Mascha Schilinski, 2025, DE, 149 min

Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu te čak 8 nominacija za nagradu Europske filmske Akademije film GLEDATI U SUNCE (mogima poznat u svom engleskom prijevodu – Sound of Falling) redateljicu Maschu Schilinski najavljuje kao talent svjetske klase. Schilinski je uspjela priču čija se radnja proteže na cijelo jedno desetljeće učiniti iznimno dinamičnom, intrigantnom, atmosferičnom, ali podjednako i zastrašujućom te edukativnom.

Četiri djevojke, i njihove obitelji žive u seoskoj kući u Altmarku, regiji u sjevernoj Njemačkoj koja se naslanja na rijeku Labu: Alma (Hanna Heckt) negdje oko 1910., Erika (Lea Drinda) neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Angelika (Lena Urzendowsky) u Istočnoj Njemačkoj 1980-ih i Lenka (Laeni Geiseler) u našoj sadašnjosti. Naizmjenično pratimo njihovo odrastanje i mladost ali paralelno i razvijanje kuće tijekom stoljeća, dok se odjeci prošlosti zadržavaju u njegovim zidovima. Iako ih dijeli gotovo stotinu godina, njihovi životi počinju se zrcaliti jedni u drugima.

Schilinski svjesno poništava linearno pripovijedanje: vrijeme u njezinu filmu je nestabilno i promjenjivo, poput živog organizma. Ono se izobličuje, vraća i ponavlja, kao da i samo pokušava pronaći vlastito mjesto u ponavljajućoj povijesti jedne obitelji, poput osobnih dnevničkih zapisa.

Sniman u skučenom, gotovo klaustrofobičnom formatu, film spaja dokumentarističku prisutnost i poetsku apstrakciju. Povijest – rat, ideologija, društvena kontrola – uvijek je prisutna, ali kao udaljeni šum, kao pozadina na kojoj se odvijaju intimne povijesti ženskih iskustava i njihovih sjećanja. Redateljica Schilinski ovim filmom rekonstruira kako se trauma, želja i strah prenose kroz obiteljsku liniju, pretvarajući kuću u živi arhiv emocija i memorije. Film koji prkosi jednostavnim žanrovskim odrednicama: nalazi se između melodrame, povijesnog eseja i eksperimentalne fikcije, kao meditacija o sjećanju, tijelu i šutnji. U ovom filmu, promatramo kako povijest biva i zauvijek živi u nama – u fizičkom tijelu, zidovima kuće, materinjem jeziku i intimnim snovima. Sjećanja nisu nikada samo naša, već ona nužno povlače naslijeđene emocije, traume i prazni prostor međugeneracijskih tišina.

Chloé Zhao, 2025., US, 125'
Uloge: Jesse Buckley, Paul Mescal

Film "Hamnet" (koji je baziran na istoimenom romanu Maggie O'Farrell, a režira ga Oscarom nagrađena Chloé Zhao) nije klasična biografska priča o Williamu Shakespeareu. To je intimna i dirljiva drama o gubitku koja postavlja impresivnu, ali fiktivnu tezu: da je smrt Shakespeareovog jedanaestogodišnjeg sina, Hamneta bila katalizator za nastanak njegove najpoznatije tragedije, Hamleta.

Priča se uvelike fokusira na Shakespeareovu suprugu, Agnes Hathaway. Zhao, poznata po poetskim vizualima i sposobnosti da pejzaž i prostor pretvori u aktivni dio narativa i karakterizacije likova, Agnes uranja u prirodu, zelenilo, šumu, predstavljajući je kao biće zemlje i života, za razliku od Williama, koji je smješten u sobe, za stolove, u svratišta i zatvorene prostore. Povijesna činjenica smrti njihovog sina ovdje je uzeta kao pokretač jedne fiktivne, ali duboko ljudske priče o boli, stvaralaštvu i krhkim ljudskim odnosima.

"Hamnet" prikazuje najvećeg svjetskog dramatičara kao slomljenog oca čije je stvaralaštvo prožeto osobnom tragedijom. Film je hvaljen na festivalima, nagrađen je u Torontu, a kritičari ga vide kao jednog od najozbiljnijih kandidata za Oscara, posebno zbog emotivne snage i glumačkih izvedbi.

Nagrade i priznanja:

Glavna nagrada Međunarodnog filmskog festivala u Torontu (TIFF):

Nagrada publike (People's Choice Award) – Ovo je jedna od najprestižnijih nagrada na festivalu i često se smatra snažnim predskazateljem uspjeha na dodjeli Oscara (ranije ju je dobio i Zhaoin film Nomadland).

Nagrada publike na Filmskom festivalu BFI London (BFI London Film Festival):

Nagrada publike za najbolji dugometražni film (Audience Award for Best Feature).

Nagrada Vanguard na Međunarodnom filmskom festivalu u Palm Springsu (PSIFF):

Vanguard Award – Nagrada je dodijeljena redateljici Chloé Zhao te glavnim glumcima Jessie Buckley (u ranijim izvještajima pogrešno navedena kao Saoirse Ronan) i Paulu Mescalu.

Mill Valley Film Festival Award (dodijeljena Jessie Buckley).

Best Gala Film na Međunarodnom filmskom festivalu u San Diegu.

OSCAR REVIJA

Ima ukupno osam nominacija

Najbolji film: Producenti Liza Marshall, Pippa Harris, Nicolas Gonda, Steven Spielberg i Sam Mendes.

Najbolja režija: Chloé Zhao.

Najbolja glavna glumica: Jessie Buckley (za ulogu Agnes).

Najbolji adaptirani scenarij: Chloé Zhao i Maggie O'Farrell.

Najbolja originalna glazba: Max Richter.

Najbolja kostimografija: Malgosia Turzanska.

Najbolja scenografija: Fiona Crombie i Alice Felton.

Najbolji casting: Nina Gold (u novoj službenoj kategoriji Akademije). 

Zanimljivo je da je film nominiran u novoj kategoriji za casting, dok je Steven Spielberg ovom nominacijom postavio rekord s ukupno 14 nominacija u kategoriji najboljeg filma kao producent.

Óliver Laxe, 2025., Španjolska, Francuska, 115′
Uloge: Sergi López, Bruno Núñez Arjona, Richard Bellamy, Stefania Gadda, Joshua Liam Henderson, Tonin Janvier, Jade Oukid

Otac i sin stižu na rave u zabačen dio pustinjskih, sablasnih planina u južnom Maroku. Traže Mar, njihovu kćer i sestru, koja je prije nekoliko mjeseci nestala na jednom od ovakvih beskonačnih partyja. Do tog trenutka čini se da krećemo u egzotično lociranu obiteljsku dramu, no uskoro se niotkud pojavljuje vojska i priča kreće u smjeru gotovo nadrealnog filma ceste. Putovanje na koje su prisiljeni vizualno je impresivno, napeto, žestoko, ali i intimno. Sam naslov, "Sirat", na arapskom jeziku znači "put" ili "staza", pa nagovještava da je film više od fizičkog putovanja. To je priča o duhovnoj potrazi, introspekciji i unutarnjoj transformaciji.

Film je, između ostalog, i Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu, a Kritičari su ga prihvatili bez zadrške. Trenutno drži 100% ocjenu na Rotten Tomatoesu. Variety ga je najavio kao "briljantno bizarnu viziju spremnu za kultni status", dok ga je The Hollywood Reporter nazvao "tehnom natopljenom meditacijom o smrti i tuzi".
 

OSCAR REVIJA

Nominiran je u dvije kategorije:

Najbolji međunarodni film (kao službeni španjolski kandidat)

Najbolji zvuk (audio tim: Laia Casanovas, Amanda Villavieja i Yasmina Praderas) 

James Vanderbilt, 2025, US, 148 min
Uloge: Rami Malek, Russell Crowe, Michael Shannon, Richard E. Grant, Leo Woodall, John Slattery, Mark O'Brien, Colin Hanks

Nuremberg je moćna povijesna drama koja se bavi Nürnberškim procesima, no iz vrlo specifične perspektive. Umjesto da se fokusira na proces suđenja samom vrhu nacističkog režima, radnja prati odnos Douglasa Kelleya (Rami Malek), američkog vojnog psihijatra, i Hermanna Göringa (Russell Crowe), najvišeg preživjelog nacističkog časnika. Kelleyev zadatak je procijeniti jesu li optuženici sposobni za suđenje, ali on odlazi korak dalje pokušavajući dokučiti samu prirodu zla kroz seriju intenzivnih razgovora s Göringom.

Vanderbilt, poznat kao scenarist Zodiaca, donosi kirurški precizan scenarij koji istražuje psihološku igru mačke i miša. Crowe je neprepoznatljiv i zastrašujuće karizmatičan u ulozi Göringa, dok Malek izvrsno utjelovljuje čovjeka koji polako gubi vlastiti mir dok ponire u mrak njegove psihe. Film vizualno dočarava klaustrofobiju zatvorskih ćelija i težinu povijesnog trenutka, postavljajući vječno pitanje: odakle dolazi zlo?

"Croweova izvedba je trijumf; on ne glumi čudovište, već čovjeka koji je odabrao biti čudovište, što je daleko strašnije." – The Hollywood Reporter

"Vanderbilt pretvara povijesne transkripte u napeti psihološki triler koji je relevantniji nego ikad." – Variety

RENDEZ-VOUS AU CINÉMA
Les quatre cents coups, 1959. François Truffaut, 99 min. FR
Scenarij: François Truffaut i Marcel Moussy
Uloge: Jean-Pierre Léaud, Albert Rémy, Claire Maurier

   Antoine Doinel 12-godišnji je tinejdžer koji živi u nesretnoj obitelji, a ni situacija u školi nije ništa bolja, pa neprestano upada u probleme. Jednoga dana odlučuje pobjeći s nastave, počinje lagati i krasti. Završava u domu za maloljetnike, no ni tamo situacija nije ništa bolja. Antoine će stoga pokušati pobjeći od društva uopće.
   Za malo filmskih autora ispisano je toliko predanih, gotovo zaljubljenih no svejedno vrlo analitičnih članaka. Za neke je Truffaut gotovo sinonim za kinematografiju. Osobni subjektivitet često zasjenjuje hladni, analitički ratio, no u slučaju Françoisa Truffauta takvo što je posve razumljivo. Riječ je o filmašu koji film nije snimao ili promišljao; on ga je živio. Sa sedam je godina zavolio film. S petnaest osnovao filmski klub. S dvadeset i jednom napisao prvu filmsku kritiku. S dvadeset i dvije režirao prvi krakometražni film. S dvadeset i pet osnovao vlastitu produkcijsku tvrtku. A s dvadeset i sedam režirao dugometražni prvijenac koji ga je zauvijek uveo u filmsku povijest. Riječ je o autoru čije je remek-djelo "400 udaraca" iz 1959. inicijalno ostvarenje francuskog novog vala. U Cannesu 1959. godine nagrađen je za režiju.
   Lik Antoine Doinela baziran je na mladosti samog Truffauta. Naslov „400 udaraca“ prvi je film iz autorova ciklusa „Pustolovine Antoinea Doinela“, koji zaokružuju kratkometražni film „Antoine i Colette“ iz 1962. te dugometražni filmovi „Ukradeni poljupci“ (1968.), „Zajednički stol i postelja“ (1970.) i „Ljubav u bijegu“ (1979.), a u kojem se Truffaut pozabavio sudbinom Antoinea Doinela.
   „400 udaraca“ bit će najponosniji, najtvrdoglaviji, najuporniji, drugim riječima, najslobodniji film na svijetu. U moralnom smislu. I u estetskom. (Jean Luc Godard)
     „400 udaraca“ često uspoređuju s Vigoovom „Nulom iz vladanja“. Vigo je utjecao na svih nas i otišao je dalje od bilo koga u prikazu stvarnih, grubih, prirodnih slika... Mi, francuski redatelji, govorimo o tajni koju je Vigo posjedovao i kojoj težimo. Po mom mišljenju, onaj koji mu se najviše približio je Godard, a „Do posljednjeg daha“ je najbliži Vigoovom duhu. Jedini razlog zašto se spominje Vigo uz „400 udaraca“ je taj što ima toliko malo francuskih filmova koji se bave djecom. Kad god se koji pojavi, ljude odmah podsjeti na „Nulu  iz vladanja“. (François Truffaut)
https://www.imdb.com/title/tt0053198/?ref_=fn_al_tt_1

Kleber Mendonça Filho, 2025. Brazil, Francuska 160'
Uloge: Wagner Moura, Maria Fernanda Cândido, Gabriel Leone, Alice Carvalho i Christian Malheiros

Brazilski film "Tajni agent" jedan je od najvažnijih naslova svjetske kinematografije prošle godine. Režirao ga je cijenjeni Kleber Mendonça Filho (Bacurau, Aquarius), a u glavnoj ulozi briljira Wagner Moura (zvijezda serije Narcos).

Apsolutni je pobjednik Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je postao jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti tog festivala.

Nagrada za najboljeg redatelja: Kleber Mendonça Filho.

Nagrada za najboljeg glumca: Wagner Moura (prvi Brazilac u povijesti koji je osvojio ovu nagradu).

FIPRESCI nagrada: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

Brazilski kandidat za Oscara 2026.: Film je ušao u uži izbor za najbolji strani film.

Zlatni globus (2026.): Nominacije za najbolju dramu i najboljeg glumca.

1977. godina. Vrijeme je vojne diktature.Marcelo (Wagner Moura), bivši sveučilišni profesor iz São Paula, bježi u Recife pod lažnim imenom kako bi izbjegao politički progon. Pokušava voditi neupadljiv život u trošnom pansionu, no ubrzo shvaća da grad nije nikakvo utočište.

Film je usredotočen na tri različita vremenska razdoblja, a okvir mu daje današnje vrijeme, u kojem povjesničarka pokušava otkriti istinu o Marcelovoj sudbini slušajući stare audiokasete.

Ovaj politički neo-noir triler s elementima crne komedije odlikuje napeto i klaustrofobično ozračje, te majstorsko korištenje zvuka (karnevalska buka, šaputanja) i arhitekture Recifea u stvaranju sveobuhvatnog osjećajaparanoje.

Redatelj, inače bivši filmski kritičar, u film ubacuje brojne posvete klasičnim trilerima, posebno onima Hitchcocka i De Palme.

Kritičari su film proglasili remek-djelom koje univerzalno progovara o korupciji i otporu.

The Guardian:"Vrhunska studija korupcije... vizualno briljantna mješavina senzualne gradske intrige i špijunske priče."

Variety:"Wagner Moura pruža suptilnu, ali intenzivnu izvedbu čovjeka kojeg povijest pokušava izbrisati. Ovo je Mendonça Filhov najambiciozniji rad dosad."

IndieWire:"Remek-djelo koje ne treba objašnjavati – ono se osjeća kroz svaku sjenu i svaki kadar neonskog Recifea."

OSCAR REVIJA

Nominiran je u četiri kategorije: 

Najbolji film (Best Picture)

Najbolji glavni glumac – Wagner Moura (postao je prvi Brazilac nominiran u ovoj kategoriji)

Najbolji međunarodni film (Best International Feature Film)

Najbolji originalni scenarij