Herbert Ross, 1969., UK/US, 152'
Uloge: Peter O'Toole, Petula Clark, Michael Redgrave, George Baker, Sian Phillips, Michael Bryant

Povučeni i strogi profesor latinskog jezika Arthur Chipping provodi desetljeća predajući u tradicionalnom engleskom internatu, a njegov se kruti život potpuno transformira kada se zaljubi u slobodoumnu i toplu kazališnu glumicu. Raskošan, nostalgičan, melodramatičan i dirljiv glazbeni film za kojeg je Peter O'Toole zaradio jednu od svojih nominacija za Oscara, a i dan danas je ostao vrhunski primjer klasične britanske drame. Adaptacija je istoimenog kultnog romana Jamesa Hiltona, a pjesme za film skladao je čuveni Leslie Bricusse.

 „Peter O'Toole je apsolutno maestralan u transformaciji od krutog profesora do toplog čovjeka.” (The New York Times);

„Prekrasno snimljena i nostalgična posveta nekim prošlim vremenima.” (Variety);

„Glazbeni brojevi savršeno nadopunjuju ovu bezvremensku emotivnu priču.” (The Hollywood Reporter).

Jane Schoenbrun, 2026., SAD, 112'
Uloge: Hannah Einbinder, Gillian Anderson, Jasmin Savoy Brown, Patrick Fischler, Jack Haven

Cinehill u gostima

Nadrealni meta-horor prati ambicioznu queer redateljicu koja dobiva zadatak oživjeti davno zaboravljenu i nekad popularnu slasher franšizu „Camp Miasma“. Kris ubrzo postaje opsjednuta idejom da u nastavku mora glumiti originalna „final girl“ zvijezda iz prvog filma, Billy Preston (Gillian Anderson). Billy već desetljećima živi potpuno izolirano u napuštenom ljetnom kampu u kojem je prvi film i sniman. Kada Kris stigne tamo, njihova suradnja brzo prerasta u bizarnu, psihoseksualnu romansu u kojoj se brišu granice između stvarnosti i filmske fikcije. Zajedno se moraju suočiti s transfobnim naslijeđem same franšize, ali i s filmskim ubojicom poznatim kao „Mala Smrt“ koji kao da je oživio.

Film funkcionira kao satirični osvrt na slasher filmove, propitujući njihovo nasljeđe, transfobiju, žanrovske klišeje i pojam "guilty pleasure", Vizualni identitet filma, za koji je zaslužan snimatelj Eric Yue, koristi tradicionalne, ručno slikane pozadine i prožet je snolikom, Lyncheovskom atmosferom. Horor i seksualnost su neraskidivo isprepleteni; nasilje je hotimično nerealno i pretjerano. Glazbu za film potpisuje Alex G, a zvučna kulisa specifična je po neobičnim i upečatljivim obradama pjesama sastava poput R.E.M. i Counting Crows.

"To je jedna od najludih ideja za film u posljednjih nekoliko godina, a činjenica da se svi dijelovi ne uklapaju savršeno u tu uistinu sumanutu premisu zapravo djeluje više kao vrlina nego kao mana. Naši omiljeni slasheri često su malo grubi na rubovima, pomalo neuravnoteženi i nedosljedni. A vrlo malo ih je ovoliko divlje zabavno."Brian Tallerico, RogerEbert.com

Više o programu festivala >

Više o programu festivala >

Više o programu festivala >

Više o programu festivala >