Mohammad Kheirandish, 2025, Rusija/ Iran / Turska, 96 min

Animirani film DJEČAK DUPIN 2 prepun je živopisnih, razigranih likova koji će se svidjeti svim generacijama gledatelja, prvenstveno onim najmlađima kojima je film i namijenjen. Glavni lik je Dupinko dječak koji je odrastao s grupom dupina nakon zrakoplovne nesreće koja se dogodila iznad morske pučine.

U ovom filmu mladi Dupinko i njegov prijatelj navigator prevarama se bore protiv morskih čudovišta, no njihovo putovanje doživljava obrat kad otkriju poruku u plutajućoj boci koja skriva lokaciju tajanstvenog napitka. Isplovivši navigatorovim brodom, oni susreću divljeg kita te šalju poziv u pomoć. Dupinko i njegovi suputnici kreću na opasno putovanje.

Film je sinkroniziran.

Harris Dickinson,  UK, US, 2025., 99'
Uloge: Charlie Hall, Harris Dickinson, Helena Bonham Carter, Stephen Graham, Erin Kellyman

Harrisa Dickinsona publika poznaje kao glumca u filmovima Trokut tuge, Scrapper, The Iron Claw, a njegov prijelaz u režiju rijetko je upačatljiv. Derište (Urchin) stilski se oslanja na britansku tradiciju socijalnog realizma (poput Kena Loacha), ali s modernijim, stiliziranim vizualnim pristupom. Smješten u suvremeni istočni London, film prati sedamnaestogodišnjaka koji pokušava navigirati kroz sustav socijalne skrbi dok se istovremeno brine o svom mlađem bratu. Priča je sirova i naturalistička, fokusirana na pokušaje preživljavanja na marginama društva, ali prožeta trenucima neočekivane nježnosti i vizualne poezije. Dickinson koristi vlastito poznavanje radničke klase Londona kako bi stvorio autentičan portret mladosti koja odbija biti slomljena.

Proveo je mjesece tražeći glavnog glumca po školama i boksačkim klubovima istočnog Londona kako bi postigao maksimalnu autentičnost, a mnogi su dijalozi inspirirani stvarnim razgovorima koje je vodio ili čuo u svom susjedstvu tijekom odrastanja.

Film je nastao u koprodukciji s kultnim studijem A24, premijerno je prikazan u Cannesu, a kritika ga izdvaja kao jedan od naimpresivnijih redateljskih debija novijeg vremena.

The Guardian: "Dickinsonov debi je zapanjujuće samouvjeren. 'Urchin' posjeduje sirovu energiju i srce koje rijetko viđamo u suvremenom britanskom filmu."

Variety: "Kao što je uvjerljiv ispred kamere, Harris Dickinson se pokazuje kao vizionar iza nje. Ovo je film koji boli, ali i iscjeljuje."

IndieWire: "Briljantno snimljen i emocionalno razoran. 'Urchin' je dokaz da Dickinson razumije ljudsku psihu bolje od većine iskusnijih kolega."

Alvaro Congosto, Ivan Perić, 2025. HR, 68‘
Uloge: Gea Koenig, Marija Gabrijela Perić, Halina Warren, David Gillison, George Cominskie

Gabrijela odlazi u New York kako bi preuzela stvari svoje preminule pratete Gee Koenig — fotografkinje koja je živjela u legendarnom umjetničkom stambenom kompleksu Westbeth. Kroz Geine fotografije i osobne predmete, Gabrijela otkriva različite slojeve njezina života, ali i svijet starijih umjetnika u Westbethu. U titraju svjetla je intimno istraživanje prolaznosti vremena, moći umjetnosti i krhkosti ljudskog postojanja.

Harris Dickinson,  UK, US, 2025., 99'
Uloge: Charlie Hall, Harris Dickinson, Helena Bonham Carter, Stephen Graham, Erin Kellyman

Harrisa Dickinsona publika poznaje kao glumca u filmovima Trokut tuge, Scrapper, The Iron Claw, a njegov prijelaz u režiju rijetko je upačatljiv. Derište (Urchin) stilski se oslanja na britansku tradiciju socijalnog realizma (poput Kena Loacha), ali s modernijim, stiliziranim vizualnim pristupom. Smješten u suvremeni istočni London, film prati sedamnaestogodišnjaka koji pokušava navigirati kroz sustav socijalne skrbi dok se istovremeno brine o svom mlađem bratu. Priča je sirova i naturalistička, fokusirana na pokušaje preživljavanja na marginama društva, ali prožeta trenucima neočekivane nježnosti i vizualne poezije. Dickinson koristi vlastito poznavanje radničke klase Londona kako bi stvorio autentičan portret mladosti koja odbija biti slomljena.

Proveo je mjesece tražeći glavnog glumca po školama i boksačkim klubovima istočnog Londona kako bi postigao maksimalnu autentičnost, a mnogi su dijalozi inspirirani stvarnim razgovorima koje je vodio ili čuo u svom susjedstvu tijekom odrastanja.

Film je nastao u koprodukciji s kultnim studijem A24, premijerno je prikazan u Cannesu, a kritika ga izdvaja kao jedan od naimpresivnijih redateljskih debija novijeg vremena.

The Guardian: "Dickinsonov debi je zapanjujuće samouvjeren. 'Urchin' posjeduje sirovu energiju i srce koje rijetko viđamo u suvremenom britanskom filmu."

Variety: "Kao što je uvjerljiv ispred kamere, Harris Dickinson se pokazuje kao vizionar iza nje. Ovo je film koji boli, ali i iscjeljuje."

IndieWire: "Briljantno snimljen i emocionalno razoran. 'Urchin' je dokaz da Dickinson razumije ljudsku psihu bolje od većine iskusnijih kolega."

Vlatka Vorkapić, 2012., HR, 106'
Uloge: Judita Franković, Goran Bogdan

Sonja i bik je nagrađivana hrvatska romantična komedija iz 2012. godine, redateljski prvijenac Vlatke Vorkapić.

Sonja je strastvena aktivistica za prava životinja i vegetarijanka iz Zagreba koja se javno protivi borbama bikova. S druge strane, Ante je spretni prodavač osiguranja iz Dalmatinske zagore, sin organizatora bikijada. Zbog Sonjinih kritika na televiziji, u Zagori pada bizarna oklada: Ante mora dovesti Sonju u selo kako bi se ona približila biku Garonji na manje od tri metra. Ako ona to uspije, vlasnik bika spreman je na drastične žrtve. Putovanje i susret rezultiraju neočekivanom romansom posred sudara dva različita svijeta: urbanog i tradicionalnog. Film je zabilježio izniman uspjeh u kinima, ostvarivši jedno od najboljih otvaranja hrvatskog filma u to vrijeme.

Na 59. Festivalu igranog filma u Puli film je osvojio nagrade za najbolji scenarij, kostimografiju i glazbu.

Veronika Franz & Severin Fiala, 2024., Austrija / Njemačka, 121'
Uloge: Anja Plaschg, David Scheid, Maria Hofstätter

Film Vražja kupka (Des Teufels Bad) jedan je od najcjenjenijih europskih naslova posljednjih godina, koji kroz žanr folk-horora progovara o vrlo stvarnim povijesnim činjenicama.

Temelji se na konkretnim povijesnim izvorima koji, u luteranskim i katoličkim zajednicama 17. i 18. stoljeća, bilježe nevjerojatan fenomen poznat kao „posredno samoubojstvo“. Naime, osoba shrvana depresijom, beznađem ili bolešću, koja želi okončati svoj život, nađe se u teološkoj zamci: samoubojstvo je neoprostiv grijeh koji vodi u vječno prokletstvo. Utoliko, muku na ovome svijetu samo će zamijeniti za vječnu muku na onome. Kako bi iznašli izlaz iz te „vražje kupke“, kako je narod nazivao ono što danas poznajemo kao depresiju, anksioznost ili egzistencijalnu klopku, izvršili bi okrutno ubojstvo, kako bi bili sigurni u smrtnu osudu. To im je omogućilo da se pokaju prije smrti, i tako napokon nađu mir. Pri tom, nisu držali da je velika šteta počinjena nevinome koji je umoren, pošto će on sigurno završiti u raju. Film je potresna studija o tome kako ekstremna vjerska dogma može gurnuti pojedinca u paradoksalnu spiralu bezumlja.

Gornja Austrija, 1750. godina. Mlada Agnes udaje se za vuka samotnjaka Wolfa i započinje život u izoliranoj kući usred duboke šume. Iako Agnes čezne za emocionalnom bliskošću i djetetom, njezin se život pretvara u niz hladnih rituala, teškog fizičkog rada i osude stroge svekrve. Upadajući u duboku depresiju Agnes se, kako bi spasila svoju dušu, a okončala patnju, odlučuje na stravičan čin „posrednog samoubojstva“: počinjenje zločina za koji je predviđena smrtna kazna, što joj omogućuje ispovijed i odrješenje prije pogubljenja.

Film je dobitnik Srebrnog medvjeda za iznimno umjetničko postignuće, te apsolutni pobjednik Austrijske filmske nagrade, sa čak 8 nagrada, uključujući najbolji film, najbolju glavnu glumicu i najbolju glazbu, a bio je i austrijski kandidat Oscara.

The Guardian: "Duboko uznemirujući i vizualno besprijekoran film koji horor ne pronalazi u nadnaravnom, već u nepodnošljivoj težini postojanja."

Variety: "Anja Plaschg pruža jednu od najintenzivnijih glumačkih izvedbi godine u filmu koji redefinira folk-horor."

IndieWire: "Veronika Franz i Severin Fiala stvorili su remek-djelo koje je istovremeno povijesni dokument i psihološki košmar."