PROGRAM KINOTEKE 2020. godina

ČETVRTAK / 02.01.

IN MEMORIAM IVO GREGUREVIĆ: ČARUGA

Čaruga, 1991.
20:00 sati



IN MEMORIAM IVO GREGUREVIĆ:
Čaruga, 1991. Rajko Grlić, 108 min.
Scenarij:
Ivan Kušan, Rajko Grlić
Uloge: Ivo Gregurević, Davor Janjić, Petar Božović, Ena Begović, Branislav Lečić, Branka Trlin-Matula, Dejan Aćimović, Filip Šovagović
   Godine 1918, nakon povratka s ruske fronte u Slavoniju, Jovo Stanisavljević Čaruga zajedno s drugim povratnikom Malim pridružuje se hajdučkom vođi Boži Crvenom, koji se nadahnut Oktobarskom revolucijom želi boriti za pravednije društveno uređenje. Nakon Božine pogibije u sukobu sa žandarima, Čaruga postaje vođa skupine koja se pretvara u zločinačku bandu, ne prezajući ni od čega da se dokopa plijena. Uskoro se obogati i promijeni identitet, izdaje se za uspješna trgovca i sprijatelji s najljućim neprijateljem, žandarskim kapetanom. No, obruč oko njega sve više se steže...
   S budžetom od milijun dolara, „Čaruga“ je bio najskuplji hrvatski film proizveden do tad, što je rezultiralo odličnim produkcijskim uvjetima - fotografijom (Slobodan Trninić) svjetskih standarda, raskošnom scenografijom i kostimografijom, uvjerljivom rekonstrukcijom razdoblja. Režija Rajka Grlića ovdje je 'tečna' kao nikad prije, no film osjetno pati od neuravnotežene dramaturgije poradi koje se završni rasplet doima ishitrenim, a većina od brojnih likova nije profilirana s dostatnom podrobnošću. Također, povezivanje ozloglašenog zločinca s komunističkim revolucionarima, čime se metaforički željelo progovoriti o karakteru svake, a napose komunističke revolucije, doimalo se kao trendovsko priklanjanje kritici sustava koji se tih godina nepovratno urušio. (kino Tuškanac)
   Kada je umro Ivo Gregurević bilo je to šokantno i potresno s obzirom da je riječ o možda najvećem hrvatskom filmskom glumcu. Pisao sam feljton o Gregureviću, u »24 sata« smo mu dali naslovnicu »Zbogom narode, Čaruga putuje«, jer je to bila jedan od tri njegove najveće životne uloge u impresivnoj mu karijeri. Baveći se Gregurevićem počeo sam se baviti i životom tog zadnjeg južnoslavenskog hajduka. Iz dana u dan predamnom je izranjao arhipelag priča koje su bile jedna čudesnija od druge. I to je čest fenomen; tkogod se susreo s Čarugom bio je fasciniran. (Boris Rašeta)
   Jovo Stanisavljević Čaruga, slavonski Robin Hood, junak siromašnih kako ga je doživljavao tadašnji puk, ili razbojnik, razmetljivac, pljačkaš, dezerter ili ubojica  koji je činio nedjela za koja ga je osudila tadašnja vlast na smrt vješanjem, jedno  vrijeme pod drugim imenom Nikola Drezgić, je doista boravio u Vinkovcima, šetao vinkovačkim ulicama, imao lijepo uređen stan, ali i bančio po vinkovačkim bircuzima u društvu vinkovačkih uglednika, žandara i lijepih, ali uglavnom žena lakoga morala. U Vinkovcima i okolnim selima imao je dosta jataka koji su ga štitili tako da je izbjegao  brojnim potjerama i uhićenjima.
   Njegov lik u filmu Rajka Grlića fantastično je odigrao nedavno preminuli glumac Ivo Gregurević, čija je glumačka karijera, školovanje i kasniji život vezan za Vinkovce u kojima ima brojne obožavatelje i prijatelje. Odigrao je Ivo, 90 i više raznih uloga u kazalištu, na televiziji i na filmu, no uloga Čaruge lansirala ga je u svijet glumačkih velikana. Koliko ju je dobro odigrao svjedoči i podatak da su ga kolege glumci i puk nazivali Čaruga. (Vladimir Ćirić, novosti.hr)
   Jovan Stanisavljević Čaruga, slavonski razbojnik i pripadnik zelenoga kadra u ovim krajevima  rođen je 1897. u Slavonskim Barama kraj Orahovice. Sin je jedinac oca Prokopija  i majke Ike rođ. Smiljanić. Njegova obitelj, koju su nazivali Čaruga, dugi niz godina bavila se svinjogojstvom. Obiteljsko gospodarstvo obitelji je bilo jedno od najbogatijih u tadašnjoj Virovitičkoj županiji u Austro-Ugarskoj. Nakon smrti majke 1907. g. otac se nakon četiri tjedna ponovno oženio. S maćehom se nije slagao te je želio polagati zanat. U obitelji je radio najteže poslove pa je otac odlučio da prekine školovanje. Unatoč tome, otišao je u Osijek položio zanat i ubrzo se vratio kući. Sa osamnaest godina je otišao u rat. Nakon tri mjeseca odlučio je pobjeći iz austro-ugarske vojske. Krivotvorio je svoje isprave predstavivši se kao natporučnik Fet koji po odobrenju satnika Horvata ide na liječenje i odmor.
   U Slavonske Bare vratio se početkom 1916. g. Iste je godine počinio prvo ubojstvo: ubio je udvarača svoje djevojke Katike. Tri godine kasnije još je ubio i seoskog načelnika Stanka Bošnjaka zato jer je on znao tko je ubio Katikina udvarača. Zbog svojih zlodjela osuđen je na četiri godine zatvora u Srijemskoj Mitrovici. Nije tretiran kao ubojica, već kao obični kriminalac pa je tako iskoristio priliku za bijeg u prosincu 1919. godine. Upravitelj zatvora raspisao je tjeralicu za Čarugom u iznosu od pet tisuća dinara. Budući da tada nije mogao naći utočište u selu, vješto se skrivao po slavonskim šumama i Papuku. Uskoro se pridružio u pljačkašku družinu „Kolo gorskih tića“ koje je vodio Božo Matijević, zvani Crveni Božo. Nakon zagonetne Matijevićeve smrti preuzeo je vodstvo Kola pljačkajući isključivo bogatije stanovništvo.  Najkobnija Čarugina pogreška bila je kada je 14. listopada 1923. u Ivankovu kod Vinkovaca napao posjed grofa Eltza. Pokušali su ukrasti novac, no grofov kočijaš uspio je pozvati žandare. Izbio je veliki oružani sukob, a Čaruga i njegovi drugovi pobjegli su bez plijena. Od tada je Čaruga ucijenjen na sto dvadeset tisuća dinara, živ ili mrtav. Ovako velika ucjena bila je poticaj za izdaju pa se stoga u jesen 1923. Čaruga lažno prijavio u vinkovačkom poglavarstvu kao vojni liferant, Nikola Drezgić.
   Od priključenja u Kolo, Čaruga je bio poznata ličnost među siromašnim seljacima. Oni su ga cijenili jer im je često davao novac, hranu, a ponekad odjeću i obuću koju je ukrao. Često su ga nazivali slavonskim Robinom Hoodom i gorskim tićem. Seljaštvo je Čarugu i njegovu družinu često hvalilo zbog pohoda na bogata gospodarstva i obitelji. Smatrali su da će tako Čaruga vratiti sve što su oni seljacima uzeli. Među seljake dolazio je uvijek elegantno obučen. Osobito je bio popularan u seljaštvu srpske nacionalnosti do tih granica da su mu spjevali i uglazbili pjesme pa čak i pričali legende o njemu. Iako nitko nije znao pravi identitet otmjenoga slavonskog Robina Hooda, o njemu su rado pričali i prenosili priče s naraštaja na naraštaj. Desetljećima gotovo da nije bilo slavonskoga sela u kojem neki od malo slobodnijih i goropadnijih mladića nisu dobivali nadimak Čaruga.
   Bio je osobito bio omiljen među ženama. Do 1923. promijenio je dvadesetak djevojaka. Svakoj je davao dragocjen nakit i odjeću, a nerijetko i novac. S nekim se djevojkama zaručio pa je na ruci uvijek imao jedan zaručnički prsten, mada je u isto vrijeme bio s više njih u zaručničkoj vezi. Nakon pljačke u Tompojevcima, Čaruga se povukao u svoj otmjen stan u Vinkovcima.
   U Retkovcima imao je djevojku M. S. kojoj se bojao otići kako ga ne bi uhitili, pa joj je pisao pisma. U tom selu postojale su dvije M. S., starija i mlađa – tadašnja Čarugina djevojka. Čarugino pismo zabunom je otišlo starijoj M. S. kojega ga je ona predala lokalnoj žandarmeriji. U pismu Čaruga je pitao Mandu je li izgorio štagalj do kraja kojega je njegova družina zapalila. Tako su žandari shvatili da se radi o Nikoli Drezgiću (zapravo Čarugi), razbojniku koji je zapalio štagalj i izvršio pljačku u Tompojevcima.
   Narednik Balatinac i desetnik Milović pronašli su Čarugu 23. prosinca 1923. g. i uhitili ga. Suđeno mu je do lipnja 1924. U veljači 1925. je izvršena osuda kada je i obješen u Osijeku.
   Optužnicu je sastavio zamjenik državnoga odvjetnika dr. Schubert. Čaruga je optužen za dva grabežna i potajna umorstva, četiri grabežna umorstva, petnaest razbojstava, jedno silovanje i jedno lažno predstavljanje. Osim njega, osuđeno je još sedam članova Kola gorskih tića dok ih je petero oslobođeno kazne. Čaruga je tada bio jedna od najpopularnijih osoba u Kraljevstvu Slovenaca, Hrvata i Srba.
   U dvorištu Kraljevskoga sudbenog stola u Osijeku 27. veljače 1925. izvršena je osuda nad Jovanom Stanisavljevićem Čarugom. On je u dvorište ušao s dva žandara i svećenikom poslije pogubljenja Pavla Prpića Velikog. Kada ga je općinski činovnik prozvao, Čaruga je nadodao: „Ja sam Jovan Stanisavljević Čaruga. Moj naklon, gospodine krvniče. Zbogom narode, Čaruga putuje!“ (Vladimir Ćirić, novosti.hr)

https://www.imdb.com/title/tt0099241/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 03.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 04.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 07.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

MOULIN ROUGE

Moulin Rouge, 1952
20:00 sati



Moulin Rouge, 1952. John Huston, 120 min.
Oscar: nominacija za najbolji film
Scenarij:
John Huston prema istoimenom romanu Pierrea La Murea
Uloge: José Ferrer, Zsa Zsa Gabor, Suzanne Flon, Katherine Kath, Muriel Smith, Colette Marchand, Theodore Bikel,  Peter Cushing, Christopher Lee, Michael Balfour, Eric Pohlmann
   Henri de Toulouse-Lautrec često posjećuje Muline Rouge, u kojem ispija konjak i crta skice pjevačica i plesačica. Iako je sin plemića, njegov je život ispunjen nezadovoljstvom. Dok je bio dječak, Henri je doživio nesreću u kojoj su mu provrijeđene noge. Zauvijek obilježen, nazivan pogrdnim imenima, život će provesti pokušavajući balansirati između prokletstva iz djetinjstva, obiteljskog imena, nevjerovatnog slikarskog talenta, i nesretne ljubavi prema ženi...    
   Radnja filma se događa u Parizu krajem 19. stoljeća, i slijedi život umjetnika Henrija de Toulouse-Lautreca u boemskoj supkulturi grada s centrom u burleskne palače, Moulin Rougea, i oko nje. Film je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji (1953) gdje je osvojio Srebrnog lava.
   John Huston je posjedovao nekoliko slika Henrija de Toulouse-Lautreca. Dobro je poznavao umjetnikov život i stvaralaštvo još od vremena kada je živio kao beskućnik u Londonu i Parizu i učio slikanje. Ideja da snimi nešto o njegovom životu preokupirala je Hustona duže vremena. Model za film je roman francuskog pisca Pierrea La Murea koji je otkrio dok je snimao film „Afrička kraljica“. Huston je pristao na netočnosti koje su iznesene u romanu i tako ih je prenio na film. Na primjer, roman i film uopće ne spominju Lautrecovu opsjednutost bordelima i da je veliki dio svog života proveo tamo. Roman i film također govore o ljubavnim aferama koje se u stvarnosti nisu ni dogodile. Film uopće ne spominje Lautrecove boravke u duševnim bolnicama i ne bavi se njegovim duševnim problemima. Huston je bio više zainteresiran za njegovu umjetnost nego za biografiju, tako da je urađen u stilu njegovih slika.
   Film je imao sedam nominacija za Oscar, osvojivši one za najbolji kostim i najbolju scenografiju. Ostale nominacije bile su u kategorijama za najbolji film, najboljeg redatelja za Hustona, najbolju glavnu mušku ulogu za Josea Ferrera, najbolju sporednu žensku ulogu za Collette Marchand, i za najbolju filmsku montažu za Ralpha Kemplena. U konkurenciji za najbolji film izgubio je od Cecil De Milleovog filma „Najveća predstava na svijetu“, dok je John Ford sa filmom „Tihi čovjek“ pobijedio Hustona u kategoriji za najboljeg redatelja.
https://www.imdb.com/title/tt0044926/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2

GOST: prof. Nikica Gilić
   Rođen 1973. u Splitu. Izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predaje kolegije iz teorije i povijesti filma na Odsjeku za komparativnu književnost i na Akademiji dramske umjetnosti. Voditelj Doktorskog studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Sudjelovao na više međunarodnih simpozija u Hrvatskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj, SAD-u, Austriji, Srbiji i Francuskoj te održao gostujuća predavanja na sveučilištima u Njemačkoj, Austriji i Češkoj. Glavni urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa, član uredništva internetskog časopisa Apparatus, član savjeta časopisa Ubiq i Autsajderski fragmenti te član Vijeća Animafesta. Dobitnik Nagrade Filozofskog fakulteta, Nagrade Vladimir Vuković i Nagrade SFERA.

100 GODINA UNITED ARTISTA
   U želji da dobiju veću kontrolu nad svoji projektima, Charles Chaplin, D. W. Griffith, Mary Pickford i Douglas Fairbanks 1919. godine osnivaju United Artist, nezavisnu kompaniju za proizvodnju i distribuciju filmova.
   Vodeći filmaši tog vremena željeli su potpunu slobodu u proizvodnji i distribuciji svojih filmova. Tvrtka je također vodila distribuciju visokokvalitetnih filmova nezavisnih proizvođača. UA je bila prva velika produkcijska tvrtka koju kontroliraju njezini umjetnici, a ne poslovni ljudi. UA je također započeo trend među studijima da djeluju kao distributeri i onih filmova koje nisu proizveli.
   Tijekom povijesti njihovi filmovi (bilo u produkciji, bilo u distribuciji ) 39 puta su nominirani za Oscara u kategoriji najboljeg filma. 13 filmova potvrdilo je nominacije.

SRIJEDA / 08.01.

MISIJA: DUBOKI SVEMIR

High Life, 2018.
17:30 sati



High Life, 2018. Claire Denis, 114 min. UK/FR/DE/PL
Scenarij: Claire Denis i Jean-Pol Fargeau
Uloge:
Robert Pattinson, Juliette Binoche, André Benjamin, Mia Goth
   Radnja filma odvija se izvan našeg solarnog sustava u budućnosti koja se doima poput sadašnjosti. Grupa kriminalaca pristala je na svemirsku misiju u kojoj su postali dijelom eksperimenta o ljudskoj reprodukciji. Međutim, uskoro će se kompletna skupina naći u smrtonosnoj opasnosti nakon što oluja kozmičkih zraka pogodi brod…
   U novoj suradnji s briljantnom Juliette Binoche, Denis vodi svoje glumce u nepoznati teritorij. Nekim je scenama šokirala publiku, no one su nužni koraci na putu do otkrivenja koje film nudi. Denis pomiče svoje vlastito istraživanje svemira u dosege koji povremeno podsjećaju na znanstvenu fantastiku Kubricka ili Tarkovskyja, uz osoben, neustrašivi pečat Claire Denis... (art kino croatia)
   Jedan od najzanimljivijih filmova prikazanih u programu ovogodišnjeg (op.a. 2018.), nedavno završenog, Human Rights Film Festivala bez sumnje je distopijski SF „Misija: duboki svemir“, redateljice Claire Denis.„High life“ posjeduje nemali broj scena hard core nasilja i seksualnih perverzija, no za razliku od holivudskog prosjeka u ovom polju, te su scene ovdje doista u službi filmskog narativa i atmosfere, njima se ne prikrivaju nedostatci priče, već otvaraju potentne teme i daju začudni, ali kompleksni odgovori. Možemo samo zamisliti koliko je u svjetskoj filmografiji do sada snimljeno filmova o svemirskim misijama i crnim rupama, daleko od toga da sam ih sve gledala, no prilično sam sigurna da je „High Life“ s ovim motivima učinio maksimum. Zašto? Zato što umjesto toga da priča o tome što je pošlo krivo na jednoj svemirskoj misiji, zapravo pokazuje što smo sve zezli u civilizaciji koju izgrađujemo i rušimo na zemlji. (Antonela Marušić, voxfeminae.net)
   Zaboravite na bljesak lasera, svemirske bitke i sage o izvanzemaljskim carstvima, ovo je jedan misaoni film koji tek simbolično otkriva tajne svemira, a zapravo istražuje ljudsku psihu na pragu apokalipse. (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
   Zbunjen sam ali i pomalo zadivljen. (Filip Filipović, svijetkulture.com)
   Ovakva dekonstrukcija SF žanra nije se zbila od sjajne proganjajuće apstrakcije 'Ispod kože' Jonathana Glazera. Denis je svejedno skinula SF do gole kože, pa i dalje.Skinula je žanru i kožu. Od SF-a je ostao samo kostur, od svemira crna rupa, praznina. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako su usporedbe sa Stanleyem Kubrickom i Andrejem Tarkovskim gotovo neizbježne, i nisu na štetu Claire Denise, High Life, kao i svi njezini filmovi, nosi onaj pečat neupitno ženskog koji čini jasnu razliku, a koji ne dolazi od programatskog ili "inkluzivističkog", nego od osobnog, od autoričine potpune uvjerenosti u iskonski smisao ženske iracionalnosti i suštinsku nemogućnost njezina bilo kakva konačnog podjarmljivanja i/li instrumentaliziranja, što joj i omogućava da svoju nerijetko brutalnu visokostiliziranu svemirsku priču zaključi naizgled slično svojim muškim kolegama, no u biti sasvim suprotno. (Vesna Pažin, www.h-alter.org)
   Film naoko počiva na žanrovskim konvencijama znanstveno-fantastičnoga filma, odnosno njegove podvrste koja se bavi putovanjima kroz svemirska prostranstva u svrhu istraživanja te propitivanja mogućnosti kolonizacije. Od početka je jasno da Denis pretjerano ne zanimaju žanrovske strategije, jer ih prvenstveno koristi da bi zavarala gledatelja te ga odvela na krivi trag. Redateljica, koja se kroz opus britko bavila seciranjem ljudskoga ponašanja, ne želi stvarati pustolovnu ili egzotičnu fabulu. Njezino putovanje ne vodi nikuda, odnosno posrijedi je putovanje u ništavilo kao simbolička inačica zatvora te zatvorenika osuđenih na doživotnu robiju. (S Weba, sbperiskop.net)

https://www.imdb.com/title/tt4827558/?ref_=fn_al_tt_1

KIŠNI DAN U NEW YORKU

A Rainy Day in New York, 2018.
20:00 sati



A Rainy Day in New York, 2018. Woody Allen, 92 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge:
Timothée Chalamet, Elle Fanning, Jude Law, Selena Gomez, Diego Luna, Liev Schreiber
   Ashleigh je za studentske novine upravo dobila zadatak odraditi intervju sa svjetski poznatim redateljem Rollandom Pollardom koji joj usput ponudi i pogled iza kamere na njegovu novu filmsku produkciju. Ashleigh zbog toga otkazuje unaprijed dogovoreni romantični ručak s Gatsbyjem kako bi saznala još više o Pollardovom filmu od njegovog scenariste Teda. Ted je savršeni gentleman, premda glavni glumac filma, Francisco Vega to zasigurno nije. Međutim, kada Ashleigh i Vega završe u vijestima, svima vrlo brzo postaje jasno koliko je tanka linija između stvarnih i lažnih događaja te kako stvari vrlo brzo izmaknu kontroli…
   Prvi put u karijeri Woody Allen je imao godinu (2018.) bez filma u distribuciji. „Kišni dan...“, prvi od pet filmova koje je trebao snimiti za Amazon Studios, našao se u poteškoćama u onom trenutku kada je pokret #MeToo zaokupio javnost, baš kao i optužbe (ne prvi put) protiv Woody Allena o zlostavljanju. U tom trenutku Amazon stornira film, a glumci se polako ograđuju od svog nastupa i doniraju honorare. Griffin Newman objavio je putem Twittera da žali što je glumio u filmu i da u budućnosti više neće raditi s Allenom. Newman je svoju plaću donirao RAINN-u. Timothée Chalamet svoju je plaću donirao RAINN-u, Time's Up-u i LGBT centru New Yorka. Selena Gomez dala je donaciju koja je premašila njezinu plaću, preko milijun dolara, tvrtki Time's Up. Baš kao i Rebecca Hall. U međuvremenu Woody Allen podiže tužbu protiv studija zbog nepoštivanja ugovora, i nakon nagodbe film je ipak u kinima.
   Optužbe su očito utjecale i na autora, jer Jessica Kiang iz Varietyja piše "Unatoč nastupu nekih od najboljih glumaca svoje generacija, osjeća se da je film stvoren iz velike kreativne iscrpljenosti.“ Ipak, Lisa Nesselson za Screen Daily pohvalila je glumačke izvedbe i fotografiju Vittoria Storara.
   Nije to najbolje djelo autora koji nam je darovao „Annie Hall“, ali ima uobičajeni allenovski stil: šarmantan i melankoličan. (Marcelo Stiletano, La Nación / Argentina)
   Prekrasan film šarmantnih, tipično allenovskih dijaloga i slučajnih susreta, film kojim dominira jazz glazba i posebna ljubav prema Manhattanu... Humor, atmosfera i fotografija svidjet će se poklonicima Woodyja Allena. Oni koji to nisu bili, neće ni postati. (euuser.xyz)

https://www.imdb.com/title/tt7139936/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 09.01.

KIŠNI DAN U NEW YORKU

A Rainy Day in New York, 2018.
17:30 sati



A Rainy Day in New York, 2018. Woody Allen, 92 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge:
Timothée Chalamet, Elle Fanning, Jude Law, Selena Gomez, Diego Luna, Liev Schreiber
   Ashleigh je za studentske novine upravo dobila zadatak odraditi intervju sa svjetski poznatim redateljem Rollandom Pollardom koji joj usput ponudi i pogled iza kamere na njegovu novu filmsku produkciju. Ashleigh zbog toga otkazuje unaprijed dogovoreni romantični ručak s Gatsbyjem kako bi saznala još više o Pollardovom filmu od njegovog scenariste Teda. Ted je savršeni gentleman, premda glavni glumac filma, Francisco Vega to zasigurno nije. Međutim, kada Ashleigh i Vega završe u vijestima, svima vrlo brzo postaje jasno koliko je tanka linija između stvarnih i lažnih događaja te kako stvari vrlo brzo izmaknu kontroli…
   Prvi put u karijeri Woody Allen je imao godinu (2018.) bez filma u distribuciji. „Kišni dan...“, prvi od pet filmova koje je trebao snimiti za Amazon Studios, našao se u poteškoćama u onom trenutku kada je pokret #MeToo zaokupio javnost, baš kao i optužbe (ne prvi put) protiv Woody Allena o zlostavljanju. U tom trenutku Amazon stornira film, a glumci se polako ograđuju od svog nastupa i doniraju honorare. Griffin Newman objavio je putem Twittera da žali što je glumio u filmu i da u budućnosti više neće raditi s Allenom. Newman je svoju plaću donirao RAINN-u. Timothée Chalamet svoju je plaću donirao RAINN-u, Time's Up-u i LGBT centru New Yorka. Selena Gomez dala je donaciju koja je premašila njezinu plaću, preko milijun dolara, tvrtki Time's Up. Baš kao i Rebecca Hall. U međuvremenu Woody Allen podiže tužbu protiv studija zbog nepoštivanja ugovora, i nakon nagodbe film je ipak u kinima.
   Optužbe su očito utjecale i na autora, jer Jessica Kiang iz Varietyja piše "Unatoč nastupu nekih od najboljih glumaca svoje generacija, osjeća se da je film stvoren iz velike kreativne iscrpljenosti.“ Ipak, Lisa Nesselson za Screen Daily pohvalila je glumačke izvedbe i fotografiju Vittoria Storara.
   Nije to najbolje djelo autora koji nam je darovao „Annie Hall“, ali ima uobičajeni allenovski stil: šarmantan i melankoličan. (Marcelo Stiletano, La Nación / Argentina)
   Prekrasan film šarmantnih, tipično allenovskih dijaloga i slučajnih susreta, film kojim dominira jazz glazba i posebna ljubav prema Manhattanu... Humor, atmosfera i fotografija svidjet će se poklonicima Woodyja Allena. Oni koji to nisu bili, neće ni postati. (euuser.xyz)

https://www.imdb.com/title/tt7139936/?ref_=nv_sr_srsg_0

OPROSTITE, MIMOIŠLI SMO SE

Sorry We Missed You, 2019.
20:00 sati



Sorry We Missed You, 2019. Ken Loach, 101 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor
   Ricky i njegova obitelj teško žive zbog duga stvorenog nakon financijske krize 2008. godine. Šansa za izvlačenje iz teškog života ukazuje se s novim kombijem i prilikom da postane dostavljač. Ricky i žena naporno rade, obiteljske veze su snažne ali uskoro dolaze do ruba. U svakodnevnoj borbi za opstanak na sve nemilosrdnijem britanskom tržištu rada, četveročlana obitelj završava u psihičkom i financijskom ponoru.
   „Sorry, We Missed You“ je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade. (Armin Fatić, ziher.hr)
   Kada govorimo o filmovima, teško je izmjeriti koji je film bolji i koji film treba osvojiti nagradu. Meni je najbitnije da film komunicira s publikom. Priča filma “Sorry We Missed You” bila je takva da je tražila da je se ispriča. (Ken Loach)
   AKO NE GOVORITE O STVARNOM ŽIVOTU, o problemima, onda takav film neće nikoga dirnuti. Nije lako uspjeti u tome, film je osjetljiva forma. Ponekad niste svjesni da scenarij ne funkcionira pa ga tijekom snimanja mijenjate. Ponekad to shvatite kada je film već završen. Ja sam samome sebi najveći kritičar, priča filma mora biti uvjerljiva, inače je neću snimiti. Ja ne snimam filmove kako bih zadovoljio filmske kritičare.. (Ken Loach)

https://www.imdb.com/title/tt8359816/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 10.01.

OPROSTITE, MIMOIŠLI SMO SE

Sorry We Missed You, 2019.
17:30 sati



Sorry We Missed You, 2019. Ken Loach, 101 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor
   Ricky i njegova obitelj teško žive zbog duga stvorenog nakon financijske krize 2008. godine. Šansa za izvlačenje iz teškog života ukazuje se s novim kombijem i prilikom da postane dostavljač. Ricky i žena naporno rade, obiteljske veze su snažne ali uskoro dolaze do ruba. U svakodnevnoj borbi za opstanak na sve nemilosrdnijem britanskom tržištu rada, četveročlana obitelj završava u psihičkom i financijskom ponoru.
   „Sorry, We Missed You“ je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade. (Armin Fatić, ziher.hr)
   Kada govorimo o filmovima, teško je izmjeriti koji je film bolji i koji film treba osvojiti nagradu. Meni je najbitnije da film komunicira s publikom. Priča filma “Sorry We Missed You” bila je takva da je tražila da je se ispriča. (Ken Loach)
   AKO NE GOVORITE O STVARNOM ŽIVOTU, o problemima, onda takav film neće nikoga dirnuti. Nije lako uspjeti u tome, film je osjetljiva forma. Ponekad niste svjesni da scenarij ne funkcionira pa ga tijekom snimanja mijenjate. Ponekad to shvatite kada je film već završen. Ja sam samome sebi najveći kritičar, priča filma mora biti uvjerljiva, inače je neću snimiti. Ja ne snimam filmove kako bih zadovoljio filmske kritičare.. (Ken Loach)

https://www.imdb.com/title/tt8359816/?ref_=nv_sr_srsg_0

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
20:00 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI STRANI FILM / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

SUBOTA / 11.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

OPROSTITE, MIMOIŠLI SMO SE

Sorry We Missed You, 2019.
20:00 sati



Sorry We Missed You, 2019. Ken Loach, 101 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor
   Ricky i njegova obitelj teško žive zbog duga stvorenog nakon financijske krize 2008. godine. Šansa za izvlačenje iz teškog života ukazuje se s novim kombijem i prilikom da postane dostavljač. Ricky i žena naporno rade, obiteljske veze su snažne ali uskoro dolaze do ruba. U svakodnevnoj borbi za opstanak na sve nemilosrdnijem britanskom tržištu rada, četveročlana obitelj završava u psihičkom i financijskom ponoru.
   „Sorry, We Missed You“ je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade. (Armin Fatić, ziher.hr)
   Kada govorimo o filmovima, teško je izmjeriti koji je film bolji i koji film treba osvojiti nagradu. Meni je najbitnije da film komunicira s publikom. Priča filma “Sorry We Missed You” bila je takva da je tražila da je se ispriča. (Ken Loach)
   AKO NE GOVORITE O STVARNOM ŽIVOTU, o problemima, onda takav film neće nikoga dirnuti. Nije lako uspjeti u tome, film je osjetljiva forma. Ponekad niste svjesni da scenarij ne funkcionira pa ga tijekom snimanja mijenjate. Ponekad to shvatite kada je film već završen. Ja sam samome sebi najveći kritičar, priča filma mora biti uvjerljiva, inače je neću snimiti. Ja ne snimam filmove kako bih zadovoljio filmske kritičare.. (Ken Loach)

https://www.imdb.com/title/tt8359816/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 13.01.

KRIVNJA

Den Skyldige, 2018.
17:30 sati



Den Skyldige, 2018. Gustav Mölle, 85 min. DK
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge: Jakob Cedergren, Jessica Dinnage, Omar Shargawi
   Policajac Asger Holm tijekom dežurstva kao dispečer u odjelu hitne službe zaprima poziv otete žene. Nakon što se poziv iznenada prekine, njegova potraga za misterioznom ženom i njezinim otmičarem započinje. S telefonom kao jedinom alatom, Asger vodi utrku s vremenom i čini sve kako bi uspio spasiti ugroženu ženu. Međutim, kako vrijeme prolazi, Asger shvaća da se bavi zločinom mnogo većim nego što je mislio.
   Ovaj napeti triler je premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film, a istu nagradu dobio je i na Rotterdam Film Festivalu...
    Triler koji se gleda i ušima... Kamera ne otkriva što se odvija s druge strane telefona, već ostaje čitavo vrijeme u klaustrofobičnu uredu s dispečerom Asgerom dok pokušava riješiti otmicu jedne žene. Gledatelj čuje sve što on čuje i ne vidi nikog drugog. Nitko nema lice s druge strane žice osim Asgera, samo glas. Redatelj nas prisiljava da vizualiziramo likove, riječi i zvukove kako bi smo dobili potpunu sliku... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6742252/?ref_=fn_al_tt_1

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
20:00 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

UTORAK / 14.01.

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
17:30 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI STRANI FILM / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 15.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
20:00 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI STRANI FILM / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

ČETVRTAK / 16.01.

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
17:30 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

GLAS

Glas, 2019.
20:00 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

PETAK / 17.01.

GLAS

Glas, 2019.
17:30 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
20:00 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

SUBOTA / 18.01.

OPROSTITE, MIMOIŠLI SMO SE

Sorry We Missed You, 2019.
17:30 sati



Sorry We Missed You, 2019. Ken Loach, 101 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor
   Ricky i njegova obitelj teško žive zbog duga stvorenog nakon financijske krize 2008. godine. Šansa za izvlačenje iz teškog života ukazuje se s novim kombijem i prilikom da postane dostavljač. Ricky i žena naporno rade, obiteljske veze su snažne ali uskoro dolaze do ruba. U svakodnevnoj borbi za opstanak na sve nemilosrdnijem britanskom tržištu rada, četveročlana obitelj završava u psihičkom i financijskom ponoru.
   „Sorry, We Missed You“ je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade. (Armin Fatić, ziher.hr)
   Kada govorimo o filmovima, teško je izmjeriti koji je film bolji i koji film treba osvojiti nagradu. Meni je najbitnije da film komunicira s publikom. Priča filma “Sorry We Missed You” bila je takva da je tražila da je se ispriča. (Ken Loach)
   AKO NE GOVORITE O STVARNOM ŽIVOTU, o problemima, onda takav film neće nikoga dirnuti. Nije lako uspjeti u tome, film je osjetljiva forma. Ponekad niste svjesni da scenarij ne funkcionira pa ga tijekom snimanja mijenjate. Ponekad to shvatite kada je film već završen. Ja sam samome sebi najveći kritičar, priča filma mora biti uvjerljiva, inače je neću snimiti. Ja ne snimam filmove kako bih zadovoljio filmske kritičare.. (Ken Loach)

https://www.imdb.com/title/tt8359816/?ref_=nv_sr_srsg_0

GLAS

Glas, 2019.
20:00 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

PONEDJELJAK / 20.01.

SKRIVENA BOJA STVARI

Il Colore Nascosto Delle Cose, 2017.
17:30 sati



Il Colore Nascosto Delle Cose, 2017. Silvio Soldin, 116 min. IT
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:
Davide Lantieri, Doriana Leondeff  i Silvio Soldin  prema priči Davide Lantierija, Doriane Leondeff  i Silvija Soldija
Uloge: Valeria Golino, Adriano Giannini, Arianna Scommegna
   Teo je marketinški stručnjak. Zavodljiv i šarmantan, uživa u životu kao ljubitelj žena. Emma je lijepa, živahna i slijepa od svoje 16. godine. Sljepoća je, međutim, nije spriječila da postane osteopat i okruži se sjajnim prijateljima, iskorištavajući puni potencijal života. Kada se prvi put susretnu, Teo je očaran Emminim seksi glasom. Privučen jer nikada nije bio sa slijepom ženom, poziva je na spoj. Emma je previše pametna da upadne u iluziju ljubavi s Teom, no suprotno svim izgledima, on je taj koji će se zakačiti.
   Talijanski redatelj Silvio Soldini i zvijezda Valeria Golino udružili su snage u neobičnoj i zabavnoj romantičnoj komediji premijerno prikazanoj na filmskom festivalu u Veneciji.
https://www.imdb.com/title/tt7120532/?ref_=fn_al_tt_1

slobodan ulaz

100 G0DINA FEDERICA FELLINIJA: AMARCORD

Amarcord, 1973
20:00 sati



Amarcord, 1973. Federico Fellini, 123 min. IT/FR
Scenarij
: Federico Fellini i Tonino Guerra
Uloge: Bruno Zanin, Magali Noel, Maria Antonietta Beluzzi, Pupella Maggio, Armando Brancia
   Film nas vraća u redateljevo djetinjstvo i Rimini 1930-ih koji se karakterizira tradicionalnim prirodnim, društvenim i obiteljskim spektaklima i ritualima (smjena godišnjih doba, prolazak velikog broda, karnevali, fašističke svečanosti, bračne svađe) prožetim đačkim nepodopštinama, lokalnim spletkarenjima i seksualnim odrastanjem…
   Polu - autobiografska priča o starenju, koja spaja oštrinu s besramnom komedijom. „Amarcord“ pripovijeda priču o razuzdanoj skupini likova u Riminiju, Fellinijevom rodnom mjestu. Nadalje, radnja filma je smještena u 1930. godinu, odnosno fašističku Italiju. Zanimljivo je još napomenuti kako je amarcord riječ na romanjolanskom dijalektu, koja dolazi od talijanske riječi ricordo, što znači sjećam se. Također, treba napomenuti kako je film osvojio 13 raznih filmskih nagrada (među kojima i Oscara za najbolji film na stranom jeziku).
   Jedan od najomiljenijih evropskih filmova svih vremena, pozornost je privukao vještim kombiniranjem intimnih motiva i društvenih rituala te groteskom i komičnim epizodama prožetim nostalgičnim tonom (prizor s korpulentnom trafikanticom lakog morala). Zlo i nemoral ne mogu biti teme ovako nostalgična filma, istodobno intimna poput prisjećanja te široka u tematskom zahvaćanju društvenih slojeva i važnijih zanimanja u malome mjestu, uključujući plemstvo, prostitutke i svećenika. Domišljata kompozicija kadra, sugestivna fotografija, dinamičnost zbivanja i uvjerljiva gluma nadograđeni su glazbom privlačne glavne teme. Fellini je navodno u film uklopio mnoge motive i događaje iz vlastitog odrastanja u Riminiju, koje je iskoristio i u nekim drugim ostvarenjima… (Nikica Gilić, Filmski leksikon)
https://www.imdb.com/title/tt0071129/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA FEDERICA FELLINIJA
   Moji filmovi nisu pravljeni od sjećanja. Tvrdnja da su oni autobiografski je prilično jednostavno objašnjenje. Ja sam sebi skoro sve izmislio: djetinjstvo, likove iz djetinjstva, nostalgiju, snove i sjećanja... To sam učinio da bih uživao u sjećanju. Jer, za mene je pričanje jedina igra koju vrijedi igrati...
   SANJAR, UMJETNIK... FILMSKI GENIJ
   FEDERICO FELLINI (20. 1. 1920. Rimini - 31. 10. 1993. Rim)

   Federico Fellini je redatelj koji je spajao i balansirao različite, suprotne perspektive u perfektnu harmoniju, vješto upotrebljavao dokumentarističke obrasce i vizualizaciju mašte, ublažavao kritičke stavove melankolijom likova i situacija, isijecao društvenu stvarnost tako da podsjeća na cirkus, nostalgiju razlagao ironijom, a emocije groteskom. Još za života smatran je suverenim kritičarem društvenih pojava u građanskom društvu u poslijeratnom razdoblju, odslikavateljem ekonomskog prosperiteta, najrespektabilnijim evropskim redateljem u Sjedinjenim Državama te osoba čija je popularnost bila usporediva s najistaknutijim filmskim zvijezdama njegova doba. Fellinijev opus je obavezno štivo za svakoga tko pomišlja biti filmofilom u bližoj ili daljoj budućnosti. Njegov neograničeni talent i kreativnost u svakom mogućem polju filmskog stvaranja, kao i jedinstven redateljski štih očaravaju prilikom svakog gledanja...
   Federico Fellini rođen je 20.siječnja 1920. godine u Riminiju, kao najstarije od troje djece prodavača Urbana i kućanice Ide. Nakon njega rodili su se Riccardo (1921.) i Maria Maddalena (1929.). Od malena je bio vrlo boležljivo dijete te je puno vremena provodio sam u kući povlačeći se u svoj svijet mašte. Crtao je i izrađivao lutkice kojima je držao male predstave svojim ukućanima. U većini intervjua koje je za života dao, tvrdio je da je na njega i njegov umjetnički život najveći utjecaj imao prvi posjet cirkusu u dobi od 7 godina. Iz tog događaja datira i priča da je pobjegao s cirkusom koju je redovito prepričavao u intervjuima. Čitajući knjige o Federicu Felliniju, intervjue koji se mogu pronaći na internetu, te gledajući dodatke na pojedinim DVD izdanjima njegovih filmova, može se doći do zaključka da je Fellini, osim što je bio veliki redatelj, volio i izmišljati činjenice iz svoje biografije. Oko cijelog svog djetinjstva ispleo je mitološku priču koju je želio proglasiti stvarnom. Tako u spomenutom slučaju bijega s cirkusom taj bijeg u jednoj priči traje par dana, u drugoj mjesec, dok u knjizi „Ja Fellini“ autorice Charlote Chandler priznaje da je to laž za koju je cijelo djetinjstvo želio da bude istina.
   Nakon završene škole prodaje karikaturalne portrete ljudi, radi dizajn za razne potrebe, plakate za kina, crta za novine i slične stvari. 1938. godine, nakon godinu dana rada, na nagovor majke seli se u Rim s namjerom da upiše studij prava. U Rim se zaljubio na prvi pogled i u sljedećih 50 godina rijetko je iz njega odlazio. Znao je satima tumarati ulicama kako bi osjetio atmosferu grada i upoznao ljude. Svoju ljubav prema Rimu ovjekovječio je 1972. godine u filmu „Fellini's Roma“ u kojem priča priču o mladiću odraslom na selu koji dolazi živjeti u Rim neposredno prije Drugog svjetskog rata.
   Upisuje pravo kako bi ispunio obećanje majci, ali i kako bi izbjegao vojnu obavezu, no ubrzo napušta studij. Za vrijeme Mussolinijevog fašističkog režima, s bratom Riccardom je bio član fašističke omladinske grupe Avanguardiste u koju se svaki adolescentni muškarac morao učlaniti, iako mu u obitelj nisu bili fašisti, niti su simpatizirali fašizam. Prehranjuje se pišući u crnoj kronici lista Il Popolo di Roma, crta stripove za satirički list Marc’ Aurelio, a piše i kratke priče za radio. Najvažniji događaj iz tog razdoblja njegovo je upoznavanje s popularnim glumcem, tumačem narodskih likova Aldom Fabrizzijem, za čiju kazališnu trupu piše skečeve, ali i vodi garderobu, postavlja scenografiju i obavlja posao tajnika. Uskoro počinje pisati i filmske gegove, zatim scenarije, a 1945. godine se uspješno oprobava kao asistent redatelja. Iako nije imao formalno filmsko obrazovanje, imao je ono praktično, prvobitno ostvareno kroz mentorstvo još jednog filmskog redatelja— Roberta Rossellinija.
   “Dotad mi je sve bilo nekako strano kada sam dolazio na snimanja. Ali, uz pomoć Rossellinija sam počeo u filmu prepoznavati jedan poseban, drugi svijet. Kroz njegovo gledanje, kroz njegov odnos prema filmu, i sam sam shvatio da se filmovi mogu stvarati bez imalo varanja, bez prevare, bez pretpostavki koje se podrazumijevaju, bez unaprijed utvrđenih poruka. Ali, ono najvažnije što sam naučio od velikog Roberta Rossellinija, što sam dobio kao poklon, jeste poduka iz skrušenosti, iz poniznog odnosa prema životu...” sjeća se Fellini svojih početaka.
   Nakon završetka rata, Roberto Rosselini, redatelj koji je do tada režirao nekoliko dugometražnih filmova, vraća se u Rim i želi režirati film „Rim, otvoreni grad“ s Aldom Fabrizzijem u glavnoj ulozi. No nije imao veliki budžet za snimanje i znao je da si neće moći priuštiti Fabrizzija za glavnu ulogu te je otišao Felliniju, kao Fabrizzijevom prijatelju, kako bi mu ovaj pomogao u nagovaranju Fabrizzija da prihvati ulogu za nešto manje novca. Fabrizzi je prihvatio ulogu, a u dogovoru s redateljem Rosselinijem, Fellini je postao jedan od scenarista filma. Film je postigao veliki uspjeh u Italiji, a i u Americi je prošao zapaženo. U sljedećim suradnjama s Rosselinijem (Paisa, Cvijeće Svetog Frane i Evropa 51) osim scenarista, Fellini je bio i asistent redatelja, te je i u trenucima Rosselinijeve bolesti samostalno režirao neke scene. Zajedno s Albertom Lattutuadom 1950. godine režira „Svjetla varijetea“, svoj prvi film na kojem je potpisan kao redatelj, ali još uvijek u paru s nekim. Svoj prvi samostalni film, „Bijeli šeik“ režira 1952. godine. Scenarij je napisao uz pomoć Michelangela Antonionija, tada redatelja dokumentaraca i scenarista, na temelju Antonionijevog dokumentarnog filma iz 1949. (L’amorosa menzogna / Ljupka laž), koji razotkriva površnost, u to vrijeme veoma popularnih foto-romana i stripova.
   U oba filma jednu od uloga glumi Giulietta Masina, mlada glumica s kojom se Fellini oženio još 1943. godine. Tada je započelo jedno od najkreativnijih filmskih partnerstva u povijesti. Ona će ga pratiti kroz cijeli život odličnim ulogama u većini njegovih filmova, da bi joj Federico, kao veliko hvala za sve što mu je pružila u životu, posvetio počasnog Oscara na dodjeli 1993. godine.
   Veliki međunarodni uspjeh i priznanje Fellini doživljava filmom „Ulica“ iz 1954. godine. Anthony Quinn glumi snagatora Zampana, a Giulietta Masina njegovu zaostalu pomoćnicu Gelsominu. Putuju po gradovima i selima i izvode kratku predstavu u kojoj se snagator Zampano oslobađa iz lanaca. Zampano je poprilično grub čovjek koji ne želi pokazati osjećaje prema Gelsomini nego se prema njoj odnosi kao prema robu. Maltretira ju i uništava joj život dok ona usprkos svemu pokazuje veliku privrženost prema njemu. Kritika je film opisala kao patrijarhalni odnos između grubog Zampana i krhke Gelsomine na tragu „Ljepotice i zvijeri“ te kao film koji propovijeda kršćanske vrijednosti kao što su ljubav, privrženost, kajanje i iskupljenje. Iako su producenti bili protiv Giuliette Masine u glavnoj ulozi, Fellini je na tome ustrajao i tako stvorio jedan od najsimpatičnijih (i njemu najdražih) likova u svome životu. Gelsomina je u filmu osoba bez izražene seksualnosti i godina, potpuno anđeoski lik koji ima slične geste i ponašanje kao i Chaplinov skitnica.
   Američka filmska akademija nagradila je film prvom ikad dodijeljenom nagradom Oscar za film s neengleskog govornog područja, a Fellinija i s nominacijom u kategoriji scenarija. Film je postigao golemi uspjeh i producenti su dugo nagovarali Fellinija na snimanje nastavka što je on uporno odbijao. Zbog njegove tvrdoglavosti i odbijanja snimanja nastavka, Fellini je teško pronašao sredstva za snimanje svojih sljedećih filmova. To su bili „Varalice“ i nakon njih „Cabirijine noći“. Dok su „Varalice“ prošle nezapaženo, s „Cabirijinim noćima“ Fellini je ponovno osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja 1957. godine, a iste godine je bio nominiran i u kategoriji za najbolji scenarij.
   Fellinni nam je kroz „Cabirijine noći“ darovao prelijepu i melankoličnu, no nimalo depresivnu priču. U recenziji „Cabirijinih noći“ slavni francuski kritičar André Bazin, referirajući na Fellinnija, prvi put koristi riječ auteur da opiše filmskog redatelja. Glavnu ulogu Fellinni je dodijelio svojoj supruzi Giulietti Masini, koja joj je donijela Zlatnu palmu 1957. u Cannesu. S potpunim pravom, jer Giulietta briljira. Utjelovila je lik koji će ostati urezan u sjećanju svih sretnika koji su imali priliku odgledati „Cabirijine noći“. Gotovo svaka komična situacija u kojoj se junakinja filma nađe, je referenca na Chaplinovu skitnicu. Masina tragikomičnom pantomimom, isto kao i u ranijoj filmskoj suradnji sa suprugom u „Ulici“, nepogrešivo imitira kralja komedije. Redatelj je priznao da je u „Svjetlima velegrada“, jednom od njemu najdražih filmova, pronašao uzor za „Cabirijine noći“. Ovo je posljednji film u kojem Fellinni koristi elemente neorealizma. Kroz Cabiriju već koketira s višim slojem društva. Mada će kasnije snimiti nekoliko remek-djela: poput „8 ½“ ili „Amarcorda“, nijedan od tih filmova ne može nadmašiti dražesnost „Cabirijinih noći“ ili „Ulice“. Nino Rota uveličao je film svojom sjetno bajkovitom glazbenom temom. Temom, koja nije nimalo inferiorna njegovoj slavnoj glazbi iz „Kuma“. Producentima se nije svidjela ideja da Fellinni snima film o prostitutkama. Prema anegdoti, rekli su mu: „Snimio si film o homoseksualcima, imao si scenarij o ludnici i sad želiš snimiti film o prostitutkama. O čemu će tek tvoj sljedeći film biti?“ Fellinni je gnjevno odgovorio: „Moj sljedeći film biti će o producentima!“ Lik Cabirije nakratko se pojavljuje u ranijem redateljevom filmu „Bijeli šeik“. Srećom nije ostalo na tome, nego je Fellinni u potpunosti iskoristio potencijal tog iznimno simpatičnog lika ovim filmom. Tema usamljenosti uvijek je intrigirala Fellinnija. „Obično su oni koji su prepametni ili preglupi izostavljeni. Jedina je razlika u tome što se pametni izoliraju sami, a ove manje inteligentne izolira društvo.“ Takav je i lik Cabirie. Ona se jednostavno ne uklapa u milje u kojem živi. Tijekom snimanja filma „Il Bidone“ redatelj je upoznao Wandu na kojoj će bazirati Cabiriju. Živjela je ispod neke nastrešnice kod ruševina rimskog akvadukta. Isprva je bila ogorčena što netko narušuje njenu dnevnu rutinu, no nakon što joj je slavni redatelj ponudio hranu počela je komunicirati s njim i upoznala ga s okolnostima prostituiranja u Rimu. Vrijedi spomenuti i francuskog glumca Françoisa Périera koji je jako dobro interpretirao utjelovljenje okrutnosti i varljivosti svijeta koji nas okružuje kroz prevaranta Oscara.
   Na scenariju je surađivao i Pier Paolo Pasolini koji je već tada slovio kao autor kojeg fasciniraju mračne teme – poput prostitucije. Savjetovao je Fellinnija oko dijaloga prostitutki i svodnika. Ovo je posljednji film Fellinijeve prve faze, u kojoj je tematizirao provinciju, periferiju, sirotinju i bijedu, što su karakteristike neorealizma.
   U tom razdoblju okuplja stalne suradnike scenariste (Ennio Flaiano, Tullio Pinelli, Brunello Rondi), a još od prvog filma surađuje sa skladateljem Ninom Rotom.
   Nakon dekade filmova u kojima je bio objektivni promatrač koji iznosi priču, Fellini postaje redatelj kojeg sve više zanimaju snovi, unutarnji problemi i želja za pričanjem vlastitih doživljaja i osjećaja. Na tom tragu nastaje film „Slatki život“ 1960. godine. Kroz sedam dana i noći film prati mladog novinara Marcella, kojeg glumi Marcello Mastroianni, u svakodnevnim problemima. Djevojka mu se pokušala ubiti zbog njegove nevjere, on ima problema s drugim ženama, prijatelj mu je izvršio samoubojstvo, privukla ga je glumica Sylvia koja je došla snimati film u Rim pa ju on prati u njenim vrludanjima kroz Rim... Upravo je ta priča oko Marcella i Sylvie rezultirala najpoznatijom scenom Fellinijevih filmova, scenom u kojoj se Sylvia kupa u fontani di Trevi i zove Marcella da joj se pridruži. (U spomen na Marcella Matroiannia i tu poznatu scenu, fontana je ugašena i uvijena u crno na jedan dan prilikom njegove smrti 1996. godine.)
   Nakon „Slatkog života“ Fellini je snimio jedan segment u omnibusu „Boccacio'70“. Ostale segmente režirali su De Sica, Visconti i Moniceli. Nakon „Boccacia“ Fellini je izračunao da je snimio 6 dugometražnih filmova, dva omnibusa i jedan film kojem je bio koredatelj. Omnibuse i “Svijetla varijetea“ je računao kao pola, a prvih 6 filmova kao jedan cijeli pa je to iznosilo sedam i pol. Prigodno je svoj sljedeći film nazvao „Osam i pol“.
   „Osam i pol“ je, uz kasniji “Amarcord“, definitivno najpoznatiji i najosobniji Fellinijev film. U njemu Marcello Mastroianni glumi redatelja Guida, Fellinijev alter ego, koji je ostao bez inspiracije i bez pokretačke snage, a pritišću ga producenti jer treba započeti snimanje filma u kojeg su uložili dosta novca. „Osam i pol“ nije samo film o stvaranju filma, nego je to film u kojem se tematiziraju sve poteškoće koje stoje na putu umjetniku koji želi stvarati. Umjetnik, u ovom slučaju redatelj Guido, ima poteškoće u odnosu sa suprugom i ljubavnicom, u odnosu s glumcima i producentima, ima neraščišćenih računa sa svojom prošlošću i stalno bježi u neka sanjarenja o boljoj sadašnjosti i o tome kako bi to sve trebalo izgledati. U filmu se cijelo vrijeme miješaju sadašnjost i prošlost, snovi i java, mašta i podsvijest pa bi se“ Osam i pol“ moglo nazvati metafilmom koji govori o samom Felliniju i njegovim problemima pri radu.
   „Osam i pol“ je također poznat i po tehničkoj savršenosti. Kamera u filmu je vrlo fluidna, a jedan od razloga savršenosti snimanja je Gianni Di Venanzo, snimatelj koji je prije toga radio s Michelangelom Antonionijem na njegovim filmovima „Noć“ i „Pomrčina“, poznatim po vrhunskoj crno bijeloj fotografiji. Film je doživio oprečne kritike. Veći dio kritike ga je proglasio najboljim filmom svih vremena, dok ga je drugi dio kritike proglasio najprecijenjenijim filmom svih vremena. Danas, nakon skoro 40 godina mišljenja su i dalje podijeljena. Dok jedni misle da je Fellini svoju kreativnu blokadu iskoristio kao pokretačku snagu za snimanje filma o tome kako film nastaje i kako se jedan umjetnik nosi sa stvaralačkom snagom i njenim nedostatkom, dotle drugi misle da su to samo prazne tlapnje čovjeka bez ideje.
   Film je osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja i Oscara za kostimografiju u crno bijelom filmu (tada se dodjeljivala jedna nagrada za crno bijeli film, a druga za film u boji). Osim dvije nagrade Oscar, film je osvojio Grand Prix na festivalu u Moskvi i pregršt nagrada na većim i manjim festivalima. Film je inspirirao broadwayski mjuzikl „Devet“ koji je osvojio dvije Tony nagrade, jednu 1982. za najbolji mjuzikl i jednu 2003. za najbolji ponovno izvođeni mjuzikl. Također, Rob Marshall je režirao istoimenu ekranizaciju mjuzikla u kojoj Daniel Day Levis igra Guida.
   Potaknut epizodom u omnibusu „Boccacio'70“, koju je snimao u boji, Fellini je odlučio svoje sljedeće filmove snimati u boji. Kao nekakvu protutežu Guidu iz „Osam i pol“, Fellini je napisao scenarij za film „Giulietta i duhovi“ u kojem tematizira krizu identiteta, sada ne umjetnika nego sredovječne kućanice.
   Sljedeći njegov film je ekranizacija romana Gaja Petronija Arbitera „Satyricon“. Fellini u filmu prikazujući prošlost progovara o dekadenciji i društvenoj obijesti. Kritičari ovaj film najčešće povezuju s filmom „Slatki život“  jer progovara o istim temama samo kroz sliku sadašnjeg, a ne starog Rima. Paralelno s Fellinijem i malo poznati talijanski redatelj Gian Luigi Polidoro je počeo snimati svoju ekranizaciju istoimene knjige. Problemi su nastali jer je potonji prije prijavio naslov svog filma i Fellini nije smio koristiti isto ime. Zato je film nazvao „Fellinijev Satyiricon“, a kompanija United Artist je platila milijun dolara za distribuciju Polidorovog „Satyiricona“ te ga godinu dana držala bunkeriranog kako bi Fellinijev film prvi došao u kinodistribuciju. Film nije postigao veći međunarodni uspjeh, ali je ostao zapamćen po prekrasnoj fotografiji u boji i po tehničkoj savršenosti.
   Sve do filma „Amarcord“ 1973. godine Fellini nije postigao veći međunarodni uspjeh. Zato je s „Amarcordom“ to sve naplatio. Kada se govori o Felliniju u filmskim krugovima uvijek će se prvo spomenuti film „Osam i pol“, dok je kod publike uvijek bolje prolazio „Amarcord“.“ Amarcord“ na dijalektu koji se govori u okolici Riminija znači „sjećam se“. U filmu su opisani klasični problemi jednog malog sela na obali mora. Dječačko odrastanje, dolazak velikog broda po imenu Rex (što tako nešto znači u životu malog sela može se čuti u pjesmi Arsena Dedića „Parobrod Rex“), prva seksualna iskustva, problemi u braku, preljubi, svađe, smjena godišnjih doba, dolazak fašizma...Film je Felliniju donio zadnju nagradu Oscar za najbolji film s neengleskog govornog područja i još dvije nominacije, za režiju i za scenarij. U većini relevantnih anketa „Amarcord“ se nalazi na listi 100 najboljih filmova svih vremena, a hrvatski filmski kritičari su ga krajem devedesetih godina u velikoj anketi časopisa Hollywood jednoglasno proglasili najboljim filmom svih vremena.
   Nakon „Amarcorda“ Fellini više nije snimio toliko zapažene filmove – kasnije možda iskače „Casanova“ s Donaldom Sutherlandom u glavnoj ulozi, ali samo po budžetu ne i po zapaženosti. U red značajnijih ostvarenja kasnije faze Fellinijevog života ulazi „Proba orkestra“ 1978. u kojoj se tematizira nastajanje totalitarnog režima, „Grad žena“ i „Ginger i Fred“.
   1993. godine, nekoliko mjeseci prije smrti, iz ruku Sophije Loren i uz podršku Marcella Mastroiannija na pozornici i supruge Giuliette Masine u publici preuzeo je nagradu Oscar za životno djelo  "kao priznanje za njegova kinematografska dostignuća koja su zapanjila i zabavljala publiku diljem svijeta." Umro je 31. listopada 1993. godine, dan nakon 50 godišnjice braka.
    U izboru časopisa Entertainment Weekly uvršten je u 10 najvećih redatelja u povijesti... 2002. Damian Pettigrew snima dokumentarac „Fellini: Je suis un grand menteur / Fellini: Ja sam veliki lažac“, gdje u opsežnim intervjuima sa samim redateljem i mnogima koji su sa njime radili razlaže i objašnjava Maestrovu kreativnost i funkcioniranje na setu... Bio je veliki poštovatelj strip-crtača Stan Leeja (naročito njegovih stripova o superjunacima Hulku i Spidermanu), a Dino deLaurentiis godinama ga je uvjeravao da je baš on najpogodniji za režiju „Flash Gordona“ – i to ima veze sa Fellinijevim počecima: jedan od prvih plaćenih poslova početkom četrdesetih mu je prilagođavanje stripa Flash Gordon na talijanski... U rodnom Riminiji međunarodna zračna luka nazvana je njegovim imenom...
   CRTAČ 1 Federico Fellini je uveo nekoliko novina u snimanje filmova. Kao i Akira Kurosawa, Fellini je također crtao dobar dio likova, scena i kadrova. Nije imao Kurosawinu preciznost i usredotočenost, nego je tome prilazio na jedan malo opušteniji način. Ipak je on bio Talijan, a ne Japanac. Od malena se bavio karikaturom i taj svoj talent je stalno koristio. Prvo je započeo s crtanjem vanjskog izgleda likova, a taj vanjski izgled temeljio je na osobinama. Poznato je kako su u talijanskim filmovima naknadno nadosnimavali glasove u studiju. Fellini je tako znao glumcima na setu dopustiti da govore nepovezane rečenice jer je naknadno znao mijenjati tekst kojeg bi onda u studiju prilagodili micanju usana. Redovito je znao glumcima davati tuđe glasove jer mu je od jedne osobe bolje pasao izgled, a od druge glas za određenu ulogu. Cijeli svoj život crtao je svoje snove koji su 2007. objavljeni u knjizi pod naslovom „Federico Fellini: Knjiga snova“ (Federico Fellini: The Book of Dreams). Za života je imao nekoliko nedovršenih projekata od kojih je jedan (Trip to Tulum: From a Script for a Film Idea) završio strip ekranizacijom u suradnji s poznatim talijanskim strip crtačem Milom Manarom.
   CRTAČ 2 U studenom 2003., na desetogodišnjicu Fellinijeve smrti, u njegovoj rodnoj kući u Riminiju otvoren je muzej u cijelosti posvećen slavnom redatelju. U njemu su izloženi neobjavljeni snimci, rukopisi, fotografije, kostimi iz filmova, plakati, zaboravljeni Fellinijevi intervjui, knjige s posvetama i različiti osobni predmeti. Najviše je crteža i skica, rađenih kemijskom olovkom, perom, flomasterima… Crtao je uvijek i na svakom mjestu, dok je jeo, razgovarao, telefonirao. Nikada nije prestajao. Crteži su se kasnije pretvarali u ideje za kostime, scenografije, likove, karikature, reklamne spotove… Crteži su bili Fellinijeva priprema za film, crtanjem je oživljavao vlastite ideje. Od ostalih Fellinijevih crteža razlikuju se crteži snova, nastali prema preporuci psihijatra da crta svoje snove i osjećanja. Fellini ih je pažljivo skupljao i lijepio u svojevrstan abum koji je nazvao Knjiga snova. “Naši snovi su naš stvarni život. Moje fantazije i opsesije nisu samo moja stvarnost, već stvari od kojih nastaju moji filmovi.”
   CRTAČ 3 Fellini nikada nije krio da su žene bile njegova najveća inspiracija, i da su ga “istovremeno i privlačile i plašile”, kako ih je i prikazivao u filmovima. Dvanaest godina nakon njegove smrti, u austrijskom gradiću Kremsu priređena je izložba Fellinijevih crteža pod nazivom Erotomachia. Ukupno je bilo 29 crteža, a svi su, najvjerovatnije, nastali tokom posljednjih godina Fellinijevog života. Na svim crtežima je Gianna, jedna od njegovih posljednjih ljubavnica: dominira snažno i senzualno žensko tijelo, pored koje sitno i neugledno Fellinijevo izgleda kao igračka. Veliki broj Fellinijevih crteža, skica i karikatura odavno su izloženi u njujorškom Guggenheimu i u Trastevereu u Rimu.

 

UTORAK / 21.01.

GLAS

Glas, 2019.
17:30 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

KONJOKRADICE

Ut og stjæle hester, 2019.
20:00 sati



Ut og stjæle hester, 2019. Hans Petter Moland, 123 min. NO/DK/SW
Scenarij:
Hans Petter Moland, Per Petterson
Uloge: Stellan Skarsgård, Bjørn Floberg, Tobias Santelmann, Danica Curcic
   Studeni 1999. 67-godišnji Trond živi u novootkrivenoj samoći i raduje se što će sam dočekati novu 2000. godinu. Kako dolazi zima, otkriva da ima susjeda, čovjeka kojeg je Trond znao još 1948., u ljeto kada je napunio 15 godina, a isto ljeto Trondov otac pripremio ga je da nosi teret njegove predstojeće izdaje i nestanka. To je ljeto Trond odrastao i osjetio miris žene za kojom je čeznuo. Ista žena s kojom se Trondov otac pripremao provesti život.
   Radi se o ekranizaciji bestselera “Ut og stjæle hester” iz 2003. godine norveškog romanopisca Pera Pettersona koji je na temelju ovog romana osvojio dvije najvažnije norveške književne nagrade, nagradu za najbolju knjigu godine i nagradu norveške književne kritike. Njeno izdanje na engleskom jeziku, “Out Stealing Horses”, tokom 2006. nagrađeno je Independent Foreign Fiction Prize nagradom, a tokom 2007. i International IMPAC Dublin nagradom koja je najviša svjetska novčana književna nagrada za jedno djelo objavljeno na engleskom jeziku u iznosu od 100.000 €.
   U Berlinu je Srebrenog medvjeda za izvanredan umjetnički doprinos dobio snimatelj Rasmus Videbæk. Film je u Norveškoj osvojio najvažnije nagrade (Amanda Awards, Norway 2019.): najbolji film, scenarij, fotografija, glazba i sporedni glumac, uz još pet nominacija.
   Ovaj veličanstveni film zasnovan je na romanu Per Pettersona " Ut Og Stjæle Hester“. Otkrio sam ga na Skandinavskom filmskom festivalu 2019. u Australiji. Očaravajuć je, poetičan, a fotografija doista oduzima dah. Svaka scena detaljno je isplanirana pružajući bogatu tapiseriju pozadina koje su neprimjetno integrirane u priču. (lincoln-15/imdb)
   Jedinstveni komadić umjetnosti... Iskreno hvala redatelju, glumcima, cijeloj ekipi i producentima na ovom čarobnom i dubokom filmu. Nisam siguran je li ovaj film za svakoga. Možda ga samo zrela, umjetnička osoba puna životnog iskustva može osjetiti i razumjeti. Izišao sam iz kina duboko dirnut, a film je još dugo ostao u meni ... sa mnom. Poput vrlo bliskog i intimnog prijatelja. (lpuraite/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt7319496/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 22.01.

KONJOKRADICE

Ut og stjæle hester, 2019.
17:30 sati



Ut og stjæle hester, 2019. Hans Petter Moland, 123 min. NO/DK/SW
Scenarij:
Hans Petter Moland, Per Petterson
Uloge: Stellan Skarsgård, Bjørn Floberg, Tobias Santelmann, Danica Curcic
   Studeni 1999. 67-godišnji Trond živi u novootkrivenoj samoći i raduje se što će sam dočekati novu 2000. godinu. Kako dolazi zima, otkriva da ima susjeda, čovjeka kojeg je Trond znao još 1948., u ljeto kada je napunio 15 godina, a isto ljeto Trondov otac pripremio ga je da nosi teret njegove predstojeće izdaje i nestanka. To je ljeto Trond odrastao i osjetio miris žene za kojom je čeznuo. Ista žena s kojom se Trondov otac pripremao provesti život.
   Radi se o ekranizaciji bestselera “Ut og stjæle hester” iz 2003. godine norveškog romanopisca Pera Pettersona koji je na temelju ovog romana osvojio dvije najvažnije norveške književne nagrade, nagradu za najbolju knjigu godine i nagradu norveške književne kritike. Njeno izdanje na engleskom jeziku, “Out Stealing Horses”, tokom 2006. nagrađeno je Independent Foreign Fiction Prize nagradom, a tokom 2007. i International IMPAC Dublin nagradom koja je najviša svjetska novčana književna nagrada za jedno djelo objavljeno na engleskom jeziku u iznosu od 100.000 €.
   U Berlinu je Srebrenog medvjeda za izvanredan umjetnički doprinos dobio snimatelj Rasmus Videbæk. Film je u Norveškoj osvojio najvažnije nagrade (Amanda Awards, Norway 2019.): najbolji film, scenarij, fotografija, glazba i sporedni glumac, uz još pet nominacija.
   Ovaj veličanstveni film zasnovan je na romanu Per Pettersona " Ut Og Stjæle Hester“. Otkrio sam ga na Skandinavskom filmskom festivalu 2019. u Australiji. Očaravajuć je, poetičan, a fotografija doista oduzima dah. Svaka scena detaljno je isplanirana pružajući bogatu tapiseriju pozadina koje su neprimjetno integrirane u priču. (lincoln-15/imdb)
   Jedinstveni komadić umjetnosti... Iskreno hvala redatelju, glumcima, cijeloj ekipi i producentima na ovom čarobnom i dubokom filmu. Nisam siguran je li ovaj film za svakoga. Možda ga samo zrela, umjetnička osoba puna životnog iskustva može osjetiti i razumjeti. Izišao sam iz kina duboko dirnut, a film je još dugo ostao u meni ... sa mnom. Poput vrlo bliskog i intimnog prijatelja. (lpuraite/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt7319496/?ref_=nv_sr_srsg_0

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
20:00 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

ČETVRTAK / 23.01.

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
17:30 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

SLICE OF LIFE

Slice of Life, 2019.
20:00 sati



Slice of Life, 2019. Luka Hrgović i Dino Julius, 25 min. HR
Scenarij:
Luka Hrgović, Dino Julius, Anton Svetić
Uloge: Anton Svetić, Ivica "Dragonrage" Pustički, Emilija Habulin
   “Slice of Life” radnjom je smješten u “Blade Runner” svijet i nadahnut dizajnima Syda Meada, a prati sitnog dilera koji u jednoj noći mora skupiti novac da svemirskim brodom otputuje sa Zemlje koja je u raspadu i na rubu apokalipse u neki bolji život. No, na tragu mu je korumpirani policajac i sve vodi prema konačnom okršaju...
   Pune tri godine u nastajanju, Slice of Life je passion projekt male grupe mladih hrvatskih filmaša i ljubitelja Blade Runnera redatelja Ridleyja Scotta, smješten u kultni futuristički Los Angeles, koji smo imali prilike vidjeti po prvi puta davne 1982. Sve skupa je započelo kao svojevrsni tribute originalnom klasiku i njegovom kultnom nasljeđu koje je stvorio kroz godine. Ali kako je vrijeme prolazilo, te su svi uključeni u izradu ovog projekta izdvajali sve više i više svog slobodnog vremena kako bi san postao stvarnost, Slice of Life je uskoro postao nešto više od “običnog homagea”, tj. postao je film za sebe. (Ivica Pustički / filmovisruba.com)
   Na vizualnom planu 'Slice Of Life' je najimpresivniji hrvatski film uopće i upravo je nevjerojatno da je nastao u garaži i koštao 80-ak tisuća dolara. Kao i svaki pravi žanrovski film 80-ih, 'Slice Of Life' ima i podtekst, tj. u njegovu futuru se odražava hrvatski prezent iseljavanja u Irsku. Svi žude pobjeći na 'Nebeske otoke' u 'bolju budućnost' i selidba s planeta glavni je motiv filma. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Budućnost hrvatske znanstvene fantastike je tu pred nama i zove se "Slice Of Life". (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   “Slice of Life” kratkometražni je film, radnjom tek mala vinjeta, više skica nego priča, fanovska posveta “Blade Runneru”, “Terminatoru” i “Aliensima”, ali prije svega dokaz da su talent, upornost, tvrdoglavost i pravi omjer ludila i strasti uvijek važniji od velikih budžeta. (Tomislav Novak,Jutarnji List)
   Dobili smo pravi punokrvni hrvatski SF novog doba kakav dosad kod nas nije postojao. (Tomislav Novak,Jutarnji List)

   Berlin Sci-fi Filmfest 2019. Best Fan Film
   FANTA ELX: Elche Fantastic Film Festival 2019. Best International Short Film
   LA Shorts International Film Festival 2019. Best Sci-Fi Film
   SciFi Film Festival 2019. Georges Méliès Award for Best Special Effects
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/slice-of-life-je-trijumf-volje-snimljen-u-maloj-garazi-s-efektima-kao-iz-americkih-blockbustera/9674431/
https://www.imdb.com/title/tt6481130/?ref_=fn_al_tt_1

IN MEMORIAM RUTGER HAUER: BLADE RUNNER

Blade Runner, 1982.
21:00 sati



Blade Runner, 1982. Ridley Scott, 117 min. US
Scenarij:
Hampton Fancher, David Webb Peoples, Philip K. Dick (roman)
Uloge: Harrison Ford, Rutger Hauer, Sean Young
   Los Angeles, 2019. Zadatak eliminacije replikanata, androida superiornih ljudima ali ograničena vijeka trajanja, suočava Ricka Deckarda s pitanjem vlastitog identiteta.
   „Blade Runner“ temelji se na priči Philipa K. Dicka „Sanjaju li androidi električne ovce“ koja je objavljena 1968. godine. Nastavak filma, čija se radnja odvija u 2049. godini, snimljen je 2018. Po djelima Philipa K. Dicka snimljeno je puno filmova i serija, ali niti jedan nije dosegao kultni status kojim bi se mogao mjeriti s onim koji uživa Blade Runner. Redatelj Ridley Scott ispričao je mračnu priču u kojoj propituje značenje ljudskosti u vrijeme galopirajućeg tehnološkog napretka. Tema koja je danas još aktualnija nego što je bila početkom '80-tih godina prošlog stoljeća.
   Ultimativni filmski klasik, i to ne samo u okviru SF žanra. (Tomislav Hrastovčak / planb)
   „Blade Runner“ je bio predodžba zapravo zamislive distopijske budućnosti u koju su nas naši eksperimenti s robotikom, kloniranjem, računalima doista mogli odvesti. Tech noir ambijent izrazito je odgovarao tamnoj premisi i spretnim Dickovim misterijima koji su zbog slojevitog gledanja na realnost do danas ostali predmetom teoretske čak i filozofske pažnje. (Kristian Benić / planb)
Ukoliko čitamo „Blade Runnera“ iz perspektive film noira, još se više intenziviraju pitanja koja u znanstvenoj fantastici ostaju u sferi racionalnog — pitanja o razlici između ljudskog i neljudskog, što je to što nas čini ljudima. (Mario Vrbančić, HFLJ)
   Antologijska fantastična egzistencijalna triler-drama Blade Runner redatelja Ridleyja Scotta iz 1982. neosporno je jedno od prijelomnih ostvarenja u povijesti sedme umjetnosti. (Josip Grozdanić / vijenac)
   U vrijeme kad se prihvatio režije "Blade Runnera" Ridley Scott iza sebe već je imao izuzetno hvaljenog i priznatog "Aliena", tako da su očekivanja od njegovog idućeg filma bila izuzetno visoka. A on je ta očekivanja ne samo ispunio, već i debelo nadmašio. Problem je bio što to gotovo nitko nije shvatio. Nakon što je pušten u kino dvorane "Blade Runner" je okarakteriziran kao potpuni promašaj, kako na umjetničkom tako i na financijskom planu što je ozbiljno uzdrmalo Scottov status u filmskoj industriji. Bilo je potrebno više od desetljeća da uskogrudni kritičari otvore oči i uvide što je Scott doista napravio. Malim koracima "Blade Runner" je polako stjecao svoje poklonike sve dok se nije prometnuo u pravi kult i postao nezaobilazan čimbenik popularne kulture, čemu je znatno doprinio i razvoj cyberpunka kao široko prihvaćenog književnog i filmskog žanra. Točno deset godina nakon što je "Blade Runner" pušten u kina, zbog velikog interesa javnosti Scott je „snimio“ redateljsku verziju filma, koja je uključivala nekoliko novih dijaloga i drugačiji završetak. Iako film nije doživio velike promjene u odnosu na originalnu verziju, isti oni kritičari koji su ga 1982. pokopali, 1992. ispjevali su mu prave himne proglasivši ga jednim od velikih klasika našeg doba. (ezadar)

https://www.imdb.com/title/tt0083658/?ref_=nv_sr_srsg_3

  ROMAN Philipa Kindreda Dicka objavljen je 1968. Na jednom mjestu okuplja glavne autorove preokupacije: religiju, politiku, utjecaj znanosti, paranoju, empatiju ili njezin manjak, kao i sveprisutan kompleks manje vrijednosti. Godina je 2021. (ili 1992., ako čitate prvo izdanje). Zemlja je opustošena nakon Zadnjeg svjetskog rata i atomskog holokausta, a tko je mogao pobjeći na vanzemaljske kolonije to je i uradio. Oni koji su ostali bore se s bolestima prouzrokovanim radijacijom te s nevjerojatnom količinom otpada koji se doslovno množi pred njihovim očima. Gotovo sve životinje su izumrle, pa je posjedovanje živog pripadnika bilo koje vrste statusni simbol. Glavni lik romana, lovac na ucjene Rick Deckard, nije te sreće i zbog toga na krovu zgrade u kojoj živi „uzgaja“ primjerak lažne, električne ovce. Njegov posljednji zadatak je „umiroviti“ šest odbjeglih androida najnovijeg modela Nexus-6 koje prepoznaje po tome što za razliku od ljudi ne posjeduju empatiju. „Sanjaju li androidi električne ovce?“ je tipičan roman ove faze Dickovog stvaralaštva (prije VALIS trilogije). Prekrcan je idejama i konceptima koje bi manje inventivni autori znanstvene fantastike rastegnuli na više romana. Posebnu pažnju posvetio je izmišljenoj religiji Mercerizmu te empatičnom odnosu između ljudi i životinja. Ekranizaciju koja bi dotakla sve osnovne ideje prisutne u romanu nemoguće je zamisliti. Zbog toga se Scottova reinterpretacija bazira na dijelovima koje je puno lakše prebaciti na veliko platno, dok je fokus filma na Ricku Deckardu, njegovoj potrazi za odbjeglim androidima te na klasičnom pitanju „što je to što nas čini ljudima?“. Za razliku od Dickove vizije, Scottovo poimanje budućeg svijeta podsjeća na scenografiju Langovog „Metropolisa“ uz dodatak Moebiusovih fantazmagorija. To je prenapučen megalopolis u vječnom mraku zagađenja i kiselih kiša. „Istrebljivač“ je zapravo noir film zamaskiran u znanstvenu fantastiku, što još jednom potvrđuje Scottovu poetiku – korištenje SF-a kao okvir za drugi žanr. Takav je i njegov „Osmi putnik“ koji je horror u svemiru, a ne znanstveno fantastični film. (www. pulskafilmskatvornica.hr)

RUTGER HAUER
(23. siječnja 1944. - 19. srpnja 2019.)

   "Vidio sam stvari koje vi ljudi ne biste vjerovali. Napade letjelica s ruba Oriona. Gledao sam kako C-zrake svjetlucaju u mraku u blizini Tannhäuserove kapije. Svi će se ti trenuci izgubiti s vremenom, poput suza po kiši. Vrijeme je za smrt." (Roy Batty / Rutger Hauer, Blade Runner)
   19. srpnja 2019., u rodnoj Nizozemskoj nakon kratke bolesti, u  dobi od 75 godina preminuo je Rutger Hauer. Hauer je 1982. u znanstveno-fantastičnom trileru "Blade Runner" glumio replikanta ubojicu Roya Battyja, te od sporedne uloge postigao takav uspjeh da je, pisali su kritičari, zasjenio i glavnu ulogu koju je tumačio Harrison Ford. Prva prilika njegova života dogodila se 1969. kad ga je Paul Verhoeven angažirao kao glavnu ulogu u seriji ‘Floris’, srednjovjekovnom ostvarenju nalik na filmove o Ivanhoeu, kojom je stekao ime i ugled u Nizozemsko. U godinama koje su uslijedile nizozemska publika obožavala ga je i u filmu istog redatelja ‘Turkish Delight’,  a taj je film ujedno bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Izvrsno je odglumio i beskućnika alkoholičara u filmu ‘The Legend of the Holy Drinker’ Ermanna Olmija, a za ulogu nacista u filmu ‘Escape From Sobibor’ osvojio je Zlatni globus. Za ulogu SS oficira u ‘Fatherlandu’ također je bio nominiran za tu nagradu. Rutger hauer iza sebe ima 174 uloge na televiziji i u filmu. Bio je i veliki aktivist te se borio za okoliš kao sponzor Greenpeacea. Osnovao je neprofitnu organizaciju posvećenoj borbi protiv AIDS-a nazvanu Starfish Association.

PETAK / 24.01.

DIEGO MARADONA

Diego Maradona, 2019.
17:30 sati



Diego Maradona, 2019. Asif Kapadia, 130 min.
  Kad sam došao u Napulj, dočekalo me 85.000 ljudi. Kad sam odlazio, nije bilo ni jednog jedinog.

   Dana 5. srpnja 1984. godine, Diego Maradona stigao je u Napulj za tada rekordni iznos i u sljedećih sedam godina otvorio se pakao. Najslavniji nogometni genij svih vremena i najdisfunkcionalniji grad u Europi bili su savršeni jedno za drugo. Maradona je bio blagoslovljen na terenu, ali proklet izvan njega; ovaj karizmatični Argentinac vrlo je brzo odveo Napoli do njihovog prvog naslova prvaka. Snovi su bili ispunjeni. Ali postojala je i cijena… Diegu je bilo dopušteno da radi sve, dok god je na terenu izvodio čuda, ali kada je magije nestalo on je postao zatočenikom grada.
   Treći film iza Oscarom i BAFTA-om nagrađene ekipe koja nam je donijela filmove „Senna“ i „Amy“, ovaj film sačinjen je od preko pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, a kojeg je u cijelosti podržao i sam igrač. Kad se govori o Maradoninoj loptačkoj karijeri, većini će ljudi prvo pasti na pamet “Božja ruka” ili scudetto 1987. No, Kapadia kao dramaturški obrat filma uzima jednu utakmicu o kojoj se obično nikad ne govori, a koja je prema njegovu mišljenju početak kraja. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. koju je odigrao za Argentinu upravo protiv domaće Italije, i to upravo u svom Napulju.
   Za razliku od redikula Kusturice koji snima film o redikulu Maradoni, Kapadia koristi eksplozivni i dosad neviđeni footage o Maradoninoj talijanskoj priči. Sedam napuljskih godina transformiranih u Evanđelje po Diegu. No, Kapadia je itekako svjestan da bi pričati isključivo o Maradoni, onako kao što je to učinio Kusturica, bila kapitalna greška. Za Kapadiu, Maradona je više od toga. Pričati o Maradoni znači pričati o njegovu svijetu i njegovu domu. (Dragan Rubeša, Novi List)
   S jedne strane bio je Diego koji je bio povučena osoba, a Maradona šizofreni lik koji se jedini mogao nositi sa slavom koja ga je pratila. Film sačinjen od pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, pokušava i uspijeva pokazati zbog čega je Maradona legenda čiji će mit trajati mnogo duže od sjećanja na, možda bolje nogometaše i od njega. "Do srijede sam pio i drogirao se, a četvrtkom započinjao pripreme za utakmicu", kaže Maradona u filmu. "Oba su njegova lica tu”, kaže u filmu jedan od njegovih poznanika “ono probisvijeta i ono genija”, najbolje oslikavajući što je Maradona znači(o) za, ne samo nogometni svijet u nekom gotovo zaboravljenom vremenu. (Nikola Kučar, Glas Slavonije)

https://www.imdb.com/title/tt5433114/?ref_=nv_sr_srsg_0

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

SUBOTA / 25.01.

DISNEYEV KLASIK: PINOKIO

12:00 sati



Pinocchio, 1940. Norman Ferguson, T. Hee, Wilfred Jackson, Jack Kinney, Hamilton Luske, Bill Roberts, Ben Sharpsteen, 88 min. US
   Lutkar Gepetto izradi lutku muškog dječaka koja, na njegovu želju da dobije sina, oživi. Gepetto dječaka nazove Pinocchio kojemu dobra vila dodijeli pratitelja cvrčka Jiminiyja. Nakon niza pustolovina mali lutak postaje pravi dječak.
  Po nekim ocjenama najuspjeliji Disneyjev cjelovečernji crtani film, odlikuje se nizom vizualno atraktivnih scena poput uvodnih kadrova Gepettova sela snimljenih multiplan kamerom, podvodnih prizora i dramatične potjere na kraju. Slikovno bogatstvo, maštoviti rakursi i dinamičan ritam nadopunjeni su razrađenim oslanjanjem na arhetipske obrasce bajke (sa scenama kažnjavanja – pretvaranje junaka u magarca i konačnog iskupljenja i ostvarenja obiteljske sreće), vrsnim karakterizacijama, npr. cvrčka Jiminyja, moralističke figure junakove savjesti preko kojega je izbjegnuta prenaglašena sentimentalnost, vulkanskog majstora lutki Strombolija, lisca J. Wirthingtona Foulfellowa, koji podsjeća na dickensijanske zlikovce, i kita Monstra kao simbola demonske kazne, te glazbom (Oscar), vrhunac koje je također Oscarom nagrađena pjesma »When You Wish Upon a Star« koju pjeva cvrčak, a čija je postavka o ispunjenju snova postala idejnim temeljem Disneyjeva svjetonazora u daljnjim filmovima. (B. Kragić, HFL)
   Najpoznatiji zločesti dječak na svijetu “rođen” je  1881. Književni “otac” Carlo Lorenzini, jer tako se pisac zvao, prvu je priču o drvenoj marioneti, „Pinocchiu“, napisao za talijanske dječje novine “Il giornale per i bambini”, “Dječje novine” i do danas oduševljava djecu. Ali, i plaši. Jer tko danas ne kaže za nekog lašca da je Pinocchio? Koliko roditelja i danas kaže djeci da će im, lažu li, narasti nos? Sve to možemo zahvaliti novinaru i književniku koji je pod pseudonimom Carlo Collodi izmislio priču. Collodi je bio veliki domoljub, borac za ujedinjenje Italije i društveni kritičar, no slavu je stekao s pričom o drvenoj marioneti koja se na kraju dugog i ponekad stravičnog puta, pretvori u živog dječaka. Prvo je bio junak priča koje su izlazile u nastavcima u novinama pune dvije godine, od 1881. do 1882. a godinu kasnije su sve priče sakupili u knjigu koja je izašla u veljači 1883. Osim što je odmah postao slavan i čitan, „Pinocchio“ je postao klasik dječje, ali i svjetske književnosti, završio je i na kazališnim daskama i u i na filmovima. Današnja Fondazia Nazionale Carlo Collodi u kasnim je 1990. a po UNESCO-vim izvorima pobrojala 240 jezika kojima u svijetu danas priča Pinocchio. I vjerovali ili ne, to je jedna od najprevođenijih knjiga u svijetu. Carlo Lorenzini, poznatiji kao Collodi, za života je bio poznat pisac i društveni komentator. „Pinocchio“ mu je odmah donio slavu u domovini. Onu svjetsku nije doživio jer je dvije godine poslije smrti prvi prijevod na engleski napravila Mary Alice Murray. Njezin je prijevod dodan u “Everyman’s Library” 1911. – ediciju koja je iz svih područja (putopisis, znanost, fikcija, teologija i filozofija, povijest, klasici, za mladež, eseji, oratoriji, poezija i drama, biografije, romantični..) objavila preko tisuću djela. To je bio pun pogodak jer je knjiga bila razgrabljena i u Americi. Prijevod iz 1926. do danas je jako cijenjen kao i dvojezično izdanje iz 1986. (Sandra Veić Sukreški, citajknjigu.com)
https://www.imdb.com/title/tt0032910/?ref_=fn_al_tt_2

DIEGO MARADONA

Diego Maradona, 2019.
17:30 sati



Diego Maradona, 2019. Asif Kapadia, 130 min.
  Kad sam došao u Napulj, dočekalo me 85.000 ljudi. Kad sam odlazio, nije bilo ni jednog jedinog.

   Dana 5. srpnja 1984. godine, Diego Maradona stigao je u Napulj za tada rekordni iznos i u sljedećih sedam godina otvorio se pakao. Najslavniji nogometni genij svih vremena i najdisfunkcionalniji grad u Europi bili su savršeni jedno za drugo. Maradona je bio blagoslovljen na terenu, ali proklet izvan njega; ovaj karizmatični Argentinac vrlo je brzo odveo Napoli do njihovog prvog naslova prvaka. Snovi su bili ispunjeni. Ali postojala je i cijena… Diegu je bilo dopušteno da radi sve, dok god je na terenu izvodio čuda, ali kada je magije nestalo on je postao zatočenikom grada.
   Treći film iza Oscarom i BAFTA-om nagrađene ekipe koja nam je donijela filmove „Senna“ i „Amy“, ovaj film sačinjen je od preko pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, a kojeg je u cijelosti podržao i sam igrač. Kad se govori o Maradoninoj loptačkoj karijeri, većini će ljudi prvo pasti na pamet “Božja ruka” ili scudetto 1987. No, Kapadia kao dramaturški obrat filma uzima jednu utakmicu o kojoj se obično nikad ne govori, a koja je prema njegovu mišljenju početak kraja. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. koju je odigrao za Argentinu upravo protiv domaće Italije, i to upravo u svom Napulju.
   Za razliku od redikula Kusturice koji snima film o redikulu Maradoni, Kapadia koristi eksplozivni i dosad neviđeni footage o Maradoninoj talijanskoj priči. Sedam napuljskih godina transformiranih u Evanđelje po Diegu. No, Kapadia je itekako svjestan da bi pričati isključivo o Maradoni, onako kao što je to učinio Kusturica, bila kapitalna greška. Za Kapadiu, Maradona je više od toga. Pričati o Maradoni znači pričati o njegovu svijetu i njegovu domu. (Dragan Rubeša, Novi List)
   S jedne strane bio je Diego koji je bio povučena osoba, a Maradona šizofreni lik koji se jedini mogao nositi sa slavom koja ga je pratila. Film sačinjen od pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, pokušava i uspijeva pokazati zbog čega je Maradona legenda čiji će mit trajati mnogo duže od sjećanja na, možda bolje nogometaše i od njega. "Do srijede sam pio i drogirao se, a četvrtkom započinjao pripreme za utakmicu", kaže Maradona u filmu. "Oba su njegova lica tu”, kaže u filmu jedan od njegovih poznanika “ono probisvijeta i ono genija”, najbolje oslikavajući što je Maradona znači(o) za, ne samo nogometni svijet u nekom gotovo zaboravljenom vremenu. (Nikola Kučar, Glas Slavonije)

https://www.imdb.com/title/tt5433114/?ref_=nv_sr_srsg_0

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

PONEDJELJAK / 27.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

UTORAK / 28.01.

KONJOKRADICE

Ut og stjæle hester, 2019.
17:30 sati



Ut og stjæle hester, 2019. Hans Petter Moland, 123 min. NO/DK/SW
Scenarij:
Hans Petter Moland, Per Petterson
Uloge: Stellan Skarsgård, Bjørn Floberg, Tobias Santelmann, Danica Curcic
   Studeni 1999. 67-godišnji Trond živi u novootkrivenoj samoći i raduje se što će sam dočekati novu 2000. godinu. Kako dolazi zima, otkriva da ima susjeda, čovjeka kojeg je Trond znao još 1948., u ljeto kada je napunio 15 godina, a isto ljeto Trondov otac pripremio ga je da nosi teret njegove predstojeće izdaje i nestanka. To je ljeto Trond odrastao i osjetio miris žene za kojom je čeznuo. Ista žena s kojom se Trondov otac pripremao provesti život.
   Radi se o ekranizaciji bestselera “Ut og stjæle hester” iz 2003. godine norveškog romanopisca Pera Pettersona koji je na temelju ovog romana osvojio dvije najvažnije norveške književne nagrade, nagradu za najbolju knjigu godine i nagradu norveške književne kritike. Njeno izdanje na engleskom jeziku, “Out Stealing Horses”, tokom 2006. nagrađeno je Independent Foreign Fiction Prize nagradom, a tokom 2007. i International IMPAC Dublin nagradom koja je najviša svjetska novčana književna nagrada za jedno djelo objavljeno na engleskom jeziku u iznosu od 100.000 €.
   U Berlinu je Srebrenog medvjeda za izvanredan umjetnički doprinos dobio snimatelj Rasmus Videbæk. Film je u Norveškoj osvojio najvažnije nagrade (Amanda Awards, Norway 2019.): najbolji film, scenarij, fotografija, glazba i sporedni glumac, uz još pet nominacija.
   Ovaj veličanstveni film zasnovan je na romanu Per Pettersona " Ut Og Stjæle Hester“. Otkrio sam ga na Skandinavskom filmskom festivalu 2019. u Australiji. Očaravajuć je, poetičan, a fotografija doista oduzima dah. Svaka scena detaljno je isplanirana pružajući bogatu tapiseriju pozadina koje su neprimjetno integrirane u priču. (lincoln-15/imdb)
   Jedinstveni komadić umjetnosti... Iskreno hvala redatelju, glumcima, cijeloj ekipi i producentima na ovom čarobnom i dubokom filmu. Nisam siguran je li ovaj film za svakoga. Možda ga samo zrela, umjetnička osoba puna životnog iskustva može osjetiti i razumjeti. Izišao sam iz kina duboko dirnut, a film je još dugo ostao u meni ... sa mnom. Poput vrlo bliskog i intimnog prijatelja. (lpuraite/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt7319496/?ref_=nv_sr_srsg_0

DIEGO MARADONA

Diego Maradona, 2019.
20:00 sati



Diego Maradona, 2019. Asif Kapadia, 130 min.
  Kad sam došao u Napulj, dočekalo me 85.000 ljudi. Kad sam odlazio, nije bilo ni jednog jedinog.

   Dana 5. srpnja 1984. godine, Diego Maradona stigao je u Napulj za tada rekordni iznos i u sljedećih sedam godina otvorio se pakao. Najslavniji nogometni genij svih vremena i najdisfunkcionalniji grad u Europi bili su savršeni jedno za drugo. Maradona je bio blagoslovljen na terenu, ali proklet izvan njega; ovaj karizmatični Argentinac vrlo je brzo odveo Napoli do njihovog prvog naslova prvaka. Snovi su bili ispunjeni. Ali postojala je i cijena… Diegu je bilo dopušteno da radi sve, dok god je na terenu izvodio čuda, ali kada je magije nestalo on je postao zatočenikom grada.
   Treći film iza Oscarom i BAFTA-om nagrađene ekipe koja nam je donijela filmove „Senna“ i „Amy“, ovaj film sačinjen je od preko pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, a kojeg je u cijelosti podržao i sam igrač. Kad se govori o Maradoninoj loptačkoj karijeri, većini će ljudi prvo pasti na pamet “Božja ruka” ili scudetto 1987. No, Kapadia kao dramaturški obrat filma uzima jednu utakmicu o kojoj se obično nikad ne govori, a koja je prema njegovu mišljenju početak kraja. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. koju je odigrao za Argentinu upravo protiv domaće Italije, i to upravo u svom Napulju.
   Za razliku od redikula Kusturice koji snima film o redikulu Maradoni, Kapadia koristi eksplozivni i dosad neviđeni footage o Maradoninoj talijanskoj priči. Sedam napuljskih godina transformiranih u Evanđelje po Diegu. No, Kapadia je itekako svjestan da bi pričati isključivo o Maradoni, onako kao što je to učinio Kusturica, bila kapitalna greška. Za Kapadiu, Maradona je više od toga. Pričati o Maradoni znači pričati o njegovu svijetu i njegovu domu. (Dragan Rubeša, Novi List)
   S jedne strane bio je Diego koji je bio povučena osoba, a Maradona šizofreni lik koji se jedini mogao nositi sa slavom koja ga je pratila. Film sačinjen od pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, pokušava i uspijeva pokazati zbog čega je Maradona legenda čiji će mit trajati mnogo duže od sjećanja na, možda bolje nogometaše i od njega. "Do srijede sam pio i drogirao se, a četvrtkom započinjao pripreme za utakmicu", kaže Maradona u filmu. "Oba su njegova lica tu”, kaže u filmu jedan od njegovih poznanika “ono probisvijeta i ono genija”, najbolje oslikavajući što je Maradona znači(o) za, ne samo nogometni svijet u nekom gotovo zaboravljenom vremenu. (Nikola Kučar, Glas Slavonije)

https://www.imdb.com/title/tt5433114/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 29.01.

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
17:30 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

HELENA I MARTA BIRAJU ZA VAS: SJAJ U TRAVI

Splendor in the Grass, 1961.
20:00 sati



Splendor in the Grass, 1961. Elia Kazan, 124 min. US
Scenarij:
William Inge
Uloge: Natalie Wood, Warren Beatty, Pat Hingle, Audrey Christie, Barbara Loden, Zohra Lampert, Fred Stewart
   Provincijski gradić u američkoj državi Kansas tijekom kasnih dvadesetih godina 20. stoljeća. Privlačna Wilma Dean Loomis siromašna je srednjoškolka koja se zaljubi u naočitog Buda Stampera, sina bogatog i utjecajnog Acea Stampera, ujedno i vrlo popularnog učenika. I Bud voli Wilmu, no ona smatra da joj on osjećaje ne uzvraća dovoljno snažno i da se prema njoj ne ponaša onako kako bi trebao. Dok Wilmina majka vođena strogim religioznim odgojem i stavovima drži da joj kći do udaje mora ostati „čista” i „neokaljana”, otac Ace je strog čovjek navikao da se sve uvijek odvija prema njegovim zamislima. Kad Budu postane pomalo zamorno to što odnos između njega i Wilme ostaje samo na poljupcima, Ace će mu jasno reći da ga u slučaju njezine trudnoće očekuje ženidba te mu preporučiti da za drugačiju zabavu s djevojkama potraži i drugu vrstu djevojaka. Nakon što on to i napravi, Wilma će doznati za njegovu nevjeru te uslijed toga početi doživljavati histerične napadaje i postupno gubiti razum.
   Kultna romantična drama Elije Kazana jedno od njegovih komercijalno najuspješnijih ostvarenja, ovjenčano Oscarom za najbolji izvorni scenarij Williama Ingea, te nagrađeno Zlatnim globusom za najperspektivnijeg glumačkog debitanta Warrena Beattyja. Inge je najprije istoimeni roman a potom i scenarij utemeljio na stvarnim pričama iz života svojih poznanika koji su mu poslužili i kao osnova za kreiranje protagonista osam godina ranije objavljene drame „Glory in the Flower“. U filmu naslovljenom kao i istoimena pjesma Williama Wordswortha, Natalie Wood je tumačenjem psihološki kompleksnog lika Wilme Dean Loomis ostvarila jednu od najboljih uloga u karijeri, no ponajviše je profitirao debitant i kasnije velika zvijezda Warren Beatty. Riječ je o prilično tjeskobnom i tamnim tonovima prožetom ostvarenju koje se na za ono doba gotovo šokantan način bavi na filmu uglavnom prešućivanim temama seksualnog nagona, strogog i destruktivnog puritanskog odgoja i s njim povezanima opresijom u obiteljskom krugu te psihičkim poremećajima i suicidalnošću. (Kino Tuškanac)
https://www.imdb.com/title/tt0055471/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 30.01.

GLAS

Glas, 2019.
17:30 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

JADNICI

Les misérables, 2019.
20:00 sati



Les misérables, 2019. Ladj Ly, 102 min. FR
Scenarij:
Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti
Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djibril Zonga
   Inspiriran neredima u pariškim predgrađima 2005., film se vrti oko trojice pripadnika kriminalističke policije koji su pregaženi pri pokušaju jednog uhićenja. “Les Miserables”  je dobio nagradu žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Na nedavnim dodjelama evropskih fimskih nagrada, Lady Ly - francuski redatelj malijskog podrijetla - proglašen je otkrićem godine. Upravo zbog ove suvremene policijska drama koja gledatelje vodi u ozloglašeno pariško predgrađe Montfermeil, isto ono u koje je Victor Hugo smjestio svoje “Jadnike”.
   Film je francuski kandidat za Oscara, nominiran je za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, osvajač je nagrade žirija u Cannesu te još niza nagrada na festivalima širom svijeta.
   To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Ovo je, bar za mene, najbolji film ove godine. Apsolutni masterpiece o kojem razmišljaš i danima kasnije. (humanbox/satelitskiforum.com)

https://www.imdb.com/title/tt10199590/?ref_=nv_sr_srsg_3

PETAK / 31.01.

JADNICI

Les misérables, 2019.
17:30 sati



Les misérables, 2019. Ladj Ly, 102 min. FR
Scenarij:
Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti
Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djibril Zonga
   Inspiriran neredima u pariškim predgrađima 2005., film se vrti oko trojice pripadnika kriminalističke policije koji su pregaženi pri pokušaju jednog uhićenja. “Les Miserables”  je dobio nagradu žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Na nedavnim dodjelama evropskih fimskih nagrada, Lady Ly - francuski redatelj malijskog podrijetla - proglašen je otkrićem godine. Upravo zbog ove suvremene policijska drama koja gledatelje vodi u ozloglašeno pariško predgrađe Montfermeil, isto ono u koje je Victor Hugo smjestio svoje “Jadnike”.
   Film je francuski kandidat za Oscara, nominiran je za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, osvajač je nagrade žirija u Cannesu te još niza nagrada na festivalima širom svijeta.
   To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Ovo je, bar za mene, najbolji film ove godine. Apsolutni masterpiece o kojem razmišljaš i danima kasnije. (humanbox/satelitskiforum.com)

https://www.imdb.com/title/tt10199590/?ref_=nv_sr_srsg_3

DIEGO MARADONA

Diego Maradona, 2019.
20:00 sati



Diego Maradona, 2019. Asif Kapadia, 130 min.
  Kad sam došao u Napulj, dočekalo me 85.000 ljudi. Kad sam odlazio, nije bilo ni jednog jedinog.

   Dana 5. srpnja 1984. godine, Diego Maradona stigao je u Napulj za tada rekordni iznos i u sljedećih sedam godina otvorio se pakao. Najslavniji nogometni genij svih vremena i najdisfunkcionalniji grad u Europi bili su savršeni jedno za drugo. Maradona je bio blagoslovljen na terenu, ali proklet izvan njega; ovaj karizmatični Argentinac vrlo je brzo odveo Napoli do njihovog prvog naslova prvaka. Snovi su bili ispunjeni. Ali postojala je i cijena… Diegu je bilo dopušteno da radi sve, dok god je na terenu izvodio čuda, ali kada je magije nestalo on je postao zatočenikom grada.
   Treći film iza Oscarom i BAFTA-om nagrađene ekipe koja nam je donijela filmove „Senna“ i „Amy“, ovaj film sačinjen je od preko pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, a kojeg je u cijelosti podržao i sam igrač. Kad se govori o Maradoninoj loptačkoj karijeri, većini će ljudi prvo pasti na pamet “Božja ruka” ili scudetto 1987. No, Kapadia kao dramaturški obrat filma uzima jednu utakmicu o kojoj se obično nikad ne govori, a koja je prema njegovu mišljenju početak kraja. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. koju je odigrao za Argentinu upravo protiv domaće Italije, i to upravo u svom Napulju.
   Za razliku od redikula Kusturice koji snima film o redikulu Maradoni, Kapadia koristi eksplozivni i dosad neviđeni footage o Maradoninoj talijanskoj priči. Sedam napuljskih godina transformiranih u Evanđelje po Diegu. No, Kapadia je itekako svjestan da bi pričati isključivo o Maradoni, onako kao što je to učinio Kusturica, bila kapitalna greška. Za Kapadiu, Maradona je više od toga. Pričati o Maradoni znači pričati o njegovu svijetu i njegovu domu. (Dragan Rubeša, Novi List)
   S jedne strane bio je Diego koji je bio povučena osoba, a Maradona šizofreni lik koji se jedini mogao nositi sa slavom koja ga je pratila. Film sačinjen od pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, pokušava i uspijeva pokazati zbog čega je Maradona legenda čiji će mit trajati mnogo duže od sjećanja na, možda bolje nogometaše i od njega. "Do srijede sam pio i drogirao se, a četvrtkom započinjao pripreme za utakmicu", kaže Maradona u filmu. "Oba su njegova lica tu”, kaže u filmu jedan od njegovih poznanika “ono probisvijeta i ono genija”, najbolje oslikavajući što je Maradona znači(o) za, ne samo nogometni svijet u nekom gotovo zaboravljenom vremenu. (Nikola Kučar, Glas Slavonije)

https://www.imdb.com/title/tt5433114/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 01.02.

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
17:30 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

JADNICI

Les misérables, 2019.
20:00 sati



Les misérables, 2019. Ladj Ly, 102 min. FR
Scenarij:
Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti
Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djibril Zonga
   Inspiriran neredima u pariškim predgrađima 2005., film se vrti oko trojice pripadnika kriminalističke policije koji su pregaženi pri pokušaju jednog uhićenja. “Les Miserables”  je dobio nagradu žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Na nedavnim dodjelama evropskih fimskih nagrada, Lady Ly - francuski redatelj malijskog podrijetla - proglašen je otkrićem godine. Upravo zbog ove suvremene policijska drama koja gledatelje vodi u ozloglašeno pariško predgrađe Montfermeil, isto ono u koje je Victor Hugo smjestio svoje “Jadnike”.
   Film je francuski kandidat za Oscara, nominiran je za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, osvajač je nagrade žirija u Cannesu te još niza nagrada na festivalima širom svijeta.
   To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Ovo je, bar za mene, najbolji film ove godine. Apsolutni masterpiece o kojem razmišljaš i danima kasnije. (humanbox/satelitskiforum.com)

https://www.imdb.com/title/tt10199590/?ref_=nv_sr_srsg_3

PONEDJELJAK / 03.02.

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
20:00 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI STRANI FILM / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

UTORAK / 04.02.

JADNICI

Les misérables, 2019.
17:30 sati



Les misérables, 2019. Ladj Ly, 102 min. FR
Scenarij:
Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti
Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djibril Zonga
   Inspiriran neredima u pariškim predgrađima 2005., film se vrti oko trojice pripadnika kriminalističke policije koji su pregaženi pri pokušaju jednog uhićenja. “Les Miserables”  je dobio nagradu žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Na nedavnim dodjelama evropskih fimskih nagrada, Lady Ly - francuski redatelj malijskog podrijetla - proglašen je otkrićem godine. Upravo zbog ove suvremene policijska drama koja gledatelje vodi u ozloglašeno pariško predgrađe Montfermeil, isto ono u koje je Victor Hugo smjestio svoje “Jadnike”.
   Film je francuski kandidat za Oscara, nominiran je za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, osvajač je nagrade žirija u Cannesu te još niza nagrada na festivalima širom svijeta.
   To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Ovo je, bar za mene, najbolji film ove godine. Apsolutni masterpiece o kojem razmišljaš i danima kasnije. (humanbox/satelitskiforum.com)

https://www.imdb.com/title/tt10199590/?ref_=nv_sr_srsg_3

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 05.02.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
20:00 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI STRANI FILM / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

ČETVRTAK / 06.02.

JADNICI

Les misérables, 2019.
17:30 sati



Les misérables, 2019. Ladj Ly, 102 min. FR
Scenarij:
Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti
Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djibril Zonga
   Inspiriran neredima u pariškim predgrađima 2005., film se vrti oko trojice pripadnika kriminalističke policije koji su pregaženi pri pokušaju jednog uhićenja. “Les Miserables”  je dobio nagradu žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Na nedavnim dodjelama evropskih fimskih nagrada, Lady Ly - francuski redatelj malijskog podrijetla - proglašen je otkrićem godine. Upravo zbog ove suvremene policijska drama koja gledatelje vodi u ozloglašeno pariško predgrađe Montfermeil, isto ono u koje je Victor Hugo smjestio svoje “Jadnike”.
   Film je francuski kandidat za Oscara, nominiran je za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, osvajač je nagrade žirija u Cannesu te još niza nagrada na festivalima širom svijeta.
   To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Ovo je, bar za mene, najbolji film ove godine. Apsolutni masterpiece o kojem razmišljaš i danima kasnije. (humanbox/satelitskiforum.com)

https://www.imdb.com/title/tt10199590/?ref_=nv_sr_srsg_3

RAZBIJAČICA SUSTAVA

Systemsprenger / System Crasher, 2019.
20:00 sati



Systemsprenger / System Crasher, 2019. Nora Fingscheidt, 110 min. DE
EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.: 2 nominacije (film, glavna glumica)
BERLIN 2019. SREBRNI MEDVJED
VUKOVAR FILM FESTIVAL 2019. NAJBOLJI FILM
NJEMAČKI KANDIDAT ZA OSCARA
Scenarij:
Nora Fingscheidt
Uloge: Helena Zengel, Albrecht Schuch, Gabriela Maria Schmeide
   Bernadette ili Benni, kako želi da je zovu, nježna je djevojčica silne energije i „razbijačica sustava“. Tako nazivaju djecu koja radikalno krše sva pravila, dosljedno se protive strukturama i malo-pomalo ispadnu iz svih modela pomoći za djecu i mlade u Njemačkoj. Gdje god prihvate tu devetogodišnjakinju, ubrzo je ponovno izbace. A ona upravo na to i cilja, budući da čezne za tim da ponovo živi kod majke, žene koja je neizmjerno preopterećena neuračunljivošću vlastite kćeri.
   Prema svojem višestruko nagrađivanom scenariju Nora Fingscheidt inscenira intenzivnu dramu o neobuzdanoj čežnji djeteta za ljubavlju i zaštićenosti, ali i o nasilnom potencijalu koji u tome leži. Film ujedno opisuje i neumorne pokušaje odgojitelj(ic)a i psiholog(inj)a da djeci koja nepredvidivim ispadima predstavljaju prijetnju sebi i drugima pruže perspektivu, oslanjajući se na poštovanje, povjerenje i pouzdanje.
   To je film o jako mladom i pomalo divljem djetetu koje je dio udomiteljskog sustava, koje se samo želi vratiti kući i ponovno biti sa svojom majkom. Jako smo sretni što smo uopće ovdje, na ovom posebnom festivalu, a nagrada kao takva je sve nas raznježila. Prvi put sam ovdje, a prije nekoliko godina sam prvi put saznao da postoji Vukovar film festival, koji svake godine ima iznimno dobar program, pa smo ponosni da smo i mi dio te festivalske priče. (Peter Hartwig, producent filma)
https://www.imdb.com/title/tt8535968/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

PETAK / 07.02.

RAZBIJAČICA SUSTAVA

Systemsprenger / System Crasher, 2019.
17:30 sati



Systemsprenger / System Crasher, 2019. Nora Fingscheidt, 110 min. DE
EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.: 2 nominacije (film, glavna glumica)
BERLIN 2019. SREBRNI MEDVJED
VUKOVAR FILM FESTIVAL 2019. NAJBOLJI FILM
NJEMAČKI KANDIDAT ZA OSCARA
Scenarij:
Nora Fingscheidt
Uloge: Helena Zengel, Albrecht Schuch, Gabriela Maria Schmeide
   Bernadette ili Benni, kako želi da je zovu, nježna je djevojčica silne energije i „razbijačica sustava“. Tako nazivaju djecu koja radikalno krše sva pravila, dosljedno se protive strukturama i malo-pomalo ispadnu iz svih modela pomoći za djecu i mlade u Njemačkoj. Gdje god prihvate tu devetogodišnjakinju, ubrzo je ponovno izbace. A ona upravo na to i cilja, budući da čezne za tim da ponovo živi kod majke, žene koja je neizmjerno preopterećena neuračunljivošću vlastite kćeri.
   Prema svojem višestruko nagrađivanom scenariju Nora Fingscheidt inscenira intenzivnu dramu o neobuzdanoj čežnji djeteta za ljubavlju i zaštićenosti, ali i o nasilnom potencijalu koji u tome leži. Film ujedno opisuje i neumorne pokušaje odgojitelj(ic)a i psiholog(inj)a da djeci koja nepredvidivim ispadima predstavljaju prijetnju sebi i drugima pruže perspektivu, oslanjajući se na poštovanje, povjerenje i pouzdanje.
   To je film o jako mladom i pomalo divljem djetetu koje je dio udomiteljskog sustava, koje se samo želi vratiti kući i ponovno biti sa svojom majkom. Jako smo sretni što smo uopće ovdje, na ovom posebnom festivalu, a nagrada kao takva je sve nas raznježila. Prvi put sam ovdje, a prije nekoliko godina sam prvi put saznao da postoji Vukovar film festival, koji svake godine ima iznimno dobar program, pa smo ponosni da smo i mi dio te festivalske priče. (Peter Hartwig, producent filma)
https://www.imdb.com/title/tt8535968/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

SUBOTA / 08.02.

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
17:30 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI STRANI FILM / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

RAZBIJAČICA SUSTAVA

Systemsprenger / System Crasher, 2019.
20:00 sati



Systemsprenger / System Crasher, 2019. Nora Fingscheidt, 110 min. DE
EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.: 2 nominacije (film, glavna glumica)
BERLIN 2019. SREBRNI MEDVJED
VUKOVAR FILM FESTIVAL 2019. NAJBOLJI FILM
NJEMAČKI KANDIDAT ZA OSCARA
Scenarij:
Nora Fingscheidt
Uloge: Helena Zengel, Albrecht Schuch, Gabriela Maria Schmeide
   Bernadette ili Benni, kako želi da je zovu, nježna je djevojčica silne energije i „razbijačica sustava“. Tako nazivaju djecu koja radikalno krše sva pravila, dosljedno se protive strukturama i malo-pomalo ispadnu iz svih modela pomoći za djecu i mlade u Njemačkoj. Gdje god prihvate tu devetogodišnjakinju, ubrzo je ponovno izbace. A ona upravo na to i cilja, budući da čezne za tim da ponovo živi kod majke, žene koja je neizmjerno preopterećena neuračunljivošću vlastite kćeri.
   Prema svojem višestruko nagrađivanom scenariju Nora Fingscheidt inscenira intenzivnu dramu o neobuzdanoj čežnji djeteta za ljubavlju i zaštićenosti, ali i o nasilnom potencijalu koji u tome leži. Film ujedno opisuje i neumorne pokušaje odgojitelj(ic)a i psiholog(inj)a da djeci koja nepredvidivim ispadima predstavljaju prijetnju sebi i drugima pruže perspektivu, oslanjajući se na poštovanje, povjerenje i pouzdanje.
   To je film o jako mladom i pomalo divljem djetetu koje je dio udomiteljskog sustava, koje se samo želi vratiti kući i ponovno biti sa svojom majkom. Jako smo sretni što smo uopće ovdje, na ovom posebnom festivalu, a nagrada kao takva je sve nas raznježila. Prvi put sam ovdje, a prije nekoliko godina sam prvi put saznao da postoji Vukovar film festival, koji svake godine ima iznimno dobar program, pa smo ponosni da smo i mi dio te festivalske priče. (Peter Hartwig, producent filma)
https://www.imdb.com/title/tt8535968/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

PONEDJELJAK / 10.02.

HELENA I MARTA BIRAJU ZA VAS: PROHUJALO S VIHOROM

Gone with the Wind, 1939.
19:00 sati



Gone with the Wind, 1939. Victor Fleming, 238 min. US
Scenarij:
Sydney Howard po romanu Margaret Mitchell (objavljen 1936. - za samo godinu dana rasprodan u čak 1.383.000 primjeraka)
Uloge: Vivien Leigh, Clark Gable, Olivia de Havilland, Leslie Howard, Hattie McDaniel
   Uoči početka Amerčkog građanskog rata 1861., lijepa i hirovita kći plantažera, Scarlett O’Hara zaljubljena je u uglađena Ashleyja Wilkesa, zaručena za staloženiju Melanie. Dok Scarlett uporno pokušava osvojiti Ashleyja, šarmantni pustolov Rhett Butler opčinjen je njezinim temperamentom, ali joj ne popušta. No, usprkos međusobnoj privlačnosti Scarlett se dvaput udaje (isprva iz hira, potom iz koristi) te se nakon rata posvećuje obnovi opustošene plantaže.
   Najomiljeniji, najtrajniji i najpopularniji film svih vremena. Kad se uzme u obzir i inflacija, film je sa najvećom zaradom u povijesti (4,401,358,554 $,). Scenarij Sidneyja Howarda adaptiran je prema prvom i jedinom objavljenom romanu Margaret Mitchell, bestselleru o Građanskom ratu i Periodu rekonstrukcije od 1.037 strana koji se prvi put pojavio 1936. godine, ali je najvećim dijelom napisan krajem 1920-ih godina. Producent David O. Selznick je 1936. godine osigurao filmska prava na Mitchellin roman za 50.000$ - u to vrijeme rekordnu svotu za prvi roman nepoznate autorice, što je navelo neke da nazovu film "Selznickova Glupost".  Pisan pretežno krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća roman je pratio dramatični društveni raspad starog američkog juga tijekom teškog razdoblja američkog građanskog rata. U vrijeme premijere filma, knjiga je premašila svotu od 1,5 milijuna prodanih primjeraka. Rekordi su dostizani i 1976. godine kada je film prvi put emitiran na televiziji u dva dijela, a popularnost je još jednom porasla kada je ponovo prikazivan u kinima 1998. godine.
   Poslije tri godine publiciteta i holivudskog "pravljenja mita", troiposatnog trajanja (sa jednom pauzom), gala premijere u Atlanti 15. prosinca 1939. godine u kinu Loew's Grand Theater (guverner Georgije proglasio je taj dan državni praznik), statusa filma sa najvećom zaradom (dostigavši na kraju 200 milijuna $), Max Steinerove veličanstvene muzike, izvrsne fotografije i Technocolor tehnike, film je svojevremeno bio pravi blockbuster. Investicija od preko 4 milijuna $ za troškove produkcije bila je rekordna, nezamisliva cifra u to vreme. Film je (neobrađena verzija je trajala 6 sati, jedna od planiranih verzija trajala je 4 ipo sata) bio pravi izazov za snimanje, kako zbog kontroverznih tema (uključujući silovanje, pijančenje, moralno rasipništve i preljub), tako i zbog epskih razmjera, sa više od 50 uloga i 2.400 statista.
   Casting širom zemlje u potrazi za glumicom koja će glumiti južnjačku lepoticu Scarlett rezultirao je unajmljivanjem mlade britanske glumice Vivien Leigh, pored koje je razmatrano preko 30 drugih glumica (kako poznatih, tako i amaterskih), među kojima su bile i: Katharine Hepburn, Miriam Hopkins, Susan Hayward, Loretta Young, Paulette Goddard, Margaret Sullivan, Barbara Stanwyck, Joan Crawford, Norma Shearer, Lana Turner, Joan Bennett, Mae West, Tallulah Bankhead, Jean Arthur i Lucille Ball. Iako se očekivalo da će MGM zvezda Clark Gable imati ulogu žustrog ratnog profitera Rhetta Butlera, za tu ulogu su bili razmatrani i Errol Flynn, Ronald Colman i Gary Cooper. Autorica Margaret Mitchell je izjavila da je njen favorit za glavnu mušku ulogu bio Basil Rathbone. Četiri glavne zvijezde su bile isplaćene ovim redoslijedom: Clark Gable, iza koga je slijedio Leslie Howard, pa Olivia de Havilland, i tek onda Vivien Leigh sa "...i predstavlja" - tj. prije nego što je osvojila Oscara, nakon čega je glumila glavne uloge.
   Film je dobio veliki broj priznanja, više nego bilo koji drugi film do tada: 13 nominacija i 8 osvojenih Oscara - Najbolji film, Najbolja režija, Najbolja glumica, posthumno za Najbolji scenarij (Sidney Howard, zajedno sa nizom saradnika - Edwin Justin Mayer, John Van Druten, Ben Hecht, F. Scott Fitzgerald i Jo Swerling) – autor čudnom igrom sudbine nije dočekao svoje djelo na velikom platnu: poginuo je u nesretnom slučaju četiri mjeseca prije svečane premijere filma, pa je njegov scenaristički Oscar ujedno i prvi Oscar koji je Američka filmska akademija dodjelila posthumno, Najbolja kinematografija u boji, Najbolja dekoracija interijera, Najbolja montaža i Najbolja ženska sporedna uloga (Hattie McDaniel - ovo je prvi put da je Afroamerikanka bila nominirana i da je osvojila Oskara) i dvije počasne nagrade, jedna za dizajnera produkcije Williama Camerona Menziesa za "upotrebu boje za dočaravanje dramatične atmosfere", a druga za tehničkog producenta Dona Musgravea za "pionirsko korištenje koordinirane opreme". Najduži je to film do tada koji je dobio Oscara. Ujedno, i prvi film u boji koji je dobio Oscra.
   Iako je skoro polovinu filma režirao Victor Fleming (45%) - koji je jedini navedeni redatelj, još četiri redatelja su doprinijela različitim dijelovima filma: Sam Wood (15%), William Cameron Menzies (15%), George Cukor (5%) - prvi redatelj, B. Reeves Eason (2%) i ostatak od različitih redatelja druge ekipe (18%). Produkcija se razvukla na dugačke tri godine tijekom kojih je progutala za ondašnje doba nezamislivih 4 milijuna dolara i tijekom kojih je Sleznick nekoliko puta plesao na rubu što bankrota što nervnog sloma. Kao primjer o kako velikom filmskom pothvatu je bila riječ spomenimo samo podatak kako je samo scena spaljene Atlante koštala 25000$, spomenuta je scena snimljena na setovima studija MGM i tjekom nje do temelja je spaljeno niz starih hollywoodskih setova koji su glumili Atlantu među kojima su svakako najpoznatija "Velika Vrata" upotrebljena u originalnom "King-Kongu" iz 1933. godine. a prilikom njenog snimanja korišteno je svih sedam Technicolor kamera (tada posljednjeg krika filmske tehnike) koliko ih je cjelokupni Hollywood tada imao na raspolaganju.
   Ružni dio priče je da sporedni glumci, oni tamne kože nisu mogli na premijeru. Po zakonima Jim Crow bili bi odvojeni od bijele publike što nitko od glumaca nije mogao prihvatiti, Gable je želio bojkotirati premijeru ali ga je Hattie McDaniel nagovorila da dođe. Hattie McDaniel, bila je prva Afroamerikanka ikada koja je dobila nominaciju a potom i zlatni kipić. Ova se dodjela smatra prekretnicom u priznavanju glumačkog statusa i izvrsnosti “crnim” glumcima. Ali, za vrijeme dodjele Oscara (Dvanaesta nagrada Akademije održana je u restoranu Coconut Grove hotela Ambasador u Los Angelesu) sjedila je za posebnim stolom, na kraju sobe što je kolege dovodilo do bijesa. No, Amerika još nije bila bez segregacije. Bilo je napada na Hattie – inače pjevačica, dijete robova sa južnjačkih plantaža - koja je odbrusila jednom kritičaru kako bi radije glumila sluškinju za 700 USD tjedno nego radila kao sluškinja za sedam dolara tjedno. No, crnačko stanovništvo nije bilo oduševljeno filmom jer su u njemu uglavnom robovi i ponizne sluge. No, realno, takav je bio Jug u doba zbivanja priče koliko god nam to danas bilo neprihvatljivo. Tek je 1959. u Kaliforniji ukinut zakon o segregaciji. Hattie je umrla 7 godina ranije, i nije joj se ispunila posljednja želja da bude sahranjena na hollywoodskom groblju. Kao i ranije, boja njene kože je bila problem.
   Ako je ikada postojao film otporan na kritičare, onda je to ovaj: nije potpuno savršen, ali je nekako svejedno odličan. (Dave Kehr / Chicago Tribune)
   Jedan od klasičnih filmova koji su definirali američku kinematografiju. (David Bezanson / Filmcritic.com)
   Ovo je jedna rijetka vrsta filma koja je uspijela zasjeniti svoju vlastitu legendarnu reputaciju (Joe Baltake / The Passionate Moviegoer)
   Kao primjer čiste snage filmotvoraca, još uvijek je nevjerojatan. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Ima malo filmova koji predstavljaju takav nezahvalan zadatak za kritičara kao što ga predstavlja “Prohujalo s vihorom”. Ova epska melodrama, režirana od Victora Fleminga 1939., bi trebala biti manje percipirana kao film a više kao institucija. Za razliku od većine ostvarenja sedme umjetnosti, ova je zapravo postala dio popularne kulture u ovom stoljeću...Bilo je sigurno boljih ili važnijih filmova stvorenih u toj eri, no nijedan od njih nije uspio širiti čaroliju kroz desetljeća.(Dragan Antulov)

https://www.imdb.com/title/tt0031381/?ref_=nv_sr_srsg_0

Margaret Mitchell – samo jedna knjiga ali klasik koji i danas obara rekorde
   Iz čiste dosade 25godišnja je mlada žena, tek udata, napisala 63 poglavlja knjige koja je postala jedna od najomiljenijih, najpoznatijih, najprodavanijih knjigu o američkom Jugu. Napisala je svjetski bestseler čija prodaja traje i danas i po kojem je snimljen jedan od najvećih filmova zlatnog doba Hollywooda. Bila je, ta žena, novinarka u “Atlanta Journal Sunday Magazineu” koja je nakon nekoliko nezgoda i na kraju teške ozlijede zgloba morala otići na bolovanje. Šepala je neko vrijeme po redakaciji ali noga nije prestala naticati, bolovi su bili jači i morala je na bolovanje i – strogo mirovanje. Da ne bi umrla od dosade, počela je pisati. To je bila Margaret Mitchell a roman koji je napisala “Gone With the Wind”
https://citajknjigu.com/margaret-mitchell-samo-jedna-knjiga-ali-klasik-koji-danas-obara-rekorde/

UTORAK / 11.02.

RAZBIJAČICA SUSTAVA

Systemsprenger / System Crasher, 2019.
17:30 sati



Systemsprenger / System Crasher, 2019. Nora Fingscheidt, 110 min. DE
EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.: 2 nominacije (film, glavna glumica)
BERLIN 2019. SREBRNI MEDVJED
VUKOVAR FILM FESTIVAL 2019. NAJBOLJI FILM
NJEMAČKI KANDIDAT ZA OSCARA
Scenarij:
Nora Fingscheidt
Uloge: Helena Zengel, Albrecht Schuch, Gabriela Maria Schmeide
   Bernadette ili Benni, kako želi da je zovu, nježna je djevojčica silne energije i „razbijačica sustava“. Tako nazivaju djecu koja radikalno krše sva pravila, dosljedno se protive strukturama i malo-pomalo ispadnu iz svih modela pomoći za djecu i mlade u Njemačkoj. Gdje god prihvate tu devetogodišnjakinju, ubrzo je ponovno izbace. A ona upravo na to i cilja, budući da čezne za tim da ponovo živi kod majke, žene koja je neizmjerno preopterećena neuračunljivošću vlastite kćeri.
   Prema svojem višestruko nagrađivanom scenariju Nora Fingscheidt inscenira intenzivnu dramu o neobuzdanoj čežnji djeteta za ljubavlju i zaštićenosti, ali i o nasilnom potencijalu koji u tome leži. Film ujedno opisuje i neumorne pokušaje odgojitelj(ic)a i psiholog(inj)a da djeci koja nepredvidivim ispadima predstavljaju prijetnju sebi i drugima pruže perspektivu, oslanjajući se na poštovanje, povjerenje i pouzdanje.
   To je film o jako mladom i pomalo divljem djetetu koje je dio udomiteljskog sustava, koje se samo želi vratiti kući i ponovno biti sa svojom majkom. Jako smo sretni što smo uopće ovdje, na ovom posebnom festivalu, a nagrada kao takva je sve nas raznježila. Prvi put sam ovdje, a prije nekoliko godina sam prvi put saznao da postoji Vukovar film festival, koji svake godine ima iznimno dobar program, pa smo ponosni da smo i mi dio te festivalske priče. (Peter Hartwig, producent filma)
https://www.imdb.com/title/tt8535968/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 12.02.

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
19:00 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI STRANI FILM / NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
21:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 14.02.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

POVRATAK U (BOLJU) PROŠLOST: DJEVOJKA KOJU SAM VOLIO

The Way We Were, 1973.
20:00 sati



The Way We Were, 1973. Sydney Pollack, 118 min. US
Scenarij:
Arthur Laurents (napisao je scenarij na temelju svojih dana na Sveučilištu Cornell)
Uloge: Barbra Streisand, Robert Redford, Bradford Dillman, Lois Chiles, Patrick O'Neal, Viveca Lindfors, Murray Hamilton, Sally Kirkland
   Godine 1937. prgava aktivistkinja Katie Morosky nakratko se susrela sa Hubbellom, bezbrižnim bijelim anglosaksonskim protestantom bez ikakvog političkog senzibiliteta. Privukao ju je zbog izgleda i prirodne vještine pisanja, iako se on ne trudi baš previše. Njega je pak zaintrigirala njena odlučnost da nagovori druge da se bave društvenim stvarima. Privlačnost je evidentna, ali nijedno ne reagira i nakon završetka studija gube kontakt. Gotovo osam godina poslije, ponovno se sastaju u New Yorku kada Katie, koja radi na ljevičarskoj radiostanici, opazi Hubela, sada u vojsci, u noćnom klubu. Dvoje potpuno različitih ljudi - radikalna aktivistica, a on apolitični bijelac - zaljubi se i ode u Hollywood kako bi Hubel mogao napisati scenarij za prijatelja. Međutim, kad je kongresni Odbor za antiameričku aktivnost pokrenuo progon komunista 1947., a makartizam počinje upadati u njihov život, veza se raspala. Dok je trudna Katie odbila šutjeti zbog zatvaranja Holivudske desetorice, prevrtljivi Hubel odlučio je spasiti svoju karijeru. Kada se opet sretnu 1960-ih, TV-scenarist Hubel i štrajkašica protiv nuklearnog oružja Katie, ponovno osjete staru privlačnost...
   „Djevojka koju sam volio“ prvi je hollywoodski film koji se pozabavio Hollywoodskom crnom listom, ali je tokom snimanja Laurents postao izuzetno nezadovoljan načinom na koji je Pollack tretirao njegov scenarij, izbacujući političke sadržaje, a inzistirajući na prikazu odnosa dvoje protagonista kao "redovne" ljubavne priče. Ne baš omiljen kod kritike, Pollackov film bio je apsolutni hit kod publike širom svijeta.
   U osnovi je fim samo  ljubavna priča, ne dovoljno čvrsta da nosi teret i radikalne politike i gorkog kraja. Lako je preći preko tih mana zbog Barbre. Ona je fantastična. Ona je najsjajnija žena današnjeg filma, dajući svojim likovima žestoku energiju, a opet sposobna da bude dirljivo ranjiva. Redfordov lik upravo zbog njene izvedbe izgleda pasivan, ali se on s tim dobro nosi. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
https://www.imdb.com/title/tt0070903/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Godine 1937., dok je bio student na Cornellu, Arthur Laurents upoznao je politički aktivizam preko jedne strane studentice (prema kojoj je pisao lik Katie Morosky), članu Mlade komunističke lige i otvorenom protivniku Francisca Franca i njegovom nastojanju da preuzme kontrolu nad Španjolskom. Sjećanje na njenu strast ostalo je kod Laurentsa dugo nakon što su izgubili kontakt. Laurents je odlučio razviti priču sa sličnim likom u središtu, ali nije bio siguran koje druge elemente treba dodati. Prisjetio se svog instruktora kreativnog pisanja, Roberta E. Shorta, i potražio savjet. Prvi kostur priče trebao je biti sukob između studentice i njene profesorice na fakultetu, da bi u jednom trenutku odlučio promijenti sve i u priču uvesti apolitični muški lik. Studentica je i dalje bila glavna. Kako je i sam bio pisac / scenarist, te bio na hollywoodskoj crnoj listi, očito je kako je riječ o (skoro) biografskom romanu.  Arthur (Levine) Laurents također je smatrao bitnim da bude Židovka (i zbog vlastitog židovskog porijekla), te da glumica koja će je tumačiti također bude Židovka. Barbra Streisand bila je njegov izbor: 1962. godine Laurents je režirao mjuzikl „I Can It Get it for You“ sa kojim je postigao veliki uspjeh, baš kao i do tada nepoznata (debitantica) Barbra. Važno je reći kako je Laurents bio razočaran prvom verzijom filma: nekoliko dobrih scena i nekoliko dobrih trenutaka u lošim scenama, ali u cjelini, mislio je da je loše snimljeno, sa samodopadnim zvijezdama. Pollack je priznao da film nije dobar, prihvatio je punu odgovornost za probleme i sljedećeg dana povukao se u montažu kako bi popravio što se popraviti može. Laurents je priznao da su ga promjene učinile boljim, ali nikad tako dobrim kao što je mogao biti.
   Desetljeće nakon što je film snimljen, Redford je stupio u kontakt s Laurentsom kako bi razgovarao o mogućnosti suradnje na novom projektu i na kraju su se  složili oko nastavka „The Way We Were“. Fokus bi bio na Hubbella i njegovu kćer, radikalku poput Katie. Nisu htjeli da Pollack bude dio priče. Laurents je Redfordu poslao dovršeni scenarij, ali osim što je primio potvrdu da ga je Redford primio i da se veseli čitanju, više ga nije čuo. Godine 1982. Pollack se obratio Laurentsu zbog nastavka koji je Stark (producent) predložio, ali nakon njihovog početnog razgovora ništa se nije dogodilo. Godine 1996. Streisand je naišla na nastavak koji je napisao Laurents i odlučila je da ga želi producirati i režirati, kao i da sudjeluje Redford, ali ne želi raditi sa Starkom. Laurents je smatrao da scenarij nije tako dobar i želio ga je doraditi nakon što je Stark pristao prodati prava na likove i njihovu priču Barbri Streisand. Opet se ništa nije dogodilo.

SUBOTA / 15.02.

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
17:30 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 18.02.

DANI FRANKOFONIJE: MLADI AHMED

Le jeune Ahmed, 2019.
17:30 sati



Le jeune Ahmed, 2019. braća Dardenne, 90 min. BE / FR
CANNES 2019. NAJBOLJA REŽIJA
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Idir Ben Addi, Othmane Moumen, Myriem Akheddiou
   U današnjoj Belgiji sudbina 13-godišnjeg Ahmeda nalazi se između ideala čistoće koju zalaže njegov muslimanski svećenik i onoga što mu život pruža. Ovaj belgijski tinejdžer vrlo brzo dolazi pod snažan, ekstremni utjecaj Kur'ana nakon čega osmišljava plan kako ubiti učiteljicu...
   Film „Mladi Ahmed“ premijerno je prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, a režirala su ga braća Dardenne koja su do danas već osvojila dvije Zlatne palme. Njihov jedanaesti dugometražni film moderna je priča o radikalizaciji mladog uma, a sama tema otvara mogućnost rasprave o interpretaciji svete knjige Kur'ana od strane tinejdžera pod utjecajem.
   Njihovo (op.a. braće Dardenne) istraživanje uma vjerski radikaliziranih osoba istinski je impresivno i vidljivo u svakom segmentu filma. Način na koji se protagonist Ahmed razvija, ne odustaje od svojih ideala, kako mu društvo pokušava pomoći te kulminacija situacije, poprilično je vjerodostojna realnoj situaciji u svijetu. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Smatramo se filmašima koji nastoje proučavati realnost u kojoj živimo i nastoje ponuditi drugačiji pogled na situaciju u toj interpretaciji stvarnog života. Nismo mogli glumiti da ne živimo u toj stvarnosti i ignorirati što se događa. U posljednjih 20 godina mnogo je filmova snimljeno na ovu temu, mnogo dokumentaraca, knjige su pisane, tako da smo nas dvojica odlučili da počnemo tako da se ozbiljno pozabavimo religijom, čak i u obliku fanatizma i radikalizacije. Naravno, utjecaj ekonomske i političke situacije je bitan kod praktičnih vjernika i može stvoriti temelj za vjerskim fanatizmom koji tada raste i cvjeta. No nismo bili zainteresirani za snimanje filma u kojem bi se opisivalo kako netko postaje fanatik i vjerski radikal. Naše je pitanje bilo kako prevladati fanatizam i je li ga uopće moguće prevladati. U razmišljanjima je li to moguće zaključili smo da je najbolje da je naš glavni lik po godinama između djeteta i adolescenta. Tada se osoba može promijeniti, kasnije nikako. (braća Dardenne u intervjuu Deanu Sinovčiću)

https://www.imdb.com/title/tt8359822/?ref_=fn_al_tt_1

Camille, 1936. George Cukor, 109 min. US
Scenarij:
James Hilton, Zoë Akins i Frances Marion prema romanuAlexandrea Dumasa ml.
Uloge: Greta Garbo, Robert Taylor, Lionel Barrymore, Elizabeth Allan, Jessie Ralph, Henry Daniell
   Sjajna Greta Garbo na svom vrhuncu u jednom od najromantičnijih filmova ikad snimljenih.
   U kockarskim jazbinama i raskošnim budoarima, bogati muškarci ispoljavaju svoju volju, a žene postaju kurtizane zaslijepljene strašću. Jedna takva žena je Marguerite Gautier, pariška kurtizana u ljubavnoj vezi s mladim Armandom Duvalom. Njegov otac je preklinje da Armandu ne uništi karijeru i budućnost ženidbom što ona prešutno prihvati i ode. Kada je savlada teška bolest, otkriva da je Armand i dalje voli.
   „Camille“ je imala veliku premijeru 12. prosinca 1936. u potpuno novom Plaza Theatru u Palm Springsu u Kaliforniji. Premijeri, koja je koštala deset dolara, prisustvovale su mnoge poznate ličnosti. Malo pustinjsko odmaralište Palm Springs okrenuto je naglavačke, uz svu uobičajenu gužvu za premijere. Proširile su se glasine da i Greta Garbo boravi u pustinjskom odmaralištu i da će prisustvovati premijeri, ali te su se glasine pokazale neutemeljenima. Izbjegavajući gužve i publicitet, Greta je i dalje ostala najtajnovitija pojava koja je ikada vladale filmskim platnima. Nakon premijere, kritičari su pohvalili film i sjajne izvedbe Grete Garbo, Roberta Taylora, Lionela Barrymorea i Lauren Hope Crews, te najbolji rad Georgea Cukora.
   „Dama sa kamelijama“ (La Dame aux camélias) je roman Alexandrea Dumasa ml. objavljen 1848. godine. Naslovna protagonistica je Marguerite Gautier, popularna pariška kurtizana koja je oboljela od tuberkuloze i koja nošenjem bijelih ili crvenih kamelija signalizira da li je dostupna ili ne. Roman je inspiriran Dumasovim iskustvima sa kurtizanom Marie Duplessis (1824-1847, najpoznatija kurtizana u povijesti), ali ga je Dumas, prema vlastitom svjedočenju, napisao uglavnom motiviran željom da riješi svoje financijske probleme. Usprkos toga, doživio je ogroman uspjeh i mladog Dumasa učinio književnom zvijezdom.
https://www.imdb.com/title/tt0028683/?ref_=fn_tt_tt_1

PRIJE TOČNO 100 GODINA NA FILMU JE DEBITIRALA GRETA GARBO
   Život bi bio tako divan kad bi znali što činiti s njim. (Greta Garbo)

   Zvali su je švedskom Sfingom i Božanskom Garbo; bila je jedna od najpopularnijih i najtajnovitijih pojava koje su ikada vladale filmskim platnima.
   Rođena je prije 115 godina (18.9. 1905.), umrla prije 30 (15.4. 1990.) a na filmu je debitirala prije točno 100 godina: 1920. snimila je kratki film „Herr och fru Stockholm“. Poklonici i stručnjaci i dan danas nagađaju o detaljima njenog privatnog života, kao i o razlozima koji su ju potakli da zauvijek napusti svjetla reflektora. Iako niti jedna od njenih upečatljivih izvedbi nije nagrađena nagradom Oscar (kipić joj je dodijeljen 1954. za životno djelo i cjelokupni doprinos filmskoj umjetnosti), Greta Garbo slovi kao jedna od najboljih glumica svih vremena – Američki filmski institut smjestio ju je na peto mjesto na ljestvici najboljih glumica (ispred nje su Katherine Hepburn, Bette Davis, Audrey Hepburn i Ingrid Bergman).
   Greta Garbo rođena je kao Greta Lovisa Gustafson u Stockholmu. Bila je diva koja ipak nije podnosila glamur Hollywooda. Nikada joj nije odgovaralo što je kao po nalogu dobijala uloge fatalnih i nedostižnih žena. "Ne želim biti stalno' lijepa i sexi 'sređena i zavoditi muškarce tim ulogama, ne radeći pritom ništa osim toga", njene su riječi. Trudila se izgraditi svoj glumački stil, sa diskrecijom i tajanstvenošću nedostižnih žena. Godinama joj je doista pripisivana rečenica: „Želim biti sama“, a u biti je htjela mir.

SRIJEDA / 19.02.

OPTUŽENA

Acusada, 2019.
17:30 sati



Acusada, 2019. Gonzalo Tobal, 107 min. AR/MEX
POSEBNA PROJEKCIJA PRILAGOĐENIH TITLOVA ZA OSOBE OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij
: Ulises Porra, Gonzalo Tobal
Uloge: Lali Espósito, Leonardo Sbaraglia, Inés Estévez
   Dolores je živjela bezbrižnim studentskim životom dok njezina najbolja prijateljica nije brutalno ubijena. Dvije godine kasnije, Dolores je jedina optužena za okrutni zločin koji privlači veliku pozornost medija i stavlja je u središte javnosti: svatko ima mišljenje o njezinoj nevinosti ili krivnji. Dane provodi skrivena u kući, pripremajući se za suđenje, a njeni roditelji složni su u namjeri da pod svaku cijenu obrane kćer. Osim što su angažirali najboljeg odvjetnika, opsesivno kontroliraju sve što se događa oko nje: kako izgleda, što radi, što jede i s kim se druži. Kako se suđenje bliži i pritisak raste, u obitelji se pojavljuju nove sumnje i tajne.
https://www.imdb.com/title/tt7952000/?ref_=nm_knf_t2

DANI FRANKOFONIJE: MLADI AHMED

Le jeune Ahmed, 2019.
20:00 sati



Le jeune Ahmed, 2019. braća Dardenne, 90 min. BE / FR
CANNES 2019. NAJBOLJA REŽIJA
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Idir Ben Addi, Othmane Moumen, Myriem Akheddiou
   U današnjoj Belgiji sudbina 13-godišnjeg Ahmeda nalazi se između ideala čistoće koju zalaže njegov muslimanski svećenik i onoga što mu život pruža. Ovaj belgijski tinejdžer vrlo brzo dolazi pod snažan, ekstremni utjecaj Kur'ana nakon čega osmišljava plan kako ubiti učiteljicu...
   Film „Mladi Ahmed“ premijerno je prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, a režirala su ga braća Dardenne koja su do danas već osvojila dvije Zlatne palme. Njihov jedanaesti dugometražni film moderna je priča o radikalizaciji mladog uma, a sama tema otvara mogućnost rasprave o interpretaciji svete knjige Kur'ana od strane tinejdžera pod utjecajem.
   Njihovo (op.a. braće Dardenne) istraživanje uma vjerski radikaliziranih osoba istinski je impresivno i vidljivo u svakom segmentu filma. Način na koji se protagonist Ahmed razvija, ne odustaje od svojih ideala, kako mu društvo pokušava pomoći te kulminacija situacije, poprilično je vjerodostojna realnoj situaciji u svijetu. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Smatramo se filmašima koji nastoje proučavati realnost u kojoj živimo i nastoje ponuditi drugačiji pogled na situaciju u toj interpretaciji stvarnog života. Nismo mogli glumiti da ne živimo u toj stvarnosti i ignorirati što se događa. U posljednjih 20 godina mnogo je filmova snimljeno na ovu temu, mnogo dokumentaraca, knjige su pisane, tako da smo nas dvojica odlučili da počnemo tako da se ozbiljno pozabavimo religijom, čak i u obliku fanatizma i radikalizacije. Naravno, utjecaj ekonomske i političke situacije je bitan kod praktičnih vjernika i može stvoriti temelj za vjerskim fanatizmom koji tada raste i cvjeta. No nismo bili zainteresirani za snimanje filma u kojem bi se opisivalo kako netko postaje fanatik i vjerski radikal. Naše je pitanje bilo kako prevladati fanatizam i je li ga uopće moguće prevladati. U razmišljanjima je li to moguće zaključili smo da je najbolje da je naš glavni lik po godinama između djeteta i adolescenta. Tada se osoba može promijeniti, kasnije nikako. (braća Dardenne u intervjuu Deanu Sinovčiću)

https://www.imdb.com/title/tt8359822/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 20.02.

STIEG LARSSON: ČOVJEK KOJI SE IGRAO VATROM

The Man Who Played With Fire, 2018.
17:30 sati



The Man Who Played With Fire, 2018. Henrik Georgsson, 99 min. S
   Nepoznata strana autora bestsellera, Millenium trilogije (Muškarci koji mrze žene, Djevojka koja se igrala s vatrom, Kule u zraku), napete sage o talentiranoj, anarhičnoj hakerici Lisbeth Salander.

   Stieg Larsson bio je švedski novinar, pisac i antifašistički aktivist. 'Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom' tematizira naslijeđe i životno djelo slavnog autora trilogije Millennium, kriminalističkih romana koji su objavljeni tek nakon njegove smrti i ubrzo postali popularni diljem svijeta. Larsson je bio predan istraživački novinar i autor čiji je fascinantan i dramatičan život ostao uglavom nepoznat. Kao urednik antifašističkog tjednika Expo posvetio je svo svoje vrijeme beskompromisnom istraživanju djelovanja ekstremnih desničarskih grupacija u Švedskoj. Film sadrži intervjue sa osobama bliskim Larssonu, jedinstveni materijal iz njegove privatne arhive, kao i nikad prije viđene arhivske snimke. Larsson je neumorno istraživao identitete i odnose švedskih ekstremista, pritom nerijetko izlažući sebe i svoje suradnike životnoj opasnosti.
   Život ovog autora bestsellera bio je jednako uzbudljiv kao i njegova fikcija. (The Hollywood Reporter)
   „Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom" alarmantan je prikaz Švedske od 1970-ih do danas. S obzirom na današnju političku klimu, film služi kao važan podsjetnik na to koliko je demokracija uvijek u opasnosti. (redatelj Henrik Georgsson)

   Objavivši knjigu “Extremhögern” (“Ekstremna desnica”) početkom devedesetih Larsson je skrenuo pozornost i gnjev rasista i fašista, provevši ostatak života gledajući iza leđa. Stvari su toliko izmakle kontroli da se ovaj nije mogao službeno vjenčati sa svojom partnericom Evom Gabrielsson, sve kako njihova adresa ne bi dospjela u javnost. Na koncu je sve rezultiralo tužnim razvojem događaja po Evu koja nikad nije dobila ni centa od prava na Larssonovu ostavštinu. Nakon “Ekstremne desnice” Larsson se uključuje u pokretanje časopisa Expo, švedske varijante britanskog časopisa Searchlight specijaliziranog za prokazivanje rasističkih, antisemitskih i fašističkih djelatnosti na lokalnoj i širim razinama. Larsson i redakcija tih su godina živjeli pod stalnim prijetnjama smrću razotkrivajući model financiranja ekstremno desnih grupacija kroz glazbenu scenu tzv. vikinškog rocka, zapravo u osnovi punka za skinheadse s izraženo pronacističkim tekstovima. U jednom od intervjua prikazanih u dokumentarcu, Larsson objašnjava kako je demokracija pod stalnom prijetnjom; pitanje je, govori, hoće li se održati za dvadeset godina. Prošlo je pet manje od njegove smrti, a sile protiv kojih je ukrštao mačeve jače su nego ikad. Slični pokreti bujaju diljem svijeta, dok se američki predsjednik Donald Trump uporno odbija ograditi od potpore tamošnjih fašista i rasista. Tražeći dokaze konstantne rehabilitacije fašizma ne trebamo zakoračiti ni centimetra iz vlastitog dvorišta, gdje bi određeni predsjednički kandidati dopustili nazivanje ulica prema ustaškom poglavniku. Danas su nam više nego ikad potrebni ljudi s Larssonovom predanošću u nastojanjima očuvanja krhke prirode demokracije, čiju ostavštinu danas žestoko gaze đonom populističkih čizama. Knjige Stiega Larssona vrijedi pročitati, ali za današnji trenutak vjerojatno je vrijedniji film o magnitudi piščeve novinarsko-svjetonazorske borbe. (Ivan Laić, www.dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8581872/?ref_=nv_sr_srsg_1

BOGU HVALA

Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019.
20:00 sati



BERLIN 2019. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019. François Ozon, 137 min. FR
Scenarij:
François Ozon
Uloge: Melvil Poupaud, Denis Ménochet, Swann Arlaud
   Alexandre živi sa suprugom i djecom u Lyonu. Jednog dana slučajno otkriva da svećenik, koji ga je zlostavljao dok je bio izviđač, još uvijek radi s mladima. Probuđena su duga potisnuta sjećanja. Zbunjen, Alexandre napokon pronalazi hrabrost da poduzme akciju protiv tog čovjeka. Njegova potraga za drugim žrtvama svećenika, koji je vrlo cijenjen u svom uredu, vodi Alexandrea do Françoisa i Emmanuela. Svaki od ova tri čovjeka bori se sa sobom na drugačiji način. I svaki od njih morat će se boriti sa sjenama svoje prošlosti kako bi se nosili s dalekosežnim posljedicama tog procesa. Stvaranje organizacije za samopomoć "La Parole Libérée" (Oslobođena riječ) samo je prvi korak. Film je nastao na temelju stvarnog slučaja oca Bernarda Preynata koji je 2016. optužen za seksualno zlostavljanje oko 70 dječaka u Lyonu. Preynat se suočava sa do 10 godina zatvora ako bude osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, što je dosad najveće francusko suđenje protiv klera za seksualno zlostavljanje. Pravomoćna presuda se očekuje 16.03.2020.
   Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut... Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Krhke činjenice tretira vizualnom nježnošću i prijedlozima koji su, iako ih ne vidimo, snažni, nezaboravni i besprijekorni. (Mabel Salinas, Cine Premiere)
   Prekrasno glumljen i duboko upečatljiv, „Bogu hvala“ prožet je lepršavim bijesom. (David Stratton, The Australian)
   Film nije vizualni spektakl ... ali nudi snažnu poruku koju Ozon želi prenijeti. (Luis Fernando Galván, En Filme)
   Ozonov film naslov nosi po citatu rečenice lyonskog nadbiskupa Barbarina koji se tijekom jedne konferencije za novinare nepromišljeno zaletio i rekao da su “grace a dieu” (hvala Bogu), “optužbe već otišle u zastaru”. Već iz naslova je jasno da se Ozonov film manje bavi grijehom djelom (pojedinca) a više grijehom propusta (institucije). Lyonski biskupi su - kao i splitski biskup kod nas - desetljećima znali za problem, zataškavali su ga i prikrivali, odgađali su osudu, a oni među žrtvama koji su doprli do nadbiskupa dobili bi kao zadovoljštinu zajedničku molitvu i toplo tapšanje. Na koncu je zbog toga lyonska nadbiskupija i sama dospjela na sud. Prema informacijama s odjavne špice filma, sam Preynat još nije osuđen, a presuda protiv nadbiskupa i nadređenih očekuje se ove godine. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)

https://www.imdb.com/title/tt8095860/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

PETAK / 21.02.

BOGU HVALA

Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019.
17:30 sati



BERLIN 2019. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019. François Ozon, 137 min. FR
Scenarij:
François Ozon
Uloge: Melvil Poupaud, Denis Ménochet, Swann Arlaud
   Alexandre živi sa suprugom i djecom u Lyonu. Jednog dana slučajno otkriva da svećenik, koji ga je zlostavljao dok je bio izviđač, još uvijek radi s mladima. Probuđena su duga potisnuta sjećanja. Zbunjen, Alexandre napokon pronalazi hrabrost da poduzme akciju protiv tog čovjeka. Njegova potraga za drugim žrtvama svećenika, koji je vrlo cijenjen u svom uredu, vodi Alexandrea do Françoisa i Emmanuela. Svaki od ova tri čovjeka bori se sa sobom na drugačiji način. I svaki od njih morat će se boriti sa sjenama svoje prošlosti kako bi se nosili s dalekosežnim posljedicama tog procesa. Stvaranje organizacije za samopomoć "La Parole Libérée" (Oslobođena riječ) samo je prvi korak. Film je nastao na temelju stvarnog slučaja oca Bernarda Preynata koji je 2016. optužen za seksualno zlostavljanje oko 70 dječaka u Lyonu. Preynat se suočava sa do 10 godina zatvora ako bude osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, što je dosad najveće francusko suđenje protiv klera za seksualno zlostavljanje. Pravomoćna presuda se očekuje 16.03.2020.
   Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut... Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Krhke činjenice tretira vizualnom nježnošću i prijedlozima koji su, iako ih ne vidimo, snažni, nezaboravni i besprijekorni. (Mabel Salinas, Cine Premiere)
   Prekrasno glumljen i duboko upečatljiv, „Bogu hvala“ prožet je lepršavim bijesom. (David Stratton, The Australian)
   Film nije vizualni spektakl ... ali nudi snažnu poruku koju Ozon želi prenijeti. (Luis Fernando Galván, En Filme)
   Ozonov film naslov nosi po citatu rečenice lyonskog nadbiskupa Barbarina koji se tijekom jedne konferencije za novinare nepromišljeno zaletio i rekao da su “grace a dieu” (hvala Bogu), “optužbe već otišle u zastaru”. Već iz naslova je jasno da se Ozonov film manje bavi grijehom djelom (pojedinca) a više grijehom propusta (institucije). Lyonski biskupi su - kao i splitski biskup kod nas - desetljećima znali za problem, zataškavali su ga i prikrivali, odgađali su osudu, a oni među žrtvama koji su doprli do nadbiskupa dobili bi kao zadovoljštinu zajedničku molitvu i toplo tapšanje. Na koncu je zbog toga lyonska nadbiskupija i sama dospjela na sud. Prema informacijama s odjavne špice filma, sam Preynat još nije osuđen, a presuda protiv nadbiskupa i nadređenih očekuje se ove godine. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)

https://www.imdb.com/title/tt8095860/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

SUBOTA / 22.02.

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
17:30 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

BOGU HVALA

Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019.
20:00 sati



BERLIN 2019. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019. François Ozon, 137 min. FR
Scenarij:
François Ozon
Uloge: Melvil Poupaud, Denis Ménochet, Swann Arlaud
   Alexandre živi sa suprugom i djecom u Lyonu. Jednog dana slučajno otkriva da svećenik, koji ga je zlostavljao dok je bio izviđač, još uvijek radi s mladima. Probuđena su duga potisnuta sjećanja. Zbunjen, Alexandre napokon pronalazi hrabrost da poduzme akciju protiv tog čovjeka. Njegova potraga za drugim žrtvama svećenika, koji je vrlo cijenjen u svom uredu, vodi Alexandrea do Françoisa i Emmanuela. Svaki od ova tri čovjeka bori se sa sobom na drugačiji način. I svaki od njih morat će se boriti sa sjenama svoje prošlosti kako bi se nosili s dalekosežnim posljedicama tog procesa. Stvaranje organizacije za samopomoć "La Parole Libérée" (Oslobođena riječ) samo je prvi korak. Film je nastao na temelju stvarnog slučaja oca Bernarda Preynata koji je 2016. optužen za seksualno zlostavljanje oko 70 dječaka u Lyonu. Preynat se suočava sa do 10 godina zatvora ako bude osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, što je dosad najveće francusko suđenje protiv klera za seksualno zlostavljanje. Pravomoćna presuda se očekuje 16.03.2020.
   Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut... Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Krhke činjenice tretira vizualnom nježnošću i prijedlozima koji su, iako ih ne vidimo, snažni, nezaboravni i besprijekorni. (Mabel Salinas, Cine Premiere)
   Prekrasno glumljen i duboko upečatljiv, „Bogu hvala“ prožet je lepršavim bijesom. (David Stratton, The Australian)
   Film nije vizualni spektakl ... ali nudi snažnu poruku koju Ozon želi prenijeti. (Luis Fernando Galván, En Filme)
   Ozonov film naslov nosi po citatu rečenice lyonskog nadbiskupa Barbarina koji se tijekom jedne konferencije za novinare nepromišljeno zaletio i rekao da su “grace a dieu” (hvala Bogu), “optužbe već otišle u zastaru”. Već iz naslova je jasno da se Ozonov film manje bavi grijehom djelom (pojedinca) a više grijehom propusta (institucije). Lyonski biskupi su - kao i splitski biskup kod nas - desetljećima znali za problem, zataškavali su ga i prikrivali, odgađali su osudu, a oni među žrtvama koji su doprli do nadbiskupa dobili bi kao zadovoljštinu zajedničku molitvu i toplo tapšanje. Na koncu je zbog toga lyonska nadbiskupija i sama dospjela na sud. Prema informacijama s odjavne špice filma, sam Preynat još nije osuđen, a presuda protiv nadbiskupa i nadređenih očekuje se ove godine. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)

https://www.imdb.com/title/tt8095860/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

PONEDJELJAK / 24.02.

REVIJA UMAS-A

Studentski radovi 2019.
19:00 sati



STUDENTSKI RADOVI: ODSJEK ZA FILM I VIDEO (UMAS)
IVONA KNEŽEVIĆ - GAME OVER (3 min., 2019) igrani film
IVAN TRPIMIR LOZIĆ - GRAĐANIN TREĆEG REDA (15 min., 2019) igrani film
MARINO PALISKA - PANDULA (13 min., 2019) igrani film
IDA SLAVIĆ - SUMNJA (12 min., 2019) igrani film
ANDREA RESNER - RHYMES OF THE WHITE CROW (24 min., 2019) animiranifilm
MARKO VIŠNJIĆ - KO SUZA (15 min., 2019) igrani film
ANE PAŠKA - ŠEST JA TRAŽI GRAD (8 min., 2019) eksperimentalni film

UTORAK / 25.02.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

100 FELLINIJEVIH GODINA: FELLINI SATYRICON

Fellini Satyricon, 1969.
20:00 sati



Fellini Satyricon, 1969. Federico Fellini, 129 min. IT
Scenarij:
Federico Fellini, Bernardino Zapponi, Brunello Rondi
Uloge: Martin Potter, Hiram Keller, Max Born, Salvo Randone
   U Rimu, u prvom stoljeću nove ere, za vrijeme Neronove vladavine, Enkolpije i Ascilt prepiru se oko posjedništva dječaka Gitona, pa zbog te svađe prekinu prijateljstvo. Dječak, kojemu je dopušteno da izabere kod koga želi biti, bira Ascilta. Enkolpije odluči ubiti se, no iznenadni potres ga u tome spriječi...
   Fellini u filmu prikazujući prošlost progovara o dekadenciji i društvenoj obijesti. Kritičari ovaj film najčešće povezuju s filmom „Slatki život“  jer progovara o istim temama samo kroz sliku sadašnjeg, a ne starog Rima. Paralelno s Fellinijem i malo poznati talijanski redatelj Gian Luigi Polidoro je počeo snimati svoju ekranizaciju istoimene knjige. Problemi su nastali jer je potonji prije prijavio naslov svog filma i Fellini nije smio koristiti isto ime. Zato je film nazvao „Fellinijev Satyiricon“, a kompanija United Artist je platila milijun dolara za distribuciju Polidorovog „Satyiricona“ te ga godinu dana držala bunkeriranog kako bi Fellinijev film prvi došao u kinodistribuciju. Film nije postigao veći međunarodni uspjeh, ali je ostao zapamćen po prekrasnoj fotografiji u boji i po tehničkoj savršenosti.
   Fellinijev “Satyricon” je bio objavljen 1970., a ja sam bio spreman na njega; neki će reći da je ovo krvav, tanak i oduran film - napisao sam tada. Uistinu, ljudi su masovno napuštali kino dvoranu u kojoj sam bio. Ali “Satyricon” je svejedno remek-djelo, a filmovi koji se usuđuju staviti sve na kocku ne mogu zadovoljiti sve. Danas više nisam siguran je li remek-djelo, osim kao ekspresionistički eksperiment duha svijeta 1970. u kojem smo oboje živjeli. Ali je toliko ambiciozniji od većine toga što vidimo danas, tako da stavlja današnja plaha vremena u sram…Poput većine likova u antičkim mitovima, i ovi nemaju psihologiju; oni reagiraju prema njihovoj prirodi, bez spoznaje ili mogućnosti promjene karaktera. Oni su čvrsto obilježeni mitom koji ih sadrži…Ovo je film koji obrađuje vizualni eksces kao nijedan drugi, pokazujući svijet nemoralnosti, okrutnosti, prezira i strasti. (Roger Ebert - Chicago SunTimes)
   Skup, epski i snovit kaos od filma. (James Kendrick)
   Ovo je surealni ep koji, vjerujem, će nadživjeti sve svoje interpretacije. (Vincent Canby)
   „Satyricon“ je jedan od rijetkih preživjelih rimskih romana koji je sačuvan u fragmentima. Osoba koja je identificirana kao njegov autor je Gaj Petronije Arbiter, dvorjanin cara Nerona, kojeg su držali mjerom dobrog ukusa. Struktura romana je razlomljena, a sadržaj opisuje lutanja imućnoga Rimljanina po tadašnjoj Italiji i Grčkoj, koji je gost na raznim pompoznim gozbama i orgijama. To je poslužilo Felliniju u ostvarenju maštovitog i spektakularnog filma koji, prikazujući prošlost, progovara o suvremenom društvu.Scene raskalašenih zabava, kičastih kazališnih predstava i spolnih devijacija djeluju kao autorov film "La dolce vita" (koji je jedna od najslavnijih filmskih kritika društvene obijesti i dekadencije) prebačen u svijet staroga Rima, po mnogočemu sličnoga današnjemu. (filmski.net)

https://www.imdb.com/title/tt0064940/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 26.02.

STIEG LARSSON: ČOVJEK KOJI SE IGRAO VATROM

The Man Who Played With Fire, 2018.
17:30 sati



The Man Who Played With Fire, 2018. Henrik Georgsson, 99 min. S
   Nepoznata strana autora bestsellera, Millenium trilogije (Muškarci koji mrze žene, Djevojka koja se igrala s vatrom, Kule u zraku), napete sage o talentiranoj, anarhičnoj hakerici Lisbeth Salander.

   Stieg Larsson bio je švedski novinar, pisac i antifašistički aktivist. 'Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom' tematizira naslijeđe i životno djelo slavnog autora trilogije Millennium, kriminalističkih romana koji su objavljeni tek nakon njegove smrti i ubrzo postali popularni diljem svijeta. Larsson je bio predan istraživački novinar i autor čiji je fascinantan i dramatičan život ostao uglavom nepoznat. Kao urednik antifašističkog tjednika Expo posvetio je svo svoje vrijeme beskompromisnom istraživanju djelovanja ekstremnih desničarskih grupacija u Švedskoj. Film sadrži intervjue sa osobama bliskim Larssonu, jedinstveni materijal iz njegove privatne arhive, kao i nikad prije viđene arhivske snimke. Larsson je neumorno istraživao identitete i odnose švedskih ekstremista, pritom nerijetko izlažući sebe i svoje suradnike životnoj opasnosti.
   Život ovog autora bestsellera bio je jednako uzbudljiv kao i njegova fikcija. (The Hollywood Reporter)
   „Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom" alarmantan je prikaz Švedske od 1970-ih do danas. S obzirom na današnju političku klimu, film služi kao važan podsjetnik na to koliko je demokracija uvijek u opasnosti. (redatelj Henrik Georgsson)

   Objavivši knjigu “Extremhögern” (“Ekstremna desnica”) početkom devedesetih Larsson je skrenuo pozornost i gnjev rasista i fašista, provevši ostatak života gledajući iza leđa. Stvari su toliko izmakle kontroli da se ovaj nije mogao službeno vjenčati sa svojom partnericom Evom Gabrielsson, sve kako njihova adresa ne bi dospjela u javnost. Na koncu je sve rezultiralo tužnim razvojem događaja po Evu koja nikad nije dobila ni centa od prava na Larssonovu ostavštinu. Nakon “Ekstremne desnice” Larsson se uključuje u pokretanje časopisa Expo, švedske varijante britanskog časopisa Searchlight specijaliziranog za prokazivanje rasističkih, antisemitskih i fašističkih djelatnosti na lokalnoj i širim razinama. Larsson i redakcija tih su godina živjeli pod stalnim prijetnjama smrću razotkrivajući model financiranja ekstremno desnih grupacija kroz glazbenu scenu tzv. vikinškog rocka, zapravo u osnovi punka za skinheadse s izraženo pronacističkim tekstovima. U jednom od intervjua prikazanih u dokumentarcu, Larsson objašnjava kako je demokracija pod stalnom prijetnjom; pitanje je, govori, hoće li se održati za dvadeset godina. Prošlo je pet manje od njegove smrti, a sile protiv kojih je ukrštao mačeve jače su nego ikad. Slični pokreti bujaju diljem svijeta, dok se američki predsjednik Donald Trump uporno odbija ograditi od potpore tamošnjih fašista i rasista. Tražeći dokaze konstantne rehabilitacije fašizma ne trebamo zakoračiti ni centimetra iz vlastitog dvorišta, gdje bi određeni predsjednički kandidati dopustili nazivanje ulica prema ustaškom poglavniku. Danas su nam više nego ikad potrebni ljudi s Larssonovom predanošću u nastojanjima očuvanja krhke prirode demokracije, čiju ostavštinu danas žestoko gaze đonom populističkih čizama. Knjige Stiega Larssona vrijedi pročitati, ali za današnji trenutak vjerojatno je vrijedniji film o magnitudi piščeve novinarsko-svjetonazorske borbe. (Ivan Laić, www.dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8581872/?ref_=nv_sr_srsg_1

LEDENI ČOVJEK

Iceman / Der Mann aus dem Eis, 2017.
20:00 sati



Iceman / Der Mann aus dem Eis, 2017. Felix Randau, 96 min. DE/AT/I
Scenarij:
Felix Randau
Uloge: Jürgen Vogel, Susanne Wuest, André Hennicke, Sabin Tambrea, Martin Schneider, Franco Nero, Paula Renzler, Nora Pider, Ann-Birgit Höller, Henry Buchmann   
   U rujnu 1991. godine dva njemačka turista u austrijskom dijelu Alpi pronašli su smrznuto tijelo muškarca misleći su da su naletili na još jednog u nizu alpinista koji je skončao baveći se svojim opasnim hobijem. No, ubrzo se utvrdilo da je riječ o lešu čovjeka koji je umro prije više od 5000 godina, za vrijeme neolitika i znanstvena zajednica mogla je početi trljati ruke. Tako dobro uščuvano tijelo do tada nisu imali prilike "pročeprkati". Kako je pronađen u dijelu Alpi koje se nazivaju i Ötztalske Alpe, nadjenuto mu je ime Ötzi. Ideja o prvom čovjeku za kojeg postoji dokaz da je umro nasilnom smrću, silno je zaintrigirala njemačkog filmaša Felixa Randaua, koji je odlučio snimiti fikcionalnu priču o Ötzijevoj pogibiji.
   Ötztalske Alpe prije više od 5300 godina. Neolitski klan se nastanio pokraj potoka. Na vođu grupe Kelaba pada odgovornost da bude čuvar njihovog svetišta Tineke. Dok Kelab lovi, naselje je napadnuto. Članovi plemena brutalno su ubijeni, a među mrtvima se nalaze i Kelabovi žena i sin. Samo je jedno novorođenče preživjelo, a nestala je i Tineka. Zaslijepljen bijesom i bolom, Kelaba zanima samo osveta. Lov za ubojicama ispadne preteška misija za njega jer se mora boriti da preživi i protiv sila prirode. A jedna greška ga od lovca pretvori u lovinu. Povrh svega toga, samoća ga natjera da sve više počne sumnjati u svoja djela. Kada se naposljetku suoči s ubojicama svoga klana, njegov najveći izazov biti će da i sam ne postane žrtva.
https://www.imdb.com/title/tt5907748/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 27.02.

VLAST

El Reino, 2019.
17:30 sati



El Reino, 2019. Rodrigo Srogoyen, 121 min ES/FR
POSEBNA PROJEKCIJA PRILAGOĐENIH TITLOVA ZA OSOBE OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:
Isabel Pena, Rodrigo Sorogoyen
Uloge: Antonio de la Torre, Mónica López, Josep Maria Pou
   Manuel Gómez Vidal karizmatični je i popularni političar u svojoj regiji: uživa visoki društveni položaj, ima sretnu obitelj i mnoštvo prijatelja. Istovremeno, on je korumpirani političar koji se godinama bogati koristeći javna sredstva. Nakon neuspjelog pokušaja prikrivanja afere bliskog suradnika, Manuel i sam biva izložen oku javnosti. U novonastaloj situaciji, članovi stranke pokušavaju krivnju za čitavu aferu prebaciti na njega, no Manuel se neće tako lako predati. Koliko je daleko osoba spremna ići kako bi zadržala moć?
Film je dobitnik 7 nagrada Goya, uključujući one za najbolju režiju, scenarij te glavnog i sporednog glumca.
https://www.imdb.com/title/tt7095482/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

STIEG LARSSON: ČOVJEK KOJI SE IGRAO VATROM

The Man Who Played With Fire, 2018.
20:00 sati



The Man Who Played With Fire, 2018. Henrik Georgsson, 99 min. S
   Nepoznata strana autora bestsellera, Millenium trilogije (Muškarci koji mrze žene, Djevojka koja se igrala s vatrom, Kule u zraku), napete sage o talentiranoj, anarhičnoj hakerici Lisbeth Salander.

   Stieg Larsson bio je švedski novinar, pisac i antifašistički aktivist. 'Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom' tematizira naslijeđe i životno djelo slavnog autora trilogije Millennium, kriminalističkih romana koji su objavljeni tek nakon njegove smrti i ubrzo postali popularni diljem svijeta. Larsson je bio predan istraživački novinar i autor čiji je fascinantan i dramatičan život ostao uglavom nepoznat. Kao urednik antifašističkog tjednika Expo posvetio je svo svoje vrijeme beskompromisnom istraživanju djelovanja ekstremnih desničarskih grupacija u Švedskoj. Film sadrži intervjue sa osobama bliskim Larssonu, jedinstveni materijal iz njegove privatne arhive, kao i nikad prije viđene arhivske snimke. Larsson je neumorno istraživao identitete i odnose švedskih ekstremista, pritom nerijetko izlažući sebe i svoje suradnike životnoj opasnosti.
   Život ovog autora bestsellera bio je jednako uzbudljiv kao i njegova fikcija. (The Hollywood Reporter)
   „Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom" alarmantan je prikaz Švedske od 1970-ih do danas. S obzirom na današnju političku klimu, film služi kao važan podsjetnik na to koliko je demokracija uvijek u opasnosti. (redatelj Henrik Georgsson)

   Objavivši knjigu “Extremhögern” (“Ekstremna desnica”) početkom devedesetih Larsson je skrenuo pozornost i gnjev rasista i fašista, provevši ostatak života gledajući iza leđa. Stvari su toliko izmakle kontroli da se ovaj nije mogao službeno vjenčati sa svojom partnericom Evom Gabrielsson, sve kako njihova adresa ne bi dospjela u javnost. Na koncu je sve rezultiralo tužnim razvojem događaja po Evu koja nikad nije dobila ni centa od prava na Larssonovu ostavštinu. Nakon “Ekstremne desnice” Larsson se uključuje u pokretanje časopisa Expo, švedske varijante britanskog časopisa Searchlight specijaliziranog za prokazivanje rasističkih, antisemitskih i fašističkih djelatnosti na lokalnoj i širim razinama. Larsson i redakcija tih su godina živjeli pod stalnim prijetnjama smrću razotkrivajući model financiranja ekstremno desnih grupacija kroz glazbenu scenu tzv. vikinškog rocka, zapravo u osnovi punka za skinheadse s izraženo pronacističkim tekstovima. U jednom od intervjua prikazanih u dokumentarcu, Larsson objašnjava kako je demokracija pod stalnom prijetnjom; pitanje je, govori, hoće li se održati za dvadeset godina. Prošlo je pet manje od njegove smrti, a sile protiv kojih je ukrštao mačeve jače su nego ikad. Slični pokreti bujaju diljem svijeta, dok se američki predsjednik Donald Trump uporno odbija ograditi od potpore tamošnjih fašista i rasista. Tražeći dokaze konstantne rehabilitacije fašizma ne trebamo zakoračiti ni centimetra iz vlastitog dvorišta, gdje bi određeni predsjednički kandidati dopustili nazivanje ulica prema ustaškom poglavniku. Danas su nam više nego ikad potrebni ljudi s Larssonovom predanošću u nastojanjima očuvanja krhke prirode demokracije, čiju ostavštinu danas žestoko gaze đonom populističkih čizama. Knjige Stiega Larssona vrijedi pročitati, ali za današnji trenutak vjerojatno je vrijedniji film o magnitudi piščeve novinarsko-svjetonazorske borbe. (Ivan Laić, www.dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8581872/?ref_=nv_sr_srsg_1

PETAK / 28.02.

LEDENI ČOVJEK

Iceman / Der Mann aus dem Eis, 2017.
17:30 sati



Iceman / Der Mann aus dem Eis, 2017. Felix Randau, 96 min. DE/AT/I
Scenarij:
Felix Randau
Uloge: Jürgen Vogel, Susanne Wuest, André Hennicke, Sabin Tambrea, Martin Schneider, Franco Nero, Paula Renzler, Nora Pider, Ann-Birgit Höller, Henry Buchmann   
   U rujnu 1991. godine dva njemačka turista u austrijskom dijelu Alpi pronašli su smrznuto tijelo muškarca misleći su da su naletili na još jednog u nizu alpinista koji je skončao baveći se svojim opasnim hobijem. No, ubrzo se utvrdilo da je riječ o lešu čovjeka koji je umro prije više od 5000 godina, za vrijeme neolitika i znanstvena zajednica mogla je početi trljati ruke. Tako dobro uščuvano tijelo do tada nisu imali prilike "pročeprkati". Kako je pronađen u dijelu Alpi koje se nazivaju i Ötztalske Alpe, nadjenuto mu je ime Ötzi. Ideja o prvom čovjeku za kojeg postoji dokaz da je umro nasilnom smrću, silno je zaintrigirala njemačkog filmaša Felixa Randaua, koji je odlučio snimiti fikcionalnu priču o Ötzijevoj pogibiji.
   Ötztalske Alpe prije više od 5300 godina. Neolitski klan se nastanio pokraj potoka. Na vođu grupe Kelaba pada odgovornost da bude čuvar njihovog svetišta Tineke. Dok Kelab lovi, naselje je napadnuto. Članovi plemena brutalno su ubijeni, a među mrtvima se nalaze i Kelabovi žena i sin. Samo je jedno novorođenče preživjelo, a nestala je i Tineka. Zaslijepljen bijesom i bolom, Kelaba zanima samo osveta. Lov za ubojicama ispadne preteška misija za njega jer se mora boriti da preživi i protiv sila prirode. A jedna greška ga od lovca pretvori u lovinu. Povrh svega toga, samoća ga natjera da sve više počne sumnjati u svoja djela. Kada se naposljetku suoči s ubojicama svoga klana, njegov najveći izazov biti će da i sam ne postane žrtva.
https://www.imdb.com/title/tt5907748/?ref_=nv_sr_srsg_0

Trainspotting, 1996. Danny Boyle, 93 min. UK
BAFTA 1995. NAJBOLJI SCENARIJ
Scenarij:
John Hodge (po romanu Irwinea Welsha)
Uloge: Ewan McGregor, Ewen Bremmer, Jonny Lee Miller, Kevin McKidd, Robert Carlyle, Kelly MacDonald, Peter Mullan, James Cosmo, Eileen Nicholas, Susan Vidler, Pauline Lynch
   Ekranizacija knjige Irwina Welsha koja je opisivala heroinsku supkulturu Glasgowa. Welshova je knjiga, kao i Boyleov film, izazivala dosta kontroverzi, pa i najoštrijih osuda, jer se opirala standardnom pristupu heroinskoj ovisnosti.
   Domišljat, zabavan, bolestan i katkada iracionalan, Mark Renton junak je našeg doba. Njegov život smrdljiva je mješavina seksa, droge, rocka, nogometa i krvavih ispljuvaka. Po zapuštenim četvrtima Edinburgha, "evropske prijestolnice AIDS-a", Mark tumara sa skupinom svojih "prijatelja": lopova, psihopata, gubitnika i junkiea.Njihov život i rituali, kako izgleda, neizbježno vode samouništenju. Najoštroumniji među njima, Mark, ima mogućnost umaknuti sudbini, primjerice otići u London i tamo se zaposliti.No, na glas o velikom dealu droge koji bi trebao donijeti brdo novca, on se ponovno vraća u Edinburgh gdje se udružuje sa starom ekipom...
   Djelomično zahvaljujući velikom trudu uloženom u istraživanje narkomanske scene Glasgowa, a djelomično zahvaljujući velikoj ljubavi koju Boyle osjeća prema zavičaju, „Trainspotting“ ima pečat originalnosti, što je u današnjem globalnim komunikacijama i univerzalnom kulturom zasićenom svijetu prilična vrlina. Bez obzira da li je riječ o lokalnom dijalektu (toliko egzotičnom da su neke dijaloge morali sinkronizirati za razmaženo američko tržište) ili o mnogobrojnim referencama na uspjehe škotskog nogometa i karijeru Seana Conneryja, „Trainspotting“ posjeduje neodoljivi šarm filma kojeg je napravio čovjek s velikom ljubavlju. Boyle nije imao samo mnogo volje, nego i talenta, tako da se originalnost vidi u mnogobrojnim domišljatim scenama (od kojih su onu u zahodu prozvali antologijskom) nakon kojih se jedan Tarantino sa svojim sterilnim kadriranjem može zakopati dva metra ispod zemlje. Osim velike brige za audovizualni izgled filma, Boyle je napravio veliki posao kada je od knjige, koja je u stvari niz malih crtica, napravio suvislu priču. Scenarij u neku ruku i sam podsjeća na heroin: na početku nas navuče humorom i zafrkancijom, da bi postupno, kao kod prave ovisnosti, počeli prevladavati tamni tonovi tragedije. Svi oni koji su tvrdili kako je „Trainspotting“ oda heroinu, izgleda da su previdjeli taj postupni prijelaz od komedije prema tragediji.(Dragan Antulov, purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0117951/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 29.02.

DISNEYEV KLASIK: SNJEGULJICA I SEDAM PATULJAKA

Snow White and the Seven Dwarfs, 1937.
12:00 sati



Snow White and the Seven Dwarfs, 1937. William Cottrell, David Hand, Wilfred Jackson, Larry Morey, Perce Pearce, Ben Sharpsteen, 83 min. US
   Braća Grimm, Jacob i Wilhelm, autori su brojnih popularnih bajki koje se i danas rado čitaju. Slavu su stekli nakon što su objavili prvu zbirku drevnih narodnih priča “Bajke za djecu i dom”. Ideju za razne priče dobili su nakon što su prikupili narodne priče, koje su poslužile kao inspiracija za zanimljive likove i rasplete. Braća su napisali mnoge zanimljive priče, a među kojima je i neizbježna “Snjeguljica i sedam patuljaka”, klasična priča o ljubavi, iskrenom prijateljstvu i ljubomori.
   Prema poznatoj bajci snimljen je prvi animirani film u studiju Walt Disney. Glavni lik iz bajke je prekrasna Snjeguljica koja je još kao dijete ostala bez majke. Otac se oženio za lijepu, ali zlu ženu koja je cijelo vrijeme bila ljubomorna na Snjeguljicu. Kraljica je uz sebe uvijek nosila čarobno ogledalo koje joj je svaki dan govorilo kako je najljepša na svijetu, sve dok jednog dana kraljica nije dobila odgovor kojem se nije nadala. Kraljica nije mogla podnijeti da je netko ljepši od nje i naredila je lovcu neka Snjeguljicu odvede duboko u šumu, ali lovac nije mogao ubiti djevojčicu. Odlučio ju je pustiti, a Snjeguljica je pronašla sreću kod novih prijatelja. Ipak, njena sreća nije mogla dugo potrajati jer joj je kraljičina osveta stalno bila za petama...
   Disney je za ovaj film i svoje pionirsko postignuće, kojim je stvorio novi oblik zabave, dobio počasnu nagradu Akademije koja se sastojala od jednog kipa uobičajene veličine i sedam malih kipića; jedan za svakog patuljka.
   Da je Disneyeva 'Snjeguljica i sedam patuljaka' primarno bila samo o Snjeguljici, bila bi vrlo brzo zaboravljena nakon premijere 1937. i spremljena za danas samo zbog povijesnih razloga, budući da je prvi animirani film u boji. Snjeguljica je, istini za volju, pomalo dosadna, ne lik koji djeluje, nego lik čije postojanje djeluje kao nadahnuće drugim likovima da djeluju. Pogreška Disneyevih imitatora je bila u tome što su pomiješali naslove svojih filmova sa svojim subjektima. "Snjeguljica i sedam patuljaka" nije toliko o Snjeguljici ili princu koliko je o sedam patuljaka i zloj kraljici...Disneyeva druga inovacija je bila u tome da likovi fizički izraze svoje ličnosti. On to nije ostvario davajući im smiješna lica ili različitu odjeću (makar je i to bio dio toga) nego studirajući njihov stil govora tijela i onda ih preuveličavao...'Snjeguljica i sedam patuljaka' odmah je proglašena remek-djelom i još uvijek ostaje draguljem u Disneyevoj kruni. (Roger Ebert)
   Film je nadvisio naša očekivanja, a karakterizacijom patuljka Tupka (Dopey) Disney je stvorio jednog od najsmješnijih komičara svih vremena... (Charlie Chaplin)
   Najbolji film ikada snimljen. (Sergej Eisenstein)
   Disneyeva adaptacija ove bajke, uspijeva nadići kulturne i društvene barijere sa iskrenom i dirljivom pričom o slomljenim srcima i ljubavi". (Joshua Tyler/Filmcritic.com)

https://www.imdb.com/title/tt0029583/?ref_=fn_tt_tt_5

BOGU HVALA

Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019.
17:30 sati



BERLIN 2019. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019. François Ozon, 137 min. FR
Scenarij:
François Ozon
Uloge: Melvil Poupaud, Denis Ménochet, Swann Arlaud
   Alexandre živi sa suprugom i djecom u Lyonu. Jednog dana slučajno otkriva da svećenik, koji ga je zlostavljao dok je bio izviđač, još uvijek radi s mladima. Probuđena su duga potisnuta sjećanja. Zbunjen, Alexandre napokon pronalazi hrabrost da poduzme akciju protiv tog čovjeka. Njegova potraga za drugim žrtvama svećenika, koji je vrlo cijenjen u svom uredu, vodi Alexandrea do Françoisa i Emmanuela. Svaki od ova tri čovjeka bori se sa sobom na drugačiji način. I svaki od njih morat će se boriti sa sjenama svoje prošlosti kako bi se nosili s dalekosežnim posljedicama tog procesa. Stvaranje organizacije za samopomoć "La Parole Libérée" (Oslobođena riječ) samo je prvi korak. Film je nastao na temelju stvarnog slučaja oca Bernarda Preynata koji je 2016. optužen za seksualno zlostavljanje oko 70 dječaka u Lyonu. Preynat se suočava sa do 10 godina zatvora ako bude osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, što je dosad najveće francusko suđenje protiv klera za seksualno zlostavljanje. Pravomoćna presuda se očekuje 16.03.2020.
   Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut... Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Krhke činjenice tretira vizualnom nježnošću i prijedlozima koji su, iako ih ne vidimo, snažni, nezaboravni i besprijekorni. (Mabel Salinas, Cine Premiere)
   Prekrasno glumljen i duboko upečatljiv, „Bogu hvala“ prožet je lepršavim bijesom. (David Stratton, The Australian)
   Film nije vizualni spektakl ... ali nudi snažnu poruku koju Ozon želi prenijeti. (Luis Fernando Galván, En Filme)
   Ozonov film naslov nosi po citatu rečenice lyonskog nadbiskupa Barbarina koji se tijekom jedne konferencije za novinare nepromišljeno zaletio i rekao da su “grace a dieu” (hvala Bogu), “optužbe već otišle u zastaru”. Već iz naslova je jasno da se Ozonov film manje bavi grijehom djelom (pojedinca) a više grijehom propusta (institucije). Lyonski biskupi su - kao i splitski biskup kod nas - desetljećima znali za problem, zataškavali su ga i prikrivali, odgađali su osudu, a oni među žrtvama koji su doprli do nadbiskupa dobili bi kao zadovoljštinu zajedničku molitvu i toplo tapšanje. Na koncu je zbog toga lyonska nadbiskupija i sama dospjela na sud. Prema informacijama s odjavne špice filma, sam Preynat još nije osuđen, a presuda protiv nadbiskupa i nadređenih očekuje se ove godine. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)

https://www.imdb.com/title/tt8095860/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

VIKEND DANNYJA BOYLEA: SASVIM MALO UBOJSTVO

Shallow Grave, 1994.
20:00 sati



Shallow Grave, 1994. Danny Boyle, 89 min. UK
BAFTA 1995. NAJBOLJI BRITANSKI FILM
Scenarij:
John Hodge
Uloge: Kerry Fox, Christopher Eccleston, Ewan McGregor, Ken Stott, Keith Allen, Colin McCredie, John Hodge
   David, Alex i Juliet u potrazi su za cimerom. Među gomilom psihopata, freakova, sumnjihvih tipova i svakojakih likova pojavljuje se Hugo, naoko normalan mladić. Nakon što je s lakoćom prošao testni intervju i platio im ručak, odmah je osvojio simpatije troje budućih cimera. No njihov budući cimer, koji je prvog dana bio pun života, već je sljedećeg dana ostao bez njega. Naime, dan nakon useljenja pronađen je mrtav nakon predoziranja drogom.Uz njegovo beživotno tjelo troje cimera je pronašlo kovčeg krcat novcem. Neočekivana situacija u kojoj su se našli stavlja Davida, Alexa i Juliet pred ogromnom, prije svega moralnom dilemom. Da li prijaviti smrt policiji ili zadržati novac? Odlučuju se za drugu opciju te odluče raskomadati i sakriti tjelo te, naravno, zadržati novac.
   Boyle, daroviti mladi režiser kojeg nakon velikog uspjeha njegovog „Trainspottinga“ mnogi nazivaju "škotskim Tarantinom", svoj je cjelovečernji debi smjestio u danas izuzetno trendovski žanr crne komedije, odnosno ono područje na granici komedije i film noirea u kojem se najbolje snalaze braća Coen. Na žalost, za razliku od Tarantina, koji je svoju slavu stekao prije svojim scenarijima, nego režiserskom sposobnošću, Boyle veći naglasak daje formi od sadržaja - to objašnjava veliki broj čudnovatih kadrova i korištenje boje za karakterizaciju likova. To, naravno, ne znači da je „Sasvim malo ubojstvo“ loš film ili da mu je priča neuvjerljiva i dosadna. Naprotiv, zaplet se temelji na prilično jednostavnoj ideji koja je dušu dala za efektni hitchcockovski triler - obični ljudi u neobičnim situacijama. Stoga ne čudi što Boyle koristi priliku da velikom Alfredu oda počast elementima iz „Psycha“ i „Vrtoglavice“, nešto što je danas prilično rijetko medju videospotovski orijentiranim mladim režiserima. (Dragan Antulov, purger.com)
   „Sasvim malo ubojstvo“ jedna je od najboljih crnih komedija ikad. (mr blonde/filmski.net)

https://www.imdb.com/title/tt0111149/?ref_=nm_knf_t4

PONEDJELJAK / 02.03.

HELENA & MARTA BIRAJU ZA VAS: RYANOVA KĆI

Ryan's Daughter, 1971.
19:00 sati



Ryan's Daughter, 1971. David Lean, 206 min. UK
Scenarij:
Robert Bolt
Uloge: Robert Mitchum, Sarah Miles,Trevor Howard, Christopher Jones
   Irska, 1916 godina. Rosy Ryan, kćerka Toma Ryana - vlasnika puba, udana je za jednostavnog i neatraktivnog školskog učitelja Charlesa Shaughnessyja. Ona se upušta u ljubavnu aferu s britanskim vojnim časnikom Randolphom Doryanom. Nakon što njezinu vezu slučajno otkrije Michael, seoska luda, započnu ogovaranja. Charles se ne osvrće na te glasine, uvjeren da će se Rosy urazumiti. Nedugo zatim, Rosyn otac prijavljuje nekolicinu pripadnika IRA-e, nadajući se da će tako osigurati mir u selu. No, mještani za tu izdaju sumnjiče upravo Rosy...
   Scenarij za film je od strane njegovog autora Bena Bolta originalno zamišljen kao adaptacija Flaubertovog romana „Madamme Bovary“, ali je Lean, potaknut izuzetnim uspjesim njegovih ranijih filmova odlučio da radnju smjesti u Irsku pred Anglo-irski rat, kako bi film povezao s aktualnom temom tada eskalirajućeg sjevernoirskog sukoba.
   „Ryanova kći“ djelo je jednoga od najvećih redatelja filmske umjetnosti, Davida Leana koji je bio jedan od rijetkih filmskih stvaraoca koji su u čitavom svom periodu djelovanja bili konstantno na vrhu, a čije filmove danas gledajući s odmakom doživljavamo kao istinska remek djela. Scenarij je napisao Leanov bliski suradnik Robert Bolt s kojim je Lean u tandemu stvorio „Lawrenca od Arabije“ i „Doktora Živaga“. Upravo ovaj posljednji, skupa s „Ryanovom kći“, filmovi su kojima je Lean uspio na nevjerovatan način balansirati melodramsku priču sa snažnim političkim zaleđem unutar kojih se vrti priča. Pogrešno bi bilo reći da je Lean bio sklon ovoj vrsti filmske naracije, pogotovo ako sagledamo ostale njegove uspješnice kao što su „In Which We Serve“ (1942), „Lawrence of Arabia“ (1962), „The Bridge on the River Kwai“ (1957), no neosporno je da mu je bez problema pošlo za rukom ukomponirati melodramske elemente sa setingom zabranjenih veza i povijesno-političku kulisu ispred koje nastaje priča, kako u „Živagu“, tako i u „Ryanovoj kći“. (Zoran Žmirić / www.popcorn.hr)
   Izvanredan film - gotovo je nevjerojatno kako se dogodilo da Christopher Jones nakon velike uloge u ovome filmu jednostavno iščezne iz svijeta filma - a Lean apstinira gotovo 14 godina! Robert Mitchum u za njega pomalo netipičnoj ulozi snašao se sjajno... Klasik u punom smislu te riječi (rommel/www.popcorn.hr)

https://www.imdb.com/title/tt0066319/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 03.03.

DANI FRANKOFONIJE: MLADI AHMED

Le jeune Ahmed, 2019.
17:30 sati



Le jeune Ahmed, 2019. braća Dardenne, 90 min. BE / FR
CANNES 2019. NAJBOLJA REŽIJA
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Idir Ben Addi, Othmane Moumen, Myriem Akheddiou
   U današnjoj Belgiji sudbina 13-godišnjeg Ahmeda nalazi se između ideala čistoće koju zalaže njegov muslimanski svećenik i onoga što mu život pruža. Ovaj belgijski tinejdžer vrlo brzo dolazi pod snažan, ekstremni utjecaj Kur'ana nakon čega osmišljava plan kako ubiti učiteljicu...
   Film „Mladi Ahmed“ premijerno je prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, a režirala su ga braća Dardenne koja su do danas već osvojila dvije Zlatne palme. Njihov jedanaesti dugometražni film moderna je priča o radikalizaciji mladog uma, a sama tema otvara mogućnost rasprave o interpretaciji svete knjige Kur'ana od strane tinejdžera pod utjecajem.
   Njihovo (op.a. braće Dardenne) istraživanje uma vjerski radikaliziranih osoba istinski je impresivno i vidljivo u svakom segmentu filma. Način na koji se protagonist Ahmed razvija, ne odustaje od svojih ideala, kako mu društvo pokušava pomoći te kulminacija situacije, poprilično je vjerodostojna realnoj situaciji u svijetu. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Smatramo se filmašima koji nastoje proučavati realnost u kojoj živimo i nastoje ponuditi drugačiji pogled na situaciju u toj interpretaciji stvarnog života. Nismo mogli glumiti da ne živimo u toj stvarnosti i ignorirati što se događa. U posljednjih 20 godina mnogo je filmova snimljeno na ovu temu, mnogo dokumentaraca, knjige su pisane, tako da smo nas dvojica odlučili da počnemo tako da se ozbiljno pozabavimo religijom, čak i u obliku fanatizma i radikalizacije. Naravno, utjecaj ekonomske i političke situacije je bitan kod praktičnih vjernika i može stvoriti temelj za vjerskim fanatizmom koji tada raste i cvjeta. No nismo bili zainteresirani za snimanje filma u kojem bi se opisivalo kako netko postaje fanatik i vjerski radikal. Naše je pitanje bilo kako prevladati fanatizam i je li ga uopće moguće prevladati. U razmišljanjima je li to moguće zaključili smo da je najbolje da je naš glavni lik po godinama između djeteta i adolescenta. Tada se osoba može promijeniti, kasnije nikako. (braća Dardenne u intervjuu Deanu Sinovčiću)

https://www.imdb.com/title/tt8359822/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA KARIJERE GRETE GARBO: ANA KARENJINA

Anna Karenina, 1935.
20:00 sati



Anna Karenina, 1935. Clarence Brown, 95 min. US
Scenarij:
S.N. Behrman, Clemence Dane i Salka Viertel po romanu Lava N. Tolstoja
Uloge: Greta Garbo, Fredric March, Freddie Bartholomew, Maureen O'Sullivan, May Robson, Basil Rathbone, Reginald Owen
   Radnja je smještena u carsku Rusiju 1870-ih, a protagonistica je supruga utjecajnog plemića koja odbacuje brak i ugled radi skandalozne ljubavne veze s mladim konjičkim oficirom.
   Uloga Ane Karenjine danas se smatra jednom od najpoznatijih i najboljih uloga u karijeri Grete Garbo.
   Osobnost Grete Garbo čini ovaj filmvelikim poput romana po kojem je snimljen. (Graham Greene, The Spectator 1935)
Iako se redatelj držao sižea izvornika, zbog vremenske ograničenosti filma i tadašnje filmske cenzure bio je primoran sažeti motive i reducirati emocije romana. (Tanja Žilić / zir.nsk.hr)

   „Ana Karenjina“ je roman ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja, koji je prvobitno objavljivan u dijelovima od 1873. do 1877. godine. Prva pojava romana je bila u „Ruskom glasniku“ ali nije objavljen do kraja, pošto je Tolstoj došao u sukob s urednikom Mihailom Katkovim oko pitanja koja su pokrenuta u završnom dijelu. Stoga je prva pojava romana u cjelini bila u obliku knjige. Naširoko smatrana vrhuncem realizma, Tolstoj je ovu knjigu smatrao svojim prvim pravim romanom. Lik Ane je vjerojatno, makar djelomično, inspiriran Marijom Hartung (1832. - 1919.), starijom kćerkom ruskog pjesnika Aleksandra Puškina.
https://www.imdb.com/title/tt0026071/?ref_=fn_al_tt_3

SRIJEDA / 04.03.

DANI FRANKOFONIJE: SIBYL

Sibyl, 2019.
17:30 sati



Sibyl, 2019. Justine Triet, 100 min. FR/BE
Scenarij :Arthur Harari, David H. Pickering, Justine Triet
Uloge :Virginie Efira, Adèle Exarchopoulos, Gaspard Ulliel
   Psihoterapeutkinja Sibyl odlučuje se vratiti svojoj prvoj velikoj ljubavi: pisanju. Međutim, njezina najnovija pacijentica Margot, izmučena glumica u usponu, pokazuje se pravim izvorom inspiracije kojeg se ne smije propustiti. Fascinirana gotovo do točke opsesije, Sibyl sve više i više postaje dijelom Margotinog turbulentnog života te uskoro nanovo proživljava teške uspomene koje ju dovode licem u lice s vlastitom prošlošću.
Film „Sibyl“ ove se godine prikazao u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu.
   Redateljica Justine Triet gradivo slaže graciozno i potpuno vješto, usmjeravajući Virginie Efira u jednu od njenih najimpresivnijih i sveobuhvatnih predstava do sada. (Jordan Mintzer/ Hollywood Reporter)
   Zabavnom nespretnošću i prirodnom sposobnošću Virginie Efira preuzima film u svoje ruke u trenutku kada Justine Triet posustane. (Sergi Sánchez/ Fotogramas)
    Postoji nešto u francuskim filmovima.Čak i ako nisu sjajni, još uvijek nemate velike primjedbe. (Carey-Ann Pawsey/ Orca sound)
   Možda na prvo gledanje izgleda kao lagano štivo, ali njegova odvažnost iskače s gotovo razoružavajućom neposrednošću. (Tomas Trussow / The Lonely Film Critic)

https://www.imdb.com/title/tt9173264/?ref_=fn_al_tt_1

PODRŽITE DJEVOJKE

Support The Girls, 2018.
20:00 sati



Support The Girls, 2018. Andrew Bujalski, 91 min. US
Scenarij
: Andrew Bujalski
Uloge: Regina Hall, Haley, Lu Richardson, James LeGros, ShaynaMcHayle, Dylan Gelula, AJ Michalka, Brooklyn Decker, Jana Kramer, John Elvis, Lea DeLaria
   Nova atrakcija mumblecorea kralja, američkog redatelja Andreja Bujalskog, topla komedija „Podržite djevojke“, smještena je u tipičnom američkom restoranu brze hrane čija je politika zapošljavanje oskudno odjevenih konobarica. Lisa, generalna direktorica u baru, ima nezaustavljiv optimizam i vjeru u svoje djevojke, kupce i sebe – no testirana je tijekom dugog i čudnog dana. Nastoji zaštititi djevojke od neprimjerenog i sirovog ponašanja gostiju što joj je sve teži zadatak obzirom da one pokušavaju namaknuti novac za jamčevinu kolegici koja je završila iza rešetaka golišavim pranjem automobila ispred bara dok im svima planove kvari primitivni šef.
   Naslov se poigrava sloganom koji Amerikanci koriste u znak podrške vojnicima koji ratuju po svijetu - “podržite momke“ - te time želi podsjetiti da uz momke koji vojuju u uniformi postoji druga skupina boraca koji svoje bitke vojuju svakodnevno, ali odmah tu, u neposrednoj blizini. To su prekarni radnici, kuharice, sobarice, konobarice, radnička klasa na čijem potplaćenom i nesigurnom radu počiva američka industrija usluga. Istovremeno trijumfalna i ranjiva komedija o radu u Americi. Danny King, The Village Voice
Izvanredan. Sasvim moguće jedan od najboljih filmova godine.  John Anderson, The Wall Street Journal
   Živahna mješavina izvrsne izvedbe Regine Hall i apsurdnosti svijeta u kojem živi njen lik je onaj iz kojeg prirodno izvire humor. Allison Shoemaker, Rogerebert.com
   Regina Hall donosi sve u ovaj dražesni portret radnih žena čije se priče rijetko dovode u prvi plan filma. BethWebb, Empire
   Iako se radi o vrlo specifičnoj priči, nadam se da će se moći poistovjetiti svatko tko radi za život. (redatelj Andrew Bujalski)

https://www.imdb.com/title/tt6859352/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 05.03.

DANI FRANKOFONIJE: PORTRET DJEVOJKE KOJA IZGARA

Portrait de la jeune fille en feu, 2019.
17:30 sati



Portrait de la jeune fille en feu, 2019. Céline Sciamma, 120 min. FR
Scenarij:
Céline Sciamma
Uloge: Adèle Haenel, Noémie Merlant, Luàna Bajrami, Valeria Golino
   European Film Awards 2019. Najbolji scenarij
   Cannes 2019. Nagrada za najbolji scenarij i Queer palma
   International Cinephile Society Awards (Cannes 2019.). Najbolji film
   Chicago International Film Festival 2019. Najbolji film (Zlatni Hugo) i Srebrni Q-Hugo
   Denver International Film Festival 2019. Najbolji film
   Goya Awards 2020. Nominacija za najbolji strani film
   Zlatni globus 2020. Nominacija za najbolji strani film
   Hamburg Film Festival 2019. Najbolji film
   Key West Film Festival 2019. Najbolji LGBT film
   Melbourne International Film Festival 2019. Nagrada publike
   New York Film Critics Circle Awards 2019 . Najbolja fotografija
   New York Film Critics, Online 2019. Najbolji film
   Women Film Critics Circle Awards 2019. Najbolji film o ženskoj slobodi, Najbolji strani film o ženskoj slobodi, Najbolji scenarij
   Na izoliranom otoku u Bretanji krajem 18. stoljeća susreću se Heloïse, mlada plemkinja netom izašla iz samostana koju čekaju zaruke u Milanu, i Marianne, slikarica koja na poziv djevojčine majke dolazi naslikati njezin portret kako bi je budući zaručnik prepoznao. No Heloïse se ne želi udati i odbija pozirati, stoga Marianne dobiva zadatak da bez djevojčina znanja naslika portret, a za to vrijeme će se predstavljati kao njezina pratiteljica. Svakodnevno druženje i prijateljstvo ubrzo će prerasti u žudnju i intenzivan ljubavni odnos.
   „Portret djevojke koja izgara“ četvrti je dugometražni film renomirane francuske redateljice Céline Sciamme, poznate po sjajnim coming of age dramama (Ljiljani, Tomboy, Cure) koje se bave LGBT i posebno djevojačkim identitetima. Novim radom redateljica po prvi puta zakoračuje u klasični žanr povijesne kostimirane drame, ali i dalje ostaje vjerna svom redateljskom prosedeu koji teži afirmirati ženski pogled u tradicionalno maskulinoj industriji. Preko priče o zabranjenoj ljubavi između slikarice i njezinog modela, Sciamma ingeniozno ispisuje povijest reprezentacije žena u slikarstvu i propituje njihovu poziciju kao pasivnog objekta. U maniri renesansnog slikarstva, film odiše rijetko viđenom stoičkom ljepotom i elegancijom, dok suptilna, minimalistička režija doprinosi nježnom i senzualnom portretu protagonistica. Prezentirajući istovremeno veliku ljubavnu priču i politički manifest za slobodu i pravo žene da odlučuje o svome tijelu, Sciamma se još jednom pokazala kao jedna od najvažnijih feminističkih redateljica svoje generacije. (Human Rights Film Festival)
    Film je na festivalu u Cannesu ovjenčan nagradom za najbolji scenarij i najbolji film LGBT tematike, čime je Sciamma postala prva žena kojoj je dodijeljena ta nagrada.
    Žiri u Chicagu (obrazloženje / Najbolji film): Film prikazuje ne samo raskoš zaljubljivanja i sveprožimajuću prirodu ljubavi, već i ljepotu ženske solidarnosti pri pokušaju da se uklope u svijet oko sebe. Snaga filmskog stvaralaštva u kombinaciji s nevjerojatnom glumom, fotografijom i glazbom oduševila je ovaj žiri."
   Žiri u Chicagu (obrazloženje / Srebrni Q-Hugo): „Lijep i elegantan film... Svi smo zarobljeni autoričinim pogledom dok polako gradi svaku scenu prema konačnom i neizbježnom vrhuncu.“

   Portrait de la jeune fille en feu" na trenutke izgleda kao renesansna slika, osobito kad Héloïse i Marianne jedne večeri posjete lokalne žene na fešti i budu okupane sjajem vatre. Nezaboravna scena postaje još nezaboravnija zahvaljujući zbornu pjevanju žena kao jedinom glazbenom dionicom filma do emotivne završnice uz Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" . (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Postavljajući Marianne i Héloïse u odnos potajnog promatrača/potajno promatranog, Sciamma gradi emotivni i psihološki naboj između protagonistica. Ipak, ono što uzdiže ove karaktere, a samim tim i narativ te cjelokupni film na višu razinu je upravo odluka redateljice da su oba lika istovremeno u oba odnosa, podjednako su promatrači te promatrani. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Željela sam snimiti ljubavnu priča zasnovanu na jednakosti. (redateljica Céline Sciamma)
   “Portret djevojke koja izgara ” je remek djelo zrele filmašice u naponu redateljske snage. (Antonela Marušić, Vox feminae)
   Film ovakvog formata ne pojavljuje se svaki dan u hrvatskim kinima, zato otkažite prethodno planirane dogovore i poduzmite sve da pogledate ovaj film na velikom platnu. Upozoreni ste! (Antonela Marušić, Vox feminae)

https://www.imdb.com/title/tt8613070/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

 

MLIJEKO

Mjolk / Héraðið / The County, 2019.
20:00 sati



Mjolk / Héraðið / The County, 2019. Grimur Hakonarson, 92 min. IS
Scenarij:
Grimur Hakonarson
Uloge :Arndís Hrönn Egilsdóttir, Sveinn Ólafur Gunnarsson, Þorsteinn Bachmann
   „Mlijeko“, novi film Grimura Hakonarsona, iskrena je i humorna drama o ženi koja će uzdrmati svoju lokalnu zajednicu nakon što se suprotstavi korumpiranom sustavu.
   Grimur Hakonarson pripada skupini novih izuzetno zanimljivih autora koji dolaze iz male, ali vrlo uzbudljive islandske kinematografije. Njegov prethodni film „Ovnovi“ o dvojici posvađane braće, dobitnik je Grand Prixa u Cannesu 2015. Nakon prošlogodišnjeg islandskog hita 'Halla ide u rat' Benedikta Erlingssonačija glavna junakinja ratuje protiv industrijskog giganta i spašava zemlju od ekološke katastrofe, Hakonarsonov film sjajno se nadovezuje s nešto intimnijom pričom o ženi iz male zajednice koja se usudi usprotiviti koruptivnom sistemu. Oba autora pokazuju da često idealizirana politička zajednica Islanda ipak nije imuna na korupcijske afere i daju zanimljiv i iskren uvid u mogućnost borbe protiv istih.
Univerzalnost Hakonarsonova filma naglašava i kritičar Cineurope kazujući da je riječ o ‘moćnoj priči o pobuni, smještenoj u zatvoreno društvo koje metaforički predstavlja sve potlačene zajednice’, a da je riječ o autoru kojeg treba gledati i pratiti potvđuje i kritičar Filmuforijejer ‘Hakonarson ponovno nastupa kao samouvjeren i samopouzdan glas te jedan od najboljih islandskih redatelja’. (zff press)

https://www.imdb.com/title/tt8390612/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 06.03.

PODRŽITE DJEVOJKE

Support The Girls, 2018.
17:30 sati



Support The Girls, 2018. Andrew Bujalski, 91 min. US
Scenarij
: Andrew Bujalski
Uloge: Regina Hall, Haley, Lu Richardson, James LeGros, ShaynaMcHayle, Dylan Gelula, AJ Michalka, Brooklyn Decker, Jana Kramer, John Elvis, Lea DeLaria
   Nova atrakcija mumblecorea kralja, američkog redatelja Andreja Bujalskog, topla komedija „Podržite djevojke“, smještena je u tipičnom američkom restoranu brze hrane čija je politika zapošljavanje oskudno odjevenih konobarica. Lisa, generalna direktorica u baru, ima nezaustavljiv optimizam i vjeru u svoje djevojke, kupce i sebe – no testirana je tijekom dugog i čudnog dana. Nastoji zaštititi djevojke od neprimjerenog i sirovog ponašanja gostiju što joj je sve teži zadatak obzirom da one pokušavaju namaknuti novac za jamčevinu kolegici koja je završila iza rešetaka golišavim pranjem automobila ispred bara dok im svima planove kvari primitivni šef.
   Naslov se poigrava sloganom koji Amerikanci koriste u znak podrške vojnicima koji ratuju po svijetu - “podržite momke“ - te time želi podsjetiti da uz momke koji vojuju u uniformi postoji druga skupina boraca koji svoje bitke vojuju svakodnevno, ali odmah tu, u neposrednoj blizini. To su prekarni radnici, kuharice, sobarice, konobarice, radnička klasa na čijem potplaćenom i nesigurnom radu počiva američka industrija usluga. Istovremeno trijumfalna i ranjiva komedija o radu u Americi. Danny King, The Village Voice
Izvanredan. Sasvim moguće jedan od najboljih filmova godine.  John Anderson, The Wall Street Journal
   Živahna mješavina izvrsne izvedbe Regine Hall i apsurdnosti svijeta u kojem živi njen lik je onaj iz kojeg prirodno izvire humor. Allison Shoemaker, Rogerebert.com
   Regina Hall donosi sve u ovaj dražesni portret radnih žena čije se priče rijetko dovode u prvi plan filma. BethWebb, Empire
   Iako se radi o vrlo specifičnoj priči, nadam se da će se moći poistovjetiti svatko tko radi za život. (redatelj Andrew Bujalski)

https://www.imdb.com/title/tt6859352/?ref_=nv_sr_srsg_0

DANI FRANKOFONIJE: SIBYL

Sibyl, 2019.
20:00 sati



Sibyl, 2019. Justine Triet, 100 min. FR/BE
Scenarij :Arthur Harari, David H. Pickering, Justine Triet
Uloge :Virginie Efira, Adèle Exarchopoulos, Gaspard Ulliel
   Psihoterapeutkinja Sibyl odlučuje se vratiti svojoj prvoj velikoj ljubavi: pisanju. Međutim, njezina najnovija pacijentica Margot, izmučena glumica u usponu, pokazuje se pravim izvorom inspiracije kojeg se ne smije propustiti. Fascinirana gotovo do točke opsesije, Sibyl sve više i više postaje dijelom Margotinog turbulentnog života te uskoro nanovo proživljava teške uspomene koje ju dovode licem u lice s vlastitom prošlošću.
Film „Sibyl“ ove se godine prikazao u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu.
   Redateljica Justine Triet gradivo slaže graciozno i potpuno vješto, usmjeravajući Virginie Efira u jednu od njenih najimpresivnijih i sveobuhvatnih predstava do sada. (Jordan Mintzer/ Hollywood Reporter)
   Zabavnom nespretnošću i prirodnom sposobnošću Virginie Efira preuzima film u svoje ruke u trenutku kada Justine Triet posustane. (Sergi Sánchez/ Fotogramas)
    Postoji nešto u francuskim filmovima.Čak i ako nisu sjajni, još uvijek nemate velike primjedbe. (Carey-Ann Pawsey/ Orca sound)
   Možda na prvo gledanje izgleda kao lagano štivo, ali njegova odvažnost iskače s gotovo razoružavajućom neposrednošću. (Tomas Trussow / The Lonely Film Critic)

https://www.imdb.com/title/tt9173264/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 07.03.

MLIJEKO

Mjolk / Héraðið / The County, 2019.
17:30 sati



Mjolk / Héraðið / The County, 2019. Grimur Hakonarson, 92 min. IS
Scenarij:
Grimur Hakonarson
Uloge :Arndís Hrönn Egilsdóttir, Sveinn Ólafur Gunnarsson, Þorsteinn Bachmann
   „Mlijeko“, novi film Grimura Hakonarsona, iskrena je i humorna drama o ženi koja će uzdrmati svoju lokalnu zajednicu nakon što se suprotstavi korumpiranom sustavu.
   Grimur Hakonarson pripada skupini novih izuzetno zanimljivih autora koji dolaze iz male, ali vrlo uzbudljive islandske kinematografije. Njegov prethodni film „Ovnovi“ o dvojici posvađane braće, dobitnik je Grand Prixa u Cannesu 2015. Nakon prošlogodišnjeg islandskog hita 'Halla ide u rat' Benedikta Erlingssonačija glavna junakinja ratuje protiv industrijskog giganta i spašava zemlju od ekološke katastrofe, Hakonarsonov film sjajno se nadovezuje s nešto intimnijom pričom o ženi iz male zajednice koja se usudi usprotiviti koruptivnom sistemu. Oba autora pokazuju da često idealizirana politička zajednica Islanda ipak nije imuna na korupcijske afere i daju zanimljiv i iskren uvid u mogućnost borbe protiv istih.
Univerzalnost Hakonarsonova filma naglašava i kritičar Cineurope kazujući da je riječ o ‘moćnoj priči o pobuni, smještenoj u zatvoreno društvo koje metaforički predstavlja sve potlačene zajednice’, a da je riječ o autoru kojeg treba gledati i pratiti potvđuje i kritičar Filmuforijejer ‘Hakonarson ponovno nastupa kao samouvjeren i samopouzdan glas te jedan od najboljih islandskih redatelja’. (zff press)

https://www.imdb.com/title/tt8390612/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE: PORTRET DJEVOJKE KOJA IZGARA

Portrait de la jeune fille en feu, 2019.
20:00 sati



Portrait de la jeune fille en feu, 2019. Céline Sciamma, 120 min. FR
Scenarij:
Céline Sciamma
Uloge: Adèle Haenel, Noémie Merlant, Luàna Bajrami, Valeria Golino
   European Film Awards 2019. Najbolji scenarij
   Cannes 2019. Nagrada za najbolji scenarij i Queer palma
   International Cinephile Society Awards (Cannes 2019.). Najbolji film
   Chicago International Film Festival 2019. Najbolji film (Zlatni Hugo) i Srebrni Q-Hugo
   Denver International Film Festival 2019. Najbolji film
   Goya Awards 2020. Nominacija za najbolji strani film
   Zlatni globus 2020. Nominacija za najbolji strani film
   Hamburg Film Festival 2019. Najbolji film
   Key West Film Festival 2019. Najbolji LGBT film
   Melbourne International Film Festival 2019. Nagrada publike
   New York Film Critics Circle Awards 2019 . Najbolja fotografija
   New York Film Critics, Online 2019. Najbolji film
   Women Film Critics Circle Awards 2019. Najbolji film o ženskoj slobodi, Najbolji strani film o ženskoj slobodi, Najbolji scenarij
   Na izoliranom otoku u Bretanji krajem 18. stoljeća susreću se Heloïse, mlada plemkinja netom izašla iz samostana koju čekaju zaruke u Milanu, i Marianne, slikarica koja na poziv djevojčine majke dolazi naslikati njezin portret kako bi je budući zaručnik prepoznao. No Heloïse se ne želi udati i odbija pozirati, stoga Marianne dobiva zadatak da bez djevojčina znanja naslika portret, a za to vrijeme će se predstavljati kao njezina pratiteljica. Svakodnevno druženje i prijateljstvo ubrzo će prerasti u žudnju i intenzivan ljubavni odnos.
   „Portret djevojke koja izgara“ četvrti je dugometražni film renomirane francuske redateljice Céline Sciamme, poznate po sjajnim coming of age dramama (Ljiljani, Tomboy, Cure) koje se bave LGBT i posebno djevojačkim identitetima. Novim radom redateljica po prvi puta zakoračuje u klasični žanr povijesne kostimirane drame, ali i dalje ostaje vjerna svom redateljskom prosedeu koji teži afirmirati ženski pogled u tradicionalno maskulinoj industriji. Preko priče o zabranjenoj ljubavi između slikarice i njezinog modela, Sciamma ingeniozno ispisuje povijest reprezentacije žena u slikarstvu i propituje njihovu poziciju kao pasivnog objekta. U maniri renesansnog slikarstva, film odiše rijetko viđenom stoičkom ljepotom i elegancijom, dok suptilna, minimalistička režija doprinosi nježnom i senzualnom portretu protagonistica. Prezentirajući istovremeno veliku ljubavnu priču i politički manifest za slobodu i pravo žene da odlučuje o svome tijelu, Sciamma se još jednom pokazala kao jedna od najvažnijih feminističkih redateljica svoje generacije. (Human Rights Film Festival)
    Film je na festivalu u Cannesu ovjenčan nagradom za najbolji scenarij i najbolji film LGBT tematike, čime je Sciamma postala prva žena kojoj je dodijeljena ta nagrada.
    Žiri u Chicagu (obrazloženje / Najbolji film): Film prikazuje ne samo raskoš zaljubljivanja i sveprožimajuću prirodu ljubavi, već i ljepotu ženske solidarnosti pri pokušaju da se uklope u svijet oko sebe. Snaga filmskog stvaralaštva u kombinaciji s nevjerojatnom glumom, fotografijom i glazbom oduševila je ovaj žiri."
   Žiri u Chicagu (obrazloženje / Srebrni Q-Hugo): „Lijep i elegantan film... Svi smo zarobljeni autoričinim pogledom dok polako gradi svaku scenu prema konačnom i neizbježnom vrhuncu.“

   Portrait de la jeune fille en feu" na trenutke izgleda kao renesansna slika, osobito kad Héloïse i Marianne jedne večeri posjete lokalne žene na fešti i budu okupane sjajem vatre. Nezaboravna scena postaje još nezaboravnija zahvaljujući zbornu pjevanju žena kao jedinom glazbenom dionicom filma do emotivne završnice uz Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" . (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Postavljajući Marianne i Héloïse u odnos potajnog promatrača/potajno promatranog, Sciamma gradi emotivni i psihološki naboj između protagonistica. Ipak, ono što uzdiže ove karaktere, a samim tim i narativ te cjelokupni film na višu razinu je upravo odluka redateljice da su oba lika istovremeno u oba odnosa, podjednako su promatrači te promatrani. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Željela sam snimiti ljubavnu priča zasnovanu na jednakosti. (redateljica Céline Sciamma)
   “Portret djevojke koja izgara ” je remek djelo zrele filmašice u naponu redateljske snage. (Antonela Marušić, Vox feminae)
   Film ovakvog formata ne pojavljuje se svaki dan u hrvatskim kinima, zato otkažite prethodno planirane dogovore i poduzmite sve da pogledate ovaj film na velikom platnu. Upozoreni ste! (Antonela Marušić, Vox feminae)

https://www.imdb.com/title/tt8613070/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

 

UTORAK / 10.03.

DANI FRANKOFONIJE: BÉCASSINE

Bécassine, 2018.
17:30 sati



Bécassine, 2018. Bruno Podalydès, 102 min. FR
Scenarij:
Bruno Podalydès, J.P. Pinchon i Caumery
Uloge: Emeline Bayart, Karin Viard, Denis Podalydès
   Bécassine je rođena na skromnoj bretonskoj farmi, jednog dana kad šumske šljuke lete nad selom. I kao odrasloj osobi njezina dječja naivnost ostaje netaknuta. Sanja o seljenju u Pariz, ali njezin susret s Loulotte, malom bebom koju je usvojila markiza de Grand-Air, promijenit će joj život. Postaje dadilja i između njih se uspostavlja duboka veza. U dvorcu vlada veselje. Ali koliko dugo? Dugovi se gomilaju, a dolazak nepouzdanog grčkog lutkara neće ništa pomoći ... ali sve to ne uzimajući u obzir Bécassine koja će još jednom dokazati da zna vladati situacijom!
   Bécassine je jedan od najdugovječnijih francuskih stripova svih vremena. Prvi put se pojavio u prvom broju La Semaine de Suzette 2. veljače 1905. Lik Bécassine smatra se jednom od prvih ženskih protagonista u povijesti francuskog stripa.
https://www.imdb.com/title/tt7217128/?ref_=nv_sr_srsg_0

DANI FRANKOFONIJE: AIDA

Aida, 2015.
20:00 sati



Aida, 2015. Driss Mrini, 94 min. MA
Scenarij:
Abdelilah Hamdouchi
Uloge: Noufissa Benchehida, Amina Rachid, Abdellatif Chaouqi, Houda Rihani, Mohammed Choubi, Majida Benkirane, Latefa Ahrrare, Driss Roukhe, Aomar Azzouzi, Abdelhak Belmjahed, Mustapha Mounir, Boubker Harakat, Majdouline Idrissi
   Aïda Cohen, marokanska židovka i profesorica u Parizu, saznaje da ima zloćudni tumor, pa se vraća svojim korijenima (marokanski grad Essaouira) u potrazi za sjećanjima iz djetinjstva. Ponovno druženje s prijateljem iz djetinjstva, Youssefom, građevinskim poduzetnikom, koji je također pod stalnim stresom, vraća im radost življenja zahvaljujući obnavljanju starih glazbenih aktivnosti u orkestru andaluzijske glazbe. Ali sudbina je odlučila drukčije...
   Film "Aïda" redatelja Drissa Mrinija, djelo je koje kroz ekspresivan umjetnički stil odražava mirni suživot i dijalog civilizacija u Maroku. Ovaj igrani film ilustrira sliku pluralističnog i tolerantnog Maroka, kroz nizporuka o univerzalnim pitanjima o prijateljstvu, ljubavi i nadi.
https://www.imdb.com/title/tt5042240/?ref_=nm_flmg_act_1

SRIJEDA / 11.03.

DANI FRANKOFONIJE: SIBYL

Sibyl, 2019.
17:30 sati



Sibyl, 2019. Justine Triet, 100 min. FR/BE
Scenarij :Arthur Harari, David H. Pickering, Justine Triet
Uloge :Virginie Efira, Adèle Exarchopoulos, Gaspard Ulliel
   Psihoterapeutkinja Sibyl odlučuje se vratiti svojoj prvoj velikoj ljubavi: pisanju. Međutim, njezina najnovija pacijentica Margot, izmučena glumica u usponu, pokazuje se pravim izvorom inspiracije kojeg se ne smije propustiti. Fascinirana gotovo do točke opsesije, Sibyl sve više i više postaje dijelom Margotinog turbulentnog života te uskoro nanovo proživljava teške uspomene koje ju dovode licem u lice s vlastitom prošlošću.
Film „Sibyl“ ove se godine prikazao u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu.
   Redateljica Justine Triet gradivo slaže graciozno i potpuno vješto, usmjeravajući Virginie Efira u jednu od njenih najimpresivnijih i sveobuhvatnih predstava do sada. (Jordan Mintzer/ Hollywood Reporter)
   Zabavnom nespretnošću i prirodnom sposobnošću Virginie Efira preuzima film u svoje ruke u trenutku kada Justine Triet posustane. (Sergi Sánchez/ Fotogramas)
    Postoji nešto u francuskim filmovima.Čak i ako nisu sjajni, još uvijek nemate velike primjedbe. (Carey-Ann Pawsey/ Orca sound)
   Možda na prvo gledanje izgleda kao lagano štivo, ali njegova odvažnost iskače s gotovo razoružavajućom neposrednošću. (Tomas Trussow / The Lonely Film Critic)

https://www.imdb.com/title/tt9173264/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE: SVE ŠTO MI JE OSTALO OD REVOLUCIJE

Tout ce qu'il me reste de la révolution, 2018.
20:00 sati



Tout ce qu'il me reste de la révolution, 2018. Judith Davis, 98 min. FR
Scenarij:
Judith Davis, Nadja Dumouchel, Cécile Vargaftig
Uloge: Judith Davis, Malik Zidi, Claire Dumas
   Angèle je imala 8 godina kad se otvorio prvi McDonald's u Istočnom Berlinu ... Od tada se bori protiv prokletstva svoje generacije: da se rodila "prekasno", u vrijeme globalne političke depresije. Potječe iz obitelji šezdesetosmaških aktivista, ali majka se preko noći odrekla političke borbe i sama se preselila na selo. Sestra je izabrala korporativni svijet. Samo je njezin otac, bivši maoist kod koga se vratila živjeti, ostao vjeran svojim idealima. Ljuta, odlučna, Angèle se istovremeno trudi pokušati promijeniti svijet, kao i izbjeći ljubavne susrete. Što joj ostaje od revolucije, od njezinih posljedica, neuspjelih sastanaka i nade zaizgradnju? Ponekad Don Quijote, ponekad Bridget Jones... Između svega Angèle pokušava pronaći ravnotežu ...
   Duhovit debi, s upečatljivim dijalozima. Nasljeđivanje sna o promjeni svijeta je prokletstvo, ali i neodoljivi poticaj za crtanje vlastitog puta, i društvenog i sentimentalnog, uvijek u kontaktu s drugima. Iz ovog osnažujućeg filma prvo ćemo se sjetiti riječi "kolektiv". (Guillemette Odicino, Telerama)
https://www.imdb.com/title/tt9066502/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 12.03.

DANI FRANKOFONIJE: MLADI AHMED

Le jeune Ahmed, 2019.
17:30 sati



Le jeune Ahmed, 2019. braća Dardenne, 90 min. BE / FR
CANNES 2019. NAJBOLJA REŽIJA
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Idir Ben Addi, Othmane Moumen, Myriem Akheddiou
   U današnjoj Belgiji sudbina 13-godišnjeg Ahmeda nalazi se između ideala čistoće koju zalaže njegov muslimanski svećenik i onoga što mu život pruža. Ovaj belgijski tinejdžer vrlo brzo dolazi pod snažan, ekstremni utjecaj Kur'ana nakon čega osmišljava plan kako ubiti učiteljicu...
   Film „Mladi Ahmed“ premijerno je prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, a režirala su ga braća Dardenne koja su do danas već osvojila dvije Zlatne palme. Njihov jedanaesti dugometražni film moderna je priča o radikalizaciji mladog uma, a sama tema otvara mogućnost rasprave o interpretaciji svete knjige Kur'ana od strane tinejdžera pod utjecajem.
   Njihovo (op.a. braće Dardenne) istraživanje uma vjerski radikaliziranih osoba istinski je impresivno i vidljivo u svakom segmentu filma. Način na koji se protagonist Ahmed razvija, ne odustaje od svojih ideala, kako mu društvo pokušava pomoći te kulminacija situacije, poprilično je vjerodostojna realnoj situaciji u svijetu. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Smatramo se filmašima koji nastoje proučavati realnost u kojoj živimo i nastoje ponuditi drugačiji pogled na situaciju u toj interpretaciji stvarnog života. Nismo mogli glumiti da ne živimo u toj stvarnosti i ignorirati što se događa. U posljednjih 20 godina mnogo je filmova snimljeno na ovu temu, mnogo dokumentaraca, knjige su pisane, tako da smo nas dvojica odlučili da počnemo tako da se ozbiljno pozabavimo religijom, čak i u obliku fanatizma i radikalizacije. Naravno, utjecaj ekonomske i političke situacije je bitan kod praktičnih vjernika i može stvoriti temelj za vjerskim fanatizmom koji tada raste i cvjeta. No nismo bili zainteresirani za snimanje filma u kojem bi se opisivalo kako netko postaje fanatik i vjerski radikal. Naše je pitanje bilo kako prevladati fanatizam i je li ga uopće moguće prevladati. U razmišljanjima je li to moguće zaključili smo da je najbolje da je naš glavni lik po godinama između djeteta i adolescenta. Tada se osoba može promijeniti, kasnije nikako. (braća Dardenne u intervjuu Deanu Sinovčiću)

https://www.imdb.com/title/tt8359822/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE: HOCHELAGA, ZEMLJA DUŠA

Hochelaga, terre des âmes, 2017.
20:00 sati



Hochelaga, terre des âmes, 2017. François Girard, 100 min. CA
Scenarij:
François Girard
Uloge: Samian, Raoul Max Trujillo, Vincent Perez, Tanaya Beatty, David La Haye
   Dok se u Montrealu igra nogometna utakmica na kiši, dio terena na stadionu Percival-Molson propada. Baptiste Asigny, student na doktoratu iz arheologije, podrijetlom iz plemena Mohawk, otkriva tragove onih koji su živjeli na otoku Montrealu.Baptiste odlučuje pronaći ono što je tražio tijekom cijele karijere: ostatke sela Hochelaga gdje su njegovi preci upoznali francuskog istraživača Jacquesa Cartiera u listopadu 1535.
„Hochelaga, zemlja duša“ istražuje 750 godina povijesti na jednome mjestu gdje su se okupile duše svih stoljeća i kultura. Iako su Baptisteova teza i propadanje stadiona Percival-Molson izmišljeni, oni pružaju vjeran opis povijesnih razdoblja - čak i ako opisani događaji sadrže i (neku) fikciju.
   Radnja ove povijesne drame smještena je u fiktivnu arheološku oblast u blizini Montreala. Posredstvom nje autor donosi nešto više nego što je samo puki pogled na sukob Indijanaca i evropskih uljeza. Prati areheologa iz Quebeca (kanadski reper Samian) koji otkriva prošlost autohtonih naroda Kanade čije se nestalo selo nalazi u nazivu filma, kao i prošlost raznih istraživača i pobunjenika iz dvije oružane pobune (1837/1838) koje su na području Donje i Gornje Kanade nastale kao plod frustracije političkim reformama. U liku arheologa Baptistea je ustvari sadržan lik jedinog preživjelog člana Mohawka koji je nakon odlučujuće bitke ostao ranjen lutati šumom. Radnja filma (bez kronološkog redoslijeda) kombinira prošlost, sadašnjost i budućnost jer arheolog vjeruje da se na području današnjeg sveučilišta u stvari nalazi nekada traženo selo Hochelaga kojeg je francuski istraživač Jacques Cartier opisao u izvještajima o svom prvom putovanju na ovo područje. Kada se Cartier vratio šest godina kasnije, selo je nestalo, a u stvarnom životu razni znanstvenici i dalje traže njegovu točnu lokaciju. Film je bio kanadski kandidat za Oscara. (www.filmofil.ba)
https://www.imdb.com/title/tt6530104/?ref_=fn_al_tt_2

PETAK / 13.03.

DANI FRANKOFONIJE: PORTRET DJEVOJKE KOJA IZGARA

Portrait de la jeune fille en feu, 2019.
17:30 sati



Portrait de la jeune fille en feu, 2019. Céline Sciamma, 120 min. FR
Scenarij:
Céline Sciamma
Uloge: Adèle Haenel, Noémie Merlant, Luàna Bajrami, Valeria Golino
   European Film Awards 2019. Najbolji scenarij
   Cannes 2019. Nagrada za najbolji scenarij i Queer palma
   International Cinephile Society Awards (Cannes 2019.). Najbolji film
   Chicago International Film Festival 2019. Najbolji film (Zlatni Hugo) i Srebrni Q-Hugo
   Denver International Film Festival 2019. Najbolji film
   Goya Awards 2020. Nominacija za najbolji strani film
   Zlatni globus 2020. Nominacija za najbolji strani film
   Hamburg Film Festival 2019. Najbolji film
   Key West Film Festival 2019. Najbolji LGBT film
   Melbourne International Film Festival 2019. Nagrada publike
   New York Film Critics Circle Awards 2019 . Najbolja fotografija
   New York Film Critics, Online 2019. Najbolji film
   Women Film Critics Circle Awards 2019. Najbolji film o ženskoj slobodi, Najbolji strani film o ženskoj slobodi, Najbolji scenarij
   Na izoliranom otoku u Bretanji krajem 18. stoljeća susreću se Heloïse, mlada plemkinja netom izašla iz samostana koju čekaju zaruke u Milanu, i Marianne, slikarica koja na poziv djevojčine majke dolazi naslikati njezin portret kako bi je budući zaručnik prepoznao. No Heloïse se ne želi udati i odbija pozirati, stoga Marianne dobiva zadatak da bez djevojčina znanja naslika portret, a za to vrijeme će se predstavljati kao njezina pratiteljica. Svakodnevno druženje i prijateljstvo ubrzo će prerasti u žudnju i intenzivan ljubavni odnos.
   „Portret djevojke koja izgara“ četvrti je dugometražni film renomirane francuske redateljice Céline Sciamme, poznate po sjajnim coming of age dramama (Ljiljani, Tomboy, Cure) koje se bave LGBT i posebno djevojačkim identitetima. Novim radom redateljica po prvi puta zakoračuje u klasični žanr povijesne kostimirane drame, ali i dalje ostaje vjerna svom redateljskom prosedeu koji teži afirmirati ženski pogled u tradicionalno maskulinoj industriji. Preko priče o zabranjenoj ljubavi između slikarice i njezinog modela, Sciamma ingeniozno ispisuje povijest reprezentacije žena u slikarstvu i propituje njihovu poziciju kao pasivnog objekta. U maniri renesansnog slikarstva, film odiše rijetko viđenom stoičkom ljepotom i elegancijom, dok suptilna, minimalistička režija doprinosi nježnom i senzualnom portretu protagonistica. Prezentirajući istovremeno veliku ljubavnu priču i politički manifest za slobodu i pravo žene da odlučuje o svome tijelu, Sciamma se još jednom pokazala kao jedna od najvažnijih feminističkih redateljica svoje generacije. (Human Rights Film Festival)
    Film je na festivalu u Cannesu ovjenčan nagradom za najbolji scenarij i najbolji film LGBT tematike, čime je Sciamma postala prva žena kojoj je dodijeljena ta nagrada.
    Žiri u Chicagu (obrazloženje / Najbolji film): Film prikazuje ne samo raskoš zaljubljivanja i sveprožimajuću prirodu ljubavi, već i ljepotu ženske solidarnosti pri pokušaju da se uklope u svijet oko sebe. Snaga filmskog stvaralaštva u kombinaciji s nevjerojatnom glumom, fotografijom i glazbom oduševila je ovaj žiri."
   Žiri u Chicagu (obrazloženje / Srebrni Q-Hugo): „Lijep i elegantan film... Svi smo zarobljeni autoričinim pogledom dok polako gradi svaku scenu prema konačnom i neizbježnom vrhuncu.“

   Portrait de la jeune fille en feu" na trenutke izgleda kao renesansna slika, osobito kad Héloïse i Marianne jedne večeri posjete lokalne žene na fešti i budu okupane sjajem vatre. Nezaboravna scena postaje još nezaboravnija zahvaljujući zbornu pjevanju žena kao jedinom glazbenom dionicom filma do emotivne završnice uz Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" . (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Postavljajući Marianne i Héloïse u odnos potajnog promatrača/potajno promatranog, Sciamma gradi emotivni i psihološki naboj između protagonistica. Ipak, ono što uzdiže ove karaktere, a samim tim i narativ te cjelokupni film na višu razinu je upravo odluka redateljice da su oba lika istovremeno u oba odnosa, podjednako su promatrači te promatrani. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Željela sam snimiti ljubavnu priča zasnovanu na jednakosti. (redateljica Céline Sciamma)
   “Portret djevojke koja izgara ” je remek djelo zrele filmašice u naponu redateljske snage. (Antonela Marušić, Vox feminae)
   Film ovakvog formata ne pojavljuje se svaki dan u hrvatskim kinima, zato otkažite prethodno planirane dogovore i poduzmite sve da pogledate ovaj film na velikom platnu. Upozoreni ste! (Antonela Marušić, Vox feminae)

https://www.imdb.com/title/tt8613070/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

 

DANI FRANKOFONIJE: GRUBE RUKE

Les mains rudes, 2017.
20:00 sati



Les mains rudes, 2017. Mohamed Asli, 87 min. MA
Scenarij: Mohamed Asli
Uloge: Mohamed Bastaoui, HoudaRihani, AbdessamadMiftahLkheir, Amina Rachid, Aicha Mahmah
   Mustapha, nepismeni frizer, živi sa slijepom majkom. Nabavlja ilegalne dokumente za svoje mušterije. Kad njegova susjeda Zakia traži od njega pomoć za dobivanje vize za Španjolsku, on se u nju ludo zaljubljuje. Mlada žena ima fiks ideju koju želi ostvariti pod svaku cijenu: zaposliti se kao radnica napoljima jagoda u Španjolskoj kako bi se pridružila zaručniku koji tamo živi bez papira.
   Dugometražnim filmom «Les mains rudes», koji spaja romansu, humor i realizam, redatelji scenarist Mohamed Asli, osim pitanja imigracije govori i o velikim razlikama koje mogu postojati unutar jednog društva.
https://www.imdb.com/title/tt2043781/?ref_=nm_knf_i2

SUBOTA / 14.03.

DANI FRANKOFONIJE: KABULSKE LASTAVICE

Les hirondelles de Kaboul, 2019.
17:30 sati



Les hirondelles de Kaboul, 2019. Zabou Breitman, Eléa Gobbé-Mévellec, 81 min. CH/FR/LUX (anim.)
Scenarij: Zabou Breitman,Yasmina Khadra, Patricia Mortagne, Sébastien Tavel
   Ljeto 1998., Kaboul je u ruševinama i pod okupacijom talibana. Mohsen i Zunaira mladi su i duboko se vole. Bez obzira na nasilje i svakodnevnu bijedu, žele vjerovati u budućnost. Jedna nepromišljena Mohsenova gesta preokrenut će njihov život naglavačke.
   Snimljeno prema romanu Yasmina Khadre o životu Mohsena i njegove prelijepe žene Zunaire nakon dolaska talibana na vlast. Smještajući radnju u apokaliptično okruženje Kabula, ovaj suvremeni alžirski pisac stvara elegičnu priču o ljudima koju pokušavaju sačuvati ljudskost u sredini u kojoj je zadovoljstvo smrtni grijeh.
https://www.imdb.com/title/tt7534102/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE: TAKO MI BOG POMOGAO

Ni juge ni soumise, 2017.
20:00 sati



Ni juge ni soumise, 2017. Yves Hinant, Jean Libon, 100 min. BE/FR (dokum.)
Scenarij: Yves Hinant, Jean Libon
   „Ni Juge ni soumise“ prvi je dugometražni film nastao na temelju StripTease, kultne emisije belgijske televizije. Tijekom 3 godine redatelji su u Bruxellesu pratili nevjerojatnu sutkinju Anne Gruwez tijekom kriminalnističkih istraga, saslušanja i posjeta mjestima zločina. Ovo nije film, još je gore!
    Film je osvojio nagradu César zanajboljidokumentarac 2019. godine.
   Zašto Gruwez? Otkrili smo da je Madam Justice istovremeno fascinantna i karizmatična, gruba i duhovita... Osoba snažnog karaktera. Odmah je pristala na ovu vrstu iskustva. Prilično je slobodoumna, gleda na život pozitivno i često s osmijehom na licu, što je tako rijetka pojava ovih dana. Željela je svoju profesiju učiniti vidljivom, te razbiti predrasude o krutom pravnom svijetu. Da bismo napravili film, trebala nam je i priča – a priču nam je sama ponudila svojom pojavom i postupcima. (redatelji i scenaristi Yves Hinant, Jean Libon tijekom predstavljanja filma na festivalu u San Sebastianu)
https://www.imdb.com/title/tt5501158/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 17.03.

SITNE RIBE

17:30 sati



Piranhas / La paranza dei bambini, 2019. Claudio Giovannesi, 110 min. IT
POSEBNA PROJEKCIJA PRILAGOĐENIH TITLOVA ZA OSOBE OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:
Claudio Giovannesi, Maurizio Braucci i Roberto Saviano prema romanu Roberta Savianija
Uloge: Francesco Di Napoli, Viviana Aprea, Mattia Piano Del Balzo
   Kao portret jedne generacije u stanju stalnog sukoba, film prati bandu napuljskih dječaka uključenih u ulični rat od strane Camorre. Skupina 15-godišnjaka bez nade u sutra ne boji se zatvora ni smrti. U svijetu bez budućnosti, važni su im jedino opstanak, novac i moć: žele puno zaraditi, nositi dizajnersku odjeću, imati nove skutere. Vođa skupine, Nicola, dobro zna pravila posla: da bi zaista upao u igru i svoju bandu doveo do vrha, mora izazvati jednog od starih mafijaških šefova…
   Film je adaptacija romana „Paranza dei bambini“ kontroverznog napolitanskog autora Roberta Saviana, koji zbog svojih knjiga o Camorri živi pod policijskom zaštitom, a glumačku skupinu čine amateri, stanovnici Napulja. Film je osvojio Srebrnog medvjeda za najbolji scenarij na Berlin Film Festivalu.
   Premda Giovannesijev uradak nema snagu i dramski naboj 'Gomorre', posrijedi je film gotovo dokumentarističke autentičnosti koji propituje južnotalijanski maskulinitet u kontekstu odrastanja i koji se, osim u žanrovskom, svakako može čitati i u socio-političkom ključu. Također, žanrovska potka u 'Sitnim ribama' nipošto nije od sporednog značaja zbog čega 'La paranza dei bambini' ulazi u red najupečatljivijih novomilenijskih filmova koji se bave temom organiziranog kriminala. (Miro Nikolić, Dalmatinski portal)
   Berlin 2019. Najbolji scenarij
   Bari Film Festival 2019. Najbolji scenarij
   Bukurešt Film Festival 2019. Najbolji redatelj, najbolji scenarij
https://www.imdb.com/title/tt8740778/?ref_=nv_sr_srsg_0

Young Man with a Horn, 1950. Michael Curtiz, 112 min. US
Scenarij:
Carl Foreman i Edmund H. North prema romanu Dorothy Baker
Uloge: Kirk Douglas, Lauren Bacall, Doris Day, Hoagy Carmichael, Juano Hernandez, Jerome Cowan, Mary Beth Hughes, Nestor Paiva, Orley Lindgren, Walter Reed
   Prepoznavši darovitost osamljenog dječaka Ricka Martina, dobronamjerni trubač Art uzima ga pod svoje okrilje. Godinama kasnije, Rick radi kao glazbenik po cijeloj zemlji, no njegov beskompromisni pristup glazbi uvijek mu iznova stvara probleme. Srećom, uz Ricka su uvijek prijatelji spremni priskočiti u pomoć - pijanist Willie i lijepa pjevačica Jo. Jo upozna Ricka s emotivno nesređenom prijateljicom, Amy, a Rick se zaljubi u nju, ne sluteći kakvi ga problemi čekaju...
   Nakon stažiranja na raznim poslovima u Evropi (pod imenom Mihail Kertesz u tom periodu dva puta „gostuje“ na dalmatinskim lokacijama snimajući 1918. „Damu sa suncokretom / A napraforgós hölgy“ i „Zvijezdu Damaska / Der Stern von Damaskus, 1920.“)  Michael Curtiz sredinom dvadesetih godina odlazi u SAD, gdje u sljedećih tridesetak godina režira oko stotinu filmova ("Angels With Dirty Faces", "Robin Hood", te kultna "Casablanca"). Curtizovi filmovi uvijek su lako gledljivi, relativno jednostavne fabule i vizualnog stila koji je ponajviše njegovao preglednost u kadru. "Mladić s trubom" izvrstan je predstavnik Curtizova opusa, film o usponu i padu jednog glazbenika, jednostavne priče koja propituje temu može li umjetnik pronaći sreću i živjeti samo od umjetnosti. Uz izvrsnog Kirka Douglasa nastupa i velika zvijezda pedesetih i šezdesetih, pjevačica i glumica Doris Day.
   Jedan od prvih hollywoodskih visokobudžetnih hollywoodskih filmova posvećenih jazz muzici. Temelji se na istoimenom romanu Dorothy Baker, čija je radnja, pak, bila temeljena na stvarnom životu jazz muzičara Bixa Beiderbeckea (1903-1931).
https://slobodnadalmacija.hr/kultura/film-tv/volio-se-druziti-s-titom-i-bio-popularan-na-ovim-prostorima-a-za-dugovjecnost-je-krivio-suprugu-i-nadzivio-sve-glumce-zlatnog-doba-hollywooda-1002670
https://www.imdb.com/title/tt0043153/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 18.03.

DANI FRANKOFONIJE: SIBYL

Sibyl, 2019.
17:30 sati



Sibyl, 2019. Justine Triet, 100 min. FR/BE
Scenarij :Arthur Harari, David H. Pickering, Justine Triet
Uloge :Virginie Efira, Adèle Exarchopoulos, Gaspard Ulliel
   Psihoterapeutkinja Sibyl odlučuje se vratiti svojoj prvoj velikoj ljubavi: pisanju. Međutim, njezina najnovija pacijentica Margot, izmučena glumica u usponu, pokazuje se pravim izvorom inspiracije kojeg se ne smije propustiti. Fascinirana gotovo do točke opsesije, Sibyl sve više i više postaje dijelom Margotinog turbulentnog života te uskoro nanovo proživljava teške uspomene koje ju dovode licem u lice s vlastitom prošlošću.
Film „Sibyl“ ove se godine prikazao u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu.
   Redateljica Justine Triet gradivo slaže graciozno i potpuno vješto, usmjeravajući Virginie Efira u jednu od njenih najimpresivnijih i sveobuhvatnih predstava do sada. (Jordan Mintzer/ Hollywood Reporter)
   Zabavnom nespretnošću i prirodnom sposobnošću Virginie Efira preuzima film u svoje ruke u trenutku kada Justine Triet posustane. (Sergi Sánchez/ Fotogramas)
    Postoji nešto u francuskim filmovima.Čak i ako nisu sjajni, još uvijek nemate velike primjedbe. (Carey-Ann Pawsey/ Orca sound)
   Možda na prvo gledanje izgleda kao lagano štivo, ali njegova odvažnost iskače s gotovo razoružavajućom neposrednošću. (Tomas Trussow / The Lonely Film Critic)

https://www.imdb.com/title/tt9173264/?ref_=fn_al_tt_1

IN MEMORIAM KIRK DOUGLAS: ŽUDNJA ZA ŽIVOTOM

Lust for Life, 1956.
20:00 sati



Lust for Life, 1956. Vincente Minnelli, George Cukor, 122 min. US
Scenarij:
Norman Corwin
Uloge: Kirk Douglas, Anthony Quinn, James Donald
   Biografski film o strastvenom umjetniku, genijalnom, ali i poremećenom slikaru Vincentu Van Goghu nastao je prema istoimenom romanuIrvinga Stonea iz 1934. Kirk Douglas nominiran je za Oskara dok ga je Anthony Quinn i osvojio za svoje fantastično utjelovljenje Vincentova prijatelja, Paula Gauguina.
   Volio sam Francusku, snimali smo na mjestima gdje je Van Gogh živio, ali bilo je i užasno. Toliko sam uronio u njegovu izmučenu dušu da mi se bilo teško izvući natrag; imao sam godina koliko i on kad se ubio, našminkan sam mu toliko sličio da sam morao rukom dotaknuti uho da se uvjerim da je još tu. Nakon premijere kontaktirao me Mark Chagall da ga odglumim u filmskoj biografiji. Obožavam Chagalla, ali nikad ne bih glumio još nekog umjetnika. Mojem prijatelju Johnu Wayneu nije se svidjelo što sam glumio Vincenta, rekao je da smo svojim gledateljima dužni da igramo samo jake, čvrste likove. Ja sam mu odgovorio da ću i dalje glumiti svaku ulogu koju smatram zanimljivom. I pored svih teškoća koje sam imao da odbacim karakter Van Gogha, na kraju sam se ipak vratio samom sebi. (Kirk Douglas)
   Film je dobio uglavnom pozitivne kritike kritičara. Kritičar New York Timesa Bosley Crowther pohvalio je koncepciju filma, glumu i kolorizaciju, želeći što vjernije prenijeti filmske slike Van Gogha". Harrison's Reports piše o filmu "izvrsne produkcije" te da "Kirk Douglas izvrsno djeluje kao Van Gogh, a Anthony Quinn je vrlo dobar kao Paul Gauguin, njegov prijatelj." John McCarten iz New Yorkera piše "čak i ako se film nije toliko udubio u mentalne procese zbog kojih se Van Gogh ponašao onako kako se ponašao, ipak nas u izvedbi Kirka Douglasa suočava s likom vrijednim naše pozornosti. Richard L. Coe iz Washington Posta nazvao je film "izvanrednim postignućem, kombinirajući bogatu umjetničku avanturu s perceptivnim istraživanjem kreativne ličnosti." Edwin Schallert iz Los Angeles Timesa film je nazvao "izvanrednom i oštrom studijom", i predvidio da će gluma Kirka Douglasa biti prepoznataod akademije (op.a. nominiran je za Oscara za glavnu mušku ulogu).
https://slobodnadalmacija.hr/kultura/film-tv/volio-se-druziti-s-titom-i-bio-popularan-na-ovim-prostorima-a-za-dugovjecnost-je-krivio-suprugu-i-nadzivio-sve-glumce-zlatnog-doba-hollywooda-1002670
https://www.imdb.com/title/tt0049456/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 19.03.

KINO CIRKUS: DIV

Handia, 2017.
17:30 sati



Handia, 2017. Aitor Arregi, Jon Garaño, 114 min. ES
Scenarij:
Aitor Arregi, Jon Garaño
Uloge: Joseba Usabiaga, Eneko Sagardoy, Iñigo Aranburu
   Sjever Španjolske, 1843. Martin se vraća kući nakon rata i ostaje u čudu kada vidi da je njegov brat Joaquin narastao toliko da je postao div.  Ipak, Joaquin je beskoristan za obiteljski rad oko njihove siromašne kolibe. Kako bi doprinijeli obiteljskom ekonomskom stanju, Martin i Joaquin kreću na putovanje pretvarajući diva u cirkuskutočku, nastupajući na trgovima, u kazalištima i vodećim cirkuskimlokacijama širom Europe. Uskoro, pak, shvaćaju da je svijet zabavljačke industrije svijet neslućenih izazova, laži i izdaje.Svijet u kojem što veći dolazite, teže padate. Film je dobitnik čak 10 nagrada Goya te posebne nagrade žirija na festivalu u SanSebastianu.
https://www.imdb.com/title/tt5693136/?ref_=fn_al_tt_1

ČASNIK I ŠPIJUN

J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019.
20:00 sati



J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019. Roman Polanski, 132 min. FR/IT
VENECIJA 2019. NAGRADA ŽIRIJA, NAJBOLJI STRANI FILM I NAGRADA FIPRESCI
Scenarij:
Robert Harris I Roman Polanski prema romanu Roberta HArrisa
Uloge: Jean Dujardin, Louis Garrel, Emmanuelle Seigner, Gregory Gadebois
   Dana 5. siječnja 1895. godine kapetan Alfred Dreyfus, mladi časnik u usponu optužen je za špijuniranje za Njemačku i osuđen na doživotnu robiju koju će provesti na Vražjem otoku. Među svjedocima njegovog javnog poniženja nalazi se i Georges Picquart, upravo promaknut u zapovjednika jedinice vojne obavještajne službe koja je Dreyfusa i uhvatila. Međutim, nakon što Picquart otkrije da Nijemci i dalje dolaze do tajnih informacija, biva uvučen u opasan labirint prevare i korupcije koja ne prijeti samo njegovoj časti, već i samom životu.
   Afera Dreyfus koja je potresla Francusku u posljednjoj dekadi XIX stoljeća prva je (ili makar jedna od prvih) te vrste, a naročito na tu temu (galopirajući antisemitizam u Evropi) koja je medijski odjeknula poput bombe. U tome je veliku ulogu ulogu imao pisac Emile Zola, i sam stranog porijekla (talijanskog) i vjerovatno zbog toga često u prilici da iskusi onovremenu francusku netoleranciju, aroganciju i šikaniranje. Roman Polanski je aferu pretočio u film, povijesnu doku-dramu koja se dosta oslanja na faktografiju pod naslovom „J'accuse“, što je bio i naslov i lajtmotiv Zolinog pisma objavljenog u listu Aurora.
https://www.imdb.com/title/tt2398149/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 20.03.

ČASNIK I ŠPIJUN

J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019.
17:30 sati



J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019. Roman Polanski, 132 min. FR/IT
VENECIJA 2019. NAGRADA ŽIRIJA, NAJBOLJI STRANI FILM I NAGRADA FIPRESCI
Scenarij:
Robert Harris I Roman Polanski prema romanu Roberta HArrisa
Uloge: Jean Dujardin, Louis Garrel, Emmanuelle Seigner, Gregory Gadebois
   Dana 5. siječnja 1895. godine kapetan Alfred Dreyfus, mladi časnik u usponu optužen je za špijuniranje za Njemačku i osuđen na doživotnu robiju koju će provesti na Vražjem otoku. Među svjedocima njegovog javnog poniženja nalazi se i Georges Picquart, upravo promaknut u zapovjednika jedinice vojne obavještajne službe koja je Dreyfusa i uhvatila. Međutim, nakon što Picquart otkrije da Nijemci i dalje dolaze do tajnih informacija, biva uvučen u opasan labirint prevare i korupcije koja ne prijeti samo njegovoj časti, već i samom životu.
   Afera Dreyfus koja je potresla Francusku u posljednjoj dekadi XIX stoljeća prva je (ili makar jedna od prvih) te vrste, a naročito na tu temu (galopirajući antisemitizam u Evropi) koja je medijski odjeknula poput bombe. U tome je veliku ulogu ulogu imao pisac Emile Zola, i sam stranog porijekla (talijanskog) i vjerovatno zbog toga često u prilici da iskusi onovremenu francusku netoleranciju, aroganciju i šikaniranje. Roman Polanski je aferu pretočio u film, povijesnu doku-dramu koja se dosta oslanja na faktografiju pod naslovom „J'accuse“, što je bio i naslov i lajtmotiv Zolinog pisma objavljenog u listu Aurora.
https://www.imdb.com/title/tt2398149/?ref_=nv_sr_srsg_0

MLIJEKO

Mjolk / Héraðið / The County, 2019.
20:00 sati



Mjolk / Héraðið / The County, 2019. Grimur Hakonarson, 92 min. IS
Scenarij:
Grimur Hakonarson
Uloge :Arndís Hrönn Egilsdóttir, Sveinn Ólafur Gunnarsson, Þorsteinn Bachmann
   „Mlijeko“, novi film Grimura Hakonarsona, iskrena je i humorna drama o ženi koja će uzdrmati svoju lokalnu zajednicu nakon što se suprotstavi korumpiranom sustavu.
   Grimur Hakonarson pripada skupini novih izuzetno zanimljivih autora koji dolaze iz male, ali vrlo uzbudljive islandske kinematografije. Njegov prethodni film „Ovnovi“ o dvojici posvađane braće, dobitnik je Grand Prixa u Cannesu 2015. Nakon prošlogodišnjeg islandskog hita 'Halla ide u rat' Benedikta Erlingssonačija glavna junakinja ratuje protiv industrijskog giganta i spašava zemlju od ekološke katastrofe, Hakonarsonov film sjajno se nadovezuje s nešto intimnijom pričom o ženi iz male zajednice koja se usudi usprotiviti koruptivnom sistemu. Oba autora pokazuju da često idealizirana politička zajednica Islanda ipak nije imuna na korupcijske afere i daju zanimljiv i iskren uvid u mogućnost borbe protiv istih.
Univerzalnost Hakonarsonova filma naglašava i kritičar Cineurope kazujući da je riječ o ‘moćnoj priči o pobuni, smještenoj u zatvoreno društvo koje metaforički predstavlja sve potlačene zajednice’, a da je riječ o autoru kojeg treba gledati i pratiti potvđuje i kritičar Filmuforijejer ‘Hakonarson ponovno nastupa kao samouvjeren i samopouzdan glas te jedan od najboljih islandskih redatelja’. (zff press)

https://www.imdb.com/title/tt8390612/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 21.03.

DANI FRANKOFONIJE: PORTRET DJEVOJKE KOJA IZGARA

Portrait de la jeune fille en feu, 2019.
17:30 sati



Portrait de la jeune fille en feu, 2019. Céline Sciamma, 120 min. FR
Scenarij:
Céline Sciamma
Uloge: Adèle Haenel, Noémie Merlant, Luàna Bajrami, Valeria Golino
   European Film Awards 2019. Najbolji scenarij
   Cannes 2019. Nagrada za najbolji scenarij i Queer palma
   International Cinephile Society Awards (Cannes 2019.). Najbolji film
   Chicago International Film Festival 2019. Najbolji film (Zlatni Hugo) i Srebrni Q-Hugo
   Denver International Film Festival 2019. Najbolji film
   Goya Awards 2020. Nominacija za najbolji strani film
   Zlatni globus 2020. Nominacija za najbolji strani film
   Hamburg Film Festival 2019. Najbolji film
   Key West Film Festival 2019. Najbolji LGBT film
   Melbourne International Film Festival 2019. Nagrada publike
   New York Film Critics Circle Awards 2019 . Najbolja fotografija
   New York Film Critics, Online 2019. Najbolji film
   Women Film Critics Circle Awards 2019. Najbolji film o ženskoj slobodi, Najbolji strani film o ženskoj slobodi, Najbolji scenarij
   Na izoliranom otoku u Bretanji krajem 18. stoljeća susreću se Heloïse, mlada plemkinja netom izašla iz samostana koju čekaju zaruke u Milanu, i Marianne, slikarica koja na poziv djevojčine majke dolazi naslikati njezin portret kako bi je budući zaručnik prepoznao. No Heloïse se ne želi udati i odbija pozirati, stoga Marianne dobiva zadatak da bez djevojčina znanja naslika portret, a za to vrijeme će se predstavljati kao njezina pratiteljica. Svakodnevno druženje i prijateljstvo ubrzo će prerasti u žudnju i intenzivan ljubavni odnos.
   „Portret djevojke koja izgara“ četvrti je dugometražni film renomirane francuske redateljice Céline Sciamme, poznate po sjajnim coming of age dramama (Ljiljani, Tomboy, Cure) koje se bave LGBT i posebno djevojačkim identitetima. Novim radom redateljica po prvi puta zakoračuje u klasični žanr povijesne kostimirane drame, ali i dalje ostaje vjerna svom redateljskom prosedeu koji teži afirmirati ženski pogled u tradicionalno maskulinoj industriji. Preko priče o zabranjenoj ljubavi između slikarice i njezinog modela, Sciamma ingeniozno ispisuje povijest reprezentacije žena u slikarstvu i propituje njihovu poziciju kao pasivnog objekta. U maniri renesansnog slikarstva, film odiše rijetko viđenom stoičkom ljepotom i elegancijom, dok suptilna, minimalistička režija doprinosi nježnom i senzualnom portretu protagonistica. Prezentirajući istovremeno veliku ljubavnu priču i politički manifest za slobodu i pravo žene da odlučuje o svome tijelu, Sciamma se još jednom pokazala kao jedna od najvažnijih feminističkih redateljica svoje generacije. (Human Rights Film Festival)
    Film je na festivalu u Cannesu ovjenčan nagradom za najbolji scenarij i najbolji film LGBT tematike, čime je Sciamma postala prva žena kojoj je dodijeljena ta nagrada.
    Žiri u Chicagu (obrazloženje / Najbolji film): Film prikazuje ne samo raskoš zaljubljivanja i sveprožimajuću prirodu ljubavi, već i ljepotu ženske solidarnosti pri pokušaju da se uklope u svijet oko sebe. Snaga filmskog stvaralaštva u kombinaciji s nevjerojatnom glumom, fotografijom i glazbom oduševila je ovaj žiri."
   Žiri u Chicagu (obrazloženje / Srebrni Q-Hugo): „Lijep i elegantan film... Svi smo zarobljeni autoričinim pogledom dok polako gradi svaku scenu prema konačnom i neizbježnom vrhuncu.“

   Portrait de la jeune fille en feu" na trenutke izgleda kao renesansna slika, osobito kad Héloïse i Marianne jedne večeri posjete lokalne žene na fešti i budu okupane sjajem vatre. Nezaboravna scena postaje još nezaboravnija zahvaljujući zbornu pjevanju žena kao jedinom glazbenom dionicom filma do emotivne završnice uz Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" . (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Postavljajući Marianne i Héloïse u odnos potajnog promatrača/potajno promatranog, Sciamma gradi emotivni i psihološki naboj između protagonistica. Ipak, ono što uzdiže ove karaktere, a samim tim i narativ te cjelokupni film na višu razinu je upravo odluka redateljice da su oba lika istovremeno u oba odnosa, podjednako su promatrači te promatrani. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Željela sam snimiti ljubavnu priča zasnovanu na jednakosti. (redateljica Céline Sciamma)
   “Portret djevojke koja izgara ” je remek djelo zrele filmašice u naponu redateljske snage. (Antonela Marušić, Vox feminae)
   Film ovakvog formata ne pojavljuje se svaki dan u hrvatskim kinima, zato otkažite prethodno planirane dogovore i poduzmite sve da pogledate ovaj film na velikom platnu. Upozoreni ste! (Antonela Marušić, Vox feminae)

https://www.imdb.com/title/tt8613070/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

 

ČASNIK I ŠPIJUN

J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019.
20:00 sati



J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019. Roman Polanski, 132 min. FR/IT
VENECIJA 2019. NAGRADA ŽIRIJA, NAJBOLJI STRANI FILM I NAGRADA FIPRESCI
Scenarij:
Robert Harris I Roman Polanski prema romanu Roberta HArrisa
Uloge: Jean Dujardin, Louis Garrel, Emmanuelle Seigner, Gregory Gadebois
   Dana 5. siječnja 1895. godine kapetan Alfred Dreyfus, mladi časnik u usponu optužen je za špijuniranje za Njemačku i osuđen na doživotnu robiju koju će provesti na Vražjem otoku. Među svjedocima njegovog javnog poniženja nalazi se i Georges Picquart, upravo promaknut u zapovjednika jedinice vojne obavještajne službe koja je Dreyfusa i uhvatila. Međutim, nakon što Picquart otkrije da Nijemci i dalje dolaze do tajnih informacija, biva uvučen u opasan labirint prevare i korupcije koja ne prijeti samo njegovoj časti, već i samom životu.
   Afera Dreyfus koja je potresla Francusku u posljednjoj dekadi XIX stoljeća prva je (ili makar jedna od prvih) te vrste, a naročito na tu temu (galopirajući antisemitizam u Evropi) koja je medijski odjeknula poput bombe. U tome je veliku ulogu ulogu imao pisac Emile Zola, i sam stranog porijekla (talijanskog) i vjerovatno zbog toga često u prilici da iskusi onovremenu francusku netoleranciju, aroganciju i šikaniranje. Roman Polanski je aferu pretočio u film, povijesnu doku-dramu koja se dosta oslanja na faktografiju pod naslovom „J'accuse“, što je bio i naslov i lajtmotiv Zolinog pisma objavljenog u listu Aurora.
https://www.imdb.com/title/tt2398149/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 23.03.

100 GODINA FEDERICA FELLINIJA: CASANOVA

Il Casanova di Federico Fellini, 1976.
19:00 sati



Il Casanova di Federico Fellini, 1976. Federico Fellini, 155 min. IT
Scenarij
: Federico Fellini i Bernardino Zapponi prema autobiografiji Giacoma Casanove "Histoire de ma vie")
Uloge: Donald Sutherland, Tina Aumont, Cicely Browne, Carmen Scarpitta
   Nakon što bude uhićen i osuđen od strane Inkvizicije, samouvjereni i pomalo arogantni pjesnik, filozof, matematičar, pisac i pustolov Giacomo Casanova biva razodjeven i zatočen u mračnoj i turobnoj ćeliji. Tijekom izdržavanja zatvorske kazne prisjetit će se nekih od svojih najvećih ljubavnih. Kad uspije pobjeći iz zatvora, Casanova će krenuti u lutanje Europom...
   Pustolovna biografska drama suscenarista i redatelja Federica Fellinija temeljena je na autobiografiji „Priča mog života“  glasovitog Giacoma Casanove.  U potpunosti snimljen u rimskim studijima Cinecittà, film prikazuje Casanovin površan i razvratan život, dok juri iz jedne ljubavne avanture u drugu. S jedne strane on čezne za poštovanjem, no s druge ga pokreću elementarni nagoni, a kroz priču o protagonistu bez moralnih skrupula autori prikazuju i europsko društvo tijekom 18. stoljeća, društvo koje napučuju čudaci i poremećeni tipovi. U dekadentnom vremenu i Casanova je dekadentni pervertit, na određen način promašen i propao čovjek, a Fellini intrigantno i s mnogo imaginacije prikazuje njega i sve što ga okružuje.
https://www.imdb.com/title/tt0074291/?ref_=fn_al_tt_1

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) koja se otvara sat vremena prije početka prve projekcije.

Cijena ulaznica:

- 20,00 kn (za članove Kinoteke 50% popusta)
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica:

- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, nezaposleni, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA