DE/ES
Scenarij: Isabel Coixet po romanu Penelope Fitzgerald
Uloge: Emily Mortimer, Bill Nighy, Hunter Tremayne
Zapaženi film u nizu zemalja, najbolji španjolski film 2017., dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja i nagrada.
Radnja se odvija krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, a prati Florence, slobodoumnu udovicu koja odlučuje otvoriti knjižaru u jednom engleskom gradiću. Njezina odluka ne nalazi na odobravanje konzervativnih i uštogljenih, ali često i dosta zavidnih mještana. Ipak, ubrzo se pokaže da je žena imala dobru ideju jer njena knjižara postane hit, a mjesto u kojem gotovo nitko nije čitao postaje prava čitalačka meka. Ljudi polako počinju otkrivati književnost, i klasike i moderno štivo tog doba, no naravno da kad nekome krene, tada to mora izazvati i zavist kod drugoga. No, unatoč tome hrabra Florence utječe na promjenu svjetonazora u mjestu te knjigama kao što su "Lolita" ili "Fahrenheit 451" u svoj gradić dovodi svojevrsnu kulturnu revoluciju
Na lanjskom sajmu knjiga u Frankfurtu nagrada za najbolju filmsku adaptaciju knjiškog predloška otišla je u ruke katalonske redateljice Isabel Coixet za iznimnu adaptaciju romana "The Bookshop" Penelope Fitzgerald.
https://www.imdb.com/title/tt3127022/?ref_=nv_sr_1

The Final Adventure of Kaktus Kid, 2018. Đorđe Marković, 65 min. RS/HR
Tajanstveni život strip crtača koji je 30-ih iz Osijeka došao u Beograd, gdje je 1944. strijeljan bez suđenja
Drugo izdanje Secret Arts Cinema približava se kraju. Najbolje stvari uvijek dolaze na kraju, pa je tako vrijeme i za jednu međunarodnu premijeru. Radi se o filmu u kojem su autorski sudjelovali i hrvatski filmaši. Glavni je protagonist filma svjetski prepoznat, kultni srpski strip crtač Aleksandar Zograf koji otkriva neobičan strip iz perioda Drugog svjetskog rata. Njegov je junak Kaktusić – mali kaktus zarobljen u tegli. Zaintrigiran tim pronalaskom, Zograf istražuje tajanstveni život autora Kaktusića – nedovoljno poznatog umjetnika Veljka Kockara. Riječ je o pothvatu kojim je Zograf saznao da crtež doslovce može biti važniji od života.
Veljko Kockar je bio mladi umjetnik koji se služio svojim crtačkim talentom i stripovskim umijećem u pogrešno vrijeme i sasvim sigurno na pogrešnom mjestu. Pogrešnom jer karikatura i slobodna misao rijetko kada postoje u ispravnom vremenu i prostoru. To nam je nedavno iznova potvrdila tragedija u Charlie Hebdou, baš kao i redovne vijesti o otkazima karikaturistima po cijelome svijetu...


Rodnye / Close Relations, 2016. Vitalij Manski, 112 min. DE/ LA / EST / UK
Povijest jedne obitelji. Povijest jedne zemlje.
Redateljeva obitelj postaje predmetom precizne i dubinske analize podijeljene Ukrajine, a pokazuje i da je dihotomija na kojoj inzistiraju mediji, ona o istoku protiv zapada, pogrešna i uglavnom promašuje perspektivu Ukrajinaca. Redatelj Vitalij Manski odlučuje proputovati regiju i posjetiti obitelj nakon Ukrajinske revolucije 2013. godine. Pred kamerom razgovara s članovima obitelji u Ukrajini, na Krimu i u Donjecku, nadajući se da će tako bolje shvatiti kako politički događaji djeluju na lokalno stanovništvo. Kako redateljevo putovanje odmiče, tako politički događaji sve više utječu na odnose u njegovoj obitelji – a neminovno i na njega samog.
Film je intrigantna, bolna studija. (Peter Bradshaw, The Guardian)
Intimna ljudska dimenzija nacionalne političke krize... nudi osvježavajuće nijansiran prikaz koji pokušava shvatiti korijene nacionalizma i frikcije identiteta, a ne dalje produbljivati ratne rovove. (Carmen Grey, Cineuropa)
Međunarodni festival umjetničkog filma Batumi 2016. Posebno priznanje
Karlovy Vary IFF 2016. Nominacija za najbolji dokumentarni film
Seattle IFF 2017. Nominacija za najbolji dokumentarni film
Crossing Europe IFF Linz 2017. CROSSING EUROPE Nagrada Social Awareness – Najbolji dokumentarni film
Trieste IFF 2017. Cinema Warrior - Nagrada Cultural Resistance
https://www.imdb.com/title/tt5784734/?ref_=nv_sr_2


Colette, 2018. Wash Westmoreland, 111 min. UK/US
Scenarij: Wash Westmoreland, Richard Glatzer i Rebecca Lenkiewicz.
Uloge: Keira Knightley, Dominic West, Eleanor Tomlinson, Fiona Shaw
Nakon što se udala za uspješnog Parižanina poznatog pod imenom „Willy“ , Sidonie-Gabrielle Colette napušta svoj dom u kojem je provela djetinjstvo kako bi živjela u Parizu – mjesto gdje se spajaju intelekt i umjetnički glamur. Nedugo potom, Willy nagovara Colette da ona bude ta koja će pisati romane, a koji će se izdavati pod njegovim imenom. Ona uskoro započne pisati polu-autobiografski roman o odvažnoj i besramnoj djevojci sa sela imena Claudine. Roman postaje bestseler i kulturna senzacija. Colette i Willy postaju glavna atrakcija u Parizu, a njihove zajedničke avanture inspiriraju nove romane s likom Claudine. Međutim, Colette uskoro započne bitku za kreativnim vlasništvom svojih knjiga, bitku koja prkosi ulogama spolova tog vremena i koja će ju u konačnici natjerati da pobijedi društvene ograničenosti te izvrši revoluciju u svijetu književnosti, mode i seksualnog izražaja.
„Colette“ je prvi puta prikazan na Sundance festivalu i odmah prikupio simpatije publike i kritike.
Filmovi s jakim glavnim ženskim likovima i heroinama odnosno filmovi koji se bave temom prava žena i usponom žena u društvu trenutno su izrazito popularni. Na tragu toga, ugledni redatelj Wash Westmoreland prihvatio se nimalo lakog zadatka režiranja biografske priče o spisateljici Sidonie-Garbrielle, danas puno poznatijoj po imenu Colette. Riječ je o jednoj od najpoznatijih francuskih književnica svoga vremena koja je iza sebe ostavila niz uspješnih priča i romana od kojih je danas svakako najpoznatiji „Gigi“ iz 1944. godine. Upravo će ta priča najprije biti pretočena u kazališni komad 1951. godine u kojoj je glavnu ulogu ostvarila tada još uvijek nepoznata Audrey Hepburn, a nakon toga i u mjuzikl 1958. godine koji će u konačnici u devet kategorija osvojiti svih devet prestižnih nagrada Oscar, uključujući i onu za najbolji film godine. Colette je 1948. godine nominirana za Nobelovu nagradu za književnost. (Goran Čelig, novosti.hr)


Colette, 2018. Wash Westmoreland, 111 min. UK/US
Scenarij: Wash Westmoreland, Richard Glatzer i Rebecca Lenkiewicz.
Uloge: Keira Knightley, Dominic West, Eleanor Tomlinson, Fiona Shaw
Nakon što se udala za uspješnog Parižanina poznatog pod imenom „Willy“ , Sidonie-Gabrielle Colette napušta svoj dom u kojem je provela djetinjstvo kako bi živjela u Parizu – mjesto gdje se spajaju intelekt i umjetnički glamur. Nedugo potom, Willy nagovara Colette da ona bude ta koja će pisati romane, a koji će se izdavati pod njegovim imenom. Ona uskoro započne pisati polu-autobiografski roman o odvažnoj i besramnoj djevojci sa sela imena Claudine. Roman postaje bestseler i kulturna senzacija. Colette i Willy postaju glavna atrakcija u Parizu, a njihove zajedničke avanture inspiriraju nove romane s likom Claudine. Međutim, Colette uskoro započne bitku za kreativnim vlasništvom svojih knjiga, bitku koja prkosi ulogama spolova tog vremena i koja će ju u konačnici natjerati da pobijedi društvene ograničenosti te izvrši revoluciju u svijetu književnosti, mode i seksualnog izražaja.
„Colette“ je prvi puta prikazan na Sundance festivalu i odmah prikupio simpatije publike i kritike.
Filmovi s jakim glavnim ženskim likovima i heroinama odnosno filmovi koji se bave temom prava žena i usponom žena u društvu trenutno su izrazito popularni. Na tragu toga, ugledni redatelj Wash Westmoreland prihvatio se nimalo lakog zadatka režiranja biografske priče o spisateljici Sidonie-Garbrielle, danas puno poznatijoj po imenu Colette. Riječ je o jednoj od najpoznatijih francuskih književnica svoga vremena koja je iza sebe ostavila niz uspješnih priča i romana od kojih je danas svakako najpoznatiji „Gigi“ iz 1944. godine. Upravo će ta priča najprije biti pretočena u kazališni komad 1951. godine u kojoj je glavnu ulogu ostvarila tada još uvijek nepoznata Audrey Hepburn, a nakon toga i u mjuzikl 1958. godine koji će u konačnici u devet kategorija osvojiti svih devet prestižnih nagrada Oscar, uključujući i onu za najbolji film godine. Colette je 1948. godine nominirana za Nobelovu nagradu za književnost. (Goran Čelig, novosti.hr)

Lucky, 2017. John Carroll Lynch, 88 min. US
Scenarij: Logan Sparks, Drago Šumonja
Uloge: Harry Dean Stanton, David Lynch, Ron Livingston, Beth Grant, James Darren, Tom Skerritt
Lucky je umirovljeni veteran američke mornarice strogih navika i ponašanja u malom gradiću gdje živi. Kada zbog iznenadnog hitnog medicinskog slučaja Lucky završi u bolnici, shvaća da će njegovo nevjerojatno dobro zdravlje prije ili kasnije doživjeti nezaobilazni pad te da se s tom činjenicom mora pomiriti. U novom razvoju događaja, Lucky se mora suočiti sa svime onime u što osobno vjeruje te započeti obraćati pažnju na prioritete svojih susjeda. U svemu tome, Lucky će otkriti da njegov život ipak ima pozitivnu stranu dok istovremeno traga za smislom kojeg može prihvatiti.
Ekscentrična meditacija o smrtnosti snimljena je s puno humora i topline, a donosi nam Harryja Deana Stantona u njegovoj prvoj glavnoj ulozi još od Travisa Hendersona u filmu Pariz, Texas. Njegovo lice „izranja iz pustinje nalik giacomettijevskoj silueti, a bar u kojem se druži s Davidom Lynchom i ostalim redovnim mušterijama postaje njegov purgatorij“ (Dragan Rubeša)
„Lucky“ je film kakve više ne snimaju, asocira na Jarmuscha ili Hartleyja u njihovim najboljim izdanjima. No Jarmusch danas snima filmove poput „Patersona“, koji svojim strukturom doduše podsjeća na „Luckyja“. Međutim, stari kauboj miljama je udaljen od vozača autobusa/pjesnika iz istoimena gradića u New Jerseyju. Umjesto Jarmuscheve samodopadno zašećerene posvete „malom čovjeku“, ma koliko naizgled beznačajna njegova egzistencija bila, Carroll Lynch isporučuje nam ovaj fragilni i lakonski film koji ne nudi nikakva jednostavna rješenja na kompleksna pitanja života i smrti, već ih odbacuje sa smiješkom. Stari kauboj kulerski pripaljuje cigaretu i prigrljuje tamu. Kreće odjavna špica, pojavljuje se Lyncheva izgubljena kornjača (predsjednik Roosevelt!), a Foster Timms pjeva „The Man in The Moon Shine“. Francuski antropolog Philippe Ariès pokazao nam je kako je veliko iskušenje Zapada tijekom stoljeća bilo kako izmaći smrti, da bi krajem srednjeg vijeka smrt postupno postala potisnuta i zabranjivana smrt kakvu poznajemo u suvremeno doba. Upravo je stoga stari kauboj, koji s osmjehom na svojem oronulom, umornom licu odlazi u susret ništavilu, praznini (ungatz), toliko subverzivan. Bez ikakvih lažnih pretenzija i utješnih riječi. Nismo mogli zamisliti veličanstveniji i prikladniji filmski kraj za ovog tihog junaka americane... (Dina Pokrajac)
https://www.imdb.com/title/tt5859238/?ref_=nv_sr_5

Lucky, 2017. John Carroll Lynch, 88 min. US
Scenarij: Logan Sparks, Drago Šumonja
Uloge: Harry Dean Stanton, David Lynch, Ron Livingston, Beth Grant, James Darren, Tom Skerritt
Lucky je umirovljeni veteran američke mornarice strogih navika i ponašanja u malom gradiću gdje živi. Kada zbog iznenadnog hitnog medicinskog slučaja Lucky završi u bolnici, shvaća da će njegovo nevjerojatno dobro zdravlje prije ili kasnije doživjeti nezaobilazni pad te da se s tom činjenicom mora pomiriti. U novom razvoju događaja, Lucky se mora suočiti sa svime onime u što osobno vjeruje te započeti obraćati pažnju na prioritete svojih susjeda. U svemu tome, Lucky će otkriti da njegov život ipak ima pozitivnu stranu dok istovremeno traga za smislom kojeg može prihvatiti.
Ekscentrična meditacija o smrtnosti snimljena je s puno humora i topline, a donosi nam Harryja Deana Stantona u njegovoj prvoj glavnoj ulozi još od Travisa Hendersona u filmu Pariz, Texas. Njegovo lice „izranja iz pustinje nalik giacomettijevskoj silueti, a bar u kojem se druži s Davidom Lynchom i ostalim redovnim mušterijama postaje njegov purgatorij“ (Dragan Rubeša)
„Lucky“ je film kakve više ne snimaju, asocira na Jarmuscha ili Hartleyja u njihovim najboljim izdanjima. No Jarmusch danas snima filmove poput „Patersona“, koji svojim strukturom doduše podsjeća na „Luckyja“. Međutim, stari kauboj miljama je udaljen od vozača autobusa/pjesnika iz istoimena gradića u New Jerseyju. Umjesto Jarmuscheve samodopadno zašećerene posvete „malom čovjeku“, ma koliko naizgled beznačajna njegova egzistencija bila, Carroll Lynch isporučuje nam ovaj fragilni i lakonski film koji ne nudi nikakva jednostavna rješenja na kompleksna pitanja života i smrti, već ih odbacuje sa smiješkom. Stari kauboj kulerski pripaljuje cigaretu i prigrljuje tamu. Kreće odjavna špica, pojavljuje se Lyncheva izgubljena kornjača (predsjednik Roosevelt!), a Foster Timms pjeva „The Man in The Moon Shine“. Francuski antropolog Philippe Ariès pokazao nam je kako je veliko iskušenje Zapada tijekom stoljeća bilo kako izmaći smrti, da bi krajem srednjeg vijeka smrt postupno postala potisnuta i zabranjivana smrt kakvu poznajemo u suvremeno doba. Upravo je stoga stari kauboj, koji s osmjehom na svojem oronulom, umornom licu odlazi u susret ništavilu, praznini (ungatz), toliko subverzivan. Bez ikakvih lažnih pretenzija i utješnih riječi. Nismo mogli zamisliti veličanstveniji i prikladniji filmski kraj za ovog tihog junaka americane... (Dina Pokrajac)
https://www.imdb.com/title/tt5859238/?ref_=nv_sr_5


Colette, 2018. Wash Westmoreland, 111 min. UK/US
Scenarij: Wash Westmoreland, Richard Glatzer i Rebecca Lenkiewicz.
Uloge: Keira Knightley, Dominic West, Eleanor Tomlinson, Fiona Shaw
Nakon što se udala za uspješnog Parižanina poznatog pod imenom „Willy“ , Sidonie-Gabrielle Colette napušta svoj dom u kojem je provela djetinjstvo kako bi živjela u Parizu – mjesto gdje se spajaju intelekt i umjetnički glamur. Nedugo potom, Willy nagovara Colette da ona bude ta koja će pisati romane, a koji će se izdavati pod njegovim imenom. Ona uskoro započne pisati polu-autobiografski roman o odvažnoj i besramnoj djevojci sa sela imena Claudine. Roman postaje bestseler i kulturna senzacija. Colette i Willy postaju glavna atrakcija u Parizu, a njihove zajedničke avanture inspiriraju nove romane s likom Claudine. Međutim, Colette uskoro započne bitku za kreativnim vlasništvom svojih knjiga, bitku koja prkosi ulogama spolova tog vremena i koja će ju u konačnici natjerati da pobijedi društvene ograničenosti te izvrši revoluciju u svijetu književnosti, mode i seksualnog izražaja.
„Colette“ je prvi puta prikazan na Sundance festivalu i odmah prikupio simpatije publike i kritike.
Filmovi s jakim glavnim ženskim likovima i heroinama odnosno filmovi koji se bave temom prava žena i usponom žena u društvu trenutno su izrazito popularni. Na tragu toga, ugledni redatelj Wash Westmoreland prihvatio se nimalo lakog zadatka režiranja biografske priče o spisateljici Sidonie-Garbrielle, danas puno poznatijoj po imenu Colette. Riječ je o jednoj od najpoznatijih francuskih književnica svoga vremena koja je iza sebe ostavila niz uspješnih priča i romana od kojih je danas svakako najpoznatiji „Gigi“ iz 1944. godine. Upravo će ta priča najprije biti pretočena u kazališni komad 1951. godine u kojoj je glavnu ulogu ostvarila tada još uvijek nepoznata Audrey Hepburn, a nakon toga i u mjuzikl 1958. godine koji će u konačnici u devet kategorija osvojiti svih devet prestižnih nagrada Oscar, uključujući i onu za najbolji film godine. Colette je 1948. godine nominirana za Nobelovu nagradu za književnost. (Goran Čelig, novosti.hr)


Colette, 2018. Wash Westmoreland, 111 min. UK/US
Scenarij: Wash Westmoreland, Richard Glatzer i Rebecca Lenkiewicz.
Uloge: Keira Knightley, Dominic West, Eleanor Tomlinson, Fiona Shaw
Nakon što se udala za uspješnog Parižanina poznatog pod imenom „Willy“ , Sidonie-Gabrielle Colette napušta svoj dom u kojem je provela djetinjstvo kako bi živjela u Parizu – mjesto gdje se spajaju intelekt i umjetnički glamur. Nedugo potom, Willy nagovara Colette da ona bude ta koja će pisati romane, a koji će se izdavati pod njegovim imenom. Ona uskoro započne pisati polu-autobiografski roman o odvažnoj i besramnoj djevojci sa sela imena Claudine. Roman postaje bestseler i kulturna senzacija. Colette i Willy postaju glavna atrakcija u Parizu, a njihove zajedničke avanture inspiriraju nove romane s likom Claudine. Međutim, Colette uskoro započne bitku za kreativnim vlasništvom svojih knjiga, bitku koja prkosi ulogama spolova tog vremena i koja će ju u konačnici natjerati da pobijedi društvene ograničenosti te izvrši revoluciju u svijetu književnosti, mode i seksualnog izražaja.
„Colette“ je prvi puta prikazan na Sundance festivalu i odmah prikupio simpatije publike i kritike.
Filmovi s jakim glavnim ženskim likovima i heroinama odnosno filmovi koji se bave temom prava žena i usponom žena u društvu trenutno su izrazito popularni. Na tragu toga, ugledni redatelj Wash Westmoreland prihvatio se nimalo lakog zadatka režiranja biografske priče o spisateljici Sidonie-Garbrielle, danas puno poznatijoj po imenu Colette. Riječ je o jednoj od najpoznatijih francuskih književnica svoga vremena koja je iza sebe ostavila niz uspješnih priča i romana od kojih je danas svakako najpoznatiji „Gigi“ iz 1944. godine. Upravo će ta priča najprije biti pretočena u kazališni komad 1951. godine u kojoj je glavnu ulogu ostvarila tada još uvijek nepoznata Audrey Hepburn, a nakon toga i u mjuzikl 1958. godine koji će u konačnici u devet kategorija osvojiti svih devet prestižnih nagrada Oscar, uključujući i onu za najbolji film godine. Colette je 1948. godine nominirana za Nobelovu nagradu za književnost. (Goran Čelig, novosti.hr)


Rodnye / Close Relations, 2016. Vitalij Manski, 112 min. DE/ LA / EST / UK
Povijest jedne obitelji. Povijest jedne zemlje.
Redateljeva obitelj postaje predmetom precizne i dubinske analize podijeljene Ukrajine, a pokazuje i da je dihotomija na kojoj inzistiraju mediji, ona o istoku protiv zapada, pogrešna i uglavnom promašuje perspektivu Ukrajinaca. Redatelj Vitalij Manski odlučuje proputovati regiju i posjetiti obitelj nakon Ukrajinske revolucije 2013. godine. Pred kamerom razgovara s članovima obitelji u Ukrajini, na Krimu i u Donjecku, nadajući se da će tako bolje shvatiti kako politički događaji djeluju na lokalno stanovništvo. Kako redateljevo putovanje odmiče, tako politički događaji sve više utječu na odnose u njegovoj obitelji – a neminovno i na njega samog.
Film je intrigantna, bolna studija. (Peter Bradshaw, The Guardian)
Intimna ljudska dimenzija nacionalne političke krize... nudi osvježavajuće nijansiran prikaz koji pokušava shvatiti korijene nacionalizma i frikcije identiteta, a ne dalje produbljivati ratne rovove. (Carmen Grey, Cineuropa)
Međunarodni festival umjetničkog filma Batumi 2016. Posebno priznanje
Karlovy Vary IFF 2016. Nominacija za najbolji dokumentarni film
Seattle IFF 2017. Nominacija za najbolji dokumentarni film
Crossing Europe IFF Linz 2017. CROSSING EUROPE Nagrada Social Awareness – Najbolji dokumentarni film
Trieste IFF 2017. Cinema Warrior - Nagrada Cultural Resistance
https://www.imdb.com/title/tt5784734/?ref_=nv_sr_2

The Man Who Killed Don Quixote, 2018. Terry Gilliam, 132 min. UK / PT / ES / FR / BE
Scenarij: Terry Gilliam i Tony Grisoni
Uloge: Adam Driver, Jonathan Pryce, Stellan Skarsgard
Priča se zbiva u današnjoj Španjolskoj. Junak filma je redatelj Toby koji u Manchi snima reklamu i tamo se nađe zarobljen u divljim iluzijama starog španjolskog proizvođača cipela koji vjeruje da je Don Quijote. U svojim komičnim avanturama, Toby je prisiljen suočiti se s tragičnim posljedicama filma koji je snimio u mladosti - filma koji je zauvijek promijenio nade i snove malog španjolskog sela. Može li Toby izmijeniti i povratiti svoju humanost? Može li Don Quijote preživjeti svoje ludilo i neizbježnu smrt? Ili će ljubav pobijediti sve?
Nakon punih 17 godina pretprodukcije, Montipajtonovac i jedan od najvažnijih filmskih redatelja fantastike i avanturistike, Terry Gilliam, konačno je završio snimanje svog životnog projekta, „ukletog“ filma o Donu Kihotu. Nakon brojnih pravnih zavrzlama, film je imao premijeru u Cannesu. Dakle, redatelj, koji iza sebe ima filmove: „Monty Python i Sveti Gral“, „Brazil“, „Kralj ribara“, „Strah i prezir u Las Vegasu“ i „Dvanaest majmuna“ uspio je završiti jedan od najkompliciranijih filmskih projekata svih vremena, čija se kompletna glumačka postava mijenjala čak tri puta, a snimanje obustavljano još barem toliko.
Oni koji poznaju Gilliamove filmove prepoznat će što je jedinog američkog pajtonovca privuklo projektu. Kao u mnogim Gilliamovim filmovima, i u ovom je junak ludi fantast koji ne razlikuje uobrazilju od zbilje, živi paralelni fikcionalni svijet, ali ta fantazija na neki način biva iskupljujuća i istinitija od istine. To su teme koje je Gilliam provlačio od ambijenta njujorških klošara do distopijske budućnosti nakon ekokolapsa. Ti su motivi sada opet ovdje, smješteni u suvremeni svijet biznisa, nadograđene s cijelom masom motivskih posudbi iz Cervantesa... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1614118&print=yes

Old Boys, 2018. Toby MacDonald, 90 min. UK
Scenarij: Luke Ponte, Freddy Syborn
Uloge: Nathen Solly, Giles Malcolm, Nicholas Agnew
Mjesto radnje je prestižni internat za dječake Caldermount, a glavni junak je knjiški crv Amberson, radničko dijete na stipendiji s dna školske društvene ljestvice. Kad u školu stigne kći profesora francuskog Agnes, Ambersonov život se okreće naglavce. Odjednom se nađe u ulozi ljubavnog posrednika za Winchestera, školsku zvijezdu i iznimno povlaštenog alfa sportaša koji je zgodan, ali dosadan. Winchester je definitivno komad, no Amberson ima duha.
„Stari momci“ je svježa i energična (romantična) komedija koja donosi modernu obradu bezvremene priče o Cyranu de Bergeracu. Kritičari su ga usporedili s „Rushmoreom“ Wesa Andersona, ali film se bavi i temama klase i otpora prema autoritetu, motivima oduvijek prisutnima u žanru filmova o internatu.
https://www.imdb.com/title/tt5724948/?ref_=fn_al_tt_1


Girl, 2018. Lukas Dhont, 109 min. BE/NL
Scenarij: Lukas Dhont iAngelo Tijssens
Uloge: Victor Polster, Arieh Worthalter, Oliver Bodart
„Djevojka“ je prvi dugometražni film belgijskog redatelja Lukasa Dhonta, a bavi se temom spolnosti kroz lik Lare. Lara je 15-godišnja djevojka koja se upravo s ocem Mathiasom i mlađim bratom preselila u novi grad kako bi mogla pohađati jednu od najpoznatijih i najboljih belgijskih plesnih akademija. Cijelog svog života Lara sanja o tome da postane vrhunska balerina. Uz podršku svog oca, ona se svom silom trudi dokazati u novoj školi. Međutim, do izražaja uskoro dolaze njezine adolescentske frustracije i nestrpljivost uslijed shvaćanja da se njezino tijelo ne može toliko lako prilagoditi striktnoj disciplini baleta zbog činjenice što je Lara rođena kao dječak.
Film „Djevojka“ ove je godine osvojio čak četiri nagrade na filmskom festivalu u Cannesu – nagradu FIPRESCI, nagradu Zlatna kamera, nagradu Queer Palm te Un Certain Regard u kategoriji najboljeg glumca.
London Film Festival 2018. Sutherland Award
Odessa International Film Festival 2018. Best Acting
Palić Film Festival 2018. Best Film
San Sebastián International Film Festival 2018. Audience Award / Best European Film
San Sebastián International Film Festival 2018. Best Film
Stockholm Film Festival 2018. Best Actor
Zurich Film Festival 2018. Best International Feature Film
https://www.imdb.com/title/tt8254556/?ref_=fn_al_tt_1


The House that Jack Built, 2018. Lars von Trier, 155 min. DE/FR/DE/S
Scenarij: Lars von Trier prema priči Jenle Hallund
Uloge: Matt Dillon, Bruno Ganz, Uma Thurman, Siobhan Fallon Hogan, Sofie Gråbøl
Novi film kontroverznog Larsa von Triera (premijerno prikazan na filmnskom festivalu u Cannesu) kronika je djelovanja osamljenog serijskog ubojice (Matt Dillon) koji diljem Amerike 70-ih godina hvata usamljene muškarce i žene, masakrira ih, a potom njihova tijela skladišti u hladnjaču za zamrznute pizze. Jack ubija i muškarce i žene te novinama šalje fotografije leševa. Poput mnogih serijskih ubojica, stekao je glamurozni nadimak Mr. Sofistication...
https://www.imdb.com/title/tt4003440/?ref_=nv_sr_1

Old Boys, 2018. Toby MacDonald, 90 min. UK
Scenarij: Luke Ponte, Freddy Syborn
Uloge: Nathen Solly, Giles Malcolm, Nicholas Agnew
Mjesto radnje je prestižni internat za dječake Caldermount, a glavni junak je knjiški crv Amberson, radničko dijete na stipendiji s dna školske društvene ljestvice. Kad u školu stigne kći profesora francuskog Agnes, Ambersonov život se okreće naglavce. Odjednom se nađe u ulozi ljubavnog posrednika za Winchestera, školsku zvijezdu i iznimno povlaštenog alfa sportaša koji je zgodan, ali dosadan. Winchester je definitivno komad, no Amberson ima duha.
„Stari momci“ je svježa i energična (romantična) komedija koja donosi modernu obradu bezvremene priče o Cyranu de Bergeracu. Kritičari su ga usporedili s „Rushmoreom“ Wesa Andersona, ali film se bavi i temama klase i otpora prema autoritetu, motivima oduvijek prisutnima u žanru filmova o internatu.
https://www.imdb.com/title/tt5724948/?ref_=fn_al_tt_1

Faces Places, 2017. JR, Agnes Varda, 94 min. FR
Scenarij: JR, Agnes Varda
Agnes Varda, jedna od predvodnica Francuskog novog vala i profesionalni fotograf i zidni slikar J.R. zajedno se upuštaju u poseban umjetnički projekt. Njih dvoje skupa putuju Francuskom u posebnom kamiončiću opremljenom prenosivom kabinom za fotografiranje i ostalom opremom za print te fotografiraju razne ljude koje upoznaju tijekom svog putovanja. Puni inspiracije, kreiraju posebne velike fotografske murale individualaca, zajednica i mjesta kojima na taj način žele odati počast i priznanje. Putem će ova iskusna kinematografska veteranka i mladi umjetnički idealist uživati u svom neuobičajenom prijateljstvu dok razgovaraju i razotkrivaju svoje poglede na svijet na sebi jedinstven način.
„Mjesta i ljudi“ kritički je iznimno cijenjen film koji je na filmskom festivalu u Cannesu dobio nagradu „Zlatno oko“ za najbolji dokumentarac festivala, a također je nominiran i za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Tom nominacijom, Agnes Varda u dobi od 89 godina službeno je postala najstarijom nominiranom osobom u povijesti dodjele ove prestižne filmske nagrade. Do danas je film „Mjesta i ljudi“ osvojio 33 priznanja i zaradio još 33 nominacije s raznih festivala i dodjela nagrada, a mnoga kritičarska udruženja diljem svijeta gotovo jednoglasno su ga proglasila najboljim dokumentarcem godine. Svakako se radi o filmu koji se nikako ne bi smio propustiti, budući na popularnoj internetskoj stranici RottenTomatoes do danas ima fascinantnih 99% pozitivnih ocjena i kritika.
https://www.imdb.com/title/tt5598102/?ref_=nv_sr_1


The House that Jack Built, 2018. Lars von Trier, 155 min. DE/FR/DE/S
Scenarij: Lars von Trier prema priči Jenle Hallund
Uloge: Matt Dillon, Bruno Ganz, Uma Thurman, Siobhan Fallon Hogan, Sofie Gråbøl
Novi film kontroverznog Larsa von Triera (premijerno prikazan na filmnskom festivalu u Cannesu) kronika je djelovanja osamljenog serijskog ubojice (Matt Dillon) koji diljem Amerike 70-ih godina hvata usamljene muškarce i žene, masakrira ih, a potom njihova tijela skladišti u hladnjaču za zamrznute pizze. Jack ubija i muškarce i žene te novinama šalje fotografije leševa. Poput mnogih serijskih ubojica, stekao je glamurozni nadimak Mr. Sofistication...
https://www.imdb.com/title/tt4003440/?ref_=nv_sr_1


Girl, 2018. Lukas Dhont, 109 min. BE/NL
Scenarij: Lukas Dhont iAngelo Tijssens
Uloge: Victor Polster, Arieh Worthalter, Oliver Bodart
„Djevojka“ je prvi dugometražni film belgijskog redatelja Lukasa Dhonta, a bavi se temom spolnosti kroz lik Lare. Lara je 15-godišnja djevojka koja se upravo s ocem Mathiasom i mlađim bratom preselila u novi grad kako bi mogla pohađati jednu od najpoznatijih i najboljih belgijskih plesnih akademija. Cijelog svog života Lara sanja o tome da postane vrhunska balerina. Uz podršku svog oca, ona se svom silom trudi dokazati u novoj školi. Međutim, do izražaja uskoro dolaze njezine adolescentske frustracije i nestrpljivost uslijed shvaćanja da se njezino tijelo ne može toliko lako prilagoditi striktnoj disciplini baleta zbog činjenice što je Lara rođena kao dječak.
Film „Djevojka“ ove je godine osvojio čak četiri nagrade na filmskom festivalu u Cannesu – nagradu FIPRESCI, nagradu Zlatna kamera, nagradu Queer Palm te Un Certain Regard u kategoriji najboljeg glumca.
London Film Festival 2018. Sutherland Award
Odessa International Film Festival 2018. Best Acting
Palić Film Festival 2018. Best Film
San Sebastián International Film Festival 2018. Audience Award / Best European Film
San Sebastián International Film Festival 2018. Best Film
Stockholm Film Festival 2018. Best Actor
Zurich Film Festival 2018. Best International Feature Film
https://www.imdb.com/title/tt8254556/?ref_=fn_al_tt_1


The House that Jack Built, 2018. Lars von Trier, 155 min. DE/FR/DE/S
Scenarij: Lars von Trier prema priči Jenle Hallund
Uloge: Matt Dillon, Bruno Ganz, Uma Thurman, Siobhan Fallon Hogan, Sofie Gråbøl
Novi film kontroverznog Larsa von Triera (premijerno prikazan na filmnskom festivalu u Cannesu) kronika je djelovanja osamljenog serijskog ubojice (Matt Dillon) koji diljem Amerike 70-ih godina hvata usamljene muškarce i žene, masakrira ih, a potom njihova tijela skladišti u hladnjaču za zamrznute pizze. Jack ubija i muškarce i žene te novinama šalje fotografije leševa. Poput mnogih serijskih ubojica, stekao je glamurozni nadimak Mr. Sofistication...
https://www.imdb.com/title/tt4003440/?ref_=nv_sr_1

BOŽIDAR MALJKOVIĆ ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.15, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ
UTO 30.10. 2018. 20.15 JADRANKA KOSOR (odsutna)
UTO 27.11. 2018. 20.15 MARKO NJEGIĆ
Večerašnji gost, tj. vaš domaćin je Božidar Maljković, Predsjednik Olimpijskog saveza Srbije. Za stanovnike ovog grada, čak i ako imate selektivno pamćenje, šjor Božo je (zauvijek) trener Jugoplastike!
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEidar_Maljkovi%C4%87
https://www.index.hr/sport/clanak/maljkovic-split-mi-je-dao-priznanje-koje-je-vece-od-sporta/428434.aspx
https://www.telegram.hr/sport/bozidar-maljkovic-napisao-je-iznimno-zanimljiv-i-vazan-esej-o-jugoplastici/


Girl, 2018. Lukas Dhont, 109 min. BE/NL
Scenarij: Lukas Dhont iAngelo Tijssens
Uloge: Victor Polster, Arieh Worthalter, Oliver Bodart
„Djevojka“ je prvi dugometražni film belgijskog redatelja Lukasa Dhonta, a bavi se temom spolnosti kroz lik Lare. Lara je 15-godišnja djevojka koja se upravo s ocem Mathiasom i mlađim bratom preselila u novi grad kako bi mogla pohađati jednu od najpoznatijih i najboljih belgijskih plesnih akademija. Cijelog svog života Lara sanja o tome da postane vrhunska balerina. Uz podršku svog oca, ona se svom silom trudi dokazati u novoj školi. Međutim, do izražaja uskoro dolaze njezine adolescentske frustracije i nestrpljivost uslijed shvaćanja da se njezino tijelo ne može toliko lako prilagoditi striktnoj disciplini baleta zbog činjenice što je Lara rođena kao dječak.
Film „Djevojka“ ove je godine osvojio čak četiri nagrade na filmskom festivalu u Cannesu – nagradu FIPRESCI, nagradu Zlatna kamera, nagradu Queer Palm te Un Certain Regard u kategoriji najboljeg glumca.
London Film Festival 2018. Sutherland Award
Odessa International Film Festival 2018. Best Acting
Palić Film Festival 2018. Best Film
San Sebastián International Film Festival 2018. Audience Award / Best European Film
San Sebastián International Film Festival 2018. Best Film
Stockholm Film Festival 2018. Best Actor
Zurich Film Festival 2018. Best International Feature Film
https://www.imdb.com/title/tt8254556/?ref_=fn_al_tt_1

Old Boys, 2018. Toby MacDonald, 90 min. UK
Scenarij: Luke Ponte, Freddy Syborn
Uloge: Nathen Solly, Giles Malcolm, Nicholas Agnew
Mjesto radnje je prestižni internat za dječake Caldermount, a glavni junak je knjiški crv Amberson, radničko dijete na stipendiji s dna školske društvene ljestvice. Kad u školu stigne kći profesora francuskog Agnes, Ambersonov život se okreće naglavce. Odjednom se nađe u ulozi ljubavnog posrednika za Winchestera, školsku zvijezdu i iznimno povlaštenog alfa sportaša koji je zgodan, ali dosadan. Winchester je definitivno komad, no Amberson ima duha.
„Stari momci“ je svježa i energična (romantična) komedija koja donosi modernu obradu bezvremene priče o Cyranu de Bergeracu. Kritičari su ga usporedili s „Rushmoreom“ Wesa Andersona, ali film se bavi i temama klase i otpora prema autoritetu, motivima oduvijek prisutnima u žanru filmova o internatu.
https://www.imdb.com/title/tt5724948/?ref_=fn_al_tt_1

Lucky, 2017. John Carroll Lynch, 88 min. US
Scenarij: Logan Sparks, Drago Šumonja
Uloge: Harry Dean Stanton, David Lynch, Ron Livingston, Beth Grant, James Darren, Tom Skerritt
Lucky je umirovljeni veteran američke mornarice strogih navika i ponašanja u malom gradiću gdje živi. Kada zbog iznenadnog hitnog medicinskog slučaja Lucky završi u bolnici, shvaća da će njegovo nevjerojatno dobro zdravlje prije ili kasnije doživjeti nezaobilazni pad te da se s tom činjenicom mora pomiriti. U novom razvoju događaja, Lucky se mora suočiti sa svime onime u što osobno vjeruje te započeti obraćati pažnju na prioritete svojih susjeda. U svemu tome, Lucky će otkriti da njegov život ipak ima pozitivnu stranu dok istovremeno traga za smislom kojeg može prihvatiti.
Ekscentrična meditacija o smrtnosti snimljena je s puno humora i topline, a donosi nam Harryja Deana Stantona u njegovoj prvoj glavnoj ulozi još od Travisa Hendersona u filmu Pariz, Texas. Njegovo lice „izranja iz pustinje nalik giacomettijevskoj silueti, a bar u kojem se druži s Davidom Lynchom i ostalim redovnim mušterijama postaje njegov purgatorij“ (Dragan Rubeša)
„Lucky“ je film kakve više ne snimaju, asocira na Jarmuscha ili Hartleyja u njihovim najboljim izdanjima. No Jarmusch danas snima filmove poput „Patersona“, koji svojim strukturom doduše podsjeća na „Luckyja“. Međutim, stari kauboj miljama je udaljen od vozača autobusa/pjesnika iz istoimena gradića u New Jerseyju. Umjesto Jarmuscheve samodopadno zašećerene posvete „malom čovjeku“, ma koliko naizgled beznačajna njegova egzistencija bila, Carroll Lynch isporučuje nam ovaj fragilni i lakonski film koji ne nudi nikakva jednostavna rješenja na kompleksna pitanja života i smrti, već ih odbacuje sa smiješkom. Stari kauboj kulerski pripaljuje cigaretu i prigrljuje tamu. Kreće odjavna špica, pojavljuje se Lyncheva izgubljena kornjača (predsjednik Roosevelt!), a Foster Timms pjeva „The Man in The Moon Shine“. Francuski antropolog Philippe Ariès pokazao nam je kako je veliko iskušenje Zapada tijekom stoljeća bilo kako izmaći smrti, da bi krajem srednjeg vijeka smrt postupno postala potisnuta i zabranjivana smrt kakvu poznajemo u suvremeno doba. Upravo je stoga stari kauboj, koji s osmjehom na svojem oronulom, umornom licu odlazi u susret ništavilu, praznini (ungatz), toliko subverzivan. Bez ikakvih lažnih pretenzija i utješnih riječi. Nismo mogli zamisliti veličanstveniji i prikladniji filmski kraj za ovog tihog junaka americane... (Dina Pokrajac)
https://www.imdb.com/title/tt5859238/?ref_=nv_sr_5


Climax, 2018. Gaspar Noé, 95 min. FR
Scenarij: Gaspar Noé
Uloge: Sofia Boutella, Romain Guillermic, Smile Kiddy, Claude Gajan Maull
Sredina je 90-ih, a dvadeset urbanih plesača okupilo se na trodnevnoj probi u zatvorenoj školi koja se nalazi u srcu šume kako bi podijelili posljednji ples. Uskoro organiziraju zabavu u kojoj glavnu ulogu igra zdjela alkohola. Nedugo potom atmosfera se zahuktava, a tijekom cijele noći obuzme ih čudnjikavo ludilo. Očito je da su drogirani, ali ne mogu dokučiti tko ih je drogirao i zašto. Ubrzo za sve plesače postaje nemoguće oduprijeti se vlastitim neurozama i psihozama, a zamamni i nabijeni ritam glazbe potpuno ih je hipnotizirao. I premda se neki zbog toga osjećaju kao u raju, mnogi od njih uronit će direktno u osobni pakao. (navodno je riječ o istinitom događaju masovnog trovanja LSD-om na zatvorenoj zabavi jedne plesne trupe u Francuskoj sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća).
„Climax“ je svejedno djelo genija, što se vidi u pojedinim kadrovima i scenama, kao i po tehničkoj dotjeranosti filma, što je autoru i inače sve jača strana... (film na dan blogspot)
https://www.imdb.com/title/tt8359848/?ref_=fn_al_tt_1


Climax, 2018. Gaspar Noé, 95 min. FR
Scenarij: Gaspar Noé
Uloge: Sofia Boutella, Romain Guillermic, Smile Kiddy, Claude Gajan Maull
Sredina je 90-ih, a dvadeset urbanih plesača okupilo se na trodnevnoj probi u zatvorenoj školi koja se nalazi u srcu šume kako bi podijelili posljednji ples. Uskoro organiziraju zabavu u kojoj glavnu ulogu igra zdjela alkohola. Nedugo potom atmosfera se zahuktava, a tijekom cijele noći obuzme ih čudnjikavo ludilo. Očito je da su drogirani, ali ne mogu dokučiti tko ih je drogirao i zašto. Ubrzo za sve plesače postaje nemoguće oduprijeti se vlastitim neurozama i psihozama, a zamamni i nabijeni ritam glazbe potpuno ih je hipnotizirao. I premda se neki zbog toga osjećaju kao u raju, mnogi od njih uronit će direktno u osobni pakao. (navodno je riječ o istinitom događaju masovnog trovanja LSD-om na zatvorenoj zabavi jedne plesne trupe u Francuskoj sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća).
„Climax“ je svejedno djelo genija, što se vidi u pojedinim kadrovima i scenama, kao i po tehničkoj dotjeranosti filma, što je autoru i inače sve jača strana... (film na dan blogspot)
https://www.imdb.com/title/tt8359848/?ref_=fn_al_tt_1


Colette, 2018. Wash Westmoreland, 111 min. UK/US
Scenarij: Wash Westmoreland, Richard Glatzer i Rebecca Lenkiewicz.
Uloge: Keira Knightley, Dominic West, Eleanor Tomlinson, Fiona Shaw
Nakon što se udala za uspješnog Parižanina poznatog pod imenom „Willy“ , Sidonie-Gabrielle Colette napušta svoj dom u kojem je provela djetinjstvo kako bi živjela u Parizu – mjesto gdje se spajaju intelekt i umjetnički glamur. Nedugo potom, Willy nagovara Colette da ona bude ta koja će pisati romane, a koji će se izdavati pod njegovim imenom. Ona uskoro započne pisati polu-autobiografski roman o odvažnoj i besramnoj djevojci sa sela imena Claudine. Roman postaje bestseler i kulturna senzacija. Colette i Willy postaju glavna atrakcija u Parizu, a njihove zajedničke avanture inspiriraju nove romane s likom Claudine. Međutim, Colette uskoro započne bitku za kreativnim vlasništvom svojih knjiga, bitku koja prkosi ulogama spolova tog vremena i koja će ju u konačnici natjerati da pobijedi društvene ograničenosti te izvrši revoluciju u svijetu književnosti, mode i seksualnog izražaja.
„Colette“ je prvi puta prikazan na Sundance festivalu i odmah prikupio simpatije publike i kritike.
Filmovi s jakim glavnim ženskim likovima i heroinama odnosno filmovi koji se bave temom prava žena i usponom žena u društvu trenutno su izrazito popularni. Na tragu toga, ugledni redatelj Wash Westmoreland prihvatio se nimalo lakog zadatka režiranja biografske priče o spisateljici Sidonie-Garbrielle, danas puno poznatijoj po imenu Colette. Riječ je o jednoj od najpoznatijih francuskih književnica svoga vremena koja je iza sebe ostavila niz uspješnih priča i romana od kojih je danas svakako najpoznatiji „Gigi“ iz 1944. godine. Upravo će ta priča najprije biti pretočena u kazališni komad 1951. godine u kojoj je glavnu ulogu ostvarila tada još uvijek nepoznata Audrey Hepburn, a nakon toga i u mjuzikl 1958. godine koji će u konačnici u devet kategorija osvojiti svih devet prestižnih nagrada Oscar, uključujući i onu za najbolji film godine. Colette je 1948. godine nominirana za Nobelovu nagradu za književnost. (Goran Čelig, novosti.hr)


The House that Jack Built, 2018. Lars von Trier, 155 min. DE/FR/DE/S
Scenarij: Lars von Trier prema priči Jenle Hallund
Uloge: Matt Dillon, Bruno Ganz, Uma Thurman, Siobhan Fallon Hogan, Sofie Gråbøl
Novi film kontroverznog Larsa von Triera (premijerno prikazan na filmnskom festivalu u Cannesu) kronika je djelovanja osamljenog serijskog ubojice (Matt Dillon) koji diljem Amerike 70-ih godina hvata usamljene muškarce i žene, masakrira ih, a potom njihova tijela skladišti u hladnjaču za zamrznute pizze. Jack ubija i muškarce i žene te novinama šalje fotografije leševa. Poput mnogih serijskih ubojica, stekao je glamurozni nadimak Mr. Sofistication...
https://www.imdb.com/title/tt4003440/?ref_=nv_sr_1


Climax, 2018. Gaspar Noé, 95 min. FR
Scenarij: Gaspar Noé
Uloge: Sofia Boutella, Romain Guillermic, Smile Kiddy, Claude Gajan Maull
Sredina je 90-ih, a dvadeset urbanih plesača okupilo se na trodnevnoj probi u zatvorenoj školi koja se nalazi u srcu šume kako bi podijelili posljednji ples. Uskoro organiziraju zabavu u kojoj glavnu ulogu igra zdjela alkohola. Nedugo potom atmosfera se zahuktava, a tijekom cijele noći obuzme ih čudnjikavo ludilo. Očito je da su drogirani, ali ne mogu dokučiti tko ih je drogirao i zašto. Ubrzo za sve plesače postaje nemoguće oduprijeti se vlastitim neurozama i psihozama, a zamamni i nabijeni ritam glazbe potpuno ih je hipnotizirao. I premda se neki zbog toga osjećaju kao u raju, mnogi od njih uronit će direktno u osobni pakao. (navodno je riječ o istinitom događaju masovnog trovanja LSD-om na zatvorenoj zabavi jedne plesne trupe u Francuskoj sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća).
„Climax“ je svejedno djelo genija, što se vidi u pojedinim kadrovima i scenama, kao i po tehničkoj dotjeranosti filma, što je autoru i inače sve jača strana... (film na dan blogspot)
https://www.imdb.com/title/tt8359848/?ref_=fn_al_tt_1


The Little Prince /Le Petit Prince, 2015. Mark Osborne, 108 min. UK/J
Svi odrasli su nekada bili djeca… Ali samo nekolicina njih se toga sjeća...
Prije 115 godina, točnije 29. lipnja 1900., rođen je Antoine de Saint-Exupery, jedan od pionira međunarodnih poštanskih letova, pilot u vremenu kad je zrakoplovstvo bilo nedovoljno razvijeno. Letio je između francuskog Toulousea do Dakara u Senegalu. Tijekom 2. svjetskog rata pobjegao je u New York, ali će se vratiti kasnije i letjeti nad Mediteranom. 31. srpnja 1944. poletio je s Korzike u izviđačkom avionu P-38 i nestao negdje nad Sredozemljem kod Marseillea...
To je kraća pilotska biografija osobe koja je nama – nadam se i vama – puno značajnija kao pisac. Objavio je nekoliko romana i pripovijedaka, no najveću popularnost je stekao djelom "Mali princ" u kojem na slikovit i originalan način govori o potrebi čovjeka za bliskošću, prijateljstvom i ljubavlju dotičući se važnih problema poput osamljenosti, površnosti i željom za vlasti...
„Malog princa“ Saint-Exupéry je napisao 1943. dok je živio u SAD-u. Prevedena je na preko 230 svjetskih jezika i dijalekta, i prodana u više od 80 milijuna primjeraka, tako da je to jedna od najprodavanijih knjiga svijeta. „Mali princproglašen je za najboljom knjigom 20. stoljeća u Francuskoj.
„Mali princ“ bio je oduvijek izazov za filmsku industriju i do sada je snimljeno desetak verzija u animiranom i igranom obliku: prvi su ga adaptirali Nijemci 1954., a najboljom se pak smatra verzija Willa Vintona iz 1979. - fantastičan prikaz Exuperijeve bezvremenske priče. 2015. godine završena je najmbicioznija adaptacija suradnjom francuskih i japanskih animatora.
https://www.imdb.com/title/tt1754656/?ref_=nv_sr_1
SENZORNE PROJEKCIJE Pod motom "kino za sve i dostupno svima" na senzornim projekcijama djeca mogu šetati, kretati se, donijeti svoju omiljenu igračku ili dekicu, grickalice i sok, doći u pratnji roditelja, nastavnika, prijatelja, baka, djedova…
Senzorne projekcije omogućuju i djeci sa senzornim poremećajima da s roditeljima odlaze u kino, ali i brojnoj drugoj djeci kojoj ne odgovaraju zamračena kina, preglasni zvuk i sadržaj upitne kvalitete i poruka. Uz pomoć ovakvih projekcija roditelji neće trebati pretjerano se preznojavati razmišljajući kakav ih film očekuje kad dođu s djetetom u kino jer je sadržaj pomno biran i mora zadovoljavati puno kriterija.
Obzirom na pandemiju korona virusa, te konstantno rastući broj djece s poteškoćama u vidu mentalnog zdravlja, važnost ovog projekta još je i značajnija, jer omogućava integraciju sve djece, bez obzira na domenu odstupanja. Kino samim time postaje terapijsko mjesto, a film i okruženje koje je modulirano na način da bude senzorno optimalno, predstavlja značajan preventivni faktor.
Na senzornim projekcijama djeca su na prvom mjestu, tako da njihove potrebe moraju biti zadovoljene pod motom kino za sve dostupno svima. Tako se ruše sve predrasude i stereotipi, te se različitost percipira kao bogatstvo, a uči se na spontani način kroz zajedništvo od najranije dobi. Djeca koja su od najranije dobi uključena u takve aktivnosti u lokalnoj zajednici, kasnije postaju pojedinci koji su tolerantniji, te socijalno i emocionalno zrelije ličnosti.
Koncept senzornih projekcija pokrenule su još 2016. godine Eva Brlek, prof. edukacijske rehabilitacije i psihoterapeut i Sandra Malenica, prof. kroatistike i komparativne književnosti.
Senzorne projekcije prenose izuzetno važnu društvenu poruku, koja se ne odnosi samo na odlazak u kino i gledanje filma, već stvaranje zajedništva među djecom, poticanje tolerancije i prihvaćanja različitosti, te širenje pozitivnih društvenih vrijednosti. (www.nueva.hr)


Girl, 2018. Lukas Dhont, 109 min. BE/NL
Scenarij: Lukas Dhont iAngelo Tijssens
Uloge: Victor Polster, Arieh Worthalter, Oliver Bodart
„Djevojka“ je prvi dugometražni film belgijskog redatelja Lukasa Dhonta, a bavi se temom spolnosti kroz lik Lare. Lara je 15-godišnja djevojka koja se upravo s ocem Mathiasom i mlađim bratom preselila u novi grad kako bi mogla pohađati jednu od najpoznatijih i najboljih belgijskih plesnih akademija. Cijelog svog života Lara sanja o tome da postane vrhunska balerina. Uz podršku svog oca, ona se svom silom trudi dokazati u novoj školi. Međutim, do izražaja uskoro dolaze njezine adolescentske frustracije i nestrpljivost uslijed shvaćanja da se njezino tijelo ne može toliko lako prilagoditi striktnoj disciplini baleta zbog činjenice što je Lara rođena kao dječak.
Film „Djevojka“ ove je godine osvojio čak četiri nagrade na filmskom festivalu u Cannesu – nagradu FIPRESCI, nagradu Zlatna kamera, nagradu Queer Palm te Un Certain Regard u kategoriji najboljeg glumca.
London Film Festival 2018. Sutherland Award
Odessa International Film Festival 2018. Best Acting
Palić Film Festival 2018. Best Film
San Sebastián International Film Festival 2018. Audience Award / Best European Film
San Sebastián International Film Festival 2018. Best Film
Stockholm Film Festival 2018. Best Actor
Zurich Film Festival 2018. Best International Feature Film
https://www.imdb.com/title/tt8254556/?ref_=fn_al_tt_1


Juliet, Naked, 2018. Jesse Peretz, 97 min. US
Scenarij: Jim Taylor, Tamara Jenkins, Jesse Peretz
Uloge: Chris O'Dowd, Rose Byrne, Ethan Hawke, Phil Davis
Snimljen prema istoimenom romanu popularnog Nicka Hornbyja, „Juliet, gola“ je komična (i romantična) priča o životu i novim životnim prilikama. Annie se nalazi zaglavljena u dugotrajnoj ljubavnoj vezi s Duncanom, opsesivnim obožavateljem opskurnog rock izvođača Tuckera Crowea . Međutim, kada se u javnosti pojavi akustična demo snimka jednog od Tuckerovih hitova od prije dvadeset i pet godina, životi Annie i Duncana do temelja će se promijeniti pogotovo nakon što se susretnu s do tada neuhvatljivim rokerom…
https://www.imdb.com/title/tt5607096/?ref_=fn_al_tt_1


Der 7bte Zwerg (7th Dwarf), 2014. Boris Aljinović, Harald Siepermann, 87 min. DE
Sedam patuljaka, 18. rođendan, dva zmaja, poljubac ili sto godina sna - garantiraju sjajnu bajku. Ali zbog jednog malenog patuljka, nastaje prava pomutnja...
Na 18. rođendan princeze Rose, u kraljevskom zamku vlada veliko uzbuđenje. Ali, ne zbog rođendanskog slavlja, već zato što je zla vila Delamorte proklela princezu da će, ukoliko se do svoje punoljetnosti ubode na vreteno, cijelo kraljevstvo - zalediti! Zbog toga kralj princezu čuva s posebnom pažnjom. I, čini se da će sve biti u redu sve dok se nesretni patuljak Bobo ne pobrine da se proročanstvo ipak - ispuni! Cijeli kraljevski zamak i svi gosti proslave su zaleđeni, samo su se patuljci uspjeli spasiti. Zbog svoje nespretnosti, ali i iznimne hrabrosti mali patuljak će uložiti sve snage kako bi spasio princezu.... Zajedno s preostalih šest patuljaka, mora pronaći jedinu osobu koja može razbiti zle viline čini te tako spasiti princezu Rose i sve ostale iz dvorca Fantabularasa.
https://www.imdb.com/title/tt2914892/?ref_=nv_sr_1

Old Boys, 2018. Toby MacDonald, 90 min. UK
Scenarij: Luke Ponte, Freddy Syborn
Uloge: Nathen Solly, Giles Malcolm, Nicholas Agnew
Mjesto radnje je prestižni internat za dječake Caldermount, a glavni junak je knjiški crv Amberson, radničko dijete na stipendiji s dna školske društvene ljestvice. Kad u školu stigne kći profesora francuskog Agnes, Ambersonov život se okreće naglavce. Odjednom se nađe u ulozi ljubavnog posrednika za Winchestera, školsku zvijezdu i iznimno povlaštenog alfa sportaša koji je zgodan, ali dosadan. Winchester je definitivno komad, no Amberson ima duha.
„Stari momci“ je svježa i energična (romantična) komedija koja donosi modernu obradu bezvremene priče o Cyranu de Bergeracu. Kritičari su ga usporedili s „Rushmoreom“ Wesa Andersona, ali film se bavi i temama klase i otpora prema autoritetu, motivima oduvijek prisutnima u žanru filmova o internatu.
https://www.imdb.com/title/tt5724948/?ref_=fn_al_tt_1


Juliet, Naked, 2018. Jesse Peretz, 97 min. US
Scenarij: Jim Taylor, Tamara Jenkins, Jesse Peretz
Uloge: Chris O'Dowd, Rose Byrne, Ethan Hawke, Phil Davis
Snimljen prema istoimenom romanu popularnog Nicka Hornbyja, „Juliet, gola“ je komična (i romantična) priča o životu i novim životnim prilikama. Annie se nalazi zaglavljena u dugotrajnoj ljubavnoj vezi s Duncanom, opsesivnim obožavateljem opskurnog rock izvođača Tuckera Crowea . Međutim, kada se u javnosti pojavi akustična demo snimka jednog od Tuckerovih hitova od prije dvadeset i pet godina, životi Annie i Duncana do temelja će se promijeniti pogotovo nakon što se susretnu s do tada neuhvatljivim rokerom…
https://www.imdb.com/title/tt5607096/?ref_=fn_al_tt_1


Maya the Bee Movie, 2014. Alexs Stadermann, Simon Pickard, 79 min. DE
Popularni animirani lik stiže nam u dugometražnoj verziji. Riječ je o „Pčelici Maji“, a ideja za snimanje potekla je od njemačko-australskog kreativnog tima koji žele prikazati Maju u modernom svjetlu, no zadržati priču koja je nit vodilja Pčelice Maje – toplu priču o prijateljstvu.
„Pčelica Maja“ popularni je lik njemačke dječje književnosti koji se prvi put pojavio daleke 1912. Godine. Na filmu se prvi pojavila 1924. U režiji njemačkog fotografa Wolfram Junghansa, no nama je najpoznatiji po japanskoj animiranoj seriji koja se snimala 1975. i 1976.
U verziji koju ćemo gledati, znatiželjna pčelica Maja i njezin prijatelj Pavo spašavaju košnicu od pohlepne kraljičine savjetnice i okončavaju dugotrajno neprijateljstvo između pčela i stršljena...
https://www.imdb.com/title/tt3336368/?ref_=fn_al_tt_1
SENZORNE PROJEKCIJE: Pod motom "kino za sve i dostupno svima" na senzornim projekcijama djeca mogu šetati, kretati se, donijeti svoju omiljenu igračku ili dekicu, grickalice i sok, doći u pratnji roditelja, nastavnika, prijatelja, baka, djedova…
Senzorne projekcije omogućuju i djeci sa senzornim poremećajima da s roditeljima odlaze u kino, ali i brojnoj drugoj djeci kojoj ne odgovaraju zamračena kina, preglasni zvuk i sadržaj upitne kvalitete i poruka. Uz pomoć ovakvih projekcija roditelji neće trebati pretjerano se preznojavati razmišljajući kakav ih film očekuje kad dođu s djetetom u kino jer je sadržaj pomno biran i mora zadovoljavati puno kriterija.
Obzirom na pandemiju korona virusa, te konstantno rastući broj djece s poteškoćama u vidu mentalnog zdravlja, važnost ovog projekta još je i značajnija, jer omogućava integraciju sve djece, bez obzira na domenu odstupanja. Kino samim time postaje terapijsko mjesto, a film i okruženje koje je modulirano na način da bude senzorno optimalno, predstavlja značajan preventivni faktor.
Na senzornim projekcijama djeca su na prvom mjestu, tako da njihove potrebe moraju biti zadovoljene pod motom kino za sve dostupno svima. Tako se ruše sve predrasude i stereotipi, te se različitost percipira kao bogatstvo, a uči se na spontani način kroz zajedništvo od najranije dobi. Djeca koja su od najranije dobi uključena u takve aktivnosti u lokalnoj zajednici, kasnije postaju pojedinci koji su tolerantniji, te socijalno i emocionalno zrelije ličnosti.
Koncept senzornih projekcija pokrenule su još 2016. godine Eva Brlek, prof. edukacijske rehabilitacije i psihoterapeut i Sandra Malenica, prof. kroatistike i komparativne književnosti.
Senzorne projekcije prenose izuzetno važnu društvenu poruku, koja se ne odnosi samo na odlazak u kino i gledanje filma, već stvaranje zajedništva među djecom, poticanje tolerancije i prihvaćanja različitosti, te širenje pozitivnih društvenih vrijednosti. (www.nueva.hr)


Juliet, Naked, 2018. Jesse Peretz, 97 min. US
Scenarij: Jim Taylor, Tamara Jenkins, Jesse Peretz
Uloge: Chris O'Dowd, Rose Byrne, Ethan Hawke, Phil Davis
Snimljen prema istoimenom romanu popularnog Nicka Hornbyja, „Juliet, gola“ je komična (i romantična) priča o životu i novim životnim prilikama. Annie se nalazi zaglavljena u dugotrajnoj ljubavnoj vezi s Duncanom, opsesivnim obožavateljem opskurnog rock izvođača Tuckera Crowea . Međutim, kada se u javnosti pojavi akustična demo snimka jednog od Tuckerovih hitova od prije dvadeset i pet godina, životi Annie i Duncana do temelja će se promijeniti pogotovo nakon što se susretnu s do tada neuhvatljivim rokerom…
https://www.imdb.com/title/tt5607096/?ref_=fn_al_tt_1

OPROŠTAJ OD 2018. THE ROCKY HORROR PICTURE SHOW
The Rocky Horror Picture Show, 1975. Jim Sharman, 101 min.
Scenarij: Richard O'Brien, Jim Sharman
Uloge: Tim Curry, Susan Sarandon, Barry Bostwick
Ni nakon više od četiri desetljeća ovaj klasik nije izgubio nimalo od svoje atraktivnosti, lucidnosti i originalnosti, pa se pripremite na najluđe filmsko putovanje koje možete zamisliti.
Spajajući užas horora, ritam mjuzikla, maštovitost znanstvene fantastike te salve crnog humora, redatelj Jim Sharman i scenarist Richard O'Brien, po čijem je kazališnom komadu film i snimljen, svijetu su predstavili jednu novu vrstu zabave, koja ne priznaje nikakva ograničenja, tabue ni limite.
Sedamdesete kao era kiča, pretjeranosti, šarolikosti, revolta, bunta i glasnoće donijele su „Paklenu naranču“ (Burgessa i Kubricka), „Kosu“, i „The Rocky Horror Picture Show“ – kultna ostvarenja o tipičnim ljudima u atipičnim situacijama. Zadnji među njima, karneval groteske i campa, nadahnjuje diskriminirane ili marginalizirane pojedince upravo zbog svoje simpatične devijantnosti, preispitivanja društvenog poretka, ali i potencijala samoostvarivanja bez osude i stigmatizacije. (Igor Jurilj, www.ravnododna.com)
https://www.ravnododna.com/the-rocky-horror-picture-show-i-kultni-status/
https://www.imdb.com/title/tt0073629/?ref_=fn_al_tt_1


KINOTEKICA (DJEČJI PROGRAM): PAT I MAT NA FILMU
Pat a mat ve filmu, 2016. Marek Beneš, 80 min. CZ
Otkad su 1976. Lubomir Beneš i Vladimir Jiránek na svjetlo dana donijeli likove Pata i Mata (A je to), dvojica nerazdvojnih prijatelja i najšarmantnijih nespretnjakovića, postali su dijelom televizijske povijesti i jedni od najomiljenjih animiranih likova koje s istim žarom prate i mali i veliki, i to ne samo u njihovoj domovini Češkoj, već i diljem svijeta. Dok su se puhale svijeće za 40. rođendan popularne serije, Lubomirov sin Marek Beneš, simpatične je majstore preselio na veliki ekran, i njihovu avanturu u carstvu umjetnosti, prvi put produžio na dugometražnu varijantu od 80 minuta. I ovaj put, kako bi se srušile sve jezične barijere i jaz različitih generacija, Pat i Mat, uz poznati zarazni veseli ritam u pozadini, nisu baš od nekih (velikih) riječi pa svoje zgode i nezgode s urnebesno duhovitim slapstick momentima, obavljaju bez dijaloga, već uz samo šeprtljave pokrete i izraženu mimiku.
https://www.imdb.com/title/tt0841929/?ref_=nm_flmg_dr_2


Juliet, Naked, 2018. Jesse Peretz, 97 min. US
Scenarij: Jim Taylor, Tamara Jenkins, Jesse Peretz
Uloge: Chris O'Dowd, Rose Byrne, Ethan Hawke, Phil Davis
Snimljen prema istoimenom romanu popularnog Nicka Hornbyja, „Juliet, gola“ je komična (i romantična) priča o životu i novim životnim prilikama. Annie se nalazi zaglavljena u dugotrajnoj ljubavnoj vezi s Duncanom, opsesivnim obožavateljem opskurnog rock izvođača Tuckera Crowea . Međutim, kada se u javnosti pojavi akustična demo snimka jednog od Tuckerovih hitova od prije dvadeset i pet godina, životi Annie i Duncana do temelja će se promijeniti pogotovo nakon što se susretnu s do tada neuhvatljivim rokerom…
https://www.imdb.com/title/tt5607096/?ref_=fn_al_tt_1


Pat a Mat opet v akcii, 2018. Marek Beneš, 60 min. CZ
Pat i Mat su 40 godina jedan drugom bili najbolji susjedi i prijatelji. Sada su se odlučili osvrnuti na svoj ludi život. Što može biti bolje od kućnog filma na 35-milimetarskoj vrpci na kojoj su zabilježeni brojni trenuci iz njihovog svakodnevnog života?
https://www.imdb.com/title/tt9296694/?ref_=nm_flmg_dr_1

Koja je ovo država, 2018. Vinko Brešan, 118 min. HR
Scenarij: Mate Matišić
Uloge: Goran Bogdan, Goran Navojec, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Zdenko Jelčić, Alma Prica, Krešimir Mikić
Iz kreativne radionice redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića stiže film „Koja je ovo država“. Film sačinjavaju tri priče čiju strukturu i međusobnu povezanost otkrivamo tijekom filma. Nosioc prve priče je General, druge Ministar, a treće priče razbješnjeli umirovljenici. Osnova zapleta je motiv da se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, sam zaključao u zatvorsku ćeliju iz koje nikako ne želi izići.
'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Ono što je sigurno jest da je ovaj film sačinjen od velike količine apsurda. Ovo je na određeni način komedija apsurda. Scenarist Mate Matišić i ja pokušali smo dotjerati stvarnost koju imamo do apsurda tako da u pretjerivanju dođemo do istine. Koliko smo uspjeli, vidjet ćemo. (Vinko Brešan u intervjuu SD)
https://www.imdb.com/title/tt8246980/?ref_=nv_sr_1


A Stork's Journey, 2017. Toby Genkel, Reza Memari 85 min. DE/BE/NO/LUX/US
Vrapčić Richard, siroče kojeg su od rođenja odgajale rode, vjeruje da je jedan od njih. Ali kad dođe vrijeme za migraciju, njegova obitelj roda mora mu otkriti njegov pravi identitet i ostaviti ga u šumi, jer ne bi preživio putovanje do Afrike. Odlučan u tome da dokaže da je on ipak roda, Richard sam kreće sam na jug, te mu se pridružuje ekscentrična sova Olga s izmišljenim prijateljem i Kiki, narcisoidni papagaj, disko-pjevač. Na ovom epskom putovanju, suočit će se sa brojnim preprekama, poput smrtonosnih šišmiša, golubova koji su ovisnici o internetu i vrana mafijaša. Kad konačno stignu u Afriku, Richard će morati spasiti svog brata rodu iz kandži čudovišnog jazavca. Najmanja roda će morati naučiti da je najveći vrabac kako bi oslobodila svoj pravi potencijal i ponovo se ujedinila sa svojom obitelji.
https://www.imdb.com/title/tt3823116/?ref_=nv_sr_1


Climax, 2018. Gaspar Noé, 95 min. FR
Scenarij: Gaspar Noé
Uloge: Sofia Boutella, Romain Guillermic, Smile Kiddy, Claude Gajan Maull
Sredina je 90-ih, a dvadeset urbanih plesača okupilo se na trodnevnoj probi u zatvorenoj školi koja se nalazi u srcu šume kako bi podijelili posljednji ples. Uskoro organiziraju zabavu u kojoj glavnu ulogu igra zdjela alkohola. Nedugo potom atmosfera se zahuktava, a tijekom cijele noći obuzme ih čudnjikavo ludilo. Očito je da su drogirani, ali ne mogu dokučiti tko ih je drogirao i zašto. Ubrzo za sve plesače postaje nemoguće oduprijeti se vlastitim neurozama i psihozama, a zamamni i nabijeni ritam glazbe potpuno ih je hipnotizirao. I premda se neki zbog toga osjećaju kao u raju, mnogi od njih uronit će direktno u osobni pakao. (navodno je riječ o istinitom događaju masovnog trovanja LSD-om na zatvorenoj zabavi jedne plesne trupe u Francuskoj sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća).
„Climax“ je svejedno djelo genija, što se vidi u pojedinim kadrovima i scenama, kao i po tehničkoj dotjeranosti filma, što je autoru i inače sve jača strana... (film na dan blogspot)
https://www.imdb.com/title/tt8359848/?ref_=fn_al_tt_1

Koja je ovo država, 2018. Vinko Brešan, 118 min. HR
Scenarij: Mate Matišić
Uloge: Goran Bogdan, Goran Navojec, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Zdenko Jelčić, Alma Prica, Krešimir Mikić
Iz kreativne radionice redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića stiže film „Koja je ovo država“. Film sačinjavaju tri priče čiju strukturu i međusobnu povezanost otkrivamo tijekom filma. Nosioc prve priče je General, druge Ministar, a treće priče razbješnjeli umirovljenici. Osnova zapleta je motiv da se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, sam zaključao u zatvorsku ćeliju iz koje nikako ne želi izići.
'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Ono što je sigurno jest da je ovaj film sačinjen od velike količine apsurda. Ovo je na određeni način komedija apsurda. Scenarist Mate Matišić i ja pokušali smo dotjerati stvarnost koju imamo do apsurda tako da u pretjerivanju dođemo do istine. Koliko smo uspjeli, vidjet ćemo. (Vinko Brešan u intervjuu SD)
https://www.imdb.com/title/tt8246980/?ref_=nv_sr_1


Duck Duck Goose, 2017. Christopher Jenkins, 91 min. US
U novoj animiranoj komediji za cijelu obitelj, susrećemo se s likom simpatičnog gusana po imenu Peng. Peng je umišljen, svojevoljni neženja, kojeg ne zanima tradicija njegove vrste, ni obiteljske vrijednosti, a djeca su mu toliko odbojna da čak odbija predvoditi jato mlađih naraštaja u skoroj selidbi na jug.
Voli svoju slobodu i živi u trenutku, bez brige i pameti. Uvjeren da o svemu zna najbolje te da je u svemu bolji od drugih, vrijeme provodi odvajajući se od jata i izvodeći lude akrobacije u letu. Prilikom jedna takve vratolomije, Peng se zanese, doživljava nezgodu te pada u jato pačića. Pritom nehotice razdvaja brata i sestru, 16 dana stare Chao i Chi, od ostalih njihove vrste.Ozlijeđenog krila, zaglavio je na tlu i u toplije krajeve mora pješice. Kao da to nije bilo dovoljno, na taj put sada mora s patkama. On, gusan, s patkama! Štoviše, djecom patkama! Vidno nezadovoljan razvojem situacije, ni ne sluti da se upušta u avanturu života. Krilo mu je već slomljeno, a moglo bi biti i srce.
https://www.imdb.com/title/tt4940416/?ref_=fn_al_tt_1

Koja je ovo država, 2018. Vinko Brešan, 118 min. HR
Scenarij: Mate Matišić
Uloge: Goran Bogdan, Goran Navojec, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Zdenko Jelčić, Alma Prica, Krešimir Mikić
Iz kreativne radionice redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića stiže film „Koja je ovo država“. Film sačinjavaju tri priče čiju strukturu i međusobnu povezanost otkrivamo tijekom filma. Nosioc prve priče je General, druge Ministar, a treće priče razbješnjeli umirovljenici. Osnova zapleta je motiv da se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, sam zaključao u zatvorsku ćeliju iz koje nikako ne želi izići.
'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Ono što je sigurno jest da je ovaj film sačinjen od velike količine apsurda. Ovo je na određeni način komedija apsurda. Scenarist Mate Matišić i ja pokušali smo dotjerati stvarnost koju imamo do apsurda tako da u pretjerivanju dođemo do istine. Koliko smo uspjeli, vidjet ćemo. (Vinko Brešan u intervjuu SD)
https://www.imdb.com/title/tt8246980/?ref_=nv_sr_1

Koja je ovo država, 2018. Vinko Brešan, 118 min. HR
Scenarij: Mate Matišić
Uloge: Goran Bogdan, Goran Navojec, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Zdenko Jelčić, Alma Prica, Krešimir Mikić
Iz kreativne radionice redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića stiže film „Koja je ovo država“. Film sačinjavaju tri priče čiju strukturu i međusobnu povezanost otkrivamo tijekom filma. Nosioc prve priče je General, druge Ministar, a treće priče razbješnjeli umirovljenici. Osnova zapleta je motiv da se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, sam zaključao u zatvorsku ćeliju iz koje nikako ne želi izići.
'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Ono što je sigurno jest da je ovaj film sačinjen od velike količine apsurda. Ovo je na određeni način komedija apsurda. Scenarist Mate Matišić i ja pokušali smo dotjerati stvarnost koju imamo do apsurda tako da u pretjerivanju dođemo do istine. Koliko smo uspjeli, vidjet ćemo. (Vinko Brešan u intervjuu SD)
https://www.imdb.com/title/tt8246980/?ref_=nv_sr_1


Južni vetar, 2018. Miloš Avramović, 130 min. RS
Scenarij: Miloš Avramović, Petar Mihajlović
Uloge: Miloš Biković, Dragan Bjelogrlić, Nebojša Glogovac, Srđan Todorović, Miloš Timotijević, Jovana Stojiljković, Bogdan Diklić
U životu Petra Maraša, pripadnika beogradske automobilske mafije, stvari počinju dobivati smisao. Napušta roditeljski dom i s dugogodišnjom djevojkom Sofijom useljava se u svoj novi stan. Klan čiji je pripadnik, a kojim upravlja iskusni „Car“, dobro „radi“. Posao je uigran, novca ima dovoljno za sve, a policija im ne pravi probleme. Sve će se to promijeniti kada Maraš na svoju ruku ukrade bugarski Mercedes, ne znajući da je u autu pošiljka heroina...
Rođen sam 1978. i odrastao u kvartu Mirijevo na beogradskoj Zvezdari. Moji su roditelji bili akademski obrazovani građani koji su se jako loše snašli u devedesetima, za Slobodana Miloševića, kada je srednji sloj radikalno osiromašio. Brat i ja doslovno smo odrasli na ulici i tamo svjedočili svemu što vidite u ovom filmu, porastu kriminala, svaki od agresivnih tinejdžera imao je vatreno oružje, ukoliko ste upali u takvo društvo, mogli ste se lako obogatiti ali i stradati. Srećom, to nije bilo za mene. (Miloš Avramović)
Avramovićev film je - ukratko - filmska esencija čistog testosterona... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
“Južni vjetar” bez konkurencije je najveći ovogodišnji filmski fenomen u regiji, u Srbiji je skupio pola milijuna gledatelja, poharao Bosnu, Crnu Goru i Kosovo, a distributer Art Vista organizirao je blic prikazivanja i u dijaspori, u Švicarskoj, Njemačkoj, Australiji i Kanadi. Na redu su Slovenija, Makedonija, a krajem godine i Hrvatska. Uspjeh “Južnog vjetra” tim je začudniji jer to nije spektakl kakav je bio serijal “Montevideo”, pun nostalgije za prošlim vremenima, nego čisti žanrovski film koji veže publiku uzbudljivom, bogato razvedenom pričom i sugestivnim likovima... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
„Južni vjetar“ Miloša Avramovića žestoki je kriminalistički (akcijski) triler, punokrvni žanrovski film koji u hrvatskoj kinematografiji nema pandana, ali ima u srpskoj. Ovo su na određeni način 'Rane' za 21. stoljeće, dostojan nasljednik ponajboljeg srpskog 'tarantinovskog' filma... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt5207158/?ref_=fn_al_tt_1
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/juzni-vjetar-najveci-ovogodisnji-filmski-fenomen-u-regiji-totalni-uspjeh-srpske-kinematografije-najmocniji-u-zadnja-dva-desetljeca/8121407/

IN MEMORIAM NICOLAS ROEG
Nicolas Roeg, britanski je filmski redatelj i snimatelj (London, 15.3. 1928 –23.11. 2018). Na filmu od 1947., od 1959. snimatelj, surađivao s Rogerom Cormanom, Richardom Lesterom, Johnom Schlesingerom i dr..., a posebno se istaknuo atraktivnom fotografijom u „Fahrenheitu 451“ Francoise Truffauta iz 1966. Kao redatelj (u suradnji s Donaldom Cammellom) debitirao cijenjenim modernističkim kriminalističkim filmom, studijom dekadencije „Performance“, a priznanja kritike dobila su i tri njegova iduća filma: „Walkabout“ (1971), „Ne okreći se!“ (Don’t Look Now, 1973) i „Čovjek koji je pao na Zemlju“ (The Man Who Fell to Earth, 1976), koje odlikuje sklonost vizualnoj rafiniranosti, nekonvencionalnoj naraciji, egzotici, bizarnosti i fantastici.
Performance, 1970. 105 min. UK
Scenarij: Donald Cammell
Uloge: James Fox, Mick Jagger, Anita Pallenberg, Michele Breton, Ann Sidney, John Bindon, Stanley Meadows, Allan Cuthbertson, Anthony Morton
Chas je gangster koji, pobjegavši iz zatvora i skrivajući se pred policijom, pronađe utočište u kući u kojoj su Turner, pjevač samouvjerenoga ponašanja i njegove dvije, podjednako neobične djevojke, Lucy i Pherber. U početku je njihova antipatija prema pridošlom jako izražena i gotovo da prerasta u nasilje. No uskoro novopečeni prijatelji otkriju da imaju mnogo toga zajedničkoga i počnu provoditi trenutke zabavljajući se grupnim seksom i uživanjem u drogama. Cijeli njihov svijet sve se više doima kao dekadentna idila, ali prijeđe granicu i razvije se u mučnu psihološku igru u kojoj Chas postane potpuno podložan Turneru...
Neobičan eksperimentalno-umjetnički film koji danas, kao i u vrijeme svoga nastanka, uživa status jednoga od najintrigantnijih filmova toga stila i toga razdoblja. Radi se o izopačenoj, deliričnoj priči o doživljajima promiskuitetnog para čiji način života ne poremeti ni susret s opasnim i podjednako nenormalnim kriminalcem. Osim želje da što je moguće bolje predoče svijet narkomansko-promiskuitetnog miljea (u ovom slučaju u Londonu s početka sedamdesetih godina), namjera autora filma ujedno je i dati osvrt na opće agresivno raspoloženje svijeta u tadašnjem vremenu... (tvprofil.com)
Granice zamišljenog i stvarnog, prošlosti i sadašnjosti, zbilje i ludila, realističkog i fantastičkog, uspostavljaju se i brišu dinamičnom montažom koja neprestano remeti orijentaciju u prostoru i vremenu povezujući sekvence i likove asocijativnim spojevima, usporedbama i kontrastima, dok se prividno nesumjerljivi svjetovi organiziranoga kriminala i rock’n’roll hedonizma međusobno zrcale oblikujući simbiotičko jedinstvo. Inovativna koncepcija glazb. podloge J. Nitzschea također spaja disparatne oblike, fragmente dijaloga i raznorodne zvučne efekte, tvoreći kontrapunkt i nadopunu vizualnom... (T.Brlek/HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0066214/?ref_=nv_sr_1


Grace Jones: Bloodlight and Bami, 2017. Sophie Fiennes, 115 min. UK/IE
Veća od života, divlja, strašna, androgina – Grace Jones igra sve ove uloge. No ovdje je upoznajemo i u ulozi ljubavnice, kćeri, majke, sestre, pa čak i bake, a ona se razotkriva pred našim očima i pomaže nam da upoznamo što se nalazi iza maske.
Film prati Grace na putovanju automobilom duž njezine rodne Jamajke sa sinom Paulom i nećakinjom Chantal, gdje otkrivamo njezine obiteljske korijene i priču o traumatičnom djetinjstvu. Grace i njezina braća Chris i Noel, koje je nekoliko godina odgajao nasilan i autoritativan polu-djed Mas P, pokušavaju shvatiti i riješiti se ovog formativnog iskustva. Za to vrijeme senzualnost otoka i njegov tropski sjaj odzvanjaju užicima koji su podjednako utjecali na Grace i njezin apetit za životom.
Na jamajčanskom dijalektu bloodlight označava crveno svjetlo koje signalizira snimanje u studiju, a bami vrstu kruha koju je Grace posebno voljela kao mala. U filmu se izmjenjuju prizori Jamajke s javnim i privatnim životom Grace Jones. Vidimo je kao ciganku između Tokija, Pariza, Moskve, Londona i New Yorka, umjetnicu u jamajčanskom studiju s glazbenim dvojcem Slyjem i Robbiejem (koji je prate tijekom cijele karijere), ili kako prepričava obožavateljicama iza scene o svojem slavnom TV pojavljivanju kod Russella Hartyja iz vlastite perspektive. Topla i duhovita, ona je podjednako i Bako – divlji hedonist i ljubitelj zabava – i snažna i ustrajna poslovna žena.
Njezina pozornica je stalna točka na koju se film vraća, s pjesmom Love Is the Drug izvedenom poput arije, koja film vodi do finala, te najdirljivijim scenama, među kojima je susret s francuskim fotografom Jean Paulom Goudeom, ocem njezina sina Paula i tvorcem njezinih legendarnih omota albuma. Ovo je Grace kakvu još nismo vidjeli, koja nas podsjeća što to znači usuditi se stvarno živjeti. U svim svojim vidljivim kontradikcijama, Grace Jones doima se kao iznimka, no i kao identifikacijska točka: ona je iznimka koja potvrđuje pravilo.
Nije teško reći što je Grace Jones. Ona je prije svega Pojava, pažljivo dizajnirana i dotjerana, sama od sebe ili tuđom rukom, ali u svakom izdanju napravljena tako da upada u oči i da se pamti. Ona je model. Ona je pjevačica, zapravo više izvođač, “performer”. Ona je glumica. Ona je androgina i agresivna. Ona je glamurozna ratnica i cijeli svijet je njena pozornica... (Marko Stojiljković/ dopmagazin.com)
https://www.imdb.com/title/tt6903636/?ref_=nv_sr_2


Manbiki kazoku / Shoplifters, 2018. Hirokazu Koreeda, 121 min. JP
CANNES 2018. ZLATNA PALMA !
Scenarij: Hirokazu Koreeda
Uloge: Franky Lily, Matsuoka Mayu, Jyo Kairi, Ando Sakura
Radnja filma „Obiteljske veze“, dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, odvija se negdje u Tokiju gdje Osamu Shibata i njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni sve dok neočekivani incident otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju veze koje ih ujedinjuju…
'Shoplifters' je kruna opusa Hirokazua Koreedea prožeta humanim obiteljskim dramama. Nema režisera danas toliko brižno zainteresiranog za (japansku) obitelj kao što je to Koreede koji u ovom filmu pelješi osjećaje gledatelja, a da ovaj nije svjestan toga da će mu njegov film do kraja ukrasti srce... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt8075192/?ref_=nv_sr_1


Manbiki kazoku / Shoplifters, 2018. Hirokazu Koreeda, 121 min. JP
CANNES 2018. ZLATNA PALMA !
Scenarij: Hirokazu Koreeda
Uloge: Franky Lily, Matsuoka Mayu, Jyo Kairi, Ando Sakura
Radnja filma „Obiteljske veze“, dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, odvija se negdje u Tokiju gdje Osamu Shibata i njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni sve dok neočekivani incident otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju veze koje ih ujedinjuju…
'Shoplifters' je kruna opusa Hirokazua Koreedea prožeta humanim obiteljskim dramama. Nema režisera danas toliko brižno zainteresiranog za (japansku) obitelj kao što je to Koreede koji u ovom filmu pelješi osjećaje gledatelja, a da ovaj nije svjestan toga da će mu njegov film do kraja ukrasti srce... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt8075192/?ref_=nv_sr_1


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1


Južni vetar, 2018. Miloš Avramović, 130 min. RS
Scenarij: Miloš Avramović, Petar Mihajlović
Uloge: Miloš Biković, Dragan Bjelogrlić, Nebojša Glogovac, Srđan Todorović, Miloš Timotijević, Jovana Stojiljković, Bogdan Diklić
U životu Petra Maraša, pripadnika beogradske automobilske mafije, stvari počinju dobivati smisao. Napušta roditeljski dom i s dugogodišnjom djevojkom Sofijom useljava se u svoj novi stan. Klan čiji je pripadnik, a kojim upravlja iskusni „Car“, dobro „radi“. Posao je uigran, novca ima dovoljno za sve, a policija im ne pravi probleme. Sve će se to promijeniti kada Maraš na svoju ruku ukrade bugarski Mercedes, ne znajući da je u autu pošiljka heroina...
Rođen sam 1978. i odrastao u kvartu Mirijevo na beogradskoj Zvezdari. Moji su roditelji bili akademski obrazovani građani koji su se jako loše snašli u devedesetima, za Slobodana Miloševića, kada je srednji sloj radikalno osiromašio. Brat i ja doslovno smo odrasli na ulici i tamo svjedočili svemu što vidite u ovom filmu, porastu kriminala, svaki od agresivnih tinejdžera imao je vatreno oružje, ukoliko ste upali u takvo društvo, mogli ste se lako obogatiti ali i stradati. Srećom, to nije bilo za mene. (Miloš Avramović)
Avramovićev film je - ukratko - filmska esencija čistog testosterona... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
“Južni vjetar” bez konkurencije je najveći ovogodišnji filmski fenomen u regiji, u Srbiji je skupio pola milijuna gledatelja, poharao Bosnu, Crnu Goru i Kosovo, a distributer Art Vista organizirao je blic prikazivanja i u dijaspori, u Švicarskoj, Njemačkoj, Australiji i Kanadi. Na redu su Slovenija, Makedonija, a krajem godine i Hrvatska. Uspjeh “Južnog vjetra” tim je začudniji jer to nije spektakl kakav je bio serijal “Montevideo”, pun nostalgije za prošlim vremenima, nego čisti žanrovski film koji veže publiku uzbudljivom, bogato razvedenom pričom i sugestivnim likovima... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
„Južni vjetar“ Miloša Avramovića žestoki je kriminalistički (akcijski) triler, punokrvni žanrovski film koji u hrvatskoj kinematografiji nema pandana, ali ima u srpskoj. Ovo su na određeni način 'Rane' za 21. stoljeće, dostojan nasljednik ponajboljeg srpskog 'tarantinovskog' filma... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt5207158/?ref_=fn_al_tt_1
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/juzni-vjetar-najveci-ovogodisnji-filmski-fenomen-u-regiji-totalni-uspjeh-srpske-kinematografije-najmocniji-u-zadnja-dva-desetljeca/8121407/

KINOTEKICA (DJEČJI PROGRAM): HRABRI MALIŠAN

Minuscule - La vallée des fourmis perdues, 2013. Hélene Giraud, Thomas Szabo, 89 min. FR/BE
Ova vješto napravljena animacija nastala na osnovu izuzetno popularne TV serije ostavlja gledatelje bez riječi i još jednom dokazuje kako, kad se radi o crtanim filmovima, Francuzi to rade sasvim drugačije, usudili bi se reći, inteligentnije - bolje. Autori ovog filma imali su puno stvarniji pristup, pa tako u ovom filmu, kao i u stvarnom životu, mravi i bubamare ne govore.
Priča prati mikrosvijet insekata i počinje kada mladi par nakon piknika u prirodi ostavi iza sebe ostatke hrane koja bi grupi crnih mravi mogla biti ulov godine. Ali prije nego mravi uspiju ukrasti svoj plijen i odnijeti ga u skrovište na put im se postave tek rođene bubamare. Oni vrlo brzo postanu dobri prijatelji ali tada u cijelu priču ulazi grupa crvenih, zločestih mrava koji pokušaju oteti plijen.
Film odlikuju smisao za humor, impresivan pejzaži, upoznavanje djece sa životom i suživotom kukaca i insekata, te svakako predstavlja odličnu zabavu za cijelu obitelj.
https://www.imdb.com/title/tt2368672/?ref_=fn_al_tt_1

Koja je ovo država, 2018. Vinko Brešan, 118 min. HR
Scenarij: Mate Matišić
Uloge: Goran Bogdan, Goran Navojec, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Zdenko Jelčić, Alma Prica, Krešimir Mikić
Iz kreativne radionice redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića stiže film „Koja je ovo država“. Film sačinjavaju tri priče čiju strukturu i međusobnu povezanost otkrivamo tijekom filma. Nosioc prve priče je General, druge Ministar, a treće priče razbješnjeli umirovljenici. Osnova zapleta je motiv da se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, sam zaključao u zatvorsku ćeliju iz koje nikako ne želi izići.
'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Ono što je sigurno jest da je ovaj film sačinjen od velike količine apsurda. Ovo je na određeni način komedija apsurda. Scenarist Mate Matišić i ja pokušali smo dotjerati stvarnost koju imamo do apsurda tako da u pretjerivanju dođemo do istine. Koliko smo uspjeli, vidjet ćemo. (Vinko Brešan u intervjuu SD)
https://www.imdb.com/title/tt8246980/?ref_=nv_sr_1


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1


Grace Jones: Bloodlight and Bami, 2017. Sophie Fiennes, 115 min. UK/IE
Veća od života, divlja, strašna, androgina – Grace Jones igra sve ove uloge. No ovdje je upoznajemo i u ulozi ljubavnice, kćeri, majke, sestre, pa čak i bake, a ona se razotkriva pred našim očima i pomaže nam da upoznamo što se nalazi iza maske.
Film prati Grace na putovanju automobilom duž njezine rodne Jamajke sa sinom Paulom i nećakinjom Chantal, gdje otkrivamo njezine obiteljske korijene i priču o traumatičnom djetinjstvu. Grace i njezina braća Chris i Noel, koje je nekoliko godina odgajao nasilan i autoritativan polu-djed Mas P, pokušavaju shvatiti i riješiti se ovog formativnog iskustva. Za to vrijeme senzualnost otoka i njegov tropski sjaj odzvanjaju užicima koji su podjednako utjecali na Grace i njezin apetit za životom.
Na jamajčanskom dijalektu bloodlight označava crveno svjetlo koje signalizira snimanje u studiju, a bami vrstu kruha koju je Grace posebno voljela kao mala. U filmu se izmjenjuju prizori Jamajke s javnim i privatnim životom Grace Jones. Vidimo je kao ciganku između Tokija, Pariza, Moskve, Londona i New Yorka, umjetnicu u jamajčanskom studiju s glazbenim dvojcem Slyjem i Robbiejem (koji je prate tijekom cijele karijere), ili kako prepričava obožavateljicama iza scene o svojem slavnom TV pojavljivanju kod Russella Hartyja iz vlastite perspektive. Topla i duhovita, ona je podjednako i Bako – divlji hedonist i ljubitelj zabava – i snažna i ustrajna poslovna žena.
Njezina pozornica je stalna točka na koju se film vraća, s pjesmom Love Is the Drug izvedenom poput arije, koja film vodi do finala, te najdirljivijim scenama, među kojima je susret s francuskim fotografom Jean Paulom Goudeom, ocem njezina sina Paula i tvorcem njezinih legendarnih omota albuma. Ovo je Grace kakvu još nismo vidjeli, koja nas podsjeća što to znači usuditi se stvarno živjeti. U svim svojim vidljivim kontradikcijama, Grace Jones doima se kao iznimka, no i kao identifikacijska točka: ona je iznimka koja potvrđuje pravilo.
Nije teško reći što je Grace Jones. Ona je prije svega Pojava, pažljivo dizajnirana i dotjerana, sama od sebe ili tuđom rukom, ali u svakom izdanju napravljena tako da upada u oči i da se pamti. Ona je model. Ona je pjevačica, zapravo više izvođač, “performer”. Ona je glumica. Ona je androgina i agresivna. Ona je glamurozna ratnica i cijeli svijet je njena pozornica... (Marko Stojiljković/ dopmagazin.com)
https://www.imdb.com/title/tt6903636/?ref_=nv_sr_2


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1

Limelight, 1952. Charlie Chaplin, 137 min.
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charles Chaplin, Claire Bloom, Nigel Bruce
Nad London se 1914. godine nadvila sjenka Prvog svjetskog rata. Nikome nije do smijeha i nekoć slavni varijetetski komičar Calavero ostaje bez angažmana. Boca mu je glavni prijatelj sve dok jednoga dana slučajno ne spasi od samoubojstva mladu susjedu Terry…
Dok je bio na turneji po Britaniji kako bi promovirao film, Chaplin je saznao da su mu odbili molbu za povratnu vizu za SAD zbog njegovih navodnih komunističkih simpatija (Chaplin odlazi u Švicarsku, gdje ostaje sve do 1972. godine, kad se vraća kako bi primio Oscar za životno djelo. Osim uručenog kipića, Chaplin tu večer može pamtiti i kao večer u kojoj je primio i najdulje ovacije u povijesti Akademije, punih 12 minuta).
Kao sol na ranu došla je zabrana prikazivanja filma u SAD-u. Zabrana filma bila je ironična jer je to najapolitičniji Chaplinov film iz tog perioda. Dijelom je za to zaslužan njegov prethodni film, „Gospodin Verdoux“ (1947.), koji je bio crna komedija kojom je kritizirao kapitalizam. Film je u Americi prikazan tek 1972., a Chaplin, Larry Russell i Ray Rasch nagrađeni su Oscarom za najbolju glazbu. Akademija je nakon toga promijenila pravila kako bi spriječila nagrađivanje filmova starijih od dvije godine. „Svjetla pozornice“ su jedan od Chaplinovih najmanje poznatih filmova, ali je jedan od najautobiografskijih te pruža uvid u njegovu osobnost i karijeru. Njegova vlastita karijera počela je 1914., a u priči o vremešnom zabavljaču koji gleda nazad na svoju slavnu karijeru Chaplin se vjerojatno suočava sa strahom da će i on jednom biti zaboravljen.
https://www.imdb.com/title/tt0044837/?ref_=nv_sr_1
GOST UREDNIK: Joško Jerončić, ravnatelj Multimedijalnog Kulturnog centra u Splitu


Manbiki kazoku / Shoplifters, 2018. Hirokazu Koreeda, 121 min. JP
CANNES 2018. ZLATNA PALMA !
Scenarij: Hirokazu Koreeda
Uloge: Franky Lily, Matsuoka Mayu, Jyo Kairi, Ando Sakura
Radnja filma „Obiteljske veze“, dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, odvija se negdje u Tokiju gdje Osamu Shibata i njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni sve dok neočekivani incident otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju veze koje ih ujedinjuju…
'Shoplifters' je kruna opusa Hirokazua Koreedea prožeta humanim obiteljskim dramama. Nema režisera danas toliko brižno zainteresiranog za (japansku) obitelj kao što je to Koreede koji u ovom filmu pelješi osjećaje gledatelja, a da ovaj nije svjestan toga da će mu njegov film do kraja ukrasti srce... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt8075192/?ref_=nv_sr_1


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJA KOMEDIJA 2018.
Death of a Stalin, 2017. Armando Iannucci, 107 min. UK/FR/BE/CA
Scenarij: Armando Iannucci, David Schneider, Ian Martin , Peter Fellows i Fabien Nury prema grafičkoj mapi „Smrt Staljina“ Fabiena Nuryja i Thierryja Robina
Uloge: Olga Kurylenko, Steve Buscemi, Jeffrey Tambor, Rupert Friend, Michael Palin
Interni politički život Sovjetskog saveza tijekom 50-ih godina dobiva crnohumornu formu u novom filmu škotskog scenarista i redatelja Armanda Iannuccija. Iannucci je autor čije su likove i zaplete u političkim satirama nekada znali nazivati pretjeranima ili karikiranima, ali to više nitko ne čini, posebice otkad su gotovo navlas identične karikature diljem svijeta zauzele čelne položaje
U danima nakon Staljinovog konačnog pada, njegovi ministri tuku se za kontrolu: neki žele pozitivne promjene u Sovjetskom savezu, drugi imaju mračnije motive. Međutim svi dijele jedan zajednički motiv: očajnički žele preživjeti.
Kao u neka stara vremena film je zabranjen u Rusiji. Ruski ministar kulture Vladimir Medinski obrazložio je zabranu zaključkom kako film na podrugljiv način ismijava kompletnu povijest jedne države koja je porazila fašistički režim...vrijeđa Staljinove žrtve i nepodoban je za prikazivanje uoči 75 godišnjice bitke za Staljingrad. Kako je svaka zabrana uvijek vrlo dobra reklama tako je "Smrt Staljina" dobio neočekivani vjetar u leđa i privukao dodatnu znatiželju ljubitelja filma. Čime je Iannucci natjerao Ruse da zabrane film, spoj političke drame i komedije? (Tihomir Polančec, goodtalking)
Steve Buscemi kao manipulativni brbljavac Nikita Hruščov, Michael Palin kao Molotov, Simon Russell Beale kao Berija, Jason Isaac kao Žukov... - svi gadno našpičeni na vodeću fotelju nakon Staljinove smrti - u mračnom satiričnom filmu Armanda Ianuccija stalno plešu po oštrici između urnebesno smiješnog i stravično tragičnog... (Zrinka Pavlić, tportal)
Smijat ćete se i bit će vam pomalo krivo, sve dok ne shvatite da se ne smijete stvarnim krvavim događanjima već gluposti i bijedi svih tih malih ljudi koji su stjecajem okolnosti postali veliki... (Darko Lisac, http://aktivirajkarlovac.net)
https://www.imdb.com/title/tt4686844/?ref_=nv_sr_1

Koja je ovo država, 2018. Vinko Brešan, 118 min. HR
Scenarij: Mate Matišić
Uloge: Goran Bogdan, Goran Navojec, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Zdenko Jelčić, Alma Prica, Krešimir Mikić
Iz kreativne radionice redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića stiže film „Koja je ovo država“. Film sačinjavaju tri priče čiju strukturu i međusobnu povezanost otkrivamo tijekom filma. Nosioc prve priče je General, druge Ministar, a treće priče razbješnjeli umirovljenici. Osnova zapleta je motiv da se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, sam zaključao u zatvorsku ćeliju iz koje nikako ne želi izići.
'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Ono što je sigurno jest da je ovaj film sačinjen od velike količine apsurda. Ovo je na određeni način komedija apsurda. Scenarist Mate Matišić i ja pokušali smo dotjerati stvarnost koju imamo do apsurda tako da u pretjerivanju dođemo do istine. Koliko smo uspjeli, vidjet ćemo. (Vinko Brešan u intervjuu SD)
https://www.imdb.com/title/tt8246980/?ref_=nv_sr_1


CANNES 2018. NAJBOLJI SCENARIJ
Lazzaro felice / Happy as Lazzaro, 2018. Alice Rohrwacher, 125 min. IT / CH / FR / DE
Scenarij: Alice Rohrwacher
Uloge: Adriano Tardiolo, Luca Chikovani, Alba Rohrwacher, Agnese Graziani
Ovo je priča o Lazaru, mladom zemljoradniku koji je toliko dobar da ljudi često misle da je glup, i Tancrediju, mladom i maštovitom plemiću. Njihovim životima u izoliranom pastirskom selu Inviolati dominira grozna markiza Alfonsina de Luna, kraljica cigareta. Njih dvojica čvrsto će se povezati kada Tancredi zatraži od Lazara da mu pomogne u organizaciji vlastite otmice. Ova čudna i nevjerojatna alijansa je pravo otkriće za Lazara. To je prijateljstvo zahvaljujući kojem će Lazar putovati kroz vrijeme u potrazi za Tancredijem. Kada prvi puta dođe u veliki grad, Lazar je poput fragmenta iz prošlosti izgubljen u modernom svijetu.
Utjecaj vjerojatno najpoznatijeg talijanskog filmaša Federica Fellinija i dalje je snažan na talijansku kinematografiju, a to se posebno može vidjeti na filmu "Sretni Lazzaro" za koji je njegova autorica Alice Rohrwacher u Cannesu dobila nagradu za najbolji scenarij. Riječ je o filmu koji se smjestio negdje na pola puta između naturalizma braće Taviani i Fellinijevog magijskog realizma odnosno nadrealizma, prepunom simbolike i parabola, ali i nevjerojatno poetičnom, filozofskom i alegorijskom djelu, koje još danima nakon gledanja ne izlazi iz glave. Zbog toga i ne čudi da je ovaj film jedan od 50 kandidata za europski film godine i što se naosvajao pregršt nagrada po festivalima i što ga je na kraju otkupio i Netflix, koji će ga distribuirati na svjetskom tržištu. Film je to prepun nostalgije, s nizom referenci na brojne poznate filmove bogate talijanske kinematografije... (blog / GamBeeFilmTvKnjiževnost)
https://www.imdb.com/title/tt6752992/?ref_=nv_sr_1


Južni vetar, 2018. Miloš Avramović, 130 min. RS
Scenarij: Miloš Avramović, Petar Mihajlović
Uloge: Miloš Biković, Dragan Bjelogrlić, Nebojša Glogovac, Srđan Todorović, Miloš Timotijević, Jovana Stojiljković, Bogdan Diklić
U životu Petra Maraša, pripadnika beogradske automobilske mafije, stvari počinju dobivati smisao. Napušta roditeljski dom i s dugogodišnjom djevojkom Sofijom useljava se u svoj novi stan. Klan čiji je pripadnik, a kojim upravlja iskusni „Car“, dobro „radi“. Posao je uigran, novca ima dovoljno za sve, a policija im ne pravi probleme. Sve će se to promijeniti kada Maraš na svoju ruku ukrade bugarski Mercedes, ne znajući da je u autu pošiljka heroina...
Rođen sam 1978. i odrastao u kvartu Mirijevo na beogradskoj Zvezdari. Moji su roditelji bili akademski obrazovani građani koji su se jako loše snašli u devedesetima, za Slobodana Miloševića, kada je srednji sloj radikalno osiromašio. Brat i ja doslovno smo odrasli na ulici i tamo svjedočili svemu što vidite u ovom filmu, porastu kriminala, svaki od agresivnih tinejdžera imao je vatreno oružje, ukoliko ste upali u takvo društvo, mogli ste se lako obogatiti ali i stradati. Srećom, to nije bilo za mene. (Miloš Avramović)
Avramovićev film je - ukratko - filmska esencija čistog testosterona... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
“Južni vjetar” bez konkurencije je najveći ovogodišnji filmski fenomen u regiji, u Srbiji je skupio pola milijuna gledatelja, poharao Bosnu, Crnu Goru i Kosovo, a distributer Art Vista organizirao je blic prikazivanja i u dijaspori, u Švicarskoj, Njemačkoj, Australiji i Kanadi. Na redu su Slovenija, Makedonija, a krajem godine i Hrvatska. Uspjeh “Južnog vjetra” tim je začudniji jer to nije spektakl kakav je bio serijal “Montevideo”, pun nostalgije za prošlim vremenima, nego čisti žanrovski film koji veže publiku uzbudljivom, bogato razvedenom pričom i sugestivnim likovima... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
„Južni vjetar“ Miloša Avramovića žestoki je kriminalistički (akcijski) triler, punokrvni žanrovski film koji u hrvatskoj kinematografiji nema pandana, ali ima u srpskoj. Ovo su na određeni način 'Rane' za 21. stoljeće, dostojan nasljednik ponajboljeg srpskog 'tarantinovskog' filma... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt5207158/?ref_=fn_al_tt_1
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/juzni-vjetar-najveci-ovogodisnji-filmski-fenomen-u-regiji-totalni-uspjeh-srpske-kinematografije-najmocniji-u-zadnja-dva-desetljeca/8121407/


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJA KOMEDIJA 2018.
Death of a Stalin, 2017. Armando Iannucci, 107 min. UK/FR/BE/CA
Scenarij: Armando Iannucci, David Schneider, Ian Martin , Peter Fellows i Fabien Nury prema grafičkoj mapi „Smrt Staljina“ Fabiena Nuryja i Thierryja Robina
Uloge: Olga Kurylenko, Steve Buscemi, Jeffrey Tambor, Rupert Friend, Michael Palin
Interni politički život Sovjetskog saveza tijekom 50-ih godina dobiva crnohumornu formu u novom filmu škotskog scenarista i redatelja Armanda Iannuccija. Iannucci je autor čije su likove i zaplete u političkim satirama nekada znali nazivati pretjeranima ili karikiranima, ali to više nitko ne čini, posebice otkad su gotovo navlas identične karikature diljem svijeta zauzele čelne položaje
U danima nakon Staljinovog konačnog pada, njegovi ministri tuku se za kontrolu: neki žele pozitivne promjene u Sovjetskom savezu, drugi imaju mračnije motive. Međutim svi dijele jedan zajednički motiv: očajnički žele preživjeti.
Kao u neka stara vremena film je zabranjen u Rusiji. Ruski ministar kulture Vladimir Medinski obrazložio je zabranu zaključkom kako film na podrugljiv način ismijava kompletnu povijest jedne države koja je porazila fašistički režim...vrijeđa Staljinove žrtve i nepodoban je za prikazivanje uoči 75 godišnjice bitke za Staljingrad. Kako je svaka zabrana uvijek vrlo dobra reklama tako je "Smrt Staljina" dobio neočekivani vjetar u leđa i privukao dodatnu znatiželju ljubitelja filma. Čime je Iannucci natjerao Ruse da zabrane film, spoj političke drame i komedije? (Tihomir Polančec, goodtalking)
Steve Buscemi kao manipulativni brbljavac Nikita Hruščov, Michael Palin kao Molotov, Simon Russell Beale kao Berija, Jason Isaac kao Žukov... - svi gadno našpičeni na vodeću fotelju nakon Staljinove smrti - u mračnom satiričnom filmu Armanda Ianuccija stalno plešu po oštrici između urnebesno smiješnog i stravično tragičnog... (Zrinka Pavlić, tportal)
Smijat ćete se i bit će vam pomalo krivo, sve dok ne shvatite da se ne smijete stvarnim krvavim događanjima već gluposti i bijedi svih tih malih ljudi koji su stjecajem okolnosti postali veliki... (Darko Lisac, http://aktivirajkarlovac.net)
https://www.imdb.com/title/tt4686844/?ref_=nv_sr_1


Luis & the Aliens, 2018. Christoph Lauenstein, Wolfgang Lauenstein, Sean McCormack, 86 min. DE/DK/LUX
Luis je jedanaestogodišnji dječak, poprilično usamljen u svojoj svakodnevici. Jednog dana na njegovu se kuću iznenada sruši NLO i on sklapa neobično prijateljstvo s tri simpatična vanzemaljca. Luis njima pomaže u zadatku koji su došli obaviti na Zemlju, a oni u znak zahvalnosti Luisu nude pomoć oko onoga što njega muči. Predlažu mu da ga spase od odlaska u internat i on takvu ponudu ne može odbiti. Kad se bublasti mali zeleni daju u akciju da poprave jedan ljudski život, čitavoj družini slijedi uzbudljiva i nezaboravna avantura…
https://www.imdb.com/title/tt4410000/?ref_=fn_al_tt_1


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1


CANNES 2018. NAJBOLJI SCENARIJ
Lazzaro felice / Happy as Lazzaro, 2018. Alice Rohrwacher, 125 min. IT / CH / FR / DE
Scenarij: Alice Rohrwacher
Uloge: Adriano Tardiolo, Luca Chikovani, Alba Rohrwacher, Agnese Graziani
Ovo je priča o Lazaru, mladom zemljoradniku koji je toliko dobar da ljudi često misle da je glup, i Tancrediju, mladom i maštovitom plemiću. Njihovim životima u izoliranom pastirskom selu Inviolati dominira grozna markiza Alfonsina de Luna, kraljica cigareta. Njih dvojica čvrsto će se povezati kada Tancredi zatraži od Lazara da mu pomogne u organizaciji vlastite otmice. Ova čudna i nevjerojatna alijansa je pravo otkriće za Lazara. To je prijateljstvo zahvaljujući kojem će Lazar putovati kroz vrijeme u potrazi za Tancredijem. Kada prvi puta dođe u veliki grad, Lazar je poput fragmenta iz prošlosti izgubljen u modernom svijetu.
Utjecaj vjerojatno najpoznatijeg talijanskog filmaša Federica Fellinija i dalje je snažan na talijansku kinematografiju, a to se posebno može vidjeti na filmu "Sretni Lazzaro" za koji je njegova autorica Alice Rohrwacher u Cannesu dobila nagradu za najbolji scenarij. Riječ je o filmu koji se smjestio negdje na pola puta između naturalizma braće Taviani i Fellinijevog magijskog realizma odnosno nadrealizma, prepunom simbolike i parabola, ali i nevjerojatno poetičnom, filozofskom i alegorijskom djelu, koje još danima nakon gledanja ne izlazi iz glave. Zbog toga i ne čudi da je ovaj film jedan od 50 kandidata za europski film godine i što se naosvajao pregršt nagrada po festivalima i što ga je na kraju otkupio i Netflix, koji će ga distribuirati na svjetskom tržištu. Film je to prepun nostalgije, s nizom referenci na brojne poznate filmove bogate talijanske kinematografije... (blog / GamBeeFilmTvKnjiževnost)
https://www.imdb.com/title/tt6752992/?ref_=nv_sr_1


Manbiki kazoku / Shoplifters, 2018. Hirokazu Koreeda, 121 min. JP
CANNES 2018. ZLATNA PALMA !
Scenarij: Hirokazu Koreeda
Uloge: Franky Lily, Matsuoka Mayu, Jyo Kairi, Ando Sakura
Radnja filma „Obiteljske veze“, dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, odvija se negdje u Tokiju gdje Osamu Shibata i njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni sve dok neočekivani incident otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju veze koje ih ujedinjuju…
'Shoplifters' je kruna opusa Hirokazua Koreedea prožeta humanim obiteljskim dramama. Nema režisera danas toliko brižno zainteresiranog za (japansku) obitelj kao što je to Koreede koji u ovom filmu pelješi osjećaje gledatelja, a da ovaj nije svjestan toga da će mu njegov film do kraja ukrasti srce... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt8075192/?ref_=nv_sr_1


Grace Jones: Bloodlight and Bami, 2017. Sophie Fiennes, 115 min. UK/IE
Veća od života, divlja, strašna, androgina – Grace Jones igra sve ove uloge. No ovdje je upoznajemo i u ulozi ljubavnice, kćeri, majke, sestre, pa čak i bake, a ona se razotkriva pred našim očima i pomaže nam da upoznamo što se nalazi iza maske.
Film prati Grace na putovanju automobilom duž njezine rodne Jamajke sa sinom Paulom i nećakinjom Chantal, gdje otkrivamo njezine obiteljske korijene i priču o traumatičnom djetinjstvu. Grace i njezina braća Chris i Noel, koje je nekoliko godina odgajao nasilan i autoritativan polu-djed Mas P, pokušavaju shvatiti i riješiti se ovog formativnog iskustva. Za to vrijeme senzualnost otoka i njegov tropski sjaj odzvanjaju užicima koji su podjednako utjecali na Grace i njezin apetit za životom.
Na jamajčanskom dijalektu bloodlight označava crveno svjetlo koje signalizira snimanje u studiju, a bami vrstu kruha koju je Grace posebno voljela kao mala. U filmu se izmjenjuju prizori Jamajke s javnim i privatnim životom Grace Jones. Vidimo je kao ciganku između Tokija, Pariza, Moskve, Londona i New Yorka, umjetnicu u jamajčanskom studiju s glazbenim dvojcem Slyjem i Robbiejem (koji je prate tijekom cijele karijere), ili kako prepričava obožavateljicama iza scene o svojem slavnom TV pojavljivanju kod Russella Hartyja iz vlastite perspektive. Topla i duhovita, ona je podjednako i Bako – divlji hedonist i ljubitelj zabava – i snažna i ustrajna poslovna žena.
Njezina pozornica je stalna točka na koju se film vraća, s pjesmom Love Is the Drug izvedenom poput arije, koja film vodi do finala, te najdirljivijim scenama, među kojima je susret s francuskim fotografom Jean Paulom Goudeom, ocem njezina sina Paula i tvorcem njezinih legendarnih omota albuma. Ovo je Grace kakvu još nismo vidjeli, koja nas podsjeća što to znači usuditi se stvarno živjeti. U svim svojim vidljivim kontradikcijama, Grace Jones doima se kao iznimka, no i kao identifikacijska točka: ona je iznimka koja potvrđuje pravilo.
Nije teško reći što je Grace Jones. Ona je prije svega Pojava, pažljivo dizajnirana i dotjerana, sama od sebe ili tuđom rukom, ali u svakom izdanju napravljena tako da upada u oči i da se pamti. Ona je model. Ona je pjevačica, zapravo više izvođač, “performer”. Ona je glumica. Ona je androgina i agresivna. Ona je glamurozna ratnica i cijeli svijet je njena pozornica... (Marko Stojiljković/ dopmagazin.com)
https://www.imdb.com/title/tt6903636/?ref_=nv_sr_2

DR. STRANGELOVE
55 GODINA KUBRICKOVA KLASIKA
DR. STRANGELOVE ILI: KAKO SAM NAUČIO NE BRINUTI I ZAVOLIO BOMBU
Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb, 1964. Stanley Kubrick, 95 min. UK/USA
Scenarij: Stanley Kubrick, Peter George, Terry Southern, Peter Sellers i Stanley Kubrick po romanu Petera Georgea „Crvena uzbuna“
Uloge: Peter Sellers, George C. Scott, Sterling Hayden, Keenan Wynn, Slim Pickens, Peter Bull, James Earl Jones, Tracy Reed
Američki general Jack D. Ripper, psihotični je lik koji Sovjetski Savez smatra velikom prijetnjom ljudskom rodu te naređuje američkoj zrakoplovnoj floti nuklearni napad na isti. Britanski satnik Lionela Mandrakea jedini je „racionalan“ i protivi se atomskom napadu na Sovjetski Savez. Zaključavši ih u svoju sobu, general kroz cijeli film satniku objašnjava ozbiljnost opasnosti od Sovjeta...
Ova crnohumorna satira snimljena je 1964., u jeku Hladnoga rata, a prati skupinu poremećenih vojnih vrhovnika i poludjelih znanstvenika koji donose odluke o nuklearnom istrebljenju. ‘Dr. Strangelove’ nije samo jedno od nezaobilaznih ostvarenja iz povijesti filmske umjetnosti, već i film koji je istovremeno i bezvremenski, a koji bi danas teško mogao biti snimljen. Premda ideju o kraju svijeta pretvara u sofisticiranu satiričnu zabavu, film pruža dubinski ozbiljnu i snažnu kritiku apsurdnosti rata i vojne logike... (jutarnji list)
To je doba Hladnoga rata, nesmiljene utrke u naoružanju, borbe za prevlast u svijetu i velikih ideologija. U cijelom tom kaosu mali čovjek je postrani samo kao promatrač i objekt koji čak ne može niti odlučivati o svojoj sudbini što je vidljivo iz filma i prepušten je grupi psihički opasnih osoba i nepredvidljivom računalu koji u svakom trenutku mogu razoriti svijet. Na sreću taj se crni, kataklizmički scenario nije ostvario, a film Dr.Strangelove ostaje svjedokom svoga vremena i upozorenje i opomena budućim generacijama. (Dražen Klinčić / http://povijest.net)
Probna projekcija bila je zakazana za 22. studeni 1963. godine, na dan Atentata na Johna F. Kennedyja. Zbog atentata objavljivanje je odgođeno do kraja siječnjaa 1964. godine, jer se smatralo da javnost nije raspoložena za takav film.
Peter Sellers je ovim filmom postao jedini glumac u povijesti koji je nominiran za Oscara za film u kojem igra tri uloge. (Sellers je zapravo trebao isprva glumiti četiri uloge. Odigrao je tri: Dr. Strangelovea, predsjednika SAD-a Muffleya i Mandrakea, ali je odustao od četvrte, pukovnika T. J. Konga, jer nije uspio usavršiti teksaški naglasak. Kubrick je zbog toga za tu ulogu angažirao Slima Pickensa, ali mu nije rekao da se radi o komediji nego o drami (!), te mu savjetovao da ulogu odglumi ozbiljno – sa neobičnim ishodom).
Kubrick je započeo samo s labavom idejom snimanja trilera o nukleranom napadu, koja se nadograđuje na strah Hladnog rata. Dok je radio istraživanja za planirani film, Kubrick je postao svjestan suptilne i nestabilne „ravnoteže straha“ između nuklearnih velesila, te njegovog paradoksa. Iako je isprva htio snimiti dramu, no pišući scenarij je postao svjestan komičnog tona čudne situacije u kojoj su se SAD i Sovjetski Savez krenuli međusobno uništiti, a da to nisu niti htjeli niti su mogli zaustaviti. Priča pokazuje noćnu moru političara u kojem je huškanje protiv drugih država rezultiralo mržnjom zbog koje je pokrenut proces uništenja. Sam general Jack D. Ripper je dobio naziv po Jacku Trbosjeku (Jack the Ripper) kako bi se samo naglasilo kakve sve sumnjive tipove i manijake vojska zapošljava, dok je sovjetski veleposlanik Alexei de Sadesky dobio ime po Marquisu de Sadeu. Film je pun satiričnih žalaca na Hladni rat i preispitivanja zdravog razuma takve politike, pa humor samo produbljuje jezu i gorčinu. Prikazujući najgori mogući scenarij apokalipse, film nastupa kao upozorenje na stanje svijeta.
Remek-djelo iz 1964. godine koje je redatelja Stanleyja Kubricka, nakon brojnih dotadašnjih kritika, lansiralo u društvo najboljih filmskih umjetnika, nedvojbeno je jedna od najboljih crnih komedija ikad snimljenih. Kubrick koristi svoj film kao savršenu kritiku besmisla tadašnjih političkih događanja, ali i rata generalno, služivši se satirom kao glavnim umjetničkim sredstvom. „Dr. Strangelove“ teme rata, kraja svijeta i političke nestabilnosti koja je definirala 20. stoljeće servira gledateljima kao bolesnu i morbidnu šalu koja zbunjuje i samo produbljuje osjećaj zastrašenosti i jeze prema prikazanim događajima. Kroz cijeli film se suptilno proteže teza da su ljudi, sa svojom savršenom logikom i brzorazvijajućom tehnologijom, tvorci vlastite propasti. (Tena Trstenjak, www.ziher.hr)
Iako je pri premijeri izazvao podvojene kritike, danas se „Dr. Strangelove“ jednoglasno hvali i smatra klasikom. Roger Ebert je film stavio na svoju listu velikih filmova; „Kubrick je snimio vjerojatno najbolju političku satiru stoljeća, film koji je povukao tepih ispod Hladnog rata argumentirajući da, ako „nuklearna zaštita“ uništi sav život na Zemlji, teško je reči što je zaštitila. Humor „Dr. Strangelovea“ se stvara na temelju jednostavnog komičnog principa; ljudi koji pokušavau biti smiješni nisu nikada smiješni kao ljudi koji pokušavaju biti ozbiljni i u tome ne uspijevaju…“Dr. Strangelove“ i „2001: Odiseja u svemiru“ su Kubrickova remek-djela. Ta dva filma dijele zajedničku temu; čovjek stvori strojeve koji funkcioniraju sa savršenom logikom i koji donesu katastrofe...
Čak niti zastarjeli politički, vojni i kulturni kontekst „Dr. Strangelovea“ ne mogu oduzeti njegovu bezvremenost i univerzalnu vrijednost. Različita carstva mogu se pojaviti i nestati, različiti ratovi se mogu voditi i gubiti, tehnologija se razvija, ali jedna stvar ostaje ista – stvar koja je tema u svim Kubrickovim filmovima – ljudska nesavršenost. I ta nesavršenost se manifestira u sposobnosti čovječanstva da se uništi. Mizantrop Kubrick nije mogao ne iskoristiti šansu za sarkazam. Zbog toga je „Dr. Strangelove“ istodobno i smiješan i duboko uznemirujuć… (Dragan Antulov)
„Jedan od najvećih – i bez sumnje najurnebesnijih – antiratnih izjava ikada stavljenih na film. (Marjorie Baumgarten)
„Film uvijek poručuje nešto, a gledatelj bi morao biti gluh i slijep da ne prepozna mete sarkazma“ (James Berardinelli)
„Ne samo da je film zločesto smiješan, nego je i subverzivni antiratni film koji pokazuje kako konflikt može eskalirati i kako kraj svijeta lako može doći“. (Christopher Null)
https://www.imdb.com/title/tt0057012/?ref_=nv_sr_1


CANNES 2018. NAJBOLJI SCENARIJ
Lazzaro felice / Happy as Lazzaro, 2018. Alice Rohrwacher, 125 min. IT / CH / FR / DE
Scenarij: Alice Rohrwacher
Uloge: Adriano Tardiolo, Luca Chikovani, Alba Rohrwacher, Agnese Graziani
Ovo je priča o Lazaru, mladom zemljoradniku koji je toliko dobar da ljudi često misle da je glup, i Tancrediju, mladom i maštovitom plemiću. Njihovim životima u izoliranom pastirskom selu Inviolati dominira grozna markiza Alfonsina de Luna, kraljica cigareta. Njih dvojica čvrsto će se povezati kada Tancredi zatraži od Lazara da mu pomogne u organizaciji vlastite otmice. Ova čudna i nevjerojatna alijansa je pravo otkriće za Lazara. To je prijateljstvo zahvaljujući kojem će Lazar putovati kroz vrijeme u potrazi za Tancredijem. Kada prvi puta dođe u veliki grad, Lazar je poput fragmenta iz prošlosti izgubljen u modernom svijetu.
Utjecaj vjerojatno najpoznatijeg talijanskog filmaša Federica Fellinija i dalje je snažan na talijansku kinematografiju, a to se posebno može vidjeti na filmu "Sretni Lazzaro" za koji je njegova autorica Alice Rohrwacher u Cannesu dobila nagradu za najbolji scenarij. Riječ je o filmu koji se smjestio negdje na pola puta između naturalizma braće Taviani i Fellinijevog magijskog realizma odnosno nadrealizma, prepunom simbolike i parabola, ali i nevjerojatno poetičnom, filozofskom i alegorijskom djelu, koje još danima nakon gledanja ne izlazi iz glave. Zbog toga i ne čudi da je ovaj film jedan od 50 kandidata za europski film godine i što se naosvajao pregršt nagrada po festivalima i što ga je na kraju otkupio i Netflix, koji će ga distribuirati na svjetskom tržištu. Film je to prepun nostalgije, s nizom referenci na brojne poznate filmove bogate talijanske kinematografije... (blog / GamBeeFilmTvKnjiževnost)
https://www.imdb.com/title/tt6752992/?ref_=nv_sr_1


Grace Jones: Bloodlight and Bami, 2017. Sophie Fiennes, 115 min. UK/IE
Veća od života, divlja, strašna, androgina – Grace Jones igra sve ove uloge. No ovdje je upoznajemo i u ulozi ljubavnice, kćeri, majke, sestre, pa čak i bake, a ona se razotkriva pred našim očima i pomaže nam da upoznamo što se nalazi iza maske.
Film prati Grace na putovanju automobilom duž njezine rodne Jamajke sa sinom Paulom i nećakinjom Chantal, gdje otkrivamo njezine obiteljske korijene i priču o traumatičnom djetinjstvu. Grace i njezina braća Chris i Noel, koje je nekoliko godina odgajao nasilan i autoritativan polu-djed Mas P, pokušavaju shvatiti i riješiti se ovog formativnog iskustva. Za to vrijeme senzualnost otoka i njegov tropski sjaj odzvanjaju užicima koji su podjednako utjecali na Grace i njezin apetit za životom.
Na jamajčanskom dijalektu bloodlight označava crveno svjetlo koje signalizira snimanje u studiju, a bami vrstu kruha koju je Grace posebno voljela kao mala. U filmu se izmjenjuju prizori Jamajke s javnim i privatnim životom Grace Jones. Vidimo je kao ciganku između Tokija, Pariza, Moskve, Londona i New Yorka, umjetnicu u jamajčanskom studiju s glazbenim dvojcem Slyjem i Robbiejem (koji je prate tijekom cijele karijere), ili kako prepričava obožavateljicama iza scene o svojem slavnom TV pojavljivanju kod Russella Hartyja iz vlastite perspektive. Topla i duhovita, ona je podjednako i Bako – divlji hedonist i ljubitelj zabava – i snažna i ustrajna poslovna žena.
Njezina pozornica je stalna točka na koju se film vraća, s pjesmom Love Is the Drug izvedenom poput arije, koja film vodi do finala, te najdirljivijim scenama, među kojima je susret s francuskim fotografom Jean Paulom Goudeom, ocem njezina sina Paula i tvorcem njezinih legendarnih omota albuma. Ovo je Grace kakvu još nismo vidjeli, koja nas podsjeća što to znači usuditi se stvarno živjeti. U svim svojim vidljivim kontradikcijama, Grace Jones doima se kao iznimka, no i kao identifikacijska točka: ona je iznimka koja potvrđuje pravilo.
Nije teško reći što je Grace Jones. Ona je prije svega Pojava, pažljivo dizajnirana i dotjerana, sama od sebe ili tuđom rukom, ali u svakom izdanju napravljena tako da upada u oči i da se pamti. Ona je model. Ona je pjevačica, zapravo više izvođač, “performer”. Ona je glumica. Ona je androgina i agresivna. Ona je glamurozna ratnica i cijeli svijet je njena pozornica... (Marko Stojiljković/ dopmagazin.com)
https://www.imdb.com/title/tt6903636/?ref_=nv_sr_2


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJA KOMEDIJA 2018.
Death of a Stalin, 2017. Armando Iannucci, 107 min. UK/FR/BE/CA
Scenarij: Armando Iannucci, David Schneider, Ian Martin , Peter Fellows i Fabien Nury prema grafičkoj mapi „Smrt Staljina“ Fabiena Nuryja i Thierryja Robina
Uloge: Olga Kurylenko, Steve Buscemi, Jeffrey Tambor, Rupert Friend, Michael Palin
Interni politički život Sovjetskog saveza tijekom 50-ih godina dobiva crnohumornu formu u novom filmu škotskog scenarista i redatelja Armanda Iannuccija. Iannucci je autor čije su likove i zaplete u političkim satirama nekada znali nazivati pretjeranima ili karikiranima, ali to više nitko ne čini, posebice otkad su gotovo navlas identične karikature diljem svijeta zauzele čelne položaje
U danima nakon Staljinovog konačnog pada, njegovi ministri tuku se za kontrolu: neki žele pozitivne promjene u Sovjetskom savezu, drugi imaju mračnije motive. Međutim svi dijele jedan zajednički motiv: očajnički žele preživjeti.
Kao u neka stara vremena film je zabranjen u Rusiji. Ruski ministar kulture Vladimir Medinski obrazložio je zabranu zaključkom kako film na podrugljiv način ismijava kompletnu povijest jedne države koja je porazila fašistički režim...vrijeđa Staljinove žrtve i nepodoban je za prikazivanje uoči 75 godišnjice bitke za Staljingrad. Kako je svaka zabrana uvijek vrlo dobra reklama tako je "Smrt Staljina" dobio neočekivani vjetar u leđa i privukao dodatnu znatiželju ljubitelja filma. Čime je Iannucci natjerao Ruse da zabrane film, spoj političke drame i komedije? (Tihomir Polančec, goodtalking)
Steve Buscemi kao manipulativni brbljavac Nikita Hruščov, Michael Palin kao Molotov, Simon Russell Beale kao Berija, Jason Isaac kao Žukov... - svi gadno našpičeni na vodeću fotelju nakon Staljinove smrti - u mračnom satiričnom filmu Armanda Ianuccija stalno plešu po oštrici između urnebesno smiješnog i stravično tragičnog... (Zrinka Pavlić, tportal)
Smijat ćete se i bit će vam pomalo krivo, sve dok ne shvatite da se ne smijete stvarnim krvavim događanjima već gluposti i bijedi svih tih malih ljudi koji su stjecajem okolnosti postali veliki... (Darko Lisac, http://aktivirajkarlovac.net)
https://www.imdb.com/title/tt4686844/?ref_=nv_sr_1


CANNES 2018. NAJBOLJI SCENARIJ
Lazzaro felice / Happy as Lazzaro, 2018. Alice Rohrwacher, 125 min. IT / CH / FR / DE
Scenarij: Alice Rohrwacher
Uloge: Adriano Tardiolo, Luca Chikovani, Alba Rohrwacher, Agnese Graziani
Ovo je priča o Lazaru, mladom zemljoradniku koji je toliko dobar da ljudi često misle da je glup, i Tancrediju, mladom i maštovitom plemiću. Njihovim životima u izoliranom pastirskom selu Inviolati dominira grozna markiza Alfonsina de Luna, kraljica cigareta. Njih dvojica čvrsto će se povezati kada Tancredi zatraži od Lazara da mu pomogne u organizaciji vlastite otmice. Ova čudna i nevjerojatna alijansa je pravo otkriće za Lazara. To je prijateljstvo zahvaljujući kojem će Lazar putovati kroz vrijeme u potrazi za Tancredijem. Kada prvi puta dođe u veliki grad, Lazar je poput fragmenta iz prošlosti izgubljen u modernom svijetu.
Utjecaj vjerojatno najpoznatijeg talijanskog filmaša Federica Fellinija i dalje je snažan na talijansku kinematografiju, a to se posebno može vidjeti na filmu "Sretni Lazzaro" za koji je njegova autorica Alice Rohrwacher u Cannesu dobila nagradu za najbolji scenarij. Riječ je o filmu koji se smjestio negdje na pola puta između naturalizma braće Taviani i Fellinijevog magijskog realizma odnosno nadrealizma, prepunom simbolike i parabola, ali i nevjerojatno poetičnom, filozofskom i alegorijskom djelu, koje još danima nakon gledanja ne izlazi iz glave. Zbog toga i ne čudi da je ovaj film jedan od 50 kandidata za europski film godine i što se naosvajao pregršt nagrada po festivalima i što ga je na kraju otkupio i Netflix, koji će ga distribuirati na svjetskom tržištu. Film je to prepun nostalgije, s nizom referenci na brojne poznate filmove bogate talijanske kinematografije... (blog / GamBeeFilmTvKnjiževnost)
https://www.imdb.com/title/tt6752992/?ref_=nv_sr_1


CANNES 2018. NAJBOLJI SCENARIJ
Lazzaro felice / Happy as Lazzaro, 2018. Alice Rohrwacher, 125 min. IT / CH / FR / DE
Scenarij: Alice Rohrwacher
Uloge: Adriano Tardiolo, Luca Chikovani, Alba Rohrwacher, Agnese Graziani
Ovo je priča o Lazaru, mladom zemljoradniku koji je toliko dobar da ljudi često misle da je glup, i Tancrediju, mladom i maštovitom plemiću. Njihovim životima u izoliranom pastirskom selu Inviolati dominira grozna markiza Alfonsina de Luna, kraljica cigareta. Njih dvojica čvrsto će se povezati kada Tancredi zatraži od Lazara da mu pomogne u organizaciji vlastite otmice. Ova čudna i nevjerojatna alijansa je pravo otkriće za Lazara. To je prijateljstvo zahvaljujući kojem će Lazar putovati kroz vrijeme u potrazi za Tancredijem. Kada prvi puta dođe u veliki grad, Lazar je poput fragmenta iz prošlosti izgubljen u modernom svijetu.
Utjecaj vjerojatno najpoznatijeg talijanskog filmaša Federica Fellinija i dalje je snažan na talijansku kinematografiju, a to se posebno može vidjeti na filmu "Sretni Lazzaro" za koji je njegova autorica Alice Rohrwacher u Cannesu dobila nagradu za najbolji scenarij. Riječ je o filmu koji se smjestio negdje na pola puta između naturalizma braće Taviani i Fellinijevog magijskog realizma odnosno nadrealizma, prepunom simbolike i parabola, ali i nevjerojatno poetičnom, filozofskom i alegorijskom djelu, koje još danima nakon gledanja ne izlazi iz glave. Zbog toga i ne čudi da je ovaj film jedan od 50 kandidata za europski film godine i što se naosvajao pregršt nagrada po festivalima i što ga je na kraju otkupio i Netflix, koji će ga distribuirati na svjetskom tržištu. Film je to prepun nostalgije, s nizom referenci na brojne poznate filmove bogate talijanske kinematografije... (blog / GamBeeFilmTvKnjiževnost)
https://www.imdb.com/title/tt6752992/?ref_=nv_sr_1


Južni vetar, 2018. Miloš Avramović, 130 min. RS
Scenarij: Miloš Avramović, Petar Mihajlović
Uloge: Miloš Biković, Dragan Bjelogrlić, Nebojša Glogovac, Srđan Todorović, Miloš Timotijević, Jovana Stojiljković, Bogdan Diklić
U životu Petra Maraša, pripadnika beogradske automobilske mafije, stvari počinju dobivati smisao. Napušta roditeljski dom i s dugogodišnjom djevojkom Sofijom useljava se u svoj novi stan. Klan čiji je pripadnik, a kojim upravlja iskusni „Car“, dobro „radi“. Posao je uigran, novca ima dovoljno za sve, a policija im ne pravi probleme. Sve će se to promijeniti kada Maraš na svoju ruku ukrade bugarski Mercedes, ne znajući da je u autu pošiljka heroina...
Rođen sam 1978. i odrastao u kvartu Mirijevo na beogradskoj Zvezdari. Moji su roditelji bili akademski obrazovani građani koji su se jako loše snašli u devedesetima, za Slobodana Miloševića, kada je srednji sloj radikalno osiromašio. Brat i ja doslovno smo odrasli na ulici i tamo svjedočili svemu što vidite u ovom filmu, porastu kriminala, svaki od agresivnih tinejdžera imao je vatreno oružje, ukoliko ste upali u takvo društvo, mogli ste se lako obogatiti ali i stradati. Srećom, to nije bilo za mene. (Miloš Avramović)
Avramovićev film je - ukratko - filmska esencija čistog testosterona... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
“Južni vjetar” bez konkurencije je najveći ovogodišnji filmski fenomen u regiji, u Srbiji je skupio pola milijuna gledatelja, poharao Bosnu, Crnu Goru i Kosovo, a distributer Art Vista organizirao je blic prikazivanja i u dijaspori, u Švicarskoj, Njemačkoj, Australiji i Kanadi. Na redu su Slovenija, Makedonija, a krajem godine i Hrvatska. Uspjeh “Južnog vjetra” tim je začudniji jer to nije spektakl kakav je bio serijal “Montevideo”, pun nostalgije za prošlim vremenima, nego čisti žanrovski film koji veže publiku uzbudljivom, bogato razvedenom pričom i sugestivnim likovima... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
„Južni vjetar“ Miloša Avramovića žestoki je kriminalistički (akcijski) triler, punokrvni žanrovski film koji u hrvatskoj kinematografiji nema pandana, ali ima u srpskoj. Ovo su na određeni način 'Rane' za 21. stoljeće, dostojan nasljednik ponajboljeg srpskog 'tarantinovskog' filma... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt5207158/?ref_=fn_al_tt_1
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/juzni-vjetar-najveci-ovogodisnji-filmski-fenomen-u-regiji-totalni-uspjeh-srpske-kinematografije-najmocniji-u-zadnja-dva-desetljeca/8121407/

KINOTEKICA (DJEČJI PROGRAM): DJEČAK S PLANINE

Schellen-Ursli / Little Mountain Boy, 2015. Xavier Koller, 100 min. CH
Scenarij: Stefan Jäger, Xavier Koller
Uloge: Jonas Hartmann, Peter Jecklin, Julia Jeker
Dječak mora izdržati snažnu, jaku zimu kako bi sačuvao važno obiteljsko nasljeđe. Međutim, prije nego se upusti na ovo teško putovanje, najprije mora pomoći svojoj obitelji da preživi financijski kolaps, spasiti kozu, svog omiljenog kućnog ljubimca te uz pomoć svog najboljeg prijatelja nadmudriti nasilnika koji se namjerio baš na našeg junaka. Hoće li uspjeti vratiti se u svoje selo i proslaviti praznik koji označava kraj zime
https://www.imdb.com/title/tt4136636/?ref_=nv_sr_1

TORINO FILM FESTIVAL 2018: NAJBOLJI FILM
Wildlife, 2018. Paul Dano, 105 min. USA
Scenarij: Paul Dano, Zoe Kazan (prema romanu Richarda Forda)
Uloge: Jake Gyllenhaal, Carey Mulligan, Ed Oxenbould, Bill Camp
Jeanette i njezin muž Jerry žive u gradiću u Montani početkom 1960-ih. Njihov brak dolazi na kušnju kad Jerry izgubi posao i pošalju ga na nekoliko tjedana kao vatrogasca volontera na gašenje šumskih požara. Za to vrijeme njihov četrnaestogodišnji sin Joe promatra kako mu se roditelji udaljavaju i kako se njegova majka sve više mijenja. A Jeanette će nekako morati prehraniti obitelj i izaći iz uobičajene uloge kućanice.
Ova nezavisna drama redateljski je prvijenac holivudskog glumca Paula Danoa: “Ovo je priča o sazrijevanju sva tri člana obitelji, majke, oca i sina.” Film je premijerno prikazan ove godine na Sundanceu.
Gotovo je prirodno za glumca, dakle umjetnika koji privlači pažnju na sebe putem realizacije tuđe vizije, da ponekad poželi podijeliti samo svoju viziju nečega, pa se prihvati pisanja i režije. Transferi tog tipa su česti, ali nisu uvek uspješni, ipak su druge stvari tu u igri, a ne samo izdavanje ili slušanje naređenja, pa nema nikakvih garancija da će dobar glumac postati dobar redatelj. U tom smislu je redateljski prvenac Paula Dana, ovogodišnji festivalski hit „Wildlife“, primjer prilično uspješnog i izuzetno zanimljivog transfera, iako se ne može do kraja tvrditi da je riječ o nekakvom remek-djelu filmske umjetnosti, a razlog za kritičke hvalospjeve je moguće pronaći i u Danovoj reputaciji, ali i u pametnom nadovezivanju na aktuelni društveni trenutak. (Marko Stojiljković / dopmagazin)
https://www.imdb.com/title/tt5929754/?ref_=nv_sr_1


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1

Koja je ovo država, 2018. Vinko Brešan, 118 min. HR
Scenarij: Mate Matišić
Uloge: Goran Bogdan, Goran Navojec, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Zdenko Jelčić, Alma Prica, Krešimir Mikić
Iz kreativne radionice redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića stiže film „Koja je ovo država“. Film sačinjavaju tri priče čiju strukturu i međusobnu povezanost otkrivamo tijekom filma. Nosioc prve priče je General, druge Ministar, a treće priče razbješnjeli umirovljenici. Osnova zapleta je motiv da se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, sam zaključao u zatvorsku ćeliju iz koje nikako ne želi izići.
'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Ono što je sigurno jest da je ovaj film sačinjen od velike količine apsurda. Ovo je na određeni način komedija apsurda. Scenarist Mate Matišić i ja pokušali smo dotjerati stvarnost koju imamo do apsurda tako da u pretjerivanju dođemo do istine. Koliko smo uspjeli, vidjet ćemo. (Vinko Brešan u intervjuu SD)
https://www.imdb.com/title/tt8246980/?ref_=nv_sr_1

TORINO FILM FESTIVAL 2018: NAJBOLJI FILM
Wildlife, 2018. Paul Dano, 105 min. USA
Scenarij: Paul Dano, Zoe Kazan (prema romanu Richarda Forda)
Uloge: Jake Gyllenhaal, Carey Mulligan, Ed Oxenbould, Bill Camp
Jeanette i njezin muž Jerry žive u gradiću u Montani početkom 1960-ih. Njihov brak dolazi na kušnju kad Jerry izgubi posao i pošalju ga na nekoliko tjedana kao vatrogasca volontera na gašenje šumskih požara. Za to vrijeme njihov četrnaestogodišnji sin Joe promatra kako mu se roditelji udaljavaju i kako se njegova majka sve više mijenja. A Jeanette će nekako morati prehraniti obitelj i izaći iz uobičajene uloge kućanice.
Ova nezavisna drama redateljski je prvijenac holivudskog glumca Paula Danoa: “Ovo je priča o sazrijevanju sva tri člana obitelji, majke, oca i sina.” Film je premijerno prikazan ove godine na Sundanceu.
Gotovo je prirodno za glumca, dakle umjetnika koji privlači pažnju na sebe putem realizacije tuđe vizije, da ponekad poželi podijeliti samo svoju viziju nečega, pa se prihvati pisanja i režije. Transferi tog tipa su česti, ali nisu uvek uspješni, ipak su druge stvari tu u igri, a ne samo izdavanje ili slušanje naređenja, pa nema nikakvih garancija da će dobar glumac postati dobar redatelj. U tom smislu je redateljski prvenac Paula Dana, ovogodišnji festivalski hit „Wildlife“, primjer prilično uspješnog i izuzetno zanimljivog transfera, iako se ne može do kraja tvrditi da je riječ o nekakvom remek-djelu filmske umjetnosti, a razlog za kritičke hvalospjeve je moguće pronaći i u Danovoj reputaciji, ali i u pametnom nadovezivanju na aktuelni društveni trenutak. (Marko Stojiljković / dopmagazin)
https://www.imdb.com/title/tt5929754/?ref_=nv_sr_1

GORAN GOLOVKO... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Nažalost, gripa je uzela svoj danak i "kod nas", pa naša najavljena gošća, gđa. Agar Pata, stiže kad ozdravi (nadamo joj se u veljači) . Kao u sličnim slučajevima do sada, uvijek nam u pomoć pristižu dragi sugrađani, pa je večerašnji izbornik redatelj Goran Golovko.
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.15, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ
UTO 30.10. 2018. 20.15 JADRANKA KOSOR (odsutna)
UTO 27.11. 2018. 20.15 MARKO NJEGIĆ
UT0 18.12. 2018. 20.15 BOŽIDAR MALJKOVIĆ


Manbiki kazoku / Shoplifters, 2018. Hirokazu Koreeda, 121 min. JP
CANNES 2018. ZLATNA PALMA !
Scenarij: Hirokazu Koreeda
Uloge: Franky Lily, Matsuoka Mayu, Jyo Kairi, Ando Sakura
Radnja filma „Obiteljske veze“, dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, odvija se negdje u Tokiju gdje Osamu Shibata i njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni sve dok neočekivani incident otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju veze koje ih ujedinjuju…
'Shoplifters' je kruna opusa Hirokazua Koreedea prožeta humanim obiteljskim dramama. Nema režisera danas toliko brižno zainteresiranog za (japansku) obitelj kao što je to Koreede koji u ovom filmu pelješi osjećaje gledatelja, a da ovaj nije svjestan toga da će mu njegov film do kraja ukrasti srce... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt8075192/?ref_=nv_sr_1

Mary Shelley, 2018. Haifaa Al-Mansour, 120 min. UK
Scenarij: Emma Jensen, Haifaa Al-Mansour
Uloge: Elle Fanning, Bel Powley, Maisie Williams
Godine 1814. Mary Wollstonecraft-Godwin je 16-godišnjakinja koja živi u Londonu i radi u knjižnici svoga oca, spisatelja Williama Godwina skupa sa svojom pomajkom Mary Jane Clairmont i polu-sestrom Claire Clarimont. Tijekom putovanja u Škotsku gdje odsjeda u jednoj od kuća prijatelja svoga oca, Mary upoznaje 21-godišnjeg pjesnika Percyja Shelleyja koji za nju pokazuje interes kakav do sada nitko prije nije pokazao. Vrativši se u London ona neočekivano ponovno susreće Percyja, nakon što se ovaj pojavi na kućnom pragu njezinog oca tražeći od njega da mu bude učenik. Fascinirana Percyjem, Mary započne burnu vezu s njim, unatoč protivljenju svog oca i pomajke…
Ugled književnice Mary Shelley dugo je vremena počivao na trima njenima ulogama: kći Williama Godwina i Mary Wollstonecraft, supruga Percyja Bysshea Shelleyja, autorica romana Frankenstein. Međutim, takvo poimanje svodi plodnu autoricu koja se velik dio život uzdržavala vlastitim perom na ‘čudo od jednog romana’. Srećom, 80-e godine prošloga stoljeća sa sobom donose zbirku njezinih pisama te prvu znanstveno utemeljenu biografiju (Emily Sunstein, Mary Shelley: Romance and Reality), što dovodi do revitalizacije interesa za Shelleyjin život i djelo, te ponovnu (pr)ocjenu njena opusa. Darovita kritičarka i urednica, autorica brojnih putopisa, pjesama, kratkih priča, eseja, književnih prikaza, biografskih crtica i romana, Mary Shelley danas slovi kao jedna od vodećih figura engleskog romantizma. (Nada Kujundžić / voxfeminae.net)
https://voxfeminae.net/strasne-zene/tragicna-romanticarka-mary-shelley/
https://voxfeminae.net/strasne-zene/tragicna-romanticarka-mary-shelley/

Mary Shelley, 2018. Haifaa Al-Mansour, 120 min. UK
Scenarij: Emma Jensen, Haifaa Al-Mansour
Uloge: Elle Fanning, Bel Powley, Maisie Williams
Godine 1814. Mary Wollstonecraft-Godwin je 16-godišnjakinja koja živi u Londonu i radi u knjižnici svoga oca, spisatelja Williama Godwina skupa sa svojom pomajkom Mary Jane Clairmont i polu-sestrom Claire Clarimont. Tijekom putovanja u Škotsku gdje odsjeda u jednoj od kuća prijatelja svoga oca, Mary upoznaje 21-godišnjeg pjesnika Percyja Shelleyja koji za nju pokazuje interes kakav do sada nitko prije nije pokazao. Vrativši se u London ona neočekivano ponovno susreće Percyja, nakon što se ovaj pojavi na kućnom pragu njezinog oca tražeći od njega da mu bude učenik. Fascinirana Percyjem, Mary započne burnu vezu s njim, unatoč protivljenju svog oca i pomajke…
Ugled književnice Mary Shelley dugo je vremena počivao na trima njenima ulogama: kći Williama Godwina i Mary Wollstonecraft, supruga Percyja Bysshea Shelleyja, autorica romana Frankenstein. Međutim, takvo poimanje svodi plodnu autoricu koja se velik dio život uzdržavala vlastitim perom na ‘čudo od jednog romana’. Srećom, 80-e godine prošloga stoljeća sa sobom donose zbirku njezinih pisama te prvu znanstveno utemeljenu biografiju (Emily Sunstein, Mary Shelley: Romance and Reality), što dovodi do revitalizacije interesa za Shelleyjin život i djelo, te ponovnu (pr)ocjenu njena opusa. Darovita kritičarka i urednica, autorica brojnih putopisa, pjesama, kratkih priča, eseja, književnih prikaza, biografskih crtica i romana, Mary Shelley danas slovi kao jedna od vodećih figura engleskog romantizma. (Nada Kujundžić / voxfeminae.net)
https://voxfeminae.net/strasne-zene/tragicna-romanticarka-mary-shelley/
https://voxfeminae.net/strasne-zene/tragicna-romanticarka-mary-shelley/

TORINO FILM FESTIVAL 2018: NAJBOLJI FILM
Wildlife, 2018. Paul Dano, 105 min. USA
Scenarij: Paul Dano, Zoe Kazan (prema romanu Richarda Forda)
Uloge: Jake Gyllenhaal, Carey Mulligan, Ed Oxenbould, Bill Camp
Jeanette i njezin muž Jerry žive u gradiću u Montani početkom 1960-ih. Njihov brak dolazi na kušnju kad Jerry izgubi posao i pošalju ga na nekoliko tjedana kao vatrogasca volontera na gašenje šumskih požara. Za to vrijeme njihov četrnaestogodišnji sin Joe promatra kako mu se roditelji udaljavaju i kako se njegova majka sve više mijenja. A Jeanette će nekako morati prehraniti obitelj i izaći iz uobičajene uloge kućanice.
Ova nezavisna drama redateljski je prvijenac holivudskog glumca Paula Danoa: “Ovo je priča o sazrijevanju sva tri člana obitelji, majke, oca i sina.” Film je premijerno prikazan ove godine na Sundanceu.
Gotovo je prirodno za glumca, dakle umjetnika koji privlači pažnju na sebe putem realizacije tuđe vizije, da ponekad poželi podijeliti samo svoju viziju nečega, pa se prihvati pisanja i režije. Transferi tog tipa su česti, ali nisu uvek uspješni, ipak su druge stvari tu u igri, a ne samo izdavanje ili slušanje naređenja, pa nema nikakvih garancija da će dobar glumac postati dobar redatelj. U tom smislu je redateljski prvenac Paula Dana, ovogodišnji festivalski hit „Wildlife“, primjer prilično uspješnog i izuzetno zanimljivog transfera, iako se ne može do kraja tvrditi da je riječ o nekakvom remek-djelu filmske umjetnosti, a razlog za kritičke hvalospjeve je moguće pronaći i u Danovoj reputaciji, ali i u pametnom nadovezivanju na aktuelni društveni trenutak. (Marko Stojiljković / dopmagazin)
https://www.imdb.com/title/tt5929754/?ref_=nv_sr_1


Bergman – A Year in a Life, 2018. Jane Magnusson, 117 min.S/NO
EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM 2018.
Godine 1957. Ingmar Bergman navršava 39 godina. Kao već etablirana figura svjetske kinematografije, te godine objavljuje svoja dva remek-djela, "Sedmi pečat" i "Divlje jagode". Napisao je i snimio "Na pragu života", režirao dva hvaljena kazališna komada, radio na radiju i televiziji, a prolazio je i drame u privatnom životu. U obilježavanju stote godišnjice rođenja velikog autora, švedska redateljica Jane Magnusson uzima tu iznimno plodnu godinu kao polaznu točku za istraživanje Bergmana kao čovjeka, u svoj kompleksnosti njegove ličnosti. 1957. je bila i godina kada je upoznao Käbi Laretei i Ingrid von Rosen, koje će postati njegova četvrta i peta supruga, dok je istovremeno bio zaokupljen intenzivnom aferom s Bibi Andersson, glavnom glumicom u dva filma te godine. Njegov brak s novinarkom i lingvisticom Gun Grut raspada se. Bergman jedva viđa šestero djece koje je već imao s tri različite žene...
Doista mislim da je on najzanimljiviji Šveđanin ikad. (redateljica Jane Magnusson)
Jedan od naiskrenijih portreta filmskog umjetnika koje sam ikada vidio. (Owen Gleiberman, Variety)
https://www.imdb.com/title/tt6109168/?ref_=nv_sr_1


The Favourite, 2018. Yorgos Lathimos, 119 min. IE/UK/USA
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Deborah Davis i Tony McNamara
Uloge: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Nicholas Hoult, Joe Alwyn
Film je nominiran u čak deset oscarovskih kategorija uključujući najbolji film, redatelj, glavna glumica, sporedne glumice, produkcija, kostimografija, fotografija, montaža te originalni scenarij. Širom svijeta film je osvojio preko 100 nagrada, te imao preko 200 nominacija u različitim kategorijama.
Film prati kraljicu Anne, jednu od manje poznatih monarha Engleske koja je vladala početkom 18. stoljeća i događanja na njenom dvoru. Kraljica je poprilično lošeg zdravlja, dobiva čudne osipe, ima osjetljiv želudac, a nakon gubitka barem dvanaestero djece u trudnoći ili na porodu i njeno mentalno stanje očito nije najbolje. Stoga zemlju iz sjene vodi dama Sarah, njena bliska prijateljica i vješti manipulator. Život izgleda sjajno za Sarah sve do dolaska njene rođake, bivše aristokratkinje Abigail koja, nakon zle kobi koja je snašla njenu obitelj, traži bilo kakav posao. Abigail se veoma brzo diže s pozicije kuhinjske sluškinje do potencijalne nove miljenice kraljice Anne.
... finalni produkt koji dobivamo je stopostotni Lanthimos te jedino „zastrašujuće“ je to što redatelj besprijekorno uspijeva biti inovativan u dosta ograničenom žanru i u karijeri u kojoj su publika i kritika već pomislili da ga poznaju... (Armin Fatić, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5083738/?ref_=nv_sr_1


Mirai no Mirai, 2018. Mamoru Hosoda, 98 min. JP
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI ANIMIRANI FILM
Nakon što njegova novorođena sestrica Mirai postane centar pozornosti roditelja, dječak Kun postaje ljubomoran i povlači se u sebe. Utočište pronalazi u stražnjem dvorištu, gdje raste čarobno obiteljsko stablo. Kun će se iznenada naći katapultiran u fantastičan svijet u kojem se prepliću prošlost i sadašnjost.
S radom redatelja Mamorua Hosode domaća publika je već upoznata kroz njegove ranije filmove među kojima se ističu „Djeca-vukovi“.
Razigrano maštoviti "Mirai" priča priču koja nije samo za djecu (Los Angeles Times)
Očaravajuće animirano putovanje kroz obiteljsku prošlost (New York Times)
Hosoda se pozicionirao među najbolje u ovom poslu (The Guardian)
Prvoklasna animacija pronalazi skrivenu magiju u svakodnevnom životu (The Telegraph)
"Mirai" će začarati i djecu i odrasle - svakoga na svoj način (Rolling Stone)
https://www.imdb.com/title/tt6900448/?ref_=fn_al_tt_1


The Favourite, 2018. Yorgos Lathimos, 119 min. IE/UK/USA
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Deborah Davis i Tony McNamara
Uloge: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Nicholas Hoult, Joe Alwyn
Film je nominiran u čak deset oscarovskih kategorija uključujući najbolji film, redatelj, glavna glumica, sporedne glumice, produkcija, kostimografija, fotografija, montaža te originalni scenarij. Širom svijeta film je osvojio preko 100 nagrada, te imao preko 200 nominacija u različitim kategorijama.
Film prati kraljicu Anne, jednu od manje poznatih monarha Engleske koja je vladala početkom 18. stoljeća i događanja na njenom dvoru. Kraljica je poprilično lošeg zdravlja, dobiva čudne osipe, ima osjetljiv želudac, a nakon gubitka barem dvanaestero djece u trudnoći ili na porodu i njeno mentalno stanje očito nije najbolje. Stoga zemlju iz sjene vodi dama Sarah, njena bliska prijateljica i vješti manipulator. Život izgleda sjajno za Sarah sve do dolaska njene rođake, bivše aristokratkinje Abigail koja, nakon zle kobi koja je snašla njenu obitelj, traži bilo kakav posao. Abigail se veoma brzo diže s pozicije kuhinjske sluškinje do potencijalne nove miljenice kraljice Anne.
... finalni produkt koji dobivamo je stopostotni Lanthimos te jedino „zastrašujuće“ je to što redatelj besprijekorno uspijeva biti inovativan u dosta ograničenom žanru i u karijeri u kojoj su publika i kritika već pomislili da ga poznaju... (Armin Fatić, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5083738/?ref_=nv_sr_1

TORINO FILM FESTIVAL 2018: NAJBOLJI FILM
Wildlife, 2018. Paul Dano, 105 min. USA
Scenarij: Paul Dano, Zoe Kazan (prema romanu Richarda Forda)
Uloge: Jake Gyllenhaal, Carey Mulligan, Ed Oxenbould, Bill Camp
Jeanette i njezin muž Jerry žive u gradiću u Montani početkom 1960-ih. Njihov brak dolazi na kušnju kad Jerry izgubi posao i pošalju ga na nekoliko tjedana kao vatrogasca volontera na gašenje šumskih požara. Za to vrijeme njihov četrnaestogodišnji sin Joe promatra kako mu se roditelji udaljavaju i kako se njegova majka sve više mijenja. A Jeanette će nekako morati prehraniti obitelj i izaći iz uobičajene uloge kućanice.
Ova nezavisna drama redateljski je prvijenac holivudskog glumca Paula Danoa: “Ovo je priča o sazrijevanju sva tri člana obitelji, majke, oca i sina.” Film je premijerno prikazan ove godine na Sundanceu.
Gotovo je prirodno za glumca, dakle umjetnika koji privlači pažnju na sebe putem realizacije tuđe vizije, da ponekad poželi podijeliti samo svoju viziju nečega, pa se prihvati pisanja i režije. Transferi tog tipa su česti, ali nisu uvek uspješni, ipak su druge stvari tu u igri, a ne samo izdavanje ili slušanje naređenja, pa nema nikakvih garancija da će dobar glumac postati dobar redatelj. U tom smislu je redateljski prvenac Paula Dana, ovogodišnji festivalski hit „Wildlife“, primjer prilično uspješnog i izuzetno zanimljivog transfera, iako se ne može do kraja tvrditi da je riječ o nekakvom remek-djelu filmske umjetnosti, a razlog za kritičke hvalospjeve je moguće pronaći i u Danovoj reputaciji, ali i u pametnom nadovezivanju na aktuelni društveni trenutak. (Marko Stojiljković / dopmagazin)
https://www.imdb.com/title/tt5929754/?ref_=nv_sr_1


First Man, 2018. Damien Chazelle, 141 min.USA/JP
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Josh Singer, Jamer R. Hansen (prema knjizi), Nicole Perlman (ranija verzija scenarija)
Uloge: Ryan Gosling, Claire Foy, Jason Clarke, Kyle Chandler, Corey Stoll, Patrick Fugit, Christopher Abbott, Ciarán Hinds, Olivia Hamilton, Pablo Schreiber, Shea Whigham, Lukas Haas
Kao svojevrsna kronika Armstrongovog života i karijere, film nas uvodi u zbivanja između 1961. i 1969., razdoblje pripreme i egzekucije jedne od najopasnijih misija u povijesti putovanja u svemir. U nizu NASA-inih projekata, jedan je u svjetskoj povijesti ostavio dubok trag. Uspješnim slijetanjem na Mjesec 20. srpnja 1969. godine, astronaut Neil Armstrong postao je prvi čovjek čija je noga kročila na površinu Mjeseca. U toj povijesnoj šetnji pridružio mu se Buzz Aldrin, dok je njihov kolega Michael Collins za to vrijeme orbitiratio oko mjeseca na komandom brodu.
Već na samom početku filma, autor nas je ugurao s Armstrongom u simulacijsku kabinu, zajedno s njegovim pokusnim pilotima, dok jezde stratosferom u metalnim prototipovima. Njihovo je drugarstvo u isti mah uzvišeno i nepokolebljivo.
U obitelji, on pokušava zadržati smirenu logiku koja ga kao astronauta održava na životu. Ali ta šutnja odrazit će se na njegov brak. Kad ga NASA pozove da zajedno s Buzzom Aldrinom i Mikeom Collinsom krene u svemirsku misiju Apollo 11, njen efekt ima dvije opcije – ultimativnu slavu ili ultimativno žrtvovanje. Pritom se Chazelleova kamera pokušava što više približiti njihovim licima u seriji energičnih krupnih planova, koristeći prirodno osvjetljenje. Jer, za Chazellea, hrabrost je spoj epa, veličanstvenosti i istinititosti. (Dragan Rubeša, Novi List)
„Prvog čovjeka" svakako treba gledati iz više razloga. Osim povijesnog značaja samog događaja i vremena u kojem se sve to događalo, film je izuzetno atraktivan i vizualno. (perun.hr)
Nije ovo klasična priča o junačenju, vijorenju američke zastave (Chazellea je Trumpova administracija čak i prozvala zbog izostavljanja tog prizora) i ostalim holivudskim patetikama. Ovo je jedna slojevita i posve nepoznata priča o čovjeku koji u svoj svojoj dugogodišnjoj agoniji postigao nemoguće. (Ivica Perinović, ezadar)
Chazelle je kreirao djelo koje svoju veličinu i veličinu svog protagonista, ne temelji na evociranju klasičnog mita kojeg ljudi žele voljeti, već to ostvaruje predanošću, talentom i kvalitetom rada kakva se kod biografskih filmova rijetko viđa. Štoviše, „Prvi čovjek“ mnogo je više od biografskog filma. (Marta Ban, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1213641/?ref_=fn_al_tt_1


Touch Me Not, 2018. Adina Pintilie, RO/BU/DE/CZ/FR 123 min.
BERLIN 2018. ZLATNI MEDVJED + NAJBOLJI DEBITANT
Najbolji film ovogodišnjeg Berlinalea, na fluidnoj granici između stvarnosti i fikcije prati emocionalno putovanje Laure, Tómasa i Christiana, nudeći duboko empatičan uvid u njihove živote. Zajedno, redateljica i protagonisti ulaze u osobni istraživački projekt o intimnosti. Uz želju za intimnošću, ali i dubok strah od nje, rade na prevladavanju starih obrazaca ponašanja, obrambenih mehanizama i tabua. NE DIRAJ! pronalazi intimnost na najneočekivanije načine.
Znatiželjno slavljenje seksualnosti. (SIGHT&SOUND)
Najhrabriji film Berlinalea 2018. (HOTNEWS)
Radikalno human. (INDIEWIRE)
Provokativno, relevantno istraživanje intimnosti. (CINEUROPA)
https://www.imdb.com/title/tt4949112/?ref_=nv_sr_1


Bergman – A Year in a Life, 2018. Jane Magnusson, 117 min.S/NO
EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM 2018.
Godine 1957. Ingmar Bergman navršava 39 godina. Kao već etablirana figura svjetske kinematografije, te godine objavljuje svoja dva remek-djela, "Sedmi pečat" i "Divlje jagode". Napisao je i snimio "Na pragu života", režirao dva hvaljena kazališna komada, radio na radiju i televiziji, a prolazio je i drame u privatnom životu. U obilježavanju stote godišnjice rođenja velikog autora, švedska redateljica Jane Magnusson uzima tu iznimno plodnu godinu kao polaznu točku za istraživanje Bergmana kao čovjeka, u svoj kompleksnosti njegove ličnosti. 1957. je bila i godina kada je upoznao Käbi Laretei i Ingrid von Rosen, koje će postati njegova četvrta i peta supruga, dok je istovremeno bio zaokupljen intenzivnom aferom s Bibi Andersson, glavnom glumicom u dva filma te godine. Njegov brak s novinarkom i lingvisticom Gun Grut raspada se. Bergman jedva viđa šestero djece koje je već imao s tri različite žene...
Doista mislim da je on najzanimljiviji Šveđanin ikad. (redateljica Jane Magnusson)
Jedan od naiskrenijih portreta filmskog umjetnika koje sam ikada vidio. (Owen Gleiberman, Variety)
https://www.imdb.com/title/tt6109168/?ref_=nv_sr_1

Mary Shelley, 2018. Haifaa Al-Mansour, 120 min. UK
Scenarij: Emma Jensen, Haifaa Al-Mansour
Uloge: Elle Fanning, Bel Powley, Maisie Williams
Godine 1814. Mary Wollstonecraft-Godwin je 16-godišnjakinja koja živi u Londonu i radi u knjižnici svoga oca, spisatelja Williama Godwina skupa sa svojom pomajkom Mary Jane Clairmont i polu-sestrom Claire Clarimont. Tijekom putovanja u Škotsku gdje odsjeda u jednoj od kuća prijatelja svoga oca, Mary upoznaje 21-godišnjeg pjesnika Percyja Shelleyja koji za nju pokazuje interes kakav do sada nitko prije nije pokazao. Vrativši se u London ona neočekivano ponovno susreće Percyja, nakon što se ovaj pojavi na kućnom pragu njezinog oca tražeći od njega da mu bude učenik. Fascinirana Percyjem, Mary započne burnu vezu s njim, unatoč protivljenju svog oca i pomajke…
Ugled književnice Mary Shelley dugo je vremena počivao na trima njenima ulogama: kći Williama Godwina i Mary Wollstonecraft, supruga Percyja Bysshea Shelleyja, autorica romana Frankenstein. Međutim, takvo poimanje svodi plodnu autoricu koja se velik dio život uzdržavala vlastitim perom na ‘čudo od jednog romana’. Srećom, 80-e godine prošloga stoljeća sa sobom donose zbirku njezinih pisama te prvu znanstveno utemeljenu biografiju (Emily Sunstein, Mary Shelley: Romance and Reality), što dovodi do revitalizacije interesa za Shelleyjin život i djelo, te ponovnu (pr)ocjenu njena opusa. Darovita kritičarka i urednica, autorica brojnih putopisa, pjesama, kratkih priča, eseja, književnih prikaza, biografskih crtica i romana, Mary Shelley danas slovi kao jedna od vodećih figura engleskog romantizma. (Nada Kujundžić / voxfeminae.net)
https://voxfeminae.net/strasne-zene/tragicna-romanticarka-mary-shelley/
https://voxfeminae.net/strasne-zene/tragicna-romanticarka-mary-shelley/


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1


Bergman – A Year in a Life, 2018. Jane Magnusson, 117 min.S/NO
EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM 2018.
Godine 1957. Ingmar Bergman navršava 39 godina. Kao već etablirana figura svjetske kinematografije, te godine objavljuje svoja dva remek-djela, "Sedmi pečat" i "Divlje jagode". Napisao je i snimio "Na pragu života", režirao dva hvaljena kazališna komada, radio na radiju i televiziji, a prolazio je i drame u privatnom životu. U obilježavanju stote godišnjice rođenja velikog autora, švedska redateljica Jane Magnusson uzima tu iznimno plodnu godinu kao polaznu točku za istraživanje Bergmana kao čovjeka, u svoj kompleksnosti njegove ličnosti. 1957. je bila i godina kada je upoznao Käbi Laretei i Ingrid von Rosen, koje će postati njegova četvrta i peta supruga, dok je istovremeno bio zaokupljen intenzivnom aferom s Bibi Andersson, glavnom glumicom u dva filma te godine. Njegov brak s novinarkom i lingvisticom Gun Grut raspada se. Bergman jedva viđa šestero djece koje je već imao s tri različite žene...
Doista mislim da je on najzanimljiviji Šveđanin ikad. (redateljica Jane Magnusson)
Jedan od naiskrenijih portreta filmskog umjetnika koje sam ikada vidio. (Owen Gleiberman, Variety)
https://www.imdb.com/title/tt6109168/?ref_=nv_sr_1


The Mule, 2018.Clint Eastwood, 116 min. US
Scenarij: Nick Schenk, inspiriran člankom u New York Times Magazinu "The Sinaloa Cartel's 90-Year Old Drug Mule" Sama Dolnicka
Uloge: Clint Eastwood, Bradley Cooper, Taissa Farmiga, Laurence Fishburne, Michael Peña, Dianne Wiest, Andy García, Alison Eastwood, Ignacio Serricchio, Loren Dean
"Bio sam užasan otac i grozan suprug. Obitelj je najvažnija stvar. Nemoj napraviti ono što sam ja napravio." (Clint Eastwood / Earl Stone u traileru kojim se najavljuje "The Mule".)
10 godina nakon sjajnog "Gran Torina" glumačka i redateljska ujona opet je među nama: neuništivi Clint Eastwood glumi i režira "The Mule". Radnja filma je bazirana na članku iz New York Timesa, priči iz lipnja 2014. o 90-godišnjaku, veteranu iz Drugog svjetskog rata koji postane krijumčar droge za meksički Sinaloa kartel.
Leonard El Tata Sharp, odlikovani veteran Drugoga svjetskog rata, nakon povratka u Ameriku postao je ugledni cvjećar, toliko dobar u svom poslu da je, kako je sam ispričao, u vrijeme američkog predsjednika Georgea H. W. Busha pozvan da posadi cvijeće u vrtu Bijele kuće. Međutim, Sharp u povijesti neće ostati zapamćen po svojim hvaljenim ljiljanima, nego po nadimku El Tata koji je zaradio kao najstariji kurir droge u povijesti. Kad je prije osam godina uhićen, imao je 87 godina, a punih je deset godina švercao kokain za zloglasni meksički kartel Sinaloa. Drogu je, između 100 i 300 kilograma po vožnji, prevozio od meksičke granice do Detroita. Natrag je u prtljažniku prevozio milijune dolara.
El Tata je na kraju odslužio samo jednu godinu zatvora, prije nego što je pušten zbog lošeg zdravlja. El Tatin suton života i zadnji posao za kartel tema su novog filma Clinta Eastwooda, ikone američke kinematografije. Njegov povratak filmu u 88. godini, velika je vijest. Posebno jer se sve više nagađa o tome da se nakon filma "The Mule" zauvijek planira umiroviti.
https://www.imdb.com/title/tt7959026/?ref_=nv_sr_1


The Mule, 2018.Clint Eastwood, 116 min. US
Scenarij: Nick Schenk, inspiriran člankom u New York Times Magazinu "The Sinaloa Cartel's 90-Year Old Drug Mule" Sama Dolnicka
Uloge: Clint Eastwood, Bradley Cooper, Taissa Farmiga, Laurence Fishburne, Michael Peña, Dianne Wiest, Andy García, Alison Eastwood, Ignacio Serricchio, Loren Dean
"Bio sam užasan otac i grozan suprug. Obitelj je najvažnija stvar. Nemoj napraviti ono što sam ja napravio." (Clint Eastwood / Earl Stone u traileru kojim se najavljuje "The Mule".)
10 godina nakon sjajnog "Gran Torina" glumačka i redateljska ujona opet je među nama: neuništivi Clint Eastwood glumi i režira "The Mule". Radnja filma je bazirana na članku iz New York Timesa, priči iz lipnja 2014. o 90-godišnjaku, veteranu iz Drugog svjetskog rata koji postane krijumčar droge za meksički Sinaloa kartel.
Leonard El Tata Sharp, odlikovani veteran Drugoga svjetskog rata, nakon povratka u Ameriku postao je ugledni cvjećar, toliko dobar u svom poslu da je, kako je sam ispričao, u vrijeme američkog predsjednika Georgea H. W. Busha pozvan da posadi cvijeće u vrtu Bijele kuće. Međutim, Sharp u povijesti neće ostati zapamćen po svojim hvaljenim ljiljanima, nego po nadimku El Tata koji je zaradio kao najstariji kurir droge u povijesti. Kad je prije osam godina uhićen, imao je 87 godina, a punih je deset godina švercao kokain za zloglasni meksički kartel Sinaloa. Drogu je, između 100 i 300 kilograma po vožnji, prevozio od meksičke granice do Detroita. Natrag je u prtljažniku prevozio milijune dolara.
El Tata je na kraju odslužio samo jednu godinu zatvora, prije nego što je pušten zbog lošeg zdravlja. El Tatin suton života i zadnji posao za kartel tema su novog filma Clinta Eastwooda, ikone američke kinematografije. Njegov povratak filmu u 88. godini, velika je vijest. Posebno jer se sve više nagađa o tome da se nakon filma "The Mule" zauvijek planira umiroviti.
https://www.imdb.com/title/tt7959026/?ref_=nv_sr_1


The Favourite, 2018. Yorgos Lathimos, 119 min. IE/UK/USA
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Deborah Davis i Tony McNamara
Uloge: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Nicholas Hoult, Joe Alwyn
Film je nominiran u čak deset oscarovskih kategorija uključujući najbolji film, redatelj, glavna glumica, sporedne glumice, produkcija, kostimografija, fotografija, montaža te originalni scenarij. Širom svijeta film je osvojio preko 100 nagrada, te imao preko 200 nominacija u različitim kategorijama.
Film prati kraljicu Anne, jednu od manje poznatih monarha Engleske koja je vladala početkom 18. stoljeća i događanja na njenom dvoru. Kraljica je poprilično lošeg zdravlja, dobiva čudne osipe, ima osjetljiv želudac, a nakon gubitka barem dvanaestero djece u trudnoći ili na porodu i njeno mentalno stanje očito nije najbolje. Stoga zemlju iz sjene vodi dama Sarah, njena bliska prijateljica i vješti manipulator. Život izgleda sjajno za Sarah sve do dolaska njene rođake, bivše aristokratkinje Abigail koja, nakon zle kobi koja je snašla njenu obitelj, traži bilo kakav posao. Abigail se veoma brzo diže s pozicije kuhinjske sluškinje do potencijalne nove miljenice kraljice Anne.
... finalni produkt koji dobivamo je stopostotni Lanthimos te jedino „zastrašujuće“ je to što redatelj besprijekorno uspijeva biti inovativan u dosta ograničenom žanru i u karijeri u kojoj su publika i kritika već pomislili da ga poznaju... (Armin Fatić, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5083738/?ref_=nv_sr_1


Spider-Man: Into The Spider-Verse, 2018. Bob Persichetti, Peter Ramsey, Rodney Rothman, 117 min. US
Mislili ste da znate cijelu priču o Spider-Manu? Spremite se na veliko iznenađenje. Vodimo vas u jedan drugi Spider-Man svijet gdje Spider-Man nije više solo igrač te sada više njih nosi masku...
U priču nas uvodi tinejdžer iz Brooklyna – Miles Morales koji nam otkriva neograničene mogućnosti Spider-Man svijeta ali i da – nije sam. Milesu bi mogli pozavidjeti mnogi jer ima najneobičnijeg učitelja na svijetu koji ga podučava, ni manje ni više nego, spašavanju svijeta. Ali stvari nisu kakvima se čine a nova iznenađenja pojavljuju se na svakom koraku. Ova nova Spider-Man priča natjerat će vas da preispitate sve što ste do sada znali o Peteru Parkeru i njegovoj transformaciji u Spider-Mana.
„Spider-Man“ je jedno od najvećih iznenađenja godine i definitivno jedan od najboljih filmova 2018. To su prepoznali i kritičari, pa tako trenutno drži na Rotten Tomatoes čak 97% pozitivnih recenzija“.
Jedno od najvećih iznenađenja ove godine i najboljih filmova. Vrhunski odrađen u svim segmentima, pametan scenarij, fantastično režiranje, odlični dijalozi, humor, napetost, animacija, glazba, apsolutno sve je na vrhuncu u ovom ludom animiranom filmu namijenjenog svim generacijama. (svijetfilma.eu)
Bob Persichetti, Peter Ramsey i Rodney Rothman režiraju Spider-Verse kao pop art psihodeliju pulsirajućih neonskih boja. Njihova su inspiracija stripovske tehnike pisanja, crtanja i kadriranja. Čitav ovaj animirani film je vizualna posveta mediju u kojem su moderni superjunaci započeli svoj život. „Spider-Man: Into the Spider-Verse“ je možda najbolji – a svakako najljepši – superherojski film koji sam pogledao u dugo vremena. (Danijel Štriga, inverzija.net)
https://www.imdb.com/title/tt4633694/?ref_=nv_sr_1


Juliet, Naked, 2018. Jesse Peretz, 97 min. US
Scenarij: Jim Taylor, Tamara Jenkins, Jesse Peretz
Uloge: Chris O'Dowd, Rose Byrne, Ethan Hawke, Phil Davis
Snimljen prema istoimenom romanu popularnog Nicka Hornbyja, „Juliet, gola“ je komična (i romantična) priča o životu i novim životnim prilikama. Annie se nalazi zaglavljena u dugotrajnoj ljubavnoj vezi s Duncanom, opsesivnim obožavateljem opskurnog rock izvođača Tuckera Crowea . Međutim, kada se u javnosti pojavi akustična demo snimka jednog od Tuckerovih hitova od prije dvadeset i pet godina, životi Annie i Duncana do temelja će se promijeniti pogotovo nakon što se susretnu s do tada neuhvatljivim rokerom…
https://www.imdb.com/title/tt5607096/?ref_=fn_al_tt_1


The Mule, 2018.Clint Eastwood, 116 min. US
Scenarij: Nick Schenk, inspiriran člankom u New York Times Magazinu "The Sinaloa Cartel's 90-Year Old Drug Mule" Sama Dolnicka
Uloge: Clint Eastwood, Bradley Cooper, Taissa Farmiga, Laurence Fishburne, Michael Peña, Dianne Wiest, Andy García, Alison Eastwood, Ignacio Serricchio, Loren Dean
"Bio sam užasan otac i grozan suprug. Obitelj je najvažnija stvar. Nemoj napraviti ono što sam ja napravio." (Clint Eastwood / Earl Stone u traileru kojim se najavljuje "The Mule".)
10 godina nakon sjajnog "Gran Torina" glumačka i redateljska ujona opet je među nama: neuništivi Clint Eastwood glumi i režira "The Mule". Radnja filma je bazirana na članku iz New York Timesa, priči iz lipnja 2014. o 90-godišnjaku, veteranu iz Drugog svjetskog rata koji postane krijumčar droge za meksički Sinaloa kartel.
Leonard El Tata Sharp, odlikovani veteran Drugoga svjetskog rata, nakon povratka u Ameriku postao je ugledni cvjećar, toliko dobar u svom poslu da je, kako je sam ispričao, u vrijeme američkog predsjednika Georgea H. W. Busha pozvan da posadi cvijeće u vrtu Bijele kuće. Međutim, Sharp u povijesti neće ostati zapamćen po svojim hvaljenim ljiljanima, nego po nadimku El Tata koji je zaradio kao najstariji kurir droge u povijesti. Kad je prije osam godina uhićen, imao je 87 godina, a punih je deset godina švercao kokain za zloglasni meksički kartel Sinaloa. Drogu je, između 100 i 300 kilograma po vožnji, prevozio od meksičke granice do Detroita. Natrag je u prtljažniku prevozio milijune dolara.
El Tata je na kraju odslužio samo jednu godinu zatvora, prije nego što je pušten zbog lošeg zdravlja. El Tatin suton života i zadnji posao za kartel tema su novog filma Clinta Eastwooda, ikone američke kinematografije. Njegov povratak filmu u 88. godini, velika je vijest. Posebno jer se sve više nagađa o tome da se nakon filma "The Mule" zauvijek planira umiroviti.
https://www.imdb.com/title/tt7959026/?ref_=nv_sr_1


The Favourite, 2018. Yorgos Lathimos, 119 min. IE/UK/USA
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Deborah Davis i Tony McNamara
Uloge: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Nicholas Hoult, Joe Alwyn
Film je nominiran u čak deset oscarovskih kategorija uključujući najbolji film, redatelj, glavna glumica, sporedne glumice, produkcija, kostimografija, fotografija, montaža te originalni scenarij. Širom svijeta film je osvojio preko 100 nagrada, te imao preko 200 nominacija u različitim kategorijama.
Film prati kraljicu Anne, jednu od manje poznatih monarha Engleske koja je vladala početkom 18. stoljeća i događanja na njenom dvoru. Kraljica je poprilično lošeg zdravlja, dobiva čudne osipe, ima osjetljiv želudac, a nakon gubitka barem dvanaestero djece u trudnoći ili na porodu i njeno mentalno stanje očito nije najbolje. Stoga zemlju iz sjene vodi dama Sarah, njena bliska prijateljica i vješti manipulator. Život izgleda sjajno za Sarah sve do dolaska njene rođake, bivše aristokratkinje Abigail koja, nakon zle kobi koja je snašla njenu obitelj, traži bilo kakav posao. Abigail se veoma brzo diže s pozicije kuhinjske sluškinje do potencijalne nove miljenice kraljice Anne.
... finalni produkt koji dobivamo je stopostotni Lanthimos te jedino „zastrašujuće“ je to što redatelj besprijekorno uspijeva biti inovativan u dosta ograničenom žanru i u karijeri u kojoj su publika i kritika već pomislili da ga poznaju... (Armin Fatić, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5083738/?ref_=nv_sr_1


The Mule, 2018.Clint Eastwood, 116 min. US
Scenarij: Nick Schenk, inspiriran člankom u New York Times Magazinu "The Sinaloa Cartel's 90-Year Old Drug Mule" Sama Dolnicka
Uloge: Clint Eastwood, Bradley Cooper, Taissa Farmiga, Laurence Fishburne, Michael Peña, Dianne Wiest, Andy García, Alison Eastwood, Ignacio Serricchio, Loren Dean
"Bio sam užasan otac i grozan suprug. Obitelj je najvažnija stvar. Nemoj napraviti ono što sam ja napravio." (Clint Eastwood / Earl Stone u traileru kojim se najavljuje "The Mule".)
10 godina nakon sjajnog "Gran Torina" glumačka i redateljska ujona opet je među nama: neuništivi Clint Eastwood glumi i režira "The Mule". Radnja filma je bazirana na članku iz New York Timesa, priči iz lipnja 2014. o 90-godišnjaku, veteranu iz Drugog svjetskog rata koji postane krijumčar droge za meksički Sinaloa kartel.
Leonard El Tata Sharp, odlikovani veteran Drugoga svjetskog rata, nakon povratka u Ameriku postao je ugledni cvjećar, toliko dobar u svom poslu da je, kako je sam ispričao, u vrijeme američkog predsjednika Georgea H. W. Busha pozvan da posadi cvijeće u vrtu Bijele kuće. Međutim, Sharp u povijesti neće ostati zapamćen po svojim hvaljenim ljiljanima, nego po nadimku El Tata koji je zaradio kao najstariji kurir droge u povijesti. Kad je prije osam godina uhićen, imao je 87 godina, a punih je deset godina švercao kokain za zloglasni meksički kartel Sinaloa. Drogu je, između 100 i 300 kilograma po vožnji, prevozio od meksičke granice do Detroita. Natrag je u prtljažniku prevozio milijune dolara.
El Tata je na kraju odslužio samo jednu godinu zatvora, prije nego što je pušten zbog lošeg zdravlja. El Tatin suton života i zadnji posao za kartel tema su novog filma Clinta Eastwooda, ikone američke kinematografije. Njegov povratak filmu u 88. godini, velika je vijest. Posebno jer se sve više nagađa o tome da se nakon filma "The Mule" zauvijek planira umiroviti.
https://www.imdb.com/title/tt7959026/?ref_=nv_sr_1

La Luna, 1979. 142 min. IT/US
Scenarij: Franco Arcalli, Giuseppe Bertolucci, Clare Peploe, Bernardo Bertolucci
Uloge: Jill Clayburgh, Matthew Barry, Veronica Lazar, Renato Salvatori, Tomas Milian
Caterina Silveri američka je operna diva koja nakon gubitka supruga seli u Italiju sa sinom tinejdžerom Joeom. On tamo zapada u krivo društvo i počinje uživati heroin. Caterina, iako zaposlena pjevanjem i zabavama u visokom društvu, primjećuje da nešto nije u redu i saznaje da je Joe postao ovisnik. U želji da mu pomogne i izvede ga na pravi put činit će stvari na granici s incestom...
https://www.imdb.com/title/tt0079495/fullcredits?ref_=tt_ov_wr#writers/
Bernardo Bertolucci (1941-2018), legendarni scenarist i redatelj, dvostruki oskarovac i posljednji živući predstavnik talijanskog novog vala.
Bertoluccijevi filmovi agresivna su smjesu marksističke ideologiziranosti, frojdizma, dekadentnosti, Verdija, ponekad plakatnosti sovjetskoga revolucionarnoga filma, variranja komercijalne formule seks i nasilje, a eklektičnošću nagovještavaju prodor dolazećega postmodernizma... (Ante Peterlić)


Manbiki kazoku / Shoplifters, 2018. Hirokazu Koreeda, 121 min. JP
CANNES 2018. ZLATNA PALMA !
Scenarij: Hirokazu Koreeda
Uloge: Franky Lily, Matsuoka Mayu, Jyo Kairi, Ando Sakura
Radnja filma „Obiteljske veze“, dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, odvija se negdje u Tokiju gdje Osamu Shibata i njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni sve dok neočekivani incident otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju veze koje ih ujedinjuju…
'Shoplifters' je kruna opusa Hirokazua Koreedea prožeta humanim obiteljskim dramama. Nema režisera danas toliko brižno zainteresiranog za (japansku) obitelj kao što je to Koreede koji u ovom filmu pelješi osjećaje gledatelja, a da ovaj nije svjestan toga da će mu njegov film do kraja ukrasti srce... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt8075192/?ref_=nv_sr_1


Touch Me Not, 2018. Adina Pintilie, RO/BU/DE/CZ/FR 123 min.
BERLIN 2018. ZLATNI MEDVJED + NAJBOLJI DEBITANT
Najbolji film ovogodišnjeg Berlinalea, na fluidnoj granici između stvarnosti i fikcije prati emocionalno putovanje Laure, Tómasa i Christiana, nudeći duboko empatičan uvid u njihove živote. Zajedno, redateljica i protagonisti ulaze u osobni istraživački projekt o intimnosti. Uz želju za intimnošću, ali i dubok strah od nje, rade na prevladavanju starih obrazaca ponašanja, obrambenih mehanizama i tabua. NE DIRAJ! pronalazi intimnost na najneočekivanije načine.
Znatiželjno slavljenje seksualnosti. (SIGHT&SOUND)
Najhrabriji film Berlinalea 2018. (HOTNEWS)
Radikalno human. (INDIEWIRE)
Provokativno, relevantno istraživanje intimnosti. (CINEUROPA)
https://www.imdb.com/title/tt4949112/?ref_=nv_sr_1


First Man, 2018. Damien Chazelle, 141 min.USA/JP
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Josh Singer, Jamer R. Hansen (prema knjizi), Nicole Perlman (ranija verzija scenarija)
Uloge: Ryan Gosling, Claire Foy, Jason Clarke, Kyle Chandler, Corey Stoll, Patrick Fugit, Christopher Abbott, Ciarán Hinds, Olivia Hamilton, Pablo Schreiber, Shea Whigham, Lukas Haas
Kao svojevrsna kronika Armstrongovog života i karijere, film nas uvodi u zbivanja između 1961. i 1969., razdoblje pripreme i egzekucije jedne od najopasnijih misija u povijesti putovanja u svemir. U nizu NASA-inih projekata, jedan je u svjetskoj povijesti ostavio dubok trag. Uspješnim slijetanjem na Mjesec 20. srpnja 1969. godine, astronaut Neil Armstrong postao je prvi čovjek čija je noga kročila na površinu Mjeseca. U toj povijesnoj šetnji pridružio mu se Buzz Aldrin, dok je njihov kolega Michael Collins za to vrijeme orbitiratio oko mjeseca na komandom brodu.
Već na samom početku filma, autor nas je ugurao s Armstrongom u simulacijsku kabinu, zajedno s njegovim pokusnim pilotima, dok jezde stratosferom u metalnim prototipovima. Njihovo je drugarstvo u isti mah uzvišeno i nepokolebljivo.
U obitelji, on pokušava zadržati smirenu logiku koja ga kao astronauta održava na životu. Ali ta šutnja odrazit će se na njegov brak. Kad ga NASA pozove da zajedno s Buzzom Aldrinom i Mikeom Collinsom krene u svemirsku misiju Apollo 11, njen efekt ima dvije opcije – ultimativnu slavu ili ultimativno žrtvovanje. Pritom se Chazelleova kamera pokušava što više približiti njihovim licima u seriji energičnih krupnih planova, koristeći prirodno osvjetljenje. Jer, za Chazellea, hrabrost je spoj epa, veličanstvenosti i istinititosti. (Dragan Rubeša, Novi List)
„Prvog čovjeka" svakako treba gledati iz više razloga. Osim povijesnog značaja samog događaja i vremena u kojem se sve to događalo, film je izuzetno atraktivan i vizualno. (perun.hr)
Nije ovo klasična priča o junačenju, vijorenju američke zastave (Chazellea je Trumpova administracija čak i prozvala zbog izostavljanja tog prizora) i ostalim holivudskim patetikama. Ovo je jedna slojevita i posve nepoznata priča o čovjeku koji u svoj svojoj dugogodišnjoj agoniji postigao nemoguće. (Ivica Perinović, ezadar)
Chazelle je kreirao djelo koje svoju veličinu i veličinu svog protagonista, ne temelji na evociranju klasičnog mita kojeg ljudi žele voljeti, već to ostvaruje predanošću, talentom i kvalitetom rada kakva se kod biografskih filmova rijetko viđa. Štoviše, „Prvi čovjek“ mnogo je više od biografskog filma. (Marta Ban, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1213641/?ref_=fn_al_tt_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1


First Man, 2018. Damien Chazelle, 141 min.USA/JP
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Josh Singer, Jamer R. Hansen (prema knjizi), Nicole Perlman (ranija verzija scenarija)
Uloge: Ryan Gosling, Claire Foy, Jason Clarke, Kyle Chandler, Corey Stoll, Patrick Fugit, Christopher Abbott, Ciarán Hinds, Olivia Hamilton, Pablo Schreiber, Shea Whigham, Lukas Haas
Kao svojevrsna kronika Armstrongovog života i karijere, film nas uvodi u zbivanja između 1961. i 1969., razdoblje pripreme i egzekucije jedne od najopasnijih misija u povijesti putovanja u svemir. U nizu NASA-inih projekata, jedan je u svjetskoj povijesti ostavio dubok trag. Uspješnim slijetanjem na Mjesec 20. srpnja 1969. godine, astronaut Neil Armstrong postao je prvi čovjek čija je noga kročila na površinu Mjeseca. U toj povijesnoj šetnji pridružio mu se Buzz Aldrin, dok je njihov kolega Michael Collins za to vrijeme orbitiratio oko mjeseca na komandom brodu.
Već na samom početku filma, autor nas je ugurao s Armstrongom u simulacijsku kabinu, zajedno s njegovim pokusnim pilotima, dok jezde stratosferom u metalnim prototipovima. Njihovo je drugarstvo u isti mah uzvišeno i nepokolebljivo.
U obitelji, on pokušava zadržati smirenu logiku koja ga kao astronauta održava na životu. Ali ta šutnja odrazit će se na njegov brak. Kad ga NASA pozove da zajedno s Buzzom Aldrinom i Mikeom Collinsom krene u svemirsku misiju Apollo 11, njen efekt ima dvije opcije – ultimativnu slavu ili ultimativno žrtvovanje. Pritom se Chazelleova kamera pokušava što više približiti njihovim licima u seriji energičnih krupnih planova, koristeći prirodno osvjetljenje. Jer, za Chazellea, hrabrost je spoj epa, veličanstvenosti i istinititosti. (Dragan Rubeša, Novi List)
„Prvog čovjeka" svakako treba gledati iz više razloga. Osim povijesnog značaja samog događaja i vremena u kojem se sve to događalo, film je izuzetno atraktivan i vizualno. (perun.hr)
Nije ovo klasična priča o junačenju, vijorenju američke zastave (Chazellea je Trumpova administracija čak i prozvala zbog izostavljanja tog prizora) i ostalim holivudskim patetikama. Ovo je jedna slojevita i posve nepoznata priča o čovjeku koji u svoj svojoj dugogodišnjoj agoniji postigao nemoguće. (Ivica Perinović, ezadar)
Chazelle je kreirao djelo koje svoju veličinu i veličinu svog protagonista, ne temelji na evociranju klasičnog mita kojeg ljudi žele voljeti, već to ostvaruje predanošću, talentom i kvalitetom rada kakva se kod biografskih filmova rijetko viđa. Štoviše, „Prvi čovjek“ mnogo je više od biografskog filma. (Marta Ban, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1213641/?ref_=fn_al_tt_1


Ralph Breaks the Internet: Wreck-it Ralph 2, 2018. Rich Moore, Phil Johnston, 114 min. US
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI ANIMIRANI FILM
Antijunak video igrice Ralph i partnerica Vanellope von Schweetz navigaju neistraženim, prostranim i dinamičnim svijetom Interneta u potrazi za zamjenskim dijelom kako bi spasili Vanellopinu video igricu...
Dvoje simpatičnih junaka i prijatelja, samo na prvi pogled antijunaka, golemi Ralph i malena Venelope, donose vrlo poučnu priču o tome kakvo treba biti pravo prijateljstvo i kako se valja ispravno ponašati kad se rabi internet i društvene mreže te koje su sve zamke i opasnosti u tome. (Marijana Jakovljević, Glas Koncila)
Ovo je neka vrsta metafilma kao i Pixarov “Izvrnuto obrnuto”, samo manje pretenciozan, junaci susreću sami sebe i umnažaju se, referenci na druge crtiće ima bezbroj, a sve je sjajno animirano i koloristički vrlo živopisno... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt5848272/?ref_=fn_al_tt_1


The Favourite, 2018. Yorgos Lathimos, 119 min. IE/UK/USA
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Deborah Davis i Tony McNamara
Uloge: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Nicholas Hoult, Joe Alwyn
Film je nominiran u čak deset oscarovskih kategorija uključujući najbolji film, redatelj, glavna glumica, sporedne glumice, produkcija, kostimografija, fotografija, montaža te originalni scenarij. Širom svijeta film je osvojio preko 100 nagrada, te imao preko 200 nominacija u različitim kategorijama.
Film prati kraljicu Anne, jednu od manje poznatih monarha Engleske koja je vladala početkom 18. stoljeća i događanja na njenom dvoru. Kraljica je poprilično lošeg zdravlja, dobiva čudne osipe, ima osjetljiv želudac, a nakon gubitka barem dvanaestero djece u trudnoći ili na porodu i njeno mentalno stanje očito nije najbolje. Stoga zemlju iz sjene vodi dama Sarah, njena bliska prijateljica i vješti manipulator. Život izgleda sjajno za Sarah sve do dolaska njene rođake, bivše aristokratkinje Abigail koja, nakon zle kobi koja je snašla njenu obitelj, traži bilo kakav posao. Abigail se veoma brzo diže s pozicije kuhinjske sluškinje do potencijalne nove miljenice kraljice Anne.
... finalni produkt koji dobivamo je stopostotni Lanthimos te jedino „zastrašujuće“ je to što redatelj besprijekorno uspijeva biti inovativan u dosta ograničenom žanru i u karijeri u kojoj su publika i kritika već pomislili da ga poznaju... (Armin Fatić, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5083738/?ref_=nv_sr_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1

The Gold Rush, 1925. Charles Chaplin, 72 min. US
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Mack Swain, Tom Murray
Aljaska za zlatne groznice 1898. Skitnica Charlie jedan je od brojnih neuspješnih tragača za zlatom. Veliki Jim spašava Charlieja od nasilnog Larsena te Charlie potom u baru susreće djevojku Georgiu u koju se zaljubi. Nakon što ona nije došla na novogodišnju večeru, koju je pripremio posebno za nju, Charlie se, razočaran, pridruži Jimu u traganju za zlatom. U planinama ih zatiče sniježna oluja te se oni nađu izolirani. Ipak, uspiju pronaći zlato.
„Potjeru za zlatom“ Chaplin je nazvao dramskom komedijom i smatrao ju je svojim najboljim filmom... (u anketi filmskih kritičara i redatelja na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. izabran je na 2. mjesto liste najboljih filmova svih vremena)
Kroz spoj pustolovnih, patetično-melodramatičnih i komičnih značajki, Chaplin predstavlja svoju najpotpuniju vizualizaciju optimistične vjere u sretno razrješenje životnih nedaća odnosno materijalizaciju ispunjenja snova pa junak na kraju osvaja i djevojku i zlato... (Bruno Kragić, HFL)
Jedan je od najpopularnijih filmova svih vremena, tragikomedija s temom iz razdoblja „zlatne groznice“ na Aljasci 1898., s Chaplinom kao tragačem za zlatom. Predstavlja izvanredan spoj komičnih, romantično-sentimentalnih, pustolovnih pa i fantastičnih komponenti. Taj film jednoglasno je ocijenjen kao najviši domet filmske umjetnosti, izazivajući opće oduševljenje kritike i publike, a o Chaplinu se od tada govori kao o geniju... (Vladimir Pogačić, FE)
http://www.imdb.com/title/tt0015864/?ref_=fn_al_tt_1


First Man, 2018. Damien Chazelle, 141 min.USA/JP
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Josh Singer, Jamer R. Hansen (prema knjizi), Nicole Perlman (ranija verzija scenarija)
Uloge: Ryan Gosling, Claire Foy, Jason Clarke, Kyle Chandler, Corey Stoll, Patrick Fugit, Christopher Abbott, Ciarán Hinds, Olivia Hamilton, Pablo Schreiber, Shea Whigham, Lukas Haas
Kao svojevrsna kronika Armstrongovog života i karijere, film nas uvodi u zbivanja između 1961. i 1969., razdoblje pripreme i egzekucije jedne od najopasnijih misija u povijesti putovanja u svemir. U nizu NASA-inih projekata, jedan je u svjetskoj povijesti ostavio dubok trag. Uspješnim slijetanjem na Mjesec 20. srpnja 1969. godine, astronaut Neil Armstrong postao je prvi čovjek čija je noga kročila na površinu Mjeseca. U toj povijesnoj šetnji pridružio mu se Buzz Aldrin, dok je njihov kolega Michael Collins za to vrijeme orbitiratio oko mjeseca na komandom brodu.
Već na samom početku filma, autor nas je ugurao s Armstrongom u simulacijsku kabinu, zajedno s njegovim pokusnim pilotima, dok jezde stratosferom u metalnim prototipovima. Njihovo je drugarstvo u isti mah uzvišeno i nepokolebljivo.
U obitelji, on pokušava zadržati smirenu logiku koja ga kao astronauta održava na životu. Ali ta šutnja odrazit će se na njegov brak. Kad ga NASA pozove da zajedno s Buzzom Aldrinom i Mikeom Collinsom krene u svemirsku misiju Apollo 11, njen efekt ima dvije opcije – ultimativnu slavu ili ultimativno žrtvovanje. Pritom se Chazelleova kamera pokušava što više približiti njihovim licima u seriji energičnih krupnih planova, koristeći prirodno osvjetljenje. Jer, za Chazellea, hrabrost je spoj epa, veličanstvenosti i istinititosti. (Dragan Rubeša, Novi List)
„Prvog čovjeka" svakako treba gledati iz više razloga. Osim povijesnog značaja samog događaja i vremena u kojem se sve to događalo, film je izuzetno atraktivan i vizualno. (perun.hr)
Nije ovo klasična priča o junačenju, vijorenju američke zastave (Chazellea je Trumpova administracija čak i prozvala zbog izostavljanja tog prizora) i ostalim holivudskim patetikama. Ovo je jedna slojevita i posve nepoznata priča o čovjeku koji u svoj svojoj dugogodišnjoj agoniji postigao nemoguće. (Ivica Perinović, ezadar)
Chazelle je kreirao djelo koje svoju veličinu i veličinu svog protagonista, ne temelji na evociranju klasičnog mita kojeg ljudi žele voljeti, već to ostvaruje predanošću, talentom i kvalitetom rada kakva se kod biografskih filmova rijetko viđa. Štoviše, „Prvi čovjek“ mnogo je više od biografskog filma. (Marta Ban, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1213641/?ref_=fn_al_tt_1


Bergman – A Year in a Life, 2018. Jane Magnusson, 117 min.S/NO
EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM 2018.
Godine 1957. Ingmar Bergman navršava 39 godina. Kao već etablirana figura svjetske kinematografije, te godine objavljuje svoja dva remek-djela, "Sedmi pečat" i "Divlje jagode". Napisao je i snimio "Na pragu života", režirao dva hvaljena kazališna komada, radio na radiju i televiziji, a prolazio je i drame u privatnom životu. U obilježavanju stote godišnjice rođenja velikog autora, švedska redateljica Jane Magnusson uzima tu iznimno plodnu godinu kao polaznu točku za istraživanje Bergmana kao čovjeka, u svoj kompleksnosti njegove ličnosti. 1957. je bila i godina kada je upoznao Käbi Laretei i Ingrid von Rosen, koje će postati njegova četvrta i peta supruga, dok je istovremeno bio zaokupljen intenzivnom aferom s Bibi Andersson, glavnom glumicom u dva filma te godine. Njegov brak s novinarkom i lingvisticom Gun Grut raspada se. Bergman jedva viđa šestero djece koje je već imao s tri različite žene...
Doista mislim da je on najzanimljiviji Šveđanin ikad. (redateljica Jane Magnusson)
Jedan od naiskrenijih portreta filmskog umjetnika koje sam ikada vidio. (Owen Gleiberman, Variety)
https://www.imdb.com/title/tt6109168/?ref_=nv_sr_1


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJA KOMEDIJA 2018.
Death of a Stalin, 2017. Armando Iannucci, 107 min. UK/FR/BE/CA
Scenarij: Armando Iannucci, David Schneider, Ian Martin , Peter Fellows i Fabien Nury prema grafičkoj mapi „Smrt Staljina“ Fabiena Nuryja i Thierryja Robina
Uloge: Olga Kurylenko, Steve Buscemi, Jeffrey Tambor, Rupert Friend, Michael Palin
Interni politički život Sovjetskog saveza tijekom 50-ih godina dobiva crnohumornu formu u novom filmu škotskog scenarista i redatelja Armanda Iannuccija. Iannucci je autor čije su likove i zaplete u političkim satirama nekada znali nazivati pretjeranima ili karikiranima, ali to više nitko ne čini, posebice otkad su gotovo navlas identične karikature diljem svijeta zauzele čelne položaje
U danima nakon Staljinovog konačnog pada, njegovi ministri tuku se za kontrolu: neki žele pozitivne promjene u Sovjetskom savezu, drugi imaju mračnije motive. Međutim svi dijele jedan zajednički motiv: očajnički žele preživjeti.
Kao u neka stara vremena film je zabranjen u Rusiji. Ruski ministar kulture Vladimir Medinski obrazložio je zabranu zaključkom kako film na podrugljiv način ismijava kompletnu povijest jedne države koja je porazila fašistički režim...vrijeđa Staljinove žrtve i nepodoban je za prikazivanje uoči 75 godišnjice bitke za Staljingrad. Kako je svaka zabrana uvijek vrlo dobra reklama tako je "Smrt Staljina" dobio neočekivani vjetar u leđa i privukao dodatnu znatiželju ljubitelja filma. Čime je Iannucci natjerao Ruse da zabrane film, spoj političke drame i komedije? (Tihomir Polančec, goodtalking)
Steve Buscemi kao manipulativni brbljavac Nikita Hruščov, Michael Palin kao Molotov, Simon Russell Beale kao Berija, Jason Isaac kao Žukov... - svi gadno našpičeni na vodeću fotelju nakon Staljinove smrti - u mračnom satiričnom filmu Armanda Ianuccija stalno plešu po oštrici između urnebesno smiješnog i stravično tragičnog... (Zrinka Pavlić, tportal)
Smijat ćete se i bit će vam pomalo krivo, sve dok ne shvatite da se ne smijete stvarnim krvavim događanjima već gluposti i bijedi svih tih malih ljudi koji su stjecajem okolnosti postali veliki... (Darko Lisac, http://aktivirajkarlovac.net)
https://www.imdb.com/title/tt4686844/?ref_=nv_sr_1


Keepers/ The Vanishing, 2018. Kristoffer Nyholm, 101 min. UK
Scenarij: Celyn Jones, Joe Bone
Uloge: Gerard Butler, Maurice Fadida, Andy Evans, Sean Marley, Ade Shannon, D.G. Guyer, Mickey Gooch Jr., James Lejsek, Matt Antoun, Alan Siegel
U prosincu 1900.g., tri muškarca, koji su radili kao svjetioničari na otocima Flannan, nestali su bez traga, ostavljajući sve svoje stvari za sobom. Usprkos sveobuhvatnim potragama, nijedan trag nikada nije pronađen. Iako nisu našli čuvare tek sagrađenog svjetionika, pronađeno je nekoliko vrlo neobičnih tragova. Na kuhinjskom su stolu još uvijek bili obroci od mesa i krumpira, a jedna je stolica bila oborena. Kreveti su bili neuredni, a satovi zaustavljeni. Lampe su bile temeljito očišćene i spremne za korištenje, a dva od tri kaputa nisu bila u ormaru. Ulazna vrata bila su uredno zaključana…
Film se temelji na istinitoj priči o neobjašnjenoj lokalnoj legendi poznatoj kao misterij Flannanskog otočja. Radi se o jednoj od najvećih misterija u škotskoj povijesti koja nije posve riješena sve do danas.
https://www.imdb.com/title/tt4131496/?ref_=nv_sr_1


Keepers/ The Vanishing, 2018. Kristoffer Nyholm, 101 min. UK
Scenarij: Celyn Jones, Joe Bone
Uloge: Gerard Butler, Maurice Fadida, Andy Evans, Sean Marley, Ade Shannon, D.G. Guyer, Mickey Gooch Jr., James Lejsek, Matt Antoun, Alan Siegel
U prosincu 1900.g., tri muškarca, koji su radili kao svjetioničari na otocima Flannan, nestali su bez traga, ostavljajući sve svoje stvari za sobom. Usprkos sveobuhvatnim potragama, nijedan trag nikada nije pronađen. Iako nisu našli čuvare tek sagrađenog svjetionika, pronađeno je nekoliko vrlo neobičnih tragova. Na kuhinjskom su stolu još uvijek bili obroci od mesa i krumpira, a jedna je stolica bila oborena. Kreveti su bili neuredni, a satovi zaustavljeni. Lampe su bile temeljito očišćene i spremne za korištenje, a dva od tri kaputa nisu bila u ormaru. Ulazna vrata bila su uredno zaključana…
Film se temelji na istinitoj priči o neobjašnjenoj lokalnoj legendi poznatoj kao misterij Flannanskog otočja. Radi se o jednoj od najvećih misterija u škotskoj povijesti koja nije posve riješena sve do danas.
https://www.imdb.com/title/tt4131496/?ref_=nv_sr_1


Touch Me Not, 2018. Adina Pintilie, RO/BU/DE/CZ/FR 123 min.
BERLIN 2018. ZLATNI MEDVJED + NAJBOLJI DEBITANT
Najbolji film ovogodišnjeg Berlinalea, na fluidnoj granici između stvarnosti i fikcije prati emocionalno putovanje Laure, Tómasa i Christiana, nudeći duboko empatičan uvid u njihove živote. Zajedno, redateljica i protagonisti ulaze u osobni istraživački projekt o intimnosti. Uz želju za intimnošću, ali i dubok strah od nje, rade na prevladavanju starih obrazaca ponašanja, obrambenih mehanizama i tabua. NE DIRAJ! pronalazi intimnost na najneočekivanije načine.
Znatiželjno slavljenje seksualnosti. (SIGHT&SOUND)
Najhrabriji film Berlinalea 2018. (HOTNEWS)
Radikalno human. (INDIEWIRE)
Provokativno, relevantno istraživanje intimnosti. (CINEUROPA)
https://www.imdb.com/title/tt4949112/?ref_=nv_sr_1


Incredibles 2, 2018. Brad Bird, 125 min. US
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI ANIMIRANI FILM
U novom nastavku priče o superherojskoj obitelji mama Helen je u centru pažnje, a tata Bob je heroj kod kuće gdje se brine za djecu. Njihovu normalnu svakodnevicu poremeti dolazak opasnog i pametnog zlikovca kojeg jedino Izbavitelji mogu pobijediti.
S jedne strane, glavni likovi su neupitno superheroji sa supermoćima, ali s druge strane su to – otac, majka, tinejdžerka, osnovnoškolac i beba – sve obični ljudi s običnim problemima kao i svi mi; oni nisu hiperbogati, zgodni zavodnici poput Tonyja Starka ili ultra zgodni vanzemaljac s Kriptona, poput Supermana, „Izbavitelji“ su, na kraju balade, samo ljudi. I to je ona stvar u kojoj ovaj film, odnosno njegov idejni tvorac Brad Bird, poentiraju – dokazuju kako superherojstvo nije stvar rezervirana za bogate ili moćne, već nešto što je nama kao ljudima inherentno, samo to moramo pronaći u sebi. (svijetfilma.eu)
Dostojan nastavak crtića povlači znak jednakosti između superherojstva i roditeljstva (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt3606756/?ref_=fn_al_tt_1


Keepers/ The Vanishing, 2018. Kristoffer Nyholm, 101 min. UK
Scenarij: Celyn Jones, Joe Bone
Uloge: Gerard Butler, Maurice Fadida, Andy Evans, Sean Marley, Ade Shannon, D.G. Guyer, Mickey Gooch Jr., James Lejsek, Matt Antoun, Alan Siegel
U prosincu 1900.g., tri muškarca, koji su radili kao svjetioničari na otocima Flannan, nestali su bez traga, ostavljajući sve svoje stvari za sobom. Usprkos sveobuhvatnim potragama, nijedan trag nikada nije pronađen. Iako nisu našli čuvare tek sagrađenog svjetionika, pronađeno je nekoliko vrlo neobičnih tragova. Na kuhinjskom su stolu još uvijek bili obroci od mesa i krumpira, a jedna je stolica bila oborena. Kreveti su bili neuredni, a satovi zaustavljeni. Lampe su bile temeljito očišćene i spremne za korištenje, a dva od tri kaputa nisu bila u ormaru. Ulazna vrata bila su uredno zaključana…
Film se temelji na istinitoj priči o neobjašnjenoj lokalnoj legendi poznatoj kao misterij Flannanskog otočja. Radi se o jednoj od najvećih misterija u škotskoj povijesti koja nije posve riješena sve do danas.
https://www.imdb.com/title/tt4131496/?ref_=nv_sr_1

Who's That Knocking at My Door, 1968. Martin Scorsese, 90 min.
(debitantski film Martina Scorsesea)
Scenarij: Martin Scorsese
Uloge: Zina Bethune, Harvey Keitel, Anne Collette, Lennard Kuras, Michael Scala, Harry Northup, Catherine Scorsese
Mladi J.R. tipični je Amerikanac odrastao u urbanoj njujorškoj četvrti, u mirnom obiteljskom okruženju talijanskih doseljenika, predanih katolika i pripadnika srednje klase. J.R. je nezaposlen, a najviše vremena provodi u druženju s prijateljima na ulicama i po klubovima četvrti Mala Italija. Nakon što na trajektu za Staten Island upozna privlačnu djevojku iz srednje klase, za koju pomisli da bi mu mogla postati suprugom, J.R. će doznati da je ona žrtva seksualnog napastovanja. To saznanje i spoznaja da ona više nije djevica utjecat će na njegov odnos s djevojkom, ponajviše zbog njegova katoličkog odgoja.
Svoj debitantski dugometražni igrani film, realiziran u crno-bijeloj tehnici, koji je završio kad mu je bilo svega 25 godina, Martin Scorsese je snimao dulje od dvije godine, a tijekom procesa nastanka film sniman kombinacijom 35 mm i 16 mm kamere doživio je brojne promijene i promijenio različite naslove. Rad na projektu započevši 1965. kao kratki studentski film pod naslovom „Bring on the Dancing Girls“, redatelj je prvu verziju zgotovio dvije godine kasnije, te je pod naslovom „I Call First“ premijerno prikazao na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu. Godine 1968. film je krenuo u distribuciju pod naslovom „Who´s that Knocking at My Door“, prema istoimenoj pjesmi na završetku djela, a premda je 1970. redistribuiran pod naslovom „J.R.“, naslov koji se do danas najviše koristi je „Tko to kuca na moja vrata“. Svoj prvijenac, u kojemu je Harvey Keitel ostvario glumački debi, Scorsese je realizirao pod stilskim utjecajem Godarda i Johna Cassavettesa te nadahnut Johnom Fordom. Već su u ovom filmu vidljiva brojna kasnija obilježja njegova autorskog rukopisa, od uporabe zamrznutih kadrova i slow motiona, preko tematiziranja identiteta Italoamerikanaca te motiva katoličkog osjećaja krivnje i iskupljenja, kao i mačizma i nasilja te odnosa prema (idealiziranim) ženama, do naglašene atmosferičnosti, dinamične montaže, svrhovitog korištenja glazbe te dojmljive fotografije i scenografije. (http://kinotuskanac.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0063803/?ref_=fn_al_tt_1


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1

AGAR PATA... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Agar Pata nekadašnja je voditeljica filmskih programa u Tuškancu. Danas je u zasluženoj mirovini, a zahvaljujući njoj, njenoj potpori i njenim programima i mi smo (splitska Kinoteka) postali „bolje“ kino koje se toliko često „naslanjalo“ na njen izbor,
„Od šepajućih početaka Filmskih programa "u staroj, dobroj Kinoteci" u Kordunskoj prošlo je trinaest godina, sretnih, nesretnih, teških, laganih, ali s radošću ih je sjećati se. Bili su to prvi koraci dugo pripremana Filmskog centra po ideji danas pokojnog Vjekoslava Majcena, te Hrvoja Turkovića i Vere Robić Škarica kojima se pridružio u stavljanju toga žuđenoga projekta na papir i Mate Kukuljica, a u realizaciju su ga pogurali pokojni Ladislav Galeta, te ljudi iz tadašnjeg Gradskog odjela za kulturu Andrea Zlatar i Vladimir Stojsavljević, te ministar kulture Antun Vuić i pomoćnica ministra Biserka Cvjetičanin. U jesen 2001. i ja, angažirana za voditeljicu programa, im se priključujem te tako već 16. listopada vrtimo naš prvi film (znakovita naslova) „Idioti“ Larsa von Triera. Do kraja te 2001. programe smo imali samo jedan dan u tjednu, pa ipak smo do kraja te godine imali 28 projekcija klasika nacionalne i internacionalne kinematografije. Slijedio je niz redateljskih, nacionalnih, žanrovskih te in memoriam ciklusa koji su svi bili sve bolje posjećeni, a po broju gledalaca prednjače retrospektive Rainera Wernera Fassbindera, Wima Wendersa, ciklus španjolskih filmova Almodovara, Amenabara, a i klasičnih velikana sedme umjetnosti poput Bergmana, Fellinija, Viscontija koji uvijek imaju neku novu publiku, a i ona stara ih voli, posebice na velikom ekranu, vidjeti po tko zna koji put…I uz sve te velike redatelje, glumce i filmove dočekali smo ožujak 2004. i uselili se tada u devastirane prostore kina Tuškanac, nekadašnjeg kultnog kina Sloboda, koga filmoljupci pamte po premijerama vesterna. Da nema fotografija iz toga doba posumnjali bismo u vlastito sjećanje: čini se jedva mogućim, da smo iz ruševine u koju smo ušli napravili relativno pristojan i udoban, „dobri, stari kino“. (Agar Pata)
Od proljeća 2005. imamo svakodnevne programe, osim nedjeljom. Nastojimo imati što više kinotečnog programa jer ipak nam je prioritet, barem dok smo zadržani isključivo na prikazivačkoj djelatnosti, prikazivati kinotečne programe kojih u Zagrebu nema. Tu naravno nailazimo na mnoštvo problema jer je kinotečne programe sve teže dobivati, a kopije su u jako lošem stanju. To nije samo problem Hrvatske kinoteke, koja ima značajan broj kopija, no one se ne obnavljaju. Vrlo slična priča je s većinom nacionalnih kinoteka. Posuđivanje kopija se naplaćuje i zapad to već odavno prakticira, a cijene kopija postaju sve više. (Agar Pata)
https://www.kulturpunkt.hr/content/razgovor-agar-pata


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1


Manbiki kazoku / Shoplifters, 2018. Hirokazu Koreeda, 121 min. JP
CANNES 2018. ZLATNA PALMA !
Scenarij: Hirokazu Koreeda
Uloge: Franky Lily, Matsuoka Mayu, Jyo Kairi, Ando Sakura
Radnja filma „Obiteljske veze“, dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, odvija se negdje u Tokiju gdje Osamu Shibata i njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni sve dok neočekivani incident otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju veze koje ih ujedinjuju…
'Shoplifters' je kruna opusa Hirokazua Koreedea prožeta humanim obiteljskim dramama. Nema režisera danas toliko brižno zainteresiranog za (japansku) obitelj kao što je to Koreede koji u ovom filmu pelješi osjećaje gledatelja, a da ovaj nije svjestan toga da će mu njegov film do kraja ukrasti srce... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt8075192/?ref_=nv_sr_1


Keepers/ The Vanishing, 2018. Kristoffer Nyholm, 101 min. UK
Scenarij: Celyn Jones, Joe Bone
Uloge: Gerard Butler, Maurice Fadida, Andy Evans, Sean Marley, Ade Shannon, D.G. Guyer, Mickey Gooch Jr., James Lejsek, Matt Antoun, Alan Siegel
U prosincu 1900.g., tri muškarca, koji su radili kao svjetioničari na otocima Flannan, nestali su bez traga, ostavljajući sve svoje stvari za sobom. Usprkos sveobuhvatnim potragama, nijedan trag nikada nije pronađen. Iako nisu našli čuvare tek sagrađenog svjetionika, pronađeno je nekoliko vrlo neobičnih tragova. Na kuhinjskom su stolu još uvijek bili obroci od mesa i krumpira, a jedna je stolica bila oborena. Kreveti su bili neuredni, a satovi zaustavljeni. Lampe su bile temeljito očišćene i spremne za korištenje, a dva od tri kaputa nisu bila u ormaru. Ulazna vrata bila su uredno zaključana…
Film se temelji na istinitoj priči o neobjašnjenoj lokalnoj legendi poznatoj kao misterij Flannanskog otočja. Radi se o jednoj od najvećih misterija u škotskoj povijesti koja nije posve riješena sve do danas.
https://www.imdb.com/title/tt4131496/?ref_=nv_sr_1


The Favourite, 2018. Yorgos Lathimos, 119 min. IE/UK/USA
OSCAR NOMINACIJA / NAJBOLJI FILM
Scenarij: Deborah Davis i Tony McNamara
Uloge: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Nicholas Hoult, Joe Alwyn
Film je nominiran u čak deset oscarovskih kategorija uključujući najbolji film, redatelj, glavna glumica, sporedne glumice, produkcija, kostimografija, fotografija, montaža te originalni scenarij. Širom svijeta film je osvojio preko 100 nagrada, te imao preko 200 nominacija u različitim kategorijama.
Film prati kraljicu Anne, jednu od manje poznatih monarha Engleske koja je vladala početkom 18. stoljeća i događanja na njenom dvoru. Kraljica je poprilično lošeg zdravlja, dobiva čudne osipe, ima osjetljiv želudac, a nakon gubitka barem dvanaestero djece u trudnoći ili na porodu i njeno mentalno stanje očito nije najbolje. Stoga zemlju iz sjene vodi dama Sarah, njena bliska prijateljica i vješti manipulator. Život izgleda sjajno za Sarah sve do dolaska njene rođake, bivše aristokratkinje Abigail koja, nakon zle kobi koja je snašla njenu obitelj, traži bilo kakav posao. Abigail se veoma brzo diže s pozicije kuhinjske sluškinje do potencijalne nove miljenice kraljice Anne.
... finalni produkt koji dobivamo je stopostotni Lanthimos te jedino „zastrašujuće“ je to što redatelj besprijekorno uspijeva biti inovativan u dosta ograničenom žanru i u karijeri u kojoj su publika i kritika već pomislili da ga poznaju... (Armin Fatić, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5083738/?ref_=nv_sr_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1


Perfetti sconosciuti, 2016. Paolo Genovese, 97 m. IT
Scenarij: Paolo Genovese, Rolando Ravello, Paolo Costella, Filippo Bologna, Paola Mammini
Uloge: Giuseppe Battiston, Anna Foglietta, Marco Giallini, Edoardo Leo, Valerio Mastandrea, Alba Rohrwacher, Kasia Smutniak
Talijanska komična drama o zajedničkoj večeri sedam dugogodišnjih prijatelja. Pomalo zaigrani i uz čašicu vina odlučuju staviti svoje mobitele na stol te pročitati svaku poruku na glas, javiti se na svaki poziv i uključiti zvučnik, pročitati svaku poruku. Jer, kako tvrde, nitko od njih nema što skrivati od najboljih prijatelja. Tijekom iduća dva sata, večera se pretvori u koloplet urota, laži i neželjenih otkrića. Bezazlena igra brzo se pretvara u nešto sasvim drugo. Škakljive poruke počinju otkrivati koliko malo zapravo znaju o svojim partnerima i prijateljima.
Među mnogim nagradama najuspješnijeg talijanskog filma 2016. godine treba istaknuti one s filmskog festivala u Kairu za najbolji scenarij, nagrade David di Donatello za najbolju režiju i scenarij, Nagradu publike na Norveškom filmskom festivalu te nagradu žirija na Tribeca Film Festivalu.
Najjači adut Genoveseovog filma je scenarij, koji izbjegava klasične boljetice “high concepta”, spretno gradi peripetiju i dramaturški raste. Kako je film krajnje komoran, puno toga počiva na glumcima, koji su dobri - što nije čudo, jer je tu niz glumaca iz talijanske A lige. “Potpuni stranci” po tonu i kulturi podsjećaju pomalo na Woodyja Allena - ali, kultura i mentaliteti u filmu potpuno su talijanski. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt4901306/?ref_=fn_al_tt_1


Perfetti sconosciuti, 2016. Paolo Genovese, 97 m. IT
Scenarij: Paolo Genovese, Rolando Ravello, Paolo Costella, Filippo Bologna, Paola Mammini
Uloge: Giuseppe Battiston, Anna Foglietta, Marco Giallini, Edoardo Leo, Valerio Mastandrea, Alba Rohrwacher, Kasia Smutniak
Talijanska komična drama o zajedničkoj večeri sedam dugogodišnjih prijatelja. Pomalo zaigrani i uz čašicu vina odlučuju staviti svoje mobitele na stol te pročitati svaku poruku na glas, javiti se na svaki poziv i uključiti zvučnik, pročitati svaku poruku. Jer, kako tvrde, nitko od njih nema što skrivati od najboljih prijatelja. Tijekom iduća dva sata, večera se pretvori u koloplet urota, laži i neželjenih otkrića. Bezazlena igra brzo se pretvara u nešto sasvim drugo. Škakljive poruke počinju otkrivati koliko malo zapravo znaju o svojim partnerima i prijateljima.
Među mnogim nagradama najuspješnijeg talijanskog filma 2016. godine treba istaknuti one s filmskog festivala u Kairu za najbolji scenarij, nagrade David di Donatello za najbolju režiju i scenarij, Nagradu publike na Norveškom filmskom festivalu te nagradu žirija na Tribeca Film Festivalu.
Najjači adut Genoveseovog filma je scenarij, koji izbjegava klasične boljetice “high concepta”, spretno gradi peripetiju i dramaturški raste. Kako je film krajnje komoran, puno toga počiva na glumcima, koji su dobri - što nije čudo, jer je tu niz glumaca iz talijanske A lige. “Potpuni stranci” po tonu i kulturi podsjećaju pomalo na Woodyja Allena - ali, kultura i mentaliteti u filmu potpuno su talijanski. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt4901306/?ref_=fn_al_tt_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1


Perfetti sconosciuti, 2016. Paolo Genovese, 97 m. IT
Scenarij: Paolo Genovese, Rolando Ravello, Paolo Costella, Filippo Bologna, Paola Mammini
Uloge: Giuseppe Battiston, Anna Foglietta, Marco Giallini, Edoardo Leo, Valerio Mastandrea, Alba Rohrwacher, Kasia Smutniak
Talijanska komična drama o zajedničkoj večeri sedam dugogodišnjih prijatelja. Pomalo zaigrani i uz čašicu vina odlučuju staviti svoje mobitele na stol te pročitati svaku poruku na glas, javiti se na svaki poziv i uključiti zvučnik, pročitati svaku poruku. Jer, kako tvrde, nitko od njih nema što skrivati od najboljih prijatelja. Tijekom iduća dva sata, večera se pretvori u koloplet urota, laži i neželjenih otkrića. Bezazlena igra brzo se pretvara u nešto sasvim drugo. Škakljive poruke počinju otkrivati koliko malo zapravo znaju o svojim partnerima i prijateljima.
Među mnogim nagradama najuspješnijeg talijanskog filma 2016. godine treba istaknuti one s filmskog festivala u Kairu za najbolji scenarij, nagrade David di Donatello za najbolju režiju i scenarij, Nagradu publike na Norveškom filmskom festivalu te nagradu žirija na Tribeca Film Festivalu.
Najjači adut Genoveseovog filma je scenarij, koji izbjegava klasične boljetice “high concepta”, spretno gradi peripetiju i dramaturški raste. Kako je film krajnje komoran, puno toga počiva na glumcima, koji su dobri - što nije čudo, jer je tu niz glumaca iz talijanske A lige. “Potpuni stranci” po tonu i kulturi podsjećaju pomalo na Woodyja Allena - ali, kultura i mentaliteti u filmu potpuno su talijanski. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt4901306/?ref_=fn_al_tt_1


Mali, 2018. Antonio Nuić, 90 min. HR
Scenarij: Antonio Nuić
Uloge: Franjo Dijak, Vito Dijak, Iva Babić, Ksenija Marinković, Rakan Rushaidat, Hrvoje Kečkeš, Bojan Navojec, Robert Ugrina, Živko Anočić, Paško Vukasović
Četiri godine zatvora nisu promijenile Franju. On je diler. Supruga mu umire, a njezini roditelji žele ga prikazati kao nesposobnog roditelja i uzeti mu skrbništvo nad sinom, Malim. Mali voli oca, voli njegove nekonvencionalne odgojne metode i želi živjeti s njim. Franjo nema namjeru ikome opravdavati način na koji odgaja sina, kao što nema namjeru pustiti da ga itko od njega razdvoji. Za četrdeseti rođendan Franjo dobiva dva poklona koji su rješenje svih njegovih problema.
https://www.imdb.com/title/tt7991628/?ref_=nv_sr_1

MJESEC NORVEŠKOG FILMA:
Kraftidioten (In Order of Disappearance), 2014. Hans Petter Moland, 116 min.
Scenarij: Kim Fupz Aakeson
Uloge: Stellan Skarsgård, Bruno Ganz, Kristofer Hivju, Goran Navojec, Sergej Trifunović
Nils vozi ralicu i živi bezbrižnim životom u zimskom raju, gradiću Beitostølen. Međutim, iznenadna smrt njegovog sina dovodi ga usred rata droge između norveške mafije i Srba. U ovom svijetu, on je tek početnik – naoružan snažnom mašinerijom i početničkom srećom.
U stilu Farga s dozom Tarantina na norveški način Redoslijed nestanka zauzima morbidnu crnohumornu perspektivu izgrađenu na motivu osvete. Pristupajući teškoj tematici gubitka djeteta na prilično neobičan način, redatelj Hans Peter Moland izmjenjuje ton radnje koja bi se inače žanrovski prije primaknula trileru ili drami dajući joj gotovo apsurdni zaokret prema nečemu mnogo bliže crnoj komediji. (Daimon Bell, FAK)
Usprkos nepobitnim utjecajima (braća Coen, tarantino), Moland uspijeva izboriti individualnost svoga filma vjenčanu s arhetipskim. Snježni ugođaj norveške zabiti mnogima će biti asocijacija na “Fargo“, ali Nilsov stroj za izbacivanje snijega dao bi “coenovskom“ Gaearu Grimsrudu razne ideje za egzekucije. Molandovim likovima ne fali kreativnosti. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt2675914/?ref_=ttawd_awd_tt


Perfetti sconosciuti, 2016. Paolo Genovese, 97 m. IT
Scenarij: Paolo Genovese, Rolando Ravello, Paolo Costella, Filippo Bologna, Paola Mammini
Uloge: Giuseppe Battiston, Anna Foglietta, Marco Giallini, Edoardo Leo, Valerio Mastandrea, Alba Rohrwacher, Kasia Smutniak
Talijanska komična drama o zajedničkoj večeri sedam dugogodišnjih prijatelja. Pomalo zaigrani i uz čašicu vina odlučuju staviti svoje mobitele na stol te pročitati svaku poruku na glas, javiti se na svaki poziv i uključiti zvučnik, pročitati svaku poruku. Jer, kako tvrde, nitko od njih nema što skrivati od najboljih prijatelja. Tijekom iduća dva sata, večera se pretvori u koloplet urota, laži i neželjenih otkrića. Bezazlena igra brzo se pretvara u nešto sasvim drugo. Škakljive poruke počinju otkrivati koliko malo zapravo znaju o svojim partnerima i prijateljima.
Među mnogim nagradama najuspješnijeg talijanskog filma 2016. godine treba istaknuti one s filmskog festivala u Kairu za najbolji scenarij, nagrade David di Donatello za najbolju režiju i scenarij, Nagradu publike na Norveškom filmskom festivalu te nagradu žirija na Tribeca Film Festivalu.
Najjači adut Genoveseovog filma je scenarij, koji izbjegava klasične boljetice “high concepta”, spretno gradi peripetiju i dramaturški raste. Kako je film krajnje komoran, puno toga počiva na glumcima, koji su dobri - što nije čudo, jer je tu niz glumaca iz talijanske A lige. “Potpuni stranci” po tonu i kulturi podsjećaju pomalo na Woodyja Allena - ali, kultura i mentaliteti u filmu potpuno su talijanski. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt4901306/?ref_=fn_al_tt_1

MJESEC NORVEŠKOG FILMA:
Kongens nei, 2016. Harald Rosenløw-Eeg, Jan Trygve Røyneland, 133 min.
Scenarij: Harald Rosenløw-Eeg, Jan Trygve Røyneland
Uloge: Jesper Christensen, Anders Baasmo Christiansen, Karl Markovics
Film je bio norveški kandidat u prednominacijama za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Priča je manje fokusirana na bojišnicu Drugog svjetskog rata, a više na političare i kraljeve koji pokušavaju sačuvati norvešku neutralnost.
Temeljen na istinitim događajima, film prati tri dana u travnju 1940. tijekom Drugog svjetskog rata kada je tadašnji kralj Haakon VII bio suočen s krucijalnom odlukom hoće li (ili neće) surađivati s njemačkom vojskom koja je invazivno ušla u nepripremljen Oslo, nudeći im 'zaštitu' od Britanaca. Odluči li se Vlada na suradnju s Nijemcima, kralj je spreman odreći se prijestolja i potaknuti vojni i civilni otpor. Tako i sebe i obitelj dovodi u veliku opasnost, ali sebi osigurava počasno mjesto u analima norveške povijesti...
https://www.imdb.com/title/tt4353996/?ref_=nv_sr_1


DAN ŽENA
Lada Kamenski, 2018. Sara Hribar, Marko Šantić, 71 min. HR
Scenarij: Sara Hribar
Uloge: Frano Mašković, Nataša Dorčić, Ksenija Marinković, Doris Šarić-Kukuljica, Dijana Vidušin, Ana Maras Harmander
Frano je mladi redatelj koji priprema svoj prvi film. U središtu su radnje žene pogođene slomom krojačke industrije u regiji, a nadahnuće za priču pronašao je u svojoj teti, bivšoj radnici u tvornici Kamensko. Kako bi odlučio tko će tumačiti glavni lik, Frano poziva tri renomirane glumice na neformalnu čitaću probu u svoj stan. Međutim, kada glumice shvate da se natječu jedna protiv druge, stvari krenu u pogrešnom smjeru.
https://www.imdb.com/title/tt8601284/?ref_=fn_al_tt_1

DAN ŽENA
Finding Your Feet, 2017. Richard Loncraine, 111 min. UK
Scenarij: Meg Leonard, Nick Moorcroft
Uloge: Imelda Staunton, Timothy Spall, Celia Imrie, David Hayman. John Sessions, Josie Lawrence
Kada Lady Sandra Abbott otkrije da njezin muž s kojim je četrdeset godina u braku ima aferu s njezinom najboljom prijateljicom, ona potraži utočište u Londonu kod otuđene starije sestre Bif. Njih dvije ne mogu biti drukčije – Sandra se ne snalazi pokraj svoje jezičave, slobodoumne sestre koja stalno izlazi na spojeve. Ali Sandri upravo ta različitost trenutačno treba te ona nevoljko dopusti Bif da je odvuče na satove plesa gdje postupno uhvati korak i nađe ljubav kad upozna sestrine prijatelje Charlieja, Jackie i Teda. Ova šarena, prkosna i energična grupa počne pokazivati Sandri da je umirovljenje zapravo samo početak i da bi joj rastava mogla dati posve novi pogled na ljubav i život.
https://www.imdb.com/title/tt4538916/?ref_=nv_sr_1

DAN ŽENA
Marie Curie: The Courage of Knowledge, 2016. Marie Noëlle, 100 min. PO/DE / FR
Scenarij: Marie Noëlle, Andrea Stoll
Uloge: Karolina Gruszka, Arieh Worthalter, Charles Berling
Godine 1903. znanstvenica Marie Curie postaje prvom ženom, dobitnicom Nobelove nagrade za fiziku skupa sa svojim suprugom Pierrreom. Međutim, nedugo potom u svojim srednjim tridesetim, kao mlada majka dvoje djece, ona ostaje bez Pierrea koji pogiba u nesreći. U svijetu kojem dominiraju muškarci, Marie mora biti ustrajna te nastaviti sa znanstvenim istraživanjem potpuno sama. Kada se zaljubi u oženjenog znanstvenika Paula Langevina i upusti se u ljubavnu aferu s njim izbija pravi skandal, baš u trenutku kada sazna da će dobiti i drugu Nobelovu nagradu, ovaj put za kemiju…
https://www.imdb.com/title/tt5705058/?ref_=nm_knf_t1


DAN ŽENA
On Chesil Beach, 2018. Dominic Cooke, 110 min. UK
Scenarij: Ian McEwan (prema vlastitom romanu)
Uloge: Saoirse Ronan, Emily Watson, Anne-Marie Duff, Billy Howle, Samuel West, Adrian Scarborough, Bebe Cave, Jonjo O'Neill, Bernardo Santos, Christopher Bowen
Florence i Edward, mladi par različita društvenog statusa, upoznaju se i zaljubljuju u Engleskoj 1962. godine. Prateći situacije kroz koje ovaj par prolazi tijekom udvaranja, film istražuje društveni pritisak koji prati fizičku intimnost, s kulminacijom u njihovoj bračnoj noći.
Film je snimljen prema djelu Iana McEwana i kroz prvo bračnu noć mladog para retrospektiva nas vodi do početaka njihove priče. Mladi su, pomalo sramežljivi, šeprtljavi, zaljubljeni...što može poći krivo? Zanimljiv uvid u intimu, očekivanja i iščekivanja, iluzije. Kraj pomalo klišejiziran, ali sve u svemu nisam razočarana. Film je spor, ali nije dosadan, gluma solidna, u svojoj otuđensoti Edward i Florence djeluju jako realno i uspiju probuditi suosjećanje. (Inanna, forum.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1667321/?ref_=fn_al_tt_1


DAN ŽENA
Lada Kamenski, 2018. Sara Hribar, Marko Šantić, 71 min. HR
Scenarij: Sara Hribar
Uloge: Frano Mašković, Nataša Dorčić, Ksenija Marinković, Doris Šarić-Kukuljica, Dijana Vidušin, Ana Maras Harmander
Frano je mladi redatelj koji priprema svoj prvi film. U središtu su radnje žene pogođene slomom krojačke industrije u regiji, a nadahnuće za priču pronašao je u svojoj teti, bivšoj radnici u tvornici Kamensko. Kako bi odlučio tko će tumačiti glavni lik, Frano poziva tri renomirane glumice na neformalnu čitaću probu u svoj stan. Međutim, kada glumice shvate da se natječu jedna protiv druge, stvari krenu u pogrešnom smjeru.
https://www.imdb.com/title/tt8601284/?ref_=fn_al_tt_1


Styx, 2018. Wolfgang Fischer, 94 min. DE
Scenarij: Wolfgang Fischeri Ika Künzel
Uloge: Susanne Wolff, Gedion Oduor Wekesa
Četrdesetogodišnja Rike je uspješna liječnica koja ima vrlo zahtjevan posao.Tijekom godišnjeg odmora, koji joj je prijeko potreban, želi ostvariti svoj višegodišnji san i jedrilicom s Gibraltara otploviti do Ascensiona, malog tropskog otoka usred Atlantskog oceana. Želja za nesmetanim odmorom zamalo joj se ispunila, ali tijekom oluje divna avantura pretvara se u niz neslućenih izazova: nedaleko od jedrilice otkrila je teško oštećen, beznadno pretrpan čamac sa stotinjak izbjeglica kojima prijeti utapanje. Rike pokušava organizirati pomoć. Uskoro, međutim, počinje uviđati da se humanost pretvorila u čistu utopiju.
Film Wolfganga Fischera prikazuje borbu za preživljavanje na moru, suočavajući gledatelje s okrutnošću gubitka autonomije ljudi u nevolji. More u ovoj alegorijskoj drami postaje poprište egzistencijalne borbe.
Rike, 40, ist eine erfolgreiche Ärztin, deren Dienst ihr alles abverlangt. In ihrem dringend benötigten Jahresurlaub will sie sich einen lang gehegten Traum erfüllen und allein auf einem Segelschiff von Gibraltar nach Ascension, eine kleine tropische Insel mitten im Atlantischen Ozean, reisen. Ihr Wunsch nach unbeschwerten Ferien scheint sich zu erfüllen, doch nach einem Sturm schlägt das schöne Abenteuer in eine nicht gekannte Herausforderung um: In der Nähe ihres Schiffes entdeckt sie ein schwer beschädigtes, hoffnungslos überladenes Flüchtlingsboot. Mehr als hundert Menschen sind vom Ertrinken bedroht. Rike versucht, Hilfe zu organisieren. Doch sie spürt immer mehr, dass Humanität zur reinen Utopie verkommen ist.
Wolfgang Fischers Film zeigt einen Überlebenskampf auf dem Wasser, in dem die grausame Fremdbestimmtheit in Not geratener Menschen spürbar wird. Das Meer wird zum existentiellen Schauplatz eines allegorischen Dramas.
https://www.imdb.com/title/tt5942864/?ref_=fn_al_tt_1


Mali, 2018. Antonio Nuić, 90 min. HR
Scenarij: Antonio Nuić
Uloge: Franjo Dijak, Vito Dijak, Iva Babić, Ksenija Marinković, Rakan Rushaidat, Hrvoje Kečkeš, Bojan Navojec, Robert Ugrina, Živko Anočić, Paško Vukasović
Četiri godine zatvora nisu promijenile Franju. On je diler. Supruga mu umire, a njezini roditelji žele ga prikazati kao nesposobnog roditelja i uzeti mu skrbništvo nad sinom, Malim. Mali voli oca, voli njegove nekonvencionalne odgojne metode i želi živjeti s njim. Franjo nema namjeru ikome opravdavati način na koji odgaja sina, kao što nema namjeru pustiti da ga itko od njega razdvoji. Za četrdeseti rođendan Franjo dobiva dva poklona koji su rješenje svih njegovih problema.
https://www.imdb.com/title/tt7991628/?ref_=nv_sr_1

MJESEC NORVEŠKOG FILMA:
Veiviseren, 1987. Nils Gaup, 88 min.
Scenarij: Nils Gaup
Uloge: Anne-Marja Blind, Ellen Anne Buljo, Henrik H. Buljo, Mikkel Gaup, Sara Marit Gaup, Ingvald Guttorm, John Sigurd Kristensen
Pustolovni film snimljen prema norveškoj legendi o drevnim običajima na sjeveru, u zemlji vječnoga snijega, u kojoj su vladali okrutni zakoni opstanka. Norveška - krajnji sjever. 12 stoljeće. Okrutni pljačkaši Čudi napadaju laponska plemena i mladome Aiginu ubiju cijetu obitet. Ranjen, on dospijeva do drugoga plemena koje upozorava na opasnost, ali im se on kao stranac ne pridružuje u bijegu. Čudi se približavaju, a Aigin dobiva savjet od šamana Rastea, savjet koji će bit presudan kad Aigina zarobe all i savjet za opsIanak miroljubivih Laponaca...
https://www.imdb.com/title/tt0093668/?ref_=nv_sr_2


Mali, 2018. Antonio Nuić, 90 min. HR
Scenarij: Antonio Nuić
Uloge: Franjo Dijak, Vito Dijak, Iva Babić, Ksenija Marinković, Rakan Rushaidat, Hrvoje Kečkeš, Bojan Navojec, Robert Ugrina, Živko Anočić, Paško Vukasović
Četiri godine zatvora nisu promijenile Franju. On je diler. Supruga mu umire, a njezini roditelji žele ga prikazati kao nesposobnog roditelja i uzeti mu skrbništvo nad sinom, Malim. Mali voli oca, voli njegove nekonvencionalne odgojne metode i želi živjeti s njim. Franjo nema namjeru ikome opravdavati način na koji odgaja sina, kao što nema namjeru pustiti da ga itko od njega razdvoji. Za četrdeseti rođendan Franjo dobiva dva poklona koji su rješenje svih njegovih problema.
https://www.imdb.com/title/tt7991628/?ref_=nv_sr_1

MJESEC NORVEŠKOG FILMA:
Staying Alive, 2015. Charlotte Blom, 83 min.
Scenarij: Charlotte Blom
Uloge: Agnes Kittelsen, Anders Baasmo Christiansen, Linn Skåber, Nils Jørgen Kaalstad, Allis Vedal Strømberg
Prekid veze nikad nije lak, a film prati teške, kao i humorne aspekte počinjanja iznova. Naizgled sretan i skladan par, bezbrižna i zaigrana Marianne i ozbiljniji te odgovorniji Håkon žive i odgajaju zajedničku djecu u mirnoj četvrti Osla. Stvarnost biva poljuljana kada Marianne dozna za Håkonovu aferu s kolegicom s posla. Nakon nevjerice, svađe i pokušaja pomirbe, slijedi neminovni prekid veze. Odjednom sama, Marianne ima podršku u roditeljima i najboljoj prijateljici koja nudi mudre savjete, ali i ideje za osvetu.
https://www.imdb.com/title/tt4205128/?ref_=nv_sr_3


Styx, 2018. Wolfgang Fischer, 94 min. DE
Scenarij: Wolfgang Fischeri Ika Künzel
Uloge: Susanne Wolff, Gedion Oduor Wekesa
Četrdesetogodišnja Rike je uspješna liječnica koja ima vrlo zahtjevan posao.Tijekom godišnjeg odmora, koji joj je prijeko potreban, želi ostvariti svoj višegodišnji san i jedrilicom s Gibraltara otploviti do Ascensiona, malog tropskog otoka usred Atlantskog oceana. Želja za nesmetanim odmorom zamalo joj se ispunila, ali tijekom oluje divna avantura pretvara se u niz neslućenih izazova: nedaleko od jedrilice otkrila je teško oštećen, beznadno pretrpan čamac sa stotinjak izbjeglica kojima prijeti utapanje. Rike pokušava organizirati pomoć. Uskoro, međutim, počinje uviđati da se humanost pretvorila u čistu utopiju.
Film Wolfganga Fischera prikazuje borbu za preživljavanje na moru, suočavajući gledatelje s okrutnošću gubitka autonomije ljudi u nevolji. More u ovoj alegorijskoj drami postaje poprište egzistencijalne borbe.
Rike, 40, ist eine erfolgreiche Ärztin, deren Dienst ihr alles abverlangt. In ihrem dringend benötigten Jahresurlaub will sie sich einen lang gehegten Traum erfüllen und allein auf einem Segelschiff von Gibraltar nach Ascension, eine kleine tropische Insel mitten im Atlantischen Ozean, reisen. Ihr Wunsch nach unbeschwerten Ferien scheint sich zu erfüllen, doch nach einem Sturm schlägt das schöne Abenteuer in eine nicht gekannte Herausforderung um: In der Nähe ihres Schiffes entdeckt sie ein schwer beschädigtes, hoffnungslos überladenes Flüchtlingsboot. Mehr als hundert Menschen sind vom Ertrinken bedroht. Rike versucht, Hilfe zu organisieren. Doch sie spürt immer mehr, dass Humanität zur reinen Utopie verkommen ist.
Wolfgang Fischers Film zeigt einen Überlebenskampf auf dem Wasser, in dem die grausame Fremdbestimmtheit in Not geratener Menschen spürbar wird. Das Meer wird zum existentiellen Schauplatz eines allegorischen Dramas.
https://www.imdb.com/title/tt5942864/?ref_=fn_al_tt_1

Napszállta, 2018. Laszlo Nemes, 142 min. HU
Scenarij: László Nemes, Clara Royer, Matthieu Taponier
Uloge: Susanne Wuest, Urs Rechn, Vlad Ivanov
Radnja filma odvija se 1913. godine u srcu Europe, u Budimpešti. Mlada Irisz Leiter dolazi u mađarski glavni grad puna nade da će se zaposliti u legendarnom dućanu za prodaju ženskih šešira koja je pripadala njezinim sada pokojnim roditeljima. Međutim, ubrzo ju iz dućana otjera novi vlasnik, OszkaÌr Brill. Dok traju pripreme za otvaranje novog Leiter dućana, a koji je namijenjen u to vrijeme najznačajnijim gostima, Irisz iznenada posjećuje nepoznati čovjek koji traži KaÌlmaÌna Leitera. Odbivši otići iz grada, mlada djevojka započne istraživati sve o KaÌlmaÌnu budući je on jedina poveznica s njezinom davno izgubljenom prošlošću. Potraga će ju, preko mračnih ulica i uličica Budimpešte, odvesti sve do same utrobe začetka nemira i razloga nastanka Prvog svjetskog rata…
https://www.imdb.com/title/tt5855772/?ref_=nv_sr_7


DAN ŽENA
Lada Kamenski, 2018. Sara Hribar, Marko Šantić, 71 min. HR
Scenarij: Sara Hribar
Uloge: Frano Mašković, Nataša Dorčić, Ksenija Marinković, Doris Šarić-Kukuljica, Dijana Vidušin, Ana Maras Harmander
Frano je mladi redatelj koji priprema svoj prvi film. U središtu su radnje žene pogođene slomom krojačke industrije u regiji, a nadahnuće za priču pronašao je u svojoj teti, bivšoj radnici u tvornici Kamensko. Kako bi odlučio tko će tumačiti glavni lik, Frano poziva tri renomirane glumice na neformalnu čitaću probu u svoj stan. Međutim, kada glumice shvate da se natječu jedna protiv druge, stvari krenu u pogrešnom smjeru.
https://www.imdb.com/title/tt8601284/?ref_=fn_al_tt_1


Styx, 2018. Wolfgang Fischer, 94 min. DE
Scenarij: Wolfgang Fischeri Ika Künzel
Uloge: Susanne Wolff, Gedion Oduor Wekesa
Četrdesetogodišnja Rike je uspješna liječnica koja ima vrlo zahtjevan posao.Tijekom godišnjeg odmora, koji joj je prijeko potreban, želi ostvariti svoj višegodišnji san i jedrilicom s Gibraltara otploviti do Ascensiona, malog tropskog otoka usred Atlantskog oceana. Želja za nesmetanim odmorom zamalo joj se ispunila, ali tijekom oluje divna avantura pretvara se u niz neslućenih izazova: nedaleko od jedrilice otkrila je teško oštećen, beznadno pretrpan čamac sa stotinjak izbjeglica kojima prijeti utapanje. Rike pokušava organizirati pomoć. Uskoro, međutim, počinje uviđati da se humanost pretvorila u čistu utopiju.
Film Wolfganga Fischera prikazuje borbu za preživljavanje na moru, suočavajući gledatelje s okrutnošću gubitka autonomije ljudi u nevolji. More u ovoj alegorijskoj drami postaje poprište egzistencijalne borbe.
Rike, 40, ist eine erfolgreiche Ärztin, deren Dienst ihr alles abverlangt. In ihrem dringend benötigten Jahresurlaub will sie sich einen lang gehegten Traum erfüllen und allein auf einem Segelschiff von Gibraltar nach Ascension, eine kleine tropische Insel mitten im Atlantischen Ozean, reisen. Ihr Wunsch nach unbeschwerten Ferien scheint sich zu erfüllen, doch nach einem Sturm schlägt das schöne Abenteuer in eine nicht gekannte Herausforderung um: In der Nähe ihres Schiffes entdeckt sie ein schwer beschädigtes, hoffnungslos überladenes Flüchtlingsboot. Mehr als hundert Menschen sind vom Ertrinken bedroht. Rike versucht, Hilfe zu organisieren. Doch sie spürt immer mehr, dass Humanität zur reinen Utopie verkommen ist.
Wolfgang Fischers Film zeigt einen Überlebenskampf auf dem Wasser, in dem die grausame Fremdbestimmtheit in Not geratener Menschen spürbar wird. Das Meer wird zum existentiellen Schauplatz eines allegorischen Dramas.
https://www.imdb.com/title/tt5942864/?ref_=fn_al_tt_1


Styx, 2018. Wolfgang Fischer, 94 min. DE
Scenarij: Wolfgang Fischeri Ika Künzel
Uloge: Susanne Wolff, Gedion Oduor Wekesa
Četrdesetogodišnja Rike je uspješna liječnica koja ima vrlo zahtjevan posao.Tijekom godišnjeg odmora, koji joj je prijeko potreban, želi ostvariti svoj višegodišnji san i jedrilicom s Gibraltara otploviti do Ascensiona, malog tropskog otoka usred Atlantskog oceana. Želja za nesmetanim odmorom zamalo joj se ispunila, ali tijekom oluje divna avantura pretvara se u niz neslućenih izazova: nedaleko od jedrilice otkrila je teško oštećen, beznadno pretrpan čamac sa stotinjak izbjeglica kojima prijeti utapanje. Rike pokušava organizirati pomoć. Uskoro, međutim, počinje uviđati da se humanost pretvorila u čistu utopiju.
Film Wolfganga Fischera prikazuje borbu za preživljavanje na moru, suočavajući gledatelje s okrutnošću gubitka autonomije ljudi u nevolji. More u ovoj alegorijskoj drami postaje poprište egzistencijalne borbe.
Rike, 40, ist eine erfolgreiche Ärztin, deren Dienst ihr alles abverlangt. In ihrem dringend benötigten Jahresurlaub will sie sich einen lang gehegten Traum erfüllen und allein auf einem Segelschiff von Gibraltar nach Ascension, eine kleine tropische Insel mitten im Atlantischen Ozean, reisen. Ihr Wunsch nach unbeschwerten Ferien scheint sich zu erfüllen, doch nach einem Sturm schlägt das schöne Abenteuer in eine nicht gekannte Herausforderung um: In der Nähe ihres Schiffes entdeckt sie ein schwer beschädigtes, hoffnungslos überladenes Flüchtlingsboot. Mehr als hundert Menschen sind vom Ertrinken bedroht. Rike versucht, Hilfe zu organisieren. Doch sie spürt immer mehr, dass Humanität zur reinen Utopie verkommen ist.
Wolfgang Fischers Film zeigt einen Überlebenskampf auf dem Wasser, in dem die grausame Fremdbestimmtheit in Not geratener Menschen spürbar wird. Das Meer wird zum existentiellen Schauplatz eines allegorischen Dramas.
https://www.imdb.com/title/tt5942864/?ref_=fn_al_tt_1

Napszállta, 2018. Laszlo Nemes, 142 min. HU
Scenarij: László Nemes, Clara Royer, Matthieu Taponier
Uloge: Susanne Wuest, Urs Rechn, Vlad Ivanov
Radnja filma odvija se 1913. godine u srcu Europe, u Budimpešti. Mlada Irisz Leiter dolazi u mađarski glavni grad puna nade da će se zaposliti u legendarnom dućanu za prodaju ženskih šešira koja je pripadala njezinim sada pokojnim roditeljima. Međutim, ubrzo ju iz dućana otjera novi vlasnik, OszkaÌr Brill. Dok traju pripreme za otvaranje novog Leiter dućana, a koji je namijenjen u to vrijeme najznačajnijim gostima, Irisz iznenada posjećuje nepoznati čovjek koji traži KaÌlmaÌna Leitera. Odbivši otići iz grada, mlada djevojka započne istraživati sve o KaÌlmaÌnu budući je on jedina poveznica s njezinom davno izgubljenom prošlošću. Potraga će ju, preko mračnih ulica i uličica Budimpešte, odvesti sve do same utrobe začetka nemira i razloga nastanka Prvog svjetskog rata…
https://www.imdb.com/title/tt5855772/?ref_=nv_sr_7

50 GODINA ČOVJEKA NA MJESECU:
The Right Stuff, 1983. Philip Kauffman, 180 min. US
Scenarij: Philip Kaufman i William Goldman, prema romanu Toma Wolfea
Uloge: Sam Shepard, Scott Glenn, Ed Harris, Dennis Quaid, Fred Ward
Tijekom 1950-ih Amerikanci i Sovjeti vode utrku u osvajanju svemira. Pitanje je trenutka kada će Sovjeti lansirati čovjeka u orbitu, stoga NASA oformljuje specijalan tim austronauta – pod nazivom Mercury 7 – sastavljen od iskusnih probnih pilota...
Iako se film doima epskim djelom koje slavi prve dane američkog prodora u svemir, Kaufmanova ekranizacija hvaljenog romana T. Wolfea složenošću nadilazi takvu prvotnu odrednicu. Redatelj usporedno prati dvije priče, jednu vezanu uz najboljeg test pilota svih vremena Chucka Yeagera, i drugu koja ironično ocrtava grčevite američke napore da u svemirskoj utrci nadmaše daleko odmakle suparnike. Kaufman simpatizira Yeagera kao junaka »staroga kova«, posljednjeg predstavnika izumiruće Amerike koja je štovala pionirski duh i individualne dosege te mu kontrastira buduće astronaute, koji su, iako odreda kompetentni piloti, svedeni na ulogu putnika u letećoj bombi – korporativna Amerika ne polaže više vjeru u pojedinca već u timski rad i glamuroznu promidžbu. Film je nominiran za 8 Oscara... (M.Sablić, HFL)
Utemeljen na istoimenoj knjizi Toma Wolfea, veličanstven film o pionirskim godinama američkog leta u svemir junačkim pothvatima pristupa vrlo neobično za holivudske standarde. Priču o požrtvovnim i srčanim, uzoritim macho prvacima svog posla iznosi uz obilje ironičnog humora, a unatoč često naglašenoj karikaturalnosti i povremenom nasmijavanju do suza, pun je poštovanja i iskrenog divljenja kako prema svemirskom programu i poznatim astronautima, tako i prema usamljenom vuku, neprepoznatom junaku Yeageru. Zabavan i ozbiljan, dinamičan, sadržajno bogat i zadivljujuće organiziran, "Put u svemir" nevjerojatnom lakoćom miješa stilove i raspoloženja, te donosi niz nezaboravnih ikonoklastičnih prizora i pobuđuje zanimanje za temu, a jedini (manji) nedostatak mu je gubljenje fokusa i tempa u završnici.. (Janko Heidl, www.vecernji.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0086197/?ref_=nv_sr_1

Napszállta, 2018. Laszlo Nemes, 142 min. HU
Scenarij: László Nemes, Clara Royer, Matthieu Taponier
Uloge: Susanne Wuest, Urs Rechn, Vlad Ivanov
Radnja filma odvija se 1913. godine u srcu Europe, u Budimpešti. Mlada Irisz Leiter dolazi u mađarski glavni grad puna nade da će se zaposliti u legendarnom dućanu za prodaju ženskih šešira koja je pripadala njezinim sada pokojnim roditeljima. Međutim, ubrzo ju iz dućana otjera novi vlasnik, OszkaÌr Brill. Dok traju pripreme za otvaranje novog Leiter dućana, a koji je namijenjen u to vrijeme najznačajnijim gostima, Irisz iznenada posjećuje nepoznati čovjek koji traži KaÌlmaÌna Leitera. Odbivši otići iz grada, mlada djevojka započne istraživati sve o KaÌlmaÌnu budući je on jedina poveznica s njezinom davno izgubljenom prošlošću. Potraga će ju, preko mračnih ulica i uličica Budimpešte, odvesti sve do same utrobe začetka nemira i razloga nastanka Prvog svjetskog rata…
https://www.imdb.com/title/tt5855772/?ref_=nv_sr_7

MJESEC NORVEŠKOG FILMA:
Blind, 2014. Eskil Vog, 96 min.
Scenarij: Eskil Vog
Uloge: Ellen Dorrit Petersen, Henrik Rafaelsen, Vera Vitali
Nakon što je nedavno izgubila vid, mlada Ingrid oporavlja se u sigurnosti svog novog doma, sama sa suprugom i svojim mislima. Unutar svoja četiri zida koja ne želi ili zbog straha ne može napustiti, osjeća da ima kontrolu i pokušava zadržati sva sjećanja kako je sve bilo i izgledalo prije. No ubrzo njeni najdublji strahovi i potisnute maštarije izbijaju na površinu...
https://www.imdb.com/title/tt2616810/


Styx, 2018. Wolfgang Fischer, 94 min. DE
Scenarij: Wolfgang Fischeri Ika Künzel
Uloge: Susanne Wolff, Gedion Oduor Wekesa
Četrdesetogodišnja Rike je uspješna liječnica koja ima vrlo zahtjevan posao.Tijekom godišnjeg odmora, koji joj je prijeko potreban, želi ostvariti svoj višegodišnji san i jedrilicom s Gibraltara otploviti do Ascensiona, malog tropskog otoka usred Atlantskog oceana. Želja za nesmetanim odmorom zamalo joj se ispunila, ali tijekom oluje divna avantura pretvara se u niz neslućenih izazova: nedaleko od jedrilice otkrila je teško oštećen, beznadno pretrpan čamac sa stotinjak izbjeglica kojima prijeti utapanje. Rike pokušava organizirati pomoć. Uskoro, međutim, počinje uviđati da se humanost pretvorila u čistu utopiju.
Film Wolfganga Fischera prikazuje borbu za preživljavanje na moru, suočavajući gledatelje s okrutnošću gubitka autonomije ljudi u nevolji. More u ovoj alegorijskoj drami postaje poprište egzistencijalne borbe.
Rike, 40, ist eine erfolgreiche Ärztin, deren Dienst ihr alles abverlangt. In ihrem dringend benötigten Jahresurlaub will sie sich einen lang gehegten Traum erfüllen und allein auf einem Segelschiff von Gibraltar nach Ascension, eine kleine tropische Insel mitten im Atlantischen Ozean, reisen. Ihr Wunsch nach unbeschwerten Ferien scheint sich zu erfüllen, doch nach einem Sturm schlägt das schöne Abenteuer in eine nicht gekannte Herausforderung um: In der Nähe ihres Schiffes entdeckt sie ein schwer beschädigtes, hoffnungslos überladenes Flüchtlingsboot. Mehr als hundert Menschen sind vom Ertrinken bedroht. Rike versucht, Hilfe zu organisieren. Doch sie spürt immer mehr, dass Humanität zur reinen Utopie verkommen ist.
Wolfgang Fischers Film zeigt einen Überlebenskampf auf dem Wasser, in dem die grausame Fremdbestimmtheit in Not geratener Menschen spürbar wird. Das Meer wird zum existentiellen Schauplatz eines allegorischen Dramas.
https://www.imdb.com/title/tt5942864/?ref_=fn_al_tt_1

MJESEC NORVEŠKOG FILMA:
Søsken tile vigtid: Amerikareisa, 2015. Frode Fimland, 75 m.
Scenarij: Frode Fimland, Karl Emil Rikardsen
Blizanački par, brat i sestra, žive na obiteljskoj farmi na isti tradicionalni način kao i njihovi roditelji nedodirnuti modernim životom. Nisu našli vremena ni prilike da s nekim zasnuju vlastite obitelji, a sada su već u ozbiljnim godinama. Nisu naučili ni engleski, no u kontaktu su s rodbinom iz SAD-a koja dolazi u posjet, a potom i njih poziva u Ameriku kako bi vidjeli gdje je sestra njihove bake emigrirala davne 1890.…
https://www.imdb.com/title/tt3116140/?ref_=fn_al_nm_1a

Napszállta, 2018. Laszlo Nemes, 142 min. HU
Scenarij: László Nemes, Clara Royer, Matthieu Taponier
Uloge: Susanne Wuest, Urs Rechn, Vlad Ivanov
Radnja filma odvija se 1913. godine u srcu Europe, u Budimpešti. Mlada Irisz Leiter dolazi u mađarski glavni grad puna nade da će se zaposliti u legendarnom dućanu za prodaju ženskih šešira koja je pripadala njezinim sada pokojnim roditeljima. Međutim, ubrzo ju iz dućana otjera novi vlasnik, OszkaÌr Brill. Dok traju pripreme za otvaranje novog Leiter dućana, a koji je namijenjen u to vrijeme najznačajnijim gostima, Irisz iznenada posjećuje nepoznati čovjek koji traži KaÌlmaÌna Leitera. Odbivši otići iz grada, mlada djevojka započne istraživati sve o KaÌlmaÌnu budući je on jedina poveznica s njezinom davno izgubljenom prošlošću. Potraga će ju, preko mračnih ulica i uličica Budimpešte, odvesti sve do same utrobe začetka nemira i razloga nastanka Prvog svjetskog rata…
https://www.imdb.com/title/tt5855772/?ref_=nv_sr_7


DAN ŽENA
On Chesil Beach, 2018. Dominic Cooke, 110 min. UK
Scenarij: Ian McEwan (prema vlastitom romanu)
Uloge: Saoirse Ronan, Emily Watson, Anne-Marie Duff, Billy Howle, Samuel West, Adrian Scarborough, Bebe Cave, Jonjo O'Neill, Bernardo Santos, Christopher Bowen
Florence i Edward, mladi par različita društvenog statusa, upoznaju se i zaljubljuju u Engleskoj 1962. godine. Prateći situacije kroz koje ovaj par prolazi tijekom udvaranja, film istražuje društveni pritisak koji prati fizičku intimnost, s kulminacijom u njihovoj bračnoj noći.
Film je snimljen prema djelu Iana McEwana i kroz prvo bračnu noć mladog para retrospektiva nas vodi do početaka njihove priče. Mladi su, pomalo sramežljivi, šeprtljavi, zaljubljeni...što može poći krivo? Zanimljiv uvid u intimu, očekivanja i iščekivanja, iluzije. Kraj pomalo klišejiziran, ali sve u svemu nisam razočarana. Film je spor, ali nije dosadan, gluma solidna, u svojoj otuđensoti Edward i Florence djeluju jako realno i uspiju probuditi suosjećanje. (Inanna, forum.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1667321/?ref_=fn_al_tt_1


DAN ŽENA
On Chesil Beach, 2018. Dominic Cooke, 110 min. UK
Scenarij: Ian McEwan (prema vlastitom romanu)
Uloge: Saoirse Ronan, Emily Watson, Anne-Marie Duff, Billy Howle, Samuel West, Adrian Scarborough, Bebe Cave, Jonjo O'Neill, Bernardo Santos, Christopher Bowen
Florence i Edward, mladi par različita društvenog statusa, upoznaju se i zaljubljuju u Engleskoj 1962. godine. Prateći situacije kroz koje ovaj par prolazi tijekom udvaranja, film istražuje društveni pritisak koji prati fizičku intimnost, s kulminacijom u njihovoj bračnoj noći.
Film je snimljen prema djelu Iana McEwana i kroz prvo bračnu noć mladog para retrospektiva nas vodi do početaka njihove priče. Mladi su, pomalo sramežljivi, šeprtljavi, zaljubljeni...što može poći krivo? Zanimljiv uvid u intimu, očekivanja i iščekivanja, iluzije. Kraj pomalo klišejiziran, ali sve u svemu nisam razočarana. Film je spor, ali nije dosadan, gluma solidna, u svojoj otuđensoti Edward i Florence djeluju jako realno i uspiju probuditi suosjećanje. (Inanna, forum.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1667321/?ref_=fn_al_tt_1

DAN VODA / DVA LICA MEDITERANA:
Pusti Dobre, pusti, 2018. Vlatka Vorkapić, 56 min. HR
Hrvatska ima 718 otoka te 467 hridi i grebena. Od toga je naseljeno 67 otoka, a samo ih devet ima pitku vodu. Na brojnim otocima opskrba vodom ovisi o posebnim brodovima – vodonoscima. Pusti Dobre, pusti mediteranska je komedija o jednom takvom brodu i njegovoj posadi.
https://www.imdb.com/title/tt8908252/?ref_=nm_flmg_dr_1
Zabava, 2018. Bojan Mrđenović, 11 min. HR
Koliko smo podložni utjecaju mase i koje emocije nas usmjeravaju u anonimnosti noćnog kluba? Film nas vodi na jedan od najpoznatijih party plaža na Mediteranu - Zrće na Pagu. Mase mladih ljudi slijevaju se na Pag u potrazi za ljetnom zabavom i avanturama. Film ulazi u prostore intimnosti koji nastaju unutar dinamike grupe. Stanje pojačanih emocija je prirodni procjep za ulaz u paralelnu realnost koja se kroz noć razvija na plaži

DAN VODA / DVA LICA MEDITERANA:
Pusti Dobre, pusti, 2018. Vlatka Vorkapić, 56 min. HR
Hrvatska ima 718 otoka te 467 hridi i grebena. Od toga je naseljeno 67 otoka, a samo ih devet ima pitku vodu. Na brojnim otocima opskrba vodom ovisi o posebnim brodovima – vodonoscima. Pusti Dobre, pusti mediteranska je komedija o jednom takvom brodu i njegovoj posadi.
https://www.imdb.com/title/tt8908252/?ref_=nm_flmg_dr_1
Zabava, 2018. Bojan Mrđenović, 11 min. HR
Koliko smo podložni utjecaju mase i koje emocije nas usmjeravaju u anonimnosti noćnog kluba? Film nas vodi na jedan od najpoznatijih party plaža na Mediteranu - Zrće na Pagu. Mase mladih ljudi slijevaju se na Pag u potrazi za ljetnom zabavom i avanturama. Film ulazi u prostore intimnosti koji nastaju unutar dinamike grupe. Stanje pojačanih emocija je prirodni procjep za ulaz u paralelnu realnost koja se kroz noć razvija na plaži


DAN ŽENA
On Chesil Beach, 2018. Dominic Cooke, 110 min. UK
Scenarij: Ian McEwan (prema vlastitom romanu)
Uloge: Saoirse Ronan, Emily Watson, Anne-Marie Duff, Billy Howle, Samuel West, Adrian Scarborough, Bebe Cave, Jonjo O'Neill, Bernardo Santos, Christopher Bowen
Florence i Edward, mladi par različita društvenog statusa, upoznaju se i zaljubljuju u Engleskoj 1962. godine. Prateći situacije kroz koje ovaj par prolazi tijekom udvaranja, film istražuje društveni pritisak koji prati fizičku intimnost, s kulminacijom u njihovoj bračnoj noći.
Film je snimljen prema djelu Iana McEwana i kroz prvo bračnu noć mladog para retrospektiva nas vodi do početaka njihove priče. Mladi su, pomalo sramežljivi, šeprtljavi, zaljubljeni...što može poći krivo? Zanimljiv uvid u intimu, očekivanja i iščekivanja, iluzije. Kraj pomalo klišejiziran, ali sve u svemu nisam razočarana. Film je spor, ali nije dosadan, gluma solidna, u svojoj otuđensoti Edward i Florence djeluju jako realno i uspiju probuditi suosjećanje. (Inanna, forum.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1667321/?ref_=fn_al_tt_1

50 GODINA ČOVJEKA NA MJESECU:
Hidden Figures, 2016. Theodore Melfi, 127 min.
Scenarij: Allison Schroeder i Theodore Melfi prema romanu „Hidden Figures" Margot Lee Shetterly
Uloge: Taraji P. Henson, Octavia Spencer, Janelle Monáe, Kevin Costner, Kirsten Dunst, Jim Parsons
Nevjerojatna, neispričana priča o elitnom timu crnih matematičarki koji su radile za NASA-u i bile mozgovi iza jedne od najvećih operacija u povijesti: lansiranje astronauta Johna Glenna u orbitu.
Svatko zna za misije Apollo. Odmah možemo navesti hrabre muške astronaute koji su napravili prve divovske korake za čovječanstvo u svemir: John Glenn, Alan Shepard i Neil Armstrong. No začudo, Katherine G. Johnson, Dorothy Vaughan i Mary Jackson nisu imena koja se uče u školi ni koja su poznata većini ljudi – iako su njihove odvažne, pametne i jake uloge NASA-inih „ljudskih računala“ bile prijeko potrebne za napredak koji je omogućio ljudski let u svemir.
Šarmantna biografska drama o afroameričkim matematičarkama koje su NASA-i omogućile pobjedu u hladnoratovskoj svemirskoj utrci. Bez mnogo suptilnosti i suzdržavanja, film razotkriva institucionalizirani rasizam i seksizam segregirane Amerike 1960-ih godina, istovremeno ne popuštajući s inspirativnim optimizmom kakvog očekujemo od vedrog povijesnog blockbustera... (voxfeminae.net)
https://www.imdb.com/title/tt4846340/?ref_=nv_sr_1

MJESEC NORVEŠKOG FILMA:
Optimistene, 2013. Gunhild Magnor, 92 min.
Scenarij: Gunhild Magnor
Dokumentarni film o neobičnom odbojkaškom timu u norveškom gradu Hamar. Za ovaj tim igraju dame između 66 i 98 godina. Pripremaju se za prvu utakmicu, nakon 30 godina treniranja.
https://www.imdb.com/title/tt3115910/?ref_=fn_al_tt_1

ALEM ĆURIN... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.15, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ
UTO 30.10. 2018. 20.15 JADRANKA KOSOR (odsutna)
UTO 27.11. 2018. 20.15 MARKO NJEGIĆ
UTO 18.12. 2018. 20.15 BOŽIDAR MALJKOVIĆ
UTO 29.1. 2019. 20.15 GORAN GOLOVKO
UTO 26.2. 2019. 20.15 AGAR PATA
Večerašnji gost, tj. vaš domaćin je Alem Ćurin, splitski strip crtač, ilustrator i pisac
https://hr.wikipedia.org/wiki/Alem_%C4%86urin

DAN VODA / DVA LICA MEDITERANA:
Pusti Dobre, pusti, 2018. Vlatka Vorkapić, 56 min. HR
Hrvatska ima 718 otoka te 467 hridi i grebena. Od toga je naseljeno 67 otoka, a samo ih devet ima pitku vodu. Na brojnim otocima opskrba vodom ovisi o posebnim brodovima – vodonoscima. Pusti Dobre, pusti mediteranska je komedija o jednom takvom brodu i njegovoj posadi.
https://www.imdb.com/title/tt8908252/?ref_=nm_flmg_dr_1
Zabava, 2018. Bojan Mrđenović, 11 min. HR
Koliko smo podložni utjecaju mase i koje emocije nas usmjeravaju u anonimnosti noćnog kluba? Film nas vodi na jedan od najpoznatijih party plaža na Mediteranu - Zrće na Pagu. Mase mladih ljudi slijevaju se na Pag u potrazi za ljetnom zabavom i avanturama. Film ulazi u prostore intimnosti koji nastaju unutar dinamike grupe. Stanje pojačanih emocija je prirodni procjep za ulaz u paralelnu realnost koja se kroz noć razvija na plaži

MJESEC NORVEŠKOG FILMA:
Før snøen faller, 2013. Hisham Zaman, 96 min.
Scenarij: Kjell Ola Dahl, Hisham Zaman
Uloge: Abdullah Taher, Suzan Ilir, Bahar Ozen
„Prije snijega“ film je ceste koji postaje odisejom od istoka prema zapadu mladog kurdistanskog Iračana Siyara. Putovanje započinje kada njegova sestra pobjegne sa svog vjenčanja. Njihov je otac mrtav a Siyar, kao najstariji sin, dužan je pronaći sestru i vratiti obiteljsku čast. Na svom putu, u Istanbulu upoznaje djevojku Evin s kojom nastavlja putovati. Njihov put kroz Grčku, Njemačku i Norvešku pretvara Siyarovu potragu za sestrom u potragu za dostojanstvom i ljubavi.
https://www.imdb.com/title/tt2560440/?ref_=nm_flmg_dr_4


DAN ŽENA
On Chesil Beach, 2018. Dominic Cooke, 110 min. UK
Scenarij: Ian McEwan (prema vlastitom romanu)
Uloge: Saoirse Ronan, Emily Watson, Anne-Marie Duff, Billy Howle, Samuel West, Adrian Scarborough, Bebe Cave, Jonjo O'Neill, Bernardo Santos, Christopher Bowen
Florence i Edward, mladi par različita društvenog statusa, upoznaju se i zaljubljuju u Engleskoj 1962. godine. Prateći situacije kroz koje ovaj par prolazi tijekom udvaranja, film istražuje društveni pritisak koji prati fizičku intimnost, s kulminacijom u njihovoj bračnoj noći.
Film je snimljen prema djelu Iana McEwana i kroz prvo bračnu noć mladog para retrospektiva nas vodi do početaka njihove priče. Mladi su, pomalo sramežljivi, šeprtljavi, zaljubljeni...što može poći krivo? Zanimljiv uvid u intimu, očekivanja i iščekivanja, iluzije. Kraj pomalo klišejiziran, ali sve u svemu nisam razočarana. Film je spor, ali nije dosadan, gluma solidna, u svojoj otuđensoti Edward i Florence djeluju jako realno i uspiju probuditi suosjećanje. (Inanna, forum.hr)
https://www.imdb.com/title/tt1667321/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE:
Les chevaux de dieu, 2012. Nabil Ayouch, 115 min. MA/BE/FR/TU
Scenarij: Jamal Belmahi po romanu Mahi Binebine
Uloge: Abdelhakim Rachi, Abdelilah Rachid, Hamza Souidek
U faveli Sidi Moumen blizu Casablance, gdje je najveća briga stanovnika preživjeti u svakodnevnim sukobima klanova i lokalne mafije, pratimo život jedne obitelji s depresivnim ocem i majkom iscrpljenom svakodnevnim teškim radom. Tarek, najmlađi sin s nadimkom Yachine (po ruskom nogometnom idolu), pod zaštitom je svog starijeg brata, vođe kvartovske bande. Treći brat je u vojsci, a četvrti je kvazi umjetnik.
Tijekom boravka u zatvoru, Hamid je pao pod utjecaj radikalnih islamista i na koncu uvjeri Yachine i njegove prijatelje, Nabila i Fouada, da mu se pridruže. Imam, i duhovni vođa se brine za njihovu fizičku, duhovnu i mentalnu pripremu. Jednog dana ih izvjeste da su izabrani biti Alahovi mučenici, te se počnu pripremati za seriju atentata u Casablanci.
Cannes Film Festival 2012. François Chalais Award (Nabil Ayouch)
Lumiere Awards (France) 2014. Best French-Language Foreign Film (Nabil Ayouch)
Magritte Awards (Belgium) 2014. Best Cinematography (Hichame Alaouie)
Rotterdam International Film Festival 2013. MovieZone Award (Nabil Ayouch)
Seattle International Film Festival 2013. Golden Space Needle Award / Best Director (Nabil Ayouch)
Valladolid International Film Festival 2012. Golden Spike / Best Film (Nabil Ayouch)
http://kinotuskanac.hr/movie/bozji-konji
https://www.imdb.com/title/tt2369047/

The Reports on Sarah and Saleem, 2018. Muayad Alayan, 127 min. PS/DE/NL
Scenarij: Rami Musa Alayan
Uloge: Maisa Abd Elhadi, Mohammad Eid, Kamel El Basha
Sara je izraelka i vodi kafić u zapadnom Jeruzalemu. Saleem je palestinac iz istočnog Jeruzalema i radi kao dostavljač. Sara i Saleem, iako svjetovima odvojeni, započinju tajnu vezu čije bi otkrivanje moglo razoriti njihove obitelji. Kada im se kasnonoćni provod izjalovi i zaprijeti izlaganjem zabranjenog odnosa javnosti, bespomoćno pokušavaju spasiti ono što je ostalo od njihovih života. Zapleteni u mrežu prijevare uslijed ekstremnog socio-političkog pritiska, Sara i Saleem bivaju uhvaćeni u mašineriju sustava koju ni istina više ne može zaustaviti. Film je dobitnik nagrade publike na Rotterdam Film Festivalu.
https://www.imdb.com/title/tt7158582/?ref_=nv_sr_1

DANI FRANKOFONIJE:
Hayat, 2017. Raouf Sebbahi, 90 min. MA
Scenarij: Mhoamed Ahed Bensouda, Mohamed Moncef El Kadiri, Raouf Sebbahi
Uloge: Meryem Bakouch, Hashmem Bastaoui, Oussama Bastaoui
Film prati autobus koji ide od Tangera do Agadira, s dvadesetak putnika čije se životne priče isprepliću. Nepreviđeni susreti, sukobi, različite ali i čvrste veze, rađaju se među putnicima različitih svjetonazora. Taj zatvoreni prostor potiče različite teme i pristupe marokanskom društvu u kontekstu brojnih kontrasta. 22 glumca dio su te filmske avanture, a među njima su poznati marokanski glumci: Driss Roukh, Malek Akhmiss, Latifa Aherrare, Ousama Bastaoui, Hassan Badida, El Mehdi Foulane, ili pak Meryem Bakouche.
Putovanje kao život, život kao putovanje... Povratak marokanskih iseljenika iz zemlje u koju su emigrirali u zemlju porijekla. Galerija neobičnih likova (revolucionar, fundamentalist, prostitutka...) prisiljeni su živjeti u uskom prostoru autobusa, unatoč različitosti. Bilo da je riječ o svjetonazoru, bilo da je riječ o kulturnim i religijskim motivima. Njihova iskustva postaju dio velike zagonetke kolektivne povijesti, zagonetke nazvane ŽIVOT. (Maghreb Film Festival)
„Hayat“ je dobio nagradu za najbolji film na 8. izdanju Festivala afričkog filma u Helsinkiju, kao i nagradu za najboljeg stranog redatelja na festivalu u Houstonu.
Hayat nije film, to je žena. To je priznanje mojoj pokojnoj majci HAYAT BELAOULA, i naravno kroz nju, priznanje svim ženama koje su emigrirale. Duboko u sebi, te žene crpe hrabrost i žrtvu, nadajući se da će svoje najmilije dovesti do ljubavi majke, sestre i kćeri. I kao što bi veliki kritičar, filozof i marokanski pisac Noureddine Sail rekao: "Ne smijemo zaboraviti da su žene iznad svih ljudskih bića". (redatelj Raouf Sebbahi)
https://www.imdb.com/title/tt5524538/?ref_=nm_knf_t1

The Reports on Sarah and Saleem, 2018. Muayad Alayan, 127 min. PS/DE/NL
Scenarij: Rami Musa Alayan
Uloge: Maisa Abd Elhadi, Mohammad Eid, Kamel El Basha
Sara je izraelka i vodi kafić u zapadnom Jeruzalemu. Saleem je palestinac iz istočnog Jeruzalema i radi kao dostavljač. Sara i Saleem, iako svjetovima odvojeni, započinju tajnu vezu čije bi otkrivanje moglo razoriti njihove obitelji. Kada im se kasnonoćni provod izjalovi i zaprijeti izlaganjem zabranjenog odnosa javnosti, bespomoćno pokušavaju spasiti ono što je ostalo od njihovih života. Zapleteni u mrežu prijevare uslijed ekstremnog socio-političkog pritiska, Sara i Saleem bivaju uhvaćeni u mašineriju sustava koju ni istina više ne može zaustaviti. Film je dobitnik nagrade publike na Rotterdam Film Festivalu.
https://www.imdb.com/title/tt7158582/?ref_=nv_sr_1

DANI FRANKOFONIJE:
Sweet Girls, 2015. Jean-Paul Cardinaux & Xavier Ruiz, 103 min. CH
Scenarij: Jean-Paul Cardinaux
Uloge: Viviana Aliberti, Jade Amstel, Maurice Aufair
Dvije tinejdžerice, Elodie i Marie, žive u predgrađu gdje nestašica stambenog prostora postaje sve veći problem. Djevojke su suočene s besperspektivnošću i promatraju kako njihovi izgledi za samostalnim životom postupno nestaju. Elodie tada predlaže radikalno rješenje: isprazniti stanove u kojima nepravedno žive "starci" koji su i odgovorni za tu situaciju. Međutim, djevojke će uskoro otkriti da iza njihovih hladnih kalkulacija postoje ljudska bića, jednako izgubljena kao što su i one. Ovaj susret dviju generacija, zaboravljenih od strane društva, dovest će do iznenađujuće i dirljive priče.
https://www.imdb.com/title/tt3695956/?ref_=nm_flmg_prd_1

The Reports on Sarah and Saleem, 2018. Muayad Alayan, 127 min. PS/DE/NL
Scenarij: Rami Musa Alayan
Uloge: Maisa Abd Elhadi, Mohammad Eid, Kamel El Basha
Sara je izraelka i vodi kafić u zapadnom Jeruzalemu. Saleem je palestinac iz istočnog Jeruzalema i radi kao dostavljač. Sara i Saleem, iako svjetovima odvojeni, započinju tajnu vezu čije bi otkrivanje moglo razoriti njihove obitelji. Kada im se kasnonoćni provod izjalovi i zaprijeti izlaganjem zabranjenog odnosa javnosti, bespomoćno pokušavaju spasiti ono što je ostalo od njihovih života. Zapleteni u mrežu prijevare uslijed ekstremnog socio-političkog pritiska, Sara i Saleem bivaju uhvaćeni u mašineriju sustava koju ni istina više ne može zaustaviti. Film je dobitnik nagrade publike na Rotterdam Film Festivalu.
https://www.imdb.com/title/tt7158582/?ref_=nv_sr_1


Transit, 2018., Christian Petzold, 101 min. FR/DE
Scenarij: Christian Petzold (prema romanu Anne Seghers)
Uloge: Franz Rogowski, Paula Beer, Godehard Giese, Lilien Batman, Maryam Zaree, Barbara Auer, Matthias Brandt
Njemačke postrojbe su nedaleko od Pariza. Georg u zadnji tren uspijeva pobjeći u Marseille. U prtljazi nosi stvari komunističkog pisca Weidela koji si je oduzeo život u strahu od progona. Preuzevši identitet kako bi dobio putne isprave, Georg u Marseilleu mora dočekati polazak svog broda. No kad upozna tajanstvenu Marie, planovi mu se mijenjaju. (Film se temelji na istoimenu romanu Anne Seghers koji je napisala u egzilu tijekom Drugog svjetskog rata. U suvremenom Marseilleu susreću se izbjeglice iz onoga i ovoga vremena, a sve njihove priče zajedno tvore prostor trajnog tranzita.)
Film Christiana Petzolda poziva gledatelje na promišljanje o usponu neonacizma i klimi nenaklonjenoj izbjeglicama u Evropi... (ZFF)
Petzoldov "Tranzit" dosad je najistaknutiji film koji je u prva četiri dana Berlinalea prikazan u natjecateljskom programu... (Jurica Pavičić, JL)
Moderni kontekst stoji kao upozorenje da strahote nisu tako nemoguće sa usponom desnog populizma u Evropi, i pohvalno je što Petzold ne ulazi u nekakvu daljnju elaboraciju toga, već radnju plete na osnovu mehanike filmova o Drugom svjetskom ratu, najviše na tragu „Casablance“. (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
Dublin International Film Festival 2019. Best Film
Nuremberg Film Festival "Turkey-Germany" 2018. Best Film
https://www.imdb.com/title/tt6675244/?ref_=fn_al_tt_1


The Place, 2017. Paolo Genovese, 105 min. IT
Scenarij: Paolo Genovese i Isabella Aguilar prema priči Christophera Kubasika
Uloge: Valerio Mastandrea, Marco Giallini, Alessandro Borghi
„The Place" je "kvartovski" kafić koji radi non-stop i u kojem se danoćno izmjenjuje velika količina ljudi: No jedan je posjetilac standardan (osim jasno, osoblja): neobičan, misteriozan i neimenovani muškarac koji uvijek sjedi na istom mjestu u kutu s velikom crnom knjigom-bilježnicom na stolu koju stalno proučava, bilježi, čita i traži. Konstantno prima razne posjetitelje s kojima kratko i odrješito razgovara nakon konzultacija s bilježnicom.
"Perfect Strangers" je zaista bio dobar film, ali što je Genovese napravio s ovim je stepenica više. Zapravo "The Place" nije sasvim orginalna priča jer je svojevrsna, prilagođena verzija hvaljene američke serije "The Booth at the End". Pa prema tome "The Place" nije originalan, ali je zato originalno napravljen. Genovese je sažeo ideju serije, likove i njihove isprepletene odnose i priče u koncizan, nabijen, sadržajan film od skoro dva sata... Iako film nije thriller, nego nominalno drama, nekoliko obrata i iznenađenja u priči gotovo zalaze u thriller-zonu. I definitivno film nije filozofiranje o moralnosti, ali će vas iznenaditi s nekoliko šokantnih pitanja koje ćete kasnije postavljati sami sebi još dugo nakon gledanja. (Anastazija Vržina, www.perun.hr)
'Pazi što želiš' je nesvakidašnja kombinacija metaforičke drame i misterije uz dosta iznenađenja i preokreta. Sada Genovese ima još više 'potpunih stranaca', a kamera ne napušta prag talijanskog kafića. U tom kafiću svi likovi pristupaju misterioznom čovjeku sa zahtjevom da im ispuni želje, a zauzvrat moraju izvršiti jedan 'faustovski' zadatak... (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt7063210/?ref_=nv_sr_2


The Place, 2017. Paolo Genovese, 105 min. IT
Scenarij: Paolo Genovese i Isabella Aguilar prema priči Christophera Kubasika
Uloge: Valerio Mastandrea, Marco Giallini, Alessandro Borghi
„The Place" je "kvartovski" kafić koji radi non-stop i u kojem se danoćno izmjenjuje velika količina ljudi: No jedan je posjetilac standardan (osim jasno, osoblja): neobičan, misteriozan i neimenovani muškarac koji uvijek sjedi na istom mjestu u kutu s velikom crnom knjigom-bilježnicom na stolu koju stalno proučava, bilježi, čita i traži. Konstantno prima razne posjetitelje s kojima kratko i odrješito razgovara nakon konzultacija s bilježnicom.
"Perfect Strangers" je zaista bio dobar film, ali što je Genovese napravio s ovim je stepenica više. Zapravo "The Place" nije sasvim orginalna priča jer je svojevrsna, prilagođena verzija hvaljene američke serije "The Booth at the End". Pa prema tome "The Place" nije originalan, ali je zato originalno napravljen. Genovese je sažeo ideju serije, likove i njihove isprepletene odnose i priče u koncizan, nabijen, sadržajan film od skoro dva sata... Iako film nije thriller, nego nominalno drama, nekoliko obrata i iznenađenja u priči gotovo zalaze u thriller-zonu. I definitivno film nije filozofiranje o moralnosti, ali će vas iznenaditi s nekoliko šokantnih pitanja koje ćete kasnije postavljati sami sebi još dugo nakon gledanja. (Anastazija Vržina, www.perun.hr)
'Pazi što želiš' je nesvakidašnja kombinacija metaforičke drame i misterije uz dosta iznenađenja i preokreta. Sada Genovese ima još više 'potpunih stranaca', a kamera ne napušta prag talijanskog kafića. U tom kafiću svi likovi pristupaju misterioznom čovjeku sa zahtjevom da im ispuni želje, a zauzvrat moraju izvršiti jedan 'faustovski' zadatak... (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt7063210/?ref_=nv_sr_2

The Reports on Sarah and Saleem, 2018. Muayad Alayan, 127 min. PS/DE/NL
Scenarij: Rami Musa Alayan
Uloge: Maisa Abd Elhadi, Mohammad Eid, Kamel El Basha
Sara je izraelka i vodi kafić u zapadnom Jeruzalemu. Saleem je palestinac iz istočnog Jeruzalema i radi kao dostavljač. Sara i Saleem, iako svjetovima odvojeni, započinju tajnu vezu čije bi otkrivanje moglo razoriti njihove obitelji. Kada im se kasnonoćni provod izjalovi i zaprijeti izlaganjem zabranjenog odnosa javnosti, bespomoćno pokušavaju spasiti ono što je ostalo od njihovih života. Zapleteni u mrežu prijevare uslijed ekstremnog socio-političkog pritiska, Sara i Saleem bivaju uhvaćeni u mašineriju sustava koju ni istina više ne može zaustaviti. Film je dobitnik nagrade publike na Rotterdam Film Festivalu.
https://www.imdb.com/title/tt7158582/?ref_=nv_sr_1

Kelebekler / Butterflies, 2018. Tolga Karaçelik, 117 min. TR
Scenarij: Tolga Karaçelik
Uloge: Tolga Tekin, Bartu Küçükçaglayan, Tugce Altug
Suzi i njena braća Cemal i Kenan gotovo uopće ne komuniciraju otkad su kao tinejdžeri odselili iz malog rodnog sela, a kontakt su izgubili i s ocem. Situaciju mijenja očev neočekivani telefonski poziv najstarijem Cemalu, sa zahtjevom da se svi troje odmah vrate u selo. Cemal okuplja brata i sestru te unatoč oklijevanju kreću na neobično putovanje. Pokušavajući ponovno povezati komadiće disfunkcionalne obitelji i suočiti se sa zajedničkom prošlošću, postepeno se upoznaju, ne sluteći da ih tek u selu čekaju najveća iznenađenja...
Odlična gluma i jedinstvena kombinacija komedije i drame osigurala je filmu glavnu nagradu na Sundance Film Festivalu, a prikazan je i u programu Voices Rotterdam Film Festivala. (FMFS)
Kao i u svim dobrim 'road' filmovima, i u 'Leptirima' se radi o emotivnom putovanju likova. Film s nasumično eksplodirajućim kokošima lako je mogao otići 'full retard' u apsurdnom smjeru, no režiser pazi na balans između festivalske komedije i emotivno autentične drame, te realizma i magičnog realizma... (Marko Njegić, SD)
Adana Film Festival 2018. Best Director
Ankara International Film Festival 2018. Best Director, Best Actress, Best Supporting Actress, Best Editing
Art Film Festival 2018. Best Film
Bucharest International Film Festival 2018. Best Film
Istanbul International Film Festival 2018. Special Prize of the Jury, Best Actor
Sundance Film Festival 2018. Grand Jury Prize / World Cinema – Dramatic
Thessaloniki Film Festival 2018. Audience Award
https://www.imdb.com/title/tt7318202/?ref_=fn_al_tt_1


Duboki rezovi, 2018. Dubravka Turić, Filip Mojzeš, Filip Peruzović, 75 min. HR
Scenarij: Jelena Paljan (Trešnje), Ksenija Kušec (Smrt bijela kost), Ivan Turković-Krnjak (Predmeti koji tonu)
Uloge: Lana Barić, Roko Glavina, Milivoj Beader, Nikša Butijer, Areta Ćurković , Franko Jakovčević (Trešnje), Glorija Pinturić, Lily Antić, Borna Fadljević, Živko Anočić (Smrt bijela kost), Marina Redžepović, Jadranka Đokić, Vinko Kraljević, Mirela Brekalo, Bernard Perić (Predmeti koji tonu)
Tri priče o nasilju kao destrukciji intime, obitelji, integriteta, povjerenja.
Trešnje: Bezbrižno ljeto dječaka Jakova postupno narušavaju napeti obiteljski odnosi. Tragičan slijed događaja navest će ga na pobunu...
Smrt bijela kost: Dječja igra prerasta u dramatičnu situaciju, kako za djecu tako i za odrasle... 1
Predmeti koji tonu:Obiteljsko okupljanje krenut će u neočekivanu smjeru kada se kći pred ocem pojavi s masnicom na licu i neuvjerljivim opravdanjem.
Zasebni filmovi koji obrazuju cjelinu jasno su povezani temom nasilja u različitim oblicima iako je primjetno da nisu svi filmovi podjednaki senzibilitetom niti nude podjednako snažno gledalačko iskustvo, dok stilizirana sugestivnost, svojstvena savremenom arthouse filmu poput ovog, neće biti privlačna širokoj kino publici, te na momente može film činiti predugim, presporim ili frustrirajućim iskustvom za neke. Ipak, ostatak gledalačke populacije bit će emotivno i duhovno nagrađen inteligentnim ostvarenjem čiji likovi ostaju sa nama dugo nakon što se film završi. (Bojan Josić, www.tportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8781538/?ref_=fn_al_tt_1


Duboki rezovi, 2018. Dubravka Turić, Filip Mojzeš, Filip Peruzović, 75 min. HR
Scenarij: Jelena Paljan (Trešnje), Ksenija Kušec (Smrt bijela kost), Ivan Turković-Krnjak (Predmeti koji tonu)
Uloge: Lana Barić, Roko Glavina, Milivoj Beader, Nikša Butijer, Areta Ćurković , Franko Jakovčević (Trešnje), Glorija Pinturić, Lily Antić, Borna Fadljević, Živko Anočić (Smrt bijela kost), Marina Redžepović, Jadranka Đokić, Vinko Kraljević, Mirela Brekalo, Bernard Perić (Predmeti koji tonu)
Tri priče o nasilju kao destrukciji intime, obitelji, integriteta, povjerenja.
Trešnje: Bezbrižno ljeto dječaka Jakova postupno narušavaju napeti obiteljski odnosi. Tragičan slijed događaja navest će ga na pobunu...
Smrt bijela kost: Dječja igra prerasta u dramatičnu situaciju, kako za djecu tako i za odrasle... 1
Predmeti koji tonu:Obiteljsko okupljanje krenut će u neočekivanu smjeru kada se kći pred ocem pojavi s masnicom na licu i neuvjerljivim opravdanjem.
Zasebni filmovi koji obrazuju cjelinu jasno su povezani temom nasilja u različitim oblicima iako je primjetno da nisu svi filmovi podjednaki senzibilitetom niti nude podjednako snažno gledalačko iskustvo, dok stilizirana sugestivnost, svojstvena savremenom arthouse filmu poput ovog, neće biti privlačna širokoj kino publici, te na momente može film činiti predugim, presporim ili frustrirajućim iskustvom za neke. Ipak, ostatak gledalačke populacije bit će emotivno i duhovno nagrađen inteligentnim ostvarenjem čiji likovi ostaju sa nama dugo nakon što se film završi. (Bojan Josić, www.tportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8781538/?ref_=fn_al_tt_1


Transit, 2018., Christian Petzold, 101 min. FR/DE
Scenarij: Christian Petzold (prema romanu Anne Seghers)
Uloge: Franz Rogowski, Paula Beer, Godehard Giese, Lilien Batman, Maryam Zaree, Barbara Auer, Matthias Brandt
Njemačke postrojbe su nedaleko od Pariza. Georg u zadnji tren uspijeva pobjeći u Marseille. U prtljazi nosi stvari komunističkog pisca Weidela koji si je oduzeo život u strahu od progona. Preuzevši identitet kako bi dobio putne isprave, Georg u Marseilleu mora dočekati polazak svog broda. No kad upozna tajanstvenu Marie, planovi mu se mijenjaju. (Film se temelji na istoimenu romanu Anne Seghers koji je napisala u egzilu tijekom Drugog svjetskog rata. U suvremenom Marseilleu susreću se izbjeglice iz onoga i ovoga vremena, a sve njihove priče zajedno tvore prostor trajnog tranzita.)
Film Christiana Petzolda poziva gledatelje na promišljanje o usponu neonacizma i klimi nenaklonjenoj izbjeglicama u Evropi... (ZFF)
Petzoldov "Tranzit" dosad je najistaknutiji film koji je u prva četiri dana Berlinalea prikazan u natjecateljskom programu... (Jurica Pavičić, JL)
Moderni kontekst stoji kao upozorenje da strahote nisu tako nemoguće sa usponom desnog populizma u Evropi, i pohvalno je što Petzold ne ulazi u nekakvu daljnju elaboraciju toga, već radnju plete na osnovu mehanike filmova o Drugom svjetskom ratu, najviše na tragu „Casablance“. (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
Dublin International Film Festival 2019. Best Film
Nuremberg Film Festival "Turkey-Germany" 2018. Best Film
https://www.imdb.com/title/tt6675244/?ref_=fn_al_tt_1

Dani Kršćanske Kulture: Paul, Apostle of Christ, 2018. Andrew Hyatt, 108 min. US
Scenarij: Terence Berden, Andrew Hyatt
Uloge: Jim Caviezel, James Faulkner, Olivier Martinez
Film prati posljednje dane života sv. Pavla iz Tarza, dane koje je proveo u rimskoj tamnici čekajući smaknuće. Evanđelist Luka dolazi k njemu i nagovara ga da mu ispripovjedi svoj život od djetinjstva do toga trenutka. Uz zanimljiv i uvjerljiv prikaz svakodnevice prve kršćanske zajednice u mnogobožačkom Rimskom Carstvu, ovaj film donosi snažan i upečatljiv opis čovjeka koji je od najžešćeg progonitelja postao najgorljivijim propovjednikom kršćanstva, jednim od najvećih svetaca u povijesti Crkve, ali i jednom od najdojmljivijih povijesnih ličnosti uopće.
https://www.imdb.com/title/tt7388562/?ref_=nv_sr_1


Transit, 2018., Christian Petzold, 101 min. FR/DE
Scenarij: Christian Petzold (prema romanu Anne Seghers)
Uloge: Franz Rogowski, Paula Beer, Godehard Giese, Lilien Batman, Maryam Zaree, Barbara Auer, Matthias Brandt
Njemačke postrojbe su nedaleko od Pariza. Georg u zadnji tren uspijeva pobjeći u Marseille. U prtljazi nosi stvari komunističkog pisca Weidela koji si je oduzeo život u strahu od progona. Preuzevši identitet kako bi dobio putne isprave, Georg u Marseilleu mora dočekati polazak svog broda. No kad upozna tajanstvenu Marie, planovi mu se mijenjaju. (Film se temelji na istoimenu romanu Anne Seghers koji je napisala u egzilu tijekom Drugog svjetskog rata. U suvremenom Marseilleu susreću se izbjeglice iz onoga i ovoga vremena, a sve njihove priče zajedno tvore prostor trajnog tranzita.)
Film Christiana Petzolda poziva gledatelje na promišljanje o usponu neonacizma i klimi nenaklonjenoj izbjeglicama u Evropi... (ZFF)
Petzoldov "Tranzit" dosad je najistaknutiji film koji je u prva četiri dana Berlinalea prikazan u natjecateljskom programu... (Jurica Pavičić, JL)
Moderni kontekst stoji kao upozorenje da strahote nisu tako nemoguće sa usponom desnog populizma u Evropi, i pohvalno je što Petzold ne ulazi u nekakvu daljnju elaboraciju toga, već radnju plete na osnovu mehanike filmova o Drugom svjetskom ratu, najviše na tragu „Casablance“. (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
Dublin International Film Festival 2019. Best Film
Nuremberg Film Festival "Turkey-Germany" 2018. Best Film
https://www.imdb.com/title/tt6675244/?ref_=fn_al_tt_1

Dani Kršćanske Kulture: A Man for All Seasons, 1966. Fred Zinneman, 120 min. UK
Scenarij: Robert Bolt
Uloge: Paul Scofield,Wendy Hiller, Leo McKern, Orson Welles, Robert Shaw, Susannah York, John Hurt i Nigel Davenport.
Filmska adaptacija Roberta Bolta i Constance Willis prema istoimenom Boltovom kazališnom komadu. Glavnu ulogu tumači Paul Scofield, trijumfalno ponavljajući svoju teatarsku ulogu Sir Thomasa Morea. Glavna tema filma je Moreovo tvrdoglavo katoličko odbijanje da prizna raskid Henryja VIII sa katoličanstvom i razvod od svoje prve žene...
Thomas More je u sukobu sa Henrikom VIII zbog kraljeve želje da se razvede od svoje žene, Katarine Aragonske, da bi zatim oženio Anne Boleyn. More shvaća da bi katolička crkva smatrala kralja heretikom. More, novoimenovani kancelar, stiče mnogo poštovanja zato što je izričit u održavanju veza sa Rimom, tako da Henry VIII ispada nerazuman što izaziva njegov bijes. Pošto kralj postaje sve ljući, on pokušava da diskreditira Morea sa zakonskim igrama, ali taj pokušaj propada. More osjeća opasnost koja mu prijeti i odlučuje kako bi najbolje bilo da se povuče u miran život. Nažalost, Moreova ostavka nije prihvaćena od kralja sve dok ne odobri njegov razvod. More odbija ovaj zahtjev, ali Henrik sprovodi zakon koji mu omogućuja da ima apsolutnu moć odlučivanja o engleskim religioznim pitanjima. Raskida sa Rimom i tako osniva Englesku crkvu, a zbog Moreovo odbijanje potpisivanja dokumenata prijeti mu pogubljenje, ali će i pored svega ostati upamćen kao duboko principijelan, "čovjek za sva vremena“...
Potanko rekonstruirajući razdoblje, film se temelji na iznimnim glumačkim interpretacijama - nagrađen je sa šest Oscara, među kojima i Oscara za najbolji film i najboljeg glavnog glumca...
https://www.imdb.com/title/tt0060665/?ref_=fn_al_tt_1

Dani Kršćanske Kulture: Gospa od Vrpolja, 2018. Davor Borić, 50 min. HR
Film govori o Gospi od Vrpolja, središnjem marijanskom svetištu Šibenske biskupije u koje svake godine uoči Velike Gospe pristiže na stotine hodočasnika. Sliku Gospe Vrpoljske, izvorno nastale 1383. godine, u narodu prati naziv „Gospe koja okove skida”, prema jednoj srednjovjekovnoj legendi. Ovaj je film počast tom drevnom spomeniku hrvatske kulturne kršćanske baštine.
SKICA ZA PORTRET: BLAŽ JURJEV TROGIRANIN
Dani Kršćanske Kulture: Blaž Jurjev Trogiranin, 2017. Ana Marija Habjan, 15 min. HR
Ovaj dokumentarni film približava nam lik i djelo nedovoljno poznatog hrvatskog umjetnika. Kasnogotički slikar Blaž Jurjev nazvan je Trogiranin prema gradu u kojem je proveo najveći dio svog stvaralačkog vijeka. Kao talentirani mladić školovao se u Veneciji i po povratku u domovinu radio je za potrebe ondašnjih crkava i crkvenih bratovština. Njegove Bogorodice i svetački likovi naslikani su u maniri kasnogotičkog internacionalnog stila, s prepoznatljivim tipografskim karakteristikama koje ga izdvajaju od ostalih slikara i smještaju među najzanimljivije umjetnike toga razdoblja.

Kelebekler / Butterflies, 2018. Tolga Karaçelik, 117 min. TR
Scenarij: Tolga Karaçelik
Uloge: Tolga Tekin, Bartu Küçükçaglayan, Tugce Altug
Suzi i njena braća Cemal i Kenan gotovo uopće ne komuniciraju otkad su kao tinejdžeri odselili iz malog rodnog sela, a kontakt su izgubili i s ocem. Situaciju mijenja očev neočekivani telefonski poziv najstarijem Cemalu, sa zahtjevom da se svi troje odmah vrate u selo. Cemal okuplja brata i sestru te unatoč oklijevanju kreću na neobično putovanje. Pokušavajući ponovno povezati komadiće disfunkcionalne obitelji i suočiti se sa zajedničkom prošlošću, postepeno se upoznaju, ne sluteći da ih tek u selu čekaju najveća iznenađenja...
Odlična gluma i jedinstvena kombinacija komedije i drame osigurala je filmu glavnu nagradu na Sundance Film Festivalu, a prikazan je i u programu Voices Rotterdam Film Festivala. (FMFS)
Kao i u svim dobrim 'road' filmovima, i u 'Leptirima' se radi o emotivnom putovanju likova. Film s nasumično eksplodirajućim kokošima lako je mogao otići 'full retard' u apsurdnom smjeru, no režiser pazi na balans između festivalske komedije i emotivno autentične drame, te realizma i magičnog realizma... (Marko Njegić, SD)
Adana Film Festival 2018. Best Director
Ankara International Film Festival 2018. Best Director, Best Actress, Best Supporting Actress, Best Editing
Art Film Festival 2018. Best Film
Bucharest International Film Festival 2018. Best Film
Istanbul International Film Festival 2018. Special Prize of the Jury, Best Actor
Sundance Film Festival 2018. Grand Jury Prize / World Cinema – Dramatic
Thessaloniki Film Festival 2018. Audience Award
https://www.imdb.com/title/tt7318202/?ref_=fn_al_tt_1

Dani Kršćanske Kulture: Ring the Bell, 2013. Thomas Weber, 97 min. US
Scenarij: Mark Miller, Thomas Weber
Uloge: Ryan Scharoun, Ashley Nicole Anderson, Casey Bond, Madison Miller
Uglađeni, veliki sportski agent Rob Decker ima sve što mu treba. No, u svojoj posljednjoj misiji pridobivanja srednjoškolske baseballske superzvijezde, Rob dolazi u mali grad u kojemu je jednostavnost života – i vjera njegovih stanovnika – u suprotnosti s njegovim stavom u kojemu se sve mora dobiti bez obzira na cijenu. Hoće li Rob, razapet između ta dva svijeta, imati dovoljno hrabrosti i dopustiti vjeri da mu promijeni život? Ponekad, ono sljedeće što ti se treba dogoditi nije istovjetno s onime što očekuješ.
https://www.imdb.com/title/tt2327495/?ref_=fn_al_tt_1


The Place, 2017. Paolo Genovese, 105 min. IT
Scenarij: Paolo Genovese i Isabella Aguilar prema priči Christophera Kubasika
Uloge: Valerio Mastandrea, Marco Giallini, Alessandro Borghi
„The Place" je "kvartovski" kafić koji radi non-stop i u kojem se danoćno izmjenjuje velika količina ljudi: No jedan je posjetilac standardan (osim jasno, osoblja): neobičan, misteriozan i neimenovani muškarac koji uvijek sjedi na istom mjestu u kutu s velikom crnom knjigom-bilježnicom na stolu koju stalno proučava, bilježi, čita i traži. Konstantno prima razne posjetitelje s kojima kratko i odrješito razgovara nakon konzultacija s bilježnicom.
"Perfect Strangers" je zaista bio dobar film, ali što je Genovese napravio s ovim je stepenica više. Zapravo "The Place" nije sasvim orginalna priča jer je svojevrsna, prilagođena verzija hvaljene američke serije "The Booth at the End". Pa prema tome "The Place" nije originalan, ali je zato originalno napravljen. Genovese je sažeo ideju serije, likove i njihove isprepletene odnose i priče u koncizan, nabijen, sadržajan film od skoro dva sata... Iako film nije thriller, nego nominalno drama, nekoliko obrata i iznenađenja u priči gotovo zalaze u thriller-zonu. I definitivno film nije filozofiranje o moralnosti, ali će vas iznenaditi s nekoliko šokantnih pitanja koje ćete kasnije postavljati sami sebi još dugo nakon gledanja. (Anastazija Vržina, www.perun.hr)
'Pazi što želiš' je nesvakidašnja kombinacija metaforičke drame i misterije uz dosta iznenađenja i preokreta. Sada Genovese ima još više 'potpunih stranaca', a kamera ne napušta prag talijanskog kafića. U tom kafiću svi likovi pristupaju misterioznom čovjeku sa zahtjevom da im ispuni želje, a zauzvrat moraju izvršiti jedan 'faustovski' zadatak... (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt7063210/?ref_=nv_sr_2

Dani Kršćanske Kulture: A Wolf in Sheep's Clothing, 2016. StephenPayne, 85 min. US
Scenarij: Richard Payne
Uloge: Jim Morlino, Olivia Adams, Audrey Battista
Saul D. Alinski, američki aktivist i pisac, u svojoj najpoznatijoj knjizi „Pravila za radikale“ nudi vodič za organizatore niskoprihodnih zajednica u svrhu podizanja njihove socijalne, političke, pravne i ekonomske moći. No je li u tome zbilja uspio, ili vidimo kako je dugoročno taj model izrodio još dublje probleme i podjele? Film „Vuk u ovčjoj koži“ problematizira Alinskijev pristup koji je u konačnici marksistički i iznosi na vidjelo brojne njegove nedostatke, kao i utjecaje na suvremenu civilizaciju.
https://www.imdb.com/title/tt6107652/?ref_=fn_al_tt_1

130 GODINA CHARLIE CHAPLINA
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
The Great Dictator, 1940. Charles Chaplin, 125 min. US
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Paulette Goddard, Reginald Gardiner
Za I. svj. rata u Tomaniji, mobilizirani brijač izgubi sjećanje nakon pada njegova aviona te se nađe u sanatoriju. Pušten nakon što je na vlast došao diktator Hinkel, vraća se svojem starom poslu. Dok se Tomanijom širi nezaposlenost i siromaštvo, Hinkelovi protivnici završavaju u koncentracijskim logorima. Naposljetku, diktatorovi jurišnici unište brijačnicu, a sam brijač završava u logoru. Ipak, uspijeva pobjeći te ga, zbog fizičke sličnosti s Hinkelom, zamijene s diktatorom, što on iskoristi da bi održao pacifistički govor.
Dva dana po izbijanju 2. Svjetskog rata otpočelo je snimanje (ovog) filma praćeno snažnom kampanjom protiv Chaplina u prohitlerovskom Hearstovom tisku. No, po završetku snimanja, kritika ističe kako je to možda ne najbolji, ali svakako najvažniji Chaplinov film.
Charlie Chaplin je dobio ideju za film kada je njegov prijatelj Alexander Korda primjetio da ga njegov skitnica podsjeća na Adolfa Hitlera. Kada je Chaplin saznao da su se rodili iste godine i da dijele dosta sličnosti, odlučio je u filmu izrugati diktatora. Nakon završetka 2. svjetskog rata, Chaplin je dodao da nikada ne bi snimio film da je znao pravi razmjer strahota koje su počinili nacisti.
Kada je "Veliki diktator" počeo igrati u kinima, Hitler ga je zabranio u svim okupiranim zemljama. No, iz znatiželje je uveo kopiju iz Portugala te ju pustio u privatnoj projekciji, odgledavši film čak dva puta, ali se ne zna kako je reagirao na njega. Chaplin je jednom izjavio; "Dao bi sve da znam što je mislio o tom filmu".
Film, međutim, predstavlja nov stupanj u Chaplinovu opusu – spojem slapsticka, parodičnosti, groteske i političke satire, s kritikom fašizma, manipulativne moći medija i prirode političke propagande, korespondira s djelima „Upoznaj Johna Doea“ Franka Capre i „Sullivanova putovanja“, te poput njih ne završava u otvoreno komičnom ili vedrom duhu, nego humanističkom deklamacijom (neizravno upućenom publici) što upućuje na društvene i političke nepravilnosti koje samo djelo ne razrješava. (Bruno Kragić, HFL)
Ovo je Chaplinov najozbiljniji, najtragičniji i najhumaniji film. On nikada nije smatrao Hitlera smiješnim, pa iako upotrebljava svoju genijalnu komičnost da inspirira film, humor nikada nije neutralan... (Roger Ebert)
Duhovito, prekrasno i zastrašujuće... (Michael W. Phillips Jr.)
Ovo je Chaplinov najambiciozniji film, pokušaj da se uhvati u koštac sa metom koja je prevelika da bi se obradila komedijom... (Mike Pinsky)
https://www.imdb.com/title/tt0032553/?ref_=nv_sr_1

Dani Kršćanske Kulture: 40 dana..., 2018. Ante Čaljkušić, 48 min. HR
Film progovara o pobačaju, jednom od najvećih i najdalekosežnijih društvenih pitanja suvremenoga svijeta, ujedno predstavljajući istoimenu međunarodnu inicijativu koja nastoji ponuditi utočište i pomoć majkama koje odluče zadržati svoje dijete. Film donosi brojna svjedočanstva majki koje su uz podršku ove inicijative zadržale djecu, zatim ohrabrujuće podatke i svjedočanstva te inicijative iz cijeloga svijeta...


Dom, 2018. Dario Pleić, 71 min. HR
Scenarij: Dario Pleić
Uloge: Judita Franković, Mislav Čavajda, Katarina Baban, Sara Moser, Filip Vidović, Nikša Butijer, Alen Liverić
Prekrasno je nedjeljno jutro. Ona se budi i gleda ga kako ukrcava zadnje komade namještaja u kamion. Dok beba mirno spava, njih dvoje broje zadnje sate u svojem domu čekajući deložaciju. Budućnost je nesigurna, ali izbor pred njima jednostavan je. Moraju odlučiti hoće li prihvatiti nepravdu ili joj se oduprijeti.
Upravo je ulaz u stan, odnosno točka spajanja hodnika i stana, mjesto radnje vjerojatno najbolje scene filma, u kojoj Judita Franković izvanredno izvodi monolog o nepravednosti izbacivanja njene mlade obitelji na cestu zbog dugova koji nisu njeni, a na što joj masa likova koja je ispunila dugačak hodnik odgovara tišinom punom krivnje. Taj je monolog kao šlag na tortu Juditine izvedbe u cijelom filmu, odnosno njenog vrlo koncentriranog i odmjerenog nastupa frustrirane i očajne mlade žene... (Iva Kolar, www.tportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8601408/?ref_=nm_flmg_act_5

Dani Kršćanske Kulture: War Room, 2015. AlexKendrick, 120 min. US
Scenarij: Alex Kendrick, Stephen Kendrick
Uloge: Priscilla C. Shirer, T.C. Stallings, Karen Abercrombie
Obiteljska drama koja prati život bračnoga paraJordan, Tonyja i Elizabeth. Brak im je zapao u krizu: supružnici su se udaljili, svaki u potrazi za karijerom i bogatstvom, a zbog toga najviše pati njihova kćerka Danielle. Tada je u njihov život neočekivano ušla ekscentrična i dobroćudna gospođa Clara koja će svojim prijateljstvom, savjetima, uputama i molitvama pomoći Elizabeth da održi svoju obitelj na okupu.
https://www.imdb.com/title/tt3832914/?ref_=nv_sr_1


Transit, 2018., Christian Petzold, 101 min. FR/DE
Scenarij: Christian Petzold (prema romanu Anne Seghers)
Uloge: Franz Rogowski, Paula Beer, Godehard Giese, Lilien Batman, Maryam Zaree, Barbara Auer, Matthias Brandt
Njemačke postrojbe su nedaleko od Pariza. Georg u zadnji tren uspijeva pobjeći u Marseille. U prtljazi nosi stvari komunističkog pisca Weidela koji si je oduzeo život u strahu od progona. Preuzevši identitet kako bi dobio putne isprave, Georg u Marseilleu mora dočekati polazak svog broda. No kad upozna tajanstvenu Marie, planovi mu se mijenjaju. (Film se temelji na istoimenu romanu Anne Seghers koji je napisala u egzilu tijekom Drugog svjetskog rata. U suvremenom Marseilleu susreću se izbjeglice iz onoga i ovoga vremena, a sve njihove priče zajedno tvore prostor trajnog tranzita.)
Film Christiana Petzolda poziva gledatelje na promišljanje o usponu neonacizma i klimi nenaklonjenoj izbjeglicama u Evropi... (ZFF)
Petzoldov "Tranzit" dosad je najistaknutiji film koji je u prva četiri dana Berlinalea prikazan u natjecateljskom programu... (Jurica Pavičić, JL)
Moderni kontekst stoji kao upozorenje da strahote nisu tako nemoguće sa usponom desnog populizma u Evropi, i pohvalno je što Petzold ne ulazi u nekakvu daljnju elaboraciju toga, već radnju plete na osnovu mehanike filmova o Drugom svjetskom ratu, najviše na tragu „Casablance“. (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
Dublin International Film Festival 2019. Best Film
Nuremberg Film Festival "Turkey-Germany" 2018. Best Film
https://www.imdb.com/title/tt6675244/?ref_=fn_al_tt_1

Dani Krćanske Kulture: Same Kind of Different as Me, 2017. Michael Carney, 119 min. US
Scenarij: Ron Hall, Denver Moore i Lynn Vincent prema knjiziMichaela Carneya,Alexander Foarda i Rona Halla
Uloge: Greg Kinnear, Renée Zellweger, Djimon Hounsou, Jon Woight
Kada Ron Hall, bogati trgovac umjetninama, prizna supruzi Deborah da ju je prevario, ona mu pruži drugu priliku i nagovori ga da zajedno s njom volontira u centru za beskućnike. Ondje bračni par Hall upozna Denvera Moorea, beskućnika i bivšeg zatvorenika, iza čije se agresivnosti i zatvorenosti krije tužna životna priča i toplo, djetinje srce… Temeljen na istinitoj priči, ovaj dirljivi film donosi priču o velikom prijateljstvu koje stoji iza vrlo uspješne fondacije „The Same Kind of Different as Me“ (Različit kao ja) koja pomaže tisućama beskućnika u Americi.
https://www.imdb.com/title/tt1230168/?ref_=fn_al_tt_1

Kelebekler / Butterflies, 2018. Tolga Karaçelik, 117 min. TR
Scenarij: Tolga Karaçelik
Uloge: Tolga Tekin, Bartu Küçükçaglayan, Tugce Altug
Suzi i njena braća Cemal i Kenan gotovo uopće ne komuniciraju otkad su kao tinejdžeri odselili iz malog rodnog sela, a kontakt su izgubili i s ocem. Situaciju mijenja očev neočekivani telefonski poziv najstarijem Cemalu, sa zahtjevom da se svi troje odmah vrate u selo. Cemal okuplja brata i sestru te unatoč oklijevanju kreću na neobično putovanje. Pokušavajući ponovno povezati komadiće disfunkcionalne obitelji i suočiti se sa zajedničkom prošlošću, postepeno se upoznaju, ne sluteći da ih tek u selu čekaju najveća iznenađenja...
Odlična gluma i jedinstvena kombinacija komedije i drame osigurala je filmu glavnu nagradu na Sundance Film Festivalu, a prikazan je i u programu Voices Rotterdam Film Festivala. (FMFS)
Kao i u svim dobrim 'road' filmovima, i u 'Leptirima' se radi o emotivnom putovanju likova. Film s nasumično eksplodirajućim kokošima lako je mogao otići 'full retard' u apsurdnom smjeru, no režiser pazi na balans između festivalske komedije i emotivno autentične drame, te realizma i magičnog realizma... (Marko Njegić, SD)
Adana Film Festival 2018. Best Director
Ankara International Film Festival 2018. Best Director, Best Actress, Best Supporting Actress, Best Editing
Art Film Festival 2018. Best Film
Bucharest International Film Festival 2018. Best Film
Istanbul International Film Festival 2018. Special Prize of the Jury, Best Actor
Sundance Film Festival 2018. Grand Jury Prize / World Cinema – Dramatic
Thessaloniki Film Festival 2018. Audience Award
https://www.imdb.com/title/tt7318202/?ref_=fn_al_tt_1

Dani Kršćanske Kulture: Andrei Rublev, 1966. Andrei Tarkovsky, 215 min. SSSR
Scenarij: Andrei Tarkovski, Andrei Mihalkov Konchalovski
Uloge: Anatoli Solonjicin, Ivan Lapikov, Nikolai Grinko, Nikolai Sergejev, Irina Tarkovska, Nikolai Burlaev
Rusija, 15. stoljeće. Slikar Andrej Rubljov u izravnom suočavanju s okrutnošću života te vlastitim umjetničkim i vjerskim dvojbama pronalazi razloge da stvori svoje remek-djelo, ikonu Sv. Trojstva…
Film o najznačajnijem ruskom srednjovjekovnom slikaru ikona Andreju Rubljovu (1360 - 1430), sastoji se od prologa, osam naslovljenih i datiranih epizoda, te epiloga u boji. Kružna fabula, u kojoj Rubljov napušta samostan da bi upoznao patnje svoga naroda, izgubio i ponovno stekao vjeru, te po povratku u isti samostan stvorio svoje veličanstveno djelo, kao središnji interes uspostavlja proces kreativnog razvoja umjetnika, prikazanog kroz izravne usporedbe s drugim umjetnicima - netalentiranim Kirilom, ljubomornim na tuđi uspjeh, konformistom Danilom, nesposobnim da stilskim razvojem reagira na promijenjene okolnosti, te Teofanom Grkom, čija je umjetnost u sprezi s vlašću, jer zastrašuje, a ne uzdiže narod. Taj proces je uspoređen i sa srodnim nastojanjima poganskog slavljenja prirode, seljaka koji želi iskusiti uzbuđenje leta balonom ili Boriskina pokušaja da, vođen samo stvaralačkim instinktom, izlije zvono. Rubljov kroz suočenja s iskušenjima zla, slave i ega, prihvaćanjem vlastite ljudskosti, koja obuhvaća i fizičku ljubav i spremnost da ubije, ali i obvezu prema Bogu i narodu, iznalazi stil kojim će, bez ustupaka svjetovnim pritiscima, ali srazumijevanjem potreba svijeta, izraziti novu stvarnost i ostvariti završni trijumf ikone Sv. Trojstva, prvog izvornog ruskog remek-djela. Eliptična struktura, u kojoj se miješaju sadašnjost i prošlost, određena je variranjem teme odgovornosti umjetnika prema zajednici, dok je složeno kretanje kamere u dugim kadrovima, često s protagonistom kao pasivnim promatračem kompozicijski smještenim u središte, usredotočeno na realistički prikaz nasilja i prirode, uz naglašenu simboliku zemlje i vode. Protagonistov život podređen je stvaranju ikone, djela koje doista sadrži prirodu prikazanog sadržaja i koje nije nastalo iz umjetnikove težnje da se izrazi, nego kao odgovor na potrebe njegovog naroda. Epilog može konačnu epifaniju prikazati samo fragmentarno, krupnim planovima detalja, a film završava prikazom zbilje: četiri konja na kiši. Iako dovršen 1966. godine, te usprkos potpori utjecajnih umjetnika, poput G. Kozinceva i Dmitria Šoštakoviča, film je, zbog problema s cenzurom, prikazan na festivalu u Cannesu tek 1969. godine, gdje osvaja nagradu međunarodne kritike… (T. Brlek / Hrvatski Filmski Leksikon)
https://www.imdb.com/title/tt0060107/?ref_=nv_sr_1

Woman at War / Kona fer í strí?, 2018. Benedikt Erlingsson, 101 min. IC
Scenarij: Ólafur Egilsson, Benedikt Erlingsson
Uloge: Halldóra Geirhar?sdóttir, Jóhann Sigur?arson, Juan Camillo Roman Estrada
Mediji su film „Halla ide u rat“ nazvali jednim od najizraženije feminističkih filmova u Cannesu ove godine. Istina je da nema mnogo filmova o sredovječnim ženama, ali zato redatelj Erlingsson donosi priču o neustrašivoj ekoratnici s Islanda koja se hrabro hvata u koštac s planetarnim problemima.
„Halla ide u rat“ je otkačena akcijska komedija o pedesetogodišnjoj učiteljici zbornog pjevanja, u medijima znanoj samo po nadimku Gorštakinja, koja potajno vodi rat protiv lokalne industrije aluminija. No njezina srčana borba za zaštitu djevičanskog islandskog planinskog kraja postat će nemoguća misija kad joj centar za posvajanje odobri zahtjev. Ipak, mali džez bend koji Hallu prati u stopu podsjeća nas da nije sve tako crno i da ima još nade za spašavanje planeta.
https://www.imdb.com/title/tt7279188/?ref_=fn_al_tt_1

Dani Kršćanske Kulture: Preporučena osveta, 2018. Goran Matić, 42 min. HR
Povodom 30. obljetnice smrti o. Ante Gabrića (1915.–1988.) mladi Metkovčanin Goran Matić napravio je film o svom sumještaninu o. Gabriću, jednom od najvećih hrvatskih misionara. Pisana ostavština o. Gabrića koja sadrži predivne misli o rodnom kraju, potaknula je autora igrano-dokumentarnoga filma „Preporučena posveta“ da spoji Metković Antinih i naših dana te objedini ljepotu doline Neretve i njenih rukavaca s ljepotom Gangesa i Indije, u kojoj je otac Gabrić ponekad vidio nevjerojatne sličnosti. Njegova povezanost s ljudima i mjestom svoga rođenja, ljubav prema roditeljskom domu i crkvi, nadahnuli su ovaj film koji nam prenosi toplinu što je snažno izvirala iz svake riječi oca Ante.

130 GODINA CHARLIE CHAPLINA
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
Modern Times, 1936. Charles Chaplin, 87 min. US
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Paulette Goddard, Henry Bergman, Stanley Sandford, Chester Conklin
Charlie je radnik na tekućoj vrpci u jednoj tvornici. Njegova je jedina dužnost učvršćivanje vijaka, a potom postaje »pokusni kunić« za isprobavanje posebnog stroja za prehranu kojim uprava želi skratiti vrijeme objeda. Sve to Charlieja izluđuje te on završava u sanatoriju. Pušten, traži posao i slučajno stane na čelo radničkih demonstracija. Uhićen pod optužbom da je komun. vođa, završava u zatvoru, ali je pušten kad slučajno odaje planove o bijegu. Ponovno na ulici, sprijateljuje se s mladom djevojkom te oni napuštaju grad.
Film sa snažno naglašenom socijalnom notom nastao je iz Chaplinova zanimanja za problem nezaposlenosti, istaknut i po svojoj oštroj satiri na dehumanizirane uvjete rada...
Vrhunac Chaplinovih društvenokritičkih stremljenja, film otvoreno aludira na konkretne socijalne probleme razdoblja – veliku ekonomsku krizu, nezaposlenost, beskućništvo, dehumanizirajuće efekte masovnog rada, a u cjelini je ponajprije satira na negativne posljedice tehnološkog napretka... (Bruno Kragić, HFL)
„Moderna vremena“ svojim krajem, kako samo velika ostvarenja mogu, ne postaju patetična već slave pojedinca, njegovu nadu i mogućnosti opstanka u svijetu koji se konstantno i nemilice mijenja, što nužno nije uvijek isto što i „evoluira“... (Vanja, FAK)
https://www.imdb.com/title/tt0027977/?ref_=nv_sr_1


Dom, 2018. Dario Pleić, 71 min. HR
Scenarij: Dario Pleić
Uloge: Judita Franković, Mislav Čavajda, Katarina Baban, Sara Moser, Filip Vidović, Nikša Butijer, Alen Liverić
Prekrasno je nedjeljno jutro. Ona se budi i gleda ga kako ukrcava zadnje komade namještaja u kamion. Dok beba mirno spava, njih dvoje broje zadnje sate u svojem domu čekajući deložaciju. Budućnost je nesigurna, ali izbor pred njima jednostavan je. Moraju odlučiti hoće li prihvatiti nepravdu ili joj se oduprijeti.
Upravo je ulaz u stan, odnosno točka spajanja hodnika i stana, mjesto radnje vjerojatno najbolje scene filma, u kojoj Judita Franković izvanredno izvodi monolog o nepravednosti izbacivanja njene mlade obitelji na cestu zbog dugova koji nisu njeni, a na što joj masa likova koja je ispunila dugačak hodnik odgovara tišinom punom krivnje. Taj je monolog kao šlag na tortu Juditine izvedbe u cijelom filmu, odnosno njenog vrlo koncentriranog i odmjerenog nastupa frustrirane i očajne mlade žene... (Iva Kolar, www.tportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8601408/?ref_=nm_flmg_act_5

Woman at War / Kona fer í strí?, 2018. Benedikt Erlingsson, 101 min. IC
Scenarij: Ólafur Egilsson, Benedikt Erlingsson
Uloge: Halldóra Geirhar?sdóttir, Jóhann Sigur?arson, Juan Camillo Roman Estrada
Mediji su film „Halla ide u rat“ nazvali jednim od najizraženije feminističkih filmova u Cannesu ove godine. Istina je da nema mnogo filmova o sredovječnim ženama, ali zato redatelj Erlingsson donosi priču o neustrašivoj ekoratnici s Islanda koja se hrabro hvata u koštac s planetarnim problemima.
„Halla ide u rat“ je otkačena akcijska komedija o pedesetogodišnjoj učiteljici zbornog pjevanja, u medijima znanoj samo po nadimku Gorštakinja, koja potajno vodi rat protiv lokalne industrije aluminija. No njezina srčana borba za zaštitu djevičanskog islandskog planinskog kraja postat će nemoguća misija kad joj centar za posvajanje odobri zahtjev. Ipak, mali džez bend koji Hallu prati u stopu podsjeća nas da nije sve tako crno i da ima još nade za spašavanje planeta.
https://www.imdb.com/title/tt7279188/?ref_=fn_al_tt_1

Kelebekler / Butterflies, 2018. Tolga Karaçelik, 117 min. TR
Scenarij: Tolga Karaçelik
Uloge: Tolga Tekin, Bartu Küçükçaglayan, Tugce Altug
Suzi i njena braća Cemal i Kenan gotovo uopće ne komuniciraju otkad su kao tinejdžeri odselili iz malog rodnog sela, a kontakt su izgubili i s ocem. Situaciju mijenja očev neočekivani telefonski poziv najstarijem Cemalu, sa zahtjevom da se svi troje odmah vrate u selo. Cemal okuplja brata i sestru te unatoč oklijevanju kreću na neobično putovanje. Pokušavajući ponovno povezati komadiće disfunkcionalne obitelji i suočiti se sa zajedničkom prošlošću, postepeno se upoznaju, ne sluteći da ih tek u selu čekaju najveća iznenađenja...
Odlična gluma i jedinstvena kombinacija komedije i drame osigurala je filmu glavnu nagradu na Sundance Film Festivalu, a prikazan je i u programu Voices Rotterdam Film Festivala. (FMFS)
Kao i u svim dobrim 'road' filmovima, i u 'Leptirima' se radi o emotivnom putovanju likova. Film s nasumično eksplodirajućim kokošima lako je mogao otići 'full retard' u apsurdnom smjeru, no režiser pazi na balans između festivalske komedije i emotivno autentične drame, te realizma i magičnog realizma... (Marko Njegić, SD)
Adana Film Festival 2018. Best Director
Ankara International Film Festival 2018. Best Director, Best Actress, Best Supporting Actress, Best Editing
Art Film Festival 2018. Best Film
Bucharest International Film Festival 2018. Best Film
Istanbul International Film Festival 2018. Special Prize of the Jury, Best Actor
Sundance Film Festival 2018. Grand Jury Prize / World Cinema – Dramatic
Thessaloniki Film Festival 2018. Audience Award
https://www.imdb.com/title/tt7318202/?ref_=fn_al_tt_1


Teret, 2018. OgnjenGlavonjić, 98 min. RS/HR/FR/QA/IR
Scenarij: OgnjenGlavonjić
Uloge: Leon Lučev, Pavle Čemerikić, Tamara Krcunović, Ivan Lučev
Vlado radi kao vozač kamiona za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. godine. Zadatak mu je da od Kosova do Beograda preveze tajanstven teret te putem prolazi kroz nepoznato, ratom uništeno područje. Kada napokon obavi posao, Vladao se treba vratiti kući i suočiti s posljedicama svojih djela...
Glavonjić je scenarij napravio na temelju istinitih događaja, koje je istraživao u svom nagrađivanom dokumentarnom filmu 'Dubina dva', nastalom tijekom priprema za njegov dugometražni igrani prvijenac 'Teret'. „Prvo sam želio snimiti kratki film, no profesori su me odgovorili, pa sam krenuo dalje istraživati i doznao puno novih detalja koje nisam htio ubaciti u igrani film jer je njegov scenarij minimalistički. Sam materijal je počeo dobivati svoj glas i shvatio sam da će to biti jedan novi film o zavjetu šutnje" (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
U atmosferi nacionalizma u kojoj živimo trideset godina jako se vole štititi mitovi, a jedan od najvećih je onaj o bezgrešnosti vlastite nacije. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Svjestan sam da svakog tko priča ovakve priče, čeka a priori zla namjera. Smatram da filmovi trebaju ometati udobnost i uljuljkanost, da film treba biti kamenčić u cipeli. Umjetnik ne treba stvarati dekoraciju za kuću ili sistem, nego oružje protiv stvari koje smatra lošim. Svatko tko tako razmišlja, mora biti spreman za napade i kritike, čak i one neutemeljene, jer ljudi imaju želju vrištati, zahtijevati pravdu. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Ovaj film može biti i antisrpski, kao što može biti i antihrvatski ili antibošnjački, jer ne radi se samo o konkretnom zločinu nego se radi o odgovornosti, odnosno njezinom prihvaćanju. (Leon Lučev)
Ponajbolji regionalni film posljednjih godina govori o jednom narodu i jednoj (bivšoj) zemlji u ruševinama, naslijeđenom (ratnom) teretu koji se prenose vremenom na ovaj prostor, s jedne generacije na drugu generaciju i ostavlja na njezinim ramenima... (Marko Njegić, SD)
Sarajevo Film Festival 2018. – Srce Sarajeva za najboljeg glumca (Leon Lučev)
Haifa film festival 2018. Nagrada Fedeora za najbolji strani film
Ljubljanski međunarodni filmski festival LIFFe 2018. Posebno priznanje žirija
Sakhalin Int’l Film Festival 2018. Special Jury Prize
Art Film Fest 2018 – Best Director
Međunarodni filmski festival Kiev Molodist 2018. Posebno priznanje žirija
Zagreb Zagreb Film Festival 2018. Zlatna kolica za najbolji film
Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu 2018. Nagrada FIPRESCI za najbolji film, Posebno priznanje žirija
Međunarodni filmski festival u Marakešu 2018. Najbolja režija (Ognjen Glavonić)
Filmski festival u Trstu 2019. Nagrada portala Cineuropa
Međunarodni filmski festival u Sofiji 2019. Posebno priznanje žirija
https://www.imdb.com/title/tt7163824/?ref_=fn_al_tt_1


Duboki rezovi, 2018. Dubravka Turić, Filip Mojzeš, Filip Peruzović, 75 min. HR
Scenarij: Jelena Paljan (Trešnje), Ksenija Kušec (Smrt bijela kost), Ivan Turković-Krnjak (Predmeti koji tonu)
Uloge: Lana Barić, Roko Glavina, Milivoj Beader, Nikša Butijer, Areta Ćurković , Franko Jakovčević (Trešnje), Glorija Pinturić, Lily Antić, Borna Fadljević, Živko Anočić (Smrt bijela kost), Marina Redžepović, Jadranka Đokić, Vinko Kraljević, Mirela Brekalo, Bernard Perić (Predmeti koji tonu)
Tri priče o nasilju kao destrukciji intime, obitelji, integriteta, povjerenja.
Trešnje: Bezbrižno ljeto dječaka Jakova postupno narušavaju napeti obiteljski odnosi. Tragičan slijed događaja navest će ga na pobunu...
Smrt bijela kost: Dječja igra prerasta u dramatičnu situaciju, kako za djecu tako i za odrasle... 1
Predmeti koji tonu:Obiteljsko okupljanje krenut će u neočekivanu smjeru kada se kći pred ocem pojavi s masnicom na licu i neuvjerljivim opravdanjem.
Zasebni filmovi koji obrazuju cjelinu jasno su povezani temom nasilja u različitim oblicima iako je primjetno da nisu svi filmovi podjednaki senzibilitetom niti nude podjednako snažno gledalačko iskustvo, dok stilizirana sugestivnost, svojstvena savremenom arthouse filmu poput ovog, neće biti privlačna širokoj kino publici, te na momente može film činiti predugim, presporim ili frustrirajućim iskustvom za neke. Ipak, ostatak gledalačke populacije bit će emotivno i duhovno nagrađen inteligentnim ostvarenjem čiji likovi ostaju sa nama dugo nakon što se film završi. (Bojan Josić, www.tportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8781538/?ref_=fn_al_tt_1


Transit, 2018., Christian Petzold, 101 min. FR/DE
Scenarij: Christian Petzold (prema romanu Anne Seghers)
Uloge: Franz Rogowski, Paula Beer, Godehard Giese, Lilien Batman, Maryam Zaree, Barbara Auer, Matthias Brandt
Njemačke postrojbe su nedaleko od Pariza. Georg u zadnji tren uspijeva pobjeći u Marseille. U prtljazi nosi stvari komunističkog pisca Weidela koji si je oduzeo život u strahu od progona. Preuzevši identitet kako bi dobio putne isprave, Georg u Marseilleu mora dočekati polazak svog broda. No kad upozna tajanstvenu Marie, planovi mu se mijenjaju. (Film se temelji na istoimenu romanu Anne Seghers koji je napisala u egzilu tijekom Drugog svjetskog rata. U suvremenom Marseilleu susreću se izbjeglice iz onoga i ovoga vremena, a sve njihove priče zajedno tvore prostor trajnog tranzita.)
Film Christiana Petzolda poziva gledatelje na promišljanje o usponu neonacizma i klimi nenaklonjenoj izbjeglicama u Evropi... (ZFF)
Petzoldov "Tranzit" dosad je najistaknutiji film koji je u prva četiri dana Berlinalea prikazan u natjecateljskom programu... (Jurica Pavičić, JL)
Moderni kontekst stoji kao upozorenje da strahote nisu tako nemoguće sa usponom desnog populizma u Evropi, i pohvalno je što Petzold ne ulazi u nekakvu daljnju elaboraciju toga, već radnju plete na osnovu mehanike filmova o Drugom svjetskom ratu, najviše na tragu „Casablance“. (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
Dublin International Film Festival 2019. Best Film
Nuremberg Film Festival "Turkey-Germany" 2018. Best Film
https://www.imdb.com/title/tt6675244/?ref_=fn_al_tt_1


The Place, 2017. Paolo Genovese, 105 min. IT
Scenarij: Paolo Genovese i Isabella Aguilar prema priči Christophera Kubasika
Uloge: Valerio Mastandrea, Marco Giallini, Alessandro Borghi
„The Place" je "kvartovski" kafić koji radi non-stop i u kojem se danoćno izmjenjuje velika količina ljudi: No jedan je posjetilac standardan (osim jasno, osoblja): neobičan, misteriozan i neimenovani muškarac koji uvijek sjedi na istom mjestu u kutu s velikom crnom knjigom-bilježnicom na stolu koju stalno proučava, bilježi, čita i traži. Konstantno prima razne posjetitelje s kojima kratko i odrješito razgovara nakon konzultacija s bilježnicom.
"Perfect Strangers" je zaista bio dobar film, ali što je Genovese napravio s ovim je stepenica više. Zapravo "The Place" nije sasvim orginalna priča jer je svojevrsna, prilagođena verzija hvaljene američke serije "The Booth at the End". Pa prema tome "The Place" nije originalan, ali je zato originalno napravljen. Genovese je sažeo ideju serije, likove i njihove isprepletene odnose i priče u koncizan, nabijen, sadržajan film od skoro dva sata... Iako film nije thriller, nego nominalno drama, nekoliko obrata i iznenađenja u priči gotovo zalaze u thriller-zonu. I definitivno film nije filozofiranje o moralnosti, ali će vas iznenaditi s nekoliko šokantnih pitanja koje ćete kasnije postavljati sami sebi još dugo nakon gledanja. (Anastazija Vržina, www.perun.hr)
'Pazi što želiš' je nesvakidašnja kombinacija metaforičke drame i misterije uz dosta iznenađenja i preokreta. Sada Genovese ima još više 'potpunih stranaca', a kamera ne napušta prag talijanskog kafića. U tom kafiću svi likovi pristupaju misterioznom čovjeku sa zahtjevom da im ispuni želje, a zauzvrat moraju izvršiti jedan 'faustovski' zadatak... (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt7063210/?ref_=nv_sr_2


Teret, 2018. OgnjenGlavonjić, 98 min. RS/HR/FR/QA/IR
Scenarij: OgnjenGlavonjić
Uloge: Leon Lučev, Pavle Čemerikić, Tamara Krcunović, Ivan Lučev
Vlado radi kao vozač kamiona za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. godine. Zadatak mu je da od Kosova do Beograda preveze tajanstven teret te putem prolazi kroz nepoznato, ratom uništeno područje. Kada napokon obavi posao, Vladao se treba vratiti kući i suočiti s posljedicama svojih djela...
Glavonjić je scenarij napravio na temelju istinitih događaja, koje je istraživao u svom nagrađivanom dokumentarnom filmu 'Dubina dva', nastalom tijekom priprema za njegov dugometražni igrani prvijenac 'Teret'. „Prvo sam želio snimiti kratki film, no profesori su me odgovorili, pa sam krenuo dalje istraživati i doznao puno novih detalja koje nisam htio ubaciti u igrani film jer je njegov scenarij minimalistički. Sam materijal je počeo dobivati svoj glas i shvatio sam da će to biti jedan novi film o zavjetu šutnje" (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
U atmosferi nacionalizma u kojoj živimo trideset godina jako se vole štititi mitovi, a jedan od najvećih je onaj o bezgrešnosti vlastite nacije. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Svjestan sam da svakog tko priča ovakve priče, čeka a priori zla namjera. Smatram da filmovi trebaju ometati udobnost i uljuljkanost, da film treba biti kamenčić u cipeli. Umjetnik ne treba stvarati dekoraciju za kuću ili sistem, nego oružje protiv stvari koje smatra lošim. Svatko tko tako razmišlja, mora biti spreman za napade i kritike, čak i one neutemeljene, jer ljudi imaju želju vrištati, zahtijevati pravdu. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Ovaj film može biti i antisrpski, kao što može biti i antihrvatski ili antibošnjački, jer ne radi se samo o konkretnom zločinu nego se radi o odgovornosti, odnosno njezinom prihvaćanju. (Leon Lučev)
Ponajbolji regionalni film posljednjih godina govori o jednom narodu i jednoj (bivšoj) zemlji u ruševinama, naslijeđenom (ratnom) teretu koji se prenose vremenom na ovaj prostor, s jedne generacije na drugu generaciju i ostavlja na njezinim ramenima... (Marko Njegić, SD)
Sarajevo Film Festival 2018. – Srce Sarajeva za najboljeg glumca (Leon Lučev)
Haifa film festival 2018. Nagrada Fedeora za najbolji strani film
Ljubljanski međunarodni filmski festival LIFFe 2018. Posebno priznanje žirija
Sakhalin Int’l Film Festival 2018. Special Jury Prize
Art Film Fest 2018 – Best Director
Međunarodni filmski festival Kiev Molodist 2018. Posebno priznanje žirija
Zagreb Zagreb Film Festival 2018. Zlatna kolica za najbolji film
Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu 2018. Nagrada FIPRESCI za najbolji film, Posebno priznanje žirija
Međunarodni filmski festival u Marakešu 2018. Najbolja režija (Ognjen Glavonić)
Filmski festival u Trstu 2019. Nagrada portala Cineuropa
Međunarodni filmski festival u Sofiji 2019. Posebno priznanje žirija
https://www.imdb.com/title/tt7163824/?ref_=fn_al_tt_1


Na vodi, 2018. Goran Dević, 79 min. HR
Dokumentarnim filmom „Na vodi“ Goran Dević kroz priče raznih protagonista portretira rodni Sisak, nekadašnji industrijski centar koji leži na tri rijeke. Kritičari ga proglašavaju jednim od njegovih najboljih ostvarenja, a žiri festivala u Leipzigu dodijelio mu je posebno priznanje jer “na lijep način prikazuje da ljudskost i preživljavanje nadilaze traume i ožiljke rata.” Rijeka se danas veže uz razonodu i opuštanje, ali u susretu s ljudima na površinu isplivaju društveni sukobi tranzicije. Ponekad rijeka otkriva ostatke prošlosti čiji su tragovi ostali u vodi. Što ostaje poslije nas?
"Najvažniji film naših prostora od raspada SFRJ" (Dragan Rubeša, Novi List)
"Vjerojatno najbolji film Devićeve 15-godišnje karijere... „Na vodi“ je testament kako čovječnosti protagonista, tako i Devićeve sposobnosti da je izvuče i kontekstualizira, šaljući tako ljubavno pismo svom rodnom gradu." (Vladan Petković, Cineuropa)
"Devićev film reprezentativan je uzorak svakodnevnog realiteta izvan holivudskih studija, ponekad dosadnog i repetativnog, ponekad nadahnjujućeg poput jedne rijeke. Ali uvijek, i bez iznimke, vrijednog snimanja." (Hrvoje Krstičević, Dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8091606/?ref_=fn_al_tt_1


The Place, 2017. Paolo Genovese, 105 min. IT
Scenarij: Paolo Genovese i Isabella Aguilar prema priči Christophera Kubasika
Uloge: Valerio Mastandrea, Marco Giallini, Alessandro Borghi
„The Place" je "kvartovski" kafić koji radi non-stop i u kojem se danoćno izmjenjuje velika količina ljudi: No jedan je posjetilac standardan (osim jasno, osoblja): neobičan, misteriozan i neimenovani muškarac koji uvijek sjedi na istom mjestu u kutu s velikom crnom knjigom-bilježnicom na stolu koju stalno proučava, bilježi, čita i traži. Konstantno prima razne posjetitelje s kojima kratko i odrješito razgovara nakon konzultacija s bilježnicom.
"Perfect Strangers" je zaista bio dobar film, ali što je Genovese napravio s ovim je stepenica više. Zapravo "The Place" nije sasvim orginalna priča jer je svojevrsna, prilagođena verzija hvaljene američke serije "The Booth at the End". Pa prema tome "The Place" nije originalan, ali je zato originalno napravljen. Genovese je sažeo ideju serije, likove i njihove isprepletene odnose i priče u koncizan, nabijen, sadržajan film od skoro dva sata... Iako film nije thriller, nego nominalno drama, nekoliko obrata i iznenađenja u priči gotovo zalaze u thriller-zonu. I definitivno film nije filozofiranje o moralnosti, ali će vas iznenaditi s nekoliko šokantnih pitanja koje ćete kasnije postavljati sami sebi još dugo nakon gledanja. (Anastazija Vržina, www.perun.hr)
'Pazi što želiš' je nesvakidašnja kombinacija metaforičke drame i misterije uz dosta iznenađenja i preokreta. Sada Genovese ima još više 'potpunih stranaca', a kamera ne napušta prag talijanskog kafića. U tom kafiću svi likovi pristupaju misterioznom čovjeku sa zahtjevom da im ispuni želje, a zauzvrat moraju izvršiti jedan 'faustovski' zadatak... (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt7063210/?ref_=nv_sr_2


Duboki rezovi, 2018. Dubravka Turić, Filip Mojzeš, Filip Peruzović, 75 min. HR
Scenarij: Jelena Paljan (Trešnje), Ksenija Kušec (Smrt bijela kost), Ivan Turković-Krnjak (Predmeti koji tonu)
Uloge: Lana Barić, Roko Glavina, Milivoj Beader, Nikša Butijer, Areta Ćurković , Franko Jakovčević (Trešnje), Glorija Pinturić, Lily Antić, Borna Fadljević, Živko Anočić (Smrt bijela kost), Marina Redžepović, Jadranka Đokić, Vinko Kraljević, Mirela Brekalo, Bernard Perić (Predmeti koji tonu)
Tri priče o nasilju kao destrukciji intime, obitelji, integriteta, povjerenja.
Trešnje: Bezbrižno ljeto dječaka Jakova postupno narušavaju napeti obiteljski odnosi. Tragičan slijed događaja navest će ga na pobunu...
Smrt bijela kost: Dječja igra prerasta u dramatičnu situaciju, kako za djecu tako i za odrasle... 1
Predmeti koji tonu:Obiteljsko okupljanje krenut će u neočekivanu smjeru kada se kći pred ocem pojavi s masnicom na licu i neuvjerljivim opravdanjem.
Zasebni filmovi koji obrazuju cjelinu jasno su povezani temom nasilja u različitim oblicima iako je primjetno da nisu svi filmovi podjednaki senzibilitetom niti nude podjednako snažno gledalačko iskustvo, dok stilizirana sugestivnost, svojstvena savremenom arthouse filmu poput ovog, neće biti privlačna širokoj kino publici, te na momente može film činiti predugim, presporim ili frustrirajućim iskustvom za neke. Ipak, ostatak gledalačke populacije bit će emotivno i duhovno nagrađen inteligentnim ostvarenjem čiji likovi ostaju sa nama dugo nakon što se film završi. (Bojan Josić, www.tportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt8781538/?ref_=fn_al_tt_1


Na vodi, 2018. Goran Dević, 79 min. HR
Dokumentarnim filmom „Na vodi“ Goran Dević kroz priče raznih protagonista portretira rodni Sisak, nekadašnji industrijski centar koji leži na tri rijeke. Kritičari ga proglašavaju jednim od njegovih najboljih ostvarenja, a žiri festivala u Leipzigu dodijelio mu je posebno priznanje jer “na lijep način prikazuje da ljudskost i preživljavanje nadilaze traume i ožiljke rata.” Rijeka se danas veže uz razonodu i opuštanje, ali u susretu s ljudima na površinu isplivaju društveni sukobi tranzicije. Ponekad rijeka otkriva ostatke prošlosti čiji su tragovi ostali u vodi. Što ostaje poslije nas?
"Najvažniji film naših prostora od raspada SFRJ" (Dragan Rubeša, Novi List)
"Vjerojatno najbolji film Devićeve 15-godišnje karijere... „Na vodi“ je testament kako čovječnosti protagonista, tako i Devićeve sposobnosti da je izvuče i kontekstualizira, šaljući tako ljubavno pismo svom rodnom gradu." (Vladan Petković, Cineuropa)
"Devićev film reprezentativan je uzorak svakodnevnog realiteta izvan holivudskih studija, ponekad dosadnog i repetativnog, ponekad nadahnjujućeg poput jedne rijeke. Ali uvijek, i bez iznimke, vrijednog snimanja." (Hrvoje Krstičević, Dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8091606/?ref_=fn_al_tt_1


Teret, 2018. OgnjenGlavonjić, 98 min. RS/HR/FR/QA/IR
Scenarij: OgnjenGlavonjić
Uloge: Leon Lučev, Pavle Čemerikić, Tamara Krcunović, Ivan Lučev
Vlado radi kao vozač kamiona za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. godine. Zadatak mu je da od Kosova do Beograda preveze tajanstven teret te putem prolazi kroz nepoznato, ratom uništeno područje. Kada napokon obavi posao, Vladao se treba vratiti kući i suočiti s posljedicama svojih djela...
Glavonjić je scenarij napravio na temelju istinitih događaja, koje je istraživao u svom nagrađivanom dokumentarnom filmu 'Dubina dva', nastalom tijekom priprema za njegov dugometražni igrani prvijenac 'Teret'. „Prvo sam želio snimiti kratki film, no profesori su me odgovorili, pa sam krenuo dalje istraživati i doznao puno novih detalja koje nisam htio ubaciti u igrani film jer je njegov scenarij minimalistički. Sam materijal je počeo dobivati svoj glas i shvatio sam da će to biti jedan novi film o zavjetu šutnje" (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
U atmosferi nacionalizma u kojoj živimo trideset godina jako se vole štititi mitovi, a jedan od najvećih je onaj o bezgrešnosti vlastite nacije. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Svjestan sam da svakog tko priča ovakve priče, čeka a priori zla namjera. Smatram da filmovi trebaju ometati udobnost i uljuljkanost, da film treba biti kamenčić u cipeli. Umjetnik ne treba stvarati dekoraciju za kuću ili sistem, nego oružje protiv stvari koje smatra lošim. Svatko tko tako razmišlja, mora biti spreman za napade i kritike, čak i one neutemeljene, jer ljudi imaju želju vrištati, zahtijevati pravdu. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Ovaj film može biti i antisrpski, kao što može biti i antihrvatski ili antibošnjački, jer ne radi se samo o konkretnom zločinu nego se radi o odgovornosti, odnosno njezinom prihvaćanju. (Leon Lučev)
Ponajbolji regionalni film posljednjih godina govori o jednom narodu i jednoj (bivšoj) zemlji u ruševinama, naslijeđenom (ratnom) teretu koji se prenose vremenom na ovaj prostor, s jedne generacije na drugu generaciju i ostavlja na njezinim ramenima... (Marko Njegić, SD)
Sarajevo Film Festival 2018. – Srce Sarajeva za najboljeg glumca (Leon Lučev)
Haifa film festival 2018. Nagrada Fedeora za najbolji strani film
Ljubljanski međunarodni filmski festival LIFFe 2018. Posebno priznanje žirija
Sakhalin Int’l Film Festival 2018. Special Jury Prize
Art Film Fest 2018 – Best Director
Međunarodni filmski festival Kiev Molodist 2018. Posebno priznanje žirija
Zagreb Zagreb Film Festival 2018. Zlatna kolica za najbolji film
Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu 2018. Nagrada FIPRESCI za najbolji film, Posebno priznanje žirija
Međunarodni filmski festival u Marakešu 2018. Najbolja režija (Ognjen Glavonić)
Filmski festival u Trstu 2019. Nagrada portala Cineuropa
Međunarodni filmski festival u Sofiji 2019. Posebno priznanje žirija
https://www.imdb.com/title/tt7163824/?ref_=fn_al_tt_1

Kelebekler / Butterflies, 2018. Tolga Karaçelik, 117 min. TR
Scenarij: Tolga Karaçelik
Uloge: Tolga Tekin, Bartu Küçükçaglayan, Tugce Altug
Suzi i njena braća Cemal i Kenan gotovo uopće ne komuniciraju otkad su kao tinejdžeri odselili iz malog rodnog sela, a kontakt su izgubili i s ocem. Situaciju mijenja očev neočekivani telefonski poziv najstarijem Cemalu, sa zahtjevom da se svi troje odmah vrate u selo. Cemal okuplja brata i sestru te unatoč oklijevanju kreću na neobično putovanje. Pokušavajući ponovno povezati komadiće disfunkcionalne obitelji i suočiti se sa zajedničkom prošlošću, postepeno se upoznaju, ne sluteći da ih tek u selu čekaju najveća iznenađenja...
Odlična gluma i jedinstvena kombinacija komedije i drame osigurala je filmu glavnu nagradu na Sundance Film Festivalu, a prikazan je i u programu Voices Rotterdam Film Festivala. (FMFS)
Kao i u svim dobrim 'road' filmovima, i u 'Leptirima' se radi o emotivnom putovanju likova. Film s nasumično eksplodirajućim kokošima lako je mogao otići 'full retard' u apsurdnom smjeru, no režiser pazi na balans između festivalske komedije i emotivno autentične drame, te realizma i magičnog realizma... (Marko Njegić, SD)
Adana Film Festival 2018. Best Director
Ankara International Film Festival 2018. Best Director, Best Actress, Best Supporting Actress, Best Editing
Art Film Festival 2018. Best Film
Bucharest International Film Festival 2018. Best Film
Istanbul International Film Festival 2018. Special Prize of the Jury, Best Actor
Sundance Film Festival 2018. Grand Jury Prize / World Cinema – Dramatic
Thessaloniki Film Festival 2018. Audience Award
https://www.imdb.com/title/tt7318202/?ref_=fn_al_tt_1


Na vodi, 2018. Goran Dević, 79 min. HR
Dokumentarnim filmom „Na vodi“ Goran Dević kroz priče raznih protagonista portretira rodni Sisak, nekadašnji industrijski centar koji leži na tri rijeke. Kritičari ga proglašavaju jednim od njegovih najboljih ostvarenja, a žiri festivala u Leipzigu dodijelio mu je posebno priznanje jer “na lijep način prikazuje da ljudskost i preživljavanje nadilaze traume i ožiljke rata.” Rijeka se danas veže uz razonodu i opuštanje, ali u susretu s ljudima na površinu isplivaju društveni sukobi tranzicije. Ponekad rijeka otkriva ostatke prošlosti čiji su tragovi ostali u vodi. Što ostaje poslije nas?
"Najvažniji film naših prostora od raspada SFRJ" (Dragan Rubeša, Novi List)
"Vjerojatno najbolji film Devićeve 15-godišnje karijere... „Na vodi“ je testament kako čovječnosti protagonista, tako i Devićeve sposobnosti da je izvuče i kontekstualizira, šaljući tako ljubavno pismo svom rodnom gradu." (Vladan Petković, Cineuropa)
"Devićev film reprezentativan je uzorak svakodnevnog realiteta izvan holivudskih studija, ponekad dosadnog i repetativnog, ponekad nadahnjujućeg poput jedne rijeke. Ali uvijek, i bez iznimke, vrijednog snimanja." (Hrvoje Krstičević, Dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8091606/?ref_=fn_al_tt_1


Teret, 2018. OgnjenGlavonjić, 98 min. RS/HR/FR/QA/IR
Scenarij: OgnjenGlavonjić
Uloge: Leon Lučev, Pavle Čemerikić, Tamara Krcunović, Ivan Lučev
Vlado radi kao vozač kamiona za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. godine. Zadatak mu je da od Kosova do Beograda preveze tajanstven teret te putem prolazi kroz nepoznato, ratom uništeno područje. Kada napokon obavi posao, Vladao se treba vratiti kući i suočiti s posljedicama svojih djela...
Glavonjić je scenarij napravio na temelju istinitih događaja, koje je istraživao u svom nagrađivanom dokumentarnom filmu 'Dubina dva', nastalom tijekom priprema za njegov dugometražni igrani prvijenac 'Teret'. „Prvo sam želio snimiti kratki film, no profesori su me odgovorili, pa sam krenuo dalje istraživati i doznao puno novih detalja koje nisam htio ubaciti u igrani film jer je njegov scenarij minimalistički. Sam materijal je počeo dobivati svoj glas i shvatio sam da će to biti jedan novi film o zavjetu šutnje" (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
U atmosferi nacionalizma u kojoj živimo trideset godina jako se vole štititi mitovi, a jedan od najvećih je onaj o bezgrešnosti vlastite nacije. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Svjestan sam da svakog tko priča ovakve priče, čeka a priori zla namjera. Smatram da filmovi trebaju ometati udobnost i uljuljkanost, da film treba biti kamenčić u cipeli. Umjetnik ne treba stvarati dekoraciju za kuću ili sistem, nego oružje protiv stvari koje smatra lošim. Svatko tko tako razmišlja, mora biti spreman za napade i kritike, čak i one neutemeljene, jer ljudi imaju želju vrištati, zahtijevati pravdu. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Ovaj film može biti i antisrpski, kao što može biti i antihrvatski ili antibošnjački, jer ne radi se samo o konkretnom zločinu nego se radi o odgovornosti, odnosno njezinom prihvaćanju. (Leon Lučev)
Ponajbolji regionalni film posljednjih godina govori o jednom narodu i jednoj (bivšoj) zemlji u ruševinama, naslijeđenom (ratnom) teretu koji se prenose vremenom na ovaj prostor, s jedne generacije na drugu generaciju i ostavlja na njezinim ramenima... (Marko Njegić, SD)
Sarajevo Film Festival 2018. – Srce Sarajeva za najboljeg glumca (Leon Lučev)
Haifa film festival 2018. Nagrada Fedeora za najbolji strani film
Ljubljanski međunarodni filmski festival LIFFe 2018. Posebno priznanje žirija
Sakhalin Int’l Film Festival 2018. Special Jury Prize
Art Film Fest 2018 – Best Director
Međunarodni filmski festival Kiev Molodist 2018. Posebno priznanje žirija
Zagreb Zagreb Film Festival 2018. Zlatna kolica za najbolji film
Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu 2018. Nagrada FIPRESCI za najbolji film, Posebno priznanje žirija
Međunarodni filmski festival u Marakešu 2018. Najbolja režija (Ognjen Glavonić)
Filmski festival u Trstu 2019. Nagrada portala Cineuropa
Međunarodni filmski festival u Sofiji 2019. Posebno priznanje žirija
https://www.imdb.com/title/tt7163824/?ref_=fn_al_tt_1

50 GODINA ČOVJEKA NA MJESECU:
ForbiddenPlanet, 1956. Fred M. Wilcox, 98 min. US
Scenarij: Cyril Hume
Uloge: Walter Pidgeon, Anne Francis, Leslie Nielsen
Spasiteljska misija sa Zemlje dolazi na planet Altair IV otkriti preživjele s prethodne misije. Na planetu pronalaze dr. Morbiusa i njegovu kćer Altairu, koji su iskoristili znanje nestale civilizacije Krela, nekadašnjih stanovnika planeta.
Kultni znanstvenofantastični film 1950-ih, među rijetkima tog doba uživa naklonost kritike, ponajprije stoga što transponira sastavnice drame „Oluja“ W. Shakespearea. Pritom je lik Morbiusa pandan Prospera, njegova kći Altaira Mirande, posada svemirskog broda talijanskog plemića, robot Robby (koji je postao jedna od najpoznatijih žanrovskih ikona, te junak filma „Nevidljivi dječak“ (H. Hoffman, 1957) duha Ariela, a Morbiusov čudovišni Id Calibana. Zadržavajući osnovnu narativnu postavku Shakespeareova djela, film tematizira suočavanje naivno vrlih astronauta sa zlom ljudskog podrijetla – ono je naime materijalizacija sadržaja podsvijesti (odn. zlo iz Morbiusova Ida). Takva koncepcija izravno aludira na frojdističku psihoanalizu, a ujedno upućuje na implicitnu kritiku znanstvenika smatrajući ih emocionalno nespremnima za nova otkrića. Prvi američki znanstveno-fantastični film snimljen u boji i sinemaskopu, slikovno bogat, osobito scenografski, uz upečatljivu glazb. podlogu, odlikuje se spojem bajkovitosti, pustolovine i znanstvene fantastike kakav je razvidan i u Wilcoxovu ranijem filmu „Tajni vrt“ (1949). (Slaven Zečević, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0049223/?ref_=fn_al_tt_1


Teret, 2018. OgnjenGlavonjić, 98 min. RS/HR/FR/QA/IR
Scenarij: OgnjenGlavonjić
Uloge: Leon Lučev, Pavle Čemerikić, Tamara Krcunović, Ivan Lučev
Vlado radi kao vozač kamiona za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. godine. Zadatak mu je da od Kosova do Beograda preveze tajanstven teret te putem prolazi kroz nepoznato, ratom uništeno područje. Kada napokon obavi posao, Vladao se treba vratiti kući i suočiti s posljedicama svojih djela...
Glavonjić je scenarij napravio na temelju istinitih događaja, koje je istraživao u svom nagrađivanom dokumentarnom filmu 'Dubina dva', nastalom tijekom priprema za njegov dugometražni igrani prvijenac 'Teret'. „Prvo sam želio snimiti kratki film, no profesori su me odgovorili, pa sam krenuo dalje istraživati i doznao puno novih detalja koje nisam htio ubaciti u igrani film jer je njegov scenarij minimalistički. Sam materijal je počeo dobivati svoj glas i shvatio sam da će to biti jedan novi film o zavjetu šutnje" (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
U atmosferi nacionalizma u kojoj živimo trideset godina jako se vole štititi mitovi, a jedan od najvećih je onaj o bezgrešnosti vlastite nacije. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Svjestan sam da svakog tko priča ovakve priče, čeka a priori zla namjera. Smatram da filmovi trebaju ometati udobnost i uljuljkanost, da film treba biti kamenčić u cipeli. Umjetnik ne treba stvarati dekoraciju za kuću ili sistem, nego oružje protiv stvari koje smatra lošim. Svatko tko tako razmišlja, mora biti spreman za napade i kritike, čak i one neutemeljene, jer ljudi imaju želju vrištati, zahtijevati pravdu. (Ognjen Glavonjić, redatelj i scenarist filma)
Ovaj film može biti i antisrpski, kao što može biti i antihrvatski ili antibošnjački, jer ne radi se samo o konkretnom zločinu nego se radi o odgovornosti, odnosno njezinom prihvaćanju. (Leon Lučev)
Ponajbolji regionalni film posljednjih godina govori o jednom narodu i jednoj (bivšoj) zemlji u ruševinama, naslijeđenom (ratnom) teretu koji se prenose vremenom na ovaj prostor, s jedne generacije na drugu generaciju i ostavlja na njezinim ramenima... (Marko Njegić, SD)
Sarajevo Film Festival 2018. – Srce Sarajeva za najboljeg glumca (Leon Lučev)
Haifa film festival 2018. Nagrada Fedeora za najbolji strani film
Ljubljanski međunarodni filmski festival LIFFe 2018. Posebno priznanje žirija
Sakhalin Int’l Film Festival 2018. Special Jury Prize
Art Film Fest 2018 – Best Director
Međunarodni filmski festival Kiev Molodist 2018. Posebno priznanje žirija
Zagreb Zagreb Film Festival 2018. Zlatna kolica za najbolji film
Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu 2018. Nagrada FIPRESCI za najbolji film, Posebno priznanje žirija
Međunarodni filmski festival u Marakešu 2018. Najbolja režija (Ognjen Glavonić)
Filmski festival u Trstu 2019. Nagrada portala Cineuropa
Međunarodni filmski festival u Sofiji 2019. Posebno priznanje žirija
https://www.imdb.com/title/tt7163824/?ref_=fn_al_tt_1

VOJKO V. ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Vrijeme održavanja: Posljednji utorak u mjesecu u 20.15, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
Ciljevi programa su:
- rasvjetljavanje različitih aspekata filmske priče, s naglaskom na sposobnost filma i filmskih likova da se duboko ukorijene u naše privatne priče i postanu neka vrste referentnog mjesta za osobne etičke i estetske stavove;
- prikazivanje dimenzije filma koju niti jedan redatelj ni producent ne mogu predvidjeti –način na koji film živi kroz publiku i publika kroz njega;
- poticanje interesa šire publike za gledanjem klasičnog i umjetničkog filma na način na koji film to zaslužuje: u mraku i tišini, na velikom platnu;
- obnova rituala kino projekcije, koja se ne sastoji samo od kvalitetnog „uranjanja“ u film, već i od cijele mreže individualnih detalja – druženje, izlazak, razgovor, zabava
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ
UTO 30.10. 2018. 20.15 JADRANKA KOSOR (odsutna)
UTO 27.11. 2018. 20.15 MARKO NJEGIĆ
UT0 18.12. 2018. 20.15 BOŽIDAR MALJKOVIĆ
UTO 29.1. 2019. 20.00 GORAN GOLOVKO
UTO 26.2. 2019. 20.00 AGAR PATA
UTO 26.3. 2019. 20.15 ALEM ĆURIN
Vaš večerašnji domaćin je splitski reper Vojko V.
https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/showbizz/clanak/id/591783/vojko-v-kakvog-manje-poznajete-zena-kaze-da-sam-dobar-otac-pjesme-pisem-izmeu-mijenjanja-pelena-evo-sto-nam-je-rekao-o-karepovcu-i-sjeci-marjana
https://www.globalnovine.eu/intervju/vojko-vrucina-diploma-jos-stoji-u-ormaru-kad-ovo-sve-propadne/
https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-kultura/potpuno-razotkrivanje-najvece-domace-glazbene-senzacije-vojko-v-za-globus-ako-ste-stariji-od-trideset-ne-mozete-razumjeti-moju-glazbu/8494934/

DANI SMIJEHA: KRATKOMETRAŽNI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA
KRATKOMETRAŽNI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA
USELJENIK
The Immigrant, 1917. Charles Chaplin, 30 min.
Uloge: Charles Chaplin, Edna Purviance, Charles Aber
Kratki film iz 1917. s Chaplinom u ulozi imigranta koji stiže u Sjedinjene Države, a koji je optužen za krađu na putu preko Atlantskog oceana, tijekom kojeg je se sprijateljio s mladom ženom.
https://www.imdb.com/title/tt0008133/?ref_=fn_al_tt_2
PASJI ŽIVOT
A Dog’s Life, 1918. Charles Chaplin, 33 min.
Uloge: Charles Chaplin, Edna Purviance
Chaplin u ulozi Skitnice koji se bori za hranu i preživljavanje. Nakon borbe s policijom, pronalazi psa i postaju nerazdvojni dvojac koji zajedno traže hranu i sitnim smicalicama varaju ljude kako bi došli do novaca i pića.
https://www.imdb.com/title/tt0009018/?ref_=fn_al_tt_1
DOKOLIČAR
The Idle Class, 1921. Charles Chaplin, 32 min.
Uloge: Charles Chaplin, Edna Purviance, Henry Bergman
Chaplin tumači dvije uloge – onu bogatog pijanca i Skitnice, koji izgledaju identično, a njihove se uloge igrom slučaja preokrenu te se Skitnica neočekivano zatekne u bogataševoj luksuznoj vili, gdje počne zavoditi njegovu ženu.
https://www.imdb.com/title/tt0012304/?ref_=fn_al_tt_1

Stan & Ollie, 2018. Jon S. Baird, 98 min. UK
Scenarij: Jeff Pope
Uloge: John C. Reilly, Steve Coogan, Shirley Henderson, Nina Arianda
Po prvi puta na velikom ekranu oživljava istinita priča o najvećem holivudskom komičarskom duetu – Stanliju i Oliju! Steven Coogan i John C. Reilly tumače ove dvije jedinstvene filmske ikone u srdačnoj priči o onome što će u konačnici postati oproštajna turneja ovog nezaboravnog para. Premda je zlatna era njihovih nastupa davno iza njih, Stanlio i Olio upuštaju se na turneju po Britaniji i Irskoj. Unatoč pritisku užurbanog rasporeda i uz podršku svojih odanih supruga Lucille i Ide, ljubav dvojice komičara prema nastupima kao i odanost koju osjećaju jedan prema drugome pomoći će im da izdrže sve prepreke i zauvijek osiguraju mjesto u srcima svoje uvijek vjerne publike.
https://www.imdb.com/title/tt3385524/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Stan & Ollie, 2018. Jon S. Baird, 98 min. UK
Scenarij: Jeff Pope
Uloge: John C. Reilly, Steve Coogan, Shirley Henderson, Nina Arianda
Po prvi puta na velikom ekranu oživljava istinita priča o najvećem holivudskom komičarskom duetu – Stanliju i Oliju! Steven Coogan i John C. Reilly tumače ove dvije jedinstvene filmske ikone u srdačnoj priči o onome što će u konačnici postati oproštajna turneja ovog nezaboravnog para. Premda je zlatna era njihovih nastupa davno iza njih, Stanlio i Olio upuštaju se na turneju po Britaniji i Irskoj. Unatoč pritisku užurbanog rasporeda i uz podršku svojih odanih supruga Lucille i Ide, ljubav dvojice komičara prema nastupima kao i odanost koju osjećaju jedan prema drugome pomoći će im da izdrže sve prepreke i zauvijek osiguraju mjesto u srcima svoje uvijek vjerne publike.
https://www.imdb.com/title/tt3385524/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

The Kid, 1921.Charles Chaplin, 78 min.
Uloge: Charles Chaplin, Edna Purviance, Jackie Coogan
Priča o Skitnici koji pronalazi napuštenu bebu u uličici i počne se brinuti za nju. Kako dječak odrasta, njih dvojica održavaju savršen odnos, a počinju raditi i sitne podvale kako bi nasamarili ljude.
https://www.imdb.com/title/tt0012349/?ref_=fn_al_tt_2

City Lights, 1931. Charles Chaplin, 87 min. US
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Virginia Cherrill, Florence Lee, Harry Myers, Allan Garcia, Hank Mann, Henry Bergman, Albert Austin, Stanhope Wheatcroft, John Rand, James Donnelly, Robert Parish.
Bježeći od policajca, Skitnica se nađe pred siromašnom slijepom djevojkom koja na ulici prodaje cvijeće. Posljednjim novcem kupi cvijet, a ona pogrešno, čuvši zvuk automobila, zaključi kako je on vrlo bogat. Poslije Skitnica spasi život pijanom miljunašu te ga ovaj povede sa sobom na zabavu, a potom kući. Kad se otrijezni, milijunaš ga izbaci, a Skitnica nastoji pomoći cvjećarki u koju se zaljubio da ozdravi.
U odnosu na svoje ranije cjelovečernje filmove, Chaplin je smanjio broj izoliranih gegova i komičnih epizoda naglasivši važnost i dramaturšku koherenciju priče. Za razliku od „Potjere za zlatom“ i „Cirkusa“, film je ponajprije društvena satira, a kritika važnosti društvenih uloga razvijena je kroz protagonistov odnos s dvama likovima – djevojkom i bogatašem. U tom smislu, Chaplin oblikuje satirične situacije oko neprestanih junakovih pokušaja da nadmudri društveni poredak, a nezgode koje mu se pritom događaju (i koje predstavljaju vrhunske razrade situacijske komike) upućuju na implicitni autorski stav o stalnosti nepravde i društvenih nepravilnosti. Stoga film ne završava otvoreno komičnim ili vedrim tonom, već izrazito patetičnom scenom kada junakinja prepozna junaka, ali bez jasnog i nedvosmislenog optimističkog razrješenja čiji je eventualni prikaz prekinut zatamnjenjem. Djelo je zanimljivo i u kontekstu Chaplinova stava prema zvuku na filmu; premijerno prikazan gotovo 4 godine nakon početka zvučnog filma, naglašava značenje glumačke (posebice Chaplinove) pantomime, a uz glazbenu pratnju Chaplin rabi zvuk samo u dvjema scenama: uvodnoj, otkrivanja spomenika, u kojemu izobličeni govor funkcionira i kao nadogradnja društv. satire i kao ironiziranje dijaloga, te u sceni primanja, gdje junak proguta zviždaljku što omogućuje razrađeni slijed komičnih efekata. (Bruno Kragić, HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0021749/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Stan & Ollie, 2018. Jon S. Baird, 98 min. UK
Scenarij: Jeff Pope
Uloge: John C. Reilly, Steve Coogan, Shirley Henderson, Nina Arianda
Po prvi puta na velikom ekranu oživljava istinita priča o najvećem holivudskom komičarskom duetu – Stanliju i Oliju! Steven Coogan i John C. Reilly tumače ove dvije jedinstvene filmske ikone u srdačnoj priči o onome što će u konačnici postati oproštajna turneja ovog nezaboravnog para. Premda je zlatna era njihovih nastupa davno iza njih, Stanlio i Olio upuštaju se na turneju po Britaniji i Irskoj. Unatoč pritisku užurbanog rasporeda i uz podršku svojih odanih supruga Lucille i Ide, ljubav dvojice komičara prema nastupima kao i odanost koju osjećaju jedan prema drugome pomoći će im da izdrže sve prepreke i zauvijek osiguraju mjesto u srcima svoje uvijek vjerne publike.
https://www.imdb.com/title/tt3385524/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

RADOVI SPLITSKIH STUDENATA
ODSJEK ZA FILM I VIDEO (UMAS)
LIFT, Nadja Fatović, 4'; SILVIO ZMAJ, Lucija Bosančić, 13'; BONACA, Josipa Vulić, 4'; DEFINICIJE, Dino Perić, 5'; TUTA SPUTA, Ana Marija Fabijanić, 4'; GONE WRONG, Josip Bojčić, 13'; MEATHEAD, Arijana Lekić-Fridrih, 2'; SVEN, Ida Slavić, 10'; BABIN SAT, Krešimir Štulina, 3'; CTRL+Z, Luka Eterović, 13'
PALMAS, Bruna Radelja, 6'; UTORAK, Eugen Bilankov, 10'; ALOS, Ratko Ilijić, 4'; LJULJE, Velimir Ujević, 17'; PONEKAD JE LAKŠE UBITI NEKOGA DRUGOGA, Elizabeta Ružić, 7': TAKSIMETAR, Krešimir Štulina, 14'
SELEKTORI: JURICA PAVIČIĆ & VLADO ZRNIĆ

NE ZANIMA ME AKO U POVIJESTI OSTANEMO ZAPISANI KAO BARBARI
POBJEDNIK VUKOVAR FILM FESTIVALA 2018.
Îmi este indiferent daca în istorie vom intra ca barbari, 2018. Radu Jude, 140 min. RO / GE / BU / CZ / FR
Scenarij: Radu Jude
Uloge: Ioana Iacob, Alex Bogdan, Alexandru Dabija
U svom najnovijem filmu Radu Jude, jedan od najcjenjenijih evropskih redatelja današnjice ponovno stavlja naglasak na grijehe prošlih generacija koje još uvijek opasno zagađuju društvo. Mladi umjetnik planira rekonstruirati povijesni događaj iz 1941. godine tijekom kojeg je rumunjska državna administracija putem vlastite vojske odlučila etnički očistiti istočnu frontu.
Radi se o iznimno osmišljenom filmu koji kroz sporo i detaljno odvijanje radnje pogađa gledatelja točno tamo gdje treba i izaziva u njemu snažne emocije. Koristeći beskompromisnu naraciju u maniri velikog Godarda, ovaj film demonstrira da počinjenje brutalnih zločina nije jedini put do barbarizma, već da se do njega može doći i zakržljalom savješću.
Obrazloženje žirija 12.VFF: „Film uglednog rumunjskog redatelja Radu Judea, bezkompromisno i provokativno secira fenomen „selektivne povijesti“ odnosno žmirenja na neugodne i sramotne epizode iz ne baš tako davne prošlosti. Na trenutke nalik docu-drami, film čija se radnja odvija sporo posvećujući pažnju naizgled marginalnom detalju, uspijeva istovremeno biti i zahtjevno intelektualan, sarkastičan, didaktički precizan i izrazito emocionalan u iskazu svoje ultimativne istine o dirigiranom zaboravu počinjenog zločina koji postaje jednako nedopustiv i poguban kao i sam zločin. Mada govori o konkretnoj epizodi iz 1941. kada je rumunjska državna antisemitska administracija vojskom odlučila etnički očistiti istočnu frontu odnosno o današnjem dirigiranom zaboravu tog neugodnog dijela rumunjske povijesti, film s lakoćom liježe u mnoge – pa i ove naše – tranzicijske prostore.“
Nije čudo da je Judeov film doživio uspjeh baš na istočnoeuropskim festivalima. Istok Europe inficiran je nacionalizmom i antisemitizmom, a argumenti s kojima taj ideološki val barata originalni su i posvuda isti otprilike koliko i Mc Donald’s. U Judeovoj se crnohumornoj travestiji - ukratko - lako prepoznati. Što reći doli - aferim! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt8506840/?ref_=fn_al_tt_1

The Professor And The Madman, 2019. Farhad Safinia, 124 min. IE
Scenarij: Farhad Safinia, Todd Komarnicki prema bestseleru Simona Winchestera
Uloge: Mel Gibson, Sean Penn, Natalie Dormer, Eddie Marsan, Jennifer Ehle, Jeremy Irvine, David O'Hara, Ioan Gruffudd, Stephen Dillane, Steve Coogan
Istinita priča o ludosti, genijalnosti i opsjednutosti dvoje ljudi koji su doslovno stvorili povijest, pišući slavni rječnik engleskog jezika, Oxford English Dictionary.
Sastavljane rječnika Oxford započeo je 1857. godine profesor James Murray, koji je prihvatio izazov pisanja najopsežnijeg rječnika ikad. Prikupljajući definicije od ljudi iz čitavog svijeta, rječnik je mogao biti gotov tijekom desetljeća, umjesto stoljeća. Kako su se prikupljale definicije, nadzorni odbor, pod vodstvom Profesora Murraya, otkriva da ih je čovjek po imenu Dr. W. C. Minor, poslao više od deset tisuća. Kad ga je odbor odlučio nagraditi, na vidjelo izlazi šokantna istina: Dr. Minor, veteran Američkog građanskog rata, osuđeni je ubojica koji kaznu odležava u instituciji za kriminalno neubrojive osobe.
https://www.imdb.com/title/tt5932728/?ref_=fn_al_tt_1

Untitled, 2017. Michael Glawogger, Monika Willi, 105 min. A
Posljednji film genijalnog austrijskog redatelja Michaela Glawoggera (Megacities, Slava kurvi...)
"Bez naslova" započet je kao Glawoggerov projekt bez definirane teme, koji je autor planirao stvarati spontanim snimanjem tijekom dužeg putovanja po svijetu. Nakon njegove smrti, u travnju 2014., film je postao dokumentarni mozaik koji je završila autorova stalna suradnica, montažerka Monika Willi. Stotine sati fascinantnog filmskog materijala snimljenog tijekom dvije godine putovanja kroz desetak zemalja, krenuvši od rodne Austrije, preko Hrvatske, Bosne, Srbije i Albanije, sve do zapadne Afrike, ukomponirani su u grandioznu audiovizualnu posvetu čovječanstvu. "Bez naslova" je posveta filmaševom kozmopolitskom pristupu, a prije svega vizualna odiseja puna živosti i boja, koja na osoban način govori o ljudskom stanju te sličnostima i razlikama među ljudima.
"Želim pružiti pogled na svijet kakav je moguć samo kada se ne bavimo nekom određenom temom, kada se suzdržavamo od moralnih prosudbi, kada se krećemo bez cilja. Kada lelujamo bez ikakva smjera osim vlastite znatiželje i intuicije." Michael Glawogger
"Fascinantan, vizualno zadivljujući dokument popraćen snažnom, ali nenametljivom mješavinom izvornih i komponiranih zvukova. "Bez naslova" je nemirni film o kretanju i putovanju, o nepoznatom i drugom." Berlinale
„Djelo globalnog značaja.“ Sight and Sound Magazin
“Willi je stvorila nešto tjeskobno osobno i istinski smisleno.” Screen Daily
“Film uzima u obzir u najvećoj mogućoj mjeri svijet i sve njegove kulture, crta globalni sociološki impuls, kako bi različite slike pretvorio u holistički prikaz suvremenog života i djelovanja.” Jordan Cronk, BFI
https://www.imdb.com/title/tt6227152/?ref_=nm_knf_t2

Twarz, 2018. Malgorzata Szumowska, 91 min. PL
Scenarij: Michal Englert i Małgorzata Szumowska
Uloge: Mateusz Końciukiewicz, Agnieszka Podsiadlik, Małgorzata Gorol, Roman Gancarczyk
Jacek voli glazbu (heavy metal) i svog psa. Seoske stazice ispred svoje kuće on svakodnevno pretvara u trkaće staze po kojima prolazi svojim malim automobilom. Kada on i njegova djevojka Dagmara dođu na plesni podij, svi bježe u zaklon. On uživa u svojoj egzistenciji otkačenog nespretnjakovića u prilično uštogljenoj okolini, a mišiće dobiva zahvaljujući fizičkom radu na gradilištu na poljsko-njemačkoj granici gdje se upravo izgrađuje najveća statua Isusa na svijetu. Međutim, njegov život naglo se mijenja uslijed teške nesreće koju doživljava na poslu, a koja ga u potpunosti unakazi. Uvelike praćen od strane poljskih medija, Jacek postaje prva osoba u zemlji kojoj je presađeno lice. Međutim, premda ga svi slave kao nacionalnog junaka i mučenika, on samog sebe u ogledalu više ne prepoznaje. U međuvremenu statua Isusa raste sve više i više…
Berlin 2018. Srebrni medvjed za najbolju režiju - Velika nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt6415416/?ref_=fn_al_tt_2

Twarz, 2018. Malgorzata Szumowska, 91 min. PL
Scenarij: Michal Englert i Małgorzata Szumowska
Uloge: Mateusz Końciukiewicz, Agnieszka Podsiadlik, Małgorzata Gorol, Roman Gancarczyk
Jacek voli glazbu (heavy metal) i svog psa. Seoske stazice ispred svoje kuće on svakodnevno pretvara u trkaće staze po kojima prolazi svojim malim automobilom. Kada on i njegova djevojka Dagmara dođu na plesni podij, svi bježe u zaklon. On uživa u svojoj egzistenciji otkačenog nespretnjakovića u prilično uštogljenoj okolini, a mišiće dobiva zahvaljujući fizičkom radu na gradilištu na poljsko-njemačkoj granici gdje se upravo izgrađuje najveća statua Isusa na svijetu. Međutim, njegov život naglo se mijenja uslijed teške nesreće koju doživljava na poslu, a koja ga u potpunosti unakazi. Uvelike praćen od strane poljskih medija, Jacek postaje prva osoba u zemlji kojoj je presađeno lice. Međutim, premda ga svi slave kao nacionalnog junaka i mučenika, on samog sebe u ogledalu više ne prepoznaje. U međuvremenu statua Isusa raste sve više i više…
Berlin 2018. Srebrni medvjed za najbolju režiju - Velika nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt6415416/?ref_=fn_al_tt_2

NE ZANIMA ME AKO U POVIJESTI OSTANEMO ZAPISANI KAO BARBARI
POBJEDNIK VUKOVAR FILM FESTIVALA 2018.
Îmi este indiferent daca în istorie vom intra ca barbari, 2018. Radu Jude, 140 min. RO / GE / BU / CZ / FR
Scenarij: Radu Jude
Uloge: Ioana Iacob, Alex Bogdan, Alexandru Dabija
U svom najnovijem filmu Radu Jude, jedan od najcjenjenijih evropskih redatelja današnjice ponovno stavlja naglasak na grijehe prošlih generacija koje još uvijek opasno zagađuju društvo. Mladi umjetnik planira rekonstruirati povijesni događaj iz 1941. godine tijekom kojeg je rumunjska državna administracija putem vlastite vojske odlučila etnički očistiti istočnu frontu.
Radi se o iznimno osmišljenom filmu koji kroz sporo i detaljno odvijanje radnje pogađa gledatelja točno tamo gdje treba i izaziva u njemu snažne emocije. Koristeći beskompromisnu naraciju u maniri velikog Godarda, ovaj film demonstrira da počinjenje brutalnih zločina nije jedini put do barbarizma, već da se do njega može doći i zakržljalom savješću.
Obrazloženje žirija 12.VFF: „Film uglednog rumunjskog redatelja Radu Judea, bezkompromisno i provokativno secira fenomen „selektivne povijesti“ odnosno žmirenja na neugodne i sramotne epizode iz ne baš tako davne prošlosti. Na trenutke nalik docu-drami, film čija se radnja odvija sporo posvećujući pažnju naizgled marginalnom detalju, uspijeva istovremeno biti i zahtjevno intelektualan, sarkastičan, didaktički precizan i izrazito emocionalan u iskazu svoje ultimativne istine o dirigiranom zaboravu počinjenog zločina koji postaje jednako nedopustiv i poguban kao i sam zločin. Mada govori o konkretnoj epizodi iz 1941. kada je rumunjska državna antisemitska administracija vojskom odlučila etnički očistiti istočnu frontu odnosno o današnjem dirigiranom zaboravu tog neugodnog dijela rumunjske povijesti, film s lakoćom liježe u mnoge – pa i ove naše – tranzicijske prostore.“
Nije čudo da je Judeov film doživio uspjeh baš na istočnoeuropskim festivalima. Istok Europe inficiran je nacionalizmom i antisemitizmom, a argumenti s kojima taj ideološki val barata originalni su i posvuda isti otprilike koliko i Mc Donald’s. U Judeovoj se crnohumornoj travestiji - ukratko - lako prepoznati. Što reći doli - aferim! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt8506840/?ref_=fn_al_tt_1

Stan & Ollie, 2018. Jon S. Baird, 98 min. UK
Scenarij: Jeff Pope
Uloge: John C. Reilly, Steve Coogan, Shirley Henderson, Nina Arianda
Po prvi puta na velikom ekranu oživljava istinita priča o najvećem holivudskom komičarskom duetu – Stanliju i Oliju! Steven Coogan i John C. Reilly tumače ove dvije jedinstvene filmske ikone u srdačnoj priči o onome što će u konačnici postati oproštajna turneja ovog nezaboravnog para. Premda je zlatna era njihovih nastupa davno iza njih, Stanlio i Olio upuštaju se na turneju po Britaniji i Irskoj. Unatoč pritisku užurbanog rasporeda i uz podršku svojih odanih supruga Lucille i Ide, ljubav dvojice komičara prema nastupima kao i odanost koju osjećaju jedan prema drugome pomoći će im da izdrže sve prepreke i zauvijek osiguraju mjesto u srcima svoje uvijek vjerne publike.
https://www.imdb.com/title/tt3385524/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

The Professor And The Madman, 2019. Farhad Safinia, 124 min. IE
Scenarij: Farhad Safinia, Todd Komarnicki prema bestseleru Simona Winchestera
Uloge: Mel Gibson, Sean Penn, Natalie Dormer, Eddie Marsan, Jennifer Ehle, Jeremy Irvine, David O'Hara, Ioan Gruffudd, Stephen Dillane, Steve Coogan
Istinita priča o ludosti, genijalnosti i opsjednutosti dvoje ljudi koji su doslovno stvorili povijest, pišući slavni rječnik engleskog jezika, Oxford English Dictionary.
Sastavljane rječnika Oxford započeo je 1857. godine profesor James Murray, koji je prihvatio izazov pisanja najopsežnijeg rječnika ikad. Prikupljajući definicije od ljudi iz čitavog svijeta, rječnik je mogao biti gotov tijekom desetljeća, umjesto stoljeća. Kako su se prikupljale definicije, nadzorni odbor, pod vodstvom Profesora Murraya, otkriva da ih je čovjek po imenu Dr. W. C. Minor, poslao više od deset tisuća. Kad ga je odbor odlučio nagraditi, na vidjelo izlazi šokantna istina: Dr. Minor, veteran Američkog građanskog rata, osuđeni je ubojica koji kaznu odležava u instituciji za kriminalno neubrojive osobe.
https://www.imdb.com/title/tt5932728/?ref_=fn_al_tt_1

Córka trenera, 2018. Lukasz Grzegorzek, 93 min.
FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA 2:
Scenarij: Krzysztof Uminski, Lukasz Grzegorzek
Uloge: Jacek Braciak, Karolina Bruchnicka, Bartlomiej Kowalski
Drama Lukasza Grzegorzeka pripovijeda o žrtvovanju i neispunjenim ambicijama te o težnji za samostalnošću. Priča o kćeri i ocu, čiji život, temeljen na odnosima na teniskim turnirima, prolazi kroz revoluciju. Projekcija filma bit će popraćena susretom s glavnom glumicom filma – Karolinom Bruchnickom.
Veliki mali film pun emocija... (Krzysztof Połaski, Telemagazyn)
Možda neće pobijediti na festivalu, ali drugi film Lukasza Grzegorzeka će vas očarati, baš kao i publiku na Sundanceu... (Jan Pelczar, Radio RAM)
https://www.imdb.com/title/tt8308496/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

The Professor And The Madman, 2019. Farhad Safinia, 124 min. IE
Scenarij: Farhad Safinia, Todd Komarnicki prema bestseleru Simona Winchestera
Uloge: Mel Gibson, Sean Penn, Natalie Dormer, Eddie Marsan, Jennifer Ehle, Jeremy Irvine, David O'Hara, Ioan Gruffudd, Stephen Dillane, Steve Coogan
Istinita priča o ludosti, genijalnosti i opsjednutosti dvoje ljudi koji su doslovno stvorili povijest, pišući slavni rječnik engleskog jezika, Oxford English Dictionary.
Sastavljane rječnika Oxford započeo je 1857. godine profesor James Murray, koji je prihvatio izazov pisanja najopsežnijeg rječnika ikad. Prikupljajući definicije od ljudi iz čitavog svijeta, rječnik je mogao biti gotov tijekom desetljeća, umjesto stoljeća. Kako su se prikupljale definicije, nadzorni odbor, pod vodstvom Profesora Murraya, otkriva da ih je čovjek po imenu Dr. W. C. Minor, poslao više od deset tisuća. Kad ga je odbor odlučio nagraditi, na vidjelo izlazi šokantna istina: Dr. Minor, veteran Američkog građanskog rata, osuđeni je ubojica koji kaznu odležava u instituciji za kriminalno neubrojive osobe.
https://www.imdb.com/title/tt5932728/?ref_=fn_al_tt_1

Wilkołak, 2018. Adrian Panek, 98 min.
FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA 2:
Scenarij: Adrian Panek
Uloge: Kamil Polnisiak, Nicolas Przygoda, Sonia Mietielica
Zanimljivi triler „Vukodlak”, u režiji Adriana Paneka, pripovijeda o sudbini osmero djece, koja nakon oslobođenja iz koncentracijskog logora stanuju u improviziranom sirotištu usred šume. Uskoro ih okružuju izgladnjeli vučjaci.
https://www.imdb.com/title/tt7203520/?ref_=fn_al_tt_1

NE ZANIMA ME AKO U POVIJESTI OSTANEMO ZAPISANI KAO BARBARI
POBJEDNIK VUKOVAR FILM FESTIVALA 2018.
Îmi este indiferent daca în istorie vom intra ca barbari, 2018. Radu Jude, 140 min. RO / GE / BU / CZ / FR
Scenarij: Radu Jude
Uloge: Ioana Iacob, Alex Bogdan, Alexandru Dabija
U svom najnovijem filmu Radu Jude, jedan od najcjenjenijih evropskih redatelja današnjice ponovno stavlja naglasak na grijehe prošlih generacija koje još uvijek opasno zagađuju društvo. Mladi umjetnik planira rekonstruirati povijesni događaj iz 1941. godine tijekom kojeg je rumunjska državna administracija putem vlastite vojske odlučila etnički očistiti istočnu frontu.
Radi se o iznimno osmišljenom filmu koji kroz sporo i detaljno odvijanje radnje pogađa gledatelja točno tamo gdje treba i izaziva u njemu snažne emocije. Koristeći beskompromisnu naraciju u maniri velikog Godarda, ovaj film demonstrira da počinjenje brutalnih zločina nije jedini put do barbarizma, već da se do njega može doći i zakržljalom savješću.
Obrazloženje žirija 12.VFF: „Film uglednog rumunjskog redatelja Radu Judea, bezkompromisno i provokativno secira fenomen „selektivne povijesti“ odnosno žmirenja na neugodne i sramotne epizode iz ne baš tako davne prošlosti. Na trenutke nalik docu-drami, film čija se radnja odvija sporo posvećujući pažnju naizgled marginalnom detalju, uspijeva istovremeno biti i zahtjevno intelektualan, sarkastičan, didaktički precizan i izrazito emocionalan u iskazu svoje ultimativne istine o dirigiranom zaboravu počinjenog zločina koji postaje jednako nedopustiv i poguban kao i sam zločin. Mada govori o konkretnoj epizodi iz 1941. kada je rumunjska državna antisemitska administracija vojskom odlučila etnički očistiti istočnu frontu odnosno o današnjem dirigiranom zaboravu tog neugodnog dijela rumunjske povijesti, film s lakoćom liježe u mnoge – pa i ove naše – tranzicijske prostore.“
Nije čudo da je Judeov film doživio uspjeh baš na istočnoeuropskim festivalima. Istok Europe inficiran je nacionalizmom i antisemitizmom, a argumenti s kojima taj ideološki val barata originalni su i posvuda isti otprilike koliko i Mc Donald’s. U Judeovoj se crnohumornoj travestiji - ukratko - lako prepoznati. Što reći doli - aferim! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt8506840/?ref_=fn_al_tt_1

Kamerdyner, 2018. Filip Bajon, 150 min.
FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA 2:
Scenarij: Marek Klat, Miroslaw Piepka i Michal Pruski
Uloge: Janusz Gajos, Anna Radwan, Sebastian Fabijanski
Film Filipa Bajona pripovijeda o složenim njemačko-poljsko-kašupskim odnosima tijekom 45 godina. Osovina radnje filma je priča o zlatnokosom Mateuszu Krollu, izvanbračnom djetetu grofa Hermanna. Mateusz pronalazi svoje mjesto na dvoru von Kraussa, ali unatoč svojoj inteligenciji i osjetljivosti nije dobio mogućnost studiranja doživljavajući brojna poniženja od obitelji.
https://www.imdb.com/title/tt6712374/?ref_=fn_al_tt_2

The Professor And The Madman, 2019. Farhad Safinia, 124 min. IE
Scenarij: Farhad Safinia, Todd Komarnicki prema bestseleru Simona Winchestera
Uloge: Mel Gibson, Sean Penn, Natalie Dormer, Eddie Marsan, Jennifer Ehle, Jeremy Irvine, David O'Hara, Ioan Gruffudd, Stephen Dillane, Steve Coogan
Istinita priča o ludosti, genijalnosti i opsjednutosti dvoje ljudi koji su doslovno stvorili povijest, pišući slavni rječnik engleskog jezika, Oxford English Dictionary.
Sastavljane rječnika Oxford započeo je 1857. godine profesor James Murray, koji je prihvatio izazov pisanja najopsežnijeg rječnika ikad. Prikupljajući definicije od ljudi iz čitavog svijeta, rječnik je mogao biti gotov tijekom desetljeća, umjesto stoljeća. Kako su se prikupljale definicije, nadzorni odbor, pod vodstvom Profesora Murraya, otkriva da ih je čovjek po imenu Dr. W. C. Minor, poslao više od deset tisuća. Kad ga je odbor odlučio nagraditi, na vidjelo izlazi šokantna istina: Dr. Minor, veteran Američkog građanskog rata, osuđeni je ubojica koji kaznu odležava u instituciji za kriminalno neubrojive osobe.
https://www.imdb.com/title/tt5932728/?ref_=fn_al_tt_1

Les Crevettes Pailletées, 2019. Maxime Govare, Cédric Le Gallo, 100 min. FR
Scenarij: Maxime Govare, Cédric Le Gallo
Uloge: Nicolas Gob, Alban Lenoir, Geoffrey Couët
Matthias Le Goff, zlatni olimpijac u zalasku svoje karijere, u TV prijenosu daje homofobnu izjavu. Njegova kazna je: treniranje Shiny Shrimpsa, kičastog amaterskog gay vaterpolo tima. Njihov jedini cilj je da se kvalificiraju na Gay Games u Hrvatskoj na kojima nastupaju najbolje svjetske LGTB atletske zvijezde. To je početak teškog, ali zabavnog puta prema Hrvatskoj i sportskoj slavi. (Film je produkt hrvatsko-francuske koprodukcije. Pojedine scene snimane su u Rijeci i Opatiji.)
https://www.imdb.com/title/tt6918220/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Les Crevettes Pailletées, 2019. Maxime Govare, Cédric Le Gallo, 100 min. FR
Scenarij: Maxime Govare, Cédric Le Gallo
Uloge: Nicolas Gob, Alban Lenoir, Geoffrey Couët
Matthias Le Goff, zlatni olimpijac u zalasku svoje karijere, u TV prijenosu daje homofobnu izjavu. Njegova kazna je: treniranje Shiny Shrimpsa, kičastog amaterskog gay vaterpolo tima. Njihov jedini cilj je da se kvalificiraju na Gay Games u Hrvatskoj na kojima nastupaju najbolje svjetske LGTB atletske zvijezde. To je početak teškog, ali zabavnog puta prema Hrvatskoj i sportskoj slavi. (Film je produkt hrvatsko-francuske koprodukcije. Pojedine scene snimane su u Rijeci i Opatiji.)
https://www.imdb.com/title/tt6918220/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

L'atelier, 2017. Laurent Cantet, 113 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Laurent Cantet
Uloge: Marina Fois, Matthieu Lucci, Florian Beaujean
Radnja filma odvija se za vrijeme ljeta u La Ciotatu, gradiću smještenom u blizini Marseillea koji je zahvaljujući velikom brodogradilištu nekad bio iznimno popularan, ali koji od njegovog zatvaranja od prije 25 godina lagano propada. Upravo u tom kontekstu tihe depresije stvorena je radionica za grupu od sedmero ljudi koji žele postati pisci. Pod stručnim vodstvom poznate novelistice Olivije Dejazet, sudionici moraju napisati noir fikciju povezanu s industrijskom prošlosti svog rodnog grada. Iz predavanja u predavanje, jedan od njih – mladić imena Antoine – se ističe. Provokativan i agresivan, on na sebe privlači pozornost zbog konstantnog protivljenja svemu i svima, uključujući i Oliviju. Povrh svega, priča koju je osmislio i koju na glas čita pred svima (o hladnokrvnom ubojici ispričanom kroz oči počinitelja) doima se iznimno uznemirujućom. Čini se da Antoine predobro razumije ubojicu…
https://www.imdb.com/title/tt6444838/?ref_=fn_al_tt_1

Les Crevettes Pailletées, 2019. Maxime Govare, Cédric Le Gallo, 100 min. FR
Scenarij: Maxime Govare, Cédric Le Gallo
Uloge: Nicolas Gob, Alban Lenoir, Geoffrey Couët
Matthias Le Goff, zlatni olimpijac u zalasku svoje karijere, u TV prijenosu daje homofobnu izjavu. Njegova kazna je: treniranje Shiny Shrimpsa, kičastog amaterskog gay vaterpolo tima. Njihov jedini cilj je da se kvalificiraju na Gay Games u Hrvatskoj na kojima nastupaju najbolje svjetske LGTB atletske zvijezde. To je početak teškog, ali zabavnog puta prema Hrvatskoj i sportskoj slavi. (Film je produkt hrvatsko-francuske koprodukcije. Pojedine scene snimane su u Rijeci i Opatiji.)
https://www.imdb.com/title/tt6918220/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

NE ZANIMA ME AKO U POVIJESTI OSTANEMO ZAPISANI KAO BARBARI
POBJEDNIK VUKOVAR FILM FESTIVALA 2018.
Îmi este indiferent daca în istorie vom intra ca barbari, 2018. Radu Jude, 140 min. RO / GE / BU / CZ / FR
Scenarij: Radu Jude
Uloge: Ioana Iacob, Alex Bogdan, Alexandru Dabija
U svom najnovijem filmu Radu Jude, jedan od najcjenjenijih evropskih redatelja današnjice ponovno stavlja naglasak na grijehe prošlih generacija koje još uvijek opasno zagađuju društvo. Mladi umjetnik planira rekonstruirati povijesni događaj iz 1941. godine tijekom kojeg je rumunjska državna administracija putem vlastite vojske odlučila etnički očistiti istočnu frontu.
Radi se o iznimno osmišljenom filmu koji kroz sporo i detaljno odvijanje radnje pogađa gledatelja točno tamo gdje treba i izaziva u njemu snažne emocije. Koristeći beskompromisnu naraciju u maniri velikog Godarda, ovaj film demonstrira da počinjenje brutalnih zločina nije jedini put do barbarizma, već da se do njega može doći i zakržljalom savješću.
Obrazloženje žirija 12.VFF: „Film uglednog rumunjskog redatelja Radu Judea, bezkompromisno i provokativno secira fenomen „selektivne povijesti“ odnosno žmirenja na neugodne i sramotne epizode iz ne baš tako davne prošlosti. Na trenutke nalik docu-drami, film čija se radnja odvija sporo posvećujući pažnju naizgled marginalnom detalju, uspijeva istovremeno biti i zahtjevno intelektualan, sarkastičan, didaktički precizan i izrazito emocionalan u iskazu svoje ultimativne istine o dirigiranom zaboravu počinjenog zločina koji postaje jednako nedopustiv i poguban kao i sam zločin. Mada govori o konkretnoj epizodi iz 1941. kada je rumunjska državna antisemitska administracija vojskom odlučila etnički očistiti istočnu frontu odnosno o današnjem dirigiranom zaboravu tog neugodnog dijela rumunjske povijesti, film s lakoćom liježe u mnoge – pa i ove naše – tranzicijske prostore.“
Nije čudo da je Judeov film doživio uspjeh baš na istočnoeuropskim festivalima. Istok Europe inficiran je nacionalizmom i antisemitizmom, a argumenti s kojima taj ideološki val barata originalni su i posvuda isti otprilike koliko i Mc Donald’s. U Judeovoj se crnohumornoj travestiji - ukratko - lako prepoznati. Što reći doli - aferim! (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt8506840/?ref_=fn_al_tt_1

Dywizjon 303, 2018. Denis Delić, 104 min.
FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA 2:
Scenarij: Chris Burdza, Tomasz Kepski i Jacek Samojlowicz prema knjizi Arkadyja Fiedlera
Uloge: Piotr Adamczyk, Kirk Barker, Maciej Cymorek
Film predstavlja povijest elitne lovačke jedinice, osnovane tijekom Drugog svjetskog rata, sastavljene uglavnom od Poljaka. Zrakoplovci, koji su u početku bili podcijenjeni i ismijavani, postaju legende Kraljevskog ratnog zrakoplovstva Velike Britanije.
https://www.imdb.com/title/tt5475734/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

L'atelier, 2017. Laurent Cantet, 113 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Laurent Cantet
Uloge: Marina Fois, Matthieu Lucci, Florian Beaujean
Radnja filma odvija se za vrijeme ljeta u La Ciotatu, gradiću smještenom u blizini Marseillea koji je zahvaljujući velikom brodogradilištu nekad bio iznimno popularan, ali koji od njegovog zatvaranja od prije 25 godina lagano propada. Upravo u tom kontekstu tihe depresije stvorena je radionica za grupu od sedmero ljudi koji žele postati pisci. Pod stručnim vodstvom poznate novelistice Olivije Dejazet, sudionici moraju napisati noir fikciju povezanu s industrijskom prošlosti svog rodnog grada. Iz predavanja u predavanje, jedan od njih – mladić imena Antoine – se ističe. Provokativan i agresivan, on na sebe privlači pozornost zbog konstantnog protivljenja svemu i svima, uključujući i Oliviju. Povrh svega, priča koju je osmislio i koju na glas čita pred svima (o hladnokrvnom ubojici ispričanom kroz oči počinitelja) doima se iznimno uznemirujućom. Čini se da Antoine predobro razumije ubojicu…
https://www.imdb.com/title/tt6444838/?ref_=fn_al_tt_1

Rewers, 2009. Borys Lankosz, 109 min.
FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA 2:
Scenarij: Andrzej Bart
Uloge: Agata Buzek, Krystyna Janda, Anna Polony
Radnja sjajne crne komedije Borysa Lankosza "Preokret" odvija se u dva vremenska periodaa – pedesetih godina i danas. Junakinja je Sabina, koju majka i baka pokušavaju udati. Jednog dana djevojka upozna zgodnog Bronislawa.
https://www.imdb.com/title/tt1514837/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Untitled, 2017. Michael Glawogger, Monika Willi, 105 min. A
Posljednji film genijalnog austrijskog redatelja Michaela Glawoggera (Megacities, Slava kurvi...)
"Bez naslova" započet je kao Glawoggerov projekt bez definirane teme, koji je autor planirao stvarati spontanim snimanjem tijekom dužeg putovanja po svijetu. Nakon njegove smrti, u travnju 2014., film je postao dokumentarni mozaik koji je završila autorova stalna suradnica, montažerka Monika Willi. Stotine sati fascinantnog filmskog materijala snimljenog tijekom dvije godine putovanja kroz desetak zemalja, krenuvši od rodne Austrije, preko Hrvatske, Bosne, Srbije i Albanije, sve do zapadne Afrike, ukomponirani su u grandioznu audiovizualnu posvetu čovječanstvu. "Bez naslova" je posveta filmaševom kozmopolitskom pristupu, a prije svega vizualna odiseja puna živosti i boja, koja na osoban način govori o ljudskom stanju te sličnostima i razlikama među ljudima.
"Želim pružiti pogled na svijet kakav je moguć samo kada se ne bavimo nekom određenom temom, kada se suzdržavamo od moralnih prosudbi, kada se krećemo bez cilja. Kada lelujamo bez ikakva smjera osim vlastite znatiželje i intuicije." Michael Glawogger
"Fascinantan, vizualno zadivljujući dokument popraćen snažnom, ali nenametljivom mješavinom izvornih i komponiranih zvukova. "Bez naslova" je nemirni film o kretanju i putovanju, o nepoznatom i drugom." Berlinale
„Djelo globalnog značaja.“ Sight and Sound Magazin
“Willi je stvorila nešto tjeskobno osobno i istinski smisleno.” Screen Daily
“Film uzima u obzir u najvećoj mogućoj mjeri svijet i sve njegove kulture, crta globalni sociološki impuls, kako bi različite slike pretvorio u holistički prikaz suvremenog života i djelovanja.” Jordan Cronk, BFI
https://www.imdb.com/title/tt6227152/?ref_=nm_knf_t2

Les premiers les derniers, 2016. Bouli Lanners, 98 min. BE/FR
Scenarij: Bouli Lanners
Uloge: Albert Dupontel, Bouli Lanners, Suzanne Clément, Max von Sydow
Dvojicu kolega, ujedno i kriminalaca, unajmljuje bogataš koji natrag želi svoj izgubljeni mobitel zbog toga što se na njemu nalaze važni dokmenti. Kako bi ostvarili cilj, njih dvojica dobivaju uređaj za praćenje, ali je problem u tome što uređaj može primiti signal tek kada je mobitel kojeg traže uključen. Međutim, lopovi koji su ga ukrali, ljubavni par Willy i Esther, uglavnom ne pale mobitel premda nisu niti svjesni njegovog eksplozivnog sadržaja…
https://www.imdb.com/title/tt5072542/?ref_=fn_al_tt_1

Les premiers les derniers, 2016. Bouli Lanners, 98 min. BE/FR
Scenarij: Bouli Lanners
Uloge: Albert Dupontel, Bouli Lanners, Suzanne Clément, Max von Sydow
Dvojicu kolega, ujedno i kriminalaca, unajmljuje bogataš koji natrag želi svoj izgubljeni mobitel zbog toga što se na njemu nalaze važni dokmenti. Kako bi ostvarili cilj, njih dvojica dobivaju uređaj za praćenje, ali je problem u tome što uređaj može primiti signal tek kada je mobitel kojeg traže uključen. Međutim, lopovi koji su ga ukrali, ljubavni par Willy i Esther, uglavnom ne pale mobitel premda nisu niti svjesni njegovog eksplozivnog sadržaja…
https://www.imdb.com/title/tt5072542/?ref_=fn_al_tt_1

Untitled, 2017. Michael Glawogger, Monika Willi, 105 min. A
Posljednji film genijalnog austrijskog redatelja Michaela Glawoggera (Megacities, Slava kurvi...)
"Bez naslova" započet je kao Glawoggerov projekt bez definirane teme, koji je autor planirao stvarati spontanim snimanjem tijekom dužeg putovanja po svijetu. Nakon njegove smrti, u travnju 2014., film je postao dokumentarni mozaik koji je završila autorova stalna suradnica, montažerka Monika Willi. Stotine sati fascinantnog filmskog materijala snimljenog tijekom dvije godine putovanja kroz desetak zemalja, krenuvši od rodne Austrije, preko Hrvatske, Bosne, Srbije i Albanije, sve do zapadne Afrike, ukomponirani su u grandioznu audiovizualnu posvetu čovječanstvu. "Bez naslova" je posveta filmaševom kozmopolitskom pristupu, a prije svega vizualna odiseja puna živosti i boja, koja na osoban način govori o ljudskom stanju te sličnostima i razlikama među ljudima.
"Želim pružiti pogled na svijet kakav je moguć samo kada se ne bavimo nekom određenom temom, kada se suzdržavamo od moralnih prosudbi, kada se krećemo bez cilja. Kada lelujamo bez ikakva smjera osim vlastite znatiželje i intuicije." Michael Glawogger
"Fascinantan, vizualno zadivljujući dokument popraćen snažnom, ali nenametljivom mješavinom izvornih i komponiranih zvukova. "Bez naslova" je nemirni film o kretanju i putovanju, o nepoznatom i drugom." Berlinale
„Djelo globalnog značaja.“ Sight and Sound Magazin
“Willi je stvorila nešto tjeskobno osobno i istinski smisleno.” Screen Daily
“Film uzima u obzir u najvećoj mogućoj mjeri svijet i sve njegove kulture, crta globalni sociološki impuls, kako bi različite slike pretvorio u holistički prikaz suvremenog života i djelovanja.” Jordan Cronk, BFI
https://www.imdb.com/title/tt6227152/?ref_=nm_knf_t2

L'atelier, 2017. Laurent Cantet, 113 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Laurent Cantet
Uloge: Marina Fois, Matthieu Lucci, Florian Beaujean
Radnja filma odvija se za vrijeme ljeta u La Ciotatu, gradiću smještenom u blizini Marseillea koji je zahvaljujući velikom brodogradilištu nekad bio iznimno popularan, ali koji od njegovog zatvaranja od prije 25 godina lagano propada. Upravo u tom kontekstu tihe depresije stvorena je radionica za grupu od sedmero ljudi koji žele postati pisci. Pod stručnim vodstvom poznate novelistice Olivije Dejazet, sudionici moraju napisati noir fikciju povezanu s industrijskom prošlosti svog rodnog grada. Iz predavanja u predavanje, jedan od njih – mladić imena Antoine – se ističe. Provokativan i agresivan, on na sebe privlači pozornost zbog konstantnog protivljenja svemu i svima, uključujući i Oliviju. Povrh svega, priča koju je osmislio i koju na glas čita pred svima (o hladnokrvnom ubojici ispričanom kroz oči počinitelja) doima se iznimno uznemirujućom. Čini se da Antoine predobro razumije ubojicu…
https://www.imdb.com/title/tt6444838/?ref_=fn_al_tt_1

Les Crevettes Pailletées, 2019. Maxime Govare, Cédric Le Gallo, 100 min. FR
Scenarij: Maxime Govare, Cédric Le Gallo
Uloge: Nicolas Gob, Alban Lenoir, Geoffrey Couët
Matthias Le Goff, zlatni olimpijac u zalasku svoje karijere, u TV prijenosu daje homofobnu izjavu. Njegova kazna je: treniranje Shiny Shrimpsa, kičastog amaterskog gay vaterpolo tima. Njihov jedini cilj je da se kvalificiraju na Gay Games u Hrvatskoj na kojima nastupaju najbolje svjetske LGTB atletske zvijezde. To je početak teškog, ali zabavnog puta prema Hrvatskoj i sportskoj slavi. (Film je produkt hrvatsko-francuske koprodukcije. Pojedine scene snimane su u Rijeci i Opatiji.)
https://www.imdb.com/title/tt6918220/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Les premiers les derniers, 2016. Bouli Lanners, 98 min. BE/FR
Scenarij: Bouli Lanners
Uloge: Albert Dupontel, Bouli Lanners, Suzanne Clément, Max von Sydow
Dvojicu kolega, ujedno i kriminalaca, unajmljuje bogataš koji natrag želi svoj izgubljeni mobitel zbog toga što se na njemu nalaze važni dokmenti. Kako bi ostvarili cilj, njih dvojica dobivaju uređaj za praćenje, ali je problem u tome što uređaj može primiti signal tek kada je mobitel kojeg traže uključen. Međutim, lopovi koji su ga ukrali, ljubavni par Willy i Esther, uglavnom ne pale mobitel premda nisu niti svjesni njegovog eksplozivnog sadržaja…
https://www.imdb.com/title/tt5072542/?ref_=fn_al_tt_1

ALIEN, 1979. Ridley Scott, 116 min. UK/US
40 GODINA KLASIKA RIDLEYA SCOTTA
Scenarij: Dan O'Bannon prema priči Dana O'Bannona i Ronalda Shusetta
Uloge: Sigourney Weaver, Tom Skerritt, John Hurt, Veronica Cartwright, Harry Dean Stanton, Ian Holm, Yaphet Kotto
Sedmeročlana posada trgovačkog svemirskog teretnjaka Nostromo, natovarenog s dvadeset milijuna tona mineralnih ruda, putuje natrag na Zemlju. Članovi posade na čelu s kapetanom Dallasom bude se iz sna uvjereni da će im Tvrtka u čijem je vlasništvu brod, isplatiti poveće sume zbog dobro obavljenog posla. Osim Dallasa, u letjelici su još i časnica Ripley, njezina kolegica Lambert, zatim Parker, Brett, Kane, te jedini android u ljudskoj ekipi Ash. I premda se činilo da je njihov povratak kući rutinska stvar, iznenadni poziv u pomoć s obližnjeg planetoida imena LV-426 natjera kapetana Dallasa da postupi prema pravilima i odmah izvidi o čemu je riječ. Sletjevši na planet, posada na površini ne naiđe ni kakav oblik života, ali otkrije napušteni svemirski brod u kojem se Kaneu nešto zalijepi za lice. Unatoč protivljenju časnice Ripley, ostali članovi odluče vratiti Kanea na Nostromo. U međuvremenu, brodsko računalo uspije signal dešifrirati kao upozorenje, a ne poziv u pomoć.
Početkom sedamdesetih, Dan O’Bannon i John Carpenter, dva mlada filmska zanesenjaka, upoznali su se na na USC-u (University of Southern California) i započeli rad na „Dark Staru“ (1974). O’Bannon i Carpenter zajednički su osmislili priču i napisali scenarij za ono što je trebalo biti tek običan studenski film, ali je nekako s vremenom prerastao u cjelovečernji. Kako sam O’Bannon kaže; napravili su najbolji studentski film ikad, ali i najgori kino film ikad, no odmah spremno dodaje da nije bilo tog filma, ne bi bilo ni „Aliena“. Jer, „Dark Star“ je priča o grupi svemirskih čistača koji dožive svašta; od napada izvanzemaljskog organizma pa do kvara kompjuterskog programa i O’Bannon je tu ideju želio pretvoriti u pravi film. Koju godinu kasnije započeo je rad na scenariju radnog naslova „Star Beast“ koji će na kraju postati „Alien“.
* Redatelj filma je trebao biti Walter Hill (ali i Robert Aldrich, Peter Yates, Jack Clayton), no on je stolicu prepustio Ridleyu, ali je ostao kao jedan od producenata filma.
* Veronica Cartwright je trebala glumiti Ripley, no producenti su dali prednost Weaverici. Ripley je prvenstveno trebao biti muški lik. Kay Lenz se javila na audiciju za ulogu Ripley, a jedan od prijedloga osim Weaver je bila i Meryl Streep
* Većina dijaloga u filmu je improvizacija, a koncept vanzemaljca umjetnika H.R. Gigera je mijenjan nekoliko puta zbog prenaglašenih seksualnih konotacija
* Ridley Scott je zamišljao mnogo mračniji kraj gdje bi Alien odgrizao Ripley glavu i sjeo za konzolu, te bi njenim glasom poslao poruku na Zemlju (no producentskoj kompaniji Fox se nije svidjela takva pre mračna ideja).
* Bez sumnje, jedna od najupečatljivijih scena cijelog serijala je smrt Kanea, scena kad saznamo kakvo je sjeme facehugger postavio u njega. Netom nakon što mu se izvanzemaljsko biće zalijepilo na facu i tko zna što mu ubacilo niz grlo, ostatak posade je zgrožen implantatom koji izađe na površinu – probivši mu prsa – uz dotad rijetko viđenu količinu krvi. U toj smo se sceni prvi puta susreli s baby alienom. Scena graniči s grotesknom, no istovremeno je umjetnička u redateljskoj genijalnosti Ridleya Scotta, obzirom da glumcima nije rekao ništa o tome što će se dogoditi, nego je jednostavo snimio njihove reakcije. Rezultat je jedna od najuvjerljivijih scena u kinematografiji.
* Film se referira na dvije knjige pisca Josepha Conrada i to se vidi po nazivima svemirskih brodova Nostromo i Narcissus
* Dio scenografije u filmu je korišten i u "Blade Runner" (1982), a većina interijera unutrašnjosti Nostroma je preuzeto sa groblja aviona
* O'Bannon je insipraciju o nesenju jaja facehuggea izvukao iz prirode kad je gledao kako jedna vrst ose (iz porodice Pompilidae) polaže jaja u pauka tarantulu; za facehuggeov unutrašnji dio su poslužile kamenice,
* U izvornim ilustracijama H.R. Gigera, koje su inspirirale izgled Aliena, stvorenje je imalo oči. Za film, Giger je inzistirao da stvorenje nema oči, dajući tako mračni izgled hladne i emocionalne zvijeri koja lovi mirisom.
* Američki FIlmski Institut ga je stavio na 7 mjesto najboljih SF filmova.
* Studio Fox nije želio producirati film jer je bio prekrvav, no projekt je želio progurati Roger Corman, no kad je W. Hill ušao u igru kao producent Fox je ipak pristao na sve uz uvijet da film ne bude prekrvav
* Kanadski pisac Alfred Elton van Vogt je optužio producente „Aliena“ za plagijat njegove priče "Discord in Scarlet" iz 1939. godine (koju je isto ubacio 1950-te u novelu "Voyage of the Space Beagle")... svi su se nagodili izvan sudnice,
* Unatoč objavljivanju nove verzije filma pod nazivom "Alien: The Director's Cut" (2003), Ridley Scott je izjavo da još uvijek osjeća izvorni „Alien“ svojom savršenom vizijom filma. Novija verzija nosi naslov "The Director's Cut" u marketinške svrhe, a sadrži neke izbrisane scene koje su mnogi obožavatelji željeli vidjeti uključene u film.
Gledajući danas, „Alien“ je napravio svašta za filmski svijet; uspješno pokrenuo nekoliko karijera (Sigourney, Scott, O’Bannon) malo razbudio uspavani SF žanr koji je tada dobivao tešku infuziju dobrih financijskih uspjeha koristeći se bajkama (Star Wars) ili pozitivnim susretima s trećom vrstom (Close Encounters Third Kind), a ujedno je učinio i neke inovacijske postupke standardnim dijelom snimanja filmova (manje je više). Kad se sve to stavi na papir, to je uistinu impresivna računica za ono što se opisivalo kao ”još jedan monster film u svemiru”. (Danijel Špelić, https://inverzija.net)
Prije 40 godina, publika je svjedočila stvaranju jednog od najfascinantnijih i najprepoznatljivijih svemirskih čudovišta svih vremena, legendarnoj kreaciji Švicarca H.R. Gigera. Na stranu odličan film, sam „Alien“ kao biće je fascinantan. Od jezivog face-huggera, koji ga ispušta u ljudsko tijelo, preko efektne scene izlaska, do dvostrukih ralja i oštrih kandži i repa gotovo nesavladivog odraslog stvora, osjećaj užasa, strave i paranoje je neizbježan. Iz današnje perspektive, o grabežljivcu se zna gotovo sve i prestao je biti misteriozno, nepoznato biće, no 1979. publika nije znala što ju je pogodilo. Za razliku od Cameronovog akcijskog spektakla koji je uslijedio, prvi dio franšize je klaustrofobični, iskonski horror pun stravičnog ugođaja, kojemu tagline „In space no one can hear you scream“ savršeno pristaje. (Matej Lovrić, www.fak.hr)
„U svemiru te nitko ne može čuti kad vrištiš“, citat s postera „Osmog putnika“ klasičan je mamac, ali zadovoljavajuće vrištanje moglo se čuti u kinodvoranama. Prkoseći maniji „Zvjezdanih ratova“, Ridley Scott uskrsnuo je jeftini žanr strašnih čudovišta iz svemira, spojio ga s profinjenim, skupim vizualnim efektima i stvorio znanstveno fantastični horor za odrasle koji privlači pažnju i uništava živce... (Angela Erigo, 1001 film koji svakako trebate pogledati)
Jedna od velikih snaga filma je njegov ritam. Uzima si vrijeme. Čeka. Dopušta tišinu (veličanstveni uvodni kadrovi sadrže glazbu Jerryja Goldsmitha koja sadrži oskudno zvučno, metalno cvokotanje). Stvara težinu otkrića ekipe tako što je gradi malenim koracima... (Roger Ebert)
Razlog zašto je to tako dobar film - uvažavaju ga istodobno i kritičari, koji normalno preziru taj žanr, i prosječni kino gledatelji - je taj što je destilacija svega što nas straši u filmovima... (David McIntee)
Najvažnija stvar u filmu ove vrste nije ono što vidite, već učinak onoga što mislite da ste vidjeli... (Ridley Scott)
Bila je to najnevjerojatnija filmska projekcija na kojoj sam ikada bio. Ljudi su vrištali i istrčavali iz kino dvorane... (britanski filmski montažer Terry Rawlings opisuje projekciju filma u Dallasu)
https://www.imdb.com/title/tt0078748/?ref_=fn_al_tt_1

KOLAŽ CRKUSKIH KRATKOMETRAŽNIH FILMOVA (Circo Aereo)
U suradnji sa najpoznatijom finskom suvremenom cirkuskom kompanijom "Circo Aereo", Kino Cirkus donosi Kolaž cirkuskih kratkometražnih filmova - večer posvećenu kratkometražnim filmovima o suvremenoj cirkuskoj umjetnosti.
"Flip", "Club", "Polte" i "Narri" fokusiraju se na različite cirkuske discipline, portretirajući i ispitujući ih kroz kameru, nudeći perspektivu koja ne bi bila moguća u live izvedbi... Kroz filmove pratimo umjetnike Rauli Kosonen (akrobatika na trampolinu / akrobatika na balonima), Tomi Elo (žongliranje s vatrom), Jouni Ruuth, Kaito Takayama i Heikki Tolin (žongliranje s klavama).

Twarz, 2018. Malgorzata Szumowska, 91 min. PL
Scenarij: Michal Englert i Małgorzata Szumowska
Uloge: Mateusz Końciukiewicz, Agnieszka Podsiadlik, Małgorzata Gorol, Roman Gancarczyk
Jacek voli glazbu (heavy metal) i svog psa. Seoske stazice ispred svoje kuće on svakodnevno pretvara u trkaće staze po kojima prolazi svojim malim automobilom. Kada on i njegova djevojka Dagmara dođu na plesni podij, svi bježe u zaklon. On uživa u svojoj egzistenciji otkačenog nespretnjakovića u prilično uštogljenoj okolini, a mišiće dobiva zahvaljujući fizičkom radu na gradilištu na poljsko-njemačkoj granici gdje se upravo izgrađuje najveća statua Isusa na svijetu. Međutim, njegov život naglo se mijenja uslijed teške nesreće koju doživljava na poslu, a koja ga u potpunosti unakazi. Uvelike praćen od strane poljskih medija, Jacek postaje prva osoba u zemlji kojoj je presađeno lice. Međutim, premda ga svi slave kao nacionalnog junaka i mučenika, on samog sebe u ogledalu više ne prepoznaje. U međuvremenu statua Isusa raste sve više i više…
Berlin 2018. Srebrni medvjed za najbolju režiju - Velika nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt6415416/?ref_=fn_al_tt_2

ČEDO PRODANOVIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Vrijeme održavanja: Posljednji utorak u mjesecu u 20.15, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
Ciljevi programa su:
- rasvjetljavanje različitih aspekata filmske priče, s naglaskom na sposobnost filma i filmskih likova da se duboko ukorijene u naše privatne priče i postanu neka vrste referentnog mjesta za osobne etičke i estetske stavove;
- prikazivanje dimenzije filma koju niti jedan redatelj ni producent ne mogu predvidjeti –način na koji film živi kroz publiku i publika kroz njega;
- poticanje interesa šire publike za gledanjem klasičnog i umjetničkog filma na način na koji film to zaslužuje: u mraku i tišini, na velikom platnu;
- obnova rituala kino projekcije, koja se ne sastoji samo od kvalitetnog „uranjanja“ u film, već i od cijele mreže individualnih detalja – druženje, izlazak, razgovor, zabava
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ
UTO 30.10. 2018. 20.15 JADRANKA KOSOR (odsutna)
UTO 27.11. 2018. 20.15 MARKO NJEGIĆ
UT0 18.12. 2018. 20.15 BOŽIDAR MALJKOVIĆ
UTO 29.1. 2019. 20.00 GORAN GOLOVKO
UTO 26.2. 2019. 20.00 AGAR PATA
UTO 26.3. 2019. 20.15 ALEM ĆURIN
UTO 30.4. 2019. 20.15 VOJKO V.
Vaš večerašnji domaćin je odvjetnik Čedo Prodanović.
https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-kultura/ispovijest-uglednog-odvjetnika-cedo-prodanovic-o-svojoj-ljubavi-prema-glazbi-i-poslu-dj-a-na-radiju-ali-i-o-jadranki-slokovic-sanaderu-cermaku.../5508179/

Taste of Cement, 2017. Ziad Kalthoum, 85 min. DE/LB/Q/SYR/UAE
Scenarij: Ansgar Frerich, Ziad Kalthoum
Rat u Libanonu je gotov, no onaj u Siriji još uvijek traje. Film prati sirijske izbjeglice koje u Beirutu rade i žive na gradilištu. Grade neboder dok njihove kuće u Siriji stradavaju u bombardiranju. Svakoga jutra kada se probude izlaze kroz uski prolaz - jedino što ih vodi u vanjski svijet - na svoje radno mjesto, a nakon 19 sati nije im dozvoljeno izaći s gradilišta zbog policijskog sata. Svake se večeri okupljaju oko televizora, prate vijesti iz svoje domovine i s tjeskobom čekaju povratak kući.
Ovaj vizualno impresivni dokumentarni prikaz života u izbjeglištvu i svakodnevnici obilježenoj neprestanim ratom osvojio je glavnu nagradu na festivalu Visions du Reél.
https://www.imdb.com/title/tt7085762/?ref_=fn_al_tt_1

Sunshine, 2007. Danny Boyle, 107 min. UK/US
50 GODINA ČOVJEKA NA MJESECU
Scenarij: Alex Garland (Priča je zasnovana na jednom članku u američkom znanstvenom časopisu o tome šta bi se dogodilo na Zemlji da ostane bez Sunca. Alex Garland je polazeći od toga napravio scenarij koji se svidio Boyleu i snimanje je moglo početi)
Uloge: Rose Byrne, Cliff Curtis, Chris Evans, Troy Garity, Cillian Murphy, Hiroyuki Sanada, Benedict Wong, Michelle Yeoh
50-ak godina od danas Sunce samo što se nije ugasilo, a čovječanstvu prijeti mračna smrt. No, ne predaju se ljudi tako lako pa u misiju šalju ekipu sa specijalnim teretom koji bi trebao udahnuti život umirućem Suncu. No, na putu ih omete poziv u pomoć kojeg je odaslao davno nestali svemirski brod, a nesretni slučaj dovest će do toga da ekipa neće imati izbora nego otkriti što je uzrokovalo njegov nestanak.
Ono po čemu film ipak malo odskače jest vizualni dojam. Klaustrofobija skučenog broda, kadrovi goleme bombe na koju je brod spojen i prizori šetnji u svemiru već dugo nisu bili prikazani tako dobro i ako vam treba jedan dobar razlog za pogledati „Sunshine“ - to je svakako izgled filma za koji je svakako zaslužniji Boyle nego specijalni efekti na koje se već standardno ovakvi projekti oslanjaju. (timbouctou / www.filmski.net)
https://www.imdb.com/title/tt0448134/?ref_=fn_al_tt_1

Twarz, 2018. Malgorzata Szumowska, 91 min. PL
Scenarij: Michal Englert i Małgorzata Szumowska
Uloge: Mateusz Końciukiewicz, Agnieszka Podsiadlik, Małgorzata Gorol, Roman Gancarczyk
Jacek voli glazbu (heavy metal) i svog psa. Seoske stazice ispred svoje kuće on svakodnevno pretvara u trkaće staze po kojima prolazi svojim malim automobilom. Kada on i njegova djevojka Dagmara dođu na plesni podij, svi bježe u zaklon. On uživa u svojoj egzistenciji otkačenog nespretnjakovića u prilično uštogljenoj okolini, a mišiće dobiva zahvaljujući fizičkom radu na gradilištu na poljsko-njemačkoj granici gdje se upravo izgrađuje najveća statua Isusa na svijetu. Međutim, njegov život naglo se mijenja uslijed teške nesreće koju doživljava na poslu, a koja ga u potpunosti unakazi. Uvelike praćen od strane poljskih medija, Jacek postaje prva osoba u zemlji kojoj je presađeno lice. Međutim, premda ga svi slave kao nacionalnog junaka i mučenika, on samog sebe u ogledalu više ne prepoznaje. U međuvremenu statua Isusa raste sve više i više…
Berlin 2018. Srebrni medvjed za najbolju režiju - Velika nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt6415416/?ref_=fn_al_tt_2

Taste of Cement, 2017. Ziad Kalthoum, 85 min. DE/LB/Q/SYR/UAE
Scenarij: Ansgar Frerich, Ziad Kalthoum
Rat u Libanonu je gotov, no onaj u Siriji još uvijek traje. Film prati sirijske izbjeglice koje u Beirutu rade i žive na gradilištu. Grade neboder dok njihove kuće u Siriji stradavaju u bombardiranju. Svakoga jutra kada se probude izlaze kroz uski prolaz - jedino što ih vodi u vanjski svijet - na svoje radno mjesto, a nakon 19 sati nije im dozvoljeno izaći s gradilišta zbog policijskog sata. Svake se večeri okupljaju oko televizora, prate vijesti iz svoje domovine i s tjeskobom čekaju povratak kući.
Ovaj vizualno impresivni dokumentarni prikaz života u izbjeglištvu i svakodnevnici obilježenoj neprestanim ratom osvojio je glavnu nagradu na festivalu Visions du Reél.
https://www.imdb.com/title/tt7085762/?ref_=fn_al_tt_1

Taste of Cement, 2017. Ziad Kalthoum, 85 min. DE/LB/Q/SYR/UAE
Scenarij: Ansgar Frerich, Ziad Kalthoum
Rat u Libanonu je gotov, no onaj u Siriji još uvijek traje. Film prati sirijske izbjeglice koje u Beirutu rade i žive na gradilištu. Grade neboder dok njihove kuće u Siriji stradavaju u bombardiranju. Svakoga jutra kada se probude izlaze kroz uski prolaz - jedino što ih vodi u vanjski svijet - na svoje radno mjesto, a nakon 19 sati nije im dozvoljeno izaći s gradilišta zbog policijskog sata. Svake se večeri okupljaju oko televizora, prate vijesti iz svoje domovine i s tjeskobom čekaju povratak kući.
Ovaj vizualno impresivni dokumentarni prikaz života u izbjeglištvu i svakodnevnici obilježenoj neprestanim ratom osvojio je glavnu nagradu na festivalu Visions du Reél.
https://www.imdb.com/title/tt7085762/?ref_=fn_al_tt_1

Les premiers les derniers, 2016. Bouli Lanners, 98 min. BE/FR
Scenarij: Bouli Lanners
Uloge: Albert Dupontel, Bouli Lanners, Suzanne Clément, Max von Sydow
Dvojicu kolega, ujedno i kriminalaca, unajmljuje bogataš koji natrag želi svoj izgubljeni mobitel zbog toga što se na njemu nalaze važni dokmenti. Kako bi ostvarili cilj, njih dvojica dobivaju uređaj za praćenje, ali je problem u tome što uređaj može primiti signal tek kada je mobitel kojeg traže uključen. Međutim, lopovi koji su ga ukrali, ljubavni par Willy i Esther, uglavnom ne pale mobitel premda nisu niti svjesni njegovog eksplozivnog sadržaja…
https://www.imdb.com/title/tt5072542/?ref_=fn_al_tt_1

Réparer les vivants, 2016. Katell Quillévéré, 103 min. FR/BE
Scenarij: Gilles Taurand prema romanu Maylis de Kerangal
Uloge: Tahar Rahim, Emmanuelle Seigner, Anne Dorval
Treći film Katell Quillévéré drama je u kojoj je središnji lik ljudsko srce. Pratimo njegovo opasno putovanje iz prsa tinejdžera stradalog u prometnoj nesreći u prsa starije žene. Tri naizgled nepovezane priče zapravo su isprepletene: tinejdžer i njegovi prijatelji odlaze na surfanje koje završi tragedijom: žena u drugom gradu sazna kako mora nešto poduzeti u vezi svojeg slabog srca; dva tima doktora i medicinskih stručnjaka svakodnevno se bore i pokušavaju spasiti živote. Riječ je o jednom od najboljih francuskih filmova posljednjih godina...
https://www.imdb.com/title/tt5096536/?ref_=fn_al_tt_1

Izbrisana, 2018. Miha Mazzini, 85 min. SI/HR/RS
Scenarij: Miha Mazzini
Uloge: Judita Franković, Sebastian Cavazza, Jernej Kogovšek, Doroteja Nadrah, Izudin Bajrović
Rane su 90-e. Nakon poroda u lokalnoj bolnici, Ana nailazi na birokratski problem. U sustavu nema njezinih osobnih podataka, pa tako ni socijalnog osiguranja ili prijavljene stalne adrese. Drugim riječima, Ana službeno ne postoji iako je u Sloveniji provela cijeli život. Njezino dijete smatra se siročetom, a siročad se daje na posvajanje.
Film stoji na plećima izvrsne hrvatske glumice Judite Franković-Brdar koja je sposobna za mikro-glumu bez odlaska u melodramatične aporije. Čak je i specifični ljubljanski akcent kojim govori uvjerljiv sa tek pokojom greščicom... U konačnici, riječ je o prilično dobrom filmu u žanrovskom ključu „čovjek protiv sistema“, kog tema čini potrebnim i, nadajmo se, unekoliko katarzičnim za društvo čije ga sklonosti ka nepriznavanju krivice, žmurenju pred problemima i forsiranom odmaku od Balkana čine tom istom Balkanu upadljivo sličnim (Marko Stojilković, https://portalanalitika.me)
https://www.imdb.com/title/tt9078014/?ref_=fn_al_tt_1

FILMSKI KLUB:
Rekopis znaleziony w Saragossie, 1965. Wojciech Jerzy Has, 175 min. PL
Scenarij: Tadeusz Kwiatkowski (na temelju istoimenog romana Jana Potockia)
Uloge: Zbigniew Cybulski, Iga Cembrzynska, Elzbieta Czyzewska, Gustaw Holoubek, Stanislaw Igar, Joanna Jedryka
U vrijeme Napoleonskih ratova, konjanički oficir pronalazi u Zaragozi staru knjigu o avanturama belgijskog kapetana Alfonsa van Wordena, koji na putu do Madrida biva uvučen u fantazmagoričnu, labirintsku mrežu priča isprepletenu duhovima arapskih princeza, kabalistima, španjolskom inkvizicijom, pustinjacima i drugim čudacima.
Za „Rukopis nađen u Zaragozi“, najbolji Hasov film s brojnim međunarodnim nagradama (od kojih je najznačajnija ona u San Sebastianu) i jedno od iznimno značajnih djela ne samo poljske nego i evropske kinematografije šezdestih godina (koje npr. vrlo cijeni i Martin Scorsese), posegnuo je za tekstom s početka XIX stoljeća izvan Poljske malo znanog Jana Potockog, ekscentrična pisca koji je imao značajnu ulogu i u prosvjetiteljstvu, ali i u proučavanju Kabale, a život je okončao ritualnim samoubojstvom. Has je u njegovom djelu pronašao mogućnosti za najkompleksnije miješanje raznih vremenskih razina, ali i ispreplitanja onoga što gledatelj doživljava kao stvarnost s vizijama, halucinacijama i snovima, da bi se na kraju, zahvaljujući redateljevom majstorstvu, sve stopilo u jedinstveno ostvarenje koje pripada vrhuncima fantastike u svjetskim razmjerima. (Tomislav Kurelec, HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0059643/?ref_=fn_al_tt_1

Loving Vincent, 2017. Hugh Welchman i Dorota Kobiele, 94 min. PL/US
Scenarij: Dorota Kobiela, Hugh Welchman, Jacek Dehnel
„Istina je, ne možemo govoriti drugačije nego svojim slikama.“ Upravo to i jest ovaj film. Vincentova priča u njegovim slikama.
Uljni kolaž o misteriju života i smrti nizozemskog boema, utemeljitelja modernog slikarstva XX stoljeća, treperećim slikama uvodi nas u slikarov unutarnji svijet. Ručno oslikanih svih kadrova, film je stvaran šest godina, na njemu je radilo preko sto umjetnika. Ova emotivna i strastvena biografska drama najviše se bazira na djelima i karakteru Vincenta van Gogha, te razjašnjava odnose s mnogim likovima s njegovih slika, poput doktora Gacheta, Armanda Roulina, Adeline Ravoux, Marguerite Gachet. Pojavljuju se Vincentova poznatija i manje poznata djela, što će ljubiteljima likovne umjetnosti i brojnim Van Goghovim obožavateljima, biti sočna poslastica. Van Goghova pisma bratu Theu, koji je također preminuo netom nakon Vincenta, i put potrage mladog Armanda, poštarevog sina, osnova su radnje koju pratimo, dijelom u sadašnjem vremenu, unutar godine dana nakon Vincentove smrti a dijelom i kroz crno bijela sjećanja.
Film kojeg svaki istinski ljubitelj umjetnosti, intrigantnih životnih priča umjetnika i biografskih filmova ne smije propustiti. Kao i svaki ljubitelj animiranih filmova, i svi oni koji se vole izgubiti u bojama i znalačkim, sitnim potezima kista... (Iva Sirotić, www.tportal.hr)
Sama tehnika oslikavanja i animacija, iako su prizori uistinu impresivni i očaravajući, nije jedina vrijednost filma, nego i scenarij i vrlo uspješna dramaturgija te napetost koji su postignuti. Scenarij je nastao na temelju više od 800 van Goghovih pisama, najviše bratu Theu, s kojim je bio vrlo povezan. To je i biografski, ali i kriminalistički film jer je posrijedi potraga za istinom o Vincentovoj tragičnoj smrti. Taj cjelokupan sklad pokazuje da je riječ o remek-djelu. (Marijana Jakovljević, www.glas-koncila.hr)
'Loving Vincent' je prvi u povijesti naslikani film. Van Gogh je dobio veličanstveni vizualni 'hommage'. Kobiela i Welchman preslikavaju nove slike - ručno (ne računalno!) slikane tehnikom ulja na platnu i rotoskopije - sa stvarnim radovima genijalnog slikara. Kadar 'Zvjezdane noći' otvara njihovo veliko filmsko-slikarsko postignuće, nakon čega se kamera spušta s neba i započinje vijugava detektivska naracija koja se vrti ukrug s pitanjima je li Van Gogh izvršio samoubojstvo ili ga je netko ubio. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Loving Vincent pokazao se kao jedan od najfascinantnijih animiranih filmova koje sam pogledao u životu. Animirani film koji nije namijenjen za djecu (što ne znači da ga djeca ne bi trebala gledati, naravno) i koji je naprosto revolucionaran i briljantan! (bjelovarac.hr)
https://www.imdb.com/title/tt3262342/?ref_=fn_al_tt_1

FILMSKI KLUB:
Przesluchanie, 1982-89. Ryszard Bugajski, 111 min. PL
Scenarij:Ryszard Bugajski, Janusz Dymek
Uloge: Krystyna Janda, Adam Ferency, Janusz Gajos, Agnieszka Holland, Anna Romantowska, Bozena Dykiel, Olgierd Lukaszewic
Nakon nastupa u kabaretu i pijanke s dvojicom nepoznatih muškaraca, mlada barska pjevačica Tonia budi se ujutro u zatvoru uvjerena da je riječ o zabuni. Nakon što tijekom ispitivanja o njezinom privatnom životu odbije potpisati lažno priznanje kojim bi teretila svog poznanika, postaje žrtvom brutalnog fizičkog i mentalnog zlostavljanja i ponižavanja.
Svoj najčuveniji film, „Saslušanje“, započeo je u kratkom razdoblju Solidarnosti, a dovršio u razdoblju ratnog stanja koje je 13. prosinca 1981. proglasio general Wojciech Jaruzelski. Prikazom policijske brutalnosti nad nevinom i apolitičnom barskom pjevačicom u staljinističkoj Poljskoj 1950ih i jednim od najsnažnijih djela o staljinističkim metodama ispitivanja, mučenja i ponižavanja u istočnoevropskoj kinematografiji, utemeljenom na životima Tonie Lechmann i Wande Podgórske, zamjerio se vlastima koje su djelo proglasile antikomunističkim, pa film nisu samo zabranile i bunkerirale, već naložile uništenje negativa. Srećom, redatelj je potajice napravio rezervnu kopiju filma koju je kasnije prebacio na VHS i pustio u opticaj, pa je film ilegalnim kanalima postao jedan od najpopularnijih poljskih filmova 1980ih, iako je u Poljskoj službeno prikazan tek nakon političkih promjena 1989., kada je nagrađen na festivalu u Gdanjsku. Godinu dana kasnije prikazan je i međunarodnoj publici te je zbog čvrstog scenarija, ekonomične režije i izvanredne glume Krystyne Jande nagrađen na brojnim festivalima, između ostalog i za najbolju glavnu žensku ulogu na festivalu u Cannesu. Suočen sa zabranom rada i prijetnjama tajne policije, Bugajski je 1985. emigrirao u Kanadu gdje je nastavio karijeru kao redatelj epizoda u popularnim TV serijama… (MR/HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0084548/?ref_=fn_al_tt_1

Leave no Trace, 2018. Debra Granik, 120 min. US
Scenarij: Debra Granik, Anne Rosellini ("Leave No Trace" je adaptacija romana "My Abandonment" Petera Rocka koji je nadahnut istinitom pričom o nezaposlenom veteranu koji je godinama živio s 12-godišnjom kćerkom u jednom parku u Oregonu.)
Uloge: Ben Foster, Thomasin Harcourt McKenzie, Jeff Kober
Veteran Will i njegova kći Tom godinama žive gotovo idiličnim životom izvan sustava u velikom prirodnom rezervatu u Oregonu. Sami traže hranu daleko od vlasti, a Will prenosi vještine preživljavanja i moralne vrijednosti svojoj pametnoj i znatiželjnoj kćeri. Kad ih otkriju, potjeraju ih iz parka i predaju ih socijalnim službama. Službe čine sve što mogu da otac i kći ostanu zajedno, ali prilagođavanje društvu veliki je problem, pogotovo za traumatiziranog Willa.
Film je premijerno prikazan na Sundanceu, a zatim u Cannesu (15 dana autora), Torontu itd. Hrvatsku premijeru imao je na 16. ZFF-u gdje je proglašen najboljim filmom natjecateljskog programa Ponovno s nama. ‘Leave No Trace’, jedan je od rijetkih filmova koji imaju 100% na Rotten Tomatoes, a snimljenog po istinitoj priči.
Kao i u nekim svojim prethodnim filmovima ('Winter's Bone), Debra Granik nam otkriva širu, pravu sliku 'obećane zemlje'. Ruralni krajevi i disfunkcionalne obitelji direktno nam kazuju kako je njihovo tzv. napredno društvo tek iluzija civiliziranosti i kako tamo ne cvatu isključivo ruže.
Životi mladih ljudi poput Willovog uništeni su kroz žrvanj političkih interesa i nametnutih pravila i čovjek s razumijevanjem i suosjećanjem prihvaća njegovu ideju bijega od institucija koje ga samo žele 'nakljukati' antidepresivima i 'gurnuti pod tepih'. (Ivica Perinović, e-zadar)
Debra Granik provlači implicitnu, ali još razorniju kritiku moderne Amerike i svih zala društva/svijeta od kojih valja pobjeći u prirodu, a njezin na momente srceparajući film ostavlja vječni trag na gledateljevoj duši. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Jedna od najzanimljivijih američkih nezavisnih filmašica Debra Granik ne snima često nove fimove, no kada to ipak učini – potrudi se da na filmsku scenu donese film koji uistinu otvara nove društveno relevantne teme i pristupe. (Antonela Marušić, https://voxfeminae.net)
https://www.imdb.com/title/tt3892172/?ref_=fn_al_tt_1

Loving Vincent, 2017. Hugh Welchman i Dorota Kobiele, 94 min. PL/US
Scenarij: Dorota Kobiela, Hugh Welchman, Jacek Dehnel
„Istina je, ne možemo govoriti drugačije nego svojim slikama.“ Upravo to i jest ovaj film. Vincentova priča u njegovim slikama.
Uljni kolaž o misteriju života i smrti nizozemskog boema, utemeljitelja modernog slikarstva XX stoljeća, treperećim slikama uvodi nas u slikarov unutarnji svijet. Ručno oslikanih svih kadrova, film je stvaran šest godina, na njemu je radilo preko sto umjetnika. Ova emotivna i strastvena biografska drama najviše se bazira na djelima i karakteru Vincenta van Gogha, te razjašnjava odnose s mnogim likovima s njegovih slika, poput doktora Gacheta, Armanda Roulina, Adeline Ravoux, Marguerite Gachet. Pojavljuju se Vincentova poznatija i manje poznata djela, što će ljubiteljima likovne umjetnosti i brojnim Van Goghovim obožavateljima, biti sočna poslastica. Van Goghova pisma bratu Theu, koji je također preminuo netom nakon Vincenta, i put potrage mladog Armanda, poštarevog sina, osnova su radnje koju pratimo, dijelom u sadašnjem vremenu, unutar godine dana nakon Vincentove smrti a dijelom i kroz crno bijela sjećanja.
Film kojeg svaki istinski ljubitelj umjetnosti, intrigantnih životnih priča umjetnika i biografskih filmova ne smije propustiti. Kao i svaki ljubitelj animiranih filmova, i svi oni koji se vole izgubiti u bojama i znalačkim, sitnim potezima kista... (Iva Sirotić, www.tportal.hr)
Sama tehnika oslikavanja i animacija, iako su prizori uistinu impresivni i očaravajući, nije jedina vrijednost filma, nego i scenarij i vrlo uspješna dramaturgija te napetost koji su postignuti. Scenarij je nastao na temelju više od 800 van Goghovih pisama, najviše bratu Theu, s kojim je bio vrlo povezan. To je i biografski, ali i kriminalistički film jer je posrijedi potraga za istinom o Vincentovoj tragičnoj smrti. Taj cjelokupan sklad pokazuje da je riječ o remek-djelu. (Marijana Jakovljević, www.glas-koncila.hr)
'Loving Vincent' je prvi u povijesti naslikani film. Van Gogh je dobio veličanstveni vizualni 'hommage'. Kobiela i Welchman preslikavaju nove slike - ručno (ne računalno!) slikane tehnikom ulja na platnu i rotoskopije - sa stvarnim radovima genijalnog slikara. Kadar 'Zvjezdane noći' otvara njihovo veliko filmsko-slikarsko postignuće, nakon čega se kamera spušta s neba i započinje vijugava detektivska naracija koja se vrti ukrug s pitanjima je li Van Gogh izvršio samoubojstvo ili ga je netko ubio. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Loving Vincent pokazao se kao jedan od najfascinantnijih animiranih filmova koje sam pogledao u životu. Animirani film koji nije namijenjen za djecu (što ne znači da ga djeca ne bi trebala gledati, naravno) i koji je naprosto revolucionaran i briljantan! (bjelovarac.hr)
https://www.imdb.com/title/tt3262342/?ref_=fn_al_tt_1

Loving Vincent, 2017. Hugh Welchman i Dorota Kobiele, 94 min. PL/US
Scenarij: Dorota Kobiela, Hugh Welchman, Jacek Dehnel
„Istina je, ne možemo govoriti drugačije nego svojim slikama.“ Upravo to i jest ovaj film. Vincentova priča u njegovim slikama.
Uljni kolaž o misteriju života i smrti nizozemskog boema, utemeljitelja modernog slikarstva XX stoljeća, treperećim slikama uvodi nas u slikarov unutarnji svijet. Ručno oslikanih svih kadrova, film je stvaran šest godina, na njemu je radilo preko sto umjetnika. Ova emotivna i strastvena biografska drama najviše se bazira na djelima i karakteru Vincenta van Gogha, te razjašnjava odnose s mnogim likovima s njegovih slika, poput doktora Gacheta, Armanda Roulina, Adeline Ravoux, Marguerite Gachet. Pojavljuju se Vincentova poznatija i manje poznata djela, što će ljubiteljima likovne umjetnosti i brojnim Van Goghovim obožavateljima, biti sočna poslastica. Van Goghova pisma bratu Theu, koji je također preminuo netom nakon Vincenta, i put potrage mladog Armanda, poštarevog sina, osnova su radnje koju pratimo, dijelom u sadašnjem vremenu, unutar godine dana nakon Vincentove smrti a dijelom i kroz crno bijela sjećanja.
Film kojeg svaki istinski ljubitelj umjetnosti, intrigantnih životnih priča umjetnika i biografskih filmova ne smije propustiti. Kao i svaki ljubitelj animiranih filmova, i svi oni koji se vole izgubiti u bojama i znalačkim, sitnim potezima kista... (Iva Sirotić, www.tportal.hr)
Sama tehnika oslikavanja i animacija, iako su prizori uistinu impresivni i očaravajući, nije jedina vrijednost filma, nego i scenarij i vrlo uspješna dramaturgija te napetost koji su postignuti. Scenarij je nastao na temelju više od 800 van Goghovih pisama, najviše bratu Theu, s kojim je bio vrlo povezan. To je i biografski, ali i kriminalistički film jer je posrijedi potraga za istinom o Vincentovoj tragičnoj smrti. Taj cjelokupan sklad pokazuje da je riječ o remek-djelu. (Marijana Jakovljević, www.glas-koncila.hr)
'Loving Vincent' je prvi u povijesti naslikani film. Van Gogh je dobio veličanstveni vizualni 'hommage'. Kobiela i Welchman preslikavaju nove slike - ručno (ne računalno!) slikane tehnikom ulja na platnu i rotoskopije - sa stvarnim radovima genijalnog slikara. Kadar 'Zvjezdane noći' otvara njihovo veliko filmsko-slikarsko postignuće, nakon čega se kamera spušta s neba i započinje vijugava detektivska naracija koja se vrti ukrug s pitanjima je li Van Gogh izvršio samoubojstvo ili ga je netko ubio. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Loving Vincent pokazao se kao jedan od najfascinantnijih animiranih filmova koje sam pogledao u životu. Animirani film koji nije namijenjen za djecu (što ne znači da ga djeca ne bi trebala gledati, naravno) i koji je naprosto revolucionaran i briljantan! (bjelovarac.hr)
https://www.imdb.com/title/tt3262342/?ref_=fn_al_tt_1

Réparer les vivants, 2016. Katell Quillévéré, 103 min. FR/BE
Scenarij: Gilles Taurand prema romanu Maylis de Kerangal
Uloge: Tahar Rahim, Emmanuelle Seigner, Anne Dorval
Treći film Katell Quillévéré drama je u kojoj je središnji lik ljudsko srce. Pratimo njegovo opasno putovanje iz prsa tinejdžera stradalog u prometnoj nesreći u prsa starije žene. Tri naizgled nepovezane priče zapravo su isprepletene: tinejdžer i njegovi prijatelji odlaze na surfanje koje završi tragedijom: žena u drugom gradu sazna kako mora nešto poduzeti u vezi svojeg slabog srca; dva tima doktora i medicinskih stručnjaka svakodnevno se bore i pokušavaju spasiti živote. Riječ je o jednom od najboljih francuskih filmova posljednjih godina...
https://www.imdb.com/title/tt5096536/?ref_=fn_al_tt_1

Coco, 2017. Lee Unkrich, Adrian Molina, 122 min. US (SINKRONIZIRANO)
Scenarij: Matthew Aldrich, Adrian Molina
Unatoč zapanjujućoj obiteljskoj zabrani glazbe, koja traje već generacijama, Miguel sanja o tome da postane vrstan glazbenik kao njegov idol Ernesto de la Cruz. U očajničkom pokušaju da dokaže svoj talent, Miguel se nađe u fantastičnoj, šarenoj Zemlji mrtvih slijedeći tajanstven lanac događaja. Usput upoznaje šarmantnog prevaranta Hectora i oni zajedno kreću na veličanstveno putovanje otkrivanja prave priče o povijesti Miguelove obitelji.
U ovom crtiću važnost uspomena tiče se individualnog sjećanja na voljene osobe ili ljude uopće - dokle god je živo, sjećanje nadilazi njihov(u) život i smrt. 'Coco' je novi član Pixarove obitelji koji želi i treba biti upamćen za vječnost... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt2380307/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Izbrisana, 2018. Miha Mazzini, 85 min. SI/HR/RS
Scenarij: Miha Mazzini
Uloge: Judita Franković, Sebastian Cavazza, Jernej Kogovšek, Doroteja Nadrah, Izudin Bajrović
Rane su 90-e. Nakon poroda u lokalnoj bolnici, Ana nailazi na birokratski problem. U sustavu nema njezinih osobnih podataka, pa tako ni socijalnog osiguranja ili prijavljene stalne adrese. Drugim riječima, Ana službeno ne postoji iako je u Sloveniji provela cijeli život. Njezino dijete smatra se siročetom, a siročad se daje na posvajanje.
Film stoji na plećima izvrsne hrvatske glumice Judite Franković-Brdar koja je sposobna za mikro-glumu bez odlaska u melodramatične aporije. Čak je i specifični ljubljanski akcent kojim govori uvjerljiv sa tek pokojom greščicom... U konačnici, riječ je o prilično dobrom filmu u žanrovskom ključu „čovjek protiv sistema“, kog tema čini potrebnim i, nadajmo se, unekoliko katarzičnim za društvo čije ga sklonosti ka nepriznavanju krivice, žmurenju pred problemima i forsiranom odmaku od Balkana čine tom istom Balkanu upadljivo sličnim (Marko Stojilković, https://portalanalitika.me)
https://www.imdb.com/title/tt9078014/?ref_=fn_al_tt_1

Izbrisana, 2018. Miha Mazzini, 85 min. SI/HR/RS
Scenarij: Miha Mazzini
Uloge: Judita Franković, Sebastian Cavazza, Jernej Kogovšek, Doroteja Nadrah, Izudin Bajrović
Rane su 90-e. Nakon poroda u lokalnoj bolnici, Ana nailazi na birokratski problem. U sustavu nema njezinih osobnih podataka, pa tako ni socijalnog osiguranja ili prijavljene stalne adrese. Drugim riječima, Ana službeno ne postoji iako je u Sloveniji provela cijeli život. Njezino dijete smatra se siročetom, a siročad se daje na posvajanje.
Film stoji na plećima izvrsne hrvatske glumice Judite Franković-Brdar koja je sposobna za mikro-glumu bez odlaska u melodramatične aporije. Čak je i specifični ljubljanski akcent kojim govori uvjerljiv sa tek pokojom greščicom... U konačnici, riječ je o prilično dobrom filmu u žanrovskom ključu „čovjek protiv sistema“, kog tema čini potrebnim i, nadajmo se, unekoliko katarzičnim za društvo čije ga sklonosti ka nepriznavanju krivice, žmurenju pred problemima i forsiranom odmaku od Balkana čine tom istom Balkanu upadljivo sličnim (Marko Stojilković, https://portalanalitika.me)
https://www.imdb.com/title/tt9078014/?ref_=fn_al_tt_1

Leave no Trace, 2018. Debra Granik, 120 min. US
Scenarij: Debra Granik, Anne Rosellini ("Leave No Trace" je adaptacija romana "My Abandonment" Petera Rocka koji je nadahnut istinitom pričom o nezaposlenom veteranu koji je godinama živio s 12-godišnjom kćerkom u jednom parku u Oregonu.)
Uloge: Ben Foster, Thomasin Harcourt McKenzie, Jeff Kober
Veteran Will i njegova kći Tom godinama žive gotovo idiličnim životom izvan sustava u velikom prirodnom rezervatu u Oregonu. Sami traže hranu daleko od vlasti, a Will prenosi vještine preživljavanja i moralne vrijednosti svojoj pametnoj i znatiželjnoj kćeri. Kad ih otkriju, potjeraju ih iz parka i predaju ih socijalnim službama. Službe čine sve što mogu da otac i kći ostanu zajedno, ali prilagođavanje društvu veliki je problem, pogotovo za traumatiziranog Willa.
Film je premijerno prikazan na Sundanceu, a zatim u Cannesu (15 dana autora), Torontu itd. Hrvatsku premijeru imao je na 16. ZFF-u gdje je proglašen najboljim filmom natjecateljskog programa Ponovno s nama. ‘Leave No Trace’, jedan je od rijetkih filmova koji imaju 100% na Rotten Tomatoes, a snimljenog po istinitoj priči.
Kao i u nekim svojim prethodnim filmovima ('Winter's Bone), Debra Granik nam otkriva širu, pravu sliku 'obećane zemlje'. Ruralni krajevi i disfunkcionalne obitelji direktno nam kazuju kako je njihovo tzv. napredno društvo tek iluzija civiliziranosti i kako tamo ne cvatu isključivo ruže.
Životi mladih ljudi poput Willovog uništeni su kroz žrvanj političkih interesa i nametnutih pravila i čovjek s razumijevanjem i suosjećanjem prihvaća njegovu ideju bijega od institucija koje ga samo žele 'nakljukati' antidepresivima i 'gurnuti pod tepih'. (Ivica Perinović, e-zadar)
Debra Granik provlači implicitnu, ali još razorniju kritiku moderne Amerike i svih zala društva/svijeta od kojih valja pobjeći u prirodu, a njezin na momente srceparajući film ostavlja vječni trag na gledateljevoj duši. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Jedna od najzanimljivijih američkih nezavisnih filmašica Debra Granik ne snima često nove fimove, no kada to ipak učini – potrudi se da na filmsku scenu donese film koji uistinu otvara nove društveno relevantne teme i pristupe. (Antonela Marušić, https://voxfeminae.net)
https://www.imdb.com/title/tt3892172/?ref_=fn_al_tt_1

FILMSKI KLUB:
Voshoždenie, 1977. Larisa Jefimovna Šepitko, 111 min. SSSR
Scenarij: Jurij Klepikov i Larisa Jefimovna Šepitko prema noveli Vaslija Bikova
Uloge: Boris Plotnikov, Vladimir Gostjukin, Anatolij Solonjicin
Nakon bitke s njemačkim okupatorima, dvojica sovjetskih partizana, Rybak i Sotnikov, odlaze u potragu za zalihama i municijom. Pri povratku nalijeću na njemačku patrolu, skrivaju se kod lokalne seljanke, no bivaju otkriveni i odvedeni u zatočeništvo, gdje suočeni s moralnim iskušenjima prolaze kalvariju.
Nakon rođenja sina, unatoč smrtnoj opasnosti zbog ozbiljne povrede kralježnice, Larisa Šapitko je ugled trajno potvrdila remek-djelom „Uspon“, prema priči „Sotnikov“ bjeloruskog pisca Vasila Bikova, snimljenog na ekstremno niskim temperaturama i nagrađenog Zlatnim medvjedom u Berlinu. Alegorijom o dvojici ruskih partizana zarobljenih u zimu 1942., u kojem je likom Sotnikova prilično otvoreno aludirala na figuru Krista, Rybaka na Judu, a kolaboracionista Portnova na Poncija Pilata, unatoč simbolizmu i fabuli koja se uklapa u socrealistički kanon partizanskih filmova (s junakom koji je spreman umrijeti za ideale), izbjegla je klišeje i žanrovske stereotipe konvencionalnih sovjetskih ratnih filmova, a film se zbog precizne naracije, sugestivnog ugođaja, impresivne crno-bijele fotografije ruskih snježnih pejzaža Vladimira Čuhnova te izvrsne glazbe sovjetskog skladatelja Alfreda Šnitkea, drži jednim od najboljih sovjetskih ratnih filmova. (MR/HFS)
Zlatni medvjed za najbolji film u Berlinu (1977.)
https://www.imdb.com/title/tt0075404/?ref_=nm_knf_i1

Leave no Trace, 2018. Debra Granik, 120 min. US
Scenarij: Debra Granik, Anne Rosellini ("Leave No Trace" je adaptacija romana "My Abandonment" Petera Rocka koji je nadahnut istinitom pričom o nezaposlenom veteranu koji je godinama živio s 12-godišnjom kćerkom u jednom parku u Oregonu.)
Uloge: Ben Foster, Thomasin Harcourt McKenzie, Jeff Kober
Veteran Will i njegova kći Tom godinama žive gotovo idiličnim životom izvan sustava u velikom prirodnom rezervatu u Oregonu. Sami traže hranu daleko od vlasti, a Will prenosi vještine preživljavanja i moralne vrijednosti svojoj pametnoj i znatiželjnoj kćeri. Kad ih otkriju, potjeraju ih iz parka i predaju ih socijalnim službama. Službe čine sve što mogu da otac i kći ostanu zajedno, ali prilagođavanje društvu veliki je problem, pogotovo za traumatiziranog Willa.
Film je premijerno prikazan na Sundanceu, a zatim u Cannesu (15 dana autora), Torontu itd. Hrvatsku premijeru imao je na 16. ZFF-u gdje je proglašen najboljim filmom natjecateljskog programa Ponovno s nama. ‘Leave No Trace’, jedan je od rijetkih filmova koji imaju 100% na Rotten Tomatoes, a snimljenog po istinitoj priči.
Kao i u nekim svojim prethodnim filmovima ('Winter's Bone), Debra Granik nam otkriva širu, pravu sliku 'obećane zemlje'. Ruralni krajevi i disfunkcionalne obitelji direktno nam kazuju kako je njihovo tzv. napredno društvo tek iluzija civiliziranosti i kako tamo ne cvatu isključivo ruže.
Životi mladih ljudi poput Willovog uništeni su kroz žrvanj političkih interesa i nametnutih pravila i čovjek s razumijevanjem i suosjećanjem prihvaća njegovu ideju bijega od institucija koje ga samo žele 'nakljukati' antidepresivima i 'gurnuti pod tepih'. (Ivica Perinović, e-zadar)
Debra Granik provlači implicitnu, ali još razorniju kritiku moderne Amerike i svih zala društva/svijeta od kojih valja pobjeći u prirodu, a njezin na momente srceparajući film ostavlja vječni trag na gledateljevoj duši. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Jedna od najzanimljivijih američkih nezavisnih filmašica Debra Granik ne snima često nove fimove, no kada to ipak učini – potrudi se da na filmsku scenu donese film koji uistinu otvara nove društveno relevantne teme i pristupe. (Antonela Marušić, https://voxfeminae.net)
https://www.imdb.com/title/tt3892172/?ref_=fn_al_tt_1

FILMSKI KLUB:
Reconstituirea, 1968. Lucian Pintilie, 99 min. RU
Scenarij: Horia Patrascu, Lucian Pintilie
Uloge: George Mihaita, Vladimir Gaitan, George Constantin, Emil Botta, Ernest Maftei, Ileana Popovici, Stefan Moisescu, Nikolaus Wolcz, Ion Radulescu
Za vrućeg, ljetnog dana u seosku gostionicu kombijem stižu javni tužitelj, policajac, učitelj, filmski snimatelj i dva mladića uhićena zbog sinoćnje pijane tučnjave u gostionici tijekom koje su ozlijedili konobara. Umjesto zatvorske kazne, kao odgojnu mjeru dvojac je dužan za kameru odigrati sinoćnji incident kako bi se snimio dokumentarni film o štetnim učincima alkohola. Konobar, lokalni policajac, usamljena djevojka koja dan koristi za kupanje i ostali prolaznici iskazuju zanimanje za snimanje filma.
Najčuveniji i najbolji film Luciana Pintille, “Rekonstrukcija”, snimljen je prema kratkoj priči Horia Pătrașcua, inspiriranoj stvarnim događajem s konca 1950-ih, odnosno rekonstrukcijom iz 1963. Priča o dvojici mladića, koji dan nakon uhićenja zbog pijane tučnjave, umjesto zatvorske kazne, u pratnji javnog tužitelja, policajca, učitelja i filmskog snimatelja stižu u lokalnu gostionicu odigrati za kameru sinoćnji incident kako bi se snimio dokumentarni film o štetnim učincima alkohola, toliko je ozlojedila cenzore da je navodno Nikolaj Ceaușescu osobno odbio autorizirati premijeru filma. Međutim, nakon međunarodnog pritiska, osobito radija Slobodna Evropa, dobiva ograničenu distribuciju, a iako je s uspjehom prikazan i na festivalu u Cannesu, gdje ga je većina kritičara svrstala u sam vrh evropskog stvaralaštva 1960-ih, svega nakon mjesec dana povučen je iz kina, da bi četrdeset godina kasnije, 2008. godine, u anketi rumunjskih filmskih kritičara te oštroj konkurenciji filmova iz tzv. rumunjskog novog vala, bio proglašen najboljim rumunjskim filmom svih vremena.(MR/HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0063493/?ref_=fn_al_tt_1

Izbrisana, 2018. Miha Mazzini, 85 min. SI/HR/RS
Scenarij: Miha Mazzini
Uloge: Judita Franković, Sebastian Cavazza, Jernej Kogovšek, Doroteja Nadrah, Izudin Bajrović
Rane su 90-e. Nakon poroda u lokalnoj bolnici, Ana nailazi na birokratski problem. U sustavu nema njezinih osobnih podataka, pa tako ni socijalnog osiguranja ili prijavljene stalne adrese. Drugim riječima, Ana službeno ne postoji iako je u Sloveniji provela cijeli život. Njezino dijete smatra se siročetom, a siročad se daje na posvajanje.
Film stoji na plećima izvrsne hrvatske glumice Judite Franković-Brdar koja je sposobna za mikro-glumu bez odlaska u melodramatične aporije. Čak je i specifični ljubljanski akcent kojim govori uvjerljiv sa tek pokojom greščicom... U konačnici, riječ je o prilično dobrom filmu u žanrovskom ključu „čovjek protiv sistema“, kog tema čini potrebnim i, nadajmo se, unekoliko katarzičnim za društvo čije ga sklonosti ka nepriznavanju krivice, žmurenju pred problemima i forsiranom odmaku od Balkana čine tom istom Balkanu upadljivo sličnim (Marko Stojilković, https://portalanalitika.me)
https://www.imdb.com/title/tt9078014/?ref_=fn_al_tt_1

Réparer les vivants, 2016. Katell Quillévéré, 103 min. FR/BE
Scenarij: Gilles Taurand prema romanu Maylis de Kerangal
Uloge: Tahar Rahim, Emmanuelle Seigner, Anne Dorval
Treći film Katell Quillévéré drama je u kojoj je središnji lik ljudsko srce. Pratimo njegovo opasno putovanje iz prsa tinejdžera stradalog u prometnoj nesreći u prsa starije žene. Tri naizgled nepovezane priče zapravo su isprepletene: tinejdžer i njegovi prijatelji odlaze na surfanje koje završi tragedijom: žena u drugom gradu sazna kako mora nešto poduzeti u vezi svojeg slabog srca; dva tima doktora i medicinskih stručnjaka svakodnevno se bore i pokušavaju spasiti živote. Riječ je o jednom od najboljih francuskih filmova posljednjih godina...
https://www.imdb.com/title/tt5096536/?ref_=fn_al_tt_1

Réparer les vivants, 2016. Katell Quillévéré, 103 min. FR/BE
Scenarij: Gilles Taurand prema romanu Maylis de Kerangal
Uloge: Tahar Rahim, Emmanuelle Seigner, Anne Dorval
Treći film Katell Quillévéré drama je u kojoj je središnji lik ljudsko srce. Pratimo njegovo opasno putovanje iz prsa tinejdžera stradalog u prometnoj nesreći u prsa starije žene. Tri naizgled nepovezane priče zapravo su isprepletene: tinejdžer i njegovi prijatelji odlaze na surfanje koje završi tragedijom: žena u drugom gradu sazna kako mora nešto poduzeti u vezi svojeg slabog srca; dva tima doktora i medicinskih stručnjaka svakodnevno se bore i pokušavaju spasiti živote. Riječ je o jednom od najboljih francuskih filmova posljednjih godina...
https://www.imdb.com/title/tt5096536/?ref_=fn_al_tt_1

Leave no Trace, 2018. Debra Granik, 120 min. US
Scenarij: Debra Granik, Anne Rosellini ("Leave No Trace" je adaptacija romana "My Abandonment" Petera Rocka koji je nadahnut istinitom pričom o nezaposlenom veteranu koji je godinama živio s 12-godišnjom kćerkom u jednom parku u Oregonu.)
Uloge: Ben Foster, Thomasin Harcourt McKenzie, Jeff Kober
Veteran Will i njegova kći Tom godinama žive gotovo idiličnim životom izvan sustava u velikom prirodnom rezervatu u Oregonu. Sami traže hranu daleko od vlasti, a Will prenosi vještine preživljavanja i moralne vrijednosti svojoj pametnoj i znatiželjnoj kćeri. Kad ih otkriju, potjeraju ih iz parka i predaju ih socijalnim službama. Službe čine sve što mogu da otac i kći ostanu zajedno, ali prilagođavanje društvu veliki je problem, pogotovo za traumatiziranog Willa.
Film je premijerno prikazan na Sundanceu, a zatim u Cannesu (15 dana autora), Torontu itd. Hrvatsku premijeru imao je na 16. ZFF-u gdje je proglašen najboljim filmom natjecateljskog programa Ponovno s nama. ‘Leave No Trace’, jedan je od rijetkih filmova koji imaju 100% na Rotten Tomatoes, a snimljenog po istinitoj priči.
Kao i u nekim svojim prethodnim filmovima ('Winter's Bone), Debra Granik nam otkriva širu, pravu sliku 'obećane zemlje'. Ruralni krajevi i disfunkcionalne obitelji direktno nam kazuju kako je njihovo tzv. napredno društvo tek iluzija civiliziranosti i kako tamo ne cvatu isključivo ruže.
Životi mladih ljudi poput Willovog uništeni su kroz žrvanj političkih interesa i nametnutih pravila i čovjek s razumijevanjem i suosjećanjem prihvaća njegovu ideju bijega od institucija koje ga samo žele 'nakljukati' antidepresivima i 'gurnuti pod tepih'. (Ivica Perinović, e-zadar)
Debra Granik provlači implicitnu, ali još razorniju kritiku moderne Amerike i svih zala društva/svijeta od kojih valja pobjeći u prirodu, a njezin na momente srceparajući film ostavlja vječni trag na gledateljevoj duši. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Jedna od najzanimljivijih američkih nezavisnih filmašica Debra Granik ne snima često nove fimove, no kada to ipak učini – potrudi se da na filmsku scenu donese film koji uistinu otvara nove društveno relevantne teme i pristupe. (Antonela Marušić, https://voxfeminae.net)
https://www.imdb.com/title/tt3892172/?ref_=fn_al_tt_1

JOŠ JEDAN ODLAZAK, 2019. Renata Poljak, 11 min. HR
2016. godine bivši admiralski brod jugoslavenske mornarice Vis potopljen je kako bi postao turistička atrakcija za ronioce. Danas se brod nalazi u podmorju blizu Brijuna gdje su 1956. Nasser, Nehru i Tito započeli razgovore o Pokretu nesvrstanih.
Koristeći vizualno dojmljive kadrove, film uspostavlja autorski prepoznatljiv prostorno-vremenski narativ zalazeći istodobno u područje prožimanja osobne, odnosno kolektivne memorije i zaborava. U kontekstu političkih i gospodarskih promjena što su tijekom posljednjih nekoliko desetljeća zadesile hrvatsko društvo, ta međuprožimanja poprimaju metaforička i simbolička značenja snažnih sociopsiholoških konotacija
I Leoni di Lissa, 2019. Nicolò Bongiorno, 76 min. IT/HR
Scenarij: Nicolò Bongiorno
Uloge: Roberto Rinaldi, Nicolò Bongiorno, Roberto Anglisani
Avanturistički dokumentarni film inspiriran je legendarnom Viškom bitkom iz 1866., simbolom pomorskog ratovanja i ikonom moderne mornarice, prvom velikom pomorskom bitkom u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i brodovi na parni pogon. Priča izvire iz sjećanja valova i još je živa na otoku Visu. U srcu Jadranskog mora koje povezuje narode i kulture, leži kolijevka i grobnica mnogih heroja. Pioniri dubinskog ronjenja i podvodne arheologije vode nas na “epski zaron” u potragu za gotovo zaboravljenom olupinom broda “Re d’Italia”. Dosad neviđene podvodne snimke grade jedinstveni filmski mozaik kao modernu bajku o ljubiteljima mora i dalekoj povijesti ujedinjenja Italije.
https://battleoflissa.dragorlux.hr/hr/
https://www.index.hr/vijesti/clanak/150-godina-viske-bitke-20-srpnja-1866-20-srpnja-2016/907585.aspx
https://www.imdb.com/title/tt5259116/?ref_=nm_flmg_dr_2

BOGOMOLJKA, 2019. Mladen Stanić, 12 min. HR
Anons, 2018. Mahmut Fazıl Coșkun, 95 min. TU/BG
Scenarij: Mahmut Fazil Coskun, Ercan Kesal
Uloge: Ali Seckiner Alici, Tarhan Karagöz, Murat Kiliç
22. svibnja 1963. Nezadovoljni postojećom socijalnom i političkom situacijom u Turskoj, skupina vojnih časnika isplanirala je državni udar kojim će srušiti vladu u Ankari. Istovremeno u Istanbulu, njihovi partneri su na misiji preuzimanja Nacionalne radiopostaje kako bi službeno objavili vijest o državnom udaru. Međutim, ništa ne ide po planu. Suočeni s brojnim preprekama, uključujući iznenadnu oluju, odsustvo tehničara radio stanice, izdaju i nedostatak informacija iz Ankare, urotnici i dalje pokušavaju ostvariti plan. Temeljen na stvarnim događajima, film je komentar turske političke prošlosti - i sadašnjosti. Politička satira susreće suptilnu komediju u filmu koji naglašava apsurdnost čitave priče, a da pri tome ostaje smrtno ozbiljan.
https://www.imdb.com/title/tt8751804/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

SPIRALA, 2019. Petar Vukičević, 10 min. HR
Varda par Agnès, 2019. Agnès Varda, 115 min. FR
Uloge: Agnès Varda,Sandrine Bonnaire, Hervé Chandès
Dokumentarni autoportret kojim slavna redateljica uokviruje vlastiti život i umjetnički opus. Čvrstu liniju narativne strukture predstavlja Vardin razgovor s publikom u kojem se putem asocijacija, a ne isključivo kronologije, osvrće na svoja temeljna djela i umjetničke preokupacije. U nešto manje od dva sata Agnès Varda govori o svojoj neiscrpnoj zanimaciji za stvarnost, ljude te stvaranje inovativnog i radikalnog filmskog jezika i tako potvrđuje činjenicu da se njezina umjetnost ne može odvojiti od povijesnih i društvenih zbivanja kojima je svjedočila.Varda pred sebe prostire niz pojmova poput inspiracije, kreativnosti, autentičnosti, aktivističkog feminizma i suradnje sa ženskim autoricama kojima se vraća dok govori o svojim umjetničkim tendencijama. Njezina priča djeluje poput rijeke koju ne pokreću vremenske odrednice. U nju se slijevaju asocijacije, njezine životne okolnosti, umjetnička znatiželja te priče o poznanstvima, prijateljstvima i ljubavi.Agnès Varda svojim imenom utjelovljuje ideje, želje i ostvarenja čije bi sažimanje predstavljalo iscrpan posao. Njezina djela govore sama za sebe.
https://www.imdb.com/title/tt9530198/?ref_=fn_al_tt_1

U IME JAGODE, ČOKOLADE I DUHA SVETOGA, 2018. Karla Lulić, 20 min. HR
U ime "Jagode, Čokolade i Duha Svetoga", koji je svjetsku premijeru imao u Los Angelesu te otvorio ovogodišnji Pulski film festival u Areni, je komedija o svećeniku Petru koji živi u selu kršćanskih fanatika, u potpunosti predan svome pozivu. Jedne nedjelje nakon mise Petar poželi sladoled. Međutim, tome se protive slastičar i stanovnici sela, koji žele očuvati krepost svoga svećenika.
Kratkometražni igrani film "U ime Jagode, Čokolade i Duha Svetoga" redateljice Karle Lulić na 17. izdanju Festivala nezavisnog filma, koji se od 16. do 23. studenog održao u Rimu, proglašen je najboljim kratkometražnim filmom u međunarodnoj konkurenciji.
Yom Adaatou Zouli, 2018. Soudade Kaadan, 90 min. SY/LB
Scenarij: Soudade Kaadan
Uloge: Reham Alkassar, Sawsan Arshid, Samer Ismail
Zima je 2012. godine i početak je rata u Siriji. Resursi vode, plina i struje u Damasku su manjkavi. Mlada ljekarnica i samohrana majka Sana pokušava održati što normalniji ritam života za dobrobit svoga maloga sina. U želji da mu skuha toplo jelo, jednoga popodneva odlazi u nabavku boce plina u obližnje susjedstvo, no ne uspijeva je kupiti zbog neočekivane blokade. Tamo upoznaje brata i sestru Jalala i Reem s kojima odlučuje podijeliti taksi i otići po plin u obližnji grad. Njihov plan izmiče kontroli nakon nesporazuma na kontrolnoj točki, a trojac ostaje izgubljen na periferiji Damaska... Film je osvojio nagradu za najbolji debitantski film na filmskom festivalu u Veneciji.
https://www.imdb.com/title/tt8900142/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

STRUJANJA, 2019. Katerina Duda, 16 min. HR
Selfie, 2019. Agostino Ferrente, 77 min. FR/IT
Scenarij: Agostino Ferrente
Uloge: Alessandro Antonelli, Pietro Orlando
Slučajno ubojstvo 16-godišnjeg Davidea Bifolca od strane karabinjera tijekom potjere u napuljskoj četvrti Traiano, do srži je potreslo lokalnu zajednicu. Kako bi bolje razumio okolnosti tog događaja, redatelj se odlučuje upoznati s nekoliko Davidovih prijatelja i njihovom svakodnevnicom. Dvojici najboljih prijatelja, Pietru i Alessandru, daje mobilni telefon i mikrofon s uputom da snimaju vlastiti život kao „selfie“ film. Bili oni na druženju s prijateljima, u vožnji skuterima, odmoru na plaži ili čak WC-u, prijatelji su neumorni u dokumentiranju života, kreirajući naposljetku impresivan i zabavan kolaž kao snažan zapis o adolescenciji, o čvrstom dječačkom prijateljstvu i životu u kojem budućnost često određuje obiteljska pozadina.
https://www.imdb.com/title/tt9479138/?ref_=nm_knf_t4

MAJA SEVER... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Vrijeme održavanja: Posljednji utorak u mjesecu, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
Ciljevi programa su:
- rasvjetljavanje različitih aspekata filmske priče, s naglaskom na sposobnost filma i filmskih likova da se duboko ukorijene u naše privatne priče i postanu neka vrste referentnog mjesta za osobne etičke i estetske stavove;
- prikazivanje dimenzije filma koju niti jedan redatelj ni producent ne mogu predvidjeti –način na koji film živi kroz publiku i publika kroz njega;
- poticanje interesa šire publike za gledanjem klasičnog i umjetničkog filma na način na koji film to zaslužuje: u mraku i tišini, na velikom platnu;
- obnova rituala kino projekcije, koja se ne sastoji samo od kvalitetnog „uranjanja“ u film, već i od cijele mreže individualnih detalja – druženje, izlazak, razgovor, zabava
UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ
UTO 30.10. 2018. 20.15 JADRANKA KOSOR (odsutna)
UTO 27.11. 2018. 20.15 MARKO NJEGIĆ
UT0 18.12. 2018. 20.15 BOŽIDAR MALJKOVIĆ
UTO 29.1. 2019. 20.00 GORAN GOLOVKO
UTO 26.2. 2019. 20.00 AGAR PATA
UTO 26.3. 2019. 20.15 ALEM ĆURIN
UTO 30.4. 2019. 20.15 VOJKO V.
UTO 28.5. 2019. 20.15 ČEDO PRODANOVIĆ
Vaš večerašnji domaćin je Maja Sever, novinarka godine 2018. te predsjednica Sindikata novinara Hrvatske.
https://www.hrt.hr/290410/hrt/maja-sever
http://hr.n1info.com/Vijesti/a299236/Maja-Sever-proglasena-novinarkom-godine.html

LOVEBOX, 2018. Ivan Turković-Krnjak, 14 min.
Ljeto u gradu. Dosadno je i vruće. Ja sam usamljen. Tebi fali ljubavi. Ne poznajemo se, ali koristimo istu aplikaciju. Možda nam se posreći?FMFS
Still Recording, 2018. Saeed Al Batal, Ghiath Ayoub, 122 min. SY/LB
Dokumentarni film prati studente umjetnosti Saeeda i Milada za vrijeme sirijskog rata, nakon što iz Damaska odu u grad Dumu koji je pod kontrolom pobunjenika. Prati svakodnevni život dvojice prijatelja i njihovih poznanika tijekom više od 4 godine, bilježeći transformaciju grada i stanovnika dok prolaze kroz oslobođenje, rat, opsadu i glad. Saeed i Milad u Dumi pokušavaju pokrenuti grafiti projekt, ali stvari se pogoršavaju nakon kemijskog napada na Istočnu Gutu. Nakon gubitka jednog od prijatelja, Milad ipak odlučuje oživjeti umjetnički projekt slikanjem šarenih grafita na sivim, devastiranim zidovima grada. Film nastao od preko 500 sati snimljenog materijala dobitnik je nagrade publike festivala u Veneciji u programu Tjedan kritike.
https://www.imdb.com/title/tt8988660/?ref_=fn_al_tt_1

UDAHNUT ŽIVOT, 2019. Ivana Bošnjak, Thomas Johnson, 12 min. HR
„Udahnut život“ film je o povezivanju jedne mlade žene sa životnom energijom prirode. Ona koristi svoj talent za prepariranjem kako bi "vratila" životinje koje obrađuje u njihov prirodni okoliš. No prava potraga za odgovorima počne kada u svakoj životinji koju krene preparirati otkrije rolu nerazvijenog filma. Njezina je opsesija tjera da shvati povezanost koju osjeća, koja je opsjeda i na javi i u snu.
Pájaros de verano, 2018. Cristina Gallego, Ciro Guerra, 125 min. CO
Scenarij: Maria Camila Arias, Jacques Toulemonde Vidal
Uloge: Carmiña Martínez, José Acosta, Natalia Reyes
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok se Amerikom širi hipijevska kultura, Kolumbiju pogađa groznica uzgoja marihuane, pretvarajući dotadašnje poljoprivrednike u poslovne ljude. U pustinji Guajira, obitelj iz domorodačkog plemena Wayuu preuzima vodeću ulogu u novom poslovnom trendu, mijenjajući radikalno dotadašnji tradicionalni način života i postajući vodeći uzgajivač marihuane. Obitelj otkriva sve čari novostečene moći i bogatstva, međutim, kada se pohlepa, strast i čast umiješaju u priču, dolazi do rata koji u pitanje dovodi njihove drevne običaje i opstanak obitelji. Vizualno impresivna priča o nastanku narko-kartela u Kolumbiji premijerno je prikazana na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6386748/?ref_=fn_al_tt_1

Las niñas bien, 2018. Alejandra Márquez Abella, 94 min. ME
Scenarij: Alejandra Márquez Abella
Uloge: Ilse Salas, Flavio Medina, Cassandra Ciangherotti
Uvijek šarmantna i savršeno odjevena Sofia je predvodnica skupine bogatih prijateljica koje se vole družiti u teniskom klubu i organizirati elitne zabave. Uslijed velike ekonomske krize koja pogađa Meksiko 1982., Sofia se suočava s nezamislivim: svojim društvenim propadanjem. Unatoč sve lošijem financijskom stanju, pokušava održati privid visokog socijalnog statusa, no pad njezine i muževe moći postaje sve jasniji – upravo kao i posljedice koje gubitak novca nosi sa sobom. Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu.
https://www.imdb.com/title/tt7482212/?ref_=fn_al_tt_1

Gordon and Paddy, 2018. Linda Hamback, 65 min. SE SINKRONIZIRANO!
Prije odlaska u mirovinu šumski šef policije Gordon mora pronaći novog pomoćnika. Čini se da je Paddy, pametni miš osjetljiva njuha, dobar kandidat. Oni će morati riješiti Gordonov posljednji slučaj, tajnu nestalih oraha. Je li možda lisica lopov kojeg traže? Gordon i Paddy će uskoro to saznati.
https://www.imdb.com/title/tt7328956/?ref_=fn_al_tt_1

KOKO-DI KOKO-DA, 2019. Johannes Nyholm, 86 min. S/D
Tri godine nakon tragičnog događaja, odnos supružnika Elin i Tobiasa ozbiljno je narušen. Par odlučuje otići na kampiranje u prirodu kako bi pokušao prevladati traumu i ponovno se zbližiti. U šumi susreću bizarnu grupu ljudi koju predvodi cirkusant u bijelom. Grupa ih ubrzo počinje mučiti u seriji jezivih snolikih epizoda koje prerastaju u neizdržljiv psihički teror. Film je prikazan u natjecateljskim programima Sundance Film Festivala i Rotterdam Film Festivala.
https://www.imdb.com/title/tt9355200/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

NEŠTO SE KUHA....
Cup of Culture, 2017. Jacob Phillips, 90 min. US
Putovanje na kojem ćete doživjeti tri vala kave u našoj kulturi. Od skupih kavana do uzgajivača kave u zemljama trećeg svijeta, čut ćete priče o jedinstvenim pržiteljima kave i vidjeti njihovu strast prema kavi kao kulturi te utjecaj koji ti uzgajivači imaju u životima farmera na plantažama kave u zemljama trećeg svijeta.
https://www.imdb.com/title/tt6196674/?ref_=fn_al_tt_1

NEŠTO SE KUHA....
East Side Sushi, 2014. Anthony Lucero, 106 min. US
Godine rada u prehrambenoj industriji učinile su Juanine ruke jako, jako brzima. Juana zna velikom brzinom i preciznošću narezati na kriške i isjeći na kockice sve što joj donesete. Kad odustane od prodaje voća na pokretnom štandu da bi pronašla sigurniji posao, zaposli se kao pomoćnica u kuhinji u lokalnom japanskom restoranu. Upravo tamo otkriva potpuno novi svijet kuhinje i kulture, daleko drukčiji od svega što je do tada znala.
Dok radi u restoranu, Juana potajno promatra sushi chefove i naposljetku sama nauči praviti sushi. Probuđena kreativnost i ponovno zapaljena strast za hranom tjera je da želi više od svog posla i života. Juana u konačnici pokušava postati sushi chef, ali to joj ne uspijeva jer ostali smatraju da pripada „krivoj“ rasi i spolu. Unatoč svim preprekama, Juana započinje putovanje samootkrivanja odlučna ne dopustiti nikom da je zaustavi u ostvarenju vlastitog sna.
https://www.imdb.com/title/tt2340650/?ref_=fn_al_tt_1

NEŠTO SE KUHA....
Cook up a Storm / Jue zhan shi shen, 2017. Wai Man Yip, 97 min. HK/CH
Međunarodno kulinarsko natjecanje postane bojišnica između protivničkih kuhara, od kojih je jedan poznat po svojoj kantonskoj uličnoj hrani, a drugi dobitnik Michelinove zvjezdice koji je zanat učio u Francuskoj. Međutim njihovo se nadmetanje okrene naglavačke kada otkriju zajedničkog neprijatelja i udruže svoje vještine u fuziji Istoka i Zapada.
https://www.imdb.com/title/tt6315750/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

50 GODINA ČOVJEKA NA MJESECU:
2001: A Space Odyssey, 1968. Stanley Kubrick, 150 min. UK/US
Scenarij: Stanley Kubrick, Arthur Clarke (scenarij svoje porijeklo vuče iz Clarkovog doprinosa BBC-jevom natječaju za kratku priču iz 1948. godine. “The Sentinel”)
Uloge: Keir Dullea, Gary Lockwood, William Sylvester. Douglas Rain, Daniel Richter. Leonard Rossiter, Margaret Tyzack, Robert Beatty
Mjesec se uzdiže iz kozmičke tmine. Dok mu površina lagano klizi beskrajnim ništavilom, na horizontu izviruje dobro nam poznati plavi planet. U pozadini svira simfonija “Thus Spoke Zarathustra” R. G. Straussa, koja u gledateljima budi žudnju za eksploracijom nepoznatog svijeta, dok se nad Zemljinim horizontom javlja treća sferična figura, ognjeni titan, zvijezda koja u svojoj orbiti drži svega devet planeta. Glazba dostiže svoj vrhunac dok simetrični kozmički prizor biva okupiran naslovom filma koji je prije 50 godina promijenio svijet – 2001: Odiseja u svemiru.
Geometrično tijelo (»monolit«) pojavljuje se u raznim fazama povijesti čovječanstva: u prvom dijelu filma (Osvit čovjeka) uzbudi primate koji nakon njegove pojave počinju koristiti kost kao oruđe, u drugom (u bliskoj budućnosti 2001), nakon što su primljeni signali iz svemira koji svjedoče o postojanju izvanzemaljske inteligencije, pronađen je na Mjesecu što se dovodi u vezu s tim signalima pa se stoga organizira ekspedicija koju vode astronauti Bowman i Poole. Njihovu zadaću otežava najsavršeniji postojeći kompjutor, HAL 9000, koji izaziva nesreću, pa letjelica mora programiranim upravljanjem nastaviti putovanje prema izvoru signala kraj Jupiterova satelita. To je treći dio (Jupiter i s onu stranu beskonačnoga) u kojemu Bowman, prošavši kroz »tunel svjetlosti«, odn. »lijevak vremena«, stiže u prostor neočekivanog izgleda u kojemu se kroz njegov preobražavani lik sažeto rekapitulira cijela filogeneza, a uz nazočnost monolita... (HFL)
2.4. 1968. U Uptown kinu u Washingtonu održana je svjetska premijera Kubrickove Odiseje (2001: A Space Odyssey). Nakon pune četiri godine priprema Kubrick i Clarke priveli su kraju projekt „poslovično dobrog znanstveno-fantastičnog filma“. Kubrick je bio dovoljno pošten prema sebi da prizna kako ne posjeduje takvu žanrovsku upućenost. Učinio je ono što ga je dalje vodilo k uspjehu: zamolio je za suradnju Arthura Clarkea, čije literarno majstorstvo nimalo nije zaostajalo za Kubrickovim filmskim. Clarke je odlučio napisati potpuno novu priču i simultano su tijekom pisanja radili na scenariju. Nisu ni slutili da će produkt njihovog rada biti jedan od ključnih naslova filmske umjetnosti, filma koji se i nakon 50 godina smatra istinskim remek djelom s mnogo neodgovorenih pitanja koja istodobno golicaju maštu znanstvenika i filmofila. Sam Clarke je nakon probnog gledanja izjavio: „Ako itko kaže da je nakon prvog gledanja razumio Odiseju, smatrat ću da nismo uspjeli.“
Pedeset godina poslije…. U pitanju je film kojeg u 2018. godini i dalje ne razumijemo ništa bolje nego u 1968. godini. Kubrick je svojim radom postavio standarde za filmsko pripovijedanje kao i za korištenje praktičnih efekata na filmu. U pitanju je rad koji je nadahnuo i podigao generacije redatelja, scenarista i ostalih filmskih radnika, kako u žanru znanstvene fantastike, tako i daleko izvan njega... Na kraju, možda uopće nije bitno što je bila primarna intencija koju je Stanley Kubrick namijenio ovom filmu. Dok god nas 2001: Odiseja u svemiru uspijeva potaknuti na emotivnu reakciju ili promišljanje, želju i žudnju za novim znanjem i eksploracijom beskrajnih prostranstava svemira, filmska umjetnost će živjeti. (Arman Fatić, ziher.hr)
Cijeli SF je u ovom filmu (ako ne i čitav film kao takav), tematski, estetski, svakojako. Kubrick je s 'vjerojatno najvećom elipsom u povijesti kinematografije', od životinjske kosti do svemirskog broda, vizionarski premostio evoluciju kinematografske znanstvene fantastike, od kostura 'science fiction' žanra do svemira. Bilo je bitnih SF filmova i prije Kubrickova, no nijedan nije napravio takvu (r)evoluciju za žanr kao '2001'. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
"Još uvijek ne znamo jesmo li sami u svemiru ili negdje postoji inteligentni izvanzemaljski život. Baveći se tim pitanjima, film nam se obraća danas kao što je to činio 1968.", Nils Daniel Peiler, jedan od kustosa izložbe posvećene "Odiseji" u Muzeju filma u Frankfurtu.
"Film me je opčinio, tada su znanstvenu fantastiku počeli shvaćati ozbiljno" (George Lucas)
“On se usudio nanovo osmisliti prostor i vrijeme” (Darren Aronofsky)
“Nemam ideje o čemu zaista govori. Znam da je predivno, govori mi mnogo stvari, premda ga ne razumijem, znam da me tjera na razmišljanje.” (Terry Gilliam)
Scena svemirskog broda koji se okreće u orbiti jedan je od onih rijetkih trenutaka kada doista povjerujete kako vas filmovi mogu odvesti u neku drugu dimenziju. (Roger Ebert)
Genijalnost filma "2001: Odiseja u svemiru" ne leži toliko u tome što Stanley Kubrick čini, nego kako malo. Ovo je djelo umjetnika toliko uvjerenog u svoju viziju da nije uključio nijedan kadar samo da bi zadržao našu pažnju. On smanjuje svaku scenu do njene biti i ostavlja ju na ekranu dovoljno dugo da kontempliramo o njoj, da da se nastani u našoj mašti. Među ZF filmovima, "2001" se ne brine toliko o tome da nas intrigira, nego da inspirira naš um...Većina filmova je o likovima sa ciljem na umu, koji ga zadrže i ostvare nakon komičnih ili dramatičnih avantura. "2001" nije o cilju nego o izazovu, potrebi. Ne intrigira svoje efekte na specifične dijelove priče, niti traži da se identificiramo sa Daveom Bowmanom ili nekim drugim likom. Ona nama kaže; postali smo ljudska bića kada smo počeli razmišljati. Naš um nam je dao oruđe da razumijemo gdje živimo i tko smo. Sada je vrijeme da idemo dalje u idući korak, da znamo da nismo na planetu nego među zvijezdama, i da nismo meso nego inteligencija. (Roger Ebert)
2001. je najbolje putovanje pod utjecajem 'kino LSD-ija... (Gaspar Noe)
Kako drugačije nazvati ovaj film nego čista umjetnost? (Dan Jardine)
Ako se možete predati k njoj, "2001: Odiseja u svemiru" će vam proširiti razum... (David Elliott)
Apsolutno svaka nanosekunda filma doima se kao da ju je snimalo nešto što je daleko superiornije od naše rase i ako ju je stvarno snimao Kubrick onda to može značiti samo jedno – Stanley Kubrick nije bio iz ove galaksije... (Marko Pačar, www.fak.hr)
Ne, Stanley Kubrick nije napravio najbolji film svih vremena – Odiseja nema sve elemente koji bi najbolji film svih vremena trebao imati. Stanley Kubrick je napravio NAJVEĆI film svih vremena; jer kad napravite nešto nakon čega gledatelj ima osjećaj kao da je dva sata pričao s Bogom, onda znate da niste napravili nešto iznimno, znate da ste napravili nešto što se može nazvati samo i jedino – najvećim. (Marko Pačar, www.fak.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0062622/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2

NEŠTO SE KUHA....
Sergio Herman: Fucking Perfect, 2015. Willemiek Kluijfhout, 79 min. NL
Već 25 godina, dobitnik triju Michelinovih zvjezdica chef Sergio Herman teži savršenstvu. Na vrhuncu svoje kulinarske karijere, Sergio shvaća da mora zatvoriti svoj restoran Oud Sluis da bi i dalje slijedio svoje snove. Ovaj dokumentarni film iskren je i intiman portret koji pokazuje borbu čovjeka u prijelaznom razdoblju života. Otkriva nam kako se Sergio nosi s egzistencijalnim pitanjima i sumnjama s kojima se mnogi od nas mogu poistovjetiti. "Sergio Herman: F…ing Perfect" intenzivna je priča o savršenstvu, ambiciji i žrtvi.
https://www.imdb.com/title/tt3509878/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

KINOTEKA NA BAČVICAMA: SMISAO ŽIVOTA MONTYJA PYTHONA
Monty Python's The Meaning of Life, 1983. Terry Jones, Terry Gilliam, 100 min.
Scenarij: Graham Chapman, John Cleese, Terry Gilliam, Terry Jones, Eric Idle, Michael Palin
Uloge: Graham Chapman, John Cleese, Terry Gilliam, Terry Jones, Eric Idle, Michael Palin
Nakon prikaza pobune ostarjelih činovnika osiguravajućeg društva slijedi prikaz aspekata čovjekova života od rođenja do smrti (npr. sat seksualnog odgoja, rat, davanje organa) i dolaska u spektakularno kičasti raj nakon kojeg će pojedinac saznati da se smisao života nalazi u nevjerojatnim banalnostima.
Humor skupine Monty Python je, unatoč tome što se smatra »intelektualnim«, elitističkim i bizarnim, oduvijek imao velik broj obožavatelja i sljedbenika, a neki od filmova koje je skupina snimila (npr. "Brianov život", 1979) stekli su kultni status. Razlog zbog kojega je skupina privukla širok krug gledatelja, nalazi se u univerzalnosti humora u kojemu citatnost nije isključivo metafilmske naravi, već aludira i na svakidašnje pojave i situacije. Neizostavna sastavnica njihova humora su groteska i pretjerivanja, a napose inverzije i obrati: upravo kad je sve ozbiljno i stereotipno, pojavljuje se komičnost koja razara uobičajenu statičnu strukturu . Autori parodiraju likove i situacije upravo na neočekivanim mjestima, a vizualno iznimno uspješno rabe realiziranu metaforu. Iako bi se ovakva lucidnost i superiornost pri ismijavanju kulturalnih stereotipa mogla nazvati proto-postmodernim parodiranjem, Monty Python čvrsto se nalazi na granici avangarde i modernizma, jer se njihov izrazito izvoran humor odmiče od isključivo citatnog funkcioniranja. To potvrđuje i činjenica da nemaju oponašatelja, što – na razini postupka – nije ni izvodivo. Usprkos duhovitosti, „Smisao života“ ozbiljan je film specifična svjetonazora te potvrđuje skupinu kao jednu od najinovativnijih pojava u komediji od kraja 1960-ih nadalje. (T. Valentić, HFL)
Ljudi se obično dijele na dvije skupine: one koji obožavaju britku satiru legendarnih Pythona i one kojima je taj humor hrpa neshvatljivog i nadrealnog smeća. Sve je to, dakako, stvar ukusa, no čak niti najveći mrzitelji popularne britanske šestorke ne mogu poreći da se te davne 1969. godine dogodila vjerojatno jedna od najvećih revolucija u svijetu televizijske i filmske komedije, kakva se čekala još od prvih gegova smiješnog čovječuljka Charlieja Chaplina. 5. listopada 1969. na malim se ekranima BBC-ja pojavio »Leteći cirkus Montyja Pythona«. Nakon toga više ništa nije bilo isto.
Monty Python skupina je britanskih komičara koju su činili Graham Chapman, John Cleese, Amerikanac T. Gilliam, Eric Idle, Terry Jones i Michael Palin. Zajednički su počeli nastupati u kratkim skeč programima BBC-a „Leteći cirkus Montyja Pythona (Monty Python’s Flying Circus, 1969–76)). Popularnost serije, koja se zasnivala na principima luckaste komedije, komedije apsurda i na subverzivnom humoru, donijela im je golemu popularnost i dovela ih 1972. i na film, gdje su najveće uspjehe postigli djelima „Monty Python i Sv. Graal“i „Brianov život“, te u Cannesu nagrađenim filmom „Smisao života Montyja Pythona“.
Krajem šezdesetih – desetljeća rasnih nemira, studentskih protesta, neobjavljenih ratova, političkih ubojstava, Woodstocka, prvog slijetanja na Mjesec i proboja osjećajnih kantautora – vjerojatno ništa nije moglo biti potpuno novo i neočekivano. Ipak, Grahamu Chapmanu, Johnu Cleeseu, Terryju Gilliamu, Ericu Idleu, Terryju Jonesu i Michaelu Palinu – »Montyju Pythonu« – to je uspijevalo iz tjedna u tjedan. Kad bi John Cleese u smokingu izgovorio »A sada, nešto sasvim drugačije...« (ismijavajući, dakako, BBC), bio je posve u pravu. Likovi su iznenada izricali svoju želju ne samo da budu drvosječe, već da budu drvosječe koji se preodijevaju u žene. Skečeve su prekidali likovi iz drugih skečeva... Za mnoge od nas takva je vrsta humora bila upravo ono što nam je bilo potrebno da bismo preživjeli sedamdesete, da ne spominjemo osamdesete. Do tad je »Monty Python« pronašao svoju publiku, uvukao se u kolektivnu svijest i postao jedna od najuspješnijih i najutjecajnijih institucija komedije u dvadesetom stoljeću... (iz knjige »Monty Python i filozofija« Garyja L. Hardcastlea i Georgea A. Reischa)
https://www.imdb.com/title/tt0085959/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

NEŠTO SE KUHA....
Theater of Life, 2016. Peter Svatek, 93 min. CA
U izvanrednoj pučkoj kuhinji u Milanu, dva beskrajno različita svijeta sjedinila su se u jedinstvenom društvenom eksperimentu. „Teatar života„ prikazuje nevjerojatan odnos stvoren između najboljih svjetskih chefova otmjenih restorana i najugroženijih grupa u gradu: izbjeglica, bivših ovisnika, bivših zaposlenika seks industrije i brojih drugih koji nemaju gdje.
Na svjetskom sajmu Expo Milano 2015, poznati chef Massimo Bottura, čiji je restoran Osteria Francescana proglašen najboljim u svijetu 2016. godine, pozvao je svojih 60 međunarodnih kolega da mu se pridruže u transformiranju hrane namijenjene kontejneru u ukusne, hranjive obroke za najgladnije stanovnike Italije. Međutim, dokumentarac ulazi još dublje u ovu važnu priču o hrani: bilježi dirljive susrete gostiju pučke kuhinje kojima je zajednica ovdje iskazala dobrodošlicu te nam pruža uvid u njihovo srce i dušu u cijelom tom procesu.
https://www.imdb.com/title/tt5331878/?ref_=fn_al_tt_1

NEŠTO SE KUHA....
Kampai! For the Love of Sake, 2015. Mirai Konishi, 95 min. JP/US
Sake, koji se često naziva japansko rižino vino, alkoholno je piće napravljeno od fermentirane riže i ima širok spektar okusa, postojanosti i cijene. Ovo posebno piće ima dugu i duboku povijest ukorijenjenu u japanskoj kulturi, ali izvan Japana, kao piće specijaliteta, još uvijek nije dobro poznato. Za mnoge međunarodne ugostitelje, sake ostaje misterij; predivna, ukusna, prozirna tekućina koja traži odgovor na samo dva pitanja prilikom naručivanja: Suhi ili slatki?Vrući ili hladni? No za istinske gurmane i ljubitelje hrane, sake je mnogo više od toga.
U ovom fascinantnom pogledu na svijet sakea, tri autsajdera, britanski proizvođač sakea s 25 godina iskustva u Japanu, američki novinar koji je objavio brojne knjige o sakeu i mladi direktor višestoljetne japanske tvornice sakea koji želi promijeniti svoje obiteljsko naslijeđe, udružuju se u istraživanju tajanstvenog svijeta sakea. Film prikazuje kako ova tri jedinstvena pojedinca imaju svaki svoju ulogu u bogatom, složenom i spektakularnom svijetu sakea.
https://www.imdb.com/title/tt4255622/?ref_=fn_al_tt_1

NEŠTO SE KUHA....
Ants on a Shrimp, 2016. Maurice Dekkers, 95 min. NL
U siječnju 2015. Noma, prepoznat kao najbolji svjetski restoran, koji vodi karizmatičan chef René Redzepi, preselio je s cijelim timom iz Danske u Japan. Može li Redzepi, poznat po svojoj jedinstvenoj kuhinji i prenošenju danskog krajolika kao i “vremena i prostora” na tanjur, zajedno sa svojim timom primijeniti svoju filozofiju na posve strano iskustvo koristeći sastojke koje nikada prije nije vidio i sve to pod intenzivnim pritiskom i kontrolom koja dolazi s vođenjem najboljeg svjetskog restorana?
Ovaj dokumentarac prepun hrane po prvi nam put pruža uvid u um jednog o najutjecajnijih ljudi u svijetu (prema Time Magazinu) i njegovog međunarodnog tima dok prihvaćaju jedan od najvećih izazova u svojim karijerama.
„Mravi na škampu“ film je o istraživanju kreativnosti i inspiracije, putovanje o otkrivanju ljudi i mjesta, znamenitosti i zvukova, okusa i aroma jedne od najljepših svjetskih kultura hrane.
https://www.imdb.com/title/tt4668860/?ref_=fn_al_tt_1

Kuća na pijesku, 1985. Ivan Martinac, 85 min. HR RESTAURIRANA VERZIJA!
Scenarij:Ivan Martinac
Uloge: Dušan Janičijević, Branko Đurić, Dijana Zulim,Marina Nemet,Jadranka Stilin
Arheolog se vraća s iskopina u Kataloniji kući u Split, gdje nakon stanovita vremena počini samoubojstvo. Njegov prijatelj sudac pronađe audio kazetu sa snimljenim arheologovim zapisom, pomoću koje pokušava odgonetnuti razloge za samoubojstvo...
„Kuća na pijesku“, jedini dugometražni (i k tomu igrani) film Ivana Martinca krunsko je ostvarenje redateljeva opusa budući da je to u formalnom pogledu suma strukturalističkih nastojanja iz njegovih eksperimentalnih filmova. U fabularnom pogledu uzoran predstavnik tad još mladog "žanra" evropskog "art filma" (nastala nakon okončanja filmskog modernizma, kao svojevrsno potonuće tipičnih formi i tema visokoga modernizma, napose trolista Antonioni-Bergman-Fellini, u svojevrsni žanrovski obrazac art filma), film prati osamljena, otuđena pojedinca u obezljuđenu gradu (što je naglašeno frapantnim raskorakom antičkih veduta Splita i protagonistovih snova s jedne strane i betoniziranog, modernog Splita, u kojem je metaforička naslovna "kuća na pijesku" zapravo stan u neuglednoj kući na autobusnom kolodvoru, s druge strane), tematizirajući korpus osjećaja koji je Michelangelo Antonioni odredio kao "bolest osjećaja" što zahvaća osamljena, moderna intelektualca. Sama je forma pritom upravo antonionijevska – film je građen kao svojevrstan film detekcije (protagonistov prijatelj pokušava prodrijeti u misterij prijateljeve smrti, a time i života), pri čemu je temeljna tajna – i sama trauma u srži jednog modernog života – nedokučiva, pa će shodno tomu ostati nečujna na oporučnoj snimci s kazete, prekrivena banalnim, slučajnim razgovorom. No, treći sloj filma, onaj navlastito Martinčev, ono je što film čini, po mišljenju filmologa Sergia Grmeka, možda najvažnijim hrvatskim igranim filmom svih vremena, kao i filmom koji je u vrijeme nastanka mogao biti formalno nerazumljiv, dočim se danas lako raspoznaje kao primjer tzv. slow cinema dva desetljeća prije nastanka toga trenda u art filmu. Riječ je o samom Martinčevu režijskom postupku, koji je upravo svojevrstan dugometražni film fiksacije ili pak strukturalni film: cjelina dugometražnog filma konstruirana kao fragmentirana enigma u koju kamera, u repetitivnim prizorima koji sami sebe ispražnjuju od značenja, dok ne postanu trajanje vremena samo, uporno pokušava penetrirati, prodrijeti, kao da će sama dokučiti egzistencijalnu tajnu. Tomu su ponajbolji dokaz kadar samoubojstva, koji se odvija u off-u dok kamera prodire duboko u sliku koja reprezentira supružničku ljubav, kao i opetovani kadrovi u kojima kamera zumira i prodire u sliku djeteta na zidu. Trauma, smrt osjećaja i kraj ljubavi, može filmom biti naznačena, ali ne i predočena. (Tomislav Šakić/HFS)
Svaki kadar jedinog dugometražnog igranog filma Ivana Martinca natopljen je filmskom poviješću onako kako se manifestirala u djelima velikana koji su narativni film odvodili u područje čiste slike. Kuća na pijesku jedinstveni je muzej okamina visokog modernizma, odnosno svojevrsni nadgrobni spomenik njegovoj tradiciji. Transcendentalno sveto trojstvo Ozu-Dreyer-Bresson diše u svakom elementu Martinčeva metafilmskog labirinta koji je nastao 1984-85., u trenutku kada su navedeni autori ili mrtvi ili su već snimili posljednji film, a klasična modernistička linija Antonioni-Fellini-Bergman odavno je iznjedrila svoja ključna remek-djela. Stoga se Kuća na pijesku nameće kao svojevrsni hommage dometima ovih autora, nadovezujući se na njihovu tradiciju vlastitom autonomnom poetikom koja je jedinstvena i u punom smislu autorska, ne samo na razini hrvatske, već i svjetske kinematografije. Martinčev film specifičan je iz niza razloga, svaki od kojih ga svrstava u kategoriju beskompromisnog autorskog filma koji se ne libi biti hermetičan, a ni pomalo patetičan na razini priče, dok na razini slike funkcionira kao strukturalna varijacija probrane plejade vizualnih stilema. (Višnja Vukašinović, Zapis)
IVAN MARTINAC Svestrani umjetnik i intelektualac s naslovom 'majstora eksperimentalnog filma' za života je objavio desetak knjiga poezije, snimio pedesetak kratkih filmova i jedan cjelovečernji film, a svojom stvaralačkom energijom i britkim mislima nadahnjivao i na bavljenje filmom poticao generacije splitskih kreativaca okupljenih oko Kinokluba Split.
Martinac se rodio u Splitu 1938. godine. Filmove, prema vlastitim scenarijima, počeo je snimati za studija arhitekture u Beogradu, a potom u Kinoklubu Split i u produkciji profesionalnih filmskih kuća. Već prvi radovi, među kojima se izdvaja trilogija 'Suncokreti' ('Preludij', 'Trakavica i Avantira', 'Moja gospođa', 1960) i 'Rondo' (1962) najavljivali su autora underground poetike, kontemplativna stila i stroge forme, a te su osobine odlikovale filmove realizirane u njegovu 'matičnom' kinoklubu Split te u profesionalnoj produkciji.
Najistaknutija Martinčeva ostvarenja ('Monolog o Splitu', 'Amargedon ili kraj', 1964., 'Mrtvi dan', 1965., 'Fokus', 1967., 'Sve ili ništa', 1968.) pomno su montažno ritmizirane poetske refleksije o životu i smrti, prostoru i vremenu, a istodobno strukturalna traganja za 'čistim filmom', koja nastavlja i u cjelovečernjem djelu, 'filmu stanja' 'Kuća na pijesku' (1985).
Zaljubljen u film, osobito u djelo Bressona i Dreyera, uspoređivan s Antonionijem i drugim evropskim modernistima, hvaljen i nagrađivan, ali katkada nedovoljno shvaćen u vlastitoj zemlji, iznimno cijenjen u inozemstvu, Martinac je svome Splitu, kojemu je bio najvjerniji portretist, i hrvatskome filmu, gdje ga je pratio glas osebujnoga filmskoga genija i mislioca, ostavio opus neprocjenjive umjetničke vrijednosti. Ivan Martinac preminuo je 6.9.2005., u 67 godini života.


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJA KOMEDIJA 2018.
Death of a Stalin, 2017. Armando Iannucci, 107 min. UK/FR/BE/CA
Scenarij: Armando Iannucci, David Schneider, Ian Martin , Peter Fellows i Fabien Nury prema grafičkoj mapi „Smrt Staljina“ Fabiena Nuryja i Thierryja Robina
Uloge: Olga Kurylenko, Steve Buscemi, Jeffrey Tambor, Rupert Friend, Michael Palin
Interni politički život Sovjetskog saveza tijekom 50-ih godina dobiva crnohumornu formu u novom filmu škotskog scenarista i redatelja Armanda Iannuccija. Iannucci je autor čije su likove i zaplete u političkim satirama nekada znali nazivati pretjeranima ili karikiranima, ali to više nitko ne čini, posebice otkad su gotovo navlas identične karikature diljem svijeta zauzele čelne položaje
U danima nakon Staljinovog konačnog pada, njegovi ministri tuku se za kontrolu: neki žele pozitivne promjene u Sovjetskom savezu, drugi imaju mračnije motive. Međutim svi dijele jedan zajednički motiv: očajnički žele preživjeti.
Kao u neka stara vremena film je zabranjen u Rusiji. Ruski ministar kulture Vladimir Medinski obrazložio je zabranu zaključkom kako film na podrugljiv način ismijava kompletnu povijest jedne države koja je porazila fašistički režim...vrijeđa Staljinove žrtve i nepodoban je za prikazivanje uoči 75 godišnjice bitke za Staljingrad. Kako je svaka zabrana uvijek vrlo dobra reklama tako je "Smrt Staljina" dobio neočekivani vjetar u leđa i privukao dodatnu znatiželju ljubitelja filma. Čime je Iannucci natjerao Ruse da zabrane film, spoj političke drame i komedije? (Tihomir Polančec, goodtalking)
Steve Buscemi kao manipulativni brbljavac Nikita Hruščov, Michael Palin kao Molotov, Simon Russell Beale kao Berija, Jason Isaac kao Žukov... - svi gadno našpičeni na vodeću fotelju nakon Staljinove smrti - u mračnom satiričnom filmu Armanda Ianuccija stalno plešu po oštrici između urnebesno smiješnog i stravično tragičnog... (Zrinka Pavlić, tportal)
Smijat ćete se i bit će vam pomalo krivo, sve dok ne shvatite da se ne smijete stvarnim krvavim događanjima već gluposti i bijedi svih tih malih ljudi koji su stjecajem okolnosti postali veliki... (Darko Lisac, http://aktivirajkarlovac.net)
https://www.imdb.com/title/tt4686844/?ref_=nv_sr_1

Lola rennt / Run Lola Run, 1998. Tom Tykwer, 80 min. / uz potporu Goethe Instituta
Scenarij: Tom Tykwer
Uloge: Franka Potente, Moritz Bleibtreu, Herbert Knaup, Nina Petri, Joachim Król
Lola dobije telefonski poziv od svojeg mladića Mannija koji je slučajno ostavio torbu sa 100 000 njemačkih maraka na metro-stranici, da bi je zatim ukrao beskućnik. Manni mora dostaviti novac svojem šefu, narkodileru. Ako ne ispuni rečeno, najvjerojatnije će ga ubiti. Njegov očajnički plan da se izbavi iz očajničke situacije je da opljačka banku. Lolin je plan da nekako, bilo kako, od bogatog oca bankara nabavi novac u dvadeset minuta i spasi Mannija; a da bi to postigla mora trčati. Lolino trčanje kroz berlinske ulice gledamo u tri različite, podjednako vizualne impresivne filmske verzije, svaki put s drugačijim ishodom kao posljedicom nijansiranih sitnih slučajnosti.
„Trči Lola trči“ prikazivao se na Venecijanskom filmskom festivalu. Dobitnik je Grand Prixa Belgijskoga društva filmskih kritičara, Nagrade publike na Sundance Film Festivalu, najbolji je film na Seattle International Film Festivalu, te osvajač sedam nagrada na Njemačkim filmskim nagradama. Bio je njemački kandidat zaOscara.
„ Lola trči“ neomodernistički je konceptualni pop-film, spoj tzv. visokog modernizma i popularne kulture u kojemu su izmiješane različite tehnike i mediji: 35-milimetarska film. vrpca, video, animacija, zamrznuta slika, kolor i crno-bijela tehnika, tehnoglazbeni brojevi. Tako se stvara i snažna (intermedijalna) sugestija filma kao kompjutorske igrice odnosno cjelovečernjega glazbenog spota. Nastavljajući se na tradiciju filmova izrazito naglašene narativne koncepcije, najizravnije na relativističku multiperspektivnost (npr. Rašomona), Tykwerov film, za razliku od Kurosawina, ne nudi istu priču različito ispričanu iz perspektive različitih likova, nego su različite inačice iste priče posljedica autorova »objektivna« odabira, motiviranog i prianjanjem uz teoriju kaosa (Lolini pokušaji da spasi Mannija ovise o sitnim slučajnostima koje su u svakoj inačici priče drugačije postavljene). Romantičarski motiv (međusobno odanih) ljubavnika u opasnosti i senzacijska vizualna strategija stalni su elementi Tykwerove poetike. (D. Radić, HFL)
Film je pomalo čudan, no čini se da je baš zbog svoje neobičnosti i pametno osmišljenog tijeka radnje naišao na brojne pozitivne kritike. (Slavica Kotarac, ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0130827/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/


EVROPSKE NAGRADE / NAJBOLJI FILM 2018.
CANNES 2018. NAJBOLJI REDATELJ
Zimna wojna / Cold War, 2018. Pavel Pawlikovski, 88 min. PL/FR/UK
Scenarij: Janusz Glowacki, Piotr Borkowski i Pavel Pawlikovski
Uloge: Joanna Kulig, Tomasz Kot, Borys Szyc
Wiktor je cijenjeni pijanist i dirigent koji tijekom politički turbulentnih 50-ih godina u Poljskoj skupa s kolegicom Irenom organizira audicije za mlade ljude sa seoskih područja koji su voljni vježbati i izvoditi priredbe poljskih kulturnih običaja. Jedna od mladih djevojaka koja se prijavi na audiciju je i Zula. Između Wiktora i Zule uskoro se razvija snažna romansa, a priredba u kojoj ona nastupa postaje veliki hit zbog čega se njih dvoje konstantno nalaze na proputovanjima Europom. Prilikom posjete Berlinu, Wiktor predloži Zuli da pobjegnu na zapad, ali ona nije sigurna je li to ispravan korak…
Pawlikowski nam donosi još jednu senzualnu, prizemljenu priču u kojoj se emocije i strasti nekog izgubljenog vremena epizodično otkrivaju u 88 minuta rada. Nepravedno, ali ipak zbog velike završnice neminovno, je reći da „Cold War“ oživljava i rekontekstualizira dašak realizma iz književnosti 19. stoljeća. One koji su upoznati s Pawelovim prethodnim radom „Ida“, očekuje još jedno nezaboravno iskustvo, ovoga puta uz malo više dinamike i glazbene pozadine... (Arman Fatić, www.ziher.hr)
Ovakve priče se ne izmišljaju, ovakve priče se žive. Redatelj Pawel Pawlikowski ju je pronašao na sebi najpoznatijem terenu, životu svojih roditelja. Njihova ljubavna priča se protezala puna 4 desetljeća i bila je prošarana čestim prekidima i pomirenjima, životima s obje strane 'željezne ograde'... Ukoliko se uzdate u moj sud, ''Cold War'' (iliti ''Zimna wojna'' u originalu) jest film koji svakako morate pogledati. Razlozi? Prekrasna kamera, izvanredna režija i upečatljiva gluma (posebice ona Joanne Kulig). Pametnom dosta, zar ne? Eh da. Spomenut ću i kako je jedan djelić filma sniman u našem Splitu i kako u kratkim epizodama možete ugledati naše glumce Slavka Sobina i Dražena Šivaka... (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
„Hladni rat“ doista je remek-djelo poetike i estetike, koji posebno krasi fascinantna visoko estetizirana crno-bijela fotografija i manji format slike, vrlo sličnoga stila prethodnoga filma Pawłikowskoga, mnogostruko nagrađivane »Ide«... (Marijana Jakovljević, glaskoncila.hr)
„Hladni rat“ dobitnik je čak pet nagrada Evropske filmske akademije, uključujući i onu za najbolji film. Pavel Pawlikovski dobitnik je i nagrade za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt6543652/?ref_=fn_al_tt_1

Koja je ovo država, 2018. Vinko Brešan, 118 min. HR
Scenarij: Mate Matišić
Uloge: Goran Bogdan, Goran Navojec, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Zdenko Jelčić, Alma Prica, Krešimir Mikić
Iz kreativne radionice redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića stiže film „Koja je ovo država“. Film sačinjavaju tri priče čiju strukturu i međusobnu povezanost otkrivamo tijekom filma. Nosioc prve priče je General, druge Ministar, a treće priče razbješnjeli umirovljenici. Osnova zapleta je motiv da se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, sam zaključao u zatvorsku ćeliju iz koje nikako ne želi izići.
'Koja je ovo država' s dosta hrabrosti i subverzije govori o Hrvatskoj danas zatočenoj u jučerašnjici s pripadajućim traumama i kosturima iz ormara hrvatske prošlosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
„Ono što je sigurno jest da je ovaj film sačinjen od velike količine apsurda. Ovo je na određeni način komedija apsurda. Scenarist Mate Matišić i ja pokušali smo dotjerati stvarnost koju imamo do apsurda tako da u pretjerivanju dođemo do istine. Koliko smo uspjeli, vidjet ćemo. (Vinko Brešan u intervjuu SD)
https://www.imdb.com/title/tt8246980/?ref_=nv_sr_1


Perfetti sconosciuti, 2016. Paolo Genovese, 97 m. IT
Scenarij: Paolo Genovese, Rolando Ravello, Paolo Costella, Filippo Bologna, Paola Mammini
Uloge: Giuseppe Battiston, Anna Foglietta, Marco Giallini, Edoardo Leo, Valerio Mastandrea, Alba Rohrwacher, Kasia Smutniak
Talijanska komična drama o zajedničkoj večeri sedam dugogodišnjih prijatelja. Pomalo zaigrani i uz čašicu vina odlučuju staviti svoje mobitele na stol te pročitati svaku poruku na glas, javiti se na svaki poziv i uključiti zvučnik, pročitati svaku poruku. Jer, kako tvrde, nitko od njih nema što skrivati od najboljih prijatelja. Tijekom iduća dva sata, večera se pretvori u koloplet urota, laži i neželjenih otkrića. Bezazlena igra brzo se pretvara u nešto sasvim drugo. Škakljive poruke počinju otkrivati koliko malo zapravo znaju o svojim partnerima i prijateljima.
Među mnogim nagradama najuspješnijeg talijanskog filma 2016. godine treba istaknuti one s filmskog festivala u Kairu za najbolji scenarij, nagrade David di Donatello za najbolju režiju i scenarij, Nagradu publike na Norveškom filmskom festivalu te nagradu žirija na Tribeca Film Festivalu.
Najjači adut Genoveseovog filma je scenarij, koji izbjegava klasične boljetice “high concepta”, spretno gradi peripetiju i dramaturški raste. Kako je film krajnje komoran, puno toga počiva na glumcima, koji su dobri - što nije čudo, jer je tu niz glumaca iz talijanske A lige. “Potpuni stranci” po tonu i kulturi podsjećaju pomalo na Woodyja Allena - ali, kultura i mentaliteti u filmu potpuno su talijanski. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt4901306/?ref_=fn_al_tt_1


OSCAR ZA NAJBOLJI FILM
Green Book, 2018. Peter Farrelly, 130 min. US
Scenarij: Nick Vallelonga, Brian Hayes Currie, Peter Farrelly (prema razgovorima Nicka Vallelonge sa ocem i Donom Shirleyem)
Uloge: Viggo Mortensen, Mahershala Ali, Linda Cardellini
Kada 1962. godine Tony Lip, izbacivač talijansko-američkog podrijetla koji nije završio niti osnovnu školu, dobije posao vozača Dr. Dona Shirleyja, svjetski poznatog pijanista (ujedno i Afroamerikanca), njih dvojica moraju se koristiti „Zelenom knjigom za crnce koji se nalaze na putu kroz američki jug“ kako bi im ona ukazala na nekolicinu mjesta koja se smatraju sigurnima za Afroamerikance. Suočeni s rasizmom i opasnosti, kao i s neočekivanom humanošću i humorom, njih dvojica prisiljeni su za sobom ostaviti vlastite nesuglasice kako bi preživjeli i doživjeli putovanje svojih života.
Film „Zelena knjiga: Vodič za život“ jedan je od najhvaljenijih filmova godine, pobjednik filmskog festivala u Torontu i dobitnik mnogobrojnih priznanja (46 nagrada širom svijeta) uključujući i 5 nominacija za nagradu Zlatni globus i 5 nominacija za Oscara (potvrdio tri - najbolji film, najbolja sporedna muška uloga i najbolji izvorni scenarij).
"Zelena knjiga” je pak rijetki samostalni film Petera Farrellyja, dosad ga znamo po poprilično vulgarnim, ali nevjerojatno popularnim komedijama koje je režirao s bratom Bobbyjem (Glup i gluplji, Svi su ludi za Mary), no ovaj se put odlučio za nešto delikatnije, odnos afroameričkog klasičnog glazbenika i njegova bijelog šofera... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
Najveći broj zamjerki filmu uputili su oni koji su prigovarali kako je riječ o još jednom bjelačkom filmu o rasizmu u kojemu crni lik služi tek kao instrument koji će oplemeniti bijelog protagonista, no to nije jedini aspekt koji valja uzeti u obzir. Riječ je prvenstveno o priči o prijateljstvu ispričane na topli i mrvicu presladak način, ali ipak vješto i vrijedno pohvala na svim razinama, pogotovo uzmemo li u obzir dosadašnji rad njegovog redatelja. (Ivan Laić, ravnododna.com)
Na žanrovskom planu „Green Book“ stapa drugarsku komediju zasnovanu na suprotnostima (rasnim, klasnim, a najviše karakternim) sa ozbiljnom dramom o rasnim tenzijama i diskriminaciji u formi lijepo uslikanog i glatko tekućeg filma ceste. Očitih viškova u smislu pretjeranih objašnjenja nema, gluma je izvrsna sa dosta kemije između centralnog dvojca, režija glatka i nenametljiva, što uz atraktivnu fotografiju i precizno odmjerenu montažu dosta pomaže da se ni u jednom trenutku ne osjeti težina trajanja od preko dva sata... (Marko Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt6966692/?ref_=nv_sr_1

DANI FRANKOFONIJE / BRANDO100
Ultimo tango a Parigi / Last Tango in Paris, 1972. 129 min. FR/IT
Scenarij: Bernardo Bertolucci, Franco Arcalli i Agnès Varda (dijalozi)
Uloge: Marlon Brando, Maria Schneider, Jean-Pierre Leaud
Nisam siguran da je ijedan glumac letio bliže suncu nego Brando ovdje. (Sean Burns / Crooked Marquee)
Talijansko-francuska egzistencijalna erotska drama iz 1972. o američkom udovcu koji se upušta u seksualnu vezu s mladom Parižankom, koja bi se uskoro trebala udati. Scenarij su napisali Bernardo Bertolucci, Franco Arcalli i Agnes Varda, a Robert Alley pretvorio ga je u roman. Agnes Varda je zadnje scene temeljila na smrti Jima Morrisona u Parizu. „Posljednji tango u Parizu“ nazvan je posljednjom pornografskom bajkom, ali seks je u ovoj priči tek oruđe samodestrukcije u rukama glavnh protagonista koji pokušavaju pobjeći od sebe i sveopćeg besmisla.
Jedan od najutjecajnijih i najkontroverznijih filmova prošlog stoljeća izazvao je šok javnosti te mnoge kritike već pri premijeri, naročito zbog sirovog prikaza seksualnog nasilja i emotivne manipulacije. U Italiji je zabranjen zbog scene analnog seksa. Očito, tadašnje političko stanje u Italiji nije podržavalo liberalne poglede redatelja Bernarda Bertoluccija. Isti je zbog filma završio i na sudu, uz optužnicu da snima ilegalnu pornografiju (čak i kada je optužnica bila odbačena, Bertolucci je na pet godina bio lišen svih građanskih prava). Išlo se toliko daleko da se u nekim zemljama filmsku rolu spaljivalo! U mnogim je zemljama zabranjivan, djelomično cenzuriran, i čini se da se danas, u moru eksplicitnosti, smisao cenzure ovog filmskog dragulja potpuno gubi. No, to bi trebalo još jednom provjeriti.
Naturalistički, ali evokativan, „Posljednji tango u Parizu“ živopisno je istraživanje boli, ljubavi i seksa s tipično visokom izvedbom Marlona Branda. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Kad Brando improvizira unutar Bertoluccijeve strukture, ostvaruje se njegova puna umjetnost; njegova izvedba je intuitivna, zanesena, prinčevska. (Pauline Kael / New Yorker)
Kontroverzna drama Bernarda Bertoluccija zapravo je mračno remek-djelo o ljubavi i tuzi. (Jamie Russell BBC.com)
„Posljednji tango“ meni je svakako bio i jeste mnogo više od filma, čak mnogo više i od izvrsnog filmskog postignuća. Na izvjestan način, nekolicini sretnika, Tango je putokaz. Nakon njega, stigla sam i do “Mjeseca”, i do “Konformiste”, ali, i više od toga - stigla sam, nekako kao slučajno, i do Buñuela i svega onoga što me je kasnije na jednom dubljem nivou odredilo. Dio sebe, koji sam, intimno i za osobnu upotrebu, utkala u Tango i Branda - onakvog kakvog sam ga u Tangu obožavala - upravo je onaj koji mi, godinama kasnije, dozvoljava da mu se na isti, a drugačiji način radujem, pa da i ove posljednje redove u njegovo ime danas ispišem sa jednakim žarom sa kakvim sam ga i prvih deset puta odgledala. I da usput nazdravim. Brandovski. (Dijana Knežević, www.pulse.rs)
Što je to umjetničko, osim vješto osmišljenog scenarija? Fotografija filma. To je ono što me ostavilo bez daha. Prizore otvaraju i zatvaraju vrata soba i prozora, ujedno puštajući jače ili slabije svjetlost, pa tako kontroliraju i zadiranje drugih u privatnost "njih dvoje". U njihovu priču. Kontrasti na tim "fotografijama"; sjene koje bacaju "krivnju" čas na jednog lika, čas na drugog. Pravilni geometrijski oblici, mostovi, stupovi i slično, koji otvaraju i zatvaraju kadrove ili slažu okvire, u koje, naravno, drugi ne ulaze. Opet, naglašavajući privatnost. Igre zrcalima, čijom se refleksijom stavlja naglasak čas na jedan, čas na drugi karakter. Jer bit ovog djela je u tome da propitkujemo naše sudbine. Naše živote. Jesmo li zadovoljni? Je li tango koji plešemo strastven i samo naš ili pak je tek puko glumatanje za javnost, potreba da budemo ocijenjeni bolje od onog para pored nas (kao na njihovom posljednjem plesu)? Ne zaboravite, mi smo ti koji upravljamo našim životima. Želite li strastveno plesati, prepustite se. A selo pustite - neka priča. (Andreja Rambrot, http://www.moj-film.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0070849/?ref_=fn_al_tt_1

Miller's Crossing, 1990. Ethan & Joel Coen, 115 min. US
Scenarij: Ethan & Joel Coen
Uloge: Gabriel Byrne, Marcia Gay Harden, John Turturro, Jon Polito, J.E. Freeman, Albert Finney
Tom Regan, savjetnik krimi bosa prohibicijske ere, pokušava održati mir između zaraćenih strana, ali je uhvaćen u podijeljenoj lojalnosti.
Klasični film o mafiji tridesetih godina, sa snažnim scenarijem i dobro razrađenim likovima, uz male doze specifičnog Coenovskog humora.
Prije „Raskrižja“ Coenovi su snimili dva filma, „Blood Simple“ i „Raising Arizona“. Jedan je dao homage noiru, drugi screwball komediji, i uvijek sam ih sagledavala zajedno, kao početničku triologiju. U „Milerovom raskrižju“ je kombinacija ta dva utjecaja – korumpiranih, ciničnih karaktera, fatalizmu sklonih u izobilju, i daška komičnog, koji kasnije razvijaju u svoj zaštitni znak (The Big Lebowski). Druga zajednička nota vezana je za sveukupni dojam, jer su sva tri ostvarenja kao diplomski filmovi, još uvijek pod utjecajem onog naučenog iz knjiga, ili onog najomiljenijeg odgledanog u kinu. „Miller’s Crossing“ je gangsterski film, prestiliziran i presvjestan sebe, obojen konstantnim dramaturškim obrtima i nadgradnjama. Bolji od prethodna dva možda najviše zahvaljujući glumcima. Poanta je zapravo da je ovo film koji priznaje svoje limite i površnost, jer time ultimativno odaje počast onome čemu želi. Dragocjen je i jer dolazi nakon sušnih osamdesetih za američki umjetnički film, i uz filmove Jarmuscha i Tarantina začetnik je nove ere. (JĐ, www.fak.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0100150/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

Der Himmel über Berlin, 1987. Wim Wenders, 130 min. / uz potporu Goethe Instituta
Scenarij: Wim Wenders, Peter Handke
Uloge: Bruno Ganz, Solveig Dommartin, Otto Sander, Curt Bois, Peter Falk, Beatrice Mankowski, Lajos Kovacs, Laurent Petitgand
Glazba: Jürgen Knieper, Laurent Petitgand, Nick Cave & the Bad Seeds, Laurie Anderson, Crime & the City Solution, Tuxedomoon
Berlin je ispunjen anđelima koji slušaju misli smrtnikai pokušavaju ih utješiti. Jedan od njih, Damiel, poželi postati čovjek nakon što se zaljubio u prelijepu Marion, umjetnicu na trapezu...
Kultno Wendersovo ostvarenje, nagrađivano na mnogim festivalima. Između ostalih, na festivalu u Cannesu 1987. godine Wenders je nagrađen kao najbolji redatelj.
Središnja je tema filma iskupljenje kroz osjećanje i prihvaćanje fizičkog i materijalnog. Anđeoska se vizija opetovano eksplicitno ili posredno izjednačuje s filmom, paratekstualno u posveti „bivšim anđelima“ Truffautu, Ozuu i Tarkovskom, metaforički u imenu Cirkusa Alekan u kojemu Marion „leti“ umjetnim krilima, fabularno kroz lik glumca Petera Falka kao još jednoga nekadašnjeg anđela, te zadaćom anđela da strukturiraju i interpretiraju pojavnost bilježenjem i prenošenjem koje ne može promijeniti zbilju, ali može pružiti utjehu. Iznimno pokretna kamera Hentija Alekana, već od uvodne sekvence panorame Berlina, prikazuje likove i grad kako ih vidi promatrač koji nije sputan ograničenjima vremena i prostora, koji ima uvid u „bit“ stvari, ali ne sudjeluje u zbivanjima. Složene aluzivne i intertekstualne veze koje film uspostavlja oblikovnim postupcima – npr. uporaba kolor i crno-bijele fotografije upućuje na „Pitanje života i smrti“ i „Nostalgiju“, snimci biblioteke na „Sve pamćenje“ svijeta A. Resnaisa (1956), prikaz Berlina na „Simfoniju velegrada“, pojavljivanje Damiela u Marioninu snu na ulogu Bruna Ganza u „Markizi O“, mizanscenska rješenja koja likove i okolinu postavljaju u krhko ravnovjesje na Ozuovu poetiku, Alekanova snimateljska poetika na njegov rad u „Ljepotici i zvijeri“ – na fabularnoj se razini odabirom gradske biblioteke za anđeosku »centralu« i likom vječnog pripovjedača Homera izravno povezuju s ulogom jezika u pamćenju. Izrazito stilizirani dijalozi poetizacijom svakodnevne verbalne komunikacije iskupljuju riječi i metafore, kao što poetska vizija kamere simboličkim tumačenjem prikazanoga iskupljuje banalnost i efemernost postojanja. (T. Brlek/HFL)
„Nebo nad Berlinom“ je veoma daleko od plitke romantične pričice o susretu anđela i smrtnice koju dobijemo u samom sinopsisu. U pitanju je film o promatranju, o sposobnosti boljeg razumijevanja i sagledavanja svijeta gledajući i slušajući sve što se dešava oko nas. (Arman Fatić, www.ziher.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0093191/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

Taxi Driver, 1976. Martin Scorsese, 114 min.
Scenarij: Paul Schrader
Uloge: Robert De Niro, Jodie Foster, Cybill Shepherd, Harvey Keitel, Peter Boyle, Leonard Harris, Albert Brooks
New York, Grad koji nikad ne spava, Big Apple, najevropskiji američki grad, Glavni grad svijeta itd. . Svakako jedno od najzanimljivijih i najintrigantnijih urbanih lokacija i magično mjesto filmske kulture koje nam je podarilo tolike velikane i nezaboravne lokacije. Pradavne 1976., rođeni Njujorčanin Martin Scorsese snimio je veliki film koji nam je na vrlo osebujan, pomalo sirov, a definitivno nezaboravan način, s velikom predanošću, ali i frustracijom, približio grad koji jednostavno odiše nekom kultnom i specifičnom atmosferom.
Travis Bickle je osamljeni i depresivni 26-godišnjak; u svojim kasnijim akcijama pokazuje da vjerojatno ima i nekih ozbiljnijih psihičkih problema (moguće je da ima PTSP budući da je služio kao marinac u Vijetnamu). U New Yorku se zapošljava kao taksist i radi prekovremeno budući da pati i od nesanice. Slobodno vrijeme provodi u pornografskim kinima ili lutajući gradom. Prostitutke, lopovi i narkomani koje susreće u siromašnim gradskim četvrtima u njemu izazivaju odvratnost i želju "za čišćenjem prljavštine ulica".
Jedno od ključnih djela američkog filma 1970–ih, „Taksist“ je likovno-scenografski te dramaturški čvrsto lociran u New York, pa je kritika govorila o vrhunskom djelu »realistične« tendencije razdoblja. Film se odlikuje dojmljivom fotografijom i glazbom te preciznom modernističkom režijom, više usmjerenom na prikaz psihološke rastrzanosti junaka nego na neklasično izlaganje događaja te lišenom romantizacije nasilnoga gubitništva kriminalaca, a s iznimno dojmljivim vrhuncem u sceni krvave pucnjave kojom Bickle postaje svojevrstan američki junak. Scenarij Paula Schradera, nadahnut stvarnim pokušajem umorstva guvernera Alabame, također oslonjen i na Bressonova „Džepara“, Sartreovu „Mučninu“ i „Zapise iz podzemlja“ F. M. Dostojevskoga, razrađen je u potresan prikaz junakove neurotične postvijetnamske egzistencije, u interpretacijama uglavnom smještane u kontekst propasti kontrakulturnih pokreta iz 1960-ih te krize identiteta američkih muškarca. Komercijalno prilično uspješan, film je popraćen uglavnom pozitivnim kritikama, unatoč zamjerkama izrazitoj nasilnosti, utjecajima novoga vala te (osobito od strane marksističkih kritičara) ograničavanju velikih društvenih problema na perspektivu pojedinca. Nominiran za četiri Oscara (i za najbolji film), u Cannesu je osvojio Zlatnu palmu, označivši definitivnu redateljevu afirmaciju u svjetskim razmjerima. (HFL)
„Taksist“ je jedan od rijetkih filmova za vrijeme kojeg imamo osjećaj kako se omotao oko nas, povukao nas u svoj svijet te svakom scenom i svakom izgovorenom rečenicom omogućio potpuno uživljavanje. Film koji je primijenio estetiku ružnog i prljavog na instituciju poput New Yorka i svojim hrabrim, beskompromisnim pristupom, kao i suptilnim prikazom razornih posljedica ratnog sukoba na psihu običnih ljudi (koja će do kraja biti razrađena u još jednoj De Nirovoj bravuri, „The Deer Hunteru“), istovremeno zapanjio i oduševio. Iako je Scorsesejevo djelo izgubilo od Stalloneovog „Rockyja“ u utrci za Oscarima, iako su De Niro i Jodie Foster također ostali praznih ruku, kod publike i kritičara ono će biti jedan od favorita 70-ih. Oni koji su navikli na nešto agresivnijeg i vulgarnijeg Scorsese će vjerojatno biti pomalo iznenađeni umjerenošću tempa, no rijetki u „Taksistu“ neće uživati. (Matej Lovrić, www.fak.hr)
https://www.fak.hr/recenzije/lovricevi-evergreeni/taxi-driver/
„Taksist“, nošen na ramenima nikad boljeg Roberta De Nira, divne Cybill Shepard i vrlo mlade ali iznenađujuće odlične Jodie Foster, označava prekretnicu u mome životu kad je u pitanju moje filmsko obrazovanje i stav prema filmovima. Zahvaljujući prekrasnom scenariju Paula Schradera, koji je iskoristio osjećaje otuđenja i samoće iz svog osobnog iskustva kako bi proizveo jedinstveno dirljivu priču smještenu u postvijetnamski period oporavljanja od traume u američkoj kulturi, Scorsesejev film uspijeva pokazati ono najbolje što filmovi mogu ponuditi. „Taksist“ je razlog zbog kojeg volimo filmove. „Taksist“ je razlog zbog kojeg filmovi postoje. (Sven Mikulec, www.fak.hr)
http://www.fak.hr/cinephilia-beyond/zasto-je-taksist-martina-scorseseja-bio-prekretnica-u-nacinu-na-koji-dozivljavamo-filmove/
https://www.imdb.com/title/tt0075314/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

50 GODINA MIRA, LJUBAVI I GLAZBE
Woodstock, 1969/1970. Michael Wadleigh, 184 min. US
PROLOG Dvojica mladih investitora iz New Yorka, John Roberts i Joel Rosenman, objavili su oglas u New York Timesu i The Wall Street Journalu u kojem je pisalo: „Dvojica mladih ljudi s bezgraničnim kapitalom traže interesantne i legalne mogućnosti za ulaganje i poslovne ponude” (Box B-331). Oglas je primjetio rock promotor Michael Lang koji je tek organizirao svoj prvi festival u Miamiju, i njegov partner Artie Kornfeld. Investitorima su ponudili ideju otvaranja glazbenog studija u gradiću Woodstock s najmodernijom tehnikom i organiziranjem rock festivala, u svrhu promocije studija. Roberts i Rosenman nisu bili oduševljeni idejom o glazbenom studiju, ali organizacija rock festivala učinila im se zanimljivom idejom. Ostalo je povijest!
FILM Dokumentarni film „Woodstock“, u režiji Michaela Wadleigha i montažera Thelme Schoonmaker i Martin Scorsesea (napustio je projekt prije dovršenja filma), objavljen je 1970., osvajajući Oscara kao najbolji dokumentarni film. Artie Kornfeld (jedan od organizatora festivala) došao je kod izvršnog direktora Warner Brosa, Freda Weintrauboma, tražeći novac za film, jer se festival pokazao financijskom katastrofom. Prije toga je odbijen na mnogim adresama, i protivno mišljenju ostalih čelnika Warnera, Weintraubom je stavio svoj posao na kocku i odlučio financirati Kornfelda sa 100.000. Sve detalje o montaži i stvaranju filma, te brojnim problemima, opisao je Peter Baskind u knjizi „Easy Riders, Raging Bulls: How the Sex-Drugs-and Rock 'N Roll Generation Saved Hollywood“ tvrdeći kako je Woodstock pomogao spasiti Warner koji je u tim trenucima vrlo loše kotirao. Te godine je film „Woodstock: Three Days of Peace, Love and Music“ zaradio preko 100 milijuna dolara!!!! (bio je 6. po gledanosti: iza „Ljubavne priče“, „Aerodroma“, „M.A.S.H.-a“, „Pattona“ i „Mačaka iz visokog društva“...). Wadleigh je napokon imao početni kapital, ali nije imao za platiti sve koji su stvarali film i koji ga moraju dovršiti – trebalo je montirati preko 120 sati snimljenog materijala. Ponudio je riskantan ugovor: ukoliko cijeli projekt uspije, dobit ćete duple plaće, a ako ne... Wadleigh je nastojao napraviti film sa što više utjecaja hippie ideologije, cijelo vrijeme slušajući što govore i kako promatraju svijet (i društvo) oko sebe. Danas se film smatra Američkim kulturnim dobrom, a 1994. objavljen je „Woodstock: Director's Cut“ koji je proširen sa nastupom Janis Joplin te dodatnim izvedbama Jefferson Airplane, Creedence Clearwater Revival, Johnny Winterom i Jimi Hendrixom.
Bili smo odavno spremni za nastup. Ali, čekali smo i čekali... i konačno dočekali, a ispred nas pola milijuna ljudi spava na otvorenom. Bio je to nadrealni prizor poput neke Danteove slike: samo tijela iz pakla, isprepletena i pospana, prekrivena blatom. I onda trenutak koji neću zaboraviti dok god živim: četvrt milje daleko u mraku, na drugoj strani travnjaka, neki je tip svijetlio upaljačem. I kroz noć sam čuo: „Ne brini John. Mi smo s tobom.“ (John Fogerty, Creedence Clearwater Revival / nastupili su malo iza ponoći 16.8., a svoj nastup završili u 1.30, 17.8.)
Bilo je mokro i vrlo hladno, ali bili su tako sretni u blatu; svi drogirani, naravno, ali svi su uživali, bili veseli. Podsjećali su me na bivole koje viđate u Indiji, duboko u blato zagnjureni. (Ravi Shankar)
Bez obzira na njihovu osobnost, odjeću i ideje, bili su najpristojnija, najrazboritija i najposlušnija skupina djece s kojima sam bio u kontaktu tijekom svoje 24-godišnje policijske karijere. (Lou Yank, šef policije u Monticellu, New York)
U kolektivnoj avanturi Woodstocka vidio sam nešto što i danas vrijedi. Vidio sam Woodstock u padu Berlinskog zida, vidio Woodstock u puštanju Nelsona Mandele na slobodu nakon 27 godina zatvora, vidio Woodstock na dočeku novog milenija, vidim Woodstock svakog dana. (Carlos Santana)
Crni čovjek u Bijeloj kući. Pokret zelenih za zdraviji, održivi život. Sve se to rodilo tada. (Michael Lang)
Tijekom svih ovih godina Woodstock se slavi i romantizira. Postao je događaj koji simbolizira Utopiju. To je posljednja stranica naše kolektivne memorije o dobu nevinosti. A onda se sve pokvarilo i nikad više neće biti kao što je bilo. (Ang Lee)
Woodstock nije bio samo koncert, niti samo mjesto prekomjernog konzumiranja narkotika, pića i bezbrižnog seksa. Naravno, sve se to događalo, ali bili su to samo fragmenti puno veće slike. Woodstock je bio pokret koji je rođen isključivo iz ludog idealizma šezdesetih. Cijeli se svijet mijenjao, a Woodstock je jedan od najvećih, trajnih simbola tih društvenih previranja. (Ryan Bray, Consequence of Sound)
TESTAMENT JEDNOG VREMENA Možemo ga zvati skupom pomalo umornih heroja te definitivnim krajem hippie ideologije, ali Woodstock je sasvim sigurno puno više od toga: kulturološki i društveni fenomen. Brojni kulturnjaci, sociolozi, muzikolozi i analitičari društveno-političkih fenomena dan danas ispisuju kartice i kartice teksta pokušavajući odgonetnuti što se zaista dogodilo na Woodstocku. A odgovor je zaista vrlo jednostavan: dogodila se kulminacija zanosa i protesta cijele jedne generacije. Premda nije bio prvi festival na otvorenom, postao je događaj koji je definirao desetljeće. Postao je sinonim za “dobre 60-e”, dok je Altamont, održan samo četiri mjeseca kasnije, postao sinonim za tamnu stranu desetljeća i kraj svega što je bilo puno nade i optimizma u hippie revoluciji.
Na samom izmaku "ludih" šezdesetih više ništa nije bilo kao prije. Završavala je još jedna glazbena revolucija obilježena Beatlesima, Stonesima, Whoovcima, Dylanom, Hendrixom, Doorsima i drugim velikanima rock'n'rolla. U sedamdesete se ušlo bez Briana, Jimija, Janis, Jima i Duannea, te ostavilo nasljeđe ljetnih rock događanja koji se (s iznimkom Live Aida sredinom osamdesetih) više nikad nisu ponovili. Nakon ovih festivala ništa više nije bilo isto, ne samo u glazbi nego u cijeloj pop kulturi: sveti trolist velikih rock festivala započet je Montereyom (16.-18.6. 1967.), nastavljen Woodstockom (15.-17.8. 1969.) te završen Wightom (26.-30.8. 1970.). Wight, premda održan u sedamdesetima po svemu pripada šezdesetima.
Festivalski trojac trajno je obilježio vrijeme "mira, muzike i ljubavi", hippijevske ideologije, iskustva s narkoticima i otkrivanja Indije, studentskih demonstracija, političkih atentata, političkih prevrata, buđenja američkog obojenog stanovništva, protesta protiv Vijetnamskog rata, ruskih tenkova u Čehoslovačkoj i protestnih samospaljivanja (Jan Palach), čovjeka na Mjesecu, ponižavanje Najvećeg (Muhammad Ali / Cassius Clay) zbog odbijanja odlaska u Vijetnam. Iako su oči svijeta bile uprte u Velikog brata, i Evropa je odgovorila: demonstrira se širom Starog kontinenta pod parolom "budimo realni, tražimo nemoguće!" (Rudi Dutschke).
Ipak, problemi koje u tom trenutku ima Evropa sasvim su drugačiji od Amerike kojoj iz dana u dan stiže sve brojnija količina lijesova iz Vijetnama i novi pozivi za regrutaciju. Anti-ratni mitinzi potresaju Ameriku, na sveučilištu Berkeley Abbie Hoffman i Jerry Rubin radikaliziraju studentske zahtjeve, a udruživši se s hippijima u Chicagu u kolovozu 1968. nova američka ljevica organizira spektakularni "festival života", u istom trenutku dok Demokratska stranka u gradu ima svoju konvenciju koju protivnici nazivaju "festivalom smrti".
A onda se dogodio Woodstock, trodnevni "Art & Music Fair", posljednje zajedničko okupljanje radikala i hippija. Osviještena Amerika, u očekivanju da svijet može i treba biti bolje mjesto, hodočasti u slavu glazbe i mira. Premda nitko nije na to računao, Woodstock postaje vrhunac (ili kraj?) "flower power" ideologije - vodite ljubav, a ne rat!
Woodstock je za većinu bio riskantna investicija. Nastao iz ideje šačice entuzijasta, višestruko je prerastao planirane okvire, uključujući vrijeme, spisak izvođača, broj posjetitelja, klimatske uvjete, pa i samo mjesto događanja. Prema početnoj zamisli trebao se održati u mjestu Wallkill, u državi New York, a gradić Woodstock bio je najbliže odredište, koje je trebalo poslužiti samo kao orijentir. Woodstock je bio naselje s dugom umjetničkom tradicijom, mjesto koje je koncem 19. stoljeća začeto kao umjetnička kolonija. Upravo iz tog razloga je festival zadržao to ime, čak i kada je premješten. Pravo mjesto održavanja bio je White Lake kod Bethela, u državi New York, na farmi Maxa Yasgura.
Max Yasgur imao je tada 49 godina i nikada nije požalio što je iznajmio teren za koncert. Susjedi su mu čak i prijetili, te protestirali plakatima: "Zaustavite Maxov hippijevski festival!" Yasgur je, međutim, ustrajao. Nije se pokolebao niti kad je masa srušila ogradu i kad je postalo jasno da će posjetitelji - svojom brojnošću, ne divljanjem - uništiti taj dio imanja. Konačno, kad je vidio da njegovi susjedi, oni koji su toliko mrzili hippije da su njemu prijetili smrću preko telefona, mladima s koncerta počeli prodavati vodu, sredovječni republikanac je poludio. Grubom šakom poljoprivrednika udario je svom snagom o stol i povikao: "Kako itko može tražiti novac za vodu?!" Potom je svojoj djeci zapovjedio da pokupe sve prazne boce iz njegove punionice mlijeka, sve do zadnje, da ih operu, napune vodom i stanu dijeliti ljudima na koncertu. Besplatno. Kao i mlijeko, mliječne proizvode, sve što je imao. Potpuno je vjerovao u slobodu izražavanja i govorio je: "Ako želimo zatvoriti generacijski jaz, mi stariji moramo učiniti puno više nego što činimo." Trećeg dana festivala, prije nastupa Joea Cockera, organizatori su Maxa Yasgura, iz zahvalnosti, zamolili da se popne na binu i obrati masi od 500.000 ljudi.
Rasni sukobi u zemlji i stradavanje mladih u prašumama na drugom kraju svijeta, ispunili su američku mladost gorčinom i posve je okrenuli protiv državne vlasti i njezinih postupaka. Nezadovoljstvo stvarnošću rezultiralo je izgradnjom njezine alternative koja je bila plod uvjerenja mladih da pravu istinu o sebi, svojoj biti i svijetu tek trebaju pronaći. Woodstock je posljednji u nizu velikih festivala gdje je spojeno nespojivo: antiratni aktivisti i vijetnamski veterani, homoseksualci i vođe antigay lobija, crni militanti i bijeli rednecksi, borci za legalizaciju droga i borci za zabranu droga, promotori antiameričke i pristalice vladine politike.
Kolektivni izlet na farmu Maxa Yasgura pretočio se u neočekivani događaj cijele jedne generacije: od očekivanih 200-tinjak tisuća posjetitelja (186.000 karata otišlo u pretprodaji – cijena za tri dana bila je $18!) brojka je narasla do nevjerojatnih 450-500 tisuća, dok je još dvaput toliko ostalo na zakrčenim prilaznim putovima - 50 kilometara u krugu promet je bio paraliziran. Tadašnji njujorški guverner Nelson Rockefeller, iz straha od moguće katastrofe, zaprijetio je slanjem vojnika Nacionalne garde kako bi prekinuli festival kada je vidio kolika se masa uputila na festival. Srećom, nije bilo potrebe.
Mnoštvo ujedinjenih školaraca, hippija, buntovnika bez razloga i rokera, nije ni slutilo da tih ljetnih dana sudjeluju u nečemu što će ući u kolektivno sjećanje kao najveći trenutak rock 'n' roll povijesti, kao najveće hodočašće rock glazbe do dana današnjeg. Sudionici su se, barem u jednom trenutku svog života, osjetili snažnima i važnima, i ako je netko samo jednom bio na jednom od takvih događaja, i sam je „plemenski iniciran“. Događaj je postao – i ostao - neizbrisiva memorija u umu svakog sudionika. Okupljena masa i neočekivana sinergija s izvođačima obuhvaćala je sve što je kontrakultura predstavljala. Dugo nakon što su naizgled površni aspekti samog događaja izblijedjeli, mnogi posjetitelji otkrili su širinu - uključujući svoje domove, srednju školu i fakultetske kampuse - i vlastiti život, različitiji od svega što su ikada prije imali. Negdje usput, ti ljudi su postali kontrakultura.
Organizator, 25-godišnji Michael Lang, možda je i mislio nešto zaraditi, no vidjevši koliko ljudi pristiže - i kakve se sve poteškoće mogu proizvesti - proglašava festival besplatnim. Gotovo pola milijuna mladih bilo je prepušteno sebi samima, ali su pritom naučili značenje riječi "podijeliti, pomoći, poštivati, surađivati“.
Prvi izvođač, Ritchie Havens, morao se spustiti helikopterom na binu zbog nevjerojatne gužve koja se stvorila. Na licu mjesta improvizirajući je stvorio jednu od pjesama po kojima će i on i festival ostati upamćeni. Njen naslov bio je "Freedom", i u tom trenutku počela je kružiti energija gdje je od početka bilo jasno da nije presudno što će se i kako svirati. Važne su bile vibracije u koje se slila godinama sakupljana energija. I eksplodirala, da bar na nekoliko dana učini nevažnim i rat u Vijetnamu, i Crne pantere, i cijelu šezdesetosmašku političku i socijalnu problematiku. Richie Havens umro je 2013. i u oporuci je tražio da mu se pepeo prospe iznad festivalskih livada. „Otvorio sam Woodstock iako sam trebao nastupiti peti. Pitao sam se: "Što ja radim ovdje? Ne, ne, ne ja, ne prvi!" Morao sam ići na pozornicu jer nitko drugi nije mogao ići - koncert je kasnio već dva i pol sata. Svi su bili u hotelu sedam milja daleko i nisu mogli stići na vrijeme jer je stražnja cesta bila potpuno blokirana. Bio sam sam na pozornici dva i pol sata prije nego što je došao neki drugi izvođač! Najčudnije je to što sam morao otići vidjeti film kako bih vidio svoj nastup. Sjećam se 'Freedom' i sjećam se 'Motherless Child', ali se nisam mogao sjetiti kako je to bilo strukturirano. I otišao sam u kino i vidio.“
Woodstock nije bio puki rock festival kakvih je tog ljeta bilo diljem Amerike: tamo se odlazilo i iz uvjerenja i iz protesta. I to u velikom broju. Morala je reagirati i vojska osiguravajući prolaz znatiželjnima, te prijevoz učesnika helikopterima do bine, nužnu medicinsku pomoć, te dodatnu hranu i vodu jer je planirano nestalo već prvog dana. Legendarni kontrakulturni aktivist Wavy Gravy (pravim imenom Hugh Nanton Romney, vođa jedne hippie komune) organizirao je, zajedno s članovima Hog Farm Collective, dostavu hrane helikopterima - donacija okolnih mjesta – i s pozornice se gladnoj, pokisloj i promrzloj publici obratio riječima: „Dobro jutro! Ono što imamo na umu jest doručak u krevetu za četiri stotine tisuća.“ Volontiralo je i 45 liječnika. No, ukupno gledajući, strahu nije bilo mjesta, umjesto oblaka dima eksperimentalnih nuklearnih eksplozija woodstock naciji je jedino “prijetio” oblak dima marihuane brojnih sudionika, te nešto kiše. U tolikoj gomili bilo je sasvim jasno kako je sigurnost ugrožena. Sportskim rječnikom govoreći, rezultat je bio 4:2 - četiri osobe su umrle (dvije od predoziranja, jedna od puknuća slijepog crijeva, a jednog je usnulog tinejdžera pregazio traktor), ali su tijekom tri dana rođene dvije bebe. Medicinski izvještaji govore i o četiri spontana pobačaja,. Od ostalih incidenata zabilježen je tek sukob Pete Townshenda i lidera studentskog pokreta Abbie Hoffmana.
Svi su očekivali nasilje, ali naprotiv, sve je prošlo u potpunom redu. Iako su nedostajala neka velika imena, trodnevni festival bio je glazbeni događaj godine, a iz današnje perpektive i glazbeni događaj cijelog 20. stoljeća. Za Dylana (koji je živio pored Woodstocka) postoji nekoliko tumačenja: po jednom je odbio zbog zakazanog termina u Parizu, po drugom zbog ozljede sina tijekom krstarenja, a treći je odbijanje zbog prijezira prema hippijima koji se okupljaju u njegovom dvorištu (svirao je, ali 1994. na 25-godišnjici). Činjenice govore malo drugačije: Dylan, koji nije volio festivale (to nije moja scena), zapravo je letio prema Evropi jer mu je predstojao nastup na drugom Isle of Wight Festivalu koncem kolovoza iste godine. Beatlese više nitko nije mogao okupiti, premda su postojali pregovori: prema nekim izvorima Lennon je nastup uvjetovao pozivanjem Plastic Ono Banda, a prema drugom, sam Richard Nixon intervenirao je da se Lennonu ne odobri viza zbog „ljevičarskih“ istupa, ali i zbog problema s narkoticima prethodne godine, prilikom ulaska u Ameriku. Stonesi su također odsutni: Mick Jagger u Australiji snima „Neda Kellyja“, dok Keith Richards bdije nad svojom djevojkom Anitom Pallenberg koja je tek rodila. Jeff Beck Group su se raspali tjedan prije Woodstocka, a imali su otvoren poziv. Zeppelini su nakon nastupa na Atlanta International Pop Festivalu bili zvijezde – na Woodstocku bi bili tek jedni od mnogih (tako je to objasnio menadžer Zeppelina Peter Grant). Byrdsi su pozvani, ali su odbili komentarom „ne želimo nastupiti na festivalu koji se niti malo ne razlikuje od sličnih ljetnih festivala“. Doorsi / Morrison nisu voljeli stadionske nastupe, a i mislili su da će to biti tek puka repriza Montereya. Simon & Garfunkel odbili su nastup pravdajući se snimanjem novog albuma (Bridge Over Troubled Water), Moody Blues su čak otisnuti na prvom (Wallkill) plakatu kao izvođači, ali su produžili svoje nastupe u Parizu. Frank Zappa & The Mothers of Invention odbili su rečenicom „tamo će biti previše blata“. Free su odbili ponudu. Joni Mitchell je već bila najavljena, ali je njen menadžer otkazao zbog nastupa u Dick Cavett Showu: Joni se odužila festivalu skladajući pjesmu "Woodstock" (proslavili su je svojom izvedbom Crosby, Stills, Nash & Young). Kasnije je pričala kako su joj suze tekle danima dok joj je (tadašnji partner) Graham Nash pričao o festivalu. Procol Harum su pozvani, no nastup se poklopio s krajem njihove turneje, i opravdali su se umorom. Jethro Tull su pozvani, i premda je Jon Anderson predviđao da će to biti veliki događaj, odbio je zbog hippija i (očekivane) neprimjerene golotinje. Iron Butterfly su također bili najavljeni na prvom (Wallkill) plakatu, ali su zapeli u zračnoj luci. Možda je najinteresantnije nenastupanje grupe It's a Beautiful Day: naime, veliki promotor Bill Graham, koji je već „oteo“ Woodstocku grupu Chicago, prepustio je Grateful Dead konkurentima, s jednim uvjetom. S njima mora nastupiti još jedno „njegovo ime“. Vrtio je novčić s Michael Langom oko dva preostala imena o kojima su se sporili – izgubio je It's a Beautiful Day. Drugo ime je bilo Santana (koji je, čekajući nastup, konzumirao meskalin - kako je morao nastupiti ranije, utjecaj narkotika vidljiv je u svakom detalju njegova nastupa. Nakon Woodstocka postaje zvijezda).
Reporterski gledano festival se odvijao na sljedeći način: 1. dan nastupili su Richie Havens, Country Joe McDonald, John Sebastian, Swami Satchadinanda, Bert Sommer, Sweetwater, Tim Hardin, Ravi Shankar, Melanie (kada je bosonoga stala na pozornicu pred 500.000 ljudi, bila je nepoznata 19-godišnja pjevačica – nakon njega postala je slavna), Arlo Guthrie, Joan Baez; 2. Quill, Keef Hartley, Santana, Mountain, Canned Heat, The Incredible String Band, Grateful Dead, Creedence Clearwater Revival (prvi su potpisali ugovor s organizatorima – dobili su 10.000 $), Janis Joplin, Sly and the Family Stone, The Who (tražili isplatu unaprijed jer su bili pred bankrotom), Jefferson Airplane; i 3. Joe Cocker, Country Joe and the Fish, Ten Years After, The Band, Blood, Sweat & Tears, Johnny Winter (dio s bratom Edgarom), Crosby, Stills, Nash & Young (zamalo bez nastupa, pošto je pri slijetanju helikopter u kojem je bio Graham Nash imao nesreću: srećom bez posljedica), The Paul Butterfield Blues Band i Sha-Na-Na.
Posljednji je na binu izišao Jimi Hendrix. Bio je to četvrti dan fešte - 18.8.1969., 8.30 ujutro. Iz kombija Joe Cockera pozorno su ga slušale Janis Joplin i Joan Baez - dva sata kasnije Jimi je nadahnuto otprašio američku himnu pred (preostalih) 40.000 najizdržljivijih: sve što se kasnije događalo ostalo je u velikoj sjeni Woodstocka.
* Prezentacije s dvije i tri slike na ekranu, prikazane tijekom većeg dijela filma, bile su inovacije koje je predložio montažer Martin Scorsese. S toliko snimljenog materijala (preko 120 sati) i nespremnosti studija da produži – i onako dugo - trajanje filma, moralo se pronaći način kako bi se povećala količina snimaka koje bi se mogle koristiti. Autori su smatrali da je gledateljima važno pokazati što više toga, a multi-panel format najučinkovitije je uključio filmske snimke, ali i efektno prikazao nastupe i reakcije publike zajedno.
* ukoliko ste poklonik Woodstocka, nije naodmet spomenuti kako tvrka Rhino početkom kolovoza namjerava objaviti box-set pod imenom “Woodstock - Povratak u vrt: Definitivni arhiv 50. godišnjice“. Set čini 38 diskova (sa 36 sati glazbe i 432 pjesme), blu-ray filma „Woodstock: Director’s Cut“, repliku izvornog postera, niz fotografija, i dr. U prodaju će biti pušteno samo 1969 primjeraka. Cijena? Prava sitnica: $799.98.
https://store.rhino.com/woodstock-50th/woodstock-50-back-to-the-garden-the-definitive-anniversary-archive-1.html
https://www.imdb.com/title/tt0066580/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
TERMIN "WOODSTOCKA" JE JEDINI KOJI NIJE UTORKOM. RAZLOG JE JEDNOSTAVAN - PROJEKCIJA JE PREDVIĐENA TOČNO NA 50-GODIŠNJICU.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

Aliens / Osmi putnik 2, 1979. James Cameron, 137 min.
Scenarij:James Cameron
Uloge: Sigourney Weaver, Michael Biehn, Paul Reiser, Lance Henriksen, Carrie Henn, Bill Paxton
Kapsula jedine preživjele članice posade teretne krstarice Nostromo, Ellen Ripley, nakon smrtonosnog susreta s alienom, plutala je svemirom dugih 57 godina. Kada konačno bude spašena, Ripley je šokirana činjenicom da nitko ne vjeruje njezinoj priči. U međuvremenu, planet na kojem su članovi broda Nostromo otkrili izvorno leglo aliena postao je nova zemaljska kolonija.
U uvodnim scenama hladnoća čovječanstva naslućuje se u plavičastoj fotografiji, a nemogućnost Ripleyina smirenja u nepredvidivosti i uvjerljivosti noćne more. Junakinju je tehnologija kompanije ugrožavala još u „Alienu“, ali je pobjeda sada nemoguća bez vještine androida Bishopa i snage dizaličara. Jedan je od najuspjelijih filmova iz razdoblja obnove velikih produkcijskih tvrtki 1980-ih i oživljavanja klasičnog holivudskog pripovijedanja. Daljnji, slabije uspjeli nastavci „Alien 3“ (D. Fincher, 1992) i „Alien 4“ (J.-P. Jeunet, 1997) dodatno su pospješili raznovrsnu kritičku recepciju serije započetu već prvijencem. (Nikica Gilić, HFS)
Usprkos tome, film drži pažnju od početka do kraja, zadržava originalnu atmosferu i okružje nepoznatog, nadograđuje ono što nikad nije spomenuto te proširuje svijet Aliena, a zahvaljujući preciznoj režiji i spretnom poigravanju s nekoliko dodatnih motiva (ratni film) Cameron je uspio napraviti zasebno djelo koje djeluje impresivno čak i nakon dvadeset pet godina od svojeg nastanka. (Danijel Špelić, www.fak.hr)
Majka svih nastavaka... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt0090605/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

KINOTEKA NA BAČVICAMA: A SAD NEŠTO POTPUNO DRUGAČIJE
Monty Python's And Now For Something Completely Different, 1971. Terry Gilliam, Ian MacNaughton
Scenarij: Monty Python
Uloge: Graham Chapman, John Cleese, Terry Gilliam, Eric Idle, Terry Jones, Michael Palin
Pod redateljskom palicom Iana MacNaughtona, u glavnim su ulogama John Cleese, Graham Chapman, Michael Palin, Eric Idle, Terry Jones i Terry Gilliam koji nas vode kroz poznate i urnebesne pajtonovske skečeve. Tu su trgovine kućnim ljubimcima, uredi bračnih savjetnika, čudne ulice Londona, idioti iz viših slojeva, stare dame na motorima, borbe s mljekarima, pljačkaši banaka, ludi manijaci, prljave vilice i ubojite šale. Kao i u televizijskom serijalu, skečeve povezuje dovitljiva animacija ili likovi u uniformama (u ovom slučaju Graham Chapman) koji izjavljuju: "Ponovno upozoravam redatelja da se ne blesira." Neke od omiljenih meta šala Montyja Pythona su vojska, policija, britanska vlada, sudstvo, kineski režim, američka ideologija i televizijski izvjestitelji.
Ljudi se obično dijele na dvije skupine: one koji obožavaju britku satiru legendarnih Pythona i one kojima je taj humor hrpa neshvatljivog i nadrealnog smeća. Sve je to, dakako, stvar ukusa, no čak niti najveći mrzitelji popularne britanske šestorke ne mogu poreći da se te davne 1969. godine dogodila vjerojatno jedna od najvećih revolucija u svijetu televizijske i filmske komedije, kakva se čekala još od prvih gegova smiješnog čovječuljka Charlieja Chaplina. 5. listopada 1969. na malim se ekranima BBC-ja pojavio »Leteći cirkus Montyja Pythona«. Nakon toga više ništa nije bilo isto.
Monty Python skupina je britanskih komičara koju su činili Graham Chapman, John Cleese, Amerikanac T. Gilliam, Eric Idle, Terry Jones i Michael Palin. Zajednički su počeli nastupati u kratkim skeč programima BBC-a „Leteći cirkus Montyja Pythona (Monty Python’s Flying Circus, 1969–76)). Popularnost serije, koja se zasnivala na principima luckaste komedije, komedije apsurda i na subverzivnom humoru, donijela im je golemu popularnost i dovela ih 1972. i na film, gdje su najveće uspjehe postigli djelima „Monty Python i Sv. Graal“i „Brianov život“te u Cannesu nagrađenim filmom „Smisao života Montyja Pythona“.
Krajem šezdesetih – desetljeća rasnih nemira, studentskih protesta, neobjavljenih ratova, političkih ubojstava, Woodstocka, prvog slijetanja na Mjesec i proboja osjećajnih kantautora – vjerojatno ništa nije moglo biti potpuno novo i neočekivano. Ipak, Grahamu Chapmanu, Johnu Cleeseu, Terryju Gilliamu, Ericu Idleu, Terryju Jonesu i Michaelu Palinu – »Montyju Pythonu« – to je uspijevalo iz tjedna u tjedan. Kad bi John Cleese u smokingu izgovorio »A sada, nešto sasvim drugačije...« (ismijavajući, dakako, BBC), bio je posve u pravu. Likovi su iznenada izricali svoju želju ne samo da budu drvosječe, već da budu drvosječe koji se preodijevaju u žene. Skečeve su prekidali likovi iz drugih skečeva... Za mnoge od nas takva je vrsta humora bila upravo ono što nam je bilo potrebno da bismo preživjeli sedamdesete, da ne spominjemo osamdesete. Do tad je »Monty Python« pronašao svoju publiku, uvukao se u kolektivnu svijest i postao jedna od najuspješnijih i najutjecajnijih institucija komedije u dvadesetom stoljeću... (iz knjige »Monty Python i filozofija« Garyja L. Hardcastlea i Georgea A. Reischa)
https://www.imdb.com/title/tt0066765/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

Once Upon a Time... in Hollywood, 2019. Quentin Tarantino, 161 min, US/UK/CH
Scenarij: Quentin Tarantino
Uloge: Leonardo DiCaprio, Brad Pitt, Margot Robbie, Kurt Russell, Al Pacino, Emile Hirsch, Margaret Qualley, Timothy Olyphant, Austin Butler, Dakota Fanning, Bruce Dern, Michael Madsen, Luke Perry, Damian Lewis, Brenda Vaccaro, Damon Herriman, Rebecca Gayheart
Radnja devetog filma Quentina Tarantina prati televizijsku zvjezd(ic)u Ricka Daltona, glumca sklonog plaču i samosažaljevanju kojem karijera zbog godina i zbog novog vremena lagano izmiče ispod nogu, i koji traži način samoodržavanja u Hollywoodu jer sve košta. Više od desetljeća imao je uz sebe i svog osobnog kaskadera Cliffa Bootha i to ne samo radi dubliranja u opasnim scenama na snimanju nego i u pripomoći u svom osobnom i nesigurnom životu. Cliff je isto tako već stariji, ali stameni kaskader koji živi u prikolici sa svojim psom i pred kojim isto tako ne stoji nikakva perspektiva i svijetla budućnost, ali o tome ni ne brine previše.
Radnja počinje u veljači 1969. godine kada Rick u pokušaju spašavanja karijere pregovara s agentom Marvinom Shwarzom o snimanju spaghetti westerna u Italiji koji su mu u početku više nego ispod časti, ali na kraju ipak ode. Rickov povratak iz Italije vremenski koincidira s događajima koji su se u stvarnosti dogodili i koji su na kraju stvorili sasvim drugačiju (negativnu) sliku vremena “glazbe, mira i ljubavi“. A onda se dogodio i Altamont, i sve je krenulo prema dolje.
Što god mislili o Tarantinovim filmovima i njemu samom, voljeli ga ili mrzili – najčešće je to slučaj, rijetko indiferentnost, ako ste ikad obratili pažnju na glazbu u njegovim filmovima morate priznati da čovjek zna mnogo o glazbi i da pjesme za soundtrackove svojih filmova bira stvarno pažljivo, iz pozicije popkulturnog fanatika kakav jest. Ništa manje važno, oduvijek zna kako glazbu učiniti organskim dijelom filma... „Once Upon A Time In… Hollywood“ reklamira se kao Tarantinovo ljubavno pismo filmovima samim, preciznije toj zlatnoj eri Hollywooda sredinom i krajem ’60-tih godina, a soundtrack kao vremenska kapsula toga doba. Oboje je, začudo, točno, i nije samo propagandni trik. (www.muzika.hr)
Film je dugačak, na trenutke brutalan, na trenutke smiješan, ali i vrlo zabavan, pogotovo ako ste nešto upoznatiji s materijom s kojom se bavi i s vremenom o kojem progovara. Pun je sitnih i vrlo zanimljivih detalja koje pažljivi i upućeni gledatelj može zapaziti. Neki od likova možda i jesu pomalo kontroverzno prikazani, ponajprije Sharon Tate ili Bruce Lee, ali to je viđenje redatelja ili još više scenarista, a Tarantino je vrlo dobar redatelj, a još bolji scenarist. (www.muzika.hr)
Tarantino je sazrio i čini se da će, na zenitu svog kreativnog genija, kada je došao do faze da može snimati praktički što hoće i raditi remek-djela, otići u mirovinu. Ako je ovo doista njegov pretposljednji film, bit će mi iznimno žao i mislim da će to biti nemjerljiv gubitak za suvremenu kinematografiju. Once Upon a Time… in Hollywood je istovremeno atipičan film za Tarantina, na prvi pogled, ali oni koji Tarantina doista vole i razumiju, vidjet će da je ovo možda najtipičniji od svih Tarantinovih filmova, jer tek je u ovome filmu Tarantino uspio odati počast onome što najviše voli, a to je – film. (Arthur Poe, www.svijetfilma.eu)
Majstor je ostao majstor, tvorac još jedne unikatne štorije skrpane od malog milijuna detalja i detaljčića, sočnih dijaloga i nezaboravnih prizora s vrhunskim glumačkim ostvarenjima i još jednim svršetkom koji će se duuugo prepričavati. (Ivica Perinović, ezadar)
„Once Upon a Time In... Hollywood" je potvrda koliko će nam kino Tarantino nedostajati jednog dana kad/ako doista prestane vrtjeti filmove. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Prekrasan, ali predug, preopterećen potrebom da rehabilitira 'cool frajere' zlatnog doba Hollywooda, ali i prepun sjajnih glumačkih pojava, na čelu s DiCapriom i Pittom, presmiješan, ali i prebrutalan - 'Bilo jednom... u Hollywoodu' tipičan je film za Tarantinov recentni opus. Dvije trećine nostalgije za nekim drugim vremenima u filmskoj industriji i jedna trećina adolescentske fantazije u kojoj 'gadni momci sa srcem na pravom mjestu' rješavaju stvar po kratkom postupku, ovo je film u kojem se može jednako uživati, jednako kolutati očima na njegove iluzije i jednako zaspati nad njegovom razvučenošću. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
Slojevit i ambiciozan film, proizvod samouvjerenog filmaša potpuno u skladu s njegovom vizijom... (Brian Tallerico - RogerEbert.com)
Nevjerojatan, dezorijentirajući, neodgovorni i sjajni Tarantinov film... (Peter Bradshaw, The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt7131622/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Der Fall Collini / Collini Case, 2019. Marco Kreuzpaintner, 118 min. DE
Scenarij: Christian Zübert,Robert Gold,Jens-Frederik Otto po romanu Ferdinanda von Schiracha
Uloge: Elyas M’Barek, Heiner Lauterbach, Alexandra Maria Lara, Franco Nero, Stefano Cassetti, Rainer Bock, Catrin Striebeck
Odvjetnik Caspar Leinen suočen je sa spektakularnim slučajem koji mu je sud dodijelio: brani 70-godišnjeg Talijana Frabrizija Collinija koji je optužen za ubojstvo moćnog industrijskog magnata Hansa Meyera . Za Caspara, ovaj slučaj ima puno veću težinu od uobičajenog jer je Fabriziova unuka Casparova ljubav iz djetinjstva, a na Fabrizija gleda kao na svog oca. Također, odvjetnik s druge strane klupe legendarni je odvjetnik Richard Mattinger. Caspar mora otkriti zašto je Collini od svih ljudi ubio uglednog čovjeka poput Meyera te, iako je interes javnosti za ovaj slučaj iznimno velik, Collini ostaje samozatajan i ne otkriva ništa o motivu. Kako Caspar ulazi sve dublje i dublje u slučaj, suočava se i sa svojom prošlošću, no i nailazi na jedan od najvećih sudskih skandala u povijesti Njemačke te otkriva istinu za koju nitko ne želi čuti.
Film izgleda "prokleto dobro i vrlo elegantno"... Snimateljski dio Jakuba Bejnarowiczaje međunarodna klasa... (Carsten Baumgardt, Filmstarts)
Za razliku od nekih njemačkih kino produkcija, „Collini Case“ zapravo izgleda kao pravi film od početka do kraja.Kamera i montaža napravili su sjajan posao, a realizam i svježina produkcije su na međunarodnoj razini... (Deutschen Film- und Medienbewertung)
https://www.imdb.com/title/tt8739752/?ref_=fn_al_tt_1

Once Upon a Time... in Hollywood, 2019. Quentin Tarantino, 161 min, US/UK/CH
Scenarij: Quentin Tarantino
Uloge: Leonardo DiCaprio, Brad Pitt, Margot Robbie, Kurt Russell, Al Pacino, Emile Hirsch, Margaret Qualley, Timothy Olyphant, Austin Butler, Dakota Fanning, Bruce Dern, Michael Madsen, Luke Perry, Damian Lewis, Brenda Vaccaro, Damon Herriman, Rebecca Gayheart
Radnja devetog filma Quentina Tarantina prati televizijsku zvjezd(ic)u Ricka Daltona, glumca sklonog plaču i samosažaljevanju kojem karijera zbog godina i zbog novog vremena lagano izmiče ispod nogu, i koji traži način samoodržavanja u Hollywoodu jer sve košta. Više od desetljeća imao je uz sebe i svog osobnog kaskadera Cliffa Bootha i to ne samo radi dubliranja u opasnim scenama na snimanju nego i u pripomoći u svom osobnom i nesigurnom životu. Cliff je isto tako već stariji, ali stameni kaskader koji živi u prikolici sa svojim psom i pred kojim isto tako ne stoji nikakva perspektiva i svijetla budućnost, ali o tome ni ne brine previše.
Radnja počinje u veljači 1969. godine kada Rick u pokušaju spašavanja karijere pregovara s agentom Marvinom Shwarzom o snimanju spaghetti westerna u Italiji koji su mu u početku više nego ispod časti, ali na kraju ipak ode. Rickov povratak iz Italije vremenski koincidira s događajima koji su se u stvarnosti dogodili i koji su na kraju stvorili sasvim drugačiju (negativnu) sliku vremena “glazbe, mira i ljubavi“. A onda se dogodio i Altamont, i sve je krenulo prema dolje.
Što god mislili o Tarantinovim filmovima i njemu samom, voljeli ga ili mrzili – najčešće je to slučaj, rijetko indiferentnost, ako ste ikad obratili pažnju na glazbu u njegovim filmovima morate priznati da čovjek zna mnogo o glazbi i da pjesme za soundtrackove svojih filmova bira stvarno pažljivo, iz pozicije popkulturnog fanatika kakav jest. Ništa manje važno, oduvijek zna kako glazbu učiniti organskim dijelom filma... „Once Upon A Time In… Hollywood“ reklamira se kao Tarantinovo ljubavno pismo filmovima samim, preciznije toj zlatnoj eri Hollywooda sredinom i krajem ’60-tih godina, a soundtrack kao vremenska kapsula toga doba. Oboje je, začudo, točno, i nije samo propagandni trik. (www.muzika.hr)
Film je dugačak, na trenutke brutalan, na trenutke smiješan, ali i vrlo zabavan, pogotovo ako ste nešto upoznatiji s materijom s kojom se bavi i s vremenom o kojem progovara. Pun je sitnih i vrlo zanimljivih detalja koje pažljivi i upućeni gledatelj može zapaziti. Neki od likova možda i jesu pomalo kontroverzno prikazani, ponajprije Sharon Tate ili Bruce Lee, ali to je viđenje redatelja ili još više scenarista, a Tarantino je vrlo dobar redatelj, a još bolji scenarist. (www.muzika.hr)
Tarantino je sazrio i čini se da će, na zenitu svog kreativnog genija, kada je došao do faze da može snimati praktički što hoće i raditi remek-djela, otići u mirovinu. Ako je ovo doista njegov pretposljednji film, bit će mi iznimno žao i mislim da će to biti nemjerljiv gubitak za suvremenu kinematografiju. Once Upon a Time… in Hollywood je istovremeno atipičan film za Tarantina, na prvi pogled, ali oni koji Tarantina doista vole i razumiju, vidjet će da je ovo možda najtipičniji od svih Tarantinovih filmova, jer tek je u ovome filmu Tarantino uspio odati počast onome što najviše voli, a to je – film. (Arthur Poe, www.svijetfilma.eu)
Majstor je ostao majstor, tvorac još jedne unikatne štorije skrpane od malog milijuna detalja i detaljčića, sočnih dijaloga i nezaboravnih prizora s vrhunskim glumačkim ostvarenjima i još jednim svršetkom koji će se duuugo prepričavati. (Ivica Perinović, ezadar)
„Once Upon a Time In... Hollywood" je potvrda koliko će nam kino Tarantino nedostajati jednog dana kad/ako doista prestane vrtjeti filmove. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Prekrasan, ali predug, preopterećen potrebom da rehabilitira 'cool frajere' zlatnog doba Hollywooda, ali i prepun sjajnih glumačkih pojava, na čelu s DiCapriom i Pittom, presmiješan, ali i prebrutalan - 'Bilo jednom... u Hollywoodu' tipičan je film za Tarantinov recentni opus. Dvije trećine nostalgije za nekim drugim vremenima u filmskoj industriji i jedna trećina adolescentske fantazije u kojoj 'gadni momci sa srcem na pravom mjestu' rješavaju stvar po kratkom postupku, ovo je film u kojem se može jednako uživati, jednako kolutati očima na njegove iluzije i jednako zaspati nad njegovom razvučenošću. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
Slojevit i ambiciozan film, proizvod samouvjerenog filmaša potpuno u skladu s njegovom vizijom... (Brian Tallerico - RogerEbert.com)
Nevjerojatan, dezorijentirajući, neodgovorni i sjajni Tarantinov film... (Peter Bradshaw, The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt7131622/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Der Fall Collini / Collini Case, 2019. Marco Kreuzpaintner, 118 min. DE
Scenarij: Christian Zübert,Robert Gold,Jens-Frederik Otto po romanu Ferdinanda von Schiracha
Uloge: Elyas M’Barek, Heiner Lauterbach, Alexandra Maria Lara, Franco Nero, Stefano Cassetti, Rainer Bock, Catrin Striebeck
Odvjetnik Caspar Leinen suočen je sa spektakularnim slučajem koji mu je sud dodijelio: brani 70-godišnjeg Talijana Frabrizija Collinija koji je optužen za ubojstvo moćnog industrijskog magnata Hansa Meyera . Za Caspara, ovaj slučaj ima puno veću težinu od uobičajenog jer je Fabriziova unuka Casparova ljubav iz djetinjstva, a na Fabrizija gleda kao na svog oca. Također, odvjetnik s druge strane klupe legendarni je odvjetnik Richard Mattinger. Caspar mora otkriti zašto je Collini od svih ljudi ubio uglednog čovjeka poput Meyera te, iako je interes javnosti za ovaj slučaj iznimno velik, Collini ostaje samozatajan i ne otkriva ništa o motivu. Kako Caspar ulazi sve dublje i dublje u slučaj, suočava se i sa svojom prošlošću, no i nailazi na jedan od najvećih sudskih skandala u povijesti Njemačke te otkriva istinu za koju nitko ne želi čuti.
Film izgleda "prokleto dobro i vrlo elegantno"... Snimateljski dio Jakuba Bejnarowiczaje međunarodna klasa... (Carsten Baumgardt, Filmstarts)
Za razliku od nekih njemačkih kino produkcija, „Collini Case“ zapravo izgleda kao pravi film od početka do kraja.Kamera i montaža napravili su sjajan posao, a realizam i svježina produkcije su na međunarodnoj razini... (Deutschen Film- und Medienbewertung)
https://www.imdb.com/title/tt8739752/?ref_=fn_al_tt_1

Pavarotti, 2019. Ron Howard, 120 min. US
Filmski tim koji nam se predstavio hvaljenim dokumentarcem „The Beatles: Eight Days a Week“ donosi nam svoj novi dragulj – „Pavarotti“, fantastičan film koji diže zastor i pokazuje nam ikonu koja je operu približila ljudima diljem svijeta. Dobitnik prestižne nagrade Oscar, redatelj Ron Howard publiku stavlja direktno u prve redove u ovom prikazu Glasa… Čovjeka… Legende. Luciano Pavarotti svoj je cijeli život dao glazbi, a svoj glas svijetu. Ovo pravo kinematografsko iskustvo prepuno je njegovih povijesnih izvedbi i intimnih intervjua uključujući nikad prije viđene snimke i najmoderniju Dolby Atmos tehnologiju.
https://www.imdb.com/title/tt6964076/?ref_=fn_al_tt_1

Loro, 2018. Paolo Sorrentino, 151 min. IT
Scenarij: Paolo Sorrentino i Umberto Contarello
Uloge: Toni Servillo, Elena Sofia Ricci, Riccardo Scamarcio, Kasia Smutniak
Loro je film o sviti biznismena i ambicioznih političara kojima je od 2006. do 2010. bio okružen medijski tajkun i najkorumpiraniji parlamentarac u povijesti Italije Silvio Berlusconi. Ova opasna biografska komedija počinje s mladićem u usponu čija je ambicija napustiti provincijski gradić i približiti se Berlusconiju u Rimu. Čini to na prljav, ali učinkovit način – trgovanjem lijepim ženama iz eskort službe. Tu se pojavljuje Berlusconi, prljavi starac s kolekcijom omiljenih žena koji organizira “bunga bunga” zabave, dok je pritom oženjen svojom drugom suprugom Veronicom Lario. Loro je u svoja dva i pol sata (u Italiji je prikazan u dva dijela) najprovokativniji i najrazuzdaniji Sorrentinov film – dekadencija nezapamćenih razmjera.
Film je više satirički koncentriran na 'scorseseovsku' kroniku uspona i pada novog Rimskog carstva, tj. cjelokupno talijansko društvo - umjesto na samog Berlusconija - koje je kontroverzni medijski mogul trajno (vulgarno) oblikovao tijekom četiri mandata.(Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6748466/?ref_=nm_flmg_wr_6

Gauguin: Voyage to Tahiti, 2017. Edouard Deluc, 102 min. FR
Scenarij: Edouard Deluc (screenplay), Etienne Comar, Thomas Lilti, Sarah Kaminsky, Raphaëlle Desplechin prema knjizi Paula Gauguina
Uloge: Vincent Cassel, Tuheï Adams, Malik Zidi
Francuski slikar Paul Gauguin (1848-1903), inovator je suvremene umjetnosti, poznat po eksperimentiranju smionim bojama i iskrivljenim proporcijama, zajedno sa svojim suvremenicima Vincentom van Goghom i Paulom Cézanneom. Do 1891. Gauguin je već bio poznat u umjetničkim krugovima, ali se umorio od civiliziranog svijeta i njegovih političkih i moralnih konvencija. Ostavljajući ženu i djecu za sobom, odlazi sam na Tahiti, prožet žudnjom za novim nadahnućem. Duboko u džungli Tahitija, u primitivnom i egzotičnom kraju, otkriva iskonske životne vrijednosti, ali i upoznaje Tehuru, muzu koja će mu inspirirati um i nadahnuti najpoznatije umjetničke radove.
https://www.imdb.com/title/tt6330052/?ref_=nv_sr_4?ref_=nv_sr_4

Maria by Callas, 2017. Tom Volf, 119 min. FR
„Maria by Callas“ redatelja Toma Volfa prvi je film koji u cijelosti priča životnu priču ove legendarne grčko-američke operne pjevačice i to njezinim vlastitim riječima. Ispričan kroz njezine performanse, televizijske intervjue, kućne filmove, obiteljske fotografije, privatna pisma i nikad objavljene memoare (od kojih gotovo ništa publika nikada nije vidjela), ovaj film otkriva esenciju ove nevjerojatne žene koja se iz skromnih početaka u New Yorku uzdignula do statusa glamurozne međunarodne zvijezde i jedne od najvećih opernih pjevačica svih vremena. „Maria by Callas“ je očaravajući portret jedne od najtalentiranijih žena u povijesti, ispričan na potpuno novi i autoritativan način.
https://www.imdb.com/title/tt7364566/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Sonja: The White Swan, 2018. Anne Sewitsky, 113 min. NO
Scenarij: Mette M. Bølstad, Andreas Markusson
Uloge: Ine Marie Wilmann, Valene Kane, Eldar Skar
Redateljica Anne Sewitsky pruža nam portret uspona i pada Sonje Heine – klizačice koja je dotaknula zvijezde i strmoglavo se srušila na tlo.
Biografska priča o norveškoj klizačici Sonji Henie uzbudljiva je priča o osobnom usponu i padu jedne zvijezde. Sonja Heine ne poznaje granice. Već je osvojila deset svjetskih prvenstava i tri olimpijske zlatne medalje. Sada želi postati filmskom zvijezdom, a kada joj dođe ponuda iz Hollywooda za sporednom ulogom, ona se potrudi da umjesto toga dobije glavne uloge u četiri igrana filma. Naravno, uspjeh je neizostavan. Njezin ogromni apetit za novcem, muškarcima i zabavama pretvara je u centralnu figuru noćnog života. Sve nedaće i probleme rješava nepobjedivim, trijumfalnim smiješkom i u većini slučajeva to i uspijeva.
https://www.imdb.com/title/tt7398642/?ref_=nm_flmg_dr_3

JPGaultier: Freak and Chic, 2018. Yann L'Henoret, 93 min. FR
Inspiriran još kao dječak legendarnim pariškim kabareom Folies Bergere, slavni modni dizajner Jean-Paul Gaultier oduvijek je upravo tamo želio postaviti reviju. „Ali koju bih priču mogao ispričati?“, zapituje samog sebe u ovom dokumentarcu koji obuhvaća šest mjeseci priprema koje su bile potrebne za postavljanje revije. Vlastitu“. Kombinirajući modu s filmom, plesom, kazalištem i spektaklom bez granica, revija koju je postavio predstavlja 40-godišnju retrospektivu karijere slavnog dizajnera. Revija obuhvaća razuzdane, maštovite, nestašne, duhovite i dirljive kostime i modele, ali također obuhvaća i Berbereovu povijest uz počast zvijezdi 20-ih Josephine Baker i njezinog poznatoj haljini u obliku banane, ovaj put optočenu u kristale Swarovski.
https://www.imdb.com/title/tt10374438/?ref_=fn_tt_tt_4

Makala, 2017.Emanuel Gras, 96 min. FR
Jednostavna priča o radu jednog čovjeka ispričana s poetičnošću koja ostavlja neizbrisiv utisak.
Kabvita Kasongo ima 28 godina i živi u Kongu. Svako jutro u zoru, odlazi sa sjekirom preko ramena, započinje sječu drveća od kojih će se kasnije praviti drveni ugalj. Sanja da će jednog dana izgraditi bolji krov za svoju obitelj…
https://www.imdb.com/title/tt6805366/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

La Tortue Rouge, 2016. Michael Dudok de Wit, 80 min. FR/BE/JP/PO/NL/HU/UK/DE/CH/I/DK/USA
(Animirani) Film bez dijaloga prati najvažnije životne faze jednog brodolomca koji završi na pustom tropskom otoku naseljenom samo kornjačama, rakovima i pticama. Mornar pokušava pobjeći s pustog otoka pomoću improvizirane splavi. No, njegov pokušaj spriječi kornjača koja mu uništi sklepano plovilo. Unatoč tome, mornar uspijeva pronaći novi život na pustom otoku, i to zahvaljujući čudnovatoj crvenoj kornjači.
Cijela je priča ispričana slikama, a dijalog je izrečen izrazima lica. Usprkos tome što nijedna riječ nije rečena, film je jako osjećajan i nevjerojatno je koliko je zapravo toga film uspio reći, a da doslovno ništa nije rečeno. Animacija je zadivljujuća i svima toplo preporučujem gledanje... (Ivan Sršić, https://gimnazija-fgalovic.hr)
Animafest 2017. Veliko natjecanje dugometražnog filma - Grad Prix
Oscar 2017. - Nominacija za najbolji dugometražni animirani film
Cannes Film Festival 2016. Un Certain Regard – posebna nagrada žirija
Athens International Film Festival 2016. - Nagrada publike za najbolji film
Athens International Film Festival 2016. „Special mention“ za film i redatelja M. Dudoka de Wita
Annie Awards 2017. Nagrada za najbolji animirani film
San Francisco Film Critics Circle 2016. Nagrada za najbolji animirani film
https://www.imdb.com/title/tt3666024/?ref_=fn_al_tt_1

Corniche Kennedy, 2016. Dominique Cabrera, 94 min. FR
Scenarij: Dominique Cabrera, Philippe Géoni, Pierre Linhart po romanu Maylis De Kerangal
Uloge:Aïssa Maïga, Lola Créton, Alain Demaria
Skupina tinejdžera uživa u ljetnim mjesecima na plažama Marseillea, no kad se uključuju u trgovinu drogom postaju predmetom policijske istrage...
https://www.imdb.com/title/tt5027116/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Ascenseur pour l'échafaud, 1958. Louis Malle, 91 min. FR
Scenarij: Louis Malle, Roger Nimier po romanu Noëla Calefa
Uloge: Jeanne Moreau, Maurice Ronet, Georges Poujouly, Yori Bertin, Jean Wall
Florence i njezin ljubavnik Julien smislili su savršen plan kako se riješiti njezina muža, uspješnog i bogatog poslovnog čovjeka; upotrijebit će njegov vlastiti pištolj i prikazati događaj kao samoubojstvo. Ipak, sve ne ide po planu. Kad je već pomislio da je realizirao savršen zločin, Julien shvati da je ostavio kuku pomoću koje se uspeo na balkon na ogradi. Vraća se po nju, ali tad stvari dobiju novi zaokret…
Prvi igrani film L. Mallea (nagrađen nagradom »Louis Delluc« za najbolji francuski debitantski igrani film) umnogome korespondira s prvim ostvarenjima novoga vala. Sniman je na lokacijama (u Parizu), s malim budžetom, a vizualne i ugođajne komponente djela potiskuju dijaloške. U kontrastu s gotovo klasicistički smirenom mizanscenom Malle inventivno rabi odnose svjetlosti i tame (film se uglavnom odvija noću) i siluete likova što, uz efektnu uporabu dramske funkcije tišine i jazz improvizacija trubom (melankolična Nuit sur les Champs Elysées) u pozadini, naglašava postupan rast napetosti, te podcrtava ugođaj dezorijentiranosti i frustracija dvoje ljubavnika, kojemu pridonosi i inovativna špica telefonskog razgovora te uporaba diskontinuirane montaže u prikazu junakinjina traganja za ljubavnikom po Parizu. Očitujući pozornošću prema detaljima fizičkih predmeta utjecaj R. Bressona (na čiji se film „Osuđenik na smrt je pobjegao“ referira motivom protagonistova napornog pokušaja oslobađanja), Malle je filmom najavio i vlastite preokupacije kritičkim propitivanjem građanskih konvencija, dok obradom fabule ironično varira konvencije kriminalističkog filma upozoravajući na ključnu ulogu slučajnosti i nepriređenosti što se može tumačiti i kao komentar samog postupka snimanja filma. (B.Kragić, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0051378/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Prendre le large / Catch the Wind, 2017. Gaël Morel, 103 min. FR
Scenarij: Yasmine Louati, Gaël Morel, Rachid O.
Uloge: Sandrine Bonnaire, Mouna Fettou, Kamal El Amri
Edith se život okrenuo naopačke kada tvornicu u kojoj oduvijek radi vlasnik seli u Maroko, ostavljajući radnicima izbor između nezaposlenosti i preseljenja. Otuđena od svog sina i bez ikakvih veza, Edith je jedina koja pristaje na ponudu…
https://www.imdb.com/title/tt5804946/?ref_=fn_al_tt_1

Zazie dans le metro, 1960. Louis Malle, 93 min. FR
Scenarij: Louis Malle i Jean-Paul Rappeneau po romanu Raymonda Queneaua
Uloge:Catherine Demongeot, Philippe Noiret, Hubert Deschamps
Zabavan film koji prikazuje satirični pogled na francusko društvo: desetogodišnja Zazie mora ostati dva dana kod rodbine u Parizu kako bi majka mogla provesti neko vrijeme s ljubavnikom. No Zazie izbjegne ujakovo skrbništvo i krene sama istražiti Pariz…
O ROMANU: „Zazie u metrou“, objavljen 1959, opisuje jedan dan koji djevojčica iz provincije provodi u Parizu pod paskom svog osebujnog ujaka. On pritom za život zarađuje plešući u homoseksualnom baru, dok mu je susjedstvo puno još zanimljivijih likova, uglavnom pripadnika metropolskog polusvijeta. (…)Unatoč tome što je „Zazie u metrou“ naizgled laka književna roba, roman je jezično izrazito bogat te je zato pravi izazov za prevođenje... „Zazie u metrou“ vrijedno je štivo i bez obzira na neprevodivost nekih njegovih dijelova, pa objavljivanje novog hrvatskog izdanja ove knjige u svakom slučaju treba pozdraviti. Iako je riječ o romanu starijeg datuma nastanka, treba se nadati da će i u današnjoj poplavi naslova koje forsiraju top-ljestvice i opskurne reklamne kampanje u sitnim satima televizijskog programa, klasik Raymonda Queneaua doći do čitatelja. No, kad smo već kod popularnosti, recimo da je po toj knjizi Louis Malle svojedobno snimio i hvaljeni film, pa kad već književne preporuke sve manje vrijede, možda ova filmska bude uspješnija... (Igor Ružić, www.meandar.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0054494/?ref_=nm_flmg_dr_28

24. SPLIT FILM FESTIVAL 1. DAN
24. SPLIT FILM FESTIVAL 1. dan
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.
Međunarodna konkurencija dugometražnih i kratkometražnih filmova čini okosnicu programa od 2004. godine (do te godine se Grand Prix dodjeljivao u segmentima Film, Video i Novi mediji u kojima su se ravnopravno natjecali radovi različitih dužina i žanrova). Pozornost se poklanja autorima koji istražuju estetske forme filma kao medija, testiraju granice filmskog jezika, čime razvijaju i mijenjaju ukus publike. Dva međunarodna žirija nagrađuju najbolje dugometražne i kratkometražne filmove u natjecateljskom dijelu programa. Nagrada je skulptura „Rep“ akademskog slikara Gorkog Žuvele.
19.00 SPLIT FILM FESTIVAL - KRATKI PROGRAM 1
21.00 SPLIT FILM FESTIVAL - HOUSE OF CHILDREN 2019. Daniel Drema, 64 min. UK/ZW
www.splitfilmfestival.hr

24. izdanje Splitskog filmskog festivala / Međunarodnog festivala novog filma
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.
Međunarodna konkurencija dugometražnih i kratkometražnih filmova čini okosnicu programa od 2004. godine (do te godine se Grand Prix dodjeljivao u segmentima Film, Video i Novi mediji u kojima su se ravnopravno natjecali radovi različitih dužina i žanrova). Pozornost se poklanja autorima koji istražuju estetske forme filma kao medija, testiraju granice filmskog jezika, čime razvijaju i mijenjaju ukus publike. Dva međunarodna žirija nagrađuju najbolje dugometražne i kratkometražne filmove u natjecateljskom dijelu programa. Nagrada je skulptura „Rep“ akademskog slikara Gorkog Žuvele.
19.00 SPLIT FILM FESTIVAL – HRVATSKI KRATKI PROGRAM
21.00 SPLIT FILM FESTIVAL - ANIMALS 2019. Jonas Spriestersbach, 75 min. DE
www.splitfilmfestival.hr

24. izdanje Splitskog filmskog festivala / Međunarodnog festivala novog filma
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.
Međunarodna konkurencija dugometražnih i kratkometražnih filmova čini okosnicu programa od 2004. godine (do te godine se Grand Prix dodjeljivao u segmentima Film, Video i Novi mediji u kojima su se ravnopravno natjecali radovi različitih dužina i žanrova). Pozornost se poklanja autorima koji istražuju estetske forme filma kao medija, testiraju granice filmskog jezika, čime razvijaju i mijenjaju ukus publike. Dva međunarodna žirija nagrađuju najbolje dugometražne i kratkometražne filmove u natjecateljskom dijelu programa. Nagrada je skulptura „Rep“ akademskog slikara Gorkog Žuvele.
19.00 SPLIT FILM FESTIVAL – KRATKI PROGRAM 2
21.00 SPLIT FILM FESTIVAL - ROBERT ARNOLD RETROSPEKTIVA
www.splitfilmfestival.hr

24. SPLIT FILM FESTIVAL 4. DAN
24. izdanje Splitskog filmskog festivala / Međunarodnog festivala novog filma
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.
Međunarodna konkurencija dugometražnih i kratkometražnih filmova čini okosnicu programa od 2004. godine (do te godine se Grand Prix dodjeljivao u segmentima Film, Video i Novi mediji u kojima su se ravnopravno natjecali radovi različitih dužina i žanrova). Pozornost se poklanja autorima koji istražuju estetske forme filma kao medija, testiraju granice filmskog jezika, čime razvijaju i mijenjaju ukus publike. Dva međunarodna žirija nagrađuju najbolje dugometražne i kratkometražne filmove u natjecateljskom dijelu programa. Nagrada je skulptura „Rep“ akademskog slikara Gorkog Žuvele.
19.00 SPLIT FILM FESTIVAL – KRATKI PROGRAM 3
21.00 SPLIT FILM FESTIVAL - HEGEL'S ANGEL 2018. Simone Rapisarda Casanova, 70 min. CA/HT
www.splitfilmfestival.hr

24. izdanje Splitskog filmskog festivala / Međunarodnog festivala novog filma
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.
Međunarodna konkurencija dugometražnih i kratkometražnih filmova čini okosnicu programa od 2004. godine (do te godine se Grand Prix dodjeljivao u segmentima Film, Video i Novi mediji u kojima su se ravnopravno natjecali radovi različitih dužina i žanrova). Pozornost se poklanja autorima koji istražuju estetske forme filma kao medija, testiraju granice filmskog jezika, čime razvijaju i mijenjaju ukus publike. Dva međunarodna žirija nagrađuju najbolje dugometražne i kratkometražne filmove u natjecateljskom dijelu programa. Nagrada je skulptura „Rep“ akademskog slikara Gorkog Žuvele.
19.00 SPLIT FILM FESTIVAL – KRATKI PROGRAM 4
21.00 SPLIT FILM FESTIVAL - CONNATURA 2018. Javier Bellido Valdivia, 82 min. PE
www.splitfilmfestival.hr

24. SPLIT FILM FESTIVAL 6. DAN
24. izdanje Splitskog filmskog festivala / Međunarodnog festivala novog filma
Festival je otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja (film, video i novi mediji) svih dužina i žanrova. Pozornost se poklanja radovima nastalim u otklonu od vladajućih kanona filmske i video produkcije, bilo da je riječ o tradicionalnoj filmskoj tehnici ili najnovijoj tehnologiji digitalne slike.
Međunarodna konkurencija dugometražnih i kratkometražnih filmova čini okosnicu programa od 2004. godine (do te godine se Grand Prix dodjeljivao u segmentima Film, Video i Novi mediji u kojima su se ravnopravno natjecali radovi različitih dužina i žanrova). Pozornost se poklanja autorima koji istražuju estetske forme filma kao medija, testiraju granice filmskog jezika, čime razvijaju i mijenjaju ukus publike. Dva međunarodna žirija nagrađuju najbolje dugometražne i kratkometražne filmove u natjecateljskom dijelu programa. Nagrada je skulptura „Rep“ akademskog slikara Gorkog Žuvele.
19.00 SPLIT FILM FESTIVAL – MIKHAEL MAXSIMOV RETROSPEKTIVA
21.00 SPLIT FILM FESTIVAL - OLANDA 2019. Bernd Schoch, 154 min. DE/RO
www.splitfilmfestival.hr

Downtown Abbey, 2019. Michael Engler, 118 min. UK
Scenarij: Julian Fellowes
Uloge: Hugh Bonneville, Michelle Dockery, Maggie Smith, Elizabeth McGovern, Imelda Staunton, Geraldine James, Tuppence Middleton, Laura Carmichael, Michelle Dockery,
Serija o dramatičnim događanjima među britanskim plemstvom u post-edvardijanskoj eri dobila je svoj efektni završetak, i to na na velikom platnu. Film je adaptacija popularne serije „Downton Abbey“ koja je prikazivana od 2010. do 2015. godine., i jedna je od najuspješnijih serija u povijesti.
Film se nastavlja na zadnju epizodu istoimene serije te rasvjetljava sudbinu glavnih likova kao i samog Downton Abbeyja. Fokus je na posjet engleskog kralja Georgea V i kraljice Mariju u Downton Abbey, što je ujedno velika čast i za vlasnike, obitelj Crawley, i za poslugu, a s druge strane i vrlo stresna situacija jer plemstvo ima svoje specifične prohtjeve.
Na prvi pogled čini se da je riječ o običnoj britanskoj drami, no „Downton Abbey“ pokazao je da su Britanci majstori kad je ovaj žanr u pitanju. Iako su uglavnom poznati po adaptacijama britanskih romana, i to u slučaju BBC-eve produkcije, Oskarom i Emmyjem nagrađen Julian Fellowes i ostatak ekipe uspjeli su vlastitim trudom prikazati međuljudske odnose i dati isječak stvarnosti fiktivnog Downtona prvog djela 20. stoljeća. Serija „Downton Abbey“, klasična je britanska drama, koja vraća nas u prošlost, točnije u prvoj sezoni pred sam početak Prvog svjetskog rata, dok nam u drugoj približava rat, njegove posljedice i probleme koji su zahvatili Downton i njegove stanare – one s vrha društvene ljestvice, i one ispod njih. U ratnom i poratnom razdoblju u središtu priče nalazi se aristokratska obitelj Crawley, njihovo osoblje te ljubavni, društveni i osobni problemi s kojima se bore, a koji sve snažnije dolaze do izražaja pod utjecajem okolnosti.
https://www.imdb.com/title/tt6398184/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2

KINO CIRKUS:
En Equilibre, 2018. Antares Bassis, Pascal Auffray, 53 min.
Kati Pikkarainen i Victor Cathala više od 15 godina oduševljaju publiku svojim zadivljujućim akrobatskim izvedbama. Nakon završetka školovanja u CNAC-u (akademija cirkuskih umjetnosti u Chalons-en-Champagnu) i osvajala srebrne medalje na poznatom natjecanju Cirque du Demain 2005. godine, Kati i Victor osnovali su poznati francuski cirkus "Cirque Aital".
"Cirque Aital" na granici je tradicionalnog i suvremenog cirkusa i neprekidno producira spektakle koji se izvode diljem Europe.
U filmu "En Equilibre" pratimo kako se život putujućeg cirkusa i život Kati i Victora prilagođava roditeljstvu i dolasku prvog dijeta u cirkusku obitelj.
https://www.imdb.com/title/tt7486644/?ref_=nm_flmg_dr_2

Der Fall Collini / Collini Case, 2019. Marco Kreuzpaintner, 118 min. DE
Scenarij: Christian Zübert,Robert Gold,Jens-Frederik Otto po romanu Ferdinanda von Schiracha
Uloge: Elyas M’Barek, Heiner Lauterbach, Alexandra Maria Lara, Franco Nero, Stefano Cassetti, Rainer Bock, Catrin Striebeck
Odvjetnik Caspar Leinen suočen je sa spektakularnim slučajem koji mu je sud dodijelio: brani 70-godišnjeg Talijana Frabrizija Collinija koji je optužen za ubojstvo moćnog industrijskog magnata Hansa Meyera . Za Caspara, ovaj slučaj ima puno veću težinu od uobičajenog jer je Fabriziova unuka Casparova ljubav iz djetinjstva, a na Fabrizija gleda kao na svog oca. Također, odvjetnik s druge strane klupe legendarni je odvjetnik Richard Mattinger. Caspar mora otkriti zašto je Collini od svih ljudi ubio uglednog čovjeka poput Meyera te, iako je interes javnosti za ovaj slučaj iznimno velik, Collini ostaje samozatajan i ne otkriva ništa o motivu. Kako Caspar ulazi sve dublje i dublje u slučaj, suočava se i sa svojom prošlošću, no i nailazi na jedan od najvećih sudskih skandala u povijesti Njemačke te otkriva istinu za koju nitko ne želi čuti.
Film izgleda "prokleto dobro i vrlo elegantno"... Snimateljski dio Jakuba Bejnarowiczaje međunarodna klasa... (Carsten Baumgardt, Filmstarts)
Za razliku od nekih njemačkih kino produkcija, „Collini Case“ zapravo izgleda kao pravi film od početka do kraja.Kamera i montaža napravili su sjajan posao, a realizam i svježina produkcije su na međunarodnoj razini... (Deutschen Film- und Medienbewertung)
https://www.imdb.com/title/tt8739752/?ref_=fn_al_tt_1

Downtown Abbey, 2019. Michael Engler, 118 min. UK
Scenarij: Julian Fellowes
Uloge: Hugh Bonneville, Michelle Dockery, Maggie Smith, Elizabeth McGovern, Imelda Staunton, Geraldine James, Tuppence Middleton, Laura Carmichael, Michelle Dockery,
Serija o dramatičnim događanjima među britanskim plemstvom u post-edvardijanskoj eri dobila je svoj efektni završetak, i to na na velikom platnu. Film je adaptacija popularne serije „Downton Abbey“ koja je prikazivana od 2010. do 2015. godine., i jedna je od najuspješnijih serija u povijesti.
Film se nastavlja na zadnju epizodu istoimene serije te rasvjetljava sudbinu glavnih likova kao i samog Downton Abbeyja. Fokus je na posjet engleskog kralja Georgea V i kraljice Mariju u Downton Abbey, što je ujedno velika čast i za vlasnike, obitelj Crawley, i za poslugu, a s druge strane i vrlo stresna situacija jer plemstvo ima svoje specifične prohtjeve.
Na prvi pogled čini se da je riječ o običnoj britanskoj drami, no „Downton Abbey“ pokazao je da su Britanci majstori kad je ovaj žanr u pitanju. Iako su uglavnom poznati po adaptacijama britanskih romana, i to u slučaju BBC-eve produkcije, Oskarom i Emmyjem nagrađen Julian Fellowes i ostatak ekipe uspjeli su vlastitim trudom prikazati međuljudske odnose i dati isječak stvarnosti fiktivnog Downtona prvog djela 20. stoljeća. Serija „Downton Abbey“, klasična je britanska drama, koja vraća nas u prošlost, točnije u prvoj sezoni pred sam početak Prvog svjetskog rata, dok nam u drugoj približava rat, njegove posljedice i probleme koji su zahvatili Downton i njegove stanare – one s vrha društvene ljestvice, i one ispod njih. U ratnom i poratnom razdoblju u središtu priče nalazi se aristokratska obitelj Crawley, njihovo osoblje te ljubavni, društveni i osobni problemi s kojima se bore, a koji sve snažnije dolaze do izražaja pod utjecajem okolnosti.
https://www.imdb.com/title/tt6398184/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2

Downtown Abbey, 2019. Michael Engler, 118 min. UK
Scenarij: Julian Fellowes
Uloge: Hugh Bonneville, Michelle Dockery, Maggie Smith, Elizabeth McGovern, Imelda Staunton, Geraldine James, Tuppence Middleton, Laura Carmichael, Michelle Dockery,
Serija o dramatičnim događanjima među britanskim plemstvom u post-edvardijanskoj eri dobila je svoj efektni završetak, i to na na velikom platnu. Film je adaptacija popularne serije „Downton Abbey“ koja je prikazivana od 2010. do 2015. godine., i jedna je od najuspješnijih serija u povijesti.
Film se nastavlja na zadnju epizodu istoimene serije te rasvjetljava sudbinu glavnih likova kao i samog Downton Abbeyja. Fokus je na posjet engleskog kralja Georgea V i kraljice Mariju u Downton Abbey, što je ujedno velika čast i za vlasnike, obitelj Crawley, i za poslugu, a s druge strane i vrlo stresna situacija jer plemstvo ima svoje specifične prohtjeve.
Na prvi pogled čini se da je riječ o običnoj britanskoj drami, no „Downton Abbey“ pokazao je da su Britanci majstori kad je ovaj žanr u pitanju. Iako su uglavnom poznati po adaptacijama britanskih romana, i to u slučaju BBC-eve produkcije, Oskarom i Emmyjem nagrađen Julian Fellowes i ostatak ekipe uspjeli su vlastitim trudom prikazati međuljudske odnose i dati isječak stvarnosti fiktivnog Downtona prvog djela 20. stoljeća. Serija „Downton Abbey“, klasična je britanska drama, koja vraća nas u prošlost, točnije u prvoj sezoni pred sam početak Prvog svjetskog rata, dok nam u drugoj približava rat, njegove posljedice i probleme koji su zahvatili Downton i njegove stanare – one s vrha društvene ljestvice, i one ispod njih. U ratnom i poratnom razdoblju u središtu priče nalazi se aristokratska obitelj Crawley, njihovo osoblje te ljubavni, društveni i osobni problemi s kojima se bore, a koji sve snažnije dolaze do izražaja pod utjecajem okolnosti.
https://www.imdb.com/title/tt6398184/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2

Easy Rider, 1969. Dennis Hopper, 94 min. US
Scenarij: Peter Fonda, Dennis Hopper, Terry Southern
Producent: Peter Fonda
Fotografija: László Kovács
Uloge: Peter Fonda, Dennis Hopper, Jack Nicholson, Karen Black, Phil Spector, Antonio Mendoza, Luke Askew, Toni Basil
George: Znaš, ovo je nekad bila sjajna zemlja. Ne razumijem što se to sad s njom događa.
Billy: Ej, čovječe, svi su se usrali od straha. Eto, to se događa. Čovječe, mi ne možemo ući ni u drugorazredni motel. Shvaćaš? Misle da ćemo ih priklati ili tako nešto. Oni se nas plaše, čovječeI
George: Ma ne, oni se ne plaše tebe. Oni se plaše onoga što ti predstavljaš.
Billy: Hej, čovječe. Mi njima jedino predstavljamo nekog kome treba šišanje.
George: O, ne. Ono što im predstavljate jest sloboda.
Billy: Što nije u redu sa slobodom?
George: O, da. Sve je u redu, ali govoriti o slobodi i biti slobodan – to su različite stvari!
Prve projekcije održane su za obitelj i prijatelje krajem 1968. Nakon toga je u studiju Columbia organizirana projekcija za šefove kompanije. Svi su napeto čekali mišljenje omanjeg sjedokosog tipa koji je sjedio sam u prvom redu. Šezdesetogodišnji Leo Jaffe, big boss Columbia Pictures, odgledao je u svojoj karijeri mnogo čudnih filmova s logom kompanije, ali sigurno nije vidio ništa nalik "Easy Rideru". Kad su se svjetla upalila, Jaffe se digao i rekao: "Ne znam točno što ovaj film želi reći, ali znam da ćemo s njim maznuti veliku lovu!"
Nitko ne može točno definirati što je potrebno da se snimi kultni film, niti je zapravo moguće reći što je sve on zapravo. Može se tek konstatirati da su svi kultni filmovi različiti. Mnogi su spremni reći za kultni film jednu frazu: "potreban je poseban ukus za kinematografiju još prije nego što film i odete pogledati ili samo pomislite na njega". A ako je i jedan film zaslužio da se nađe na popisu kultnih filmova, onda je to svakako djelo Dennisa Hoppera "Goli u sedlu", šezdesetosmaški, klasični "on the road" film kojem u srži leži potraga za stvarnom Amerikom.
Veliki muzički brojevi, od himničke "Born to Be Wild" Steppenwolfa do rekvijemske "Ballad of Easy Rider" Rogera McGuinna, napravili su ovaj film klasikom svog vremena. Nije u pitanju naslov već fenomen!
Za mnoge je "Goli u sedlu" film koji ih podsjeća i vraća u prošlost, u lude šezdesete - godine sloboda, nada, ambicija, strasti, protesta i nikada ostvarenih snova. Konvencionalan, avanturistički projektiran kao čvrsto povezani skeč dvojice protagonista, Wyatta tj. Captain Americe (Peter Fonda) i Billy the Kida (Dennis Hopper), koji svojim motorima gutaju milje američkih auto-puteva od Kalifornije do New Orleansa. Njihovi problemi, putovanje i istraživanje istine, donose im samo razočarenje i smrt. Graničari bez granica sigurno bi prošli bolje da su se umjesto neizvjesnosti i bijega od socijale odlučili na nešto mnogo sigurnije. Međutim, put ih je vodio dalje, od Zapadne obale prema Istoku, donoseći im neizvjesnu sudbinu. Što su bliže odredištu, doživljavaju neugodnije incidente koji će do kraja uništiti njihove iluzije. Opasnost, nerazumijevanje, vulgarnost i komercijalizam upozoravaju ih kako je to zlokoban izlet. A sam cilj i nije korijen njihove tragedije - sve je otpočelo mnogo ranije, prodajom droge čime su financirali svoj put.
Dvoje simpatičnih urbanih kentaura, smijući se cijelim putem simboliziraju svu slobodu tog vremena, vremena u koje su tako neiskusno zakopali sebe na najgori mogući način. Optimizam s kojim su krenuli ustupa mjesto razočarenje, a rješenje za spas pronalaze u pilulama da bi odagnali svoje misli. Dakako, zaključuju kako su morali drugačije postupati. A nisu! Wyatt na kraju ipak priznaje "propuvali smo!"
Izmedu vizualne raskoši filma i života kasnih šezdesetih, s čime se sreću naši protagonisti, postoji savršeni (ne)sklad. "Ovo je nekada bila fina zemlja" govori George Hanson (Jack Nicholson) neposredno pred svoju smrt, s krvavim rukama oko vrata, pitajući se što je sve krenulo krivo. Umire, ali ne dolazi do odgovora.
"Goli u sedlu" nastali su periodu kada je bila moda stvarati rock filmove (Mad Dogs & Englishman, Gimme Shelter, Alice's Restaurant, Let it Be) i kada su se događala promjene i u društvu i u glazbi. Nastao na obrascu kontrakulture šezdesetih, „Easy Rider“ je bio simbolički kraj tog buntovnog puta i eksperimentirajućih potraga za novim prostorima.
Stvarala se nova glazba koja prenosi osjećaj slobode, ali i nezadovoljstva. Droga je postala sastavni dio života u kojem se žele graditi i razarati zakoni. Jednostavno: mladi su htjeli biti uključeni u sve! I kao što je Woodstock bio kulminacija tj. mjesto na koje su mnogi krenuli kao na hodočašće, tako su i "Goli u sedlu" bili (filmska) kulminacija jedne, po mnogo čemu, nejasne generacije koja se zanesena zvukom gitare, putovanjima i iskušenjem zvanim droga htjela zajednički izjasniti o svemu onom što je tišti i što je se tiče. U vrijeme kada je film snimljen mnogi su govorili o njemu kao o malom filmu koji je ubio veliki. Međutim, činjenica je da veliki film nije nikada umro, već se u tom periodu samo nalazio u stanju hibernacije. Mnoštvo imitacija "Golih u sedlu" je propalo, jer je film svojim uspjehom postavio visoke kriterije, koji se u istim uvjetima više nikada nije uspio ponoviti. Trebalo je mnogo više od priče (veliki novac, nekoliko zvučnih filmskih zvijezda, tehnološki napredak) da bi se postigli novi rekordi. Pa ako "Goli u sedlu" nisu izmijenili lice američkog filma, bar stoje kao testament takvog pokušaja. Hollywood je preživio to bezumlje i pomahnitali period bunta, čitavi niz skandala i paranoidni mentalitet McCarthyjeve ere. Hollywood je reflektirao raspoloženje društva, ali nikada nije promijenio njegovu socijalnu sliku, makar je do kraja eksploatirao. Upravo to raspoloženje, u ovom slučaju riječ je o šezdesetim godinama, najbolje je prikazano u "Golima u sedlu". Godinu kasnije dolazi do odbacivanja ideala i "pravila" privremeno okupljenih hippie komuna, a nakon svih nevolja dogodio se i Altamont.
Više nikada neće biti kao tada.
https://en.wikipedia.org/wiki/Peter_Fonda
https://www.theguardian.com/film/gallery/2019/aug/17/peter-fonda-a-life-in-pictures
https://www.imdb.com/title/tt0064276/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Once Upon a Time... in Hollywood, 2019. Quentin Tarantino, 161 min, US/UK/CH
Scenarij: Quentin Tarantino
Uloge: Leonardo DiCaprio, Brad Pitt, Margot Robbie, Kurt Russell, Al Pacino, Emile Hirsch, Margaret Qualley, Timothy Olyphant, Austin Butler, Dakota Fanning, Bruce Dern, Michael Madsen, Luke Perry, Damian Lewis, Brenda Vaccaro, Damon Herriman, Rebecca Gayheart
Radnja devetog filma Quentina Tarantina prati televizijsku zvjezd(ic)u Ricka Daltona, glumca sklonog plaču i samosažaljevanju kojem karijera zbog godina i zbog novog vremena lagano izmiče ispod nogu, i koji traži način samoodržavanja u Hollywoodu jer sve košta. Više od desetljeća imao je uz sebe i svog osobnog kaskadera Cliffa Bootha i to ne samo radi dubliranja u opasnim scenama na snimanju nego i u pripomoći u svom osobnom i nesigurnom životu. Cliff je isto tako već stariji, ali stameni kaskader koji živi u prikolici sa svojim psom i pred kojim isto tako ne stoji nikakva perspektiva i svijetla budućnost, ali o tome ni ne brine previše.
Radnja počinje u veljači 1969. godine kada Rick u pokušaju spašavanja karijere pregovara s agentom Marvinom Shwarzom o snimanju spaghetti westerna u Italiji koji su mu u početku više nego ispod časti, ali na kraju ipak ode. Rickov povratak iz Italije vremenski koincidira s događajima koji su se u stvarnosti dogodili i koji su na kraju stvorili sasvim drugačiju (negativnu) sliku vremena “glazbe, mira i ljubavi“. A onda se dogodio i Altamont, i sve je krenulo prema dolje.
Što god mislili o Tarantinovim filmovima i njemu samom, voljeli ga ili mrzili – najčešće je to slučaj, rijetko indiferentnost, ako ste ikad obratili pažnju na glazbu u njegovim filmovima morate priznati da čovjek zna mnogo o glazbi i da pjesme za soundtrackove svojih filmova bira stvarno pažljivo, iz pozicije popkulturnog fanatika kakav jest. Ništa manje važno, oduvijek zna kako glazbu učiniti organskim dijelom filma... „Once Upon A Time In… Hollywood“ reklamira se kao Tarantinovo ljubavno pismo filmovima samim, preciznije toj zlatnoj eri Hollywooda sredinom i krajem ’60-tih godina, a soundtrack kao vremenska kapsula toga doba. Oboje je, začudo, točno, i nije samo propagandni trik. (www.muzika.hr)
Film je dugačak, na trenutke brutalan, na trenutke smiješan, ali i vrlo zabavan, pogotovo ako ste nešto upoznatiji s materijom s kojom se bavi i s vremenom o kojem progovara. Pun je sitnih i vrlo zanimljivih detalja koje pažljivi i upućeni gledatelj može zapaziti. Neki od likova možda i jesu pomalo kontroverzno prikazani, ponajprije Sharon Tate ili Bruce Lee, ali to je viđenje redatelja ili još više scenarista, a Tarantino je vrlo dobar redatelj, a još bolji scenarist. (www.muzika.hr)
Tarantino je sazrio i čini se da će, na zenitu svog kreativnog genija, kada je došao do faze da može snimati praktički što hoće i raditi remek-djela, otići u mirovinu. Ako je ovo doista njegov pretposljednji film, bit će mi iznimno žao i mislim da će to biti nemjerljiv gubitak za suvremenu kinematografiju. Once Upon a Time… in Hollywood je istovremeno atipičan film za Tarantina, na prvi pogled, ali oni koji Tarantina doista vole i razumiju, vidjet će da je ovo možda najtipičniji od svih Tarantinovih filmova, jer tek je u ovome filmu Tarantino uspio odati počast onome što najviše voli, a to je – film. (Arthur Poe, www.svijetfilma.eu)
Majstor je ostao majstor, tvorac još jedne unikatne štorije skrpane od malog milijuna detalja i detaljčića, sočnih dijaloga i nezaboravnih prizora s vrhunskim glumačkim ostvarenjima i još jednim svršetkom koji će se duuugo prepričavati. (Ivica Perinović, ezadar)
„Once Upon a Time In... Hollywood" je potvrda koliko će nam kino Tarantino nedostajati jednog dana kad/ako doista prestane vrtjeti filmove. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Prekrasan, ali predug, preopterećen potrebom da rehabilitira 'cool frajere' zlatnog doba Hollywooda, ali i prepun sjajnih glumačkih pojava, na čelu s DiCapriom i Pittom, presmiješan, ali i prebrutalan - 'Bilo jednom... u Hollywoodu' tipičan je film za Tarantinov recentni opus. Dvije trećine nostalgije za nekim drugim vremenima u filmskoj industriji i jedna trećina adolescentske fantazije u kojoj 'gadni momci sa srcem na pravom mjestu' rješavaju stvar po kratkom postupku, ovo je film u kojem se može jednako uživati, jednako kolutati očima na njegove iluzije i jednako zaspati nad njegovom razvučenošću. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
Slojevit i ambiciozan film, proizvod samouvjerenog filmaša potpuno u skladu s njegovom vizijom... (Brian Tallerico - RogerEbert.com)
Nevjerojatan, dezorijentirajući, neodgovorni i sjajni Tarantinov film... (Peter Bradshaw, The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt7131622/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Downtown Abbey, 2019. Michael Engler, 118 min. UK
Scenarij: Julian Fellowes
Uloge: Hugh Bonneville, Michelle Dockery, Maggie Smith, Elizabeth McGovern, Imelda Staunton, Geraldine James, Tuppence Middleton, Laura Carmichael, Michelle Dockery,
Serija o dramatičnim događanjima među britanskim plemstvom u post-edvardijanskoj eri dobila je svoj efektni završetak, i to na na velikom platnu. Film je adaptacija popularne serije „Downton Abbey“ koja je prikazivana od 2010. do 2015. godine., i jedna je od najuspješnijih serija u povijesti.
Film se nastavlja na zadnju epizodu istoimene serije te rasvjetljava sudbinu glavnih likova kao i samog Downton Abbeyja. Fokus je na posjet engleskog kralja Georgea V i kraljice Mariju u Downton Abbey, što je ujedno velika čast i za vlasnike, obitelj Crawley, i za poslugu, a s druge strane i vrlo stresna situacija jer plemstvo ima svoje specifične prohtjeve.
Na prvi pogled čini se da je riječ o običnoj britanskoj drami, no „Downton Abbey“ pokazao je da su Britanci majstori kad je ovaj žanr u pitanju. Iako su uglavnom poznati po adaptacijama britanskih romana, i to u slučaju BBC-eve produkcije, Oskarom i Emmyjem nagrađen Julian Fellowes i ostatak ekipe uspjeli su vlastitim trudom prikazati međuljudske odnose i dati isječak stvarnosti fiktivnog Downtona prvog djela 20. stoljeća. Serija „Downton Abbey“, klasična je britanska drama, koja vraća nas u prošlost, točnije u prvoj sezoni pred sam početak Prvog svjetskog rata, dok nam u drugoj približava rat, njegove posljedice i probleme koji su zahvatili Downton i njegove stanare – one s vrha društvene ljestvice, i one ispod njih. U ratnom i poratnom razdoblju u središtu priče nalazi se aristokratska obitelj Crawley, njihovo osoblje te ljubavni, društveni i osobni problemi s kojima se bore, a koji sve snažnije dolaze do izražaja pod utjecajem okolnosti.
https://www.imdb.com/title/tt6398184/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2


Svideteli Putina / Putin's Witnesses, 2018. Vitalij Manski, 102 min. LA/H/CZ
Redatelj Manski donosi priču o Putinovu usponu na vlast i položaju koji drži već gotovo dva desetljeća. Film pun nikad viđenog video materijala sa zatvorenih sastanaka, koje Putin baš i ne želi da vidite, njegovih osobnih razgovora s Manskim kao i redateljskih inteligentnih komentara, dopunjavaju svjedočanstava brojnih ruskih političkih teškaša, poput Jeljcina ili Mihaila Gorbačova. „Putinovi svjedoci“ dragocjen su prilog rasvjetljavanju mehanizama koji stoje iza Putinovog dolaska na vlast, njegovog naglog uspona i dva desetljeća duge vladavine, ali i iskaz osobnog žaljenja redatelja što je i sam sudjelovao u kreiranju te slike.
“Putinovi svjedoci” snimljeni su kao latvijsko-švicarsko-češka koprodukcija, jer danas Mansky ne smije više ni blizu Putinu.“ (Nenad Polimac, Jutarnji List)
"Manski je složio ekskluzivni mozaik i isporučio publici pravi subverzivni dokumentarni film koji iz prve ruke svjedoči o diktatorskoj naravi budućeg ruskog predsjednika." (Paula Bobanović, Express)
Međunarodni filmski festival u Karlovim Varima – Najbolji dokumentarni film
Međunarodni filmski festival u Camdenu – Posebno priznanje
Filmski festival u Stockholmu – Brončani konj za najbolji dokumentarni film
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/filmovi-koje-ne-bi-trebalo-propustiti-na-zagrebdoxu-redatelj-je-pratio-putina-i-postavljao-mu-pitanja-koja-se-drugi-ne-usude/8416142/
https://www.imdb.com/title/tt8647924/?ref_=nv_sr_5?ref_=nv_sr_5

Don't Worry He Won't Get Far On Foot, 2018. Gus Van Sant, 114 min. US/FR
Scenarij: Gus Van Sant (uz pomoć John Callahana, Jack Gibsona i Williama Andrewa Eatmana) prema autobiografskom romanu Johna Callahana
Uloge: Joaquin Phoenix, Jonah Hill, Rooney Mara
Nakon što lijenčina iz Portlanda John Callahan skoro izgubi život u prometnoj nesreći, posljednja stvar koje se želi odreći jest alkohol. Ali nakon što nevoljko uđe u program odvikavanja uz ohrabrenje svoje djevojke i karizmatičnog sponzora, Callahan otkriva vlastiti talent u crtanju stripova za novine te uskoro ostvari nacionalni uspjeh koji mu omogućava potpuno drugačiji život.
Temeljena na istinitoj priči, ova dirljiva ali i humoristična drama o spašavanju života putem umjetnosti, adaptacija je Callahanovog autobiografskog romana.
„Joaquin Phoenix briljira kao Callahan u svim raspoloženjima i sa širokim spektrom emocija, od alkoholne magle hippiejevskih ranih 70-ih, preko bijesa od nemoći, neuklapanja u grupu za podršku, riješenosti da se sa ovisnošću izbori, pa do male ljudske pobjede.“ (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
„Duhovita, pronicljiva i izuzetno emotivna biografska drama o poznatom američkom autoru stripova Johnu Callahanu“ (www.rtl.hr)
„Iako film možda nije na nivou Van Santovih ponajboljih radova, ima u njegovoj priči o životu kvadriplegičnog strip-crtača Johna Callahana nešto neodoljivo.“ (Dragan Rubeša Novi List)
https://www.imdb.com/title/tt6288124/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Don't Worry He Won't Get Far On Foot, 2018. Gus Van Sant, 114 min. US/FR
Scenarij: Gus Van Sant (uz pomoć John Callahana, Jack Gibsona i Williama Andrewa Eatmana) prema autobiografskom romanu Johna Callahana
Uloge: Joaquin Phoenix, Jonah Hill, Rooney Mara
Nakon što lijenčina iz Portlanda John Callahan skoro izgubi život u prometnoj nesreći, posljednja stvar koje se želi odreći jest alkohol. Ali nakon što nevoljko uđe u program odvikavanja uz ohrabrenje svoje djevojke i karizmatičnog sponzora, Callahan otkriva vlastiti talent u crtanju stripova za novine te uskoro ostvari nacionalni uspjeh koji mu omogućava potpuno drugačiji život.
Temeljena na istinitoj priči, ova dirljiva ali i humoristična drama o spašavanju života putem umjetnosti, adaptacija je Callahanovog autobiografskog romana.
„Joaquin Phoenix briljira kao Callahan u svim raspoloženjima i sa širokim spektrom emocija, od alkoholne magle hippiejevskih ranih 70-ih, preko bijesa od nemoći, neuklapanja u grupu za podršku, riješenosti da se sa ovisnošću izbori, pa do male ljudske pobjede.“ (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
„Duhovita, pronicljiva i izuzetno emotivna biografska drama o poznatom američkom autoru stripova Johnu Callahanu“ (www.rtl.hr)
„Iako film možda nije na nivou Van Santovih ponajboljih radova, ima u njegovoj priči o životu kvadriplegičnog strip-crtača Johna Callahana nešto neodoljivo.“ (Dragan Rubeša Novi List)
https://www.imdb.com/title/tt6288124/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1


Svideteli Putina / Putin's Witnesses, 2018. Vitalij Manski, 102 min. LA/H/CZ
Redatelj Manski donosi priču o Putinovu usponu na vlast i položaju koji drži već gotovo dva desetljeća. Film pun nikad viđenog video materijala sa zatvorenih sastanaka, koje Putin baš i ne želi da vidite, njegovih osobnih razgovora s Manskim kao i redateljskih inteligentnih komentara, dopunjavaju svjedočanstava brojnih ruskih političkih teškaša, poput Jeljcina ili Mihaila Gorbačova. „Putinovi svjedoci“ dragocjen su prilog rasvjetljavanju mehanizama koji stoje iza Putinovog dolaska na vlast, njegovog naglog uspona i dva desetljeća duge vladavine, ali i iskaz osobnog žaljenja redatelja što je i sam sudjelovao u kreiranju te slike.
“Putinovi svjedoci” snimljeni su kao latvijsko-švicarsko-češka koprodukcija, jer danas Mansky ne smije više ni blizu Putinu.“ (Nenad Polimac, Jutarnji List)
"Manski je složio ekskluzivni mozaik i isporučio publici pravi subverzivni dokumentarni film koji iz prve ruke svjedoči o diktatorskoj naravi budućeg ruskog predsjednika." (Paula Bobanović, Express)
Međunarodni filmski festival u Karlovim Varima – Najbolji dokumentarni film
Međunarodni filmski festival u Camdenu – Posebno priznanje
Filmski festival u Stockholmu – Brončani konj za najbolji dokumentarni film
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/filmovi-koje-ne-bi-trebalo-propustiti-na-zagrebdoxu-redatelj-je-pratio-putina-i-postavljao-mu-pitanja-koja-se-drugi-ne-usude/8416142/
https://www.imdb.com/title/tt8647924/?ref_=nv_sr_5?ref_=nv_sr_5


Joker, 2019. Todd Phillips, 122 min. US/CA
Scenarij: Todd Phillips, Scott Silver
Uloge: Joaquin Phoenix, Robert De Niro, Zazie Beetzz
Mračna drama Todda Phillipsa, sa sjajnim Joaquinom Phoenixom, pobijedila je na posljednjem Venecijanskom filmskom festivalu. Odmah nakon premijere na festivalu, publika je ustala na noge, a stajaće ovacije trajale su čak osam minuta. I prema prvim (kritičarskim) reakcijama, čeka nas jako dobar, iznenađujuć i kompleksan film. Premda je, što se tiče samog Jokera, ljestvica podignuta jako visoko s obzirom na ostavštinu Jacka Nicholsona iz Burtonova „Batmana“, te Heath Ledgera iz Nolanova „Dark Nighta“.
Neispričana, samostalna priča o jednom od najpoznatijih i najozloglašenijih negativaca. Joker je izmišljeni lik, supernegativac koji se pojavljuje u DC stripovima. Kroz svoja stripovska pojavljivanja, Joker je prikazan kao visoko inteligentan kriminalac čija je karakterizacija varirala tijekom različitih razdoblja. Redateljevo istraživanje neuspjelog komičara Arthura Flecka, čovjeka kojeg je društvo odbacilo, nije samo studija o karakteru, već puno više od toga - transformacija od ranjivog samotnjaka do samouvjerenog negativca.
‘Joker’ je imao sjevernoameričku premijeru na Toronto Film Festivalu. Todd Phillips je poručio publici kako “želi da gledaju film bez unaprijed postavljenih mišljenja i sudova”.
„Premda nije temeljen ni na jednom konkretnom stripu DC Comicsovog serijala, “Joker” pripada šire shvaćenom DC-jevom filmskom univerzumu. Samim tim, riječ je o prvom filmu serijala o superjunacima koji je pobijedio na nekom od velikih evropskih filmskih festivala. Pobjeda “Jokera” također je i indikator novog smjera i nove uloge koju je poprimio venecijanski filmski festival. Koristeći povoljni termin, ali i razmirice između Cannesa i velikih internetskih servisa, Venecija se spretno profilirala kao glavna pretpremijerna platforma za ambicioznije, jesenje holivudske filmove.“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Phoenix glumi umobolnog štrebera, koji je toliko kontroliran da je očaravajuće.“ (Owen Gleiberman, Variety)
„Joker je najsmjeliji i najuzbudljiviji film o superjunacima još od Dark Knighta." (David Ehrlich, IndieWire)
“Prvo na popisu obaveza bilo je izgubiti na kilaži – mislim da sam s tim započeo proces, a to se odrazilo i na samu psihologiju. Jednostavno počnete luditi kad u tako kratkom periodu gubite toliko puno kilograma. … Postoji i ta knjiga koju sam čitao o ubojicama političara koja mi se učinila prikladnom – zanimljiva je također, a prikazuje različite ljude s različitim osobnostima, ali s istim ciljem.” (Joaquin Phoenix)
https://www.imdb.com/title/tt7286456/?ref_=fn_al_tt_1


15 GODINA HAVC-A
Dnevnik Diane Budisavljević, 2019. Dana Budisavljević, 88 min. HR/SI/RS
Scenarij: Dana Budisavljević, Jelena Paljan
Uloge: Alma Prica, Igor Samobor, Biserka Ipša, Mirjana Karanović, Krešimir Mikić, Ermin Bravo, Livio Badurina, Vilim Matula, Jerko Marčić
Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin
život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
„Film koji će vam slomiti srce, ali vas i podsjetiti da uvijek treba stati na stranu ljudskosti...“ (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
„Ovaj film nije priča o “ustašama”, ni o nimalo i s pravom u ružnom svjetlu prikazanim “partizanima”, ovo je film o Dobroti. (Vedrana Rudan)
„Nesumnjivo se radi o najvažnijem ostvarenju premijerno prikazanom na 66. pulskom filmskom festivalu“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan tračak nade da postoji drugačija, bolja, svjesnija, osjetljivija i odgovornija Hrvatska koja ne vjeruje u političku podobnost kao kriterij uspjeha - ili barem ne u umjetnosti. Jer nada je nešto što ovoj zemlji najviše nedostaje. (Slavenka Drakulić, Jutarnji List)
Hrvatska je u „Dnevniku Diane Budisavljević“ napokon dobila bolan i iskren filmski prikaz vjerojatno najmračnije etape u povijesti Hrvata. (Ines Mihić, www.dnevnik.hr)
„Ne sjećamo se kad je neki noviji hrvatski film uspio izazvati ovakav emotivni potres unutar duše.“ (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Od smijeha i pljeska na premijeri “Generala” bila je glasnija samo tišina koja je vladala tijekom premijerne projekcije “Dnevnika Diane Budisavljević”. Ona tronuta, svečana tišina u kojoj se gotovo nitko nije usudio uhvatiti mobitel ili kupiti kokice, u kojoj su tisuće gledatelja u Areni kao na misi gledale film o ratnom junaštvu običnih ljudi, onih koji nisu nosili puške i dobivali medalje, ali su i te kako zadužili čitave generacije. (Milena Zajović, www.vecernji.hr)
Taman kada smo, nakon tmurnih devedesetih (ne, nije riječ o posljedicama rata, već o sistemskom sivilu), ugledali nekakvo svjetlo na kraju tunela, izleti nam karamarkov duh iz boce i ponovno nas postavi u školske klupe kao loše đake koje treba ponovno učiti povijesti. I u svemu tome pojavi se hrabra Dana Budisavljević dostojanstveno se hvatajući ukoštac s mračnom temom koju bi mnogi rado gurnuli pod tapet. (V.E.)
PULA 2019. Velika Zlatna arena za najbolji film (obrazloženje žirija: Autori su na primjeren način pristupili važnoj povijesnoj temi i u njezinu relevantnost uvjerili gledatelja)
PULA 2019. Zlatna arena za režiju Dana Budisavljević (obrazloženje žirija: Autorica je na uvjerljiv način spojila igrano, dokumentarno i arhivsko te retorički uvukla gledatelja u zbivanja). Dana je postala druga žena u povijesti Pulskog festivala koja je dobila Zlatnu arenu za režiju. Prvu je dobila Soja Jovanović 1959. godine.
PULA 2019. Nagrada ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana - FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film (obrazloženje žirija: Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.)
PULA 2019. Nagrada publike Zlatna vrata Pule: Prosječna ocjena 4,90 (nakon projekcije više od četiri tisuće gledatelja pljeskalo je zapanjujućih osam minuta!)
PULA 2019. Zlatna arena za glazbu Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz (obrazloženje žirija: Evokativna glazba je uspjela podcrtati emocije likova, dočarati tjeskobu rata i gledatelja uvući u više desetljeća udaljena zbivanja.)
PULA 2019. Zlatna arena za montažu Marko Ferković (obrazloženje žirija: Precizna montaža usuglasila je sve segmente filmskog pripovijedanja i oblikovala ritmičnu strukturu čitave cjeline.)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/kako-sam-snimila-pricu-o-zeni-koja-je-spasila-vise-od-10000-srpske-djece/9128990/
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/osvrt-jurice-pavicica-na-66-pulu-proglasenje-pobjednika-u-ozracju-navijackog-delirija-kao-da-domaci-u-zadnjoj-cetvrtini-trpaju-tricu-za-tricom/9149120/
https://www.imdb.com/title/tt8028150/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1


15 GODINA HAVC-A
Dnevnik Diane Budisavljević, 2019. Dana Budisavljević, 88 min. HR/SI/RS
Scenarij: Dana Budisavljević, Jelena Paljan
Uloge: Alma Prica, Igor Samobor, Biserka Ipša, Mirjana Karanović, Krešimir Mikić, Ermin Bravo, Livio Badurina, Vilim Matula, Jerko Marčić
Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin
život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
„Film koji će vam slomiti srce, ali vas i podsjetiti da uvijek treba stati na stranu ljudskosti...“ (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
„Ovaj film nije priča o “ustašama”, ni o nimalo i s pravom u ružnom svjetlu prikazanim “partizanima”, ovo je film o Dobroti. (Vedrana Rudan)
„Nesumnjivo se radi o najvažnijem ostvarenju premijerno prikazanom na 66. pulskom filmskom festivalu“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan tračak nade da postoji drugačija, bolja, svjesnija, osjetljivija i odgovornija Hrvatska koja ne vjeruje u političku podobnost kao kriterij uspjeha - ili barem ne u umjetnosti. Jer nada je nešto što ovoj zemlji najviše nedostaje. (Slavenka Drakulić, Jutarnji List)
Hrvatska je u „Dnevniku Diane Budisavljević“ napokon dobila bolan i iskren filmski prikaz vjerojatno najmračnije etape u povijesti Hrvata. (Ines Mihić, www.dnevnik.hr)
„Ne sjećamo se kad je neki noviji hrvatski film uspio izazvati ovakav emotivni potres unutar duše.“ (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Od smijeha i pljeska na premijeri “Generala” bila je glasnija samo tišina koja je vladala tijekom premijerne projekcije “Dnevnika Diane Budisavljević”. Ona tronuta, svečana tišina u kojoj se gotovo nitko nije usudio uhvatiti mobitel ili kupiti kokice, u kojoj su tisuće gledatelja u Areni kao na misi gledale film o ratnom junaštvu običnih ljudi, onih koji nisu nosili puške i dobivali medalje, ali su i te kako zadužili čitave generacije. (Milena Zajović, www.vecernji.hr)
Taman kada smo, nakon tmurnih devedesetih (ne, nije riječ o posljedicama rata, već o sistemskom sivilu), ugledali nekakvo svjetlo na kraju tunela, izleti nam karamarkov duh iz boce i ponovno nas postavi u školske klupe kao loše đake koje treba ponovno učiti povijesti. I u svemu tome pojavi se hrabra Dana Budisavljević dostojanstveno se hvatajući ukoštac s mračnom temom koju bi mnogi rado gurnuli pod tapet. (V.E.)
PULA 2019. Velika Zlatna arena za najbolji film (obrazloženje žirija: Autori su na primjeren način pristupili važnoj povijesnoj temi i u njezinu relevantnost uvjerili gledatelja)
PULA 2019. Zlatna arena za režiju Dana Budisavljević (obrazloženje žirija: Autorica je na uvjerljiv način spojila igrano, dokumentarno i arhivsko te retorički uvukla gledatelja u zbivanja). Dana je postala druga žena u povijesti Pulskog festivala koja je dobila Zlatnu arenu za režiju. Prvu je dobila Soja Jovanović 1959. godine.
PULA 2019. Nagrada ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana - FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film (obrazloženje žirija: Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.)
PULA 2019. Nagrada publike Zlatna vrata Pule: Prosječna ocjena 4,90 (nakon projekcije više od četiri tisuće gledatelja pljeskalo je zapanjujućih osam minuta!)
PULA 2019. Zlatna arena za glazbu Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz (obrazloženje žirija: Evokativna glazba je uspjela podcrtati emocije likova, dočarati tjeskobu rata i gledatelja uvući u više desetljeća udaljena zbivanja.)
PULA 2019. Zlatna arena za montažu Marko Ferković (obrazloženje žirija: Precizna montaža usuglasila je sve segmente filmskog pripovijedanja i oblikovala ritmičnu strukturu čitave cjeline.)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/kako-sam-snimila-pricu-o-zeni-koja-je-spasila-vise-od-10000-srpske-djece/9128990/
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/osvrt-jurice-pavicica-na-66-pulu-proglasenje-pobjednika-u-ozracju-navijackog-delirija-kao-da-domaci-u-zadnjoj-cetvrtini-trpaju-tricu-za-tricom/9149120/
https://www.imdb.com/title/tt8028150/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1


Joker, 2019. Todd Phillips, 122 min. US/CA
Scenarij: Todd Phillips, Scott Silver
Uloge: Joaquin Phoenix, Robert De Niro, Zazie Beetzz
Mračna drama Todda Phillipsa, sa sjajnim Joaquinom Phoenixom, pobijedila je na posljednjem Venecijanskom filmskom festivalu. Odmah nakon premijere na festivalu, publika je ustala na noge, a stajaće ovacije trajale su čak osam minuta. I prema prvim (kritičarskim) reakcijama, čeka nas jako dobar, iznenađujuć i kompleksan film. Premda je, što se tiče samog Jokera, ljestvica podignuta jako visoko s obzirom na ostavštinu Jacka Nicholsona iz Burtonova „Batmana“, te Heath Ledgera iz Nolanova „Dark Nighta“.
Neispričana, samostalna priča o jednom od najpoznatijih i najozloglašenijih negativaca. Joker je izmišljeni lik, supernegativac koji se pojavljuje u DC stripovima. Kroz svoja stripovska pojavljivanja, Joker je prikazan kao visoko inteligentan kriminalac čija je karakterizacija varirala tijekom različitih razdoblja. Redateljevo istraživanje neuspjelog komičara Arthura Flecka, čovjeka kojeg je društvo odbacilo, nije samo studija o karakteru, već puno više od toga - transformacija od ranjivog samotnjaka do samouvjerenog negativca.
‘Joker’ je imao sjevernoameričku premijeru na Toronto Film Festivalu. Todd Phillips je poručio publici kako “želi da gledaju film bez unaprijed postavljenih mišljenja i sudova”.
„Premda nije temeljen ni na jednom konkretnom stripu DC Comicsovog serijala, “Joker” pripada šire shvaćenom DC-jevom filmskom univerzumu. Samim tim, riječ je o prvom filmu serijala o superjunacima koji je pobijedio na nekom od velikih evropskih filmskih festivala. Pobjeda “Jokera” također je i indikator novog smjera i nove uloge koju je poprimio venecijanski filmski festival. Koristeći povoljni termin, ali i razmirice između Cannesa i velikih internetskih servisa, Venecija se spretno profilirala kao glavna pretpremijerna platforma za ambicioznije, jesenje holivudske filmove.“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Phoenix glumi umobolnog štrebera, koji je toliko kontroliran da je očaravajuće.“ (Owen Gleiberman, Variety)
„Joker je najsmjeliji i najuzbudljiviji film o superjunacima još od Dark Knighta." (David Ehrlich, IndieWire)
“Prvo na popisu obaveza bilo je izgubiti na kilaži – mislim da sam s tim započeo proces, a to se odrazilo i na samu psihologiju. Jednostavno počnete luditi kad u tako kratkom periodu gubite toliko puno kilograma. … Postoji i ta knjiga koju sam čitao o ubojicama političara koja mi se učinila prikladnom – zanimljiva je također, a prikazuje različite ljude s različitim osobnostima, ali s istim ciljem.” (Joaquin Phoenix)
https://www.imdb.com/title/tt7286456/?ref_=fn_al_tt_1

Don't Worry He Won't Get Far On Foot, 2018. Gus Van Sant, 114 min. US/FR
Scenarij: Gus Van Sant (uz pomoć John Callahana, Jack Gibsona i Williama Andrewa Eatmana) prema autobiografskom romanu Johna Callahana
Uloge: Joaquin Phoenix, Jonah Hill, Rooney Mara
Nakon što lijenčina iz Portlanda John Callahan skoro izgubi život u prometnoj nesreći, posljednja stvar koje se želi odreći jest alkohol. Ali nakon što nevoljko uđe u program odvikavanja uz ohrabrenje svoje djevojke i karizmatičnog sponzora, Callahan otkriva vlastiti talent u crtanju stripova za novine te uskoro ostvari nacionalni uspjeh koji mu omogućava potpuno drugačiji život.
Temeljena na istinitoj priči, ova dirljiva ali i humoristična drama o spašavanju života putem umjetnosti, adaptacija je Callahanovog autobiografskog romana.
„Joaquin Phoenix briljira kao Callahan u svim raspoloženjima i sa širokim spektrom emocija, od alkoholne magle hippiejevskih ranih 70-ih, preko bijesa od nemoći, neuklapanja u grupu za podršku, riješenosti da se sa ovisnošću izbori, pa do male ljudske pobjede.“ (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
„Duhovita, pronicljiva i izuzetno emotivna biografska drama o poznatom američkom autoru stripova Johnu Callahanu“ (www.rtl.hr)
„Iako film možda nije na nivou Van Santovih ponajboljih radova, ima u njegovoj priči o životu kvadriplegičnog strip-crtača Johna Callahana nešto neodoljivo.“ (Dragan Rubeša Novi List)
https://www.imdb.com/title/tt6288124/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1


15 GODINA HAVC-A
Dnevnik Diane Budisavljević, 2019. Dana Budisavljević, 88 min. HR/SI/RS
Scenarij: Dana Budisavljević, Jelena Paljan
Uloge: Alma Prica, Igor Samobor, Biserka Ipša, Mirjana Karanović, Krešimir Mikić, Ermin Bravo, Livio Badurina, Vilim Matula, Jerko Marčić
Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin
život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
„Film koji će vam slomiti srce, ali vas i podsjetiti da uvijek treba stati na stranu ljudskosti...“ (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
„Ovaj film nije priča o “ustašama”, ni o nimalo i s pravom u ružnom svjetlu prikazanim “partizanima”, ovo je film o Dobroti. (Vedrana Rudan)
„Nesumnjivo se radi o najvažnijem ostvarenju premijerno prikazanom na 66. pulskom filmskom festivalu“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan tračak nade da postoji drugačija, bolja, svjesnija, osjetljivija i odgovornija Hrvatska koja ne vjeruje u političku podobnost kao kriterij uspjeha - ili barem ne u umjetnosti. Jer nada je nešto što ovoj zemlji najviše nedostaje. (Slavenka Drakulić, Jutarnji List)
Hrvatska je u „Dnevniku Diane Budisavljević“ napokon dobila bolan i iskren filmski prikaz vjerojatno najmračnije etape u povijesti Hrvata. (Ines Mihić, www.dnevnik.hr)
„Ne sjećamo se kad je neki noviji hrvatski film uspio izazvati ovakav emotivni potres unutar duše.“ (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Od smijeha i pljeska na premijeri “Generala” bila je glasnija samo tišina koja je vladala tijekom premijerne projekcije “Dnevnika Diane Budisavljević”. Ona tronuta, svečana tišina u kojoj se gotovo nitko nije usudio uhvatiti mobitel ili kupiti kokice, u kojoj su tisuće gledatelja u Areni kao na misi gledale film o ratnom junaštvu običnih ljudi, onih koji nisu nosili puške i dobivali medalje, ali su i te kako zadužili čitave generacije. (Milena Zajović, www.vecernji.hr)
Taman kada smo, nakon tmurnih devedesetih (ne, nije riječ o posljedicama rata, već o sistemskom sivilu), ugledali nekakvo svjetlo na kraju tunela, izleti nam karamarkov duh iz boce i ponovno nas postavi u školske klupe kao loše đake koje treba ponovno učiti povijesti. I u svemu tome pojavi se hrabra Dana Budisavljević dostojanstveno se hvatajući ukoštac s mračnom temom koju bi mnogi rado gurnuli pod tapet. (V.E.)
PULA 2019. Velika Zlatna arena za najbolji film (obrazloženje žirija: Autori su na primjeren način pristupili važnoj povijesnoj temi i u njezinu relevantnost uvjerili gledatelja)
PULA 2019. Zlatna arena za režiju Dana Budisavljević (obrazloženje žirija: Autorica je na uvjerljiv način spojila igrano, dokumentarno i arhivsko te retorički uvukla gledatelja u zbivanja). Dana je postala druga žena u povijesti Pulskog festivala koja je dobila Zlatnu arenu za režiju. Prvu je dobila Soja Jovanović 1959. godine.
PULA 2019. Nagrada ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana - FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film (obrazloženje žirija: Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.)
PULA 2019. Nagrada publike Zlatna vrata Pule: Prosječna ocjena 4,90 (nakon projekcije više od četiri tisuće gledatelja pljeskalo je zapanjujućih osam minuta!)
PULA 2019. Zlatna arena za glazbu Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz (obrazloženje žirija: Evokativna glazba je uspjela podcrtati emocije likova, dočarati tjeskobu rata i gledatelja uvući u više desetljeća udaljena zbivanja.)
PULA 2019. Zlatna arena za montažu Marko Ferković (obrazloženje žirija: Precizna montaža usuglasila je sve segmente filmskog pripovijedanja i oblikovala ritmičnu strukturu čitave cjeline.)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/kako-sam-snimila-pricu-o-zeni-koja-je-spasila-vise-od-10000-srpske-djece/9128990/
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/osvrt-jurice-pavicica-na-66-pulu-proglasenje-pobjednika-u-ozracju-navijackog-delirija-kao-da-domaci-u-zadnjoj-cetvrtini-trpaju-tricu-za-tricom/9149120/
https://www.imdb.com/title/tt8028150/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1


15 GODINA HAVC-A
Dnevnik Diane Budisavljević, 2019. Dana Budisavljević, 88 min. HR/SI/RS
Scenarij: Dana Budisavljević, Jelena Paljan
Uloge: Alma Prica, Igor Samobor, Biserka Ipša, Mirjana Karanović, Krešimir Mikić, Ermin Bravo, Livio Badurina, Vilim Matula, Jerko Marčić
Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin
život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
„Film koji će vam slomiti srce, ali vas i podsjetiti da uvijek treba stati na stranu ljudskosti...“ (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
„Ovaj film nije priča o “ustašama”, ni o nimalo i s pravom u ružnom svjetlu prikazanim “partizanima”, ovo je film o Dobroti. (Vedrana Rudan)
„Nesumnjivo se radi o najvažnijem ostvarenju premijerno prikazanom na 66. pulskom filmskom festivalu“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan tračak nade da postoji drugačija, bolja, svjesnija, osjetljivija i odgovornija Hrvatska koja ne vjeruje u političku podobnost kao kriterij uspjeha - ili barem ne u umjetnosti. Jer nada je nešto što ovoj zemlji najviše nedostaje. (Slavenka Drakulić, Jutarnji List)
Hrvatska je u „Dnevniku Diane Budisavljević“ napokon dobila bolan i iskren filmski prikaz vjerojatno najmračnije etape u povijesti Hrvata. (Ines Mihić, www.dnevnik.hr)
„Ne sjećamo se kad je neki noviji hrvatski film uspio izazvati ovakav emotivni potres unutar duše.“ (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Od smijeha i pljeska na premijeri “Generala” bila je glasnija samo tišina koja je vladala tijekom premijerne projekcije “Dnevnika Diane Budisavljević”. Ona tronuta, svečana tišina u kojoj se gotovo nitko nije usudio uhvatiti mobitel ili kupiti kokice, u kojoj su tisuće gledatelja u Areni kao na misi gledale film o ratnom junaštvu običnih ljudi, onih koji nisu nosili puške i dobivali medalje, ali su i te kako zadužili čitave generacije. (Milena Zajović, www.vecernji.hr)
Taman kada smo, nakon tmurnih devedesetih (ne, nije riječ o posljedicama rata, već o sistemskom sivilu), ugledali nekakvo svjetlo na kraju tunela, izleti nam karamarkov duh iz boce i ponovno nas postavi u školske klupe kao loše đake koje treba ponovno učiti povijesti. I u svemu tome pojavi se hrabra Dana Budisavljević dostojanstveno se hvatajući ukoštac s mračnom temom koju bi mnogi rado gurnuli pod tapet. (V.E.)
PULA 2019. Velika Zlatna arena za najbolji film (obrazloženje žirija: Autori su na primjeren način pristupili važnoj povijesnoj temi i u njezinu relevantnost uvjerili gledatelja)
PULA 2019. Zlatna arena za režiju Dana Budisavljević (obrazloženje žirija: Autorica je na uvjerljiv način spojila igrano, dokumentarno i arhivsko te retorički uvukla gledatelja u zbivanja). Dana je postala druga žena u povijesti Pulskog festivala koja je dobila Zlatnu arenu za režiju. Prvu je dobila Soja Jovanović 1959. godine.
PULA 2019. Nagrada ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana - FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film (obrazloženje žirija: Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.)
PULA 2019. Nagrada publike Zlatna vrata Pule: Prosječna ocjena 4,90 (nakon projekcije više od četiri tisuće gledatelja pljeskalo je zapanjujućih osam minuta!)
PULA 2019. Zlatna arena za glazbu Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz (obrazloženje žirija: Evokativna glazba je uspjela podcrtati emocije likova, dočarati tjeskobu rata i gledatelja uvući u više desetljeća udaljena zbivanja.)
PULA 2019. Zlatna arena za montažu Marko Ferković (obrazloženje žirija: Precizna montaža usuglasila je sve segmente filmskog pripovijedanja i oblikovala ritmičnu strukturu čitave cjeline.)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/kako-sam-snimila-pricu-o-zeni-koja-je-spasila-vise-od-10000-srpske-djece/9128990/
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/osvrt-jurice-pavicica-na-66-pulu-proglasenje-pobjednika-u-ozracju-navijackog-delirija-kao-da-domaci-u-zadnjoj-cetvrtini-trpaju-tricu-za-tricom/9149120/
https://www.imdb.com/title/tt8028150/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1


Joker, 2019. Todd Phillips, 122 min. US/CA
Scenarij: Todd Phillips, Scott Silver
Uloge: Joaquin Phoenix, Robert De Niro, Zazie Beetzz
Mračna drama Todda Phillipsa, sa sjajnim Joaquinom Phoenixom, pobijedila je na posljednjem Venecijanskom filmskom festivalu. Odmah nakon premijere na festivalu, publika je ustala na noge, a stajaće ovacije trajale su čak osam minuta. I prema prvim (kritičarskim) reakcijama, čeka nas jako dobar, iznenađujuć i kompleksan film. Premda je, što se tiče samog Jokera, ljestvica podignuta jako visoko s obzirom na ostavštinu Jacka Nicholsona iz Burtonova „Batmana“, te Heath Ledgera iz Nolanova „Dark Nighta“.
Neispričana, samostalna priča o jednom od najpoznatijih i najozloglašenijih negativaca. Joker je izmišljeni lik, supernegativac koji se pojavljuje u DC stripovima. Kroz svoja stripovska pojavljivanja, Joker je prikazan kao visoko inteligentan kriminalac čija je karakterizacija varirala tijekom različitih razdoblja. Redateljevo istraživanje neuspjelog komičara Arthura Flecka, čovjeka kojeg je društvo odbacilo, nije samo studija o karakteru, već puno više od toga - transformacija od ranjivog samotnjaka do samouvjerenog negativca.
‘Joker’ je imao sjevernoameričku premijeru na Toronto Film Festivalu. Todd Phillips je poručio publici kako “želi da gledaju film bez unaprijed postavljenih mišljenja i sudova”.
„Premda nije temeljen ni na jednom konkretnom stripu DC Comicsovog serijala, “Joker” pripada šire shvaćenom DC-jevom filmskom univerzumu. Samim tim, riječ je o prvom filmu serijala o superjunacima koji je pobijedio na nekom od velikih evropskih filmskih festivala. Pobjeda “Jokera” također je i indikator novog smjera i nove uloge koju je poprimio venecijanski filmski festival. Koristeći povoljni termin, ali i razmirice između Cannesa i velikih internetskih servisa, Venecija se spretno profilirala kao glavna pretpremijerna platforma za ambicioznije, jesenje holivudske filmove.“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Phoenix glumi umobolnog štrebera, koji je toliko kontroliran da je očaravajuće.“ (Owen Gleiberman, Variety)
„Joker je najsmjeliji i najuzbudljiviji film o superjunacima još od Dark Knighta." (David Ehrlich, IndieWire)
“Prvo na popisu obaveza bilo je izgubiti na kilaži – mislim da sam s tim započeo proces, a to se odrazilo i na samu psihologiju. Jednostavno počnete luditi kad u tako kratkom periodu gubite toliko puno kilograma. … Postoji i ta knjiga koju sam čitao o ubojicama političara koja mi se učinila prikladnom – zanimljiva je također, a prikazuje različite ljude s različitim osobnostima, ali s istim ciljem.” (Joaquin Phoenix)
https://www.imdb.com/title/tt7286456/?ref_=fn_al_tt_1


The White Crow, 2018. Ralph Fiennes, 127 min. UK/FR/RS
Scenarij: David Hare prema knjizi Julie Kavanagh „Rudolf Nureyev: The Life“
Uloge: Oleg Ivenko, Ralph Fiennes, Adèle Exarchopoulos, Raphaël Personnaz
Mladić u dobi od 22 godine, odjeven u fino tamno odijelo, nalazi se u avionu na letu iz St. Petersburga do Pariza. Godina je 1961., a Rudolf Nureyev, prije nego je postao legenda, član je baletne skupine Kirov i prvi put u životu putuje van Sovjetskog Saveza. Pariški život opčini Nureyeva, a ovaj je mladi plesač željan upiti svu kulturu, umjetnost i glazbu koju mu ovaj blještavi grad pruža. Međutim, agenti KGB-a koji prate svaki njegov korak postaju sve više i više sumnjičavi u njegovo ponašanje i prijateljstvo s mladom Parižankom Clarom Saint. Kada se konačno suoče s Nureyevim uz šokantne zahtjeve, on je prisiljen donijeti srcedrapajuću odluku koja bi mu mogla zauvijek promijeniti život, a njegove prijatelje i obitelj staviti u smrtnu opasnost. (film je dijelom sniman u Rijeci)
Iako je različite faze Nurejevljeva života ponekad teško razlikovati, c/b "flashbackovi" su vizualno distinktivni i tu najviše dolazi do izražaja perfekcionizam iza kamere jednog od najperfekcionistički nastrojenih glumaca današnjice, usvojen od mnogih velikih redatelja s kojima je radio. Fiennes stavlja znak jednakosti između glume i režije te pomiruje redatelja s glumcem kojeg nosi u sebi. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt5460858/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Nebeska tema: Priča o Vladi Divljanu, 2019. Mladen Matičević, 108 min. RS
“Nebeska tema” scenarista i redatelja Mladena Matičevića dugometražni je dokumentarni film s elementima igranog filma o glazbenom velikanu Vladi Divljanu. U filmu sudjeluju najvažniji autori s prostora bivše Jugoslavije, koji su posebno za ovu priliku snimili (i u filmu izvode) nove verzije Vladinih pjesama. Takav autorski pristup i brojni atraktivni sudionici čine film jedinstvenim projektom kakav još nije viđen na našim prostorima. Film je po formi i narativnoj strukturi sličan odnosno srodan svom glavnom junaku - istovremeno i dokument i bajka, i urban i emotivan i romantičan. Film je snimljen na lokacijama u Beogradu, Zagrebu, Beču, Rovinju i na Braču.
Teško mi je, moram priznati, bilo gledati ovaj film iz više razloga. Prvi je taj što je razdoblje Vladinog aktivnog bavljenja glazbom bilo ujedno i moje razdoblje mladosti i odrastanja uz istu tu glazbu pa sam s te strane poprilično fanovski određen jer su mi ipak ti isti Idoli bili jedan od nezaobilaznih glazbenih stupova u formiranju glazbenog ukusa, a drugo i još možda i važnije je to što sam imao sreću i priliku Vladu i osobno upoznati i iz blizine vidjeti o kakvom čovjeku se radi. A radilo se o velikom čovjeku, čovjekom otvorene duše i srca s kojim je bilo beskrajno lijepo razgovarati. (Boris Abramović, music-box.hr)
„Najveći džentlmen rokenrola“ (Max Juričić, Ljetno kino / ex Azra, ex Film, ex Šo!Mazgoon, ex Gego & Picigin Band, ex Vještice)
„Koliko mi sjećanje seže riječ je o prvom glazbeniku s ovih prostora o čijem životu je snimljen film u najkraćem mogućem roku od njegove smrti, što ide u prilog tome koliko je on značio ljudima i sceni.“ (Zoran Stajčić, ravnododna.hr)
„Riječi su često nedostatne spram magije glazbe, magije kojom je Vlada Divljan vladao savršenom lakoćom i šarmom.“ (Zoran Stajčić, ravnododna.hr)
„Treba reći da je film odlično koncipiran, ima glavu i rep i nigdje ne ispada iz kolosijeka. Odlični su slika i zvuk i treba ga gledati u velikim dvoranama i biti će prava šteta ako ne doživi pravu kino distribuciju, iako preporučam ga gledati doma, jer se onda možeš opustiti i plakati cijelo vrijeme. (Peđa, terapija.net)
„Film je nazvan po jednoj od njegovih najljepših pjesama koja se nalazi na albumu “Odbrana i poslednji dani”, a u završnici je impresivno izvodi Dukat Strajnić iz grupe Stray Dogg. Finale je primjereno sentimentalno, no svatko tko je poznavao Divljana u tim trenucima ne može ostati ravnodušan. (Nenad Polimac, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt6936238/?ref_=fn_al_tt_1
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/sentimentalna-posveta-ugladenom-vladi-kako-je-snimljen-dokumentarac-o-frontmenu-legendarnih-idola/8952197/
https://mixeta.net/2018/03/05/prije-cetiri-godine-napustio-nas-je-vlada-divljan/
https://ravnododna.com/ne-smemo-zaboraviti-da-zivot-ima-i-lepe-strane-tako-je-govorio-vlada-divljan/


The White Crow, 2018. Ralph Fiennes, 127 min. UK/FR/RS
Scenarij: David Hare prema knjizi Julie Kavanagh „Rudolf Nureyev: The Life“
Uloge: Oleg Ivenko, Ralph Fiennes, Adèle Exarchopoulos, Raphaël Personnaz
Mladić u dobi od 22 godine, odjeven u fino tamno odijelo, nalazi se u avionu na letu iz St. Petersburga do Pariza. Godina je 1961., a Rudolf Nureyev, prije nego je postao legenda, član je baletne skupine Kirov i prvi put u životu putuje van Sovjetskog Saveza. Pariški život opčini Nureyeva, a ovaj je mladi plesač željan upiti svu kulturu, umjetnost i glazbu koju mu ovaj blještavi grad pruža. Međutim, agenti KGB-a koji prate svaki njegov korak postaju sve više i više sumnjičavi u njegovo ponašanje i prijateljstvo s mladom Parižankom Clarom Saint. Kada se konačno suoče s Nureyevim uz šokantne zahtjeve, on je prisiljen donijeti srcedrapajuću odluku koja bi mu mogla zauvijek promijeniti život, a njegove prijatelje i obitelj staviti u smrtnu opasnost. (film je dijelom sniman u Rijeci)
Iako je različite faze Nurejevljeva života ponekad teško razlikovati, c/b "flashbackovi" su vizualno distinktivni i tu najviše dolazi do izražaja perfekcionizam iza kamere jednog od najperfekcionistički nastrojenih glumaca današnjice, usvojen od mnogih velikih redatelja s kojima je radio. Fiennes stavlja znak jednakosti između glume i režije te pomiruje redatelja s glumcem kojeg nosi u sebi. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt5460858/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1


15 GODINA HAVC-A
Dnevnik Diane Budisavljević, 2019. Dana Budisavljević, 88 min. HR/SI/RS
Scenarij: Dana Budisavljević, Jelena Paljan
Uloge: Alma Prica, Igor Samobor, Biserka Ipša, Mirjana Karanović, Krešimir Mikić, Ermin Bravo, Livio Badurina, Vilim Matula, Jerko Marčić
Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin
život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
„Film koji će vam slomiti srce, ali vas i podsjetiti da uvijek treba stati na stranu ljudskosti...“ (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
„Ovaj film nije priča o “ustašama”, ni o nimalo i s pravom u ružnom svjetlu prikazanim “partizanima”, ovo je film o Dobroti. (Vedrana Rudan)
„Nesumnjivo se radi o najvažnijem ostvarenju premijerno prikazanom na 66. pulskom filmskom festivalu“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
Jedan tračak nade da postoji drugačija, bolja, svjesnija, osjetljivija i odgovornija Hrvatska koja ne vjeruje u političku podobnost kao kriterij uspjeha - ili barem ne u umjetnosti. Jer nada je nešto što ovoj zemlji najviše nedostaje. (Slavenka Drakulić, Jutarnji List)
Hrvatska je u „Dnevniku Diane Budisavljević“ napokon dobila bolan i iskren filmski prikaz vjerojatno najmračnije etape u povijesti Hrvata. (Ines Mihić, www.dnevnik.hr)
„Ne sjećamo se kad je neki noviji hrvatski film uspio izazvati ovakav emotivni potres unutar duše.“ (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Od smijeha i pljeska na premijeri “Generala” bila je glasnija samo tišina koja je vladala tijekom premijerne projekcije “Dnevnika Diane Budisavljević”. Ona tronuta, svečana tišina u kojoj se gotovo nitko nije usudio uhvatiti mobitel ili kupiti kokice, u kojoj su tisuće gledatelja u Areni kao na misi gledale film o ratnom junaštvu običnih ljudi, onih koji nisu nosili puške i dobivali medalje, ali su i te kako zadužili čitave generacije. (Milena Zajović, www.vecernji.hr)
Taman kada smo, nakon tmurnih devedesetih (ne, nije riječ o posljedicama rata, već o sistemskom sivilu), ugledali nekakvo svjetlo na kraju tunela, izleti nam karamarkov duh iz boce i ponovno nas postavi u školske klupe kao loše đake koje treba ponovno učiti povijesti. I u svemu tome pojavi se hrabra Dana Budisavljević dostojanstveno se hvatajući ukoštac s mračnom temom koju bi mnogi rado gurnuli pod tapet. (V.E.)
PULA 2019. Velika Zlatna arena za najbolji film (obrazloženje žirija: Autori su na primjeren način pristupili važnoj povijesnoj temi i u njezinu relevantnost uvjerili gledatelja)
PULA 2019. Zlatna arena za režiju Dana Budisavljević (obrazloženje žirija: Autorica je na uvjerljiv način spojila igrano, dokumentarno i arhivsko te retorički uvukla gledatelja u zbivanja). Dana je postala druga žena u povijesti Pulskog festivala koja je dobila Zlatnu arenu za režiju. Prvu je dobila Soja Jovanović 1959. godine.
PULA 2019. Nagrada ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana - FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film (obrazloženje žirija: Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.)
PULA 2019. Nagrada publike Zlatna vrata Pule: Prosječna ocjena 4,90 (nakon projekcije više od četiri tisuće gledatelja pljeskalo je zapanjujućih osam minuta!)
PULA 2019. Zlatna arena za glazbu Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz (obrazloženje žirija: Evokativna glazba je uspjela podcrtati emocije likova, dočarati tjeskobu rata i gledatelja uvući u više desetljeća udaljena zbivanja.)
PULA 2019. Zlatna arena za montažu Marko Ferković (obrazloženje žirija: Precizna montaža usuglasila je sve segmente filmskog pripovijedanja i oblikovala ritmičnu strukturu čitave cjeline.)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/kako-sam-snimila-pricu-o-zeni-koja-je-spasila-vise-od-10000-srpske-djece/9128990/
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/osvrt-jurice-pavicica-na-66-pulu-proglasenje-pobjednika-u-ozracju-navijackog-delirija-kao-da-domaci-u-zadnjoj-cetvrtini-trpaju-tricu-za-tricom/9149120/
https://www.imdb.com/title/tt8028150/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Nebeska tema: Priča o Vladi Divljanu, 2019. Mladen Matičević, 108 min. RS
“Nebeska tema” scenarista i redatelja Mladena Matičevića dugometražni je dokumentarni film s elementima igranog filma o glazbenom velikanu Vladi Divljanu. U filmu sudjeluju najvažniji autori s prostora bivše Jugoslavije, koji su posebno za ovu priliku snimili (i u filmu izvode) nove verzije Vladinih pjesama. Takav autorski pristup i brojni atraktivni sudionici čine film jedinstvenim projektom kakav još nije viđen na našim prostorima. Film je po formi i narativnoj strukturi sličan odnosno srodan svom glavnom junaku - istovremeno i dokument i bajka, i urban i emotivan i romantičan. Film je snimljen na lokacijama u Beogradu, Zagrebu, Beču, Rovinju i na Braču.
Teško mi je, moram priznati, bilo gledati ovaj film iz više razloga. Prvi je taj što je razdoblje Vladinog aktivnog bavljenja glazbom bilo ujedno i moje razdoblje mladosti i odrastanja uz istu tu glazbu pa sam s te strane poprilično fanovski određen jer su mi ipak ti isti Idoli bili jedan od nezaobilaznih glazbenih stupova u formiranju glazbenog ukusa, a drugo i još možda i važnije je to što sam imao sreću i priliku Vladu i osobno upoznati i iz blizine vidjeti o kakvom čovjeku se radi. A radilo se o velikom čovjeku, čovjekom otvorene duše i srca s kojim je bilo beskrajno lijepo razgovarati. (Boris Abramović, music-box.hr)
„Najveći džentlmen rokenrola“ (Max Juričić, Ljetno kino / ex Azra, ex Film, ex Šo!Mazgoon, ex Gego & Picigin Band, ex Vještice)
„Koliko mi sjećanje seže riječ je o prvom glazbeniku s ovih prostora o čijem životu je snimljen film u najkraćem mogućem roku od njegove smrti, što ide u prilog tome koliko je on značio ljudima i sceni.“ (Zoran Stajčić, ravnododna.hr)
„Riječi su često nedostatne spram magije glazbe, magije kojom je Vlada Divljan vladao savršenom lakoćom i šarmom.“ (Zoran Stajčić, ravnododna.hr)
„Treba reći da je film odlično koncipiran, ima glavu i rep i nigdje ne ispada iz kolosijeka. Odlični su slika i zvuk i treba ga gledati u velikim dvoranama i biti će prava šteta ako ne doživi pravu kino distribuciju, iako preporučam ga gledati doma, jer se onda možeš opustiti i plakati cijelo vrijeme. (Peđa, terapija.net)
„Film je nazvan po jednoj od njegovih najljepših pjesama koja se nalazi na albumu “Odbrana i poslednji dani”, a u završnici je impresivno izvodi Dukat Strajnić iz grupe Stray Dogg. Finale je primjereno sentimentalno, no svatko tko je poznavao Divljana u tim trenucima ne može ostati ravnodušan. (Nenad Polimac, Jutarnji List)
https://www.imdb.com/title/tt6936238/?ref_=fn_al_tt_1
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/sentimentalna-posveta-ugladenom-vladi-kako-je-snimljen-dokumentarac-o-frontmenu-legendarnih-idola/8952197/
https://mixeta.net/2018/03/05/prije-cetiri-godine-napustio-nas-je-vlada-divljan/
https://ravnododna.com/ne-smemo-zaboraviti-da-zivot-ima-i-lepe-strane-tako-je-govorio-vlada-divljan/


The White Crow, 2018. Ralph Fiennes, 127 min. UK/FR/RS
Scenarij: David Hare prema knjizi Julie Kavanagh „Rudolf Nureyev: The Life“
Uloge: Oleg Ivenko, Ralph Fiennes, Adèle Exarchopoulos, Raphaël Personnaz
Mladić u dobi od 22 godine, odjeven u fino tamno odijelo, nalazi se u avionu na letu iz St. Petersburga do Pariza. Godina je 1961., a Rudolf Nureyev, prije nego je postao legenda, član je baletne skupine Kirov i prvi put u životu putuje van Sovjetskog Saveza. Pariški život opčini Nureyeva, a ovaj je mladi plesač željan upiti svu kulturu, umjetnost i glazbu koju mu ovaj blještavi grad pruža. Međutim, agenti KGB-a koji prate svaki njegov korak postaju sve više i više sumnjičavi u njegovo ponašanje i prijateljstvo s mladom Parižankom Clarom Saint. Kada se konačno suoče s Nureyevim uz šokantne zahtjeve, on je prisiljen donijeti srcedrapajuću odluku koja bi mu mogla zauvijek promijeniti život, a njegove prijatelje i obitelj staviti u smrtnu opasnost. (film je dijelom sniman u Rijeci)
Iako je različite faze Nurejevljeva života ponekad teško razlikovati, c/b "flashbackovi" su vizualno distinktivni i tu najviše dolazi do izražaja perfekcionizam iza kamere jednog od najperfekcionistički nastrojenih glumaca današnjice, usvojen od mnogih velikih redatelja s kojima je radio. Fiennes stavlja znak jednakosti između glume i režije te pomiruje redatelja s glumcem kojeg nosi u sebi. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt5460858/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Moulin Rouge, 1952. John Huston, 120 min.
Oscar: nominacija za najbolji film
Scenarij: John Huston prema istoimenom romanu Pierrea La Murea
Uloge: José Ferrer, Zsa Zsa Gabor, Suzanne Flon, Katherine Kath, Muriel Smith, Colette Marchand, Theodore Bikel, Peter Cushing, Christopher Lee, Michael Balfour, Eric Pohlmann
Henri de Toulouse-Lautrec često posjećuje Muline Rouge, u kojem ispija konjak i crta skice pjevačica i plesačica. Iako je sin plemića, njegov je život ispunjen nezadovoljstvom. Dok je bio dječak, Henri je doživio nesreću u kojoj su mu provrijeđene noge. Zauvijek obilježen, nazivan pogrdnim imenima, život će provesti pokušavajući balansirati između prokletstva iz djetinjstva, obiteljskog imena, nevjerovatnog slikarskog talenta, i nesretne ljubavi prema ženi...
Radnja filma se događa u Parizu krajem 19. stoljeća, i slijedi život umjetnika Henrija de Toulouse-Lautreca u boemskoj supkulturi grada s centrom u burleskne palače, Moulin Rougea, i oko nje. Film je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji (1953) gdje je osvojio Srebrnog lava.
John Huston je posjedovao nekoliko slika Henrija de Toulouse-Lautreca. Dobro je poznavao umjetnikov život i stvaralaštvo još od vremena kada je živio kao beskućnik u Londonu i Parizu i učio slikanje. Ideja da snimi nešto o njegovom životu preokupirala je Hustona duže vremena. Model za film je roman francuskog pisca Pierrea La Murea koji je otkrio dok je snimao film „Afrička kraljica“. Huston je pristao na netočnosti koje su iznesene u romanu i tako ih je prenio na film. Na primjer, roman i film uopće ne spominju Lautrecovu opsjednutost bordelima i da je veliki dio svog života proveo tamo. Roman i film također govore o ljubavnim aferama koje se u stvarnosti nisu ni dogodile. Film uopće ne spominje Lautrecove boravke u duševnim bolnicama i ne bavi se njegovim duševnim problemima. Huston je bio više zainteresiran za njegovu umjetnost nego za biografiju, tako da je urađen u stilu njegovih slika.
Film je imao sedam nominacija za Oscar, osvojivši one za najbolji kostim i najbolju scenografiju. Ostale nominacije bile su u kategorijama za najbolji film, najboljeg redatelja za Hustona, najbolju glavnu mušku ulogu za Josea Ferrera, najbolju sporednu žensku ulogu za Collette Marchand, i za najbolju filmsku montažu za Ralpha Kemplena. U konkurenciji za najbolji film izgubio je od Cecil De Milleovog filma „Najveća predstava na svijetu“, dok je John Ford sa filmom „Tihi čovjek“ pobijedio Hustona u kategoriji za najboljeg redatelja.
https://www.imdb.com/title/tt0044926/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2
GOST: prof. Nikica Gilić
Rođen 1973. u Splitu. Izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predaje kolegije iz teorije i povijesti filma na Odsjeku za komparativnu književnost i na Akademiji dramske umjetnosti. Voditelj Doktorskog studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Sudjelovao na više međunarodnih simpozija u Hrvatskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj, SAD-u, Austriji, Srbiji i Francuskoj te održao gostujuća predavanja na sveučilištima u Njemačkoj, Austriji i Češkoj. Glavni urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa, član uredništva internetskog časopisa Apparatus, član savjeta časopisa Ubiq i Autsajderski fragmenti te član Vijeća Animafesta. Dobitnik Nagrade Filozofskog fakulteta, Nagrade Vladimir Vuković i Nagrade SFERA.
100 GODINA UNITED ARTISTA
U želji da dobiju veću kontrolu nad svoji projektima, Charles Chaplin, D. W. Griffith, Mary Pickford i Douglas Fairbanks 1919. godine osnivaju United Artist, nezavisnu kompaniju za proizvodnju i distribuciju filmova.
Vodeći filmaši tog vremena željeli su potpunu slobodu u proizvodnji i distribuciji svojih filmova. Tvrtka je također vodila distribuciju visokokvalitetnih filmova nezavisnih proizvođača. UA je bila prva velika produkcijska tvrtka koju kontroliraju njezini umjetnici, a ne poslovni ljudi. UA je također započeo trend među studijima da djeluju kao distributeri i onih filmova koje nisu proizveli.
Tijekom povijesti njihovi filmovi (bilo u produkciji, bilo u distribuciji ) 39 puta su nominirani za Oscara u kategoriji najboljeg filma. 13 filmova potvrdilo je nominacije.


Svideteli Putina / Putin's Witnesses, 2018. Vitalij Manski, 102 min. LA/H/CZ
Redatelj Manski donosi priču o Putinovu usponu na vlast i položaju koji drži već gotovo dva desetljeća. Film pun nikad viđenog video materijala sa zatvorenih sastanaka, koje Putin baš i ne želi da vidite, njegovih osobnih razgovora s Manskim kao i redateljskih inteligentnih komentara, dopunjavaju svjedočanstava brojnih ruskih političkih teškaša, poput Jeljcina ili Mihaila Gorbačova. „Putinovi svjedoci“ dragocjen su prilog rasvjetljavanju mehanizama koji stoje iza Putinovog dolaska na vlast, njegovog naglog uspona i dva desetljeća duge vladavine, ali i iskaz osobnog žaljenja redatelja što je i sam sudjelovao u kreiranju te slike.
“Putinovi svjedoci” snimljeni su kao latvijsko-švicarsko-češka koprodukcija, jer danas Mansky ne smije više ni blizu Putinu.“ (Nenad Polimac, Jutarnji List)
"Manski je složio ekskluzivni mozaik i isporučio publici pravi subverzivni dokumentarni film koji iz prve ruke svjedoči o diktatorskoj naravi budućeg ruskog predsjednika." (Paula Bobanović, Express)
Međunarodni filmski festival u Karlovim Varima – Najbolji dokumentarni film
Međunarodni filmski festival u Camdenu – Posebno priznanje
Filmski festival u Stockholmu – Brončani konj za najbolji dokumentarni film
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/filmovi-koje-ne-bi-trebalo-propustiti-na-zagrebdoxu-redatelj-je-pratio-putina-i-postavljao-mu-pitanja-koja-se-drugi-ne-usude/8416142/
https://www.imdb.com/title/tt8647924/?ref_=nv_sr_5?ref_=nv_sr_5

Midnight Cowboy, 1969. John Schlasinger, 113 min.
Oscar: najbolji film
Scenarij: Waldo Salt, prema romanu Jamesa L. Hearlihyja
Uloge: Jon Voigt, Dustin Hoffman, Sylvia Miles, John McGiver, Brenda Vaccaro
Naivni Teksašanin Joe Buck odlazi u New York, a da bi zarađivao kao žigolo bogatih sredovječnih žena. Međutim, naum mu ne uspijeva i on se nađe bez novca. U jednom baru susreće sitnog prevaranta Ratsa Rizza te mu ovaj obećava naći klijentice. Iako u tomu ne uspijeva, oni postaju prijatelji te Joe odlučuje pomoći Ratsu u ostvarenju njegova sna – odlaska na Floridu čija bi sunčana klima mogla pomoći njegovu izlječenju od tuberkuloze. Da bi namaknuo novac za putovanje, Joe se odlučuje na krađu.
Iako su mu kinoprikazivači dodijelili ocjenu X (rezerviranu za filmove pornografskog ili izrazito kontroverznog), a ponajprije zbog teme (muška prostitucija) i mnogobrojnih seksualnih aluzija, film je, u razdoblju kada se holivudski liberalizam nalazio na vrhuncu, osvojio Oscare za najbolji film, režiju i scenarij prema književnom djelu. Schlesinger je u temeljnu priču o odnosu dvojice protagonista – društvenih marginalaca, osobito vješto strukturirao niz kratkih Buckovih retrospekcija (čiji meki fokus upućuje na nostalgiju za djetinjstvom što sam sadržaj retrospekcija – prikaz Bucka kao usamljenog i emocionalno nesigurnog djeteta ironizira) kao i fantazija o budućnosti koje suprotstavlja situacijama u sadašnjosti. Mozaične dramaturgije, film je umnogome obilježen vremenom nastanka (protestna supkultura kraja 1960-ih, motivi uživanja u marihuani i slobodnom seksu). (HFL)
Odbor za filmsku cenzuru bio je spreman dati rejting R (mlađi od 17 godina samo uz pratnju roditelja ili odraslih), supredsjedatelj United Artistsa, Arthur Krim, inzistirao je na rejtingu X na nagovor psihijatra Aarona Sterna. Ubrzo je postao prvi film koji je osvojio Oscara s rejtingom X. U to vrijeme rejting X još nije bio povezan s pornografskom industrijom. Kasnije 1970. United Artists je spustio rejting na R, što je povećalo broj prikazivanja u kinima po ponovnom objavljivanju jer mnoga kina nisu htjela prikazivati filmove za odrasle, a novine ih nisu htjele reklamirati.
Dugo nakon što je pušten u kina „Ponoćni kauboj“ ostao je jedan od nekoliko filmova koji su još uvijek u našem sjećanju dok su ostali jednostavno ishlapjeli. Ovo je bio film koji je trasirao Voightovu filmsku karijeru i dokazao da Hoffman, poslije trijumfa sa „Diplomcem“, ima mnogo potencijala u sebi - i bio je predodređen da postane jedan od najvećih karakternih glumaca svog vremena. (Roger Ebert)
Ovo je jedno iskustvo koje bilježi kvalitet vremena i mjesta. Ovo nije film za sva vremena, ali kad ga pogledate, uopće se nećete osjećati strancem dok šetate Zapadnom 42. ulicom. (Vincent Canby)
Talentirani Englez Schlesinger imao je nepogrešivo oko snimajući sivu realnost New Yorka, čak i ako je njegov režiserski stil nervozniji nego što je stvarno potrebno. (TV Guide)
Film koji je obilježio jednu generaciju, savršeno oslikava duh jednog vremena i ostvarenje koje se slobodno može svrstati među najbolje filmove svih vremena. (dzabaletan.com)
Svi imamo svoje snove, želje koje ostaju puste zbog nedovoljne hrabrosti i odlučnosti da ih prigrabimo i dozvolimo da nas vode kroz život koji je sam po sebi dovoljno težak. Svatko će iz jednog ovakvog filma nešto naučiti, naći neku svoju poruku i poantu, a oni pojedinci koji u sebi nemaju nikakvih želja jednostavno nisu za ovaj film, a možda ni za život kao takav. Ići i probijati vlastite granice jedini je recept, neupitno napredovati uz očuvanje svojih vrlina i ljudi koji vas vole i koji su vam dragi. Budite svoji i ne zaboravite da je život zaista prekratak, da je jedini i nema popravnog. Svako bi to morao znati. Zato glavu gore, pravac u nebo gdje ćete naći svoju zvijezdu vodilju, a sa njom i osjećajem koji ćete spoznati, čitav ovaj tmurni život može poprimiti sasvim razuman i prelijep oblik. (dzabaletan.com)
http://draganlekovic.me/2018/02/ponocni-kauboj-prica-o-filmu/
https://www.imdb.com/title/tt0064665/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2
100 GODINA UNITED ARTISTA
U želji da dobiju veću kontrolu nad svoji projektima, Charles Chaplin, D. W. Griffith, Mary Pickford i Douglas Fairbanks 1919. godine osnivaju United Artist, nezavisnu kompaniju za proizvodnju i distribuciju filmova.
Vodeći filmaši tog vremena željeli su potpunu slobodu u proizvodnji i distribuciji svojih filmova. Tvrtka je također vodila distribuciju visokokvalitetnih filmova nezavisnih proizvođača. UA je bila prva velika produkcijska tvrtka koju kontroliraju njezini umjetnici, a ne poslovni ljudi. UA je također započeo trend među studijima da djeluju kao distributeri i onih filmova koje nisu proizveli.
Tijekom povijesti njihovi filmovi (bilo u produkciji, bilo u distribuciji ) 39 puta su nominirani za Oscara u kategoriji najboljeg filma. 13 filmova potvrdilo je nominacije.

4. DALMATIA FILM FESTIVAL: KRATKI FILM 1
DEAR EDUARDO, 2018. Joseph Teague, 12 min. GB; THE T-SHIRT, 2018. José Luis López Ortiz, 15 min. E; SLAUGHTER, 2018. Saman Hosseinpuor, 13 min., IR; NON E VERO, 2019. Sergiy Pudich, 7 min. IT; THE SCREENWRITER, 2017. François Paquay, 24 min. BE

Likemback, 2018. Leonardo Guerra Seragnoli, 83 min., IIT/HR
Scenarij: Leonardo Guerra Seragnoli
Uloge: Denise Tantucci, Angela Fontana, Blu Yoshimi
Carla, Danila i Lavinia dolaze na odmor u Hrvatsku kako bi proslavile kraj srednje škole. U pratnji lokalnog skipera Joška odlaze na jedrenje po Jadranskom moru. Svaki trenutak zabave objavljuju na društvenim mrežama, nesvjesne da će im događaji koje time uzrokuju potpuno promijeniti živote.
https://www.imdb.com/title/tt7374968/

4. DALMATIA FILM FESTIVAL: KRATKI FILM 2
YOUR LAST DAY ON EARTH, 2018. Marc Martínez Jordán, 12 min. E; THE WAGON, 2019. Gayle Knutson, 12 min. US; ATHENA, 2019. Christian Stahl, 23 min. DE; FIFTH FLOOR ON THE LEFT, 2018. Renata Lučić, 15 min. HR; MAMA BOBO, 2017. Robin Andelfinger, Ibrahima Seydi, 16 min. SN/BE

4. DALMATIA FILM FESTIVAL: POD SJENOM SUMNJE
Une part d'ombre, 2017. Samuel Tilman, 90 min. FR/BE/E
Scenarij: Samuel Tilman
Uloge: Christophe Paou, Fabrizio Rongione, Yoann Blanc
David ima suprugu koju voli, dvoje male djece i bliske prijatelje sa kojima često ljetuje. Međutim, nakon što ga po povratku s odmora policija pozove na saslušanje, ubrzo se utvrđuje da se ispod besprijekorne maske krije ne tako savršen život pun tajni koje polako izbivaju na površinu. Njegovu obitelj i prijatelje ubrzo progoni sumnja i oni počinju zauzimati strane. Ako je David do sada bio sposoban mnogo toga skriti od svojih najbližih, možda je prešutio i neke još mračnije stvari...
https://www.imdb.com/title/tt6109080/?ref_=fn_al_tt_1

DALMATIA FILM FESTIVAL: KRATKI FILM 3
AMIR ALI, 2019. Shiva Ghanbarian, 20 min. IR; THE COLD SEASON, 2019. Josiah Stendel, 10 min. US; BOYS NIGHT, 2019. James Price, 16 min. SCO/GB; P.O.V., 2018. Jeronimo Acero, 15 min. FR; STARI GRAD (OLD TOWN), 2019, Jack Beck, 10 min. US/HR; MAELSTROM, 2017. Carlos Gómez-Trigo, 3 min. E; DEEP DIVE, 2018. Mohammad Soleimanifeijani, 6 min. US

4. DALMATIA FILM FESTIVAL: DOKUMENTARNI FILM
Women of the Gulag, 2018. Marianna Yarovskaya, 53 min. RU
Scenarij: Marianna Yarovskaya
Dokumentarni film o dojmljivim i tragičnim pričama posljednjih preživjelih žena iz gulaga, brutalnog sustava represije i terora koji su devastirali sovjetsko stanovništvo za vrijeme Staljinova režima. Nikada prije ispričane priče o ženama i njihovim iskustvima u tim logorima, zbirka je jedinstvenih i iskrenih razgovora sa ženama koje su preživjele staljinističku represiju tridesetih godina prošlog stoljeća.
https://www.imdb.com/title/tt7622662/?ref_=fn_al_tt_1

DALMATIA FILM FESTIVAL: KRATKI FILM 4
THE QUINTET OF THE SUNSET, 2018. Jie Weng, 7 min. CH; SUNCATCHER, 2018. Parker Croft, 12 min. US; INSANE LOVE, 2018. Eitan Pitigliani, 20 min. IT; SWEPT AWAY, 2018, Thomas Grascoeur, 12 min. US/FR; SIDE B, 2017, David Prudomme, 20 min. BE; DIFFERENCE, 2018. Ali Asadollahi, 14 min. IR

4. DALMATIA FILM FESTIVAL: KRATKI FILM 5
LACK, 2018, Parisa Sedaei Azar, Ramin Farzaneh, 22 min. IR; BLUE FLOWER, 2019. Saadi Constantine, 23 min. RO/CH; THIS WHICH I HAVE, 2019. Marek Stoklosa, 16 min. PL; LUX ET UMBRA, 2018. Ademir Gogić, 23 min. BiH; BLUE BUNNY, 2019. Jan Fabris, 12 min. SI; THE STAIN, 2018. Shoresh vakili, 13 min. IR; GRANDPA'S DIARY, 2017. Ram Prasad Mandal, 22 min. IN

Tusta, 2019. Andrej Korovljev, 109 min.
Biografski dokumentarac o najvećem frontmenu ex-Yu punk-rock scene, čovjeku koji je prerastao glazbu i postao simbolom slobodnog mišljenja i zdravog razuma.
Dugometražni dokumentarac „Tusta“ približava nas životu Branka Črnca Tuste, frontmana legendarnog punk-rock banda „KUD Idijoti“ iz Pule. Kroz arhivske materijale i intervjue s gitaristom Sašom Milovanovićem Verudom, basistom Nenadom Marjanovićem Fricom, bubnjarem Diegom Bosuscom Pticom, te kolegama i suvremenicima, kao što su izdavač njihovih prvih albuma Boris Furlan, glazbeni kritičari Petar Janjatović i Dragan Kremer, glazbenici Zoran Predin, Damir Urban i Sejo Sexon, prvi dio filma govori o neočekivanom proboju i meteorskom usponu pulskog sastava. Drugi čin ove specifične rock and roll priče posvećen je ograničenom djelovanju benda i zabranama koje su doživljavali uslijed rata i nacionalističkog ozračja u Hrvatskoj. Nepoljuljanih ideala i beskompromisnog stava, Tusta i KUD Idijoti bili su prvi hrvatski bend koji je nastupio u Srbiji nakon raspada SFRJ, na danas legendarnom koncertu u beogradskoj Hali sportova 2000. godine. Konačno, u finalnom segmentu filma, redatelj Andrej Korovljev fokusira se na posljednje godine i prerani kraj Tustinog života kroz dirljiva svjedočenja članova obitelji i prijatelja, gdje otkrivamo njegovu manje poznatu, intimnu, ljudsku dimenziju bez koje ne bi mogao steći takav društveni značaj.
Stotine primjera me je još više uvjerilo da je naziv albuma „Glupost je neuništiva“ bio savršeno točan. Samo što sam ja u međuvremenu postao tolerantniji prema gluposti i prihvaćam je kao dio ljudskoga življenja. Ljudi imaju pravo biti glupi, to se ne može ukinuti dekretom. Osim toga, ima gorih stvari: egoizam, zloba, sadizam, terorizam, na primjer, popis je poduži... To uopće ne znači da na svijetu ne postoje pametni ljudi, dobre ideje, genijalna djela, zdrave stvari. Postoje naravno, ali kad je glupost u pitanju – to je korijen koji se teško čupa. (Branko Črnac Tusta)
Uvidio sam da se političke promjene postižu političkim sredstvima i političkim radom, a ne pjevanjem. Svaka djelatnost ima svoje oruđe. Zemlja se ore plugom, rat se provodi puškom, restrikcije se provode zakonima. Pjesme protiv rata ne zaustavljaju rat, pjevanje o siromaštvu ne obogaćuje siromašne (eventualno autora pjesme, ha, ha), pjesme o korupciji ne sprečavaju korupciju. Dakle, što rješavaju pjesme? Uglavnom ništa. (Branko Črnac Tusta)
"Ovo je film koji kroz veliku i burnu karijeru karizmatičnog borca za slobodu, kroz glazbu KUD Idijota koja predstavlja i predstavljat će zadnju liniju fronte, priča specifičnu rock'n'roll priču svima nama koji pamtimo i vjerujemo da je bolji svijet moguć" (redatelj A. Korovljev)
Što biste voljeli da javnost zna o Tusti i KUD Idijotima? „Pa prije svega da je Branko bio dobar čovjek, to je iznad svega. Tek onda najbolji punk frontmen na Balkanu, ljevičar, istinski borac za jednakost ljudi, čovjek koji je bio spreman dati svoj život za sve obespravljene, za sve vrste manjina…(Dr Fric)
„Tustina smrt za sve nas je bila grom iz vedra neba. Tek tada smo vidjeli koliko je taj čovjek povezan s ljudima i na koliko strana ima 'linkove'. Recimo, Tusta je bio izuzetno vrijedan radnik u Uljaniku. Radio je na poziciji voditelja odjela. Kad su se tek pojavili mobiteli to je bilo čudo, jer njemu je telefon neprestano zvonio zbog posla. Koliko je on toga imao u glavi, to je neopisivo. Znači, kao Nikola Tesla, sve napamet, sve im je mogao objasniti preko mobitela. I tako cijelu karijeru, a on je bio jedini stalno zaposlen od svih nas“ (Sale Veruda)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/tusta-legenda-kud-a-idijoti-do-sitnih-je-sati-svirao-ujutro-bi-uredno-odlazio-na-posao-u-uljanik/9272303/
https://www.muzika.hr/ja-sjecam-se-branko-crnac-tusta/
https://lupiga.com/vijesti/rip-branko-crnac-tusta-bez-tuste-protiv-idiota
https://www.imdb.com/title/tt10662444/?ref_=fn_al_tt_1


Joker, 2019. Todd Phillips, 122 min. US/CA
Scenarij: Todd Phillips, Scott Silver
Uloge: Joaquin Phoenix, Robert De Niro, Zazie Beetzz
Mračna drama Todda Phillipsa, sa sjajnim Joaquinom Phoenixom, pobijedila je na posljednjem Venecijanskom filmskom festivalu. Odmah nakon premijere na festivalu, publika je ustala na noge, a stajaće ovacije trajale su čak osam minuta. I prema prvim (kritičarskim) reakcijama, čeka nas jako dobar, iznenađujuć i kompleksan film. Premda je, što se tiče samog Jokera, ljestvica podignuta jako visoko s obzirom na ostavštinu Jacka Nicholsona iz Burtonova „Batmana“, te Heath Ledgera iz Nolanova „Dark Nighta“.
Neispričana, samostalna priča o jednom od najpoznatijih i najozloglašenijih negativaca. Joker je izmišljeni lik, supernegativac koji se pojavljuje u DC stripovima. Kroz svoja stripovska pojavljivanja, Joker je prikazan kao visoko inteligentan kriminalac čija je karakterizacija varirala tijekom različitih razdoblja. Redateljevo istraživanje neuspjelog komičara Arthura Flecka, čovjeka kojeg je društvo odbacilo, nije samo studija o karakteru, već puno više od toga - transformacija od ranjivog samotnjaka do samouvjerenog negativca.
‘Joker’ je imao sjevernoameričku premijeru na Toronto Film Festivalu. Todd Phillips je poručio publici kako “želi da gledaju film bez unaprijed postavljenih mišljenja i sudova”.
„Premda nije temeljen ni na jednom konkretnom stripu DC Comicsovog serijala, “Joker” pripada šire shvaćenom DC-jevom filmskom univerzumu. Samim tim, riječ je o prvom filmu serijala o superjunacima koji je pobijedio na nekom od velikih evropskih filmskih festivala. Pobjeda “Jokera” također je i indikator novog smjera i nove uloge koju je poprimio venecijanski filmski festival. Koristeći povoljni termin, ali i razmirice između Cannesa i velikih internetskih servisa, Venecija se spretno profilirala kao glavna pretpremijerna platforma za ambicioznije, jesenje holivudske filmove.“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Phoenix glumi umobolnog štrebera, koji je toliko kontroliran da je očaravajuće.“ (Owen Gleiberman, Variety)
„Joker je najsmjeliji i najuzbudljiviji film o superjunacima još od Dark Knighta." (David Ehrlich, IndieWire)
“Prvo na popisu obaveza bilo je izgubiti na kilaži – mislim da sam s tim započeo proces, a to se odrazilo i na samu psihologiju. Jednostavno počnete luditi kad u tako kratkom periodu gubite toliko puno kilograma. … Postoji i ta knjiga koju sam čitao o ubojicama političara koja mi se učinila prikladnom – zanimljiva je također, a prikazuje različite ljude s različitim osobnostima, ali s istim ciljem.” (Joaquin Phoenix)
https://www.imdb.com/title/tt7286456/?ref_=fn_al_tt_1

High Noon, 1952. Fred Zinnemann, 85 min.
Oscar: nominacija za najbolji film
Scenarij: Carl Foreman, prema priči „Metalna zvijezda“ Johna W. Cunninghama
Uloge: Gary Cooper, Grace Kelly, Thomas Mitchell, Katy Jurado, Lloyd Bridges, Otto Kruger, Henry Morgan, Lon Chaney Jr., Ian MacDonald, Eve McVeagh, Harry Shannon, Lee Van Cleef
Na dan svojeg vjenčanja, šerif pred povlačenjem Will Kane sazna da je zatvorenik Frank Miller, kojeg je on uhitio, pušten iz zatvora i da stiže, zajedno sa svojim pomagačima, vlakom točno u podne. Miller je pri izricanju presude zaprijetio Kaneu da će mu se osvetiti, i Kane nema izbora: najbolje je da ga dočeka u mjestu, tim više što mu mještani obećavaju pomoći. Podne se bliži, mještane hvata strah pred beskrupuloznim revolverašima i jedan po jedan napuštaju šerifa. On ne može računati ni na pomoć supruge kvekerke, ni ambiciozna, ali nerazumna pomoćnika. Preostaje mu da se sam suoči s četvoricom razbojnika.
Jedan od najviše aklamiranih vesterna u povijesti žanra, ugled je stekao jasnijim paradigmatskim modelom žanrovskog prikaza borbe »dobra i zla« i njegove polazišne pretpostavke o junaku koji sam bira svoju sudbinu na osnovi moralnih načela izrastajući u herojsku ličnost koja mijenja sudbinu čitave okoline. Trajnom mjestu djela u povijesti žanra, a i u teoretiziranjima o potencijalima filma s obzirom na njegovu vremensku dimenzioniranost pridonijela je i zbitost radnje (jedinstvo prostora, vremena i radnje, trajanje koje je identično projekcijskom trajanju filma). Posebnu pozornost zaslužuje glazbena pratnja; tijekom cijelog filma vrlo funkcionalno i efektno rabi se varirani lajtmotiv započet songom u špici (Do Not Forsake Me, Oh My Darlin’, pjeva Tex Ritter), što je uz „Trećeg čovjeka“ najčešće spominjani primjer takve uporabe glazbe. Toj pratnji sukladna je i »matematična« Zinnemannova režija, odnosno ritmična montaža, posebice kadrova sata koji naznačuje bliženje klimaksa. Film su hvalili i propagatori realističnijeg vesterna, koji su zagovarali rušenje mita o neustrašivom revolverašu – Kane se naime i boji. Isto se odnosi i na ponašanje sredine: poslovična solidarnost je narušena, građani su ili ravnodušni ili kukavice što se i, s dijametralno oprečnim komentarima, dovodilo u vezu s aktualnim ratom u Koreji. Prigovori pristaša tradicionalnog modela žanra odnosili su se upravo na »nevesternska« strahovanja protagonista, kao i na završno protagonističino demantiranje kvekerskih načela. Film je nominiran za sedam Oscara (i za najbolji film i režiju), više nego ikoji vestern dotad; nagrađeni su Gary Cooper za gl. mušku ulogu, glazba, pjesma i montaža. (Ante Peterlić / HFL)
Zinnemann je uzeo osnovne elemente i dekonstruirao žanr vesterna. Junak je ranjiv, junaštvo dvojbeno, a akcija odgođena do zadnjih deset minuta filma snimljena u realnu vremenu, što je još jedna od njegovih žanrovskih novina. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Scenarist Carl Foreman, producent Stanley Kramer i redatelj Fred Zinnemann kad su odlučili usred najvećeg makartijevskog progona, 1952., u nezavisnoj produkciji, s malim budžetom i za svega tridesetak radnih dana, snimiti vestern "Točno u podne", koji kroz priču o obračunu gradskog šerifa s četvoricom revolveraša oslikava makartijevsko doba straha, kukavičluka, izdaje, cinkanja i stradanja onih koji se ne pokoravaju "duhu vremena". ... Film je shvaćen, prihvaćen, osuđen, hvaljen ili prezren kao metafora progona onih koji se razlikuju od pokorne tihe većine. (Živorad Tomić, Express)
https://www.express.hr/kultura/pravi-domoljub-mrzi-i-cinka-komuniste-22171
https://ezadar.rtl.hr/ostalo/kolumne/2548475/tocno-u-podne/
https://www.imdb.com/title/tt0044706/?ref_=fn_al_tt_1
100 GODINA UNITED ARTISTA
U želji da dobiju veću kontrolu nad svoji projektima, Charles Chaplin, D. W. Griffith, Mary Pickford i Douglas Fairbanks 1919. godine osnivaju United Artist, nezavisnu kompaniju za proizvodnju i distribuciju filmova.
Vodeći filmaši tog vremena željeli su potpunu slobodu u proizvodnji i distribuciji svojih filmova. Tvrtka je također vodila distribuciju visokokvalitetnih filmova nezavisnih proizvođača. UA je bila prva velika produkcijska tvrtka koju kontroliraju njezini umjetnici, a ne poslovni ljudi. UA je također započeo trend među studijima da djeluju kao distributeri i onih filmova koje nisu proizveli.
Tijekom povijesti njihovi filmovi (bilo u produkciji, bilo u distribuciji ) 39 puta su nominirani za Oscara u kategoriji najboljeg filma. 13 filmova potvrdilo je nominacije.

Tusta, 2019. Andrej Korovljev, 109 min.
Biografski dokumentarac o najvećem frontmenu ex-Yu punk-rock scene, čovjeku koji je prerastao glazbu i postao simbolom slobodnog mišljenja i zdravog razuma.
Dugometražni dokumentarac „Tusta“ približava nas životu Branka Črnca Tuste, frontmana legendarnog punk-rock banda „KUD Idijoti“ iz Pule. Kroz arhivske materijale i intervjue s gitaristom Sašom Milovanovićem Verudom, basistom Nenadom Marjanovićem Fricom, bubnjarem Diegom Bosuscom Pticom, te kolegama i suvremenicima, kao što su izdavač njihovih prvih albuma Boris Furlan, glazbeni kritičari Petar Janjatović i Dragan Kremer, glazbenici Zoran Predin, Damir Urban i Sejo Sexon, prvi dio filma govori o neočekivanom proboju i meteorskom usponu pulskog sastava. Drugi čin ove specifične rock and roll priče posvećen je ograničenom djelovanju benda i zabranama koje su doživljavali uslijed rata i nacionalističkog ozračja u Hrvatskoj. Nepoljuljanih ideala i beskompromisnog stava, Tusta i KUD Idijoti bili su prvi hrvatski bend koji je nastupio u Srbiji nakon raspada SFRJ, na danas legendarnom koncertu u beogradskoj Hali sportova 2000. godine. Konačno, u finalnom segmentu filma, redatelj Andrej Korovljev fokusira se na posljednje godine i prerani kraj Tustinog života kroz dirljiva svjedočenja članova obitelji i prijatelja, gdje otkrivamo njegovu manje poznatu, intimnu, ljudsku dimenziju bez koje ne bi mogao steći takav društveni značaj.
Stotine primjera me je još više uvjerilo da je naziv albuma „Glupost je neuništiva“ bio savršeno točan. Samo što sam ja u međuvremenu postao tolerantniji prema gluposti i prihvaćam je kao dio ljudskoga življenja. Ljudi imaju pravo biti glupi, to se ne može ukinuti dekretom. Osim toga, ima gorih stvari: egoizam, zloba, sadizam, terorizam, na primjer, popis je poduži... To uopće ne znači da na svijetu ne postoje pametni ljudi, dobre ideje, genijalna djela, zdrave stvari. Postoje naravno, ali kad je glupost u pitanju – to je korijen koji se teško čupa. (Branko Črnac Tusta)
Uvidio sam da se političke promjene postižu političkim sredstvima i političkim radom, a ne pjevanjem. Svaka djelatnost ima svoje oruđe. Zemlja se ore plugom, rat se provodi puškom, restrikcije se provode zakonima. Pjesme protiv rata ne zaustavljaju rat, pjevanje o siromaštvu ne obogaćuje siromašne (eventualno autora pjesme, ha, ha), pjesme o korupciji ne sprečavaju korupciju. Dakle, što rješavaju pjesme? Uglavnom ništa. (Branko Črnac Tusta)
"Ovo je film koji kroz veliku i burnu karijeru karizmatičnog borca za slobodu, kroz glazbu KUD Idijota koja predstavlja i predstavljat će zadnju liniju fronte, priča specifičnu rock'n'roll priču svima nama koji pamtimo i vjerujemo da je bolji svijet moguć" (redatelj A. Korovljev)
Što biste voljeli da javnost zna o Tusti i KUD Idijotima? „Pa prije svega da je Branko bio dobar čovjek, to je iznad svega. Tek onda najbolji punk frontmen na Balkanu, ljevičar, istinski borac za jednakost ljudi, čovjek koji je bio spreman dati svoj život za sve obespravljene, za sve vrste manjina…(Dr Fric)
„Tustina smrt za sve nas je bila grom iz vedra neba. Tek tada smo vidjeli koliko je taj čovjek povezan s ljudima i na koliko strana ima 'linkove'. Recimo, Tusta je bio izuzetno vrijedan radnik u Uljaniku. Radio je na poziciji voditelja odjela. Kad su se tek pojavili mobiteli to je bilo čudo, jer njemu je telefon neprestano zvonio zbog posla. Koliko je on toga imao u glavi, to je neopisivo. Znači, kao Nikola Tesla, sve napamet, sve im je mogao objasniti preko mobitela. I tako cijelu karijeru, a on je bio jedini stalno zaposlen od svih nas“ (Sale Veruda)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/tusta-legenda-kud-a-idijoti-do-sitnih-je-sati-svirao-ujutro-bi-uredno-odlazio-na-posao-u-uljanik/9272303/
https://www.muzika.hr/ja-sjecam-se-branko-crnac-tusta/
https://lupiga.com/vijesti/rip-branko-crnac-tusta-bez-tuste-protiv-idiota
https://www.imdb.com/title/tt10662444/?ref_=fn_al_tt_1


The White Crow, 2018. Ralph Fiennes, 127 min. UK/FR/RS
Scenarij: David Hare prema knjizi Julie Kavanagh „Rudolf Nureyev: The Life“
Uloge: Oleg Ivenko, Ralph Fiennes, Adèle Exarchopoulos, Raphaël Personnaz
Mladić u dobi od 22 godine, odjeven u fino tamno odijelo, nalazi se u avionu na letu iz St. Petersburga do Pariza. Godina je 1961., a Rudolf Nureyev, prije nego je postao legenda, član je baletne skupine Kirov i prvi put u životu putuje van Sovjetskog Saveza. Pariški život opčini Nureyeva, a ovaj je mladi plesač željan upiti svu kulturu, umjetnost i glazbu koju mu ovaj blještavi grad pruža. Međutim, agenti KGB-a koji prate svaki njegov korak postaju sve više i više sumnjičavi u njegovo ponašanje i prijateljstvo s mladom Parižankom Clarom Saint. Kada se konačno suoče s Nureyevim uz šokantne zahtjeve, on je prisiljen donijeti srcedrapajuću odluku koja bi mu mogla zauvijek promijeniti život, a njegove prijatelje i obitelj staviti u smrtnu opasnost. (film je dijelom sniman u Rijeci)
Iako je različite faze Nurejevljeva života ponekad teško razlikovati, c/b "flashbackovi" su vizualno distinktivni i tu najviše dolazi do izražaja perfekcionizam iza kamere jednog od najperfekcionistički nastrojenih glumaca današnjice, usvojen od mnogih velikih redatelja s kojima je radio. Fiennes stavlja znak jednakosti između glume i režije te pomiruje redatelja s glumcem kojeg nosi u sebi. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt5460858/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

Il Colore Nascosto Delle Cose, 2017. Silvio Soldin, 116 min. IT
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij: Davide Lantieri, Doriana Leondeff i Silvio Soldin prema priči Davide Lantierija, Doriane Leondeff i Silvija Soldija
Uloge: Valeria Golino, Adriano Giannini, Arianna Scommegna
Teo je marketinški stručnjak. Zavodljiv i šarmantan, uživa u životu kao ljubitelj žena. Emma je lijepa, živahna i slijepa od svoje 16. godine. Sljepoća je, međutim, nije spriječila da postane osteopat i okruži se sjajnim prijateljima, iskorištavajući puni potencijal života. Kada se prvi put susretnu, Teo je očaran Emminim seksi glasom. Privučen jer nikada nije bio sa slijepom ženom, poziva je na spoj. Emma je previše pametna da upadne u iluziju ljubavi s Teom, no suprotno svim izgledima, on je taj koji će se zakačiti.
Talijanski redatelj Silvio Soldini i zvijezda Valeria Golino udružili su snage u neobičnoj i zabavnoj romantičnoj komediji premijerno prikazanoj na filmskom festivalu u Veneciji.
https://www.imdb.com/title/tt7120532/?ref_=fn_al_tt_1
slobodan ulaz

Don't Worry He Won't Get Far On Foot, 2018. Gus Van Sant, 114 min. US/FR
Scenarij: Gus Van Sant (uz pomoć John Callahana, Jack Gibsona i Williama Andrewa Eatmana) prema autobiografskom romanu Johna Callahana
Uloge: Joaquin Phoenix, Jonah Hill, Rooney Mara
Nakon što lijenčina iz Portlanda John Callahan skoro izgubi život u prometnoj nesreći, posljednja stvar koje se želi odreći jest alkohol. Ali nakon što nevoljko uđe u program odvikavanja uz ohrabrenje svoje djevojke i karizmatičnog sponzora, Callahan otkriva vlastiti talent u crtanju stripova za novine te uskoro ostvari nacionalni uspjeh koji mu omogućava potpuno drugačiji život.
Temeljena na istinitoj priči, ova dirljiva ali i humoristična drama o spašavanju života putem umjetnosti, adaptacija je Callahanovog autobiografskog romana.
„Joaquin Phoenix briljira kao Callahan u svim raspoloženjima i sa širokim spektrom emocija, od alkoholne magle hippiejevskih ranih 70-ih, preko bijesa od nemoći, neuklapanja u grupu za podršku, riješenosti da se sa ovisnošću izbori, pa do male ljudske pobjede.“ (Marko Stojiljković, www.dopmagazin.com)
„Duhovita, pronicljiva i izuzetno emotivna biografska drama o poznatom američkom autoru stripova Johnu Callahanu“ (www.rtl.hr)
„Iako film možda nije na nivou Van Santovih ponajboljih radova, ima u njegovoj priči o životu kvadriplegičnog strip-crtača Johna Callahana nešto neodoljivo.“ (Dragan Rubeša Novi List)
https://www.imdb.com/title/tt6288124/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1