PROGRAM KINOTEKE Kolovoz 2024.

For Whom the Bell Tolls, 1943. Sam Wood
Scenarij:  Dudley Nichols prema istoimenom romanu Ernesta Hemingwaya iz
Uloge: Gary Cooper, Ingrid Bergman, Akim Tamiroff, Katina Paxinou, Josip Calleia
   Godine 1937. Ernest Hemingway otputovao je u Španjolsku kako bi izvještavao o tamošnjem građanskom ratu za Sjevernoamerički novinski savez. Tri godine kasnije dovršio je najveći roman proizašao iz "dobre borbe", „Kome zvona zvone“. Priča o Robertu Jordanu, mladom Amerikancu u Internacionalnim brigadama pridodanim antifašističkoj gerilskoj jedinici u planinama Španjolske, govori o odanosti i hrabrosti, ljubavi i porazu te tragičnoj smrti ideala.
   Hemingway nadmašuje svoje postignuće iz romana „The Sun also Rises“ i „A Fareow to Arms“ te stvara djelo istodobno rijetko i lijepo, snažno i brutalno, suosjećajno, dirljivo i mudro. "Ako je funkcija pisca otkrivanje stvarnosti", napisao je Maxwell Perkins Hemingwayu nakon što je pročitao rukopis, "nitko to nikada nije tako potpuno izveo." Veće snage, šireg opsega i intenzivnije emotivan od bilo kojeg autorovog prijašnjeg djela, stoji kao jedan od najboljih ratnih romana svih vremena. (www.goodreads.com)
   Iako je studio depolitizirao većinu sadržaja filma, pretvarajući ga više-manje u opću pustolovnu priču, prihvaćen je od publike kada je objavljen 1943., na vrhuncu Drugog svjetskog rata . „Kome zvona zvone“ još uvijek se smatra jednom od najboljih filmskih adaptacija Hemingwayeve priče. (britannica.com)
   Stvarno sam uživao u ovom filmu. Stalno čitam o tome da je predugačak, ali mislim da to omogućuje svim sporednim likovima vremena da se razviju. I razvili su se, jer su bili glavni razlog zašto sam toliko uživao u ovome. (letterboxd.com)
   Priča je malo izmijenjena u odnosu na divan roman, ali to je neizbježno. Ipak, prati ga puno pomnije od većine holivudskih filmizacija. Krajolik je spektakularan - boje, kinematografija su vrhunski, a Victor Young je skladao raskošnu i dirljivu glazbu koja prekrasno naglašava akciju i emocije protagonista - njegova je kreacija među najboljima u povijesti kinematografije. (twm-2 / imdb / user reviews)
   Samo je Katina Paxinou dobila Oscara za ovaj film. Sjajna izvedba, ali vjerojatno i posveta njezinom izbjegličkom statusu. Pobjegla je iz rodne Grčke kada su nacisti preuzeli vlast u kojoj je bila vodeća članica njihova nacionalnog kazališta. Oscara je primila u znak sjećanja na tamošnje preminule kolege. (bkoganbing / imdb / user reviews)
   Nichols je u svom scenariju obuhvatio okus i duh romana, a  Sam Wood je stekao bliskost s likovima kroz stalne krupne planove, što je gotovo jedinstveno. Kvaliteta njihovog rada je besprijekorna, a dominira vrhunska karakterizacija. Gary Cooper kao Robert Jordan i Ingrid Bergman kao Maria su dobri, iako su im mogućnosti ograničene. Ali Katina Paxinou kao Pilar, gruba Španjolka puna snage, čudo je nježnosti i grubosti, seljački lik u fluidnoj masi. A Akim Tamiroff kao Pablo je remek-djelo mračnih i podlih raspoloženja, izraza izdaje i ljudskog ponosa kakvi su ikada stavljeni na ekran. (Bosley Crowther, dio izvorne kritike objavljene u srpnju 1943. u New York Timesu)
https://www.imdb.com/title/tt0035896/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_in_0_q_For%2520Whom%2520the%2520Bell%2520Tolls%252C%2520

BRANDO100
Apocalypse Now, 1979. Francis Ford Coppola, 150 min.
Scenarij: John Milius, Francis Ford Coppola i Michael Herr, prema romanu „Srce tame“ Josepha Conrada iz 1899. godine (radnja romana je iz Konga prebačena u vijetnamski rat)
Uloge: Marlon Brando, Robert Duvall, Martin Sheen, Frederic Forrest, Sam Bottoms, Larry Fishburne, Dennis Hopper, Harrison Ford, Colleen Camp, Cynthia Wood, Bill Graham, Scott Glenn
   Šuma palminog drveća, prvi u nizu širokih i niskih horizonata, ostaje progutana u eksploziji do tada neviđenoj na filmskom platnu. Jim Morrison najavljuje ”kraj”, prizor blijedi pod sve gušćim dimom, a zatim se pretapa spajajući protagonista s početnom i završnom točkom apokaliptične odiseje.
   Jezivi, halucinantni ep o Vijetnamskom ratu Francisa Forda Coppole je kinematografija u svom najhrabrijem i najvizionarskom izdanju. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Radnja je smještena u Saigon, 1969. Kapetan Willard, marinac duboko potresen užasima rata, poslan je u naizgled nemoguću misiju od strane američke vojske. Mora pronaći i svrgnuti s vlasti zloglasnog poručnika Waltera E. Kurtza koji, na čelu plemena domorodaca, upravlja djelom džungle u neutralnoj Kambodži. Što duže traje njegovo putovanje, njegova postrojba sve je više obuzeta što drogom, što samom džunglom koja tjera strah u kosti. Jedan po jedan, njegovi vojnici bivaju ubijeni dok Willard polako shvaća da je poslan na put u samo srce tame.
   „Apocalypse Now“ nagrađen je Zlatnom palmom na filmskom festivalu u Cannesu (nagrađen je zajedno s „Limenim bubnjem“ Volkera Schlöndorffa), gdje je premijerno prikazan nedovršen. Kada ga je United Artists konačno objavio u kolovozu 1979., početne kritike bile su polarizirane; dok je fotografija Vittorija Storara bila naširoko hvaljena, nekoliko je kritičara Coppolino postupanje s glavnim temama priče smatralo antiklimaktičnim i intelektualno razočaravajućim. Film je nominiran za osam Oscara (uključujući najbolji film) - osvojio je nagrade za najbolju kameru i najbolji zvuk .
   Probijanje budžeta, orgije alkohola i droge, samovolja glumaca…. sve je nagovještavalo katastrofu. Problemi tijekom produkcije i snimanja “Apokalipse danas” izgledali su veliki, preveliki da bi konačni proizvod izgledao (barem) pristojno. U takvu sliku uklopio se i Brando – na snimanje je došao nepripremljen, nije pročitao knjigu prema kojoj je film snimljen, s viškom kilograma. Jedini razlog zbog kojeg je Brando došao na snimanje je pozamašan honorar za nastup u filmu. Puno toga je u interpretaciji pukovnika Kurtza Brando (uz dopuštenje Coppole) improvizirano, a rezultat znamo: “Apokalipsa danas” pripada u red najboljih filmova u povijesti.
   „Apocalypse Now“ spada u djela koja svojom strukturom odgovaraju opsežnim romanima i sagama, a posjeduje do danas nenadmašenu monumentalnost viđenu na filmskom platnu. Nekolicinu takvih djela koja se ističu u povijesti novog holivudskog filma potpisuje upravo Coppola, redatelj koji je u riziku vidio vidio inspiraciju, potencijal i umjetnost. (Dunja Ivezić / www.ziher.hr)
   Halucinantno slavlje iracionalnosti, čistog osjećaja, pa čak možda i ludila. (Jay Scott / Globe and Mail)
   Zasigurno nijedan film u povijesti nije pružio snažniji dokaz da je rat pravi pakao. (Kathleen Carroll / New York Daily News)
   "Apokalipsa danas“ postiže veličinu ne analizirajući naše 'iskustvo u Vijetnamu', već rekreirajući, u likovima i slikama, nešto od tog iskustva. „Apokalipsa danas“ je najbolji vijetnamski film, jedan od najvećih od svih filmova, jer gura dalje od ostalih, u mračna mjesta duše. Ne radi se toliko o ratu, koliko o tome kako rat otkriva istine koje rado ne bismo nikad otkrili. (Roger Ebert, Chicago Sun Times - proglasio ga je najboljim filmom 1979.)
   Moralna indignacija iza „Apokalipse danas“  izgubljena je u grandioznosti. Film je predstavio rat kao "jedan prokleti golemi cirkus" i Coppola nije učinio ništa više od pokazati očito — da smo u Vijetnamu vodili loš rat. (Robert Hatch / The Nation)
   „Apokalipsa danas“ nije samo najbolji film proizašao iz iskustva Vijetnama, već jedno od velikih djela o ludilu našeg vremena. (Philip French / Guardian)
    Ovo je velika američka noćna mora, konačno odbacivanje svega što je Vijetnam trebao postići. (Cory Woodroof / 615 Film)
   „Apokalipsa danas“ je vrsta filma zbog koje sam zahvalan Bogu što sam se zaljubio u kino. (Richard Propes / TheIndependentCritic.com)
   „Apokalipsa danas“ je meni i mnogima iz moje generacije pomogla da dobijemo viziju onoga što filmska umjetnost može postići, viziju koja je toliko veličanstvena da nas je osudila da provedemo veliki dio naših kasnijih života u kino-ludnici. (Eric Harrison / Houston Chronicle)
   Do „Apokalipse danas“, Brando je glumac koji je odavno prošao svoje vrhunce i kojeg je pratio glas problematične osobe na setu. Iz filma u film. Međutim, sve je to išlo u Brandovu korist kada je trebalo utjeloviti pukovnika Kurtza; njegove ozloglašene smicalice izvan ekrana koje daju ogromnu težinu njegovom ionako zastrašujućem prikazu lika koji je veći od života. Iako će se nastaviti sporadično pojavljivati u filmovima promjenjive kvalitete sve do 2001., operna veličina „Apokalipse danas“ čini se kao najprikladnija labuđa pjesma za karijeru bez premca. (BFI)
https://www.imdb.com/title/tt0078788/?ref_=fn_al_tt_1

Citizen Kane, 1941. Orson Welles, 120 min. US
Scenarij: Herman J. Mankiewicz, Orson Welles
Uloge: Orson Welles, Joseph Cotten, Dorothy Comingore, William Alland, Agnes Moorehead, Ruth Warrick, Ray Collins
   Novinski magnat Charles Foster Kane umire u svom dvorcu Xanadu izgovarajući zagonetnu riječ “rosebud” (pupoljak). Reporter lista “The March of Time” dobije zadatak istražiti značenje te riječi. Povezuje se s nekoliko ljudi vrlo bliskih Kaneu, koji govore o njegovom životu i karakteru, ali ne uspijeva otkriti zagonetno značenje riječi.
   Iako je „Građanin Kane“ zbog sličnosti sa životom novinskog izdavača Williama Randolpha Hearsta izazvao dosta polemika, film je najprije u New Yorku nagrađen nagradom kritike, a zatim i Oscarom za najbolji originalni scenarij. „Građanin Kane“ imao je vrlo velik utjecaj na Hollywood, osobito što se tiče snimateljskog rada, zvučnog zapisa i montaže. „Građanin Kane“ ubraja se među deset najboljih filmova svih vremena.
   Od devet nominacija za Oscara dobio ga je za izvorni scenarij. Fascinantna drama glumca, scenarista i redatelja Orsona Wellesa, uz titulu neosporno najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena zasluženo nosi i epitete jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u povijesti sedme umjetnosti. Narativno i dramaturški koncipirano poput detektivske soap-opere, tijekom koje se slažu detalji biografskog mozaika jednog čovjeka, maestralno komponirano i režirano djelo koje se u mnogim izborima već desetljećima proglašava najvećim filmom svih vremena, priča je koja je dijelom nadahnuta životom glasovitog novinskog magnata Williama Randolpha Hearsta, oca 'žutog novinarstva', koji je zbog ovog filma, Wellesa progonio tijekom njegove karijere.

   25-godišnji Welles u svom fantastičnom autorskom prvijencu demonstrirao je iznimno svjež, inovativan i siguran redateljski pristup, vješto vodeći priču i glumce, poigravajući se svjetlom i sjenom, dubinskim kadrovima i drugim planovima, te kreirajući cjelinu koja i osam desetljeća nakon nastanka plijeni zrelošću. (filmski.net)
   Nitko ne sumnja da je riječ o najboljem američkom filmu, ali ono što se može čuti od velikih filmskih umjetnika današnjice jest činjenica da im se sviđa idealistički pristup mladog Wellesa koji je imao samo 25 godina kada je snimio taj film. Welles je njime promijenio filmsku umjetnost i taj njegov ideal još stoji kao dragulj koji svi pokušavaju dosegnuti. To nije samo film, nego izričaj čovjeka koji je prekršio sva pravila kako bi rekao svoju priču. (producent Bob Gazzale)
   U recenziji iz 1941., Jorge Luis Borges nazvao je „Građanina Kanea“ metafizičkom detektivskom pričom u kojoj je "... (njegov) predmet (psihologijski i alegorijski) istraga čovjekove unutrašnjosti, preko djela koje je napravio, riječi koje je izrekao, mnogih života koje je uništio..." Borges je naglasio da "Neodoljivo, beskrajno, Orson Welles prikazuje fragmente života čovjeka, Charlesa Fostera Kanea, i poziva nas da ih spojimo i da ga rekonstruiramo... Na kraju shvaćamo da fragmenti ne tvore jedan sklad: omrznuti Charles Foster Kane je utvara, kaos pojava."
   Njegov "Kane" znači razmeđe u filmskoj umjetnosti: s jedne strane u sebi sabire najbolje tradicije predratnog filma, a istovremeno, on je anticipacija svih lutanja i traženja unutar modernoga filmskog iskaza. Film "nove dramaturgije“; film koji ne priča priču, nego kroz prožimanje anegdota i komentara oživljava sjećanja. U razbijenoj, mozaikaInoj strukturi dugi vremenski periodi sažimaju se eliptički - zbog toga, javlja se potreba za montiranjem u kameru (montaža u kadru) i dubinskom oštrinom kojom se otkrivaju i akcentiraju mnogi planovi istovremeno. Snimateljski as Gregg Toland je za ovu priliku upotrebio sve svoje umijeće (rad na specijaInim objektivima), a film, iako montiran u kameru, "odležao" je u montaži punih devet mjeseci, uz asistenciju Roberta Wisea i Marka Robsona... I s tonom Welles postupa "prevratnički": muzika i šumovi nisu tek tonska kulisa, već kontrapunkt slici... (Svemir Pavić)
https://www.imdb.com/title/tt0033467/?ref_=nv_sr_srsg_0