KINOTEKA NA BAČVICAMA: GROZNICA SUBOTNJE VEČERI

35. – GODIŠNJICA
Saturday Night Fever, 1977. John Badham, 119 min. US
Scenarij: Norman Wexler prema tekstu „Tribal Rites of the New Saturday Night" Nika Cohna objavljenog 1976. u New York magazinu
Uloge: John Travolta, Karen Lynn Gorney, Barry Miller, Joseph Cali, Paul Pape, Donna Pescow, Bruce Ornstein, Julie Bovasso
   Tony Manero, 19-godišnji Italo-Amerikanac iz Brooklyna pokušava pobjeći od surove stvarnosti svog sumornog porodičnog života dominirajući plesnim podijumom u lokalnoj diskoteci …
   Globalni kritičarski i komercijalni uspjeh, „Groznica subotnje večeri“ imala je golem učinak na popularnu kulturu kasnih 1970-ih. Značajno je pomogao popularizaciji disko glazbe diljem svijeta te učinio Travoltu velikom zvijezdom.
   Ugledni američki kritičar Gene Siskel gledao je „Groznicu...“ 17 (sedamaest!!!) puta, i prema svjedočenjima, bio mu je najdraži film. Svidjelo mu se prvenstveno na emotivnoj razini, a o njoj je pisao po temama. Dvije su središnje: prva, želja mladih ljudi da pobjegnu od doživotne robije dosadnog posla, i druga, poteškoće koje neki muškarci imaju u odnosu prema ženama kao prijateljicama, a ne (samo) kao seksualnim partnericama.
   U filmu ima puno toga tužnog i bolnog, ali nakon nekoliko godina ono čega se sjećate je John Travolta na plesnom podiju u onom klasičnom bijelom disko odijelu i soundtrack Bee Geesa. (Roger Ebert)
   John Travolta daleko je bolji nego što bi očekivali s obzirom na njegova ranija izdanja; njegov Tony Manero prikladno je čvrst i (skoro) pankerski, ali ima i topline i ranjivosti koje ga čine vrlo privlačnim. (thefilmfrenzy.com)
   Jedan od najljepših filmova pop plesne scene ikada snimljenih. (Pauline Kael / The New Yorker)
   Film Johna Badhama je u žanr donio bitnu novost: započeo je plesni mjuzikl zasnovan na tradiciji klasičnog mjuzikla u kojima je glazba uglavnom označavala eskapističku razbibrigu i oniričku fantazmu sretnijeg i boljeg svijeta, te je prenosio potkraj 1970-ih sasvim eksplicitnu poruku mlađem gledateljstvu. Diskoklub je prikazan kao mjesto uspjeha, privlačnosti i zabave koja označava i pomak u društvenom kontekstu: disko izjednačuje društvene nejednakosti, a plesni podij postaje mjesto zaborava svakidašnjih problema, odnosno mjesto gubitka kontrole i društvenih stega koje omogućava razvitak sposobnosti kojima se socijalno deklasirani pripadnici zajednice mogu tijekom večeri pretvoriti u popularne zvijezde. Film je spretno iskoristio nadolazak »diskogroznice« te ujedno razvio sposobnost integriranja suvremene glazbe u tradicionalnu strukturu mjuzikla. (Tonči Valentić / HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0076666/?ref_=nv_sr_srsg_3