ZAVEDENA I OSTAVLJENA

Sedotta e abbandonata, 1964.

50 GODINA KINOTEKE
Sedotta e abbandonata, 1964. Pietro Germi, 115 min. IT  
Scenarij:
Pietro Germi, Agenore Incrocci, Furio Scarpelli, Luciano Vincenzoni
Uloge: Stefania Sandrelli, Saro Urzi, Aldo Puglisi, Lando Buzzanca, Lola Braccini, Leopoldo Trieste
   Naslovna protagonistica je 15-godišnja djevojka iz zabačenog sicilijanskog gradića koju zavede i trudnom učini zaručnik njene starije sestre. Radnja prikazuje kako njena porodica, na čelu sa ocem poduzima drastične mjere kako bi sačuvala porodičnu čast.
    U filmu dominira groteskni osjećaj časti. Želja redatelja Pietra Germija je, da, iznoseći izmišljenu priču, optuži licemjerje lokalnih običaja i talijanskog zakonodavstva. Ono što je u njegovom prethodnom filmu (Razvod na talijanski način) bilo elegantno ironično, ovdje je živahnije, ali grubo sarkastično. Stječe se dojam da Germi namjerno spaja tonove različitog kulturnog podrijetla da bi „završio“ na Siciliji spajajući tragično i komično, što na koncu rezultira okrutnim i nevjerojatnim radom. (Giovanni Grazzini / Corriere della Sera, 1964.)
    „Zavedena i ostavljena“ se temom i mjestom radnje velikim dijelom naslanjao na Germijev raniji hit „Razvod na talijanski način“, te se navodi kao jedno od klasičnih ostvarenja žanra commedia all'italiana; dio kritičara ga, međutim, smatra nešto mračnijim ostvarenjem tog pravca, dijelom i zbog toga što je sljedeće godine u stvarnom životu slučaj France Viole imao morbidne sličnosti s nekim elementima radnje, odnosno pažnju javnosti skrenuo na ozbiljan problem još uvijek raširenog otimanja nevjesti na Siciliji. Usprkos toga, Sandrelli je zahvaljujući filmu postala velika zvijezda.
   Talijani su majstori u vlastitom ismijavanju. Veliki Pietro Germi dizajnira groteskno, komično remek-djelo takve žestine da je granica između komedije i tragedije doista vrlo tanka. Kao što je tipično za Germijev film, uloge su senzacionalne. Ovdje se, uz vrlo mladu i izvanrednu Stefaniju Sandrelli, nalazi i izvrsni nastup Sara Urzija, glave obitelji kojem prijeti razorni skandal. Neznanje i licemjerje secirani su profinjenom, elegantnom rukom. Ne smije se propustiti. (imdb/littlemartinarocena)
   Doduše, nije tako uglađen ili otmjen kao "Razvod na talijanski način". Nema napadnog Marcella, nema Sophijinih oblina... Možda je podređen slavnijem prethodniku... Ipak, kakav divan film! Komedija manira i običaja rijetko može biti bolja. A onda tamniji, pomalo prijeteći prizvuci koji otkrivaju fascinantnu Siciliju, koja je danas zauvijek izgubljena: vau! Volim oba Germijeva dragulja, ali kad bih mogla na pusti otok ponijeti samo jedan, bio bi to "Zavedena i napuštena". Čudim se kako je Germi, koji je i Genovezac, tako dobro razumio srce i dušu tog divnog otoka. Gotovo savršeno: ali, kome je uopće stalo do savršenstva? (imdb/Manicheus)
   U vrijeme kad su padali zidovi talijanske "filmske Bastille - Cinecitte", kada je mlada garda krenula u stvaranje novog talijanskog filma, Germi je bio jedan od onih koji su uperenorn kamerom izašli na ulice, zašli u siromašne radničke četvrti i spustili se do dna života, do poniženin i prezrenih. Posvetivši sav svoj život filmu /kao redatelj i glumac/, a film životu, Germi nikada nije ostajao samo na razini zavodljivoga neorealističnog dokumenta. Tražeći od filma puni društveni angažman i vjerujući u snagu njegove poručljivosti, problemima je prilazio kritički i analitički, ali hladno, nikada bez svijesti o vlastitoj poziciji i političkoj orijentaciji. U Germijevom djelu ogleda se novi kvalitet neorealizma - njegova kritička komponenta po kojoj ono najdirektnije anticipira suvremeni talijanski politički film /Petri, Rosi, Brusati/.  Germijev se filmski opus uvjetno može podijeliti u dvije faze - prvu, u kojoj prevladavaju čisti neorealistični  motivi, i drugu, koja se oslanja na bogate tradicije talijanske komedije. Međutim, i u tom drugom dijelu opusa  Germi nije neorealistički prpošan /kao na pr. de Sica ili de Santis/, nego je temeljit i kritičan u osuđivanju slabosti talijanskog društva, posebno odnosa muškarac-žena opterećenog raznim vrijednostima građanskog morala. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0058564/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Franca Viola (1948.), Talijanka je koja se proslavila 1960-ih u Italiji zbog odbijanja "rehabilitacijskog braka" (matrimonio riparatore ) sa svojim silovateljem, nakon što je oteta, držana kao talac više od tjedan dana i silovana mnogo puta. Smatra se prvom Talijankom koja je, silovana, javno odbila udati se za svog silovatelja. Umjesto toga, ona i njezina obitelj uspješno su nastavili progon nasilnika. Suđenje je imalo široki odjek u Italiji, jer se Violino ponašanje kosilo s tradicionalnim društvenim konvencijama u Južnoj Italiji, pri čemu bi žena izgubila čast ako se ne uda za muškarca sa kojim je izgubila djevičanstvo. Franca Viola postala je simbol emancipacije žena u poslijeratnoj Italiji.

https://voxfeminae.net/strasne-zene/franca-viola-djevojka-koja-je-rekla-ne/

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA