PROGRAM KINOTEKE Veljača 2025.

Redatelj: Steven Wouterlood

Scenarist: Anna Woltz, Laura van Dijk

Glumci: Sonny Coops van Utteren, Josephine Arendsen, Julian Ras

Zemlja produkcije: Nizozemska / 2019., 80'

Otkako je premijerno prikazan na Berlinaleu 2019. godine, obiteljski film “Moje neobično ljeto s Tess” osvaja publiku gdje god se pojavi. Pritom osvaja i festivalske žirije, što mu je dosad donijelo petnaestak nagrada, a na domaćem KinoKino Festivalu dobio je nagradu publike. Iskren i zabavan film donosi priču o dječaku Samu koji na ljetovanju upoznaje neobičnu djevojčicu Tess i s njom se upušta u nezaboravnu ljetnu avanturu. Ovaj šarmantni glumački dvojac i hipnotičke slike pješčanih plaža, mora i sunca čine film neodoljivim i mlađoj i starijoj publici.

Film je titlovan, i pogodan za uzrast od otprilike 8 do 15 godina

Režija: Rúnar Rúnarsson

Uloge: Elín Hall, Mikael Kaaber, Katla Njálsdóttir, Baldur Einarsson, Gunnar Hrafn Kristjánsson, Ágúst Wigum

80min; ISL, NL, HR, FR/ 2024

Ovaj film islandskog redatelja Rúnara Rúnarssona manjinska je hrvatska koprodukcija, a u Cannesu je otvorio program Izvjestan pogled.

Sa svojim novim filmom Rúnar Rúnarsson se vratio u Cannes, gdje je njegov cjelovečernji prvijenac Vulkan (2011) premijerno prikazan u programu 15 dana autora. Trinaest godina kasnije, program Izvjestan pogled otvorio je Kad svane dan, nježna i empatična priča o skupini mladih koja se suočava s gubitkom, sazrijevanjem i inherentnom potrebom za zajedništvom. Inspirirana osobnim iskustvom redatelja, koji potpisuje i scenarij, radnja se odvija tijekom 24-satnog razdoblja koje će promijeniti sve. Protagonistica Una u tajnoj je vezi s prijateljem i kolegom na studiju na umjetničkoj akademiji, Didijem. On se uputi u rodno mjesto kako bi okončao dugu mladenačku vezu s Klarom, no na putu gubi život u teškoj prometnoj nesreći. Dok se u njoj miješa čitav košmar osjećaja koji prate gubitak voljene osobe, Una se mora suočiti i s Klarom, koja i dalje vjeruje da je bila Didijeva jedina ljubav.

Kad svane dan dvostruki je laureat Cinehill (Motovun) Film Festivala, gdje je ljetos osvojio glavnu nagradu te nagradu FIPRESCI. Na Festivalu europskog filma Palić Rúnarssonu je dodijeljena nagrada za najboljeg redatelja, a film je slavio i u Corku, Lübecku i Nuuku, između ostaloga. Nizu priznanja pridružila se nedavno i Europska filmska nagrada za šminku i frizuru, koju potpisuje Nizozemka Evalotte Oosterop

Režija: Nebojša Slijepčević;

Uloge: Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić

13min; HR, BG, FR ,SLO/ 2024

Istinita priča odvija se 27. veljače 1993. u Štrpce, Bosnu i Hercegovinu. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti.

Film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ prvi je film od osamostaljenja Hrvatske koji je nominiran i za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, te je prvi hrvatski film koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Film je ujedno i dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji kratkometražni film.Posvećen Tomi Buzovu koji se 1993. u putničkom vlaku na liniji Beograd-Bar suprotstavio paravojnim snagama u akciji etničkog čišćenja.

Redatelj: James Mangold

Uloge: Timothée Chalamet, Edward Norton, Elle Fanninh, Monica Barbaro

SAD, 2024. 136'

A Complete Unknown je biografski film koji istražuje ključne trenutke iz života i karijere legendarnog kantautora Boba Dylana, koncentrirajući se na nekoliko godina prije nego je postao planetarno čuven. Redatelj filma, James Mangold, poznat po dramama i biografijama (Ford v Ferrari, Walk the Line), vodi gledatelje kroz dinamičan i kontradiktoran svijet jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća.

Film se fokusira na Dylanovu tranziciju s folk scene na električni rock tijekom 1960-ih, kontroverze koje su izazvale njegovu transformaciju i duboki utjecaj koji je ostavio na glazbenu industriju i kulturu. Temeljen je na knjizi Elijaha Walda ‘Dylan Goes Electric', a u glavnoj ulozi briljira Timothée Chalamet, čija izvedba donosi slojevit portret umjetnika u trenutku kreativne preobrazbe. No, na koncu, film više od svega govori o tome kako glazba, na pravom mjestu u pravo vrijeme, ima transformativnu društvenu moć i postaje ključno oruđe promjene.

Zanimljivo je da, iako je film vjeran činjenicama, glavna ženska uloga je “Sylvie Russo” (Elle Fanning). Iako posve jasno temeljena na liku Suze Rottolo, umjetnici i aktivistici koja je bila u dugogodišnjoj vezi s Dylanom, a pojavljuje se i na omotu njegovog albuma The Freewheeling, ime je izmjenjeno na Dylanov zahtijev. Nagađa se da je to iz respekta prema privatnosti osobe koja nije mogla dati svoj pristanak (umrla je 2011.), ali i zbog toga što joj scenarij na značaju daje puno manje nego što je uistinu utjecala na njegovu transformaciju iz čudnjikavog devetnaestogodišnjaka u glazbenu legendu. Prema njegovim vlastitim riječima, Suze ga je upoznala sa Brechtom, Cézanneom, ftancuskim simbolistima i ljudskopravaškim aktivizmom, u kojem je bila istaknuta ličnost.

A Complete Unknown osvojio je brojna priznanja, uključujući nominacije za Oscara u kategorijama najboljeg filma, režije, najjboljeg glavnog i sporednog glumca i glumica,  adaptiranog scenarija i najbolje originalne pjesme, što dodatno potvrđuje njegov status jednog od najznačajnijih filmova godine.

Redatelj: James Mangold

Uloge: Timothée Chalamet, Edward Norton, Elle Fanninh, Monica Barbaro

SAD, 2024. 136'

A Complete Unknown je biografski film koji istražuje ključne trenutke iz života i karijere legendarnog kantautora Boba Dylana, koncentrirajući se na nekoliko godina prije nego je postao planetarno čuven. Redatelj filma, James Mangold, poznat po dramama i biografijama (Ford v Ferrari, Walk the Line), vodi gledatelje kroz dinamičan i kontradiktoran svijet jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća.

Film se fokusira na Dylanovu tranziciju s folk scene na električni rock tijekom 1960-ih, kontroverze koje su izazvale njegovu transformaciju i duboki utjecaj koji je ostavio na glazbenu industriju i kulturu. Temeljen je na knjizi Elijaha Walda ‘Dylan Goes Electric', a u glavnoj ulozi briljira Timothée Chalamet, čija izvedba donosi slojevit portret umjetnika u trenutku kreativne preobrazbe. No, na koncu, film više od svega govori o tome kako glazba, na pravom mjestu u pravo vrijeme, ima transformativnu društvenu moć i postaje ključno oruđe promjene.

Zanimljivo je da, iako je film vjeran činjenicama, glavna ženska uloga je “Sylvie Russo” (Elle Fanning). Iako posve jasno temeljena na liku Suze Rottolo, umjetnici i aktivistici koja je bila u dugogodišnjoj vezi s Dylanom, a pojavljuje se i na omotu njegovog albuma The Freewheeling, ime je izmjenjeno na Dylanov zahtijev. Nagađa se da je to iz respekta prema privatnosti osobe koja nije mogla dati svoj pristanak (umrla je 2011.), ali i zbog toga što joj scenarij na značaju daje puno manje nego što je uistinu utjecala na njegovu transformaciju iz čudnjikavog devetnaestogodišnjaka u glazbenu legendu. Prema njegovim vlastitim riječima, Suze ga je upoznala sa Brechtom, Cézanneom, ftancuskim simbolistima i ljudskopravaškim aktivizmom, u kojem je bila istaknuta ličnost.

A Complete Unknown osvojio je brojna priznanja, uključujući nominacije za Oscara u kategorijama najboljeg filma, režije, najjboljeg glavnog i sporednog glumca i glumica,  adaptiranog scenarija i najbolje originalne pjesme, što dodatno potvrđuje njegov status jednog od najznačajnijih filmova godine.

Režija: Rúnar Rúnarsson

Uloge: Elín Hall, Mikael Kaaber, Katla Njálsdóttir, Baldur Einarsson, Gunnar Hrafn Kristjánsson, Ágúst Wigum

80min; ISL, NL, HR, FR/ 2024

Ovaj film islandskog redatelja Rúnara Rúnarssona manjinska je hrvatska koprodukcija, a u Cannesu je otvorio program Izvjestan pogled.

Sa svojim novim filmom Rúnar Rúnarsson se vratio u Cannes, gdje je njegov cjelovečernji prvijenac Vulkan (2011) premijerno prikazan u programu 15 dana autora. Trinaest godina kasnije, program Izvjestan pogled otvorio je Kad svane dan, nježna i empatična priča o skupini mladih koja se suočava s gubitkom, sazrijevanjem i inherentnom potrebom za zajedništvom. Inspirirana osobnim iskustvom redatelja, koji potpisuje i scenarij, radnja se odvija tijekom 24-satnog razdoblja koje će promijeniti sve. Protagonistica Una u tajnoj je vezi s prijateljem i kolegom na studiju na umjetničkoj akademiji, Didijem. On se uputi u rodno mjesto kako bi okončao dugu mladenačku vezu s Klarom, no na putu gubi život u teškoj prometnoj nesreći. Dok se u njoj miješa čitav košmar osjećaja koji prate gubitak voljene osobe, Una se mora suočiti i s Klarom, koja i dalje vjeruje da je bila Didijeva jedina ljubav.

Kad svane dan dvostruki je laureat Cinehill (Motovun) Film Festivala, gdje je ljetos osvojio glavnu nagradu te nagradu FIPRESCI. Na Festivalu europskog filma Palić Rúnarssonu je dodijeljena nagrada za najboljeg redatelja, a film je slavio i u Corku, Lübecku i Nuuku, između ostaloga. Nizu priznanja pridružila se nedavno i Europska filmska nagrada za šminku i frizuru, koju potpisuje Nizozemka Evalotte Oosterop

Režija: Nebojša Slijepčević;

Uloge: Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić

13min; HR, BG, FR ,SLO/ 2024

Istinita priča odvija se 27. veljače 1993. u Štrpce, Bosnu i Hercegovinu. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti.

Film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ prvi je film od osamostaljenja Hrvatske koji je nominiran i za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, te je prvi hrvatski film koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Film je ujedno i dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji kratkometražni film.Posvećen Tomi Buzovu koji se 1993. u putničkom vlaku na liniji Beograd-Bar suprotstavio paravojnim snagama u akciji etničkog čišćenja.

Redatelji: Yuvala Abraham, Basel Adra i Hamdana Ballal
Norveška, Palestina, 2024. 92'

Oscar za najbolji dokumentarni film

Prvi veliki film o okupaciji Palestine od početka napada u listopadu prošle godine, dobitnik nagrade publike i nagrade za najbolji dokumentani film na Berlinaleu , “Jedina zemlja” u zajedničkoj režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, sada je i službeno kandidat za Oscara.

“Jedina zemlja”, pravovremeno je djelo filmskog aktivizma i kulturne memorije koje donosi priču o Basel Adri, mladom palestinskom aktivistu iz Masafer Yatta koji se od djetinjstva se bori protiv izraelske okupacije u kojoj vojnici protjeruju obitelji i postupno uništavaju njegovu zajednicu.

Kada Basel upozna Yuvala, izraelskog novinara, započinje njihova zajednička borba, koja će trajati više od pola desetljeća i tijekom koje će se dvoje aktivista zbližiti. No, njihovu složenu vezu progoni ekstremna nejednakost: Basel živi pod brutalnom vojnom okupacijom, dok je Yuval slobodan. Ovaj film, koji potpisuje palestinsko-izraelski kolektiv četvero mladih aktivista, nastao je u najmračnijim i najstrašnijim vremenima u regiji, kao čin kreativnog otpora apartheidu.

"Masafer Yatta grozd je neuglednih zaselaka na palestinskoj Zapadnoj obali, dvadesetak kilometara od povijesnog grada Hebrona. Zaseoci su politički dio teritorija Palestine, ali uz samu izraelsku granicu, u području koje Izrael drži pod vojnom kontrolom. Da bi spriječio koncentraciju arapskog stanovništva u toj zoni, Izrael je područje proglasio vojnim vježbalištem te je naložio deložaciju i rušenje postojećih sela. Stanovnici Masafer Yatte stoga su otpočeli borbu da spase vlastiti zavičaj i domove. Ta je bitka trajala 22 godine i završila je odlukom izraelskog ustavnog suda koji je rušenje naselja proglasio zakonitim.

Palestinac Basel Adra odrastao je u Masafer Yatti. Prvi je put na prosvjedu protiv deložacija bio kao sedmogodišnjak. Postoji VHS snimka tog prosvjeda na kojem je dječačić Basel s vlastitim djedom. U međuvremenu je diplomirao pravo, počeo raditi kao novinar i postao aktivist za obranu Yatte. Godine 2019. posjetio ga je kolega novinar i mirovni aktivist s druge strane demarkacije - Izraelac Yuval Abraham. Abraham i Adra su se zbližili i odlučili zajedno sa združenim arapsko-izraelskim autorskim kolektivom snimiti dokumentarac o Adrinu selu. Koristili su VHS snimke koje su Adra i njegovi suseljani snimali tijekom dva desetljeća. Snimali su također daljnja zbivanja, sve do listopada 2023.

Jedina zemlja nije film lak za gledanje: sigurno ne predstavlja pitki filmofilski užitak za ljetnu večer. No to je film koji mora vidjeti svatko - a takvih u Hrvatskoj bome ima - tko sipa paušalne i kavanske komentare o palestinsko-izraelskom političkom konfliktu. "No Other Land" je politički važan film. Ali osim što je politički važan, film četveročlanog autorskog kolektiva je i filmski uspio. Jednu desetljetnu političku dramu autori su uspjeli obojiti kroz upečatljive likove s kojima suosjećamo.".

Jurica Pavičić, Jutarnji list

​2024., Italija, Francuska
Redatelj: Paolo Sorrentino
Scenarist: Paolo Sorrentino, Umberto Contarello
Uloge: Celeste Dalla Porta kao mlada Parthenope, Gary Oldman, Silvio Orlando, Luisa Ranieri i Stefania Sandrelli kao starija Parthenope

Paolo Sorrentino, poznat po vizualno raskošnim, magično realističnim filmovima poput Velika ljepota i Božja ruka. „Parthenope“, njegov posljednji film, prikazan premijerno na festivalu u Cannesu 2024. je snimio kao posvetu svome rodnom gradu Napulju. Radnja filma usmjerena je na naslovni lik,prekrasnu ženu rođenu 1950. godine u morskom plićaku ispred također prekrasne napuljske vile svojih roditelja, inazvanu po sireni koja se u napuljskoj tradiciji smatra osnivačicom grada. Ona cijeli svoj živottraži  ljubav, slobodu i samoispunjenje. Film prikazuje njezinu evoluciju kroz godine, od mladosti u živopisnom Napulju do zrelosti i tragičnih ishoda njezine fatalne ljepote, preko tugovanja i ekstaza, kroz karakteristično snolike, fantastične sorentinovske kadrove na rubu stvarnosti i fantazije. Parthenope je prikazana kao žena koja se suočava sa gradom i njegovim osebujnim metaforama, kao i sa sobom samom, kroz razne faze života. Parthenope je Napulj, Napulj je Parthenope. 

​2024., Italija, Francuska
Redatelj: Paolo Sorrentino
Scenarist: Paolo Sorrentino, Umberto Contarello
Uloge: Celeste Dalla Porta kao mlada Parthenope, Gary Oldman, Silvio Orlando, Luisa Ranieri i Stefania Sandrelli kao starija Parthenope

Paolo Sorrentino, poznat po vizualno raskošnim, magično realističnim filmovima poput Velika ljepota i Božja ruka. „Parthenope“, njegov posljednji film, prikazan premijerno na festivalu u Cannesu 2024. je snimio kao posvetu svome rodnom gradu Napulju. Radnja filma usmjerena je na naslovni lik,prekrasnu ženu rođenu 1950. godine u morskom plićaku ispred također prekrasne napuljske vile svojih roditelja, inazvanu po sireni koja se u napuljskoj tradiciji smatra osnivačicom grada. Ona cijeli svoj živottraži  ljubav, slobodu i samoispunjenje. Film prikazuje njezinu evoluciju kroz godine, od mladosti u živopisnom Napulju do zrelosti i tragičnih ishoda njezine fatalne ljepote, preko tugovanja i ekstaza, kroz karakteristično snolike, fantastične sorentinovske kadrove na rubu stvarnosti i fantazije. Parthenope je prikazana kao žena koja se suočava sa gradom i njegovim osebujnim metaforama, kao i sa sobom samom, kroz razne faze života. Parthenope je Napulj, Napulj je Parthenope. 

Režija: Coralie Fargeat

Scenarij: Coralie Fargeat

Uloge: Margaret Qualley, Dennis Quaid, Demi Moore

UK, US, FR, 2024., 140 min.

Originalno, groteskno djelo na tragu body-horrora Cronenberga i Verhoevena, govori o srednjovječnoj zvijezdi show bussinesa koja se, suočena sa gubitkom posla i zaboravom, odlučuje isprobati „supstancu“ koja obećava savršenu obnovu mladosti i ljepote. Demi Moore, u ulozi starije, a Margaret Qualley u ulozi mlađe zvijezde, rezoniraju već svojim pojavama duboku ukorijenjenost ove fantazije u realnosti, a daljnja metaforičnost se razvija kroz niz šokantnih metamorfoza.

Osim u očiglednom referiranju na društveni kult mladosti i nerealne medijske standarde izgleda, posebno za žene, film ima još jedan važan podtekst, a to je onaj o osobnom suočavanju sa starenjem i „rokovima trajanja“. Naime, upravo je asortiman neizrecivih emocionalnih stanja koje Demi Moore utjelovljuje, od negiranja, preko bijesa i potpune apatije, te užas gledanja kako mlada verzija nje same u potpunosti okupira njezino postojanje, ono što joj je donjelo Zlatni globus i nominaciju za Oscara.  Scenaristici i redateljiciCoralie Fargeat ovo je tekdrugi dugometražni film, a za njega je već prošle godine na festivalu u Cannesu osvojila nagradu za najbolji scenarij.

Svakako , riječ je o jednom od najupečatljivijih filmskih naslova ova godine.

Redatelj: Edward Berger

Uloge: Ralph Fiennes, Stanley Tucci, John Lithgow, Sergio Castellitto, Isabella Rossellini

Godina: 2024 | Trajanje: 120 min | UK, US

Film "Konklava" iz 2024. godine politički je triler u režiji Edwarda Bergera, temeljen na istoimenom romanu Roberta Harrisa. Radnja prati kardinala Thomasa Lawrencea (Ralph Fiennes) koji organizira konklavu za izbor novog pape nakon iznenadne smrti prethodnog. Tijekom procesa, Lawrence otkriva tajne i skandale vezane uz glavne kandidate, što dovodi do napetih intriga i brojnih preokreta. Čitav taj javnosti nevidljiv proces dolaska do „bijelog dima“ iznimno je vjerodostojan i zanimljiv sam po sebi, i rezultat je ozbiljnog istraživačkog rada autora. Glumačku postavu predvode Ralph Fiennes kao kardinal Lawrence, Stanley Tucci, John Lithgow, Sergio Castellitto i Isabella Rossellini, koji zajedno donose uvjerljive portrete crkvenih dostojanstvenika uključenih u kompleksan proces izbora novog pape. Zanemarimo li sakralnu mizanscenu, riječ je o po svemu političkom trileru, u kojem su glavne aktivnosti intrige, spletke i lobiranja.

Film je uvršten među deset najboljih filmova 2024. godine od strane Nacionalnog odbora za recenzije i Američkog filmskog instituta. Na 97. dodjeli Oscara, "Konklava" je osvojila osam nominacija, uključujući i onu za najbolji film. Na Zlatnim globusima film je imao šest nominacija, osvojivši nagradu za najbolji scenarij. Također, na 30. dodjeli nagrada Critics' Choice Awards, "Konklava" je bila nominirana u 11 kategorija, uključujući i onu za najbolji film.

Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Hirokazu Koreeda (prema mangi "Umimachi Diary" autorice Akimi Yoshida)

Glumci: Haruka Ayase, Masami Nagasawa, Kaho, Suzu Hirose

Zemlja produkcije: Japan, 2015. 127'

Film je adaptacija popularnog manga-serijala Akimi Yoshide, stripa koji je izlazio čak 12 godina, i osvojio niz nagrada i priznanja,

Sachi, Yoshino i Chika Kôda žive u kući koja je pripadala njihovom djedu i baki. U dvadesetim su godinama, a odrasle su same, roditelji su ih napustili u djetinjstvu. Kad  doznaju da im je umro otac, odlaze na sahranu. Tu upoznaju Suzu Asano, svoju malu sestru, koja je upravo ostala sama na svijetu. Pozovu je da dođe živjeti s njima, i eto netipične obitelji kakva se najčešće pojavljuje u Koreedinim filmovima.

Prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu,te dobitnikpet nagrada Japanske akademije, film je trijumf suptilnog ocrtavanja odnosa kroz nizanje detalja iz života, poezije svakodnevnog.

Osim kao redatelj, Koreeda film potpisuje i kao scenarist i montažer.

Redateljica: Anouk Fortunier
Belgija/Nizozemska/Njemačka, 2020., 80 min

Film je ekranizacija je romana za djecu Agnès de Lestrade.
Djevojčica Zoe u školi je meta zadirkivanja, a u obitelji proživljava majčinu prezaposlenost, očevu krizu identiteta, sestrinu opsjednutost izgledom, i bratovu zaokupljenost mogućim katastrofama. Kada njezin otac iznebuha odluči napustiti siguran, ali dosadan posao u banci i postati glumac, što je oduvijek želio, Zoe jedina u obitelji ima sluha za njegov izbor i postaje partnericom u planu za kojeg ostatak obitelji ne zna.
Iz tako stvorenog odnosa oboje izlaze kao sretniji i samouvjereniji pojedinci čiji će razvoj potaknuti i ostale članove obitelji na pozitivne promjene. Film se hvata u koštac s vrlo ozbiljnim životnim temama, poput relativnosti neuspjeha, straha od budućnosti, „blamaže“ i sl., no na način zabavan i razumljiv adolescentima. Dopunjen je animiranim dijelovima koji prikazuju unutarnji, kreativni i nesputani svijet djevojčice Zoe.

 

Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Hirokazu Koreeda

Glumci: Hiroshi Abe, Yoko Maki, Taiyo Yoshizawa, Kirin Kiki

Japan, 2016., 118'

U centru ovog filma je srednjovječni muškarac, ponešto razočaran načinom na koji se razvija njegov život. On je privatni detektiv ovisan o kockanju, ali ne onakav detektiv kakvog znamo iz američkih noir-filmova – tvrdokorni cinik spreman na aktivno nasilje, već varljivo blag lik, koji svoje iznude, špijuniranja i isplate odrađuje tiho, praćen sanjivim soundtrackom.

Živi s majkom, trvi se sa sestrom, i još uvijek pati za bivšom suprugom. Špijunira je, plaća alimentaciju, pati zbog neostvarenih snova. Sve one detektivske nevolje, koje bi u nekom drugom filmu bile okosnica priče, dok bi gore iznesene činjenice bile tek životne okolnosti koje služe za trodimenzionalno definiranje protagonista, u drugom su planu. „Poslije oluje“ je film žanrovski okrenut naopako. To je obiteljska drama (obitelj je i inače fokus tema u Kore-edinim filmovima) sa detektivskim podtekstom, te suptilan, duhovit film o emocijama i  odnosima, sa akcijom kao ekscentričnom mizanscenom.

Reatelj: Shiori Itô
Scenarist: Shiori Itô
Uloge: Shiori Itô
US, UK, JP, 2024,, 102'

Kada 28-godišnja perspektivna novinarka Shiori Ito izađe u javnost u svibnju 2017. sa svojom optužbom da ju je silovao tada najbliži novinar i biograf premijera Shinza Abea, osjeća da nema drugog izbora ako želi promijeniti zastarjele japanske zakone o seksualnom zlostavljanju. Njezina press konferencija šokira javnost u društvu u kojem se javno govoriti o takvim stvarima smatra sramotnim. Za nekoliko dana, Shiori biva uvučena u središte japanske politike — desnica je vidi kao prijetnju za rušenje Abeove vlade dok je ljevica slavi kao heroinu iz istog razloga. Prijetnje smrću, internetsko zlostavljanje i pošta mržnje tjeraju je u silaznu spiralu. Kad podigne građansku tužbu, optuženi objavljuje rat svim sredstvima protiv nje. Odlučna da ne bude loš primjer drugim žrtvama, Shiori ne odustaje od slučaja i objavljuje knjigu o svom iskustvu. U njenoj vlastitoj režiji s najosobnijim materijalom, Crna kutija: Dnevnici bilježi Shiorino burno, emocionalno iscrpljujuće i konačno pobjedonosno putovanje, otkrivajući ženu iza naslovnica. Istovremeno žrtva i novinarka koja istražuje vlastiti slučaj, dokumentarac pokazuje da Shiori nije pokazala hrabrost samo kako bi potaknula društvenu promjenu, već i da bi se održala na životu.

Film je nominiran za Oscara u kategoriji Najboljeg dokumentarnog filma.

Francuska, 2024., 132’
Redatelj: Jacques Audiard
Uloge: Karla Sofía Gascón, Adriana Paz, Edgar Ramirez, Zoe Saldana, Selena Gomez

"Emilia Perez," u režiji Jacquesa Audiarda, živopisna je glazbena dramedija koja prkosi svim konvencijama, žanrovskim i narativnim. Trenutno ima čak deset nominacija za Zlatni globus – više od bilo kojeg filma u 21. stoljeću, a dobitnik je i nagrade žirija i nagrade za najbolji ženski glumački ansambl na filmskom festivalu u Cannesu. To je ujedno i prvi put u dugoj povijesti tog festivala da je nagradu za najbolju žensku ulogu dobio čitav anasmbl. Priča spaja humor i dramu, i smjela je mješavina žanrovskih elemenata—kriminalističke drame, mjuzikla i komedije. Kritika prvenstveno hvali film zbog hrabrog pristupa. Variety ga je opisao kao “slavlje samoizražavanja i otpornosti koje je jednako zabavno koliko i dirljivo.” The Hollywood Reporter istaknuo je: “Gascónova nijansirana izvedba osigurava emocionalnu dubinu ovoj maštovitoj priči, čineći Emiliju nezaboravnim likom.” Screen Daily naglasio je "inovativno pripovijedanje koje redefinira mogućnosti žanra mjuzikla."

Emilija (karizmatična Karla Sofía Gascón), je, na počektku - muškarac. I to ne bilo kakav muškarac. Ona jemega-muškarac, Manitas Del Monte, boss meksičkog narkokartela, onaj čije muške osobine utjeruju strah i uspostavljaju hijerarhiju snagom i nasiljem. No, Manitas želi novi život, daleko od krim-miljea.

Rita (Zoe Saldaña), je prezaposlena odvjetnica čije sposobnosti i znanje propadaju uz dosadne poslove i ljigave klijente.  Njihovi će se putevi ispreplesti kada je Manitas angažira da organizira njegov nestanak, i njegovu transformaciju u ženu, te da se pobrine za njegovu suprugu (Selena Gomez) i njihovo dvoje djece. Kako Emilija mijenja svoj identitet, tako identitet mijenja i film, prelazeći iz sirovog kriminalističkog trilera u blještavu glazbenu soap-operu, pa potom u melodramu.

IMDB

Komedija, režija: Sean Baker, uloge: Mikey Madison, Mark Ejdelštejn, Jura Borisov, Vache Tovmasiyan, KINA

Oscar za najbolji film i režiju

Sean Baker imao je 44 godine kad se 2015. na festivalu Sundance pojavio njegov film „Tangerine“. Do tog je trenutka on bio anonimni režiser nezapaženih nezavisnih komedija, s prošlošću višegodišnjeg heroinskog ovisnika. Ni film „Tangerine“ vjerojatno ne bi skretao pažnju sam po sebi, da nije bilo jedne intrigantne tehničke potankosti: bio je to prvi američki dugometražni film u cijelosti snimljen mobitelom.

Nakon tog siječnja 2015.- međutim- ništa više nije bilo isto. Američki je film dobio velikog filmaša.

„Tangerine“ je bio crna komedija ambijentirana u svijet transseksualne prostitucije oko losanđeleskog Santa Monica Boulevarda.  Taj je film sadržavao sve ono što će postati Bakerovo prepoznatljivo obilježje. U suštini, Sean Baker je socijalni filmaš.  Njegovi se filmovi bave krajnje marginalnim i razvlaštenim zakutcima društva: to mogu biti transseksualne prostitutke, park prikolica u Teksasu ili sirotinja iz floridskih jeftinih motela. U Bakerovim filmovima puno je čemera –ali, oni sami nikad nisu čemerni. Puni su humora i elana, živahni i šareni, slave život, a pogotovo slave male ljude s kojima se bave. Svaki Bakerov film praskavi je koktel čistog vitaliteta.

Kao režiser Baker je snimio niz sjajnih filmova, te dva stvarna remek djela- „Tangerine“ (2015) i „Florida Project“ (2017). To je konačno ponukalo i canneski festival da novi Bakerov film ovog proljeća uvrsti u konkurenciju. Taj je film –„Anora“ - na koncu u svibnju i osvojio Zlatnu palmu. U Cannesu se ne jednom dogodilo da režiser Zlatnu palmu dobije ponajprije zato jer je nije dobio onda kad je doista trebao, za prethodni i bolji film. U neku ruku to vrijedi i za „Anoru“. Baker je imao boljih filmova od friškog canneskog pobjednika. Ali- to ne znači da „Anora“ nije predivna.

Naslovna junakinja Bakerovog filma je Anora Mihejeva (Madison), Njujorčanka ruskog podrijetla koja radi u striperskom klubu. Tamo upozna Vanju (Ejdelštejn)- raskalašenog i razmaženog sina ruskog oligarha. Lakomislenom se Vanji svidi striperica koja jedva nabada ruski. Ponudi joj plaćeno sedmodnevno partijanje, potom izlet u Las Vegas, a u Las Vegasu i- vjenčanje. Par se doista vjenča, no vijest o tome stiže do Moskve. Vanjini roditelji prvo na noge dižu njujorške sluge-batinaše, a potom i sami slijeću u New York. Cilj im je što brže i jeftinije zatrti sinov hir.

„Anora“ je čisti Sean Baker, makar u „light“ varijanti. Film nas opet uvodi u ozloglašeni zakutak društva: svijet seksualnih radnica. Taj svijet Baker (opet) rekonstruira brižljivo i bez patroniziranja, dajući ljudima koji ga obitavaju dignitet i životnost. Kad se zaplet s vjenčanjem zakuha, „Anora“ postaje situacijska komedija. Baker cijedi do kraja apsurd u kojem su se likovi zatekli. Pri tom uspijeva životno obojiti baš svaki lik: ruskog plaćenog siledžiju (Borisov), oligarhovog armenskog pobočnika (Tovmasyan), tajkunski bračni par, djevojke iz striptiz-kluba. Svi se ti likovi ravnaju prema jednom, vrhovnom organizacijskom principu- a to je onaj klasni. Kraj sve vedrine i komike, „Anora“ je sjetni film o neumoljivosti klasnog društva. Ma koliko god sanjarili, koliko se trsili, prepreka (bar za neke) ostaje neprelazna.

„Anora“ je dosad vjerojatno najkomercijalniji Bakerov film. Moglo bi ga se zamisliti kao holivudsku mainstream komediju 80-ih s mladom Julijom Roberts u glavnoj ulozi. Ali- film istodobno ima nešto što takav holivudski ne bi imao. To je taj Bakerov čarobni dodir- smjesa humora, kaosa i pulsirajućeg života.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Režija: Coralie Fargeat

Scenarij: Coralie Fargeat

Uloge: Margaret Qualley, Dennis Quaid, Demi Moore

UK, US, FR, 2024., 140 min.

Originalno, groteskno djelo na tragu body-horrora Cronenberga i Verhoevena, govori o srednjovječnoj zvijezdi show bussinesa koja se, suočena sa gubitkom posla i zaboravom, odlučuje isprobati „supstancu“ koja obećava savršenu obnovu mladosti i ljepote. Demi Moore, u ulozi starije, a Margaret Qualley u ulozi mlađe zvijezde, rezoniraju već svojim pojavama duboku ukorijenjenost ove fantazije u realnosti, a daljnja metaforičnost se razvija kroz niz šokantnih metamorfoza.

Osim u očiglednom referiranju na društveni kult mladosti i nerealne medijske standarde izgleda, posebno za žene, film ima još jedan važan podtekst, a to je onaj o osobnom suočavanju sa starenjem i „rokovima trajanja“. Naime, upravo je asortiman neizrecivih emocionalnih stanja koje Demi Moore utjelovljuje, od negiranja, preko bijesa i potpune apatije, te užas gledanja kako mlada verzija nje same u potpunosti okupira njezino postojanje, ono što joj je donjelo Zlatni globus i nominaciju za Oscara.  Scenaristici i redateljiciCoralie Fargeat ovo je tekdrugi dugometražni film, a za njega je već prošle godine na festivalu u Cannesu osvojila nagradu za najbolji scenarij.

Svakako , riječ je o jednom od najupečatljivijih filmskih naslova ova godine.

Redatelj: David Lynch
Scenaristi: Barry Gifford, David Lynch
Uloge:  Nicolas Cage, Laura Dern, Willem Dafoe, Crispin Glover, Diane Ladd, Isabella Rossellini, Harry Dean Stanton, John Lurie, Sheryl Lee, Sherilyn Fenn, Grace Zabriskie
Zemlja: SAD
Godina: 1990.
Trajanje: 125'

Divlji u srcu (Wild at Heart) je 1990. dobio Zlatnu palmu u Cannesu. To je film koji direktno prethodi kultnoj seriji Twin Peaks (1990-1991) i u kojem su se, u pravom smislu riječi „razmahale“ osobine po kojima je David Lynch poznat, i zbog kojih su njegovi filmovi posebni, važni i utjecajni – veliki značaj glazbe, nadrealni elementi, mistična atmosfera, destruktivne emocije i rubno groteskni likovi.

Fabula prati Sailora (Nicolas Cage)  i Lulu (Laura Dern) koji bježe iz Sjeverne Karoline prema Zapadu, da bi na tom putu susreli asortiman bizarnih i zastrašujućih osoba. Poput visokooktanskih Romea i Julije, Sailor i Lula nemaju nekih jasnih motivacija niti logične fabularne obrazloženosti. Naime, njihov put je ono bitno, ne startni zaplet, koji je vrlo prost (Sailor je izašao iz zatvora, gdje je bio zbog ubojstva u samoobrani, njezina mama im ne da da budu skupa et voila...) niti sam cilj. Pisac Barry Gifford, po čijem je romanu film nastao, Nazvao ga je „velikom mračnom glazbenom komedijom“.

Film prikazujemo u sjećanje na nedavno preminulog redatelja i scenarista Davida Lyncha.

Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Hirokazu Koreeda

Glumci: Masaharu Fukuyama, Kōji Yakusho, Shinnosuke Mitsushima, Mikako Ichikawa

Zemlja produkcije: Japan, 2017., 124'

Poznati advokat brani optuženoga  za oružanu pljačku i ubojstvo, čovjekakoji je već odslužio zatvorsku kaznu za ubojstvo od prije 30 godina. Šanse da dobije ovaj slučaj su veoma male, pošto je njegov klijent već priznao krivicu i pored toga što to vjerovatno znači smrtnu kaznu. No, kako se radnja polakao razmotava, a Koreeda je majstor sporog razmotavanja i razlaganja činjenica, odvjetnik počinje sumnjati da njegov klijent uistinu nije kriv. „Treće ubojstvo“ je Koreedin iskorak iz uobičajenih tema na teritorij trilera i sudske drame. Tiha, ledena ljepota filma krije se u vještoj karakterizaciji likova, u suptilnom prikazu etičkih dvojbi i preokretima dostojnima najboljih djela 'who done it' žanra.  

Režija i scenarij: Wong Kar-wai

Uloge: Maggie Cheung,Tony Chiu, Wai Leung, Siu Ping-Lam, Tung Cho 'Joe' Cheung,Rebecca Pan

98 minuta, Hong-Kong, Francuska

„Raspoloženi za ljubav“ najpoznatije je, i međunarodno najpriznatije djelo velikog Wong Kar-waija. Njegov opus, dakako, uključuje cijeli niz izvanrednih filmova (Pali anđeli,Sretni zajedno, Chunking ekspres...) ali ovo je onaj kojim je zauvijek „zakucao“ svoje mjesto među najznačajnijim redateljima filmske povijesti. BBC ga smješta na drugo mjesto najboljih filmova 21. stoljeća, Sight and Sound ga svrstava među prvih 10 najboljih filmova svih vremena, The Guardianov izbor ga stavlja na 5. mjesto najboljih svih vremena. Sophia Coppola ga, pak, navodi kao direktan utjecaj na svoj najčuveniji film – Izgubljeni u prijevodu.

Suptilnog, suspregnutog ritma i nevjerojatno profinjene estetike, film oslikava intenzivnu, sveprožimajuću ljubav koja balansira na granici fizičke intimnosti, ali je nikada ne prelazi, i pri tom detaljno, i beskrajno lijepo, secira osjećaje i boli svojih protagonista.

Radnja se odvija u Hong Kongu šezdresetih godina. U istu se zgradu, u kratkom vremenskom razmaku, usele dva mlada para. Chow i Li-zhen u svojim su brakovima često usamljeni, i polako se zbližavaju, da bi uskoro shvatili da su njihovi partneri u ljubavnoj vezi.

To, tijekom godina, dodaje novu dimenziju njihovom odnosu, i istinska, grandiozna i stvarna ljubavna priča se odvija između njih dvoje, a ne između ljubavnika – njegove supruge i njezinog muža

Robot Dreams, Španjolska 2023, režija: Pablo Berger 

Kako sada stoje stvari, najgledaniji film na repertoaru ovog ljeta gotovo će sigurni biti animirani: ili novi nastavak „Izvrnutog obrnutog“ ili novi, četvrti „Gru“.  A nije isključeno i da će najbolji film na repertoaru ovog ljeta također biti jedan crtić. Samo- to ni jedan od spomenuta dva. Nego film bez riječi koji stiže iz Španjolske.

„Moj prijatelj robot“ redatelja Pabla Bergera nastao je prema istoimenom stripu američke autorice Sare Varon. Film se zbiva se 80-ih godina u nekom paralelnom New Yorku: tu su funk, reperi, grafiti i disko, ali postoji umjetna inteligencija. Glavni junak- antropomorfni pas – uzme si za zabavu humanoidnog robota i s njim se zbliži. Nevolje počnu kad robota nagrize vlaga, pa zapne na plaži koja se u posezoni zatvara.

Režiser Berger dosad se nije bavio animacijom. Najpoznatiji mu je prethodni film „Blancanieves“- crno-bijela stilizirana verzija Snjeguljice smještena u svijet toreadora. „Robot Dreams“ naoko izgleda kao simpatična djetinjarija, ali je daleko više od toga. Riječ je o suptilnom filmu o ljubavi i prijateljstvu, o tome kako ljudi ulaze i izlaze iz naših života, kakve posljedice to ostavlja. „Robot Dreams“ se bavi pitanjem koje ljudi sebi najčešće postavljaju: „što bi bilo da je bilo drukčije?“- i radi to s nenametljivom mudrošću. Malo čudo od filma.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Gints Zilbalodis, 2024., Belgija, Latvija, 85'
Jezik: nema dijaloga
Scenarij: Gints Zilbalodis, Ron Dyens, Matiss Kaza
Dvije nominacije za nagradu Oscar: za najbolji međunarodni film i za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade Zlatni globus za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade publike i nagrade kritike na festivalu u Annecyju
Dobitnik nagrade Europske filmske Akademije za najbolji animirani film

Čini se da se svijet bliži svom kraju uslijed neizbrisivih tragova ljudske prisutnosti. Mačak je usamljena životinja, ali nakon što mu je dom opustošen velikom poplavom, on pronalazi utočište na brodu na kojem se već nalaze razne životinje te se mora s njima udružiti kako bi preživio unatoč njihovim različitostima. Dok usamljeni brodić plovi kroz mistične preplavljene krajolike, svi njegovi putnici moraju uspješno navigirati kroz izazove i opasnosti koje slijede, istovremeno se adaptirajući na ovaj novi svijet.

„Ako ćete ove godine pogledati samo jedan film koji je nominiran za Oscara, neka to bude 'Poplava' ilitiga 'Flow', latvijski animirani film Gintsa Zilbalodisa koji je nominiran čak u dvije kategorije - onoj za najbolji animirani film, ali i onoj za najbolji film izvan engleskog govornog područja, iako se u filmu ne govori nijednim ljudskim jezikom, osim onog filmskog.

Zašto 'Poplava'? Pa zato što je u mnogome najbolji, najneobičniji, najdirljiviji, najljudskiji iako u njemu nema nijednog čovjeka, a iznad svega - naljepši. I po onome što pokazuje na filmskom platnu/ekranu, i po onome što donosi iz dubine svojeg crnog, mačjeg srca.

Film ne govori samo o mački, ali pišem o dubini crnog mačjeg srca jer je glavni junak mali crni mačak koji živi svoju udobnu rutinu u svijetu koji su mu ostavili ljudi. Spava na mekom krevetu u napuštenoj ljudskoj kući, očito kući nekadašnjeg mačkoljupca jer je okružena neobičnim statuama mačaka i ispunjena crtežima maca. Kad ne spava u ljudskoj kući, mali crni mačak lunja uokolo - po šumi, do potoka, po livadama i proplancima. Ponaša se totalno mačje i glasa se toliko mačje da je - dopustite mi ovo osobno otimanje javnog prostora - mojih pet mačaka stalno dolazilo pred ekran, dodirivalo ga i virilo iza njega dok sam gledala film. Prizvao ih je.

No jednoga dana malog crnog mačka u njegovoj rutini spavanja, lova na ribe u potoku i pustolovina po šumi omete strašan voden val nalik cunamiju. Mačak se zamalo utopi, ali kad se nekako izvuče, vode oko njega se nezaustavljivo dižu. Jedini mu je spas mala lađa u kojoj već plovi jedna druga životinja, a uskoro će se na njezinoj palubi naći i još nekoliko.

Jednom davno slušala sam predavanje jednog profesora antropologije, koji je tvrdio da je ljudski rod nedugo nakon svoje pojave na planetu - bio pred samim izumiranjem. Navodno je u jednom trenutku bila tek koja stotina naših predaka na cijelom svijetu. Ono što nas je izvuklo, zbog čega ljudi ipak nisu izumrli navodno je, prema riječima tog profesora, bilo udruživanje u zajednicu. Ljudska se sposobnost za zajedništvom i suradnjom tako pokazala kao ne samo divna i plemenita osobina, nego i kao konkretna evolucijska prednost, baš kao što su to bili i inteligencija i specifično položeni palčevi na rukama. Film 'Poplava' priča sličnu priču. Jer mali crni mačak koji je glavni lik filma mora prevladati svoj strah i odbojnost prema drugima, razviti osjećaj za zajedništvo da bi preživio. Neki drugi, koji će se u toj njegovoj odiseji preživljavanja udružiti s njim, morat će naučiti potpuno suprotno - ponekad se izdvojiti iz čopora iz kojeg su potekli. Bit će na tom putu i tuge i panike i tragedije, ali sve ide prema udruživanju, prema zajednici. A to je, govori nam 'Poplava', dobra stvar.

Prekrasno animiran, posebice u podvodnim prizorima, scenama ptičjih borbi u zraku (koje su uz to izrazito brutalne), film ima i nevjerojatno koncipiran zvuk za priču bez dijaloga kojom dominira neumoljiva priroda i bića koja u njoj nastoje preživjeti. Film će na svoj način shvatiti i doživjeti djeca, ali i odrasli, i to tako da to nadilazi uobičajenu disneyjevsku etiketu 'filma za cijelu obitelj'. Animacijski revolucionaran, istinski prekrasan i dirljiv film sigurno će se posebno svidjeti ljubiteljima mačaka, pasa, a bogami i kapibara, no sa svojom će se bezvremenom pričom zavući pod kožu i gledateljima koji inače o životinjama uopće i ne razmišljaju.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Hirokazu Koreeda

Glumci: Lily Franky, Sakura Ando, Mayu Matsuoka, Jyo Kairi, Kirin Kiki

Zemlja produkcije: Japan

Obiteljske veze (Shoplifters)je osvojio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu 2018. godine.

Jedne noći, na povratku s obiteljskog „posla“ (krađe po samoposlugama) Osamu i Shota nalaze promrzlu djevojčicu. Uzimaju je sa sobom, i uskoro uviđaju da se radi o djetetu koje ima jasne znakove traumatiziranosti.  Uklapaju je u svoju peteročlanu obitelj, i uče lopovskom zanatu. Na televiziji se, za to vrijeme, ponavljaju vijesti o nestaloj djevojčici. Film je inspiriran stvarnim događajem, i u pozadini tihog misterija i nježnog ilustriranja svakodnevice ljudi sa socijalnih margina, daje surovu, oštro fokusiranu sliku suvremenog japanskog društva.

Radi se o složenoj, inteligentnoj, srceparajućoj drami koja, slično mnogim Koreedinim filmovima, doživljava velike obrate i otkriva malo po malo narative i motivacije svakog pojedinog lika. U njemu, ništa nije onako kako se isprva čini, i njegov se kraj doima poput razrješenja psihološkog trilera. 

Redatelj: Ali Abbasi
Uloge: Sebastian Stan, Martin Donovan, Maria Bakalova, Jeremy Strong, Patch Darragh, Emily Mitchell
Scenarij: Gabriel Sherman
US/CA/IE/DK, 2024., 120' 

1973. je. Plavokosi mladić ulazi u Manhattan members’ club, uglavnom da bi bio ignoriran i ismijavan od članstva, koje se sastoji od najmoćnijih među moćnima. A mladić ih zna poimenice. Tko ima koliko novca, tko posjeduje novinu, tko zgradu, tko mešetari nekretninama a tko oružjem. Njega ne zna nitko. Little Donnie, prezreni sin bogatog oca, koji će za njega rado reći da je dečko koji “needs all the help he can get”, spreman je na svako poniženje, kako bi bio primljen u to društvo. A uskoro će i biti, jer će ga Ray Cohn, besramni odvjetnik poznat po progonu Rosenbergovih, uzeti "pod svoje".

Fascinantna priča o mladom Donaldu Trumpu, Trumpu prije Trump towera, prije Ivane, Melanije i showa Apprentice po kojem je film dobio i ime. O Trumpu prije Trumpa. Redatelj Ali Abbasi (Sveti pauk, Granica) odradio je još jednom vrhunski posao, uspjevši oslikati nevjerojatnu kontradiktornost svih svojih likova - najmoćnijih osoba koje su istovremeno sažaljenja vrijedni slabići, homoseksualaca koji život posvećuju progonu i redikulizaciji gay populacije, promotora obiteljskih vrijednosti koji mrcvare i ponižavaju svoju djecu dok ih ne samelju u nesretne olupine ili svirepe zlostavljače...

Glumci su zastrašujuće uvjerljivi. Sebastian Stan kao mladi Donald, Jeremy Strong (Succesion) kao Cohn, i Maria Bakalova kao Ivana.

Strategije u koje ga je Cohn uputio do danas su ostale nosivi stupovi njegovog postupanja – prvo, uvijek i samo napadaj, nebitno jesi li u pravu. Drugo, nikad ništa ne priznaj, čak i kada je očigledno da si u krivu, i treće, tvrdi da si pobijedio čak i onda kada si posve sigurno izgubio. I naravno - tuži, tuži, tuži.

Predvidivo, iransko-danski redatelj Ali Abbasi i producenti filma tuženi su prije kraja premijera u Cannesu.

Sebastian Stan je nominiran za Oscara za glavnu ulogu.

Redatelj: James Mangold

Uloge: Timothée Chalamet, Edward Norton, Elle Fanninh, Monica Barbaro

SAD, 2024. 136'

A Complete Unknown je biografski film koji istražuje ključne trenutke iz života i karijere legendarnog kantautora Boba Dylana, koncentrirajući se na nekoliko godina prije nego je postao planetarno čuven. Redatelj filma, James Mangold, poznat po dramama i biografijama (Ford v Ferrari, Walk the Line), vodi gledatelje kroz dinamičan i kontradiktoran svijet jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća.

Film se fokusira na Dylanovu tranziciju s folk scene na električni rock tijekom 1960-ih, kontroverze koje su izazvale njegovu transformaciju i duboki utjecaj koji je ostavio na glazbenu industriju i kulturu. Temeljen je na knjizi Elijaha Walda ‘Dylan Goes Electric', a u glavnoj ulozi briljira Timothée Chalamet, čija izvedba donosi slojevit portret umjetnika u trenutku kreativne preobrazbe. No, na koncu, film više od svega govori o tome kako glazba, na pravom mjestu u pravo vrijeme, ima transformativnu društvenu moć i postaje ključno oruđe promjene.

Zanimljivo je da, iako je film vjeran činjenicama, glavna ženska uloga je “Sylvie Russo” (Elle Fanning). Iako posve jasno temeljena na liku Suze Rottolo, umjetnici i aktivistici koja je bila u dugogodišnjoj vezi s Dylanom, a pojavljuje se i na omotu njegovog albuma The Freewheeling, ime je izmjenjeno na Dylanov zahtijev. Nagađa se da je to iz respekta prema privatnosti osobe koja nije mogla dati svoj pristanak (umrla je 2011.), ali i zbog toga što joj scenarij na značaju daje puno manje nego što je uistinu utjecala na njegovu transformaciju iz čudnjikavog devetnaestogodišnjaka u glazbenu legendu. Prema njegovim vlastitim riječima, Suze ga je upoznala sa Brechtom, Cézanneom, ftancuskim simbolistima i ljudskopravaškim aktivizmom, u kojem je bila istaknuta ličnost.

A Complete Unknown osvojio je brojna priznanja, uključujući nominacije za Oscara u kategorijama najboljeg filma, režije, najjboljeg glavnog i sporednog glumca i glumica,  adaptiranog scenarija i najbolje originalne pjesme, što dodatno potvrđuje njegov status jednog od najznačajnijih filmova godine.

Redatelj: Pat Boonnitipat
Uloge: Putthipong Assaratanakul, Usha Seamkhum, Sanya Kunakorn
Tajland, 2024. 127'

Vrhunski lijenčina, motiviran pričama o lakoj zaradi, M daje otkaz na poslu kako bi se brinuo o bolesnoj baki Mengju. Njegova je jedina želja pridobiti bakinu ljubav. I njezino nasljedstvo. Dok M čini sve kako bi postao glavna meta bakine privrženosti, ni ostali članovi obitelji ne miruju. No baka je tvrd orah, a vrijeme istječe. Kako se obogatiti prije nego što baka umre komedija je koja je postala instantni hit u tajlandskim kinima te pokorila kinoblagajne diljem Azije. U glavnoj ulozi nastupa tajlandska megazvijezda Putthipong Assaratanakul, poznatiji kao Billkin.

„Ako na prvi pogled djeluje vrlo predvidljivo - priče u kojem lik djeluje iz pohlepe i ružnih motiva, ali ga onda odnos s drugom osobom promijeni vrlo su česte na filmu. No Pat Boonnitipat snimio je film koji je izuzetno životan, s hrpetinom likova koji nisu ni sasvim pozitivni ni negativni, s razradom obiteljskih odnosa i situacija koji su kompleksni, ali nam i svima poznati te s dvoje glavnih likova - bakom i unukom - koji, iako pričaju sentimentalnu priču, kao likovi nisu nimalo sentimentalni, a još manje sladunjavi.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

Redatelj: Pat Boonnitipat
Uloge: Putthipong Assaratanakul, Usha Seamkhum, Sanya Kunakorn
Tajland, 2024. 127'

Vrhunski lijenčina, motiviran pričama o lakoj zaradi, M daje otkaz na poslu kako bi se brinuo o bolesnoj baki Mengju. Njegova je jedina želja pridobiti bakinu ljubav. I njezino nasljedstvo. Dok M čini sve kako bi postao glavna meta bakine privrženosti, ni ostali članovi obitelji ne miruju. No baka je tvrd orah, a vrijeme istječe. Kako se obogatiti prije nego što baka umre komedija je koja je postala instantni hit u tajlandskim kinima te pokorila kinoblagajne diljem Azije. U glavnoj ulozi nastupa tajlandska megazvijezda Putthipong Assaratanakul, poznatiji kao Billkin.

„Ako na prvi pogled djeluje vrlo predvidljivo - priče u kojem lik djeluje iz pohlepe i ružnih motiva, ali ga onda odnos s drugom osobom promijeni vrlo su česte na filmu. No Pat Boonnitipat snimio je film koji je izuzetno životan, s hrpetinom likova koji nisu ni sasvim pozitivni ni negativni, s razradom obiteljskih odnosa i situacija koji su kompleksni, ali nam i svima poznati te s dvoje glavnih likova - bakom i unukom - koji, iako pričaju sentimentalnu priču, kao likovi nisu nimalo sentimentalni, a još manje sladunjavi.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

Režija: Nebojša Slijepčević;

Uloge: Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić

13min; HR, BG, FR ,SLO/ 2024

Istinita priča odvija se 27. veljače 1993. u Štrpce, Bosnu i Hercegovinu. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti.

Film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ prvi je film od osamostaljenja Hrvatske koji je nominiran i za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, te je prvi hrvatski film koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Film je ujedno i dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji kratkometražni film.Posvećen Tomi Buzovu koji se 1993. u putničkom vlaku na liniji Beograd-Bar suprotstavio paravojnim snagama u akciji etničkog čišćenja.

Režija: Rúnar Rúnarsson

Uloge: Elín Hall, Mikael Kaaber, Katla Njálsdóttir, Baldur Einarsson, Gunnar Hrafn Kristjánsson, Ágúst Wigum

80min; ISL, NL, HR, FR/ 2024

Ovaj film islandskog redatelja Rúnara Rúnarssona manjinska je hrvatska koprodukcija, a u Cannesu je otvorio program Izvjestan pogled.

Sa svojim novim filmom Rúnar Rúnarsson se vratio u Cannes, gdje je njegov cjelovečernji prvijenac Vulkan (2011) premijerno prikazan u programu 15 dana autora. Trinaest godina kasnije, program Izvjestan pogled otvorio je Kad svane dan, nježna i empatična priča o skupini mladih koja se suočava s gubitkom, sazrijevanjem i inherentnom potrebom za zajedništvom. Inspirirana osobnim iskustvom redatelja, koji potpisuje i scenarij, radnja se odvija tijekom 24-satnog razdoblja koje će promijeniti sve. Protagonistica Una u tajnoj je vezi s prijateljem i kolegom na studiju na umjetničkoj akademiji, Didijem. On se uputi u rodno mjesto kako bi okončao dugu mladenačku vezu s Klarom, no na putu gubi život u teškoj prometnoj nesreći. Dok se u njoj miješa čitav košmar osjećaja koji prate gubitak voljene osobe, Una se mora suočiti i s Klarom, koja i dalje vjeruje da je bila Didijeva jedina ljubav.

Kad svane dan dvostruki je laureat Cinehill (Motovun) Film Festivala, gdje je ljetos osvojio glavnu nagradu te nagradu FIPRESCI. Na Festivalu europskog filma Palić Rúnarssonu je dodijeljena nagrada za najboljeg redatelja, a film je slavio i u Corku, Lübecku i Nuuku, između ostaloga. Nizu priznanja pridružila se nedavno i Europska filmska nagrada za šminku i frizuru, koju potpisuje Nizozemka Evalotte Oosterop

Francuska, Senegal, Benin 2024, '67, Mati Diop

Studeni 2021. Dvadeset i šest predmeta iz riznice Kraljevstva Dahomey uskoro će napustiti Pariz i vratiti se u zemlju porijekla, današnju Republiku Benin. Zajedno s tisućama drugih, te su artefakte opljačkale francuske kolonijalne trupe 1892. No, kakav će stav prema povratku tih predmeta, koji su pripadali njihovim precima, zauzeti zemlja koja je morala napredovati u njihovoj odsutnosti? Dok se duša artefakata oslobađa, mi svjedočimo gorljivoj raspravi među sveučilišnim studentima koji imaju bezbroj različitih mišljenja i dvosmislenih stajališta. Film  film francusko-senegalske redateljice Mati Diopna divan način miješa stvarnost s kreativnošću, a ujedno je važan svjedok utjecaja kolonijalne prošlosti na sadašnjost te komplicirana i višeslojna karaktera tog naslijeđa.

Film "Dahomey" pobjednik je 74. Filmskog festivala u Berlinu. 

Redatelj: Bradley Corbet
Uloge: Adrien Brody, Felicity Jones, Guy Pearce, Joe Alwyn, Raffey Cassidy, Stacy Martin, Emma Laird, Isaach de Bankolé, Alessandro Nivola
US, UK, HU, 215'
 

Kratki uvod u temu:  dr.sc. Sanja Matijević Barčot,  docentica na Katedri za arhitektonsko planiranje

Beskompromisna i golema u svakom pogledu, ova epska biografska drama je gotovo savršen primjer korelacije forme i sadržaja.

Brutalizam je arhitektektonski stil monumentalnog, jednoobraznog, grubo dominantnog, ali istovremeno i fascinantnog izgleda. U rukama onog čija se samouvjerenost spaja sa strašću, znanjem i kontekstualnim razumijevanjem, brutalistički pristup stvara spektakularno djelo, tresak betonskog malja u blato malograđanskog ukusa. U rukama bezveznjaka, stvara pretjeranu oblikovnu buku. Brutalizam nije samo oblikovna, već i bitna etička pozicija modernizma.

Ovaj film dijeli te osobine. Svojom kontroverznošću, etikom i estetikom, zahtijevnošću i na koncu pukom vremenskom golemošću, ne izlazi u susret ukusima mase. Igra na sve ili ništa. U ovom je slučaju ispalo sve, i Brutalist je prošao izvrsno na svim festivalima i nagradama na kojima se pojavio, okrunivši to sa 10 nominacija za Oscara. Da nije tako, film se, unaprijed procijenjen kao predug i nezanimljiv širokoj publici, vjerojatno ne bi niti pojavio u kinima.

Govori o Lászlóu Tóthu (Adrien Brody) mađarskom arhitektu koji, preživjevši Holokaust,  dolazi u SAD i pod okriljem industrijalca Harrisona Leea Van Burena Sr počinje projektirati. Prati njegov život i rad sa detaljnošću koja bi, u rukama manje vještog redatelja, bila naporna i teška. No na koncu, film opravdava kako svoju neobičnu minutažu, tako i sve ostale neobične izbore koje je autor napravio da bi ostvario svoje, možda, i remek-djelo. Rano je to još reći, tek mu je 36 godina. 

Luca Guadagnino, 2024. US, 137'
Uloge: Daniel Craig, Daan de Wit, Jason Schwartzman, Henrique Zaga
Scenarij: Justin Kuritzkes
Nominacija za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg glumca
Nominacija za nagradu Europske filmske Akademije u kategoriji najboljeg glumca

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Veneciji, Queer je adaptacija istoimene novele Williama S. Burroughsa.  Godina je 1950. William Lee, američki je iseljenik koji živi u Mexico Cityju dane provodi družeći se s nekolicinom drugih članova male američke zajednice. On je zanimljiv sugovornik i upečatljiva osoba, ali je i očajnički usamljen, sredovječni ovisnik sa uznemirujućom sklonošću oružju. Njegov susret s Eugeneom Allertonom, iseljenikom i bivšim vojnikom, koji je upravo pristigao u grad, po prvi puta će mu pokazati da je možda konačno moguće ostvariti intimnu povezanost s drugim ljudskim bićem. Njihovo putovanje u Amazoniju  dovest će do niza neočekivanih susreta i pružiti Leeju otrežnjujuće lekcije o onome što je Burroughs nazvao "algebrom potrebe".

„Guadagnino se koncem 2024. godine sa scenaristom Izazivača (Challengers), američkim dramatičarom i književnikom Justinom Kuritzkesom, posvetio projektu koji navodno sanja ostvariti od svoje sedamnaeste godine, filmskoj adaptaciji nedovršenog spisa Williama S. Burroughsa, novele Queer. Novela i film prate Burroughsovog autofikcionalnog protagonista Williama Leeja (izvrsni Daniel Craig) koji u Meksiku pedesetih godina prošlog stoljeća životari ubijajući se heroinom te zavodeći lokalne mladiće. Iako je jasno nagoviješteno da u otrcanim motelima neonskih svjetala – jer Guadagnino u Queeru općim planovima maksimalno iskorištava kinematografski potencijal nestvarnih geometrijskih pejzaža meksičke arhitekture i mutnih interijera jeftinih kafića – ležerno spava s brojnim muškarcima, Lee se uskoro fiksira na mladog vojnika Eugenea Allertona (Drew Starkey).

Prvoloptaški kritički dojam da je Queer u dubljem smislu Guadagninovo djelo od filmova poput Suspirije ili Izazivača dodatno je osnažen redateljevim izjavama da je ovo “njegov najosobniji film” te da se nada da bi se “brojni i prilično skandalozni” prizori homoseksualnog seksa dopali njegovim redateljskim uzorima. Premda se pojam skandaloznosti može doimati kao odveć snažan atribut za većinom nagoviješteni seks i tek nekoliko kadrova muške golotinje, kritičarke i kritičari koji su premijeri filma prisustvovali na festivalima u Veneciji i New Yorku zapazili su da je muški dio publike glasno negodovao na prizore muške homoseksualnosti. Dvostruka konotacija naslova filma i pozadinske novele iz 1985. godine možda nije samo sporedna lingvistička crtica ni provizorno zapažanje o fleksibilnosti žargona, nego relevantan prikaz alternativnih oblika žudnje u društvu kojem je i dalje neugodno autentično otvarati tematiku seksualnosti.“

Hana Samardžija, Jutarnji List

Redatelj: Hirokazu Koreeda
Scenarist: Hirokazu Koreeda
Glumci: Catherine Deneuve, Juliette Binoche, Ethan Hawke, Ludivine Sagnier
Zemlja produkcije: Francuska, Japan

Istinaredatelja Hirokazua Kore-ede prvi je film ovog proslavljenog japanskog autora snimljen izvan Japana, na francuskom jeziku i s međunarodnom glumačkom postavom. Film istražuje složene obiteljske odnose kroz priču o poznatoj francuskoj glumici Fabienne (Catherine Deneuve) i njenoj otuđenoj kćeri Lumir (Juliette Binoche). Fabienne objavljuje memoare, no njezina kći otkriva kako knjiga nudi idealiziranu verziju prošlosti, zaobilazeći stvarne obiteljske napetosti i bolne istine. Kada Lumir sa suprugom Hankom (Ethan Hawke) i kćeri posjeti Fabienne u Parizu, njihove tenzije izbijaju na površinu.

Kore-eda u filmu kombinira obiteljsku dramu s elementima metafilma, jer Fabienne paralelno radi na filmu koji zrcali njezin odnos s kćeri. Kroz dinamične dijaloge, duboke emotivne sukobe i promišljenu režiju, Kore-eda istražuje teme sjećanja, roditeljske odgovornosti i procesa pomirenja.

Film je dobio pohvale kritičara zbog snažnih izvedbi Deneuve i Binoche te Kore-edine sposobnosti da osjetljivo obradi univerzalne obiteljske teme. Istina je dirljiva i sofisticirana drama koja potvrđuje Kore-edinu reputaciju majstora humanističkih priča.

Redatelj i scenarist: Mohammad Rasoulof

Uloge: Soheila Golestani, Missagh Zareh, Setareh Maleki, Mahsa Rostami

Zemlja porijekla: Iran, Njemačka, 2024.

U potpunosti snimljen u tajnosti, što je u Iranu praktički uobičajena situacija, te jednako tako tajno odaslan u Njemačku gdje je montiran i dovršen,politički triler redatelja Mohammada Rasoulofa "Sjeme svete smokve" u središte radnje postavlja obitelj gurnutu pod svjetla javnosti nakon što njezin patrijarh Iman dobiva posao istražnog suca u Teheranu. Dok se politički nemiri šire ulicama grada, Iman shvaća da je njegov posao opasniji od očekivanog što ga odvodi u sve veću paranoju i nepovjerenje čak i kad su u pitanju njegova supruga i kćerke. Dinamika zastrašivanja i nasilja te posluha koji iz njih proizlazi, a suštinski je suprotan interesima i osjećajima pojednica, prikazana je kroz odnose u najužoj obitelji.

Naziv filma, koji na sreću nije doživio bitne izmjene u domaćoj distribuciji, se referira na specifičnost biljke sveta smokva (Ficus religiosa). Njeno se sjeme, očuvano u ptičjem izmetu,zadržava na granama drugih stabala. Iz njega raste korjenje koje se širi zrakom i polako ali sigurno usmrti svog domaćina.  Sveta smokva tako postaje simbol sveobuhvatne religijske represije u Iranu, ali i generalna slika opasnosti od centralizirane kontrole koja zahvaća sve segmente društva, pa i one najprivatnije.

Film sadrži i autentične snimkebunta na ulicama Irana, u sklopu iranskih nemira u sklopu inicijative Žena, život, sloboda, potaknute ubojstvom dvadesetogodišnje Mahse Amini, uhićene zbog neispravnog nošenja hidžaba.

Dobitnik pet nagrada na festivalu u Cannesu uključujući posebnu nagradu žirija, nagradu FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija!

Nominacija za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma!

Tri nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najbolji film i režiju!

Nominacija za Oscara za najbolji strani film

Redatelj: Chris Sanders 
Glasovi: Vanda Winter, Filip Riđički, Lovro Juraga, Sara Carević, Darko Janeš, Ana Magud, Goran Malus
Godina: 2024 | Trajanje: 102 min | Država: US

 

Robot ROZZUM 7134, skraćeno Roz, doživljava brodolom na pustom otoku. Mora naučiti prilagoditi se okolišu, što nije jednostavno, jer Roz je robot za kućanske poslove, i vođena je jednostavnom logikom efikasnog obavljanja zadataka. Životinje na otoku opravdano su skeptične prema trapavoj i beskorisnoj došljakinji. Ona, pak, nabasa na izgubljeno gušćje jaje, i, iako ne zna ništa o podizanju mladunčadi, kao ni o guskama općenito (da postoje, recimo) svoj zadatak održavanja privržene životinjice na životu shvaća ekstremno ozbiljno. Neizmjerno duhovit i dirljiv crtić o univerzalnim pitanjima – ljubavi koja pobjeđuje logiku, osjećajima koji nas čine onim što jesmo, i teškim odlukama odrastanja.

Divlji robotje adaptacija istoimene knjige za djecu Petera Browna. Film je inspiriran klasičnim Disneyevim i Miyazakijevim radovima, a zahvaljujući svojoj zanatskoj umješnosti i emocionalnoj dubini naišao je na odobravanje publike i kritike diljem svijeta, te je i nominiran za Oscara u kategoriji animiranog filma. Sinkroniziran je.

Beurokeo, 2022. Hirokazu Koreeda, 129 min. KR
Scenarij: Hirokazu Koreed
Uloge: Song Kang-ho, Gang Dong-won, Ji-eun Lee, Bae Doona
   Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Cannesu!
   Dobitnik nagrade za najbolji strani film na festivalu u Munchenu!
   Radnja filma “Broker”, kojeg je režirao renomirani redatelj Hirokazu Koreeda (“Obiteljske veze”), prati dvojicu ilegalnih preprodavača tek rođene siročadi parovima koji ne mogu imati vlastitu djecu te koji na taj način zaobilaze birokraciju legalnog posvojenja.
   Jedne noći mlada djevojka odluči svoje dijete ostaviti pred crkvom kako bi pronašlo udomljenje, ali odluči se vratiti kako bi se uvjerila da je njezino dijete našlo dobar dom. Međutim, umjesto toga ona uhvati na djelu dvojicu preprodavača (brokera) te se svo troje nakon toga zapute na uzbudljivo putovanje pronalaska ispravnih roditelja koji će otkupiti dijete. Stvari, logično, ne idu po planu budući su im na tragu dvije policajke…
   „Broker“ je premijerno prikazan u Lumière Theatreu, glavnom kinu Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, 26. svibnja 2022. Nakon što je film završio, publika je pljeskala 12 minuta.
   Izvedba ove premise je, na neki način, čudesna u svojoj osjetljivosti, postavljajući pitanja o pitanjima etike, izbora, novca, ubojstva i obitelji, te kako pronađi ljubav u svom ovom jadnom neredu. (Ella Kemp / IndieWirea)
   Jedan od najljepših filmova godine. (Nicholas Barber / BBC)
   Scenaristima se često prigovara da pojednostave i pojasne: Hirokazu ne drži do takvih pravila. Njegovi filmovi postaju čudniji i ljepši kako odmiču. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Koreeda stalno hoda po rubu nevjerojatnog i karikaturalnog, na prstima hodajući po zategnutom užetu, ali majstorski izbjegava pad u svakoj (ne)prilici. (En Filme / Staff En Filme)
   Ova korejska humoristična kriminalistička drama bavi se teškim problemima, ali redatelj Hirokazu Koreeda postavlja ih pomalo bajkovito sa svojom prepoznatljivom ljubaznošću i obzirnošću. (Tom Cassidy / Common Sense Media)
https://www.imdb.com/title/tt13056052/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_6_nm_2_q_Beurokeo

Redatelj: Pablo Larraín 

Uloge: Angelina Jolie, Pierfrancesco Favino, Alba Rohrwacher, Haluk Bilginer, Kodi Smit-McPhee

Čile, SAD, Italija, Njemačka, 2024, 124'

Film "Maria" treći je biografski film Pabla Larraína o ikonama 20. stoljeća. Prije njega se proslavio sa „Jackie” i “Spencer”.

Počinje trenutkom kada slavnu sporanisticu Mariu Callas nalaze mrtvu, 1977. u Francuskoj, gdje je provela svoje zadnje godine, a onda putuje sedam dana u prošlost, u trenutak kada optimistično odlučuje ponovno početi pjevati.

No, njezin fantastični instrument, glas koji je graničio s čudom, tek je dopadjivi pijev. Izgubila je znatno na težini, pije lijekove koji su, realno, droge, a činjenica da se godine pokazuju na  njezinom izgledu i karizmi, naštetila je samopouzdanju. Nakon smrti Onassisa živi posve sama, ima tek batlera, domaćicu i dvije pudle.

Intiman prikaz tih njezinih posljednjih dana prepun je suočavanja s osobnim demonima i sjećanja na prošle odnose, posebno s Aristotelom Onassisom.

Vizualno, film je impresivan, s pažljivo osmišljenom scenografijom i kostimografijom koje vjerno dočaravaju razdoblje i svijet opere.

Redatelj: Pat Boonnitipat
Uloge: Putthipong Assaratanakul, Usha Seamkhum, Sanya Kunakorn
Tajland, 2024. 127'

Vrhunski lijenčina, motiviran pričama o lakoj zaradi, M daje otkaz na poslu kako bi se brinuo o bolesnoj baki Mengju. Njegova je jedina želja pridobiti bakinu ljubav. I njezino nasljedstvo. Dok M čini sve kako bi postao glavna meta bakine privrženosti, ni ostali članovi obitelji ne miruju. No baka je tvrd orah, a vrijeme istječe. Kako se obogatiti prije nego što baka umre komedija je koja je postala instantni hit u tajlandskim kinima te pokorila kinoblagajne diljem Azije. U glavnoj ulozi nastupa tajlandska megazvijezda Putthipong Assaratanakul, poznatiji kao Billkin.

„Ako na prvi pogled djeluje vrlo predvidljivo - priče u kojem lik djeluje iz pohlepe i ružnih motiva, ali ga onda odnos s drugom osobom promijeni vrlo su česte na filmu. No Pat Boonnitipat snimio je film koji je izuzetno životan, s hrpetinom likova koji nisu ni sasvim pozitivni ni negativni, s razradom obiteljskih odnosa i situacija koji su kompleksni, ali nam i svima poznati te s dvoje glavnih likova - bakom i unukom - koji, iako pričaju sentimentalnu priču, kao likovi nisu nimalo sentimentalni, a još manje sladunjavi.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

Redatelj i scenarist: Mohammad Rasoulof

Uloge: Soheila Golestani, Missagh Zareh, Setareh Maleki, Mahsa Rostami

Zemlja porijekla: Iran, Njemačka, 2024.

U potpunosti snimljen u tajnosti, što je u Iranu praktički uobičajena situacija, te jednako tako tajno odaslan u Njemačku gdje je montiran i dovršen,politički triler redatelja Mohammada Rasoulofa "Sjeme svete smokve" u središte radnje postavlja obitelj gurnutu pod svjetla javnosti nakon što njezin patrijarh Iman dobiva posao istražnog suca u Teheranu. Dok se politički nemiri šire ulicama grada, Iman shvaća da je njegov posao opasniji od očekivanog što ga odvodi u sve veću paranoju i nepovjerenje čak i kad su u pitanju njegova supruga i kćerke. Dinamika zastrašivanja i nasilja te posluha koji iz njih proizlazi, a suštinski je suprotan interesima i osjećajima pojednica, prikazana je kroz odnose u najužoj obitelji.

Naziv filma, koji na sreću nije doživio bitne izmjene u domaćoj distribuciji, se referira na specifičnost biljke sveta smokva (Ficus religiosa). Njeno se sjeme, očuvano u ptičjem izmetu,zadržava na granama drugih stabala. Iz njega raste korjenje koje se širi zrakom i polako ali sigurno usmrti svog domaćina.  Sveta smokva tako postaje simbol sveobuhvatne religijske represije u Iranu, ali i generalna slika opasnosti od centralizirane kontrole koja zahvaća sve segmente društva, pa i one najprivatnije.

Film sadrži i autentične snimkebunta na ulicama Irana, u sklopu iranskih nemira u sklopu inicijative Žena, život, sloboda, potaknute ubojstvom dvadesetogodišnje Mahse Amini, uhićene zbog neispravnog nošenja hidžaba.

Dobitnik pet nagrada na festivalu u Cannesu uključujući posebnu nagradu žirija, nagradu FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija!

Nominacija za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma!

Tri nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najbolji film i režiju!

Nominacija za Oscara za najbolji strani film

Francuska, Senegal, Benin 2024, '67, Mati Diop

Studeni 2021. Dvadeset i šest predmeta iz riznice Kraljevstva Dahomey uskoro će napustiti Pariz i vratiti se u zemlju porijekla, današnju Republiku Benin. Zajedno s tisućama drugih, te su artefakte opljačkale francuske kolonijalne trupe 1892. No, kakav će stav prema povratku tih predmeta, koji su pripadali njihovim precima, zauzeti zemlja koja je morala napredovati u njihovoj odsutnosti? Dok se duša artefakata oslobađa, mi svjedočimo gorljivoj raspravi među sveučilišnim studentima koji imaju bezbroj različitih mišljenja i dvosmislenih stajališta. Film  film francusko-senegalske redateljice Mati Diopna divan način miješa stvarnost s kreativnošću, a ujedno je važan svjedok utjecaja kolonijalne prošlosti na sadašnjost te komplicirana i višeslojna karaktera tog naslijeđa.

Film "Dahomey" pobjednik je 74. Filmskog festivala u Berlinu. 

Redatelj: Bradley Corbet
Uloge: Adrien Brody, Felicity Jones, Guy Pearce, Joe Alwyn, Raffey Cassidy, Stacy Martin, Emma Laird, Isaach de Bankolé, Alessandro Nivola
US, UK, HU, 215'
 

Kratki uvod u temu:  dr.sc. Sanja Matijević Barčot,  docentica na Katedri za arhitektonsko planiranje

Beskompromisna i golema u svakom pogledu, ova epska biografska drama je gotovo savršen primjer korelacije forme i sadržaja.

Brutalizam je arhitektektonski stil monumentalnog, jednoobraznog, grubo dominantnog, ali istovremeno i fascinantnog izgleda. U rukama onog čija se samouvjerenost spaja sa strašću, znanjem i kontekstualnim razumijevanjem, brutalistički pristup stvara spektakularno djelo, tresak betonskog malja u blato malograđanskog ukusa. U rukama bezveznjaka, stvara pretjeranu oblikovnu buku. Brutalizam nije samo oblikovna, već i bitna etička pozicija modernizma.

Ovaj film dijeli te osobine. Svojom kontroverznošću, etikom i estetikom, zahtijevnošću i na koncu pukom vremenskom golemošću, ne izlazi u susret ukusima mase. Igra na sve ili ništa. U ovom je slučaju ispalo sve, i Brutalist je prošao izvrsno na svim festivalima i nagradama na kojima se pojavio, okrunivši to sa 10 nominacija za Oscara. Da nije tako, film se, unaprijed procijenjen kao predug i nezanimljiv širokoj publici, vjerojatno ne bi niti pojavio u kinima.

Govori o Lászlóu Tóthu (Adrien Brody) mađarskom arhitektu koji, preživjevši Holokaust,  dolazi u SAD i pod okriljem industrijalca Harrisona Leea Van Burena Sr počinje projektirati. Prati njegov život i rad sa detaljnošću koja bi, u rukama manje vještog redatelja, bila naporna i teška. No na koncu, film opravdava kako svoju neobičnu minutažu, tako i sve ostale neobične izbore koje je autor napravio da bi ostvario svoje, možda, i remek-djelo. Rano je to još reći, tek mu je 36 godina. 

Redatelj i scenarist: Mohammad Rasoulof

Uloge: Soheila Golestani, Missagh Zareh, Setareh Maleki, Mahsa Rostami

Zemlja porijekla: Iran, Njemačka, 2024.

U potpunosti snimljen u tajnosti, što je u Iranu praktički uobičajena situacija, te jednako tako tajno odaslan u Njemačku gdje je montiran i dovršen,politički triler redatelja Mohammada Rasoulofa "Sjeme svete smokve" u središte radnje postavlja obitelj gurnutu pod svjetla javnosti nakon što njezin patrijarh Iman dobiva posao istražnog suca u Teheranu. Dok se politički nemiri šire ulicama grada, Iman shvaća da je njegov posao opasniji od očekivanog što ga odvodi u sve veću paranoju i nepovjerenje čak i kad su u pitanju njegova supruga i kćerke. Dinamika zastrašivanja i nasilja te posluha koji iz njih proizlazi, a suštinski je suprotan interesima i osjećajima pojednica, prikazana je kroz odnose u najužoj obitelji.

Naziv filma, koji na sreću nije doživio bitne izmjene u domaćoj distribuciji, se referira na specifičnost biljke sveta smokva (Ficus religiosa). Njeno se sjeme, očuvano u ptičjem izmetu,zadržava na granama drugih stabala. Iz njega raste korjenje koje se širi zrakom i polako ali sigurno usmrti svog domaćina.  Sveta smokva tako postaje simbol sveobuhvatne religijske represije u Iranu, ali i generalna slika opasnosti od centralizirane kontrole koja zahvaća sve segmente društva, pa i one najprivatnije.

Film sadrži i autentične snimkebunta na ulicama Irana, u sklopu iranskih nemira u sklopu inicijative Žena, život, sloboda, potaknute ubojstvom dvadesetogodišnje Mahse Amini, uhićene zbog neispravnog nošenja hidžaba.

Dobitnik pet nagrada na festivalu u Cannesu uključujući posebnu nagradu žirija, nagradu FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija!

Nominacija za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma!

Tri nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najbolji film i režiju!

Nominacija za Oscara za najbolji strani film

Redatelj: Jesse Eisenberg
Uloge: Kieran Culkin, Jesse Eisenberg, Olha Bosova
2025, US,  90'

David i Benji su rođaci iz New Yorka, koji odlaze u Poljsku kako bi posjetili dom iz djetinjstva svoje pokojne bake, žene koja je preživjela Holokaust, i za koju Benji smatra da je jedina koja ga istinski razumije, iako će perceptivniji gledatelji brzo zaključiti da bakino mišljenje o njemu nije baš onakova kakvim ga on drži. U stvari, mnogo toga nije baš onakvo kakvim to anksiozni, pomalo opsesivno kompulzivni Benji, drži.

Putuju u grupi s vodičem, pa „Stvarna bol“ prerasta u svojevrsni film ceste koji bez napora i vidljivog truda fino balansira između banalnog i životno potresajućeg, između povijesno bitnog i trivijalnog, između prisutnosti u trenutku i svijesti o posljedicama, između komedije i tragedije. U tom procesu ispriča sve što treba - složenu i duboko istinitu priču o obitelji, prijateljstvu, odrastanju, starenju i na koncu – o stvarnoj boli.

Ovo je treći dugometražni film Jesseja Eisenberga, i njime je odao počast vlastitoj obitelji koja je prošla kroz pakao Holokausta, snimajući ga na mjestima njihovog stradanja, koncentracijskom kampu  Majdanek, i rodnoj kući svoje pratetke.

Redatelj: Jesse Eisenberg
Uloge: Kieran Culkin, Jesse Eisenberg, Olha Bosova
2025, US,  90'

David i Benji su rođaci iz New Yorka, koji odlaze u Poljsku kako bi posjetili dom iz djetinjstva svoje pokojne bake, žene koja je preživjela Holokaust, i za koju Benji smatra da je jedina koja ga istinski razumije, iako će perceptivniji gledatelji brzo zaključiti da bakino mišljenje o njemu nije baš onakova kakvim ga on drži. U stvari, mnogo toga nije baš onakvo kakvim to anksiozni, pomalo opsesivno kompulzivni Benji, drži.

Putuju u grupi s vodičem, pa „Stvarna bol“ prerasta u svojevrsni film ceste koji bez napora i vidljivog truda fino balansira između banalnog i životno potresajućeg, između povijesno bitnog i trivijalnog, između prisutnosti u trenutku i svijesti o posljedicama, između komedije i tragedije. U tom procesu ispriča sve što treba - složenu i duboko istinitu priču o obitelji, prijateljstvu, odrastanju, starenju i na koncu – o stvarnoj boli.

Ovo je treći dugometražni film Jesseja Eisenberga, i njime je odao počast vlastitoj obitelji koja je prošla kroz pakao Holokausta, snimajući ga na mjestima njihovog stradanja, koncentracijskom kampu  Majdanek, i rodnoj kući svoje pratetke.

Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Yuji Sakamoto

Glumci: Sakura Ando, Eita Nagayama, Soya Kurokawa, Hinata Hiiragi

Japan, 2023, 127'

Dobitnik je nagrade za najbolji scenarij na festivalu u Cannesu, „Monster“ je ispripovijedan majstorski kroz vizure triju glavnih likova, svaki od kojih ima ključ za jedna vrata misterija, koji se razmata do posljednjeg kadra."Čudovište" govori o majci koja uočava čudne promjene u sinovom ponašanju, i kreće prema školi... Realiziran je iz tri odvojene perspektive, kroz koje pratimo istu priču, i, kako to obično biva, kroz razumijevanje različitih pozicija i okolnosti slažemo komplicirani životni puzzle. Čuven po svojim duboko humanističkim, empatičnim filmovima, Kore-eda i najosjetljivijim temama barata nježno i nijansirano.Film je 2023. dobio nagradu za najbolji scenarij u Cannesu, a kritike su jednoglasne u pohvalama.

"Čudovište" je, inače, i posljednji film za koji je glazbu skladao veliki Ryuichi Sakamoto.