Alauda Ruiz de Azúa, 2025., Španjolska, 117'
Uloge: Blanca Soroa, Patricia López Arnaiz, Miguel Garcés, Juan Minujín, Nagore Aranburu

Film renomirane baskijske autorice Alaude Ruiz de Azúa postao je apsolutni trijumf europske festivalske scene i najvažniji španjolski film sezone. Trijumfirao je i na ovogodišnjem Festivalu mediteranskog filma u Splitu.

Njegova radnja prati Ainaru, pametnu i idealističnu 17-godišnjakinju koja se nalazi na životnoj prekretnici. Dok njezina obitelj očekuje da odabere prestižni fakultet, a njezini vršnjaci proživljavaju tipične mladenačke slobode, izlaske i prve ljubavi, Ainara šokira sve priznanjem da osjeća dubok duhovni poziv i želi postati samostanska časna sestra u klauzuri. Njezina odluka otvara duboki ponor unutar tradicionalne, ali u biti sekularne i liberalne građanske obitelji. Film kroz nedjeljne obiteljske ručkove secira obiteljske odnose, generacijski jaz te granice tolerancije modernog društva prema radikalizmu pojedinca.

Nagrađen na brojnim festivalima, film je i dobitnik 5 nagrada Goya (španjolski Oscar), uključujući kategorije za najbolji film, najbolju režiju i najbolji originalni scenarij.

„Vrlina baskijske redateljice je što svakom od likova daje njegovo pravo i razloge da se s njim poistovjetimo. Ainaru se ne prikazuje kao kapricioznu tinejdžericu. Njena se nabožnost čini zaista duboka, a gledatelj ima dojam da cura bježi i od isprazne trivijalnosti pubertetskog društva i života. Otac je potresno zdvojan. Teta Maite je pravo čedo svoje generacije. Dovoljno je stara da može pamtiti Španjolsku u kojoj je katolicizam bio ideologija diktature, a klerikalni dril okosnica stege. Sve se to zbiva u Španjolskoj i Baskiji, dakle u zemlji u kojoj (kao i u Hrvatskoj) vjera nije ideološki neutralna. U Građanskom ratu crkva je faktički bila strana u sukobu, a nakon rata čvrsta poluga Francove vlasti. Za liberalnu, sekularnu srednju klasu stoga mora biti scenarij iz noćne more da vam kći odluči ono što odluči Ainara. Teta Maite je lik s kojim se hrvatska srednjoklasna publika najlakše identificira. No ona je od svih likova filma daleko najnetolerantnija.

Baskijska autorica žonglira svim tim lopticama velikom umješnošću i finoćom. "Nedjelje" su krasan i zaokružen film koji uspjeh nije doživio bez razloga.“

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Mahdi Fleifel, 2024., Palestina / Njemačka / Grčka / Francuska, 105'
Uloge: Mahmood Bakri, Aram Sabbah

Napeta drama-triler prvi je igrani filmMahdija Fleifela, inače prekaljenog dokumentariste. Taj se dokumentaristički pedigre itekako osijeća u ovom filmu,  koji prati dvojicu palestinskih izbjeglica koji su uspjeli pobjeći iz izbjegličkog kampa u Libanonu, ali su ostali, zaboravljeni od Boga i ljudi u prašnjavoj vrućini Atene. U bezizlaznom položaju, egzistencijalno i emocionalno rastrgani te bez ikakve mogućnosti za produktivan život, oni kradu, lažu i manipuliraju. Svakim uzaludnim korakom kojim pokušavaju opravdati nade koje u njih polažu čitave obitelji, tonu sve dublje u ponor, a njihov veliki prevarantski plan, dostojan napetog trilera, postaje trenutak u kojem gube posljednje iluzije o dostojanstvu i zajedništvu.

Narativi kojima se služe kako bi sami sebi opravdali svoje postupke govore mnogo o njihovim stvarnim vrijednostima te o onome što kao ljudska bića očekuju i, realno gledano, zaslužuju od života. Onima koje su ostavili za sobom – majkama, suprugama, djeci – ne govore istinu. Nada je jedina valuta koju posjeduju, no nje ponestaje, a cijela struktura filma u velikoj je mjeri vizualno realistična silazna spirala.

Izravan je to i ustrajan film, natopljen napetošću i iščekivanjem koji  funkcionira kao napeti kriminalistički triler, inspiriran holivudskim neovisnim filmovima iz 1970-ih. Sniman je u stilu cinema-verité pomoću 16mm trake, s kamerom koja unosi dozu spontanosti, ali i klaustrofobije. Atena je prikazana bez ijednog turističkog kadra– grad je mutna pozadina i sivo čistilište.

The Guardian:"Chatila je pametan, manipulativan i nemilosrdan... Film je iznimno napet i melankoličan, obilježen snažnim izvedbama i nevjerojatnom narativnom energijom."

IndieWire:"Kada je vaša egzistencija kriminalizirana, kako se zakoni takozvanog civilnog društva uopće mogu primijeniti? To a Land Unknown je socijalno-realistična drama nošena s dvije prekrasne glavne izvedbe..."

Sight & Sound:"...film otvara citat Edwarda Saida o sudbini Palestinaca koji ne završavaju tamo gdje su počeli, već negdje neočekivano i daleko. Te riječi postavljaju fatalistički ton. Film govori o domu, sigurnosti i ljudskosti, no upravo se njihova odsutnost najviše osjeća u ovom nelagodnom trileru."

The Washington Post:"Prljava, prizemna nemilosrdnost filma priziva u sjećanje neke od najžešćih filmova 1970-ih, uključujući Ulice zla (Mean Streets) i Ponoćnog kauboja (Midnight Cowboy)."

Seventh Row:"Napet i često potresan triler, To a Land Unknown prikazuje kako dobri ljudi mogu činiti loše stvari u nemogućim situacijama, u kojima je svaki čovjek prisiljen gledati isključivo sebe."

Igor Jelinović, 2026., Hrvatska, 97'
Uloge: Snježana Sinovčić - Šiškov, Aleksandra Janković, Šimun Šitum, Stojan Matavulj, Ana Marija Veselčić, Leon Lučev, Dara Vukić, Mare Rodin

Tonina je brižna i prodorna vlasnica računovodstvene tvrtke u kojoj zapošljava supruga i kćer, držeći sve obiteljske konce u svojim rukama. Uz sve svoje obveze Tonina brine i o dementnoj i nepokretnoj majci. Njezina mlađa sestra Tajana i njezina obitelj imaju mnogo opušteniji i manje ambiciozan pristup životu. Dvije sestre se sukobljavaju kada Tonina potajno otkupi dio njihove obiteljske kuće na otoku, iako su se dogovorile da će je kupiti zajedno. Godinu dana kasnije, Tonina i Tajana se pokušavaju pomiriti povodom majčina rođendana, no napetosti izbijaju na površinu. Gorko-duhovita dalmatinska dramedija kroz temu obiteljskog nasljedstva precizno secira lokalni mentalitet, ali zadržava univerzalnu prepoznatljivost.

Dugometražni prvijenac redatelja Igora Jelinovića osvojio je i publiku i kritiku. Na Pulskom filmskom festivalu nagrađen je s četiri Zlatne arene (uključujući one za najbolji film, scenarij i glumačke izvedbe).

"U jednom od najkompleksnijih ženskih likova novije hrvatske kinematografije, Snježana Sinovčić apsolutno majstorski portretira ženu koja je... i manipulativna i dominantna, ali i topla, brižna majka... Tonina i Tajana općenito su dva vjerojatno najbolje razrađena ženska lika u novijem hrvatskom filmu." – Zrinka Pavlić, tportal.

"Dijalog je iznimno citatan... a scena svađe između sestara na stubištu antologijska, ne samo u hrvatskim, nego i u regionalnim okvirima." – Marko Stojiljković, Lupiga.

"Jelinović pokazuje vrlo dobar osjećaj za dijalog i promjenjivu emocionalnu temperaturu prizora, što posebno ističe trenutke u kojima se humor i bol više ne mogu jasno razdvojiti. Koke je odlična dramedija koja o ozbiljnim temama govori bez teškog dramatiziranja, ali i bez njihova banaliziranja." – Kinofilm.hr.

"Nekretnina je tek okidač za priču o sestrama, neizgovorenim zamjeranjima, brizi, odgovornosti i pukotinama koje nastaju kada se privatni odnosi sudare s turizmom i logikom kapitala." – KLFM.

"Ovaj dramaturški nenametljiv film karakteriziraju duge scene razgovora te dugi pomični kadrovi različitih planova koji se sele s jednog lika na drugi... drama kao dalmatinska freska." – Kim Cuculić, Novi list.

Andrius Blaževičius, 2026., Litva / Luksemburg / Češka, 108'
Uloge: Žygimantė Elena Jakštaitė, Marius Repšys, Amelija Adomaitytė

Litvanska satirična drama inovativan je, pomalo ciničan i veoma duhovit pogled na sraz privatnog i globalnog.

Marija, korporativna direktorica, odlučuje reći svom suprugu Vytasu, neuspješnom filmskom redatelju, da želi razvod. Njezin se tajming se ispostavlja katastrofalnim: sutra ujutro Rusija pokreće opći napad na Ukrajinu. Dok se Litvom širi val panike, straha od potencijalne invazije i izbjegličke krize, Marija i Vytas prisiljeni su manevrirati tehnikalijama rastave i podijeljenim skrbništvom nad kćeri Dovile. Vytas se seli svojim roditeljima koji su pod utjecajem proruske propagande, te spas traži u volontiranju i antiratnom aktivizmu. Istovremeno, Marija udomljuje ukrajinsku izbjeglicu i suočava se s krizom u vlastitoj firmi. Njihova kći postaje tihi promatrač čija tjeskoba zrcali kolektivni strah nacije.

Sukobi unutar porodice funkcioniraju kao izravno zrcalo vanjskog, geopolitičkog stanja. Kroz likove se preispituje granica između privilegija, konformizma i iskrene empatije u trenucima krize. Snimatelj Narvydas Naujalis koristi statičnu, nisko postavljenu kameru i fiksne kutove promatranja, što kritičari uspoređuju s kultnim stilom japanskog redatelja Yasujirōa Ozua.

Svjetsku je premijeru imao u programu World Cinema Dramatic Competition, gdje je osvojio prestižnu Nagradu za najbolju režiju, jedan je od najzapaženijih europskih festivalskih naslova 2026. godine, te službeni litvanski kandidat za nagradu Oscar.

"To je staložen, trezven i često zajedljivo duhovit prikaz pojedinaca koji se probijaju kroz vlastite privatne katastrofe u sjeni one globalne."

— Roger Ebert

"Činjenica da sve ovo pogađa gledatelja s pravim emocijama, ali i s tamnim, komičnim rubom, uvelike je zasluga predanog, ljudski odmjerenog rada glumačke ekipe. Oni portretiraju suštinski sebične ljude koje šire okolnosti tjeraju da pogledaju izvan samih sebe."
— Zachary Barnes, Wall Street Journal

 "Sve na ekranu konstruirano je kao zrcalo u kojem svi vrište za povratkom u normalu. Vytas razbija prozore na ruskim automobilima, a Marija guta tablete za spavanje – njihovi strahovi i tjeskobe oko Rusije zapravo su strahovi njihove kćeri oko samog razvoda."
— Jared Mobarak, The Film Stage]

"Blaževičiusov film istražuje granice privilegije i empatije u suočavanju s međunarodnim sukobom... Naslov filma možda jasno povlači analogiju između prekida veze i globalnog konflikta, no ono što se događa u njihovim posljedicama daleko je od jednostavnog."
— The Film Verdict

Thierry Klifa, 2025., Francuska / Belgija, 121'
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Marina Foïs, Raphaël Personnaz

Marianne Farrère je direktorica moćnog kozmetičkog konglomerata, i, da ne okolišamo previše - najbogatija žena na svijetu. Njezin život, rigidno ukalupljen u rutinu brige o ugledu i obiteljskim interesima, doživljava potres  kada upozna šarmantnog, ali drskog i otvorenog pisca i fotografa. Između njih se razvija neobično i dvosmisleno prijateljstvo. Marianne otkriva zadovoljstvo u poklanjanju novca i ekstravagantnih darova. Naravno, obitelj neće tek tako promatrati kako se njihovo bogatstvo prelijeva osebujnom umjetniku. Situacija će brzo eskalirati, a obiteljski rat i golemi javni skandala potrest će cijelu državu.

Film je slobodna adaptacija čuvene afere Bettencourt, skandala oko nasljednice kozmetičkog carstva L'Oréal (Liliane Bettencourt) i fotografa Françoisa-Marieja Baniera. Žanrovski balansira između napete sudske/obiteljske melodrame i oštre farse, tedonosi satiričan i napet prikaz obiteljskih tajni, pohlepe i ekscentričnosti u krugovima ekstremnog bogatstva.Redatelj koristi raskošnu scenografiju i dizajnerski luksuz kako bi prikazao kontrast između vanjskog sjaja i unutarnje truleži te izoliranosti likova, a ulogu ekscentrične milijarderke pisao je imajući unaprijed na umu ikonu francuske kinematografije Isabelle Huppert.

Laurent Lafitte je za svoju izvedbu beskrupuloznog fotografa osvojio nagradu za najboljeg glumca na prestižnoj dodjeli Lumières u Francuskoj.

Premijerno je prikazan ove godine na festivalu u Cannesu.

Le Monde:

"Raskošan i duboko komičan duo Isabelle Huppert i Laurenta Lafittea drži film na svojim leđima."

The Scoop:

"Klifa ne želi napraviti puko sudsko objašnjenje ili politički dosje u dizajnerskim štiklama. On želi melodramu. On želi trulež starih bogataša koja izdaleka izgleda elegantno, a izbliza gljivično."

IMDb:

"Isabelle Huppert čini svoj lik potpuno uvjerljivim, unatoč činjenici da je život te žene zapravo bljutav i tmuran, ispunjen samo obvezama i restrikcijama."

Vladimir Tagić, 2025., Srbija / Bugarska / Francuska / Hrvatska / Crna Gora, 112'
Uloge: Andrija Kuzmanović,Nikola Pejaković,Snježana Sinovčić Šiškov,Hana Selimović,Vahid Džanković,Jovana Stojiljković

Zoran radi noćne smjene u režiji reality showa, živi s cimerom čiji se život sastoji od izležavanja i pušenja trave, pati za bivšom djevojkom koja je krenula dalje sa svojim životom, dok on stagnira i ne vidi kud to sve vodi. Kronično je neispavan, a njegova svakodnevica počinje se raspadati kada dozna da je njegov otuđeni, tvrdoglavi otac ozbiljno bolestan. Zoran je prisiljen preuzeti brigu o njemu u zadnjim tjednima njegova života, suočavajući se pritom s kolapsom javnog zdravstva, vlastitim emocionalnim demonima, ali i obiteljskim tajnama koje će isplivati. Naslovni automobil, stari i poluraspadnuti Yugo Florida, služi kao izravna metafora za narušeni odnos oca i sina, ali i za stanje društva u kojem žive.

Iako očigledno sumoran, film je prožet bljeskovima sjajnog crnog humora i situacija s kojima se može, svak sa svoje strane, identificirati svako odraslo dijete ili ostarjeli roditelj. Također, u tuzi i nevolji, Tagić pronalazi suptilna i realistična zrnca optimizma u prihvaćanju, u razumijevanju, u stvaranju autentičnih veza sa ljudima, u odbijanju da se pristane na svaku „nužnost“ koju držimo neizbježnom. 

Andrija Kuzmanovićje za ulogu Zorana dobioSrca Sarajeva za najboljeg glumca.

Zrinka Pavlić (Tportal):

"Nije ovo film u kojem će otac i sin napokon izgovoriti 'volim te', oprostiti jedan drugome, raščistiti stara nerazumijevanja i zamjerke. Balkanski muškarci iz ovoga filma prije bi dobrovoljno čistili septičku jamu žličicom nego priznali vlastitu ranjivost."

Kinofilm.hr:"Njegov emocionalni ton gradi se postupno, bez patetike i bez suvišnih naglašavanja. Kuzmanovićev prikaz Zorana, stalno napetog i iscrpljenog, izveden je uvjerljivo i s pravom mjerom.“

Lupiga:

"Priča kao da nam je darovana da nas podsjeti da živimo u disfunkcionalnom društvu, da je previše stvari izraubovano, ali da opet sve funkcionira i da će ciklusi ustajanja, padova i novih početaka postojati dokle god ovde trajemo."

Cineuropa:

"Jedan od najtužnijih filmova godine, koji ipak u sebi uspijeva zadržati tanku nit nade i apsurdnog humora."