PJEVAČ JAZZA

The Jazz Singer, 1927.

100 GODINA WARNERA
The Jazz Singer, 1927. Alan Crosland, 88 min.
Scenarij:
Alfred A. Cohn, prema kratkoj priči Samsona Raphaelsona, najprije adaptiranoj kao kazališna predstava
Uloge: Al Jolson, May McAvoy, Warner Oland, Eugenie Besserer
   Mladi Jakie Rabinowitz prkosi tradiciji svoje pobožne židovske obitelji pjevajući popularne pjesme u pivnici. Kažnjen od svog oca, kantora, Jakie bježi od kuće. Nekoliko godina kasnije, sada se naziva Jack Robin, postao je talentirani jazz pjevač. Pokušava izgraditi karijeru zabavljača, ali njegove profesionalne ambicije naposljetku dolaze u sukob sa zahtjevima njegovog doma i naslijeÄ‘a. (Ovim filmom zauvijek je završilo razdoblje nijemog filma. Bio je velika atrakcija koja je oduševila publiku, te donijela veliku financijsku dobit Warneru. Ostali studiji ostali su zatečeni. Već 1929. godine preko polovice od 20.500 američkih kinematografa prelazi na tonski film, a ta novost biva uskoro prihvaćena i u evropskim glavnim gradovima.)
   Godine 1926. Warnerovo rizično ulaganje od pola milijuna dolara s tvrtkom Western Electric u zvučni sustav Vitaphone donijelo je zaradu od 3,5 milijuna dolara na kino blagajnama s ovim filmom. Bio je to veliki uspjeh, zaslužan za transformaciju Warnera u najpopularniju filmsku tvornicu u Hollywoodu. Komercijalizacija zvuka na filmu i transformacija industrije s nijemih filmova na govorne filmove postala je stvarnost s uspjehom ovog filma. Iako to nije bio prvi Vitaphone („Don Juan“ iz 1926., nijemi film Johna Barrymorea, takoÄ‘er je imao sinkroniziranu glazbenu partituru koju je izvela Njujorška filharmonija i zvučne efekte pomoću Vitaphoneovog sustava), bio je to prvi dugometražni holivudski "talkie" film u kojem je govorni dijalog korišten kao dio dramatične radnje. MeÄ‘utim, to je samo djelomični talkie (25%) sa sinkroniziranim zvukom, vokalnim glazbenim brojevima i pratnjom. Sam Warner, suosnivač studija, umro je u preranoj dobi od 40 godina - jedan dan prije svjetske premijere filma u New Yorku 6. listopada 1927. Jolson je dobio glavnu ulogu nakon što su Eddie Cantor i George Jessel odbili Warnerovu ponudu za naslovnu ulogu. Publika je divlje oduševljena kad je omiljeni američki jazz pjevač i superzvijezda Al Jolson zapjevao. Iako je film proglašen nepodobnim u kategoriji najboljeg filma (smatralo se nepoštenim da se zvučni film natječe s nijemim), Warner Bros. dobio je posebnog Oscara na prvoj ceremoniji dodjele Oscara u svibnju 1929., za produkciju „Pjevača jazza“. Film je preraÄ‘en dva puta: „The Jazz Singer“ Michaela Curtiza (1952.) s Dannyjem Thomasom i Peggy Lee, te „The Jazz Singer“ Richarda Fleischera (1980.) s Neil Diamondom u glavnoj ulozi, te  Laurenceom Olivierom kao njegovim ocem.
   Unatoč tomu što su u filmu samo neke scene ozvučene, te premda to nije prvi takav slučaj, u povijesti je ostao zabilježen kao "prvi zvučni film", početak nove tehnološke i umjetničke ere. Ozvučene su uglavnom glazbene točke, s popularnim pjevačem Al Jolsonom u naslovnoj ulozi, a melodramska struktura, natpisi koji uglavnom zamjenjuju dijaloge te stilizirana gluma tipični su za nijemi film. No, publika i novinari bili su oduševljeni, čime je film ključno potaknuo prijelaz na zvučni film, što je studiju Warner Brothers omogućilo dostizanje većih producentskih tvrtki. Film je nagraÄ‘en posebnim Oscarom za uvoÄ‘enje zvučne tehnike. (Nikica Gilić, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0018037/?ref_=nv_sr_srsg_0

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA