Christian Petzold, 2025. Njemačka, 86'
Uloge: Paula Beer, Barbara Auer, Matthias Brandt, Enno Trebs

Na izletu izvan grada mlada studentica klavira čudom preživi prometnu nesreću. Spašava je Betty, lokalna svjedokinja nesreće koja Lauru poziva k sebi, gdje se nastavlja brinuti o njoj gotovo majčinskom nježnošću. Isprva oprezni i zatvoreni, Bettyn suprug i sin postupno prihvaćaju Lauru u obitelj. No krhku rutinu ubrzo krenu remetiti misteriozni duhovi prošlosti. Novi film nagrađivanog njemačkog redatelja Christiana Petzolda intrigantna je psihodrama između košmara i bajke o traumi, sjećanju i mitu. Film je premijerno prikazan u programu 15 dana autora u Cannesu.

 Christian Petzold (1960.) jedan je od najznačajnijih suvremenih njemačkih redatelja. Uz Thomasa Arslana i Angelu Schanelec, predstavnik je tzv. Berlinske škole filma. Njegovi filmovi Barbara (Srebrni medvjed za najbolju režiju 2012.), Feniks (2014) i Tranzit (2018.) smještaju intimne priče protagonista u mračna razdoblja novije njemačke povijesti. Undine (ZFF 2020.) je suvremena adaptacija Male sirene (Srebrni medvjed za najbolju glumicu), a za film Crveno nebo (ZFF 2023.) osvojio je Nagradu Velikog žirija na Berlinaleu.

Sergei Loznitsa, 2025, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina, 118'
Uloge: Vlad Ivanov, Christian Friedel, Sandra Hüller, Natalia Berezhnaya, Valeriu Andriuta

Najnovije je ostvarenje istaknutog ukrajinskog redatelja precizna je analiza povijesnih traumi i totalitarizma. Film se tematski naslanja na njegove prethodne radove o Nürnberškom procesu i procesima u Kijevu, ali ovaj put dublje ulazi u moralni ponor onih koji provode "pravdu".

Radnja je smještena u poslijeratni ambijent (kasne 1940-e) i prati dvojicu tužitelja na suđenju visokog profila. Dok jedan vjeruje u slovo zakona i objektivnu pravdu, drugi je vođen političkim direktivama i željom za ideološkom odmazdom. Kroz njihove sukobe u sudnici i izvan nje, Loznica razotkriva kako se pravni sustav lako transformira u instrument represije. Film je snimljen u prepoznatljivom redateljskom stilu – dugi, statični kadrovi i hladna atmosfera koja pojačava osjećaj neminovnosti. Iako je riječ o igranom filmu, Loznica koristi crno-bijelu fotografiju i scenografiju koja toliko vjerno simulira arhivske snimke da gledatelj gubi granicu između fikcije i povijesnog dokumenta.

Sergej Loznica jedan je od najvažnijih suvremenih europskih redatelja. Njegov rad obuhvaća i igrane filmove (U magli, Donbas) i dokumentarce temeljene na arhivskim snimkama (Babi Yar. Context, State Funeral), a pristup karakterizira odbijanje sentimentalnosti i fokus na kolektivnu odgovornost, zbog čega je često u središtu javnih i političkih rasprava u istočnoj Europi.

Cineuropa: "Loznica je stvorio klaustrofobično remek-djelo o birokraciji zla. Sudnica ovdje nije mjesto istine, već pozornica za okrutni teatar moći."

Le Monde: "Vizualno stroga i intelektualno beskompromisna drama koja nas tjera da preispitamo što uistinu znači 'pravedno suđenje'

The Hollywood Reporter: "Dva tužitelja su briljantna studija o moralnoj eroziji. Loznica ponovno dokazuje da povijest nije prošlost, već upozorenje koje traje."

Laurence Olivier, 1957., UK, US 117'

Uloge: Marilyn Monroe, Laurence Olivier, Sybil Thorndike, Richard Wattis, Jeremy Spenser.

Ova sjajna romantična komedija u svoje je vrijeme bila najpoznatija po turbulentnom odnosu između glavnih zvijezda, Laurencea Oliviera, predstavnika klasične britanske škole, i nediscipliniranog, emotivnog pristupa poslu Marilyn Monroe, no na koncu, upravo je amalgam blještavog holivudskog sjaja i britanske kazališne tradicije ono što je „Princu i plesačici“ osiguralo dugovječnost.

Bio je to prvi (i jedini) film u produkciji vlastite kompanije Marilyn Monroe, Marilyn Monroe Productions, a njegova je radnja smještena u London 1911. godine tijekom krunidbe kralja Georgea V. Princ regent fiktivne države Karpatije pokušava zavesti američku plesačicu, no ona se neočekivano uplete u političke spletke i pokuša spriječiti državni udar u njegovoj zemlji.

Film je adaptacija kazališne predstave The Sleeping Prince Terencea Rattigana, a komiku temelji na duhovitim dijalozima i nesporazumima između naivne, ali inteligentne plesačice i uštogljenog princa.

Događaji sa snimanja ovog filma inspirirali su biografsku dramu iz 2011. godine, Moj tjedan s Marilyn (My Week with Marilyn), temeljenu na dnevnicima asistenta Colina Clarka koji je dokumentirao Marilynine emocionalne probleme i napetosti s Olivierom tijekom boravka u Londonu. 

Harris Dickinson,  UK, US, 2025., 99'
Uloge: Charlie Hall, Harris Dickinson, Helena Bonham Carter, Stephen Graham, Erin Kellyman

Harrisa Dickinsona publika poznaje kao glumca u filmovima Trokut tuge, Scrapper, The Iron Claw, a njegov prijelaz u režiju rijetko je upačatljiv. Derište (Urchin) stilski se oslanja na britansku tradiciju socijalnog realizma (poput Kena Loacha), ali s modernijim, stiliziranim vizualnim pristupom. Smješten u suvremeni istočni London, film prati sedamnaestogodišnjaka koji pokušava navigirati kroz sustav socijalne skrbi dok se istovremeno brine o svom mlađem bratu. Priča je sirova i naturalistička, fokusirana na pokušaje preživljavanja na marginama društva, ali prožeta trenucima neočekivane nježnosti i vizualne poezije. Dickinson koristi vlastito poznavanje radničke klase Londona kako bi stvorio autentičan portret mladosti koja odbija biti slomljena.

Proveo je mjesece tražeći glavnog glumca po školama i boksačkim klubovima istočnog Londona kako bi postigao maksimalnu autentičnost, a mnogi su dijalozi inspirirani stvarnim razgovorima koje je vodio ili čuo u svom susjedstvu tijekom odrastanja.

Film je nastao u koprodukciji s kultnim studijem A24, premijerno je prikazan u Cannesu, a kritika ga izdvaja kao jedan od naimpresivnijih redateljskih debija novijeg vremena.

The Guardian: "Dickinsonov debi je zapanjujuće samouvjeren. 'Urchin' posjeduje sirovu energiju i srce koje rijetko viđamo u suvremenom britanskom filmu."

Variety: "Kao što je uvjerljiv ispred kamere, Harris Dickinson se pokazuje kao vizionar iza nje. Ovo je film koji boli, ali i iscjeljuje."

IndieWire: "Briljantno snimljen i emocionalno razoran. 'Urchin' je dokaz da Dickinson razumije ljudsku psihu bolje od većine iskusnijih kolega."

Luka Rukavina, 2022., HR 82‘

Stvaran više od 10 godina, Cvrčak i mravica dugoočekivani je domaći animirani film rađen u tehnici 3D animacije. Inspiriran istoimenom Ezopovom basnom, film na živ i veseo način donosi plemenitu priču o toleranciji i suživotu. Ket je cvrčak koji svira gitaru sa svojim bendom, zabavljajući bezbrižne kukce u okolici. Nedaleko živi mravlja princeza Antoneta, u mravinjaku gdje se cijene samo disciplina i rad, dok je glazba zabranjena. Kad se slučajno sretnu, među njima se rađa bliskost. Shvativši da cvrčci ne mogu preživjeti zimu, Antoneta ih želi spasiti, ali bezuspješno. No, kad je otme pokvareni mrav Anteodor, cvrčci predvođeni Ketom priskaču joj u pomoć. Dok uče prihvaćati različite od sebe, junaci stvaraju temelje za harmoničan suživot u kojem se rad i zabava prožimaju.

Christian Petzold, 2025. Njemačka, 86'
Uloge: Paula Beer, Barbara Auer, Matthias Brandt, Enno Trebs

Na izletu izvan grada mlada studentica klavira čudom preživi prometnu nesreću. Spašava je Betty, lokalna svjedokinja nesreće koja Lauru poziva k sebi, gdje se nastavlja brinuti o njoj gotovo majčinskom nježnošću. Isprva oprezni i zatvoreni, Bettyn suprug i sin postupno prihvaćaju Lauru u obitelj. No krhku rutinu ubrzo krenu remetiti misteriozni duhovi prošlosti. Novi film nagrađivanog njemačkog redatelja Christiana Petzolda intrigantna je psihodrama između košmara i bajke o traumi, sjećanju i mitu. Film je premijerno prikazan u programu 15 dana autora u Cannesu.

 Christian Petzold (1960.) jedan je od najznačajnijih suvremenih njemačkih redatelja. Uz Thomasa Arslana i Angelu Schanelec, predstavnik je tzv. Berlinske škole filma. Njegovi filmovi Barbara (Srebrni medvjed za najbolju režiju 2012.), Feniks (2014) i Tranzit (2018.) smještaju intimne priče protagonista u mračna razdoblja novije njemačke povijesti. Undine (ZFF 2020.) je suvremena adaptacija Male sirene (Srebrni medvjed za najbolju glumicu), a za film Crveno nebo (ZFF 2023.) osvojio je Nagradu Velikog žirija na Berlinaleu.