IMDB

Francuska / 2022.
Režija: Pierre Salvadori
Uloge: Paul Belhoste, Mathys Clodin-Gines, Colombe Schmidt
Žanr: komedija

Napeta francuska dramedija o petero školaraca koji odlučuju radikalnim metodama sabotirati lokalnu tvornicu koja zagađuje njihovu rijeku i ubija okolnu prirodu. Malu bandu čini četvero dvanaestgodišnjaka: Cat, Fouad, Antoine i Sami. Vođeni ponosom i izazovom, upuštaju se u ludi projekt sabotiranja tvornice koja već godinama zagađuje njihovu rijeku. No, u toj tek formiranoj ekipi česta su neslaganja, a neriješene stvari između njih neprestano sputavaju misiju. No kada se plan opako izjalovi, mlada će družina otkriti da i nije tako složna.Kako bi to razriješili, odlučuju vratiti u svoju malu družinu povučenog i odbačenog klinca Aimea. Uzbuđeni koliko i zaluđeni važnošću svoje misije, petero saveznika naučit će kako preživjeti i boriti se zajedno u ovoj komičnoj i neizvjesnoj pustolovini koja će posve obuzeti njih, ali i gledatelje.

Island, Slovačka, Francuska, 2023., 75 min.
Režija:Ninna Pálmadóttir
Scenarij:Rúnar Rúnarsson
Uloge:Þröstur Leó Gunnarsson, Hermann Samúelsson, Anna Gunndís Gudmundsdótti

Zbog izgradnje brane, sredovječni Gunnar mora napustiti svoj samotnjački život na islandskoj farmi, i preseliti u grad. Ondje, u svom novom stanu, pokušava se priviknuti na novi život, no nije mu lako. Nevičan komunikaciji i skučenom prostoru, Gunnar je nesretan. A onda u njegov život ulazi desetogodišnjak Ari. Isprva frustrirajući susret urodit će neobičnim prijateljstvom.  Ovaj topli, empatični film cjelovečernji je prvjenac redateljice Ninne Pálmadóttir. Nagrađen je na više festivala:

Nagrade Edda 2024 - nominacija za najbolji film, nominacija za glumca godine (Þröstur Leó Gunnarsson), nominacija za najbolju montažu / Filmski festival u Göteborgu - nominacija za najbolji nordijski film / Međunarodni filmski festival u Pekingu 2024 - nagrada za najboljeg glumca (Þröstur Leó Gunnarsson), posebno priznanje žirija, nominacija za najbolji film / Uz brojne druge nominacije.

2022., IT, US, 130 min
Redatelj: Luca Guadagnino
Uloge:Timothée Chalamet, Taylor Russell, Michael Stuhlbarg, André Holland, Chloë Sevigny, David Gordon Green, Jessica Harper, Jake Horowitz, Mark Rylance

Film Luce Gudagnina ( Call Me By Your  Name, Bigger Splash)  adaptacija je romanaCamille DeAngelis iz 2015., maestralni amalgam filma ceste, horora i romanse u svojim najmoćnijim inkarnacijama. U njegovom je centru mlada djevojka, sama na svijetu i odbačena od društva i vlastitih roditelja. Ona je, naime, kanibal. Putuje cestama Indiane, Illinoisa, Nebraskei Iowe, ikoničkim pejzažima americane, u jalovoj nadi da će pronaći svoju majku, od koje je naslijedila svoj neobičan prehrambeni gen. Maren (Taylor Russell)nije čudovište. Ona je lijepa i iznimno nježna. Rastrgana je krivnjom i užasnom osamljenošću. I negdje na tom putu upoznat će Leeja (Timothée Chalamet) koji je isti kao ona. Ali, upoznat će i druge „Eatere“...Snažan, svirep, ali istovremeno nježan i predivan, film koristi šokantnu premisu kanibalizma kao krvavu metaforu potrebe za apsolutnim, za ljubavlju, prihvaćanjem i pripadanjem, ali i moći tabua i društvene isključenosti. 

Francuska, 2024.
Režija: Agathe Riedinger
Scenarij: Agathe Riedinger
Uloge: Malou Khebizi, Idir Azougli, Andréa Bescond 

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, film prikazuje Liane, devetnaestogodišnjakinju,odvažnu, temperamentnu, glasnu i opsjednutu snovima o slavi. Kao takva, ona je kandidatkinja iz snova za svakog ozbiljnog producenta reality showa. Kada napokon dobije priliku na audiciji za emisiju Miracle Island, u kojem 15 mladih i zgodnih ljudi živi zajedno u kući na plaži, čini se da je uspjeh iza ugla.

Prvi film francuske redateljice Agathe Riedinger britki je presjek današnje kulture instant zvijezda, društvenih mreža i influencera, u kojoj biti viđen znači postojati, a ispunjenost se može postići tek dosezanjem svetoga grala slave. No, njezin pristup nije omalovažavajuć. On pokazuje da su „stvari uvijek složenije nego što mislimo“, te da „trebamo biti razumniji kako ne bismo produbljivali polarizaciju u kojoj već živimo. To ne znači da mlada hiperseksualizirana žena traži seksualnost, ne znači da je mlada žena opsjednuta ljepotom lišena duhovnog života, ne znači da je mlada žena koja se odlučila za estetsku kirurgiju površna, upravo suprotno. Tu vidim klasičnu potrebu duboko ranjive osobe da bude viđena, priznata (mrzim taj današnji izraz) i voljena“. (Agathe Riedinger)

O, LU, FR, HR, 2023.163'
Redatelj:Radu Jude
Uloge:Ilinca Manolache, Nina Hoss

Polazeći od istinite priče o pripremi i snimanju po mnogočem diskutabilnog filma o zaštiti na radu, film analizira odnose pojedinca i multinacionalnih tvrtki novog rumunjskog kapitalizma. Ova priča o ekonomiji i kinematografiji  ocrtava obrise prekarne svakodnevice suvremenog društva. Premijerno prikazan u Locarnu, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija.

Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih redateljskih imena na europskoj filmskoj sceni svoj je novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratuau kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije. Odvažno i energično, uz dozu bezrezervnog crnog humora, Ne očekuj previše od kraja svijeta kritički zadire u brojne neuralgične točke suvremenog društva – od izrabljivanja radom i ultimativne moći kapitala, preko urbane devastacije i razaranja univerzalnih vrijednosti, pa do posvemašnje prevlasti društvenih mreža i ekrana koji od komunikacijskog sredstva postaje kanal za doživljaj svijeta. Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. (ZFF)

O, LU, FR, HR, 2023.163'
Redatelj:Radu Jude
Uloge:Ilinca Manolache, Nina Hoss

Polazeći od istinite priče o pripremi i snimanju po mnogočem diskutabilnog filma o zaštiti na radu, film analizira odnose pojedinca i multinacionalnih tvrtki novog rumunjskog kapitalizma. Ova priča o ekonomiji i kinematografiji  ocrtava obrise prekarne svakodnevice suvremenog društva. Premijerno prikazan u Locarnu, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija.

Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih redateljskih imena na europskoj filmskoj sceni svoj je novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratuau kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije. Odvažno i energično, uz dozu bezrezervnog crnog humora, Ne očekuj previše od kraja svijeta kritički zadire u brojne neuralgične točke suvremenog društva – od izrabljivanja radom i ultimativne moći kapitala, preko urbane devastacije i razaranja univerzalnih vrijednosti, pa do posvemašnje prevlasti društvenih mreža i ekrana koji od komunikacijskog sredstva postaje kanal za doživljaj svijeta. Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. (ZFF)