JADRANKA KOSOR... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA

   Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ

UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ

UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ
UTO 29.5. 2018. 20.15 RENATO BARETIĆ
UTO 26.6. 2018. 20.15 ZORAN PREDIN
UTO 25.9. 2018. 20.15 MARINKO BIŠKIĆ

   Večerašnja gošća, tj. vaš domaćin je trebala biti gđa. Jadranka Kosor, no i otkazivanje u zadnji čas je nešto čime se moramo suočiti. Nema nje, ali ima filma koji je bio njen izbor.

CABARET
Cabaret, 1970. Bob Fosse, 124 min. US
Scenarij: Jay Allen prema knjizi „Cabaret“ Joe Masteroffa
Uloge: Liza Minnelli, Michael York, Helmut Griem, Joel Grey, Fritz Wepper, Marisa Berenson
   Priča prati Sally Bowles i njenu aferu s piscem Cliffordom Bradshawom, te vezu fraulein Schneider i njenog podstanara herr Schultza koji je židovskog podrijetla. Dok se oba para trude održati vezu, opskurni berlinski noćni klub Kit Kat ironijski podcrtava njihove nevolje. No nijedan par neće moći dugo ignorirati opasnost koja vreba.
   Kit Kat klub metafora je za dekadentnu Njemačku koju će uskoro progutati nacizam. Berlin po danu i Berlin po noći su u Cabaretu dvije potpuno različite stvari - po noći su klubovi puni smijeha, a izvođači se do mile volje izruguju nacizmu. Ali, smijeh preko dana zamre. Glazbeni brojevi su komentari na situacije u radnji, a kroz priču gledatelje vodi majstor ceremonije, Emcee kojeg je i u kazališnoj i u filmskoj verziji tumačio Joel Grey.
   "Cabaret" je nastao prema romanu „Goodbye to Berlin“ Christophera Isherwooda iz 1935. koji je pak 1951. John Van Druten preradio u dramu „I Am a Camera“ prema kojoj je snimljen istoimeni film. Producent i redatelj Harold Prince ranih je šezdesetih odlučio napraviti mjuzikl verziju „I Am a Camera“ pod naslovom "Cabaret", pa je angažirao skladatelja Johna Kandera i tekstopisca Freda Ebba da rade na materijalu. Libreto je napisao Joe Masteroff. Kander i Ebb su netom završili jedan drugi projekt na kojem su surađivali s Lizom Minelli i „Cabaret“ su pisali s idejom da upravo ona bude Sally Bowles, no u kazališnoj verziji mjuzikla ipak nije angažirana, nego je glavna uloga dodijeljena Jill Haworth. „Cabaret“ je premijerno izveden 1966. na Broadwayju a dvije godine kasnije i na West Endu. Od kazališne verzije puno je poznatiji film legendarnog Boba Fossea iz 1972. Film se u radnji dosta razlikuje od kazališne verzije - scenaristica Jay Presson Allen je u priču vratila gay teme koje su odstranjene iz drame i mjuzikla, izbačeni su neki songovi i nadopisani drugi poput kultnog „Mein Herr“ i „Maybe This Time“. Fosse je mislio da publika neće dobro reagirati na to da likovi ničim izazvani počnu pjevati i plesati u svakodnevnom životu pa je glazbene brojeve (izuzev jednog) ograničio na pozornicu Kit Kat kluba.  
   Uz Oscara za najbolju glumicu (Liza Minnelli) film je osvojio i Oscara za najboljeg sporednog glumca (Joel Grey), najbolju fotografiju, najbolju umjetničku režiju, najbolji zvuk, najbolju originalnu pjesmu te najbolju montažu, što ga čini filmom s najviše osvojenih oscara u povijesti, a da među nagradama nije ona za najbolji film. Film je dobio Zlatni globus za najbolji film – mjuzikl/komedija.
   U ovoj adaptaciji brodvejskog hita sve pjevano-plesne točke motivirane su smještanjem u kabaret. Upravo strogo odjeljivanje scenske izvedbe i izvanscenske stvarnosti naglašava njihovu međusobnu povezanost ostvarenu pomnom dramaturškom gradacijom paralelne izmjene kabaretskih točaka i okvirne fabule, koja je pak uokvirena prizorima najave i odjave večernjeg nastupa. Stalno mijenjanje funkcije glazbenih točaka u filmskoj cjelini modulira međudjelovanje zbilje i njezina scenskog predstavljanja od ilustrativnosti uvodne točke „Wilkommen“, preko supostavljanja komičnog pljeskanja po zadnjici nacističkoj brutalnosti na ulicama Berlina, odnosno scenskog parodiranja ljubavnog trokuta Briana, Sally i Maxa, do otvorene provokativnosti pjesme „If Only You Could See Her Through My Eyes“ kao satire rastućeg antisemitizma i ključne metafore zaključne točke „Life Is a Cabaret“. Sekvenca jedine pjesme koja se ne izvodi u kabaretu (Tomorrow Belongs To Me), nego je na idiličnom izletištu započinje pripadnik Hitlerjugenda, da bi mu se zatim priključila masa, izvrće kabaretsku karnevalizaciju dominantnog poretka u estetizaciju političkog programa prokazujući nekritičko uživljavanje publike u predstavljene ideološke sadržaje kao naličje masovne psihoze, te pridajući bezbrižnom eskapizmu – predočenom junakinjinom ambicijom da postane filmska zvijezda. (T. Brlek, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0068327/?ref_=fn_al_tt_1