REKLI SU

Utemeljena 1971. godine, sa svrhom upoznavanja mladih s umjetnošću ekrana, Kinoteka „prikazuje djela filmske klasike, koja po umjetničkoj, povijesnoj, tehničkoj i humanoj vrijednosti imaju svoje mjesto u povijesti i razvoju filmske umjetnosti“. Zacrtana koncepcija nije se mijenjala, iako zbog objektivnih okolnosti, sastavljači programa nisu uvijek bili u mogućnosti ostvariti svoje želje. Djelatnost Kinoteke nije zaustavila ni agresija na Hrvatsku, na što smo osobito ponosni. Nametnuti rat, prekid veza s Beogradom koji je prisvojio sav kinotečni fundus, doveo je i djelatnost Kinoteke u pitanje. Kinoteka je i u tim okolnostima nastavila svoje djelovanje temeljeći svoj program na kinotečnom fundusu Hrvatske kinoteke i Filmoteke 16 iz Zagreba, uz veliku pomoć i razumijevanje naših zagrebačkih kolega. Kinoteka je godinama bila stjecište ljubitelja filma, mjesto na kojem su brojne generacije stjecale i produbljivale filmsku kulturu. Kinoteka je odgajala i filmski obrazovala generacije splitske mladeži i postala važna institucija u životu grada. Zlatne godine Kinoteke (1971.-1984.), u znaku su kvalitetnih programa, primjerne organizacije i velikog broja pretplatnika. To je vrijeme kada Kinoteka za svoj rad dobiva brojna priznanja. Rad Kinoteke zapažen je od strane Međunarodne federacije filmskih klubova (Federation internationale des cine-dubs - FiCC), a za kinotečnu djelatnost Narodnom sveučilištu dodijeljena je Nagrada grada Splita 1984. godine. Obilježavajući tisućiti program filmske klasike (Projekcijom filma „Rio Bravo“) i 23 godine kontinuiranog djelovanja priželjkujemo zlatne godine Kinoteke. Kinoteku koja od kraja osamdesetih proživljava i krizu programa i krizu gledatelja treba osvježiti kvalitetnijim programom, boljom prikazivačkom tehnikom, boljom organizacijom, što će nadamo se pridonijeti povratku gledatelja. Budućnost Kinoteke vidimo u suradnji s Hrvatskom kinotekom, Filmotekom 16 i u suradnji s kulturnim centrima evropskih zemalja  (1000. PROGRAM FILMSKE KLASIKE, Jasna Pervan, 24. ožujka 1994.)

     …Sedamdesetih i osamdesetih, imati člansku iskaznicu splitske Kinoteke bilo je pitanje statusa - statusni simbol splitske mladosti kojoj ono što su pružale škole i fakulteti nije bilo dovoljno. Iz Tribine i Kinoteke „poletjele“ su u život generacije splitskih filmaša, pisaca, glumaca i umjetnika svake vrste...   (Svemir Pavić, 2001. povodom 30 godina filmske klasike)

     Tu smo recitirali, pjevali, pisali, išli u Kinoteku, otvarali izložbe, promovirali knjige, bili članovi raznih žirija. Tu sam upoznao mnoge znane i neznane prijatelje. Vrata Tribine mladih bila su vrata na koja sam ušao u Grad i tu ostao. A teta Milka je bila duša  svega. Koliko li je samo akcija pokrenula! Bili smo joj više od djece. Za nagradu vodila nas je na izlete, zahvaljujući njoj prvi put sam upoznao Firenzu, metropolu svjetske umjetnosti. Kad je otišla u mirovinu i ja sam nekako prestao odlaziti u Dioklecijanovu 7, u kino Zlatna vrata, u Tribinu mladih. Kao da sam i sam odrastao. To više nije bilo isto…… (akademik Jakša Fiamengo, književnik i novinar)