OKLOPNJAČA POTEMKIN

50 GODINA KINOTEKE
Bronenosec Potemkin, 1925. Sergej Eisenstein, 66 min.
Scenarij: Nina Agadzhanova, Sergei Eisenstein, Nikolai Aseyev, Sergei Tretyakov
Uloge: Aleksandr Antonov, Vladimir Barksy, Grigori Aleksandrov
   Jedna od najpoznatijih scena svjetske kinematografije su dječja kolica - s djetetom u njima - koja jure niz stepenice, dok gomila ljudi bježi u panici od vojnika koji pucaju na njih. Film je priča o pobuni posade na ruskom ratnom brodu u revoluciji 1905. godine koja je uzdrmala cijelo carstvo.
      Prema istinitom događaju koji se zbio i kao refleks rusko-japanskog rata, film je bio zamišljen kao dio povijesne freske od sedam filmova s temom revolucionarnih zbivanja do Oktobarske revolucije (u tom se smislu Ejzenštejnov „Oktobar“ može tretirati kao završni dio). Posebno, realizirana je u spomen dvadesetogodišnjice revolucije iz 1905.; radni je naslov bio „Godina 1905.“. U projekt su bila uključena sva značajnija događanja iz te godine, s radnjom u 25 do 30 gradova. Međutim, nakon snimanja nekih prizora u Bakuu, Ejzenštejn je radnju reducirao na događaj koji je u scenariju zauzimao svega jednu stranicu (od stotinjak).  
   Nastao prema istinitom događaju, snimljen za svega četrdesetak dana i montiran na dan premijere, film je stekao status jednog od ključnih djela sovjetskog revolucionarnog filma, odnosno tzv. sovjetske montažne škole, što dijelom duguje svojoj spektakularnosti. Napravljen prema uzoru na antičke tragedije, komponiran po strukturi glazbenog djela u pet stavaka koji se majstorski ritmičku izmjenjuju suptilnošću glazbene skladbe, film, prema Ejzenštejnovim shvaćanjima, nema bogatije obrađenih likova, a odlikuje ga fascinantna montaža koja se u osamdesetak minuta sastoji od nevjerojatnih 1 346 kadrova. Antologijskom se smatra scena masakra na stubama u Odesi, prizor u povijesti i teoriji filma osobito značajan po tzv. ekspandiranom vremenu. U anketi na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. izabran je za najbolji film svih vremena, a u anketama uglednog britanskog časopisa Sight & Sound redovito se ubraja među deset najznačajnijih filmova svih vremena. (Ante Peterlić, HFS)
   "Oklopnjača Potemkin" se više ne smatra najboljim svih vremena, ali je ipak obavezna za svakoga tko se imalo zanima za filmsku povijest. (Roger Ebert/Chichago Sun Times)
   Osim "Građanina Kanea", ovaj film je vjerojatno jedan od onih o kojima se najviše pisalo. Sa razlogom se smatra remek-djelom. (Michael W. Phillips Jr. / Online Film Critics Society)
   Tehnička ostvarenja ovog filma zauzimaju središnju pozornost; njegova nevjerojatna montaža i tehnika reza još uvijek izazivaju dozu uzbuđenja. (Jeffrey M. Anderson/San Francisco Film Critics Circle)
   Ako vas zanima povijest kinematografije, ili utjecaj na politiku i medij 20. stoljeća, onda morate vidjeti ovaj film, makar će sovjetska propaganda u trajanju od preko sat vremena biti izazov za strpljenje moderne publike. (Nick Hilditch / BBC.com)
   „Krstarica Potemkin“ S. M. Ejzenštejna, djelo je koje čudesnim ritmom, dinamikom u kadru i svojom čvrstom strukturom zrači silnim revolucionarnim patosom. (Vedran Gligo)
   Filmofili će se sjetiti da je upravo kultna scena s padajućim dječjim kolicima na stepenicama u Odessi, u kojoj carski vojnici vrše masakr nad civilima, korištena u brojnim filmovima, među kojima su (jednako kultni):  „Nedodirljivi“ Briana De Palme, „Kum“ Francisa F. Coppole, „Ljubav i smrt“ Woodyja Allena… - tzv. Potemkinove stube postale su tako jedna od najutjecajnih filmskih scena i omiljena inspiracija brojnih umjetnika. Potemkin je snimljen za svega 40 dana i dovršen jutro prije premijere. Neovisno o tome (ili možda upravo zbog toga) što pokriva tek jednu „epizodu“ burnog ruskog revolucionarnog duha, radi se o filmu koji posjeduje takvu snagu i moć da je bio zabranjivan u mnogim zemljama (ironično, čak i u Sovjetskom Savezu za koji je izvorno bio i napravljen), iz straha da bi mogao potaknuti publiku na revolucionarnu akciju. Činjenica da je snimljen prema istinitom događaju samo ga čini još interesantnijim, ali plijeni pozornost čak i bez tog konteksta. Potemkin je istinsko remek-djelo koje više od ičega zaslužuje da ga se gleda na velikom platnu... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
   Često birana među najbolje filmove svih vremena, „Krstarica Potemkin“ danas nema „tek“ arhivsko-arheološko-povijesnu vrijednost, nije riječ o tome da je valja pogledati „samo“ kao dio opće kulture. Posrijedi je uistinu uzbudljivo djelo očaravajuće stvaralačke energije, prekrasno ekspresivne i bogate likovnosti, inventivne i sugestivne montaže, nadahnuto zaneseno agitatorskoga duha i fascinantne inventivnosti – sve oblikovano uz iznimnu pedantnost – filmu što se i osamdeset i osam godina nakon premijere doima svježijim i iskričavijim od mnoštva bezidejno-mlitavih ili isprazno šareno-dinamičnih suvremenih ostvarenja... (Janko Heidl, www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt0015648/?ref_=fn_al_tt_1