Pridružite nam se na bijenalnom festivalu u Splitu koji predstavlja kulturnu baštinu i arheološke teme u okviru europske i svjetske baštine, od 26. do 28. listopada 2026.

Pridružite nam se na bijenalnom festivalu u Splitu koji predstavlja kulturnu baštinu i arheološke teme u okviru europske i svjetske baštine, od 26. do 28. listopada 2026.

Maryam Touzani, 2025., Maroko / Francuska / Španjolska / Belgija / Njemačka, 100'
Uloge: Carmen Maura, Marta Etura, Ahmed Boulane

Originalni naslov filma, Calle Malaga, se odnosi na stvarnu, kultnu ulicu u Tangeru koja služi kao mikrokozmos za kulturalno prožimanje Europe i AfrikeTopla je to, emotivna i na trenutke iznimno duhovita duhovita drama o starenju, tvrdoglavosti, očuvanju dostojanstva i neočekivanoj novoj ljubavi u kasnoj životnoj dobi, a dodiruje se univerzalnih tema nestanka zajednica i materijalne nesigurnosti.

79-godišnja Maria više od četrdeset godina živi sama u Tangeru, u stanu prepunom uspomena, antiknog namještaja i cvijeća. Njezin život duboko je isprepleten s lokalnom zajednicom i susjedstvom. No, njezina netom razvedena kći, vlasnica stana, želi prodati nekretninu, a majku smjestiti u dom za umirovljenike. Maria je, pak, odlučna da otkupi vlastiti dom, i unutar njega otvara ilegalni, improvizirani kafić za lokalno stanovništvo i pronalazi kreativne načine za zaradu.

Ključni dio njezine borbe postaje ponovno okupljanje predmeta koji su činili njezin život.

Film na kraju ostavlja snažnu poruku o tome da dom nisu samo četiri zida, već uspomene i ljudi koji nas okružuju, te da nikada nije kasno za novi početak.

Javier Calvo /Javier Ambrossi, 2026.,  Španjolska / Francuska, 159'
Uloge: Guitarricadelafuente, Miguel Bernardeau, Carlos González, Milo Quifes, Lola Dueñas, Penélope Cruz, Glenn Close

Epska psihološka drama, u režiji poznatog autorskog dvojca „Los Javis“ (Javier Calvo i Javier Ambrossi), adaptacija je istoimenog kazališnog predloška i bez sumnje jedan od najvažnijih europskih filmova ove godne. Radnja filma vodi nas kroz tri vremenska razdoblja — republikansku Španjolsku 1932., ratnu 1937. i suvremenu 2017. godine — i ispisuje mozaik života trojice mladića povezanih izgubljenim djelom Federica Garcíje Lorce.

. Režija uspješno održava snažan emocionalni kontinuitet i niti žudnje i gubitka među likovima kroz gotovo stoljeće španjolske povijesti, a svaka je od tri priče snimljena u potpuno drukčijem kinematografskom i vizualnom stilu. Time su na platnu na inovativan način naglašeni vremenski odmak, društvene promjene te tragične epohe poput Španjolskog građanskog rata.

“Crna kugla” je raskošan povijesni spektakl o skrivenim povijestima te vezama između prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i fikcije. Film je izazvao senzaciju na ovogodišnjem festivalu u Cannesu – premijera je ispraćena 18-minutnim ovacijama, Calvo i Ambrossi osvojili su nagradu za najbolju režiju, a kritiku je osvojio svojom ambicioznom, pametno ispričanom i emocionalno angažiranom pričom Osvojio je još i nagradu publike na festivalu u Torontu, nagradu Kino Mreže u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, izabran je i za španjolskog kandidata za nagradu Oscar 2027.

Javier Calvo /Javier Ambrossi, 2026.,  Španjolska / Francuska, 159'
Uloge: Guitarricadelafuente, Miguel Bernardeau, Carlos González, Milo Quifes, Lola Dueñas, Penélope Cruz, Glenn Close

Epska psihološka drama, u režiji poznatog autorskog dvojca „Los Javis“ (Javier Calvo i Javier Ambrossi), adaptacija je istoimenog kazališnog predloška i bez sumnje jedan od najvažnijih europskih filmova ove godne. Radnja filma vodi nas kroz tri vremenska razdoblja — republikansku Španjolsku 1932., ratnu 1937. i suvremenu 2017. godine — i ispisuje mozaik života trojice mladića povezanih izgubljenim djelom Federica Garcíje Lorce.

. Režija uspješno održava snažan emocionalni kontinuitet i niti žudnje i gubitka među likovima kroz gotovo stoljeće španjolske povijesti, a svaka je od tri priče snimljena u potpuno drukčijem kinematografskom i vizualnom stilu. Time su na platnu na inovativan način naglašeni vremenski odmak, društvene promjene te tragične epohe poput Španjolskog građanskog rata.

“Crna kugla” je raskošan povijesni spektakl o skrivenim povijestima te vezama između prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i fikcije. Film je izazvao senzaciju na ovogodišnjem festivalu u Cannesu – premijera je ispraćena 18-minutnim ovacijama, Calvo i Ambrossi osvojili su nagradu za najbolju režiju, a kritiku je osvojio svojom ambicioznom, pametno ispričanom i emocionalno angažiranom pričom Osvojio je još i nagradu publike na festivalu u Torontu, nagradu Kino Mreže u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, izabran je i za španjolskog kandidata za nagradu Oscar 2027.

Alexander Payne, 1999., SAD, 103'
Uloge: Matthew Broderick, Reese Witherspoon, Chris Klein, Jessica Campbell, Mark Harelik

Izvrsna crna politička satira smještena u srednju školu u Omahi. Jim McAllister (Matthew Broderick) je popularni i cijenjeni profesor povijesti i građanskog odgoja koji potajno ne podnosi Tracy Flick (Reese Witherspoon), neurotičnu, pretjerano ambicioznu i beskrupuloznu učenicu koja pod svaku cijenu želi postati predsjednica učeničkog vijeća. Kako bi je spriječio u njezinoj namjeri i očitao joj lekciju iz poniznosti, Jim nagovara popularnog, ali priglupog školskog sportaša Paula da se također kandidira. Ono što počinje kao bezazleni izbori u srednjoj školi brzo se pretvara u totalni rat ispunjen sabotažama, podmetanjima, izvanbračnim aferama i moralnim propadanjem, koji savršeno parodira cjelokupni sustav visoke politike.

Ovo djelo sjajnog Alexandera Paynea (Sideways,The Holdovers) drži status jednog od najznačajnijih satiričnih filmova moderne američke kinematografije. Film je transformirao žanr srednjoškolske komedije u oštru političku alegoriju, secirajući naličje američkog sna, ambicije i demokratskih procesa. Iz teorijske perspektive, Election se najčešće analizira kroz koncept mikrokozmosa političkog sustava. Srednja škola u filmu funkcionira kao preslika cjelokupnog američkog izbornog i društvenog aparata. Kroz lik profesora i učenice, Payne demonstrira kako se moć manifestira unutar institucija. Profesorov pokušaj sabotaže nije samo osobna netrpeljivost, već praksa institucije da kontrolira žensku ambiciju.Film koristi elemente tipičnog tinejdžerskog filma kasnih 90-ih, ali izvrće njegove postulate. Ovdje nema moralnog rasta likova; svi naratori su nepouzdani, a Payne koristi tehniku višestruke perspektive (svaki ključni lik ima svoj voiceover) kako bi pokazao kako njihove osobne neuroze i opravdanja iskrivljuju objektivnu stvarnost. Tracy Flick je tako postala arhetip – njezino ime se i danas u političkoj teoriji i medijima koristi kao sociološki pojam za specifičan tip nemilosrdno ambicioznih političara.

"Ovdje je film koji nije samo pametan i zabavan, već i duboko ciničan prema ljudskoj prirodi... 'Election' nas podsjeća na to da se većina naših postupaka ne vodi plemenitim idealima, već sitnim zamjerkama i skrivenim strastima koje očajnički pokušavamo sakriti od samih sebe." R. Ebert