Un Triomphe, 2021. Emmanuel Courcol, 105 min. FR
Scenarij: Khaled Amara, Emmanuel Courcol, Thierry de Carbonnières
Uloge: Kad Merad, David Ayala, Lamine Cissokho, Sofian Khammes
   Etienne je ne baš uspješan glumac koji održava glumačku radionicu u zatvoru, gdje okuplja skupinu zatvorenika kako bi uprizorili Beckettovu dramu „Čekajući Godota“. Kad mu se pruži prilika ovu živopisnu grupicu povesti na turneju po Francuskoj, neminovno iskrsne pitanje hoće li uspjeti ustrajati u dramskim očekivanjima, te kakav će odjek njihov nastup polučiti u glavnom gradu – Parizu.
   Prije nekoliko godina, Marc Bordure, moj producent, upoznao me s dokumentarnim filmom o redatelju Janu Jönsonu, koji je postavljao „Čekajući Godota“ sa zatvorenicima u zatvoru u Švedskoj. Predstava je je bila tako uspješna da su išli na turneju, sve do finala u Kraljevskom kazalištu u Göteborgu. Rekao mi je: "ova je priča za tebe"... Počeo sam razmišljati o francuskoj i suvremenoj transpoziciji priče. Beckettova drama se činila malo suhoparna, pa zar se radnja ne bi mogla premjestiti na neko drugo polje? U svakom slučaju bilo je potrebno sve iznova izmisliti jer švedsko zatvorsko okruženje 80-tih bilo je drugačije od današnjih francuskih zatvora. (redatelj Emmanuel Courcol)
   Nisam želio da se moja želja za autentičnim filmom o zatvoru povinuje estetici pseudodokumentarca s ručnom kamerom ili neurednim okruženjem i prigušenim svjetlom. Želio sam stvoriti dinamičnu kameru, koja ostaje lagana i fluidna, koja se može fokusirati na lica zatvorenika i samog Etienna. (redatelj Emmanuel Courcol)
   Pomislio sam – beznačajna, možda inspirativna priča prošarana humorom - i pogriješio. „Trijumf“ je previše sofisticiran film da bi postao zarobljenikom mojih (unaprijed donesenih) predrasuda. Uz fino napisan scenarij i izvrsne glumačke izvedbe, „Trijumf“  je mnogo više nego što se na prvi pogled čini – iako potvrđuje moć umjetnosti da oslobađa i osnažuje, daje svrhu i ispunjenje na načine koji će iz vas izmamiti osmijeh. (www.sparklyprettybriiiight.com)
   „Trijumf“ istražuje neobična i neočekivana mjesta na kojima se talent može iskazati. I u tome uspijeva jer uravnotežuje emocije slobode i zatvorenosti. (Janet Walker / www.haute-lifestyle.com)
   Stavljajući kazalište u središte filma i pokazujući kako zatvorenici bez iskustva na pozornici malo-pomalo postaju veliki glumci, ovaj se film pokazuje kao izvrstan film za dobro raspoloženje zbog kojeg želimo toliko pljeskati ovom filmu ispunjen istinskom ljubavlju prema kazalištu i prije svega pokazuje da svi imamo pravo na drugu šansu i da nikada ne smijemo odustati. Uvijek moramo dati najbolje od sebe, a posebno svoje kvalitete dijeliti s drugima. (mulderville.net)
https://www.imdb.com/title/tt12444440/?ref_=nv_sr_srsg_0

50 GODINA KINOTEKE
A Place in the Sun, 1951. George Stevens, 122 min. US
Scenarij: Michael Wilson i Harry Brown prema romanu Theodorea Dreisera „Američka tragedija“ i istoimenoj kazališnoj predstavi Patricka Kearneya (sami roman zasnovan je na istinitom događaju: Chester Gillette 1906. godine ubio je svoju trudnu djevojku)
Uloge: Montgomery Clift, Elizabeth Taylor, Shelley Winters
   George Eastman, ambiciozni je mladić siromašnog porijekla koji pokušava ući u "pristojno društvo" kroz rad u tvornici, ali i osvojiti kćer njenog vlasnika. Planove mu zakomplicira neobavezna veza s radnicom koja je završila trudnoćom: predstoji mu izbor između odgovornosti, te ljubavi i bogatstva.
   „Mjesto pod suncem“ je doživio ogroman uspjeh kod publike, potvrdivši Clifta i Taylor kao jedne od najvećih zvijezda tadašnjeg Hollywooda, ali i kod kritike. Osvojio je šest Oscara, i Zlatni globus za najbolji film. Kasnija kritika mu je, pak, zamjerala što se, za razliku od književnog predloška, manje bavio kritikom klasnih razlika i naglasak umjesto toga stavio na melodramu. Usprkos toga, danas se smatra jednim od najboljih i najvažnijih filmova svog vremena.
   Možda nije važno za gledanje ovog filma, no zanimljivo je usporediti sa prikazivanjem na našim televizijama: naime, 1965. redatelj Stevens zaprijetio je tužbom od 1.000.000 US$ bilo kojoj TV postaji koja ubaci bilo kakvu reklamu tijekom prikazivanje njegovog filma bez njegovog posebnog odobrenja.
   Stevens bi najprije snimio scenu, a zatim proveo sljedeća tri sata uvježbavajući je, te ponovno snimio. Objasnio mi je da je na taj način dobiva neplanirane, spontanije reakcije glumaca, često potpuno ispravne. Kada glumci pretjerano intelektualiziraju ili unaprijed planiraju, nisu tako dobri. Raditi s njim bio je čisti užitak. (Shelley Winters)
   Kad bi mislila da sam rigorozniji nego što je potrebno, bila bi ljuta. Ali sljedećeg jutra zaboravila bi na to. Jedina stvar koju sam morao uraditi je potaknuti je da ostvari puni dramski potencijal. Unatoč ljepoti, bila je rođena glumica. (George Stevens o Elizabeth Taylor)
   Najveći film ikada snimljen o Americi. (Charlie Chaplin)
   U odnosu na roman, Stevens je promijenio naslov i imena likova, te osuvremenio radnju. Međutim, bitnija promjena bila je u prenošenju problemskog naglaska djela sa socijalne tematike na dramu junakove svijesti, s društvene analize na ljubavne elemente priče, a zbog posljednjega pojačani su melodramski aspekti djela. Ipak, film je jedno od vrhunskih holivudskih ostvarenja s početka 1950-ih, socijalna nota predloška nije iščezla, a impresionirao je i sugestivnom fotografijom, kadriranjem i nekim antologijskim scenama. (Ante Peterlić, HFL)
   Svoj antologijski film "Mjesto pod suncem" George Stevens realizirao je godine 1951. prema čuvenom romanu Theodora Dreisera "Američka tragedija ", koja je još uvijek konvenirala kritičkim osvrtima, a koja će se neposredno zatim "ugasiti“ voljom Mc Carthyevog Komiteta za ispitivanje antiameričke djelatnosti. (Vedran Gligo)
https://www.imdb.com/title/tt0043924/?ref_=nv_sr_srsg_0