Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij: Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)
https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

Summer of 85 / Été 85, 2020. François Ozon, 90 min. FR
Scenarij: François Ozon prema romanu „Dance on My Grave“ Aidana Chambersa
Uloge: Félix Lefebvre, Benjamin Voisin, Philippine Velge, Bruna Tedeschi
   Film počinje hapšenjem Alexa pod sumnjom za ubojstvo prijatelja Davida Gormana...
   Alexu je omiljena zabava jedrenje. Jednom prilikom će ga oluja uhvatiti na pučini ispred normandijske obale, brodić će se prevrnuti, a u spas će mu sa svojim brodom doći David, dvije godine stariji, za glavu viši momak koji jedri na profesionalnom nivou, vozi motor, a dane provodi između prostrane kuće u kojoj živi s majkom i njene radnje s plažnom odećom i potrepštinama. Za Alexa, David je prijatelj o kakvom je oduvek maštao i njih dvojica sklapaju »amour fou« pakt o tome da preživjeli mora zaplesati na grobu onome tko prvi od njih umre...
   Iako nije najbolje djelo Françoisa Ozona, „Ljeto ' 85“ služi kao zanosna, gorko-slatka oda tinejdžerskoj ljubavi i njezinim dugotrajnim posljedicama. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Trostruki dobitnik Srebrnog medvjeda na Berlinaleu, ljubitelj miješanja žanrova, erotizacije i predivno satkanih likova, Francois Ozon, vraća se na velika platna s predivnom pričom o ljubavi dva tinejdžera. Priča o odrastanju i sazrijevanju, uz mnogo sunca, mora, vjetra, tuluma osamdesetih. Alexis i David provode predivno ljeto u Normandiji i jedno u drugom pronalaze prijatelja i ljubav života, ali je pitanje hoće li taj san o savršenom potrajati duže nego što traje samo ljeto. (www.buro247.hr)
   Ozon se ponovo bavi svojim standardnim preokupacijama: odrastanjem i emocijama mladih ljudi koje se često vratolomno okreću, nesporazumima koji eskaliraju do misterije, krivicom i žalovanjem, kao i socijalnim pejzažom koji iz pozadine diktira odnose među ljudima. Ta tonalna nekonzistentnost stavlja glumce pod pritisak, ali se oni makar mogu osloniti na Ozonovo vođenje... Vizuelno, „Ljeto 85“ je prava poslastica u čemu veliku ulogu igra i fotografija koju potpisuje Hichame Alaouie, čime se dodatno pojačava mekoća, toplina i utisak »ljetnje« osunčanosti i »ispranosti« boja... Ozon je formiran i potentan autor koji rijetko promašuje, a „Ljeto 85“, iako ne spada u red njegovih najboljih filmova, miljama je daleko od lošeg. (Marko Stojiljković, XXZmagazin)
   12 nominacija za nagradu Cesar uključujući one za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij
   Nominacija za nagradu europske filmske akademije / najbolja režija
https://www.imdb.com/title/tt10457128/?ref_=fn_al_tt_1

50 GODINA KINOTEKE
60 GODINA BAUEROVA KLASIKA
Martin u oblacima, 1951. Branko Bauer, 110 min. HR
Scenarij: Fedor Vidas
Uloge: Boris Dvornik, Ljubica Jović
   U središtu filmske priče je student prava Martin Barić koji živi kao podstanar u prostranom stanu bračnog para Solar na Marulićevu trgu u Zagrebu. Kad se Solarovi upute na četiri mjeseca na more gdje će se gospodin Solar baviti arheološkim istraživanjima, dok će se gospođa Solar kupati, Martin ostaje sam u stanu s obavezom da čuva njihova psa Cezara. Martin i njegova djevojka Zorica, također studentica romanistike koja živi preko puta dvorišta u iznajmljenoj sobi, priželjkuju kupnju zajedničkog stana. Saznavši za njihovu želju da dođu do vlastite nekretnine Martinov naivni, brbljavi i smušeni stric Vjenceslav Barić, izumitelj, dođe na ideju da se prazni stan Solarovih iznajmi talijanskom biznismenu Carmineu koji u Zagreb dolazi sa svojom kćerkom Marcellom, a da tako zarađeni novac postane polog za stan. Usput bi stric pokušao Talijanu prodati neki od svojih izuma...
   Razigravajući sukob junakovih snova i žudnji s realnošću, Bauer je režirao jednu od najuspjelijih hrv. komedija uopće, ostavljajući većinu mračnijih i ciničnijih socioloških i psihololoških značenja u suptilnim konotacijama. U skladu s populističkim postavkama filma, gl. uloga povjerena je novoj zvijezdi B. Dvorniku, a „Baladu o Martinu“ pjeva popularni pjevač Ivo Robić. (Nikica Gilić, HFL)
  U doba premijere „Martin u oblacima" bio je neprikosnoveni kinematografski hit, poput filmova na koje nas to Bauerovo ostvarenje danas podsjeća i neumitan je zaključak kako u nas filmska komedija funkcionira po pravilima koja se već desetljećima nisu izmijenila.  Ipak na stanovit način „Martin u oblacima" bitno se razlikuje od naše suvremene kinematografske proizvodnje. Dok nas spomenute komedije ponajčešće onespokojavaju redateljskom šlampavošću, nepotrebnim okupljanjem glumaca i skučenošću budžeta, "Martin u oblacima" doima se poput čuda zahvaljujući dinamičnoj Bauerovoj režiji, obilju sugestivnih epizodista i superiornoj produkciji, u kojoj se očito nije moralo štedjeti na scenografiji i danima snimanja. Ta nadmoć filma iz 1961. u odnosu na recentna ostvarenja možda je nerazumljiva gledaocima neupućenima u oscilacije naše kinematografije, no dostatno je spomenuti da je ''Martin u oblacima“ nastao u razdoblju izuzetno čvrstih i kinematografskih standarda, kad društvo još nije bilo podredilo značenje filma televiziji; razlozi za isticanje te Bauerove komedije zato su razumljivi. Pri tom zaprepaštava podatak da je nemar prema filmskoj baštini kriv za to što „Martin u oblacima“ danas pripada manje poznatim, pomalo zaboravljenim ostvarenjima naše kinematogafije. Stoga su razumljivi brojni poticaji posljednjih godina da bolje upoznamo stanovita razdoblja u kojima su takvi filmovi nastojali često bez pretenzija da se nametnu tadašnjim određivačima ukusa, zadovoljavajući tek vlastite kriterije i stječući naklonost publike. (Svemir Pavić)
https://www.imdb.com/title/tt0055148/?ref_=nv_sr_srsg_0

KLASIKA SRIJEDOM
Nashville, 1975. Robert Altman, 161 min. US
Scenarij: Joan Tewkesbury
Uloge: David Arkin, Ned Beatty, Karen Black, Ronee Blakely, Timothy Brown, Keith Carradine, Geraldine Chaplin, Julie Christie, Shelley Duvall, Henry Gibson, Scott Glenn, Jeff Goldblum, Elliot Gould, Barbara Harris
   Nashville u američkoj državi Tennesseeju, središte američke country glazbe, stalno okupljalište slavnih izvođača, njihovih menadžera i aspiranata koji se nadaju da će biti zapaženi. U jeku su pripreme za festival, ali i predizborna kampanja u kojoj mladi politički propagandist Triplett pokušava za promidžbu svoje stranke pridobiti popularnu pjevačicu Barbaru Jean. Atmosfera je grozničava, neurotična, a kulminacija je bezrazložno ubojstvo Barbare Jean. To je, međutim, neočekivano, prilika za mladu, nepoznatu pjevačicu Albuquerque...
    Jedan od najoriginalnijih američkih redatelja, Robert Altman, najveći uspjeh postiže 1975. 'Nashvilleom', u kojem do savršenstva dovodi svoj karakterističan 'short-cuts' redateljski stil i tako postaje jednim od vodećih redatelja novog Hollywooda. U 'Nashvilleu' je radio bez scenarija i knjige snimanja, ostavljajući glumcima maksimalnu slobodu u kreiranju likova. A kako film govori o natjecanju u folk-glazbi, svaki je glumac osmislio pjesmu koju njegov lik pjeva u filmu, što je donijelo Oscara Keithu Carradineu za pjesmu 'I`m Easy'.
   Kad je John Lennon ubijen, zovu me iz Washington Posta i pitaju: "Osjećate li se odgovornim za ovo?" Odgovorio sam im: "Kako to mislite, odgovoran?". WP: "Pa, mislim, ti si taj koji je predvidio da će doći do političkog atentata na zvijezdu."... „I... Pa, ne osjećam se odgovornim , ali zar se vi ne osjećate odgovornim što niste poslušali moje upozorenje? ' (Robert Altman)
   Realiziran s nedeklariranom namjerom obilježavanja dvjestogodišnjice proglašenja nezavisnosti SAD-a, od kritike ironično komentiran kao »Altmanov dar jubileju«, jedan je od vrhunaca tzv. novoholivudskog filma. Redatelj je prikazom kaotičnog života Nashvillea spektakularno prožeo dvije reprezentativne sfere života nacije: politiku (odnosno izbore kao izraz američke demokratičnosti) i country glazbu kao najpopularniji izraz nacionalnog duha. Pretežno ciničnim pristupom sugerirao je beskrupuloznost koja se skriva iza fasada obiju djelatnosti, a i demistificirao sadržaje koji se nude s političke platforme, i osobito, poruke (ugl. sentimentalne, romantično ljubavne, domoljubne, patrijarhalne) folka i countryja. Dramatično se to spaja u završnom prizoru umorstva (asocijacija na brojne političke atentate u SAD-u), no, ipak, podižući vjeru u puk i potrebe za osnaženjem nacije nakon poraza u Vijetnamu i afere Watergate, film završava zdvojnom, ali istodobno oplemenjujućom i ohrabrujućom finalnom pjesmom aspirantice kojoj se pridružuje masa slušatelja. Uspoređivan s „Građaninom Kaneom“, kao kompleksan i kritički prikaz Amerike, posebno one političko-medijske, površinske i svakidašnje i one skrivenih individualnih i kolektivnih poriva. Altman je ovim epičnim filmom pokazao naracijsko majstorstvo povezivanja 24 ravnopravna, ugl. jednako precizno profilirana lika, čijim životima pretežito dominiraju karijerizam i seksualne frustracije i kompenzacije. (Ante Peterlić, HFL)
   Epska studija ambicija, pohlepe, talenta i politike u američkoj kulturi, s tim da sama zemlja i glazbena poduzeća služe kao mikrokozmos američkog društva... (Yoram Allon, Del Cullen i Hannah Patterson)
   Rendgenski snimak nelagodne političke duše tog doba... (Ray Sawhill / Salona film)
   Nakon što sam ga vidio osjećao sam se življim, osjećao sam da više razumijem ljude, osjećao sam se nekako mudrije. To je tako dobar film. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   „Nashville“ sam gledao više puta i još uvijek otkrivam detalje koji su mi izmakli...   (Harry Haun / New York Daily News)
https://www.imdb.com/title/tt0073440/

Summer of 85 / Été 85, 2020. François Ozon, 90 min. FR
Scenarij: François Ozon prema romanu „Dance on My Grave“ Aidana Chambersa
Uloge: Félix Lefebvre, Benjamin Voisin, Philippine Velge, Bruna Tedeschi
   Film počinje hapšenjem Alexa pod sumnjom za ubojstvo prijatelja Davida Gormana...
   Alexu je omiljena zabava jedrenje. Jednom prilikom će ga oluja uhvatiti na pučini ispred normandijske obale, brodić će se prevrnuti, a u spas će mu sa svojim brodom doći David, dvije godine stariji, za glavu viši momak koji jedri na profesionalnom nivou, vozi motor, a dane provodi između prostrane kuće u kojoj živi s majkom i njene radnje s plažnom odećom i potrepštinama. Za Alexa, David je prijatelj o kakvom je oduvek maštao i njih dvojica sklapaju »amour fou« pakt o tome da preživjeli mora zaplesati na grobu onome tko prvi od njih umre...
   Iako nije najbolje djelo Françoisa Ozona, „Ljeto ' 85“ služi kao zanosna, gorko-slatka oda tinejdžerskoj ljubavi i njezinim dugotrajnim posljedicama. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Trostruki dobitnik Srebrnog medvjeda na Berlinaleu, ljubitelj miješanja žanrova, erotizacije i predivno satkanih likova, Francois Ozon, vraća se na velika platna s predivnom pričom o ljubavi dva tinejdžera. Priča o odrastanju i sazrijevanju, uz mnogo sunca, mora, vjetra, tuluma osamdesetih. Alexis i David provode predivno ljeto u Normandiji i jedno u drugom pronalaze prijatelja i ljubav života, ali je pitanje hoće li taj san o savršenom potrajati duže nego što traje samo ljeto. (www.buro247.hr)
   Ozon se ponovo bavi svojim standardnim preokupacijama: odrastanjem i emocijama mladih ljudi koje se često vratolomno okreću, nesporazumima koji eskaliraju do misterije, krivicom i žalovanjem, kao i socijalnim pejzažom koji iz pozadine diktira odnose među ljudima. Ta tonalna nekonzistentnost stavlja glumce pod pritisak, ali se oni makar mogu osloniti na Ozonovo vođenje... Vizuelno, „Ljeto 85“ je prava poslastica u čemu veliku ulogu igra i fotografija koju potpisuje Hichame Alaouie, čime se dodatno pojačava mekoća, toplina i utisak »ljetnje« osunčanosti i »ispranosti« boja... Ozon je formiran i potentan autor koji rijetko promašuje, a „Ljeto 85“, iako ne spada u red njegovih najboljih filmova, miljama je daleko od lošeg. (Marko Stojiljković, XXZmagazin)
   12 nominacija za nagradu Cesar uključujući one za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij
   Nominacija za nagradu europske filmske akademije / najbolja režija
https://www.imdb.com/title/tt10457128/?ref_=fn_al_tt_1

Summer of 85 / Été 85, 2020. François Ozon, 90 min. FR
Scenarij: François Ozon prema romanu „Dance on My Grave“ Aidana Chambersa
Uloge: Félix Lefebvre, Benjamin Voisin, Philippine Velge, Bruna Tedeschi
   Film počinje hapšenjem Alexa pod sumnjom za ubojstvo prijatelja Davida Gormana...
   Alexu je omiljena zabava jedrenje. Jednom prilikom će ga oluja uhvatiti na pučini ispred normandijske obale, brodić će se prevrnuti, a u spas će mu sa svojim brodom doći David, dvije godine stariji, za glavu viši momak koji jedri na profesionalnom nivou, vozi motor, a dane provodi između prostrane kuće u kojoj živi s majkom i njene radnje s plažnom odećom i potrepštinama. Za Alexa, David je prijatelj o kakvom je oduvek maštao i njih dvojica sklapaju »amour fou« pakt o tome da preživjeli mora zaplesati na grobu onome tko prvi od njih umre...
   Iako nije najbolje djelo Françoisa Ozona, „Ljeto ' 85“ služi kao zanosna, gorko-slatka oda tinejdžerskoj ljubavi i njezinim dugotrajnim posljedicama. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Trostruki dobitnik Srebrnog medvjeda na Berlinaleu, ljubitelj miješanja žanrova, erotizacije i predivno satkanih likova, Francois Ozon, vraća se na velika platna s predivnom pričom o ljubavi dva tinejdžera. Priča o odrastanju i sazrijevanju, uz mnogo sunca, mora, vjetra, tuluma osamdesetih. Alexis i David provode predivno ljeto u Normandiji i jedno u drugom pronalaze prijatelja i ljubav života, ali je pitanje hoće li taj san o savršenom potrajati duže nego što traje samo ljeto. (www.buro247.hr)
   Ozon se ponovo bavi svojim standardnim preokupacijama: odrastanjem i emocijama mladih ljudi koje se često vratolomno okreću, nesporazumima koji eskaliraju do misterije, krivicom i žalovanjem, kao i socijalnim pejzažom koji iz pozadine diktira odnose među ljudima. Ta tonalna nekonzistentnost stavlja glumce pod pritisak, ali se oni makar mogu osloniti na Ozonovo vođenje... Vizuelno, „Ljeto 85“ je prava poslastica u čemu veliku ulogu igra i fotografija koju potpisuje Hichame Alaouie, čime se dodatno pojačava mekoća, toplina i utisak »ljetnje« osunčanosti i »ispranosti« boja... Ozon je formiran i potentan autor koji rijetko promašuje, a „Ljeto 85“, iako ne spada u red njegovih najboljih filmova, miljama je daleko od lošeg. (Marko Stojiljković, XXZmagazin)
   12 nominacija za nagradu Cesar uključujući one za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij
   Nominacija za nagradu europske filmske akademije / najbolja režija
https://www.imdb.com/title/tt10457128/?ref_=fn_al_tt_1