ADELIN ŽIVOT

La vie d'Adèle, 2013.

RENDEZ-VOUS AU CINEMA 2021.
La vie d'Adèle, 2013. Abdellatif Kechiche, 180 min. FR
Scenarij:
Abdellatif Kechiche i Ghalia Lacroix prema stripu „Le Bleu est une couleur chaude" Julie Maroh
Uloge: Léa Seydoux, Adèle Exarchopoulos, Salim Kechiouche
   Život mlade Adele iz temelja se promijeni one noći kad upozna Emmu, djevojku modre kose, koja joj omogući da otkrije svoje čežnje… „Adelin život“ apsolutni je pobjednik festivala u Cannesu 2013.: postao je prvi film u povijesti za koji su glavnu nagradu festivala, Zlatnu palmu, uz redatelja dobile obje glavne glumice, Adèle Exarchopoulos i Léa Seydoux, a kritika ga je praktički jednoglasno nahvalila kao iznimno uvjerljiv prikaz nastanka i raspada jedne ljubavne veze...
   “Adele” je i sjajan komad filmske režije, film pokretljive i inteligentne kamere, sav u krupnim planovima, te unatoč popriličnoj duljini dinamičan i brz. Riječ je o rasnom filmu koji zaslužuje pohvale naprosto kao - dobar film...“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Žene su dominantnije i ekspresivnije u mojim filmovima. Muškarci postoje u njima, no više borave u pozadini. Ali, prije svega prednost prolaza ima potraga za ljudskim bićem, ne nužno ženom. Bilo je vrlo važno pokazati životni put koji mlada žena, djevojka, prolazi i teškoće s kojima se suočava da postigne nešto na tom putu. Unatoč tome što joj se događa, usponima i padovima, ona je vjerna svome cilju, da radi kao učiteljica, za zajedničko dobro ljudi. Naravno, put mlade žene prepun je tegoba - ljubav, odnosi, prekid, svi problemi koje imate kad ste u vezi. Bilo je važno pokazati i da ove dvije mlade žene dolaze iz različitih slojeva francuskog društva, kako film nije samo lezbijska ljubavna priča, nego i da ljudi vide nešto više od toga u njemu...
   Istina je da su u medijima scene seksa izazvale najveći boom. Interesantno je da to nije ono što javnost misli o filmu. Kad pričam s publikom, gledateljima, njima je puno važnija ljubavna priča. Važnija im je bol koju prolazi Adele. Zanimljive su im bile i scene s hranom koje su tu radi ugode. Dijelimo hranu kao ljudska bića na način kao da je posrijedi ceremonija. Bilo bitno imati taj aspekt ceremonije, a također kad gledate lica likova kako jedu, u tome ima nešto senzualno, nešto što dira, i to sam htio prikazati. Ali, u pravu ste, mediji su najviše podivljali u vezi seksa, na to nisam bio spreman... (Abdellatif Kechiche, u intervjuu filmskom kritičaru Slobodne Dalmacije Marku Njegić)
   Prvi dan snimanja bio je malčice “scary“. Tad sam drugi put vidjela Leu koja se za svoju ulogu dugo pripremala, imala je drukčiji stav od mog lika, pomalo “jamesdeanovski“. A ja sam pročitala scenarij samo jednom. “Želim da zaboraviš na scenarij i improviziraš“, savjetovao me redatelj. Prepala sam se da nisam dovoljno radila.“O, moj Bože“, poletjelo mi je. Nisam znala što ću i kako ću. Na kraju je sve došlo prirodno, ali pomoglo mi je dosta što smo film snimali kronološki, tako da sam mogla odrasti s iskustvima Adele koja nije lezbijka, ali iskušava istospolnu romansu i zaljubljuje se. Mislim da sam odrasla i sazrela tijekom snimanja. Bila je to velika ljudska i glumačka avantura...
   Kechiche ima specijalni odnos sa ženama, kao Pedro Almodovar. Svi muškarci pokušavaju uhvatiti misterij žene. Volim činjenicu da su muškarci u ovom filmu u pozadini, ali s dosta prisutnosti i važnosti za ženske likove. Kad smo snimali scenu seksa, pitali smo se kako će ljudi reagirati, hoće li osuđivati. Na kraju ljudi su se previše fokusirali na scene seksa. To je loše. Loše za njih. Na turneji po Americi uvidjela sam veliku kontradikciju. Kad sam bila tamo svi su me tretirali poput djeteta. Kao, nemam još 21 godinu, ne smijem piti pivo, ne smijem raditi ovo i ono, ali mogla bih uzeti oružje. Isto vrijedi i za seks na filmu. Scene nasilja i krvi su posvuda, no seks je za njih “wow“... (Adele Exarchopoulos, u intervjuu filmskom kritičaru Slobodne Dalmacije Marku Njegić)

https://www.imdb.com/title/tt2278871/?ref_=fn_al_tt_1

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA