(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
Monsters, Inc., 2001. Pete Docter, David Silverman, Lee Unkrich, 92 min. US
Scenarij: Andrew Stanton, Dan Gerson, Robert L. Baird, Rhett Reese, Jonathan Roberts
   Vrsni bauk Sulley i njegov entuzijastični asistent u strašenju Mike, rade u najvećoj tvornici zastrašivača u svijetu čudovišta. Glavni izvor energije u njihovu svijetu prikupljeni su krici ljudske djece. No čudovišta vjeruju da su djeca opasna i otrovna i smrtno se preplaše kada mala djevojčica zaluta u njihov svijet. Sulley i Mike nastoje je vratiti kući, ali putem se suoče s čudovišnom intrigom i urnebesnim nezgodama.
https://www.imdb.com/title/tt0198781/?ref_=nv_sr_srsg_0

Kleber Mendonça Filho, 2025. Brazil, Francuska 160'
Uloge: Wagner Moura, Maria Fernanda Cândido, Gabriel Leone, Alice Carvalho i Christian Malheiros

Brazilski film "Tajni agent" jedan je od najvažnijih naslova svjetske kinematografije prošle godine. Režirao ga je cijenjeni Kleber Mendonça Filho (Bacurau, Aquarius), a u glavnoj ulozi briljira Wagner Moura (zvijezda serije Narcos).

Apsolutni je pobjednik Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je postao jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti tog festivala.

Nagrada za najboljeg redatelja: Kleber Mendonça Filho.

Nagrada za najboljeg glumca: Wagner Moura (prvi Brazilac u povijesti koji je osvojio ovu nagradu).

FIPRESCI nagrada: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

Brazilski kandidat za Oscara 2026.: Film je ušao u uži izbor za najbolji strani film.

Zlatni globus (2026.): Nominacije za najbolju dramu i najboljeg glumca.

1977. godina. Vrijeme je vojne diktature.Marcelo (Wagner Moura), bivši sveučilišni profesor iz São Paula, bježi u Recife pod lažnim imenom kako bi izbjegao politički progon. Pokušava voditi neupadljiv život u trošnom pansionu, no ubrzo shvaća da grad nije nikakvo utočište.

Film je usredotočen na tri različita vremenska razdoblja, a okvir mu daje današnje vrijeme, u kojem povjesničarka pokušava otkriti istinu o Marcelovoj sudbini slušajući stare audiokasete.

Ovaj politički neo-noir triler s elementima crne komedije odlikuje napeto i klaustrofobično ozračje, te majstorsko korištenje zvuka (karnevalska buka, šaputanja) i arhitekture Recifea u stvaranju sveobuhvatnog osjećajaparanoje.

Redatelj, inače bivši filmski kritičar, u film ubacuje brojne posvete klasičnim trilerima, posebno onima Hitchcocka i De Palme.

Kritičari su film proglasili remek-djelom koje univerzalno progovara o korupciji i otporu.

The Guardian:"Vrhunska studija korupcije... vizualno briljantna mješavina senzualne gradske intrige i špijunske priče."

Variety:"Wagner Moura pruža suptilnu, ali intenzivnu izvedbu čovjeka kojeg povijest pokušava izbrisati. Ovo je Mendonça Filhov najambiciozniji rad dosad."

IndieWire:"Remek-djelo koje ne treba objašnjavati – ono se osjeća kroz svaku sjenu i svaki kadar neonskog Recifea."

OSCAR REVIJA

Nominiran je u četiri kategorije: 

Najbolji film (Best Picture)

Najbolji glavni glumac – Wagner Moura (postao je prvi Brazilac nominiran u ovoj kategoriji)

Najbolji međunarodni film (Best International Feature Film)

Najbolji originalni scenarij

Mascha Schilinski, 2025, DE, 149 min

Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu te čak 8 nominacija za nagradu Europske filmske Akademije film GLEDATI U SUNCE (mogima poznat u svom engleskom prijevodu – Sound of Falling) redateljicu Maschu Schilinski najavljuje kao talent svjetske klase. Schilinski je uspjela priču čija se radnja proteže na cijelo jedno desetljeće učiniti iznimno dinamičnom, intrigantnom, atmosferičnom, ali podjednako i zastrašujućom te edukativnom.

Četiri djevojke, i njihove obitelji žive u seoskoj kući u Altmarku, regiji u sjevernoj Njemačkoj koja se naslanja na rijeku Labu: Alma (Hanna Heckt) negdje oko 1910., Erika (Lea Drinda) neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Angelika (Lena Urzendowsky) u Istočnoj Njemačkoj 1980-ih i Lenka (Laeni Geiseler) u našoj sadašnjosti. Naizmjenično pratimo njihovo odrastanje i mladost ali paralelno i razvijanje kuće tijekom stoljeća, dok se odjeci prošlosti zadržavaju u njegovim zidovima. Iako ih dijeli gotovo stotinu godina, njihovi životi počinju se zrcaliti jedni u drugima.

Schilinski svjesno poništava linearno pripovijedanje: vrijeme u njezinu filmu je nestabilno i promjenjivo, poput živog organizma. Ono se izobličuje, vraća i ponavlja, kao da i samo pokušava pronaći vlastito mjesto u ponavljajućoj povijesti jedne obitelji, poput osobnih dnevničkih zapisa.

Sniman u skučenom, gotovo klaustrofobičnom formatu, film spaja dokumentarističku prisutnost i poetsku apstrakciju. Povijest – rat, ideologija, društvena kontrola – uvijek je prisutna, ali kao udaljeni šum, kao pozadina na kojoj se odvijaju intimne povijesti ženskih iskustava i njihovih sjećanja. Redateljica Schilinski ovim filmom rekonstruira kako se trauma, želja i strah prenose kroz obiteljsku liniju, pretvarajući kuću u živi arhiv emocija i memorije. Film koji prkosi jednostavnim žanrovskim odrednicama: nalazi se između melodrame, povijesnog eseja i eksperimentalne fikcije, kao meditacija o sjećanju, tijelu i šutnji. U ovom filmu, promatramo kako povijest biva i zauvijek živi u nama – u fizičkom tijelu, zidovima kuće, materinjem jeziku i intimnim snovima. Sjećanja nisu nikada samo naša, već ona nužno povlače naslijeđene emocije, traume i prazni prostor međugeneracijskih tišina.

 Iain Forsyth, Jane Pollard, 2025, Ujedinjeno Kraljevstvo, 99 min

Uloge: Tilda Swinton, George MacKay, Derek Jacobi, Suki Waterhouse.

1979. Marianne Faithfull je izdala album Broken English. Prethodilo mu je desetljeće potpune osobne kataklizme, u kojem se nekada prelijepa Jaggerova muza, pjevačica zvonkog glasa i eterične pojave borila s ovisnošću o heroinu i anoreksijom, bolešću i odbačenošću koja je išla do beskućništva.

Sve je to dovelo i do erozije njezinog nježnog, slatkog pop-folk vokala. Marianne se vratila s dubokim, hrapavim, napuklim zvukom koji kipti bijesom i tragikom, a u 1979., godini punka, ta je promjenu bila dočekana sa respektom i iznova je etablirala na sceni kao posve novu, autoritativnu javnu osobu. Umjesto dopadljivih balada, album je donio revolucionarni miks post-punka, novog vala i "hladnog" synth-pop/disco zvuka.

Broken English je dokumentarno-igrani film koji donosi dubok i nekonvencionalan portret ove kultne glazbenice. Realiziran je uz potpunu suradnju Marianne Faithfull i predstavlja njezinu konačni, smioni umjetnički statement prije smrti u siječnju 2025.

Namjesto klasične biografije, spajaju se intervjui, arhivske snimke i igrani elementi, a odvija se unutar fiktivne institucije The Ministry of Not Forgetting, u kojoj likovi istražuju njezinu ostavštinu, sjećanja i mitologiju.

U fiktivnim ulogama unutar "Ministarstva" pojavljuju se velika glumačka imena poput Tilde Swinton i Georgea MacKaya, dok naraciju vodi slavni Derek Jacobi, a film uključuje i dirljive izvedbe kolega i štovatelja, među kojima su Nick Cave, Courtney Love, Suki Waterhouse i Beth Orton.

Sergei Loznitsa, 2025, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina, 118'
Uloge: Vlad Ivanov, Christian Friedel, Sandra Hüller, Natalia Berezhnaya, Valeriu Andriuta

Najnovije je ostvarenje istaknutog ukrajinskog redatelja precizna je analiza povijesnih traumi i totalitarizma. Film se tematski naslanja na njegove prethodne radove o Nürnberškom procesu i procesima u Kijevu, ali ovaj put dublje ulazi u moralni ponor onih koji provode "pravdu".

Radnja je smještena u poslijeratni ambijent (kasne 1940-e) i prati dvojicu tužitelja na suđenju visokog profila. Dok jedan vjeruje u slovo zakona i objektivnu pravdu, drugi je vođen političkim direktivama i željom za ideološkom odmazdom. Kroz njihove sukobe u sudnici i izvan nje, Loznica razotkriva kako se pravni sustav lako transformira u instrument represije. Film je snimljen u prepoznatljivom redateljskom stilu – dugi, statični kadrovi i hladna atmosfera koja pojačava osjećaj neminovnosti. Iako je riječ o igranom filmu, Loznica koristi crno-bijelu fotografiju i scenografiju koja toliko vjerno simulira arhivske snimke da gledatelj gubi granicu između fikcije i povijesnog dokumenta.

Sergej Loznica jedan je od najvažnijih suvremenih europskih redatelja. Njegov rad obuhvaća i igrane filmove (U magli, Donbas) i dokumentarce temeljene na arhivskim snimkama (Babi Yar. Context, State Funeral), a pristup karakterizira odbijanje sentimentalnosti i fokus na kolektivnu odgovornost, zbog čega je često u središtu javnih i političkih rasprava u istočnoj Europi.

Cineuropa: "Loznica je stvorio klaustrofobično remek-djelo o birokraciji zla. Sudnica ovdje nije mjesto istine, već pozornica za okrutni teatar moći."

Le Monde: "Vizualno stroga i intelektualno beskompromisna drama koja nas tjera da preispitamo što uistinu znači 'pravedno suđenje'

The Hollywood Reporter: "Dva tužitelja su briljantna studija o moralnoj eroziji. Loznica ponovno dokazuje da povijest nije prošlost, već upozorenje koje traje."

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna.