Petit Fille, 2020. Sébastien Lifshitz, 85 min. FR/DK
Scenarij: Sébastien Lifshitz
   Sedmogodišnja Sasha oduvijek je znala da je djevojčica, iako je rođena kao dječak. I dok se društvo ne odnosi prema njoj kao prema drugoj djeci njene dobi – u svakodnevici u školi, na satovima plesa ili rođendanskim proslavama – njezina brižna obitelj bori se kako bi se njezina različitost uvažila i prihvatila.
   „Djevojčica“ Sébastiena Lifshitza prikaz je bitke jedne obitelji protiv strogih društvenih normi koje okružuju temu roda. Duboko dirljivo. (Fabien Lemercier, Cineuropa)
Chicago IFF 2020. Nagrada Silver Hugo za najbolji dokumentarni film
Europske Filmske Nagrade 2020. Najbolji dokumentarni film
French Syndicate of Cinema Critics 2021. Najbolji francuski dokumentarni film
Ghent IFF 2020. Najbolji dokumentarni film
Seattle IFF 2020. Nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt11753696/?ref_=fn_tt_tt_69

Respect, 2021. Liesl Tommy, 145 min. US
Scenarij: Tracey Scott Wilson
Uloge: Jennifer Hudson, Forest Whitaker, Tate Donovan, Mary J. Blige
      „Respect“ je biografska drama o jednoj od najvećih pjevačica i pijanistica svih vremena Arethi Franklin. R&B pjevačicu glumi Oscarovka Jennifer Hudson, koju je (svojevremeno) Aretha osobno izabrala za tu ulogu. Priča prati pjevačicu od njenih samih početaka u Detroitu kad je kao mala curica pjevala u crkvenom zboru kojeg je vodio njen otac, do superzvijezde i Kraljice Soula. Aretha je u svojoj dugoj karijeri imala preko sto pjesama na Billboardovoj top listi, uključujući dvadeset pjesama koje su bile na broju jedan R&B ljestvice. Osvojila je 18 Grammyija i bila je prva žena koja je ušla u Rock and Roll kuću slavnih.
   Arethina obrada hita Otisa Reddinga „Respect“, koja je postala zaštitna pjesma feminističkog pokreta, ustoličila ju je kao ikonu u borbi za ljudska i ženska prava. Bila je više od pjevačice i njezine pjesme su bile više od pjesama. Pjevala je na pogrebu za Dr. Martina Luthera Kinga te na tri inauguracije američkih predsjednika.

   Nastup Jennifer Hudson u glavnoj ulozi apso-lutno zaslužuje naše poštovanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt2452150/

Streets of Fire, 1984. Walter Hill
   AUTORSKI TIM: Lawrence Gordon i Joel Silver (produkcija), Walter Hill (redatelj), Walter Hill i Larry Gross (scenarij), Andrew Laszlo (fotografija), James Coblentz, Freeman A. Davies i Michael Ripps (montaža), Ry Cooder (skladatelj), John Wallone (scenografija), Marilyn Vance (kostimografija), Michael Germain, Michael Mills (šminka)
   ULOGE: Michael Paré (Tom Cody), Diane Lane (Ellen Aim), Rick Moranis (Billy Fish), Amy Madigan (McCoy), Willem Dafoe (Raven Shaddock), Deborah Van Valkenburgh (Reva Cody), Richard Lawson (Officer Ed Price), Rick Rossovich (Officer Cooley), Bill Paxton (Clyde)
   Rock & roll bajka iz nekog drugog vremena i drugog prostora.
   Rock pjevačicu Ellen Aim tijekom koncerta otme banda na motorima, banda koju predvodi Raven Shaddock. Kad to spazi Reva Cody, koja je bila u publici, pozove brata Toma da se vrati u grad i krene u potragu za Ellen. Poznat policiji kao maloljetni delinkvent, Tom svojim povratkom odmah privlači pozornost. Uskoro mu se u potrazi pridruži bivša vojnikinja McCoy te Ellenin menadžer Billy Fishte: trojac kreće u daleki i mračni dio grada u kojem samuje zatočena Ellen…)
   U jednom davnom intervjuu, Walter Hill objasnio je kako samo porijeklo filma vuče korijene iz njegovih tinejdžerskih želja i preokupacija, točnije želje da napravi savršen film s referencama prema kojima još uvijek osjeća veliku naklonost: prilagođeni automobili, ljubljenje na kiši, neon, noćni vlakovi, brza potjera, tutnjava, rock zvijezde, motori, duhovitost u teškim situacijama, kožne jakne i pitanja časti ...

   Iako je film tijekom desetljeća stekao kultni status kod gledatelja diljem svijeta, uvelike je ostao u sjeni Hillovih „The Warriorsa“ koji je po atmosferi i glazbi, a u nekim dijelovima i u priči vrlo sličan „Vatrenim ulicama“. (Mislav / filmoviandserije.wordpress.com)
   Te davne 1984. godine Walter Hill je uz pomoć Larry Grossa, koji je pomogao oko scenarija, napravio možda najveći film žanra koji nikad nije saživio osim u rijetkim trenucima. Miješajući mjuzikl, akciju, „film noir“, dramu, pa i komediju, Walter Hill je ispričao priču za laku noć, ali ne djeci već rockerima. Stoga, ako film niste gledali, pogledajte ga. I pri tom nemojte upasti u zamku i tražiti u njemu ono što ne postoji, niti je ikome bila namjera da postoji.Uživajte u dobroj muzici, uživajte u jednoj od rijetkih rock & roll bajki ispričanih samo za rockere!  (Jerko Jakšić / music-lp-underground.com)
   Ako ste za modernu bajku, pogledajte film. Ako ste za modernu rock bajku, obavezno pogledajte film. Pametniji savjet od toga nemam. (deckardovkutak.wordpress.com)
https://www.imdb.com/title/tt0088194/?ref_=nv_sr_srsg_0

50 GODINA KINOTEKE
Fat City, 1972. John Huston, 96 min. US
Scenarij: Leonard Gardner prema vlastitom romanu
Uloge: Stacy Keach, Jeff Bridges, Susan Tyrrell
   Bivši boksački prvak Billy Tully živi u kalifornijskom gradu Stocktonu, gdje je odluči krenuti ispočetka. Godinu dana ranije napustila ga je supruga, zbog čega je izgubio meč u Panami, postao alkoholičar i zapao u siromaštvo. Dok za život zarađuje kao pomoćni poljoprivredni radnik i dok ga još uvijek privlači čašica, te dok održava burnu vezu s ogorčenom i emocionalnim problemima opterećenom Omom, Billy je odlučan da kroz ulogu mentora mlađem kolegi Ernieju Mungeru, 19-godišnjem početniku,  rehabilitira vlastitu boksačku karijeru. Mungera isprva pošalje nekadašnjem menadžeru i vlasniku boksačke dvorane Rubenu Luni, da bi ovaj ubrzo odlučio pomoći ne samo mladiću nego i Billyju. Luna će tako uz skrb o Mungeru pristati trenirati i Billyja, vjerujući da ga može vratiti na staze nekadašnjeg uspjeha.
   Iako smo se kroz godine imali priliku nagledati bezbroj priča o boksu i boksačima, "Fat City" ni izbliza nije jedna od onih rokijevskih priča o šampionima. Ovo je jedna od onih stvarnih, nimalo sentimentalnih i prilično iskrenih priča o dvojici tipova koji kao da su predodređeni na neuspjeh, a film dižu i kvalitetne glumačke izvedbe. (gambee82.blogspot.com)
   Naročito volim jedan od svojih posljednjih filmova: "Grad izobilja" (Fat City). U njemu je cijela moja mladost. Ista ona atmosfera, iste nade isti jad. "Grad izobilja" je film o boksačima, a ja sam također, u mladosti, bio boksač. Kakva su to bila vremena! (John Huston)
https://www.imdb.com/title/tt0068575/?ref_=fn_al_tt_1

U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.

Hell in the Pacific, 1968. John Boorman
   AUTORSKI TIM: Reuben Bercovitch (producent), John Boorman (redatelj), Reuben Bercovitch, Alexander Jacobs, Eric Bercovici (scenarij), Conrad Hall (fotografija), Thomas Stanford (montaža), Lalo Schifrin (skladatelj), Anthony Pratt, Masao Yamazaki, Makoto Kikuchi (scenografija), Seth Banks, Shigeo Kobayashi (šminka)
   ULOGE: Lee Marvin (američki pilot), Toshirō Mifune (Tsuruhiko Kuroda)
   Udružite Lee Marvina s Toshirom Mifuneom, prekrasnim krajolicima (otoci Paulau) pod lakom rukom Johna Bormana i gledajte kako jednostavna priča prerasta u vizualnu gozbu.
   Tijekom Drugog svjetskog rata, negdje na bojištu Pacifika, na jednom malom nenastanjenom otoku u Tihom oceanu se nađu američki pilot i mornarički kapetan... oboje napušteni od svojih suboraca. Iako neprijateljski nastrojeni jedno prema drugome, moraju prestati s neprijateljstvom i surađivati ukoliko žele preživjeti i vratiti u civilizaciju. Ali, hoće li?
      Kad imaš dva velikana svjetskog glumišta drugi ti niti ne trebaju - Boorman još jednom pokazuje kako zna što radi (tj. što treba raditi) tijekom cijelog filma, a Marvin Lee i Toshiro Mifune (oboje aktivno sudjelovali u 2. svjetskom ratu; Marvin i ranjen i odlikovan) samo slijede njegove natuknice i ostalo prepuštaju svojoj bezprijekornoj glumačkoj prezentaciji. Sami kraj filma u suprotnosti je s izvornom vizijom redatelja Johna Boormana, u kojoj japanski časnik ljutito ubija dva japanskog vojnika koji su naišli na Amerikanca: producenti su promijenili kraj bez njegova znanja. Od tog filma John Boorman potpisao bi ugovor s kompanijom samo ukoliko bi zadržao kreativnu kontrolu nad cijelim projektom.
   Film je u cijelosti snimljen na otoku Palau u sjevernom Tihom oceanu, u blizini Filipina.
   Fascinantan Boorman. (Steve Crum Kansas City Kansan)
   Proteže li se rat na pojedinca? Obučeni da ubijaju ili će biti ubijeni, dva protivnika se suočavaju, svaki sa svojim strahom da će onaj drugi uspjeti. Zašto se nisu ubili kad su imali priliku? Možda zato što je čovjek društvena životinja i potrebno mu je društvo drugih. Da se poslužim klišejem - Nijedan čovjek nije otok. I na kraju izbija sukob. Ne zbog bilo kakve urođene razlike između dvojice muškaraca - već zbog načina na koji se definiraju na većoj sceni... Dva sjajna glumca, sjajan scenarij, velika tema. (Andybern / www.imdb.com)
   Fascinantno je vidjeti kako se dva velika glumca međusobno povezuju kao ljudska bića, iako se (verbalno) ne razumiju... Briljantno režirano na dva različita načina: prije svega vizualno, a zatim i  glumački, pritom nikada ne dopuštajući da glavne teme filma trpe. Bravo! (Jeff Coatney / www.imdb.com)
https://www.imdb.com/title/tt0063056/?ref_=tt_urv

Respect, 2021. Liesl Tommy, 145 min. US
Scenarij: Tracey Scott Wilson
Uloge: Jennifer Hudson, Forest Whitaker, Tate Donovan, Mary J. Blige
      „Respect“ je biografska drama o jednoj od najvećih pjevačica i pijanistica svih vremena Arethi Franklin. R&B pjevačicu glumi Oscarovka Jennifer Hudson, koju je (svojevremeno) Aretha osobno izabrala za tu ulogu. Priča prati pjevačicu od njenih samih početaka u Detroitu kad je kao mala curica pjevala u crkvenom zboru kojeg je vodio njen otac, do superzvijezde i Kraljice Soula. Aretha je u svojoj dugoj karijeri imala preko sto pjesama na Billboardovoj top listi, uključujući dvadeset pjesama koje su bile na broju jedan R&B ljestvice. Osvojila je 18 Grammyija i bila je prva žena koja je ušla u Rock and Roll kuću slavnih.
   Arethina obrada hita Otisa Reddinga „Respect“, koja je postala zaštitna pjesma feminističkog pokreta, ustoličila ju je kao ikonu u borbi za ljudska i ženska prava. Bila je više od pjevačice i njezine pjesme su bile više od pjesama. Pjevala je na pogrebu za Dr. Martina Luthera Kinga te na tri inauguracije američkih predsjednika.

   Nastup Jennifer Hudson u glavnoj ulozi apso-lutno zaslužuje naše poštovanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt2452150/