U okviru SEA-EU alijanse, Evropskog Sveučilišta mora predstavili bi se University of Western Brittany Cinematographic Studies iz Bresta (Francuska) i UMAS Film i video iz Splita.
 
   SEA-EU alijansa je novoosnovana platforma u kojoj se nalazi splitsko Sveučilište. Glavni cilj SEA-EU alijanse jest stvoriti zajedničke studije na preddiplomskoj i diplomskoj razini, doktorske škole, zajedničku infrastrukturu i upravljanje istraživanjima i znanjem te provesti više od 3000 mobilnosti studenata i zaposlenika. Sveučilište u Splitu zaduženo je za spajanje sveučilišta, javnog i poslovnog sektora s naglaskom na odgovornost za okoliš i društvo.
   Projekt The European University of the Seas (LINK NA: https://sea-eu.org/) (SEA-EU) započeo je s provedbom u listopadu prošle godine, a u prosincu je potpisan zajednički Sporazum o mobilnosti koji pokriva sve sastavnice unutar svih sveučilišta. Kako su sve članice alijanse uključene u Erasmus+ program, svi djelatnici i studenti Sveučilišta u Splitu i svih njegovih sastavnica mogu surađivati u okviru tog programa.

1. dan
   Ordinary landscape / Paysage ordinaire, Damien Monnier, 86 min
   Against Winds and Tides/Contre Vents et marées, Bénédicte Pagnot et Nathalie Markault, 52 min
   Mauxtus, by Saskia Corlu, 15 min
   Between flowers there are ruins /Au milieu des fleurs il y a des ruines,  Elyea Serres, 15 min

2. dan
   Find the Name/ Trouvez le nom, Isabelle Le Corff & collectif étudiants, 47 min
   Ferwell/ Oproštaj, Dan Oki, 80 min
   Dove sei, amor mio, Veljko Popović, 10,20 min
   Solidarity network/ Mreža solidarnosti, Gildo Bavčević, 30 min
   Silvio the Dragon/ Silvio zmaj, Lucija Bosančić 12,46 min

50 GODINA KINOTEKE
Bonnie and Clyde, 1967. Arthur Penn, 111 min. US
Scenarij: David Newman, Robert Benton, Robert Towne
Uloge: Warren Beatty, Faye Dunaway, Michael J. Pollard, Gene Hackman, Estelle Parsons
   Mladi su... Zaljubljeni su... I... Pljačkaju banke!
   Upoznali su se 1930. kada je pokušao ukrasti auto njezine majke. Još se nisu ni predstavili jedno drugom, a već su orobili trgovinu, ispucali nekoliko metaka i ukrali nečiji auto.
   Kriminalistička drama o zloglasnom paru, pljačkašima banaka koji su harali središnjom Amerikom tijekom Velike depresije. „Bonnie i Clyde“ smatra se epohalnim filmom u povijesti kinematografije: naziva se prvim filmom ere Novog Hollywooda koji je probio tabue. Film je zamišljen kao romantična i humorna verzija gangsterskih filmova tridesetih godina, poboljšana s modernim tehnikama snimanja. Arthur Penn namjerno je neke scene nasilja snimio u komičnom tonu koje bi se onda pretvorile u strahovito i krvavo nasilje. Na film su dobrim dijelom utjecali redatelji Francuskog novog vala, pogotovo u kontekstu brzih prijelaza i nemirne montaže, što je posebno primjetno u završnoj sekvenci. Zapravo, film je prvo ponuđen Francoisu Truffautu, ali je on odbio ponudu.
   Krenuvši od stvarnih gangstera Bonnie Parker i Clyde Barrowa, redatelj Arthur Penn je scenarij, uz producentsku podršku Warrena Beattyja, uklopio u viđenje kriminalaca kao romantičarskih odmetnika od rigidnog društvenog okružja i monotonije prosječne egzistencije. Kao i u njegovim ranijim filmovima (Ljevoruki revolveraš, Potjera bez milosti), odmetnici postaju žrtve društvene većine koja ne pristaje na izdvojenost i različitost, no ovaj se put takav stav poklapa s duhom vremena obilježenim kontrakulturnim nastupom mladog naraštaja, koji je film entuzijastično prihvatio. (D. Radić / HFL)
   Na filmu su smrti dotad uglavnom bile beskrvne i ljudi umirali “filmski“, ostavljajući dosta toga imaginaciji gledatelja, dok je Penn napravio revolucionarni eksplicitni spektakl krvi, kao odraz nasilja u stvarnosti epohe koja je podarila medijski naveliko ispraćen atentat na JFK-a i rat u Vijetnamu. Nitko prije nije ovako životno-filmski prikazao stradavanje (policajac pogođen u lice kad skoči na Clydeo auto), osobito u završnom krvlju natopljenoj pogibiji Bonnie i Clydea od krupe metaka iz policijskih strojnica... (Marko Njegić,SD)
   U vlastitoj produkciji 1965. godine  Arthur Penn režira film "Jedan Mickey" s Warrenom Beattyjem u glavnoj ulozi, a zatim se Warren Beatty prihvaća produkcije njihovog slijedećeg filma "Bonnie i Clyde.“ Ta dva filma, uz dva neobična westerna ("Ljevoruki revolveraš" i "Potjera bez milosti") ostaju i do danas Pennova najcjelovitija djela. Njegovi filmovi najstriktnije reflektiraju nasilje, netrpeljivost i antiheroizam, jer on insistira na tome da je nasilje integralni dio vremena u kojem živimo i da ga nitko ne smije ignorirati... Najtipičnije kvalitete Arthura Penna su intenzitet u prikazivanju fizičkog ponašanja, romantički lirizam, sposobnost da se postigne stilsko jedinstvo putem promjene tonaliteta i mješanja žanrova, tananost psihološkog crteža, vještina da bude suvremen unutar tradicionalne strukture. (Ivan Martinac)
   Nasilje je sastavni dio društva i povijesti USA, pošto je to nacija nastala po cijenu genocida, a i danas pokazuje svoju raspojasanost nad malim narodima. (Arthur Penn)
https://www.imdb.com/title/tt0061418/?ref_=nv_sr_srsg_0

   U okviru SEA-EU alijanse, Evropskog Sveučilišta mora predstavili bi se University of Western Brittany Cinematographic Studies iz Bresta (Francuska) i UMAS Film i video iz Splita.
 
   SEA-EU alijansa je novoosnovana platforma u kojoj se nalazi splitsko Sveučilište. Glavni cilj SEA-EU alijanse jest stvoriti zajedničke studije na preddiplomskoj i diplomskoj razini, doktorske škole, zajedničku infrastrukturu i upravljanje istraživanjima i znanjem te provesti više od 3000 mobilnosti studenata i zaposlenika. Sveučilište u Splitu zaduženo je za spajanje sveučilišta, javnog i poslovnog sektora s naglaskom na odgovornost za okoliš i društvo.
   Projekt The European University of the Seas (LINK NA: https://sea-eu.org/) (SEA-EU) započeo je s provedbom u listopadu prošle godine, a u prosincu je potpisan zajednički Sporazum o mobilnosti koji pokriva sve sastavnice unutar svih sveučilišta. Kako su sve članice alijanse uključene u Erasmus+ program, svi djelatnici i studenti Sveučilišta u Splitu i svih njegovih sastavnica mogu surađivati u okviru tog programa.

1. dan
   Ordinary landscape / Paysage ordinaire, Damien Monnier, 86 min
   Against Winds and Tides/Contre Vents et marées, Bénédicte Pagnot et Nathalie Markault, 52 min
   Mauxtus, by Saskia Corlu, 15 min
   Between flowers there are ruins /Au milieu des fleurs il y a des ruines,  Elyea Serres, 15 min

2. dan
   Find the Name/ Trouvez le nom, Isabelle Le Corff & collectif étudiants, 47 min
   Ferwell/ Oproštaj, Dan Oki, 80 min
   Dove sei, amor mio, Veljko Popović, 10,20 min
   Solidarity network/ Mreža solidarnosti, Gildo Bavčević, 30 min
   Silvio the Dragon/ Silvio zmaj, Lucija Bosančić 12,46 min

Slavuj, 2021. Kralj Sunca, 15 min. HR
   Riječ je o eksperimentalno / narativnom mjuziklu koji je većim dijelom sniman unutar Dioklecijanove palače.
   Ovaj film je na neki način uvid u trenutke iz života ili doživljaj svijeta istinitog glazbenika, gitarista pjevača Slavuja. Oko kamere prati nastajanje glazbe kroz Slavujev put i odnos sa samim gradom, gdje glazba i slika u sinkroniji daju uvid u Slavujevu nutrinu i emocije.
   Film je crno bijeli, kadrovi su odabrani iz stvarnog grada te ostavljaju dojam da trepere na rubu surealnog. Perspektiva gledatelju otvara mogućnost da film shvati kao san ili pak da zaista na trenutak prihvati poziv da možda i sam osjeti svijet kroz Slavuja te upozna njegovu percepciju i preispita svoju.

IN MEMORIAM BOGDAN ŽIŽIĆ
   Tiho u 87. godini u Zagrebu preminuo je Bogdan Žižić, jedan od najznačajnijih hrvatskih filmskih redatelja i scenarista. Bogdan Žižić je rođen 8. studenog 1934. u Solinu, a Klasičnu gimnaziju završio u Splitu, da bi 1957. diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1964. aktivno se bavi realizacijom filmova. Realizirao je pet dugometražnih igranih filmova, više televizijskih igranih filmova te oko stotinu kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih filmova na različite teme, pretežito prema vlastitim scenarijima. Osim filmova na tzv. slobodne teme, realizirao je i brojne dokumentarne filmove s područje likovnih umjetnosti. Posljednjih godina dovršio je niz angažiranih dugometražnih dokumentaraca. Među njima su svakako: biografski film o hrvatskom pjesniku i patniku "Vlado Gotovac – Moj slučaj", dokumentarni film o rušenju spomenika – "Damnatio memoriae ili udar na sjećanje", te znanstveni film "Palača sunca" – o istraživanjima i spoznajama prof. Mladena Pejakovića o smislu i značenjima splitske Dioklecijanove palače. Osim u Hrvatskoj snimao je u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Rusiji i Češkoj.
   Dobitnik je dviju Velikih zlatnih arena u Puli, za filmove „Kuća“ i „Ne naginji se van“.
   Bogdan Žižić nosilac je najviših hrvatskih nagrada za kulturu i filmska ostvarenja, nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, nagrade Oktavijan za film Goli otok. Dobitnik je i Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
   U poznom razdoblju Žižić se istakao i kao pisac, objavio je knjige “Gorući grm: Alfred Pal – život i djelo”, “Josip Bepo Karaman i Split njegova doba”, a osobito je dobro prihvaćena knjiga memoara “Pješčana ura – sjećanja na Solin, Split, Pulu i Zagreb”.

   A uopće nije bio literat, taj gospodin Žižić, već čovjek velikog filmskog opusa. To s knjigama u Durieuxu bilo mu je vjerojatno samo usput. To dublje mu se klanjam. (Nenad Popović, uz odlazak Bogdana Žižića)
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2021/05/01/nenad-popovic-uz-odlazak-bogdana-zizica/

   Bogdan Žižić bio je gospodin par excellence, svestrani umjetnik, čovjek širokih i evropskih obzira. (Veljko Krulčić)
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2021/05/03/veljko-krulcic-crtica-o-bogdanu-zizicu/

Zora, 2020. Dalibor Matanić, 110 min. HR
Scenarij: Dalibor Matanić
Uloge: Tihana Lazović, Krešimir Mikić, Lara Vladović, Maks Kleončić, Nataša Matjašec Rošker, Marko Mandić
   Dok se Matijina obitelj bori s neizliječenom traumom, njihovi sumještani bježe pred nadirućim radikalizmom koji ih dijeli na odabrane i nepoželjne. Izgubivši vjeru, Matija bezuspješno pokušava pronaći pravog sebe, no zora koja obasjava dolinu otkriva da su jedino oruđe protiv traume i zla suočavanje i borba.
   U smislu osvojenih nagrada „Zvizdan, 2015.“ Dalibora Matanića svakako predstavlja jedan od vrhunaca hrvatske kinematografije. U pojedinim intervjuima Matanić je isticao kako je „Zvizdan“ prvi dio trilogije inspiriran njegovom bakom i jednom njenom izjavom o “našima” i “njihovima” koju on tada nije razumio te da će se u narednim dijelovima baviti grijesima ili pogreškama sljedećih generacija svoje obitelji, svojega oca i samoga seb
   „Zora“ će premijeru imati na ljeto. Drugi je to dio trilogije »Sunce«. Osobno mogu reći da je »Zvizdan« bio prijemčljiviji film, no što će to biti »Zora«, »Zora« je avangardnija, ide radikalno naprijed. Bavimo se svim onim preprekama koje mogu uništiti ljubav, a ljubav mora ojačati kako bi pobjedila cinizam i negativne društvene pokrete. Bavimo se i ljudima, pojedincima, i društvom. Radnja je smještena u blagu budućnost, nekoliko godina ispred vremena u kojem sad živimo i »predviđa« neke stvari koje bi se mogle dogoditi, ako ne poštujemo humane postulate.  (redatelj Dalibor Matanić)
   „Zora“ - kad je bio napad na Capitol Hill, to je neka jeza koju sam htio postići u filmu. Jeza od neposredne i nepoznate budućnosti i jeza od povratka prošlosti, što bi kod nas značilo fašizma i nacizma. „Zora“ ide u blisku budućnost s mojom velikom filmskom nadom da se stvari mogu promijeniti na bolje i da ljubav na kraju dana ipak može pobijediti. (redatelj Dalibor Matanić)
   Poslije ovog filma se šuti. „Zora“' je film koji će vas natjerati da imate razgovor sami sa sobom i shvatite svu dubinu sjajne priče u koju nas uvodi isti takav redatelj. (Jugoslav Pantelić, umjetnički direktor FEST-a nakon premijere filma)
   „Zora“ je dostojan nastavak „Zvizdana“, vrijedan dodatak zamišljenoj trilogiji „Sunca“ i jedan od kreativnih, izvedbenih i humanističkih vrhunaca hrvatske kinematografije. (Marko Stojiljković, zonafilma.com)
https://www.imdb.com/title/tt13153956/?ref_=nv_sr_srsg_0