Juan Cabral / Santiago Franco, 2026., Argentina, 91'
Uloge: Gary Lineker, John Barnes, Jorge Burruchaga, Jorge Valdano, Oscar Ruggeri, Peter Shilton, Ricardo Giusti, Julio Olarticoechea

Kroz rijetke arhivske snimke i ekskluzivne intervjue sa sudionicima, ovaj dokumentarni film rekonstruira mitsku utakmicu između Argentine i Engleske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. godine, stavljajući je u kontekst geopolitičkih tenzija nakon Falklandskog rata. Dinamičan, iznimno emotivan, napet i povijesno pedantan sportski dokumentarac premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2026. u sekciji Cannes Premiere te je otvorio jubilarni 60. festival u Karlovim Varima. Koristi vizualni format 4:3 kako bi vjerno replicirao estetiku televizijskih prijenosa iz 1980-ih, a temelji se na knjizi Andrésa Burga.

„Jedan od najuzbudljivijih i najpristupačnijih sportskih dokumentaraca ikada snimljenih.” (Variety);

„Autori impresivno uspijevaju progovoriti o nečemu mnogo većem od samog nogometa.” (The Times);

„Sjajan film koji publiku duboko dojmi.” (Clarín)

Goran Stanković, 2025., Srbija / Italija / Hrvatska / Crna Gora / Sjeverna Makedonija / BiH, 90'
Uloge: Vučić Perović, Boris Isaković, Goran Marković, Jasna Žalica, Dado Ćosić

„Oče naš“ prati ovisnika Dejana kojeg majka dovodi u izoliranu manastirsku komunu, a nju vodi brutalni, ali karizmatični otac Branko. Komuna liječi ovisnost kroz rad, disciplinu, poslušnost i vjeru, i Dejan, uz pomoć svog staratelja Mionice, započinje bolan proces oporavka. Taj proces uključuje manipulaciju i nasilje, i kada snimka toga „liječenja“ dospije u javnost, zatvoreni sustav komune počinje se urušavati. Dejan mora odlučiti hoće li zaštititi zajednicu, ili priznati istinu koja se više ne može ignorirati.

Inspiracija za film istinit je događaj, stvarne snimke brutalnog premlaćivanja štićenika rehabilitacijskog centra Crna Reka.

„Film, međutim, nije klasična rekonstrukcija tog slučaja. Stankovića mnogo više zanima anatomija jednog sustava nego kronologija jednog zločina. To je možda i najzanimljiviji sloj filma. Stankovića ne zanima samo kako autoritet vlada. Zanima ga kako stvara vlastite sljedbenike i nasljednike. Svaki autoritarni sustav, naime, prije ili kasnije mora odgovoriti na pitanje tko će nastaviti njegov posao. Dejan cijelo vrijeme prolazi svojevrsnu obuku za tu ulogu, a da toga gotovo nije ni svjestan. (...) Jer na kraju više i nije riječ o heroinu, čak niti toliko o groznom, institucionalnom nasilju, o sklonosti 'božjih ljudi' sadizmu pri provedbi 'božje volje'. Riječ je o mnogo težoj bolesti – ljudskoj sklonosti da vlastitu slobodu zamijeni sigurnošću poslušnosti. A od te se ovisnosti, sugerira Stanković, mnogo teže liječi.“

(Z. Pavlić, T-Portal)

Svjetsku premijeru film je imao na festivalu u Torontu, a prikazan je i na Pulskom filmskom festivalu te Cinehill Film Festivalu

Mario Camus, 1984., Španjolska, 107'

100 godina od rođenja Francisca Rabala

Uloge: Alfredo Landa, Francisco Rabal, Terele Pávez, Agustín González, Ágata Lys, Juan Diego

Siromašna obitelj kmeta Pabla tijekom 1960-ih živi i radi na bogatom i izoliranom plemićkom imanju u Ekstremaduri, trpeći svakodnevna poniženja i okrutnost svojih aristokratskih gospodara. Iako je 20. stoljeće, atmosfera i odnosi među likovima duboko su feudalni. Djeca potajno sanjaju o opismenjavanju i bijegu u grad kako bi razbila obiteljsko ropstvo. Ionako bremenita situacija se dodatno komplicira kada u pretrpano kućanstvo stiže mentalno zaostali brat njegove supruge (Francisco Rabal), koji je zbog starosti izgubio posao. On je duboko povezan s prirodom i svojim ljubimcem – jastrebom.

Potresan, realističan, surov i duboko human film ekranizacija je istoimenog kultnog romana Miguela Delibesa (kao i Sporni glas gospodina Caya), izraženo socijalno kritičani jedan najvažnijih filmova u povijesti španjolske kinematografije. Alfredo Landa i Francisco Rabal podijelili su nagradu za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je dobio i Posebno priznanje žirija.

„Spomenik španjolskoj kinematografiji i nezaboravno svjedočanstvo o ljudskom dostojanstvu.” (El País);

„Surova ljepota i glumačke izvedbe čine ovaj film apsolutnim remek-djelom.” (Fotogramas);

„Jedan od najpotresnijih prikaza klasnog ugnjetavanja ikada snimljenih.” (Variety).

Danilo Marunovic, Crna Gora, 2025., 50'

Ovaj dokumentarno-igrani esej istražuje fenomen i kulturni utjecaj legendarne televizijske serije Đekna još nije umrla, a ka' će ne znamo Živka Nikolića na crnogorsko društvo i mentalitet kroz desetljeća.

Prikazuje se u organizaciji Zajednice Crnogoraca Split.

Carlos Saura, 1999., Španjolska / Italija, 105'
Uloge: Francisco Rabal, José Coronado, Maribel Verdú, Eulàlia Ramon, Dafne Fernández, Juan Luis Galiardo

100 godina od rođenja Francisca Rabala

U svojim posljednjim godinama života u egzilu u Bordeauxu, slavni i ostarjeli španjolski slikar Francisco de Goya, gluh i bolestan, prisjeća se svoje burne prošlosti, mladosti, strastvene ljubavne veze s vojvotkinjom od Albe i užasa rata koji su inspirirali njegova djela. Vizualno raskošan, ekspresivan, snovit, dramatičan i visoko i stiliziran film osvojio je pet nagrada Goya (koje su, naravno, tako nazvane upravo premaFranciscu de Goyi), a posebno je čuven po svojoj revolucionarnoj fotografiji koju je radio slavni Vittorio Storaro. Carlos Saura je kroz specifičnu scenografiju i osvjetljenje pokušao doslovno oživjeti Goyine slike na ekranu, pretvarajući film u pokretno platno.

„Vizualni trijumf Carlosa Saure i Vittorija Storara koji oduzima dah.” (El Mundo);

„Francisco Rabal pruža veličanstvenu i hipnotizirajuću interpretaciju genija na samrti.” (Variety);

„Film koji uspijeva ući u samu srž umjetničkog ludila i stvaralaštva.” (Fotogramas).

Maryam Touzani, 2025., Maroko / Francuska / Španjolska / Belgija / Njemačka, 100'
Uloge: Lubna Azabal, Saleh Bakri, Nisrin Erradi

Originalni naslov filma, Calle Malaga, se odnosi na stvarnu, kultnu ulicu u Tangeru koja služi kao mikrokozmos za kulturalno prožimanje Europe i Afrike. Film je uistinu i smješten na ulicama Tangera, i diljem njih prati sudbine troje usamljenih pojedinaca čiji se životi isprepliću u potrazi za bliskošću, slobodom i identitetom unutar konzervativnog društva, na način koji je istovremeno senzualan, emotivno intenzivan, poetičan i vizualno impresivan. Potvrđuje Maryam Touzani kao jednu od najvažnijih i najhrabrijih redateljica suvremene sjevernoafričke kinematografije.

„Touzani stvara vizualno i emotivno raskošnu odu ljudskoj ranjivosti.” (Screen International);

„Prekrasan, intiman film koji ruši tabue s nevjerojatnom nježnošću.” (The Hollywood Reporter);

„Glumačka kemija i režija čine ovaj film nezaboravnim iskustvom.” (Variety)