PROGRAM KINOTEKE Ožujak 2023.

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
„Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
„Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act
napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

100 GODINA DISNEYA:
Tron, 1982. Steven Lisberger, 96 min. US
Scenarij: Steven Lisberger i Charles S. Haas po priči Bonnie MacBird
Uloge: Jeff Bridges, Bruce Boxleitner, David Warner
Kompjutorski genij Kevin Flynn uspio je uz pomoć naslovnog junaka, kontrolnog programa koji je dizajnirao njegov prijatelj Alan Bradley, obuzdati svemoćni program MCP čija je namjera bila preuzeti kompaniju ENCOM.
1974. godine zapadnu hemisferu planeta poharala je jedna od najranijih video igara naziva 'PONG'. Dvodimenzionalna arkada je bila vrlo jednostavna simulacija tenisa no kao tehnološka novina automatski je plijenila pažnju masa. Čarima potpuno nove dimenzije zabave nije odolio ni Steven Lisberger koji je upravo inspiriran ovom igrom zajedno sa producentom Donaldom Kushnerom pokrenuo animacijski studio ne bi li razvili ideju Trona u animirani film. Lisberger se vremenom odlučio u film uključiti uživo igrane elemente filma uz računalnu animaciju. Konačno, nakon bezbrojnih odbijenica od raznih studija, Walt Disney Productions uzima projekt pod svoje okrilje i Lisberger snima film za 17 miliona dolara.
Tako je „Tron" dio povijesti kinematografije i popkulture kao prvi film s izdašnom računalnom slikom i konceptom virtualne stvarnosti. (Brojni geekovski obožavatelji filma Tron su godinama bili uvjereni da naziv filma i lika dolazi od programske komande 'tron' (trace-on) korištene u računalnom jeziku BASIC. Kasnije je Lisberger demantirao takva nagađanja i objasnio da naziv filma dolazi od riječi – ELEKTRON.)
Mislim da je sjajno, da je tako staložen studio kao što je Disney, dao toliko prostora novom redatelju i velikodušno prepoznao kako nove ideje zahtijevaju nove tehnike. (Arthur Knight / www.hollywoodreporter.com)
Sjajan Disneyev film... tehnološka revolucija zvuka i svjetla koja je istovremeno senzacionalna i pametna, stilski ujednačena i zabavna. (Roger Ebert / Chochago Sun Times)
„Tron“ pokazuje koliko je zapravo metaforički sofisticiraniji od svojih gotovo tri desetljeća mlađih nasljednika i kao glavni motiv općeg kupusanja pokazuje upravo ono oko čega su se posljednjih dana raspamećeno raspisali svi do zadnjeg svjetskih medija – upravljanje informacijama. (Mladen Šagovac, moj-film.hr)
Efekte revolucionarnog filma načelo je vrijeme, ali njegova vizija je ispred vremena. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt0084827/?ref_=fn_al_tt_2

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice - poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
“Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
„4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
„Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE
The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike. Od 9 nominacija za Oscara, niti jedna nije potvrđena.
Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
„Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE
Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
„Tár” je bio na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (imao je 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film - nije jedna nominacija nije potvrđena), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice - poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
“Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
„4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

100 GODINA WARNERA:
Land of the Pharaohs, 1956. Howard Hawks, 106 min. US
Scenarij: Harold Jack Bloom, William Faulkner , Harry Kurnitz
Uloge: Jack Hawkins, Joan Collins, Dewey Martin, Alex Minotis, James Robertson Justice
Opsjednut sudbinom u zagrobnom životu, egoistični faraon Khufu angažira potlačenog arhitekta Vashtara i prisiljava ga da dizajnira najraskošniju i najzaštićeniju piramidu ikada izgrađenu. Vashtar se bori ispuniti Khufuova uzvišena očekivanja, znajući da će, ako to učini, vladar osloboditi njegovu porobljenu braću iz ropstva. Dok gradnja počinje, Khufuova nova žena, princeza Nellifer, kuje zavjeru kako bi osigurala vlastiti dio tiraninova bogatstva.
„Zemlja faraona“ jedno je od najspektakularniji ostvarenja žanra svog vremena, te prvi komercijalni uspjeh u karijeri Howarda Hawksa. Film se snimao u rimskim studijima Cinecitta, ali i na lokacijama u samom Egiptu, pri čemu je Hawks uživao podršku lokalne vlade, koja mu je "posudila" pripadnike vojske za scene u kojima je sudjelovalo na tisućee statista. Inzistirajući na što većoj autentičnosti, Hawks je kao lokacije koristio nedovršenu piramidu u Baki kako bi rekonstruirao scene izgradnje Keopsove piramide. Unatoč podršci pri snimanju, film nikada nije prikazan u Egiptu jer je, prema vlastima, Vashtarizgledao kao Židov!?
Film plijeni pozornost cijelo vrijeme zbog neodoljive veličanstvenosti i superiorne produkcije. (Harrison's Reports)
Očaravajući spektakl. (Edwin Schallert / Los Angeles Times)
Uvijek sam bio ovisan o povijesnim epovima, ali ovaj je bio drugačiji: davao je osjećaj da smo stvarno tamo. Ovako su ljudi živjeli; to je ono što su vjerovali, mislili i osjećali. Dobivate to kroz cjelokupni izgled slike: niske stropove, interijere obasjane bakljama, oblik stupova, izgled dodataka. (Martin Scorsese)
Putujući u Egipat, Howard Hawks uspio je na fascinantan način ponovno stvoriti dio velike antičke slike. (Ah Weiler / NY Times)
https://www.imdb.com/title/tt0048283/?ref_=fn_al_tt_1

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice - poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
“Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

100 GODINA DISNEYA:
Dick Tracy, 1990. Warren Beatty, 105 min. US
Scenarij: Jim Cash, Jack Epps Jr. prema istoimenom stripu Chestera Goulda
Uloge: Warren Beatty, Madonna, Al Pacino, Glenne Headly, Charlie Korsmo, Dustin Hoffman, James Caan, Kathy Bates, Seymour Cassel, Charles Durning
Tess Trueheart želi samo miran život sa svojim momkom, detektivom Dickom Tracyem. Istovremeno, njihov grad je prepušten na milost i nemilost gangsterima koji šire val kriminala i Tracy ima pune ruke posla sa zlikovcima, ponajviše s Big Boy Capriceom i gotovo neodoljivom Mahoney.
Film je osvojio tri Oscara - za najbolji make up, pjesmu i scenografiju, uz četiri nominacije. „Dick Tracy“ nije imao lak put do publike. Skakućući između studija i više redatelja (John Landis, Walter Hill…) prije nego što je Warren Beatty konačno otkupio prava i donio ih Disneyju, trebalo je gotovo desetljeće da proslavljenog detektiva iz stripa dovede na veliko platno. Beatty je htio za redatelja Boba Fossea (odbio ga je) ili Martina Scorsesea (veliki je fan tog stripa, ali tada je zauzet „Dobrim momcima“), pa se sam morao uhvatiti redateljskog posla. Film je 1990.najavljen kao nasljednik (prošlogodišnjeg stripovskog hita) „Batmana“, i dok se Disneyjev film mogao pohvaliti sličnom zvjezdanom posadom, raskošnim dizajnom koji je evocirao i stripove i klasične gangsterske filmove, likovi poput Dicka Tracyja i Flattopa nisu bili pop kulturne ikone poput Batmana i Jokera. Možda i u tome leži činjenica da „Dick Tracy“ nije ostvario komercijalne brojeve poput „Batmana“, premda je poznato da se i Warren Beatty opirao sveopćoj komercijalizaciji filma (majice, lutke i sl.).
Kako stariš, snimaš filmove za sebe i nadaš se da će ih netko drugi htjeti vidjeti. Volim ovaj film. Zaista volim. Ali kad režiram, na kraju puta nemam pojma hoće li se drugima svidjet ili ne. (redatelj Warren Beatty)
„Dick Tracy“ je moderan, jedinstven i neosporan tehnički trijumf. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Jedna od najoriginalnijih fantazija koje sam vidio na ekranu. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
Ovo je pošten rad, ali konačno i pomalo ludost. Moglo se upotrijebiti malo manje boje i malo više krvi i mesa. Suprotno očekivanjima, Madonna je impresivna. (Owen Gleiberman / Entertainment Weekly)
Zaboravite zaplet. Bit „Dicka Tracyja“ leži u likovima i stilu. (Bob Thomas / Associated Press)
Za razliku od današnjih, agresivnih franšiza superheroja, „Dick Tracy“ ima osvježavajuću kvalitetu. Ima snažan identitet, umjetničku viziju i ispričao je samostalnu priču, a ne onu napravljenu za nastavke, crossovere ili prodaju igračaka. (David Reddish / Queerty)
https://www.imdb.com/title/tt0099422/?ref_=tttr_tr_tt

Rocca verändert die Welt, 2019. Katja Benrath, 101 min. DE
Scenarij: Hilly Martinek
Uloge: Luna Maxeiner, Fahri Yardım, Barbara Sukowa, Mina Tander, Volker Bruch, Michael Maertens
Hrabra, zabavna i jedinstvena – to je Rocca, 11-godišnja djevojčica koja prvi puta polazi pravu školu jer je otac na nekoliko mjeseci otišao raditi na Međunarodnu svemirsku stanicu. Privatna poduka, koju je imala do preseljenja k baki u Hamburg, pomogla joj je da postane samostalna, snalažljiva, puna neočekivanoga znanja za njezinu dob. U novoj sredini ističe se svojom otvorenošću, posebnim znanjima i vještinama, ali i borbom za slabije i one kojima je pomoć potrebna. Rocca jednostavno želi svijet učiniti boljim mjestom! Prate ju brojne zgode i nezgode, no ona na sve pokušava gledati pozitivno i pronaći rješenje
„Rocca mijenja svijet“ nudi djeci glavnu junakinju koja je jednako zabavna koliko i inteligentna i nadasve samouvjerena. Djevojka koja pokazuje da se mnogi problemi mogu riješiti ako im se pristupi dovoljno ciljano. (konsenzus / njemački mediji nakon premijere)
Sentimentalan i vraški zabavan. „Rocca…“ vas potiče da pružite ruku i promijenite svijet na bolje. (Christoph Petersen / Filmstarts)
Otkačen, smiješan, dirljiv - stvarno dobra priča o (suvremenoj) Pipi Dugoj Čarapi s izvrsnom glumačkom ekipom. (Cinema, DE)
https://www.imdb.com/title/tt8773020/?ref_=nv_sr_srsg_0

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
„Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Ripost Féministe, 2022. Simon Depardon & Marie Perennes, 87 min. FR
Nadahnjujuć film o ženama koje se usuđuju suprotstaviti svakodnevnom seksizmu i rodno uvjetovanom nasilju u svijetu u kojem se za prava žena još uvijek potrebno boriti svakodnevno. “Céline je kroz prozor izbacio njezin muž”, “Čak i moj pas razumije kad mu kažem NE”, “Moje tijelo, moj izbor, i začepi gubicu”… Ovo su poruke nalijepljene na zidovima diljem Francuske, na bijelim listovima formata A4, što se prvo svidjelo Marie Pérennès i Simonu Depardonu, autorima filma. Njihov film daje glas žrtvama, "glas onih koje ga više nemaju", kako su se same izrazili. Od sjevera do juga Francuske, iskusni aktivisti, slomljene feminističkim tezama ili same žrtve nasilja, izražavaju svoj bijes pred seksističkim društvom. U početku stvoren kako bi odao počast žrtvama feminicida, pokret se brzo razvio "jer nasilje počinje kad imaš osam godina i stave ti ruku na zadnjicu u metrou". U 2021. godini u Francuskoj su 122 žene ubijene pod udarcima supružnika ili bivših supružnika, navodi se u izvješću koje je krajem kolovoza objavilo Ministarstvo unutarnjih poslova.
Elise u Brestu, Alexia u Saint-Etienneu, Cecile u Compiegneu, Jill u Marseilleu… Ovo su tek četiri od tisuća mladih žena koje osuđuju seksističko nasilje, javno uznemiravanje i mačo agresiju kojoj su svakodnevno izložene. Noću, naoružane bijelim plahtama i crnom bojom, oblijepljuju ulice porukama podrške žrtvama mizoginije i sloganima koji osuđuju femicid. Neke od njih feministiknje su s dugogodišnjom tradicijom, druge nikad prije nisu vodile ovakvu ili sličnu kampanju, ali sve su revoltirane protiv zlostavljanja koje je preplavilo njihove živote. Seksizam je posvuda… Ali i one su!
Film je premijerno prikazan na prošlom festivalu u Cannesu, a uoči (canneske) premijere filma „Holy Spider“ grupa žena odjevena u crno nosila je veliki natpis, bacala dimne bombe te dizala šake u zrak. Na natpisu je bila duga lista imena žena koje su muškarci ubili u Francuskoj, a sve kao rezultat obiteljskog nasilja. Odgovornost za ovaj protest na crvenom tepihu preuzela je grupa koja stoji iza dokumentarnog filma „Riposte Féministe“ koji govori o tim ubojstvima. Zanimljivo, osiguranje nije ni na koji način omelo ovaj protest. (Dean Sinovčić, Nacional)
Kolektivi koji su nam predstavljeni u ovom dokumentarnom filmu raznoliki su po svom sastavu i organizaciji. Bogati raznolikošću i podrijetlom svojih članova, neprestano u razmjeni ideja i metoda, ali i u djelovanju koje ujedinjuje njihovu odlučnost. Od pripreme do kolaža i lijepljenja, ponekad riskantno, ali uvijek tu da nas probudi, ispita... i upravo u dijeljenju tog "doinga" jedinstvo i relevantnost njihovih akcija mobiliziraju nas i upozoravaju. (Arthur Porto / www.senscritique.com)
Poruku filma nije moguće ignorirati – promjena dolazi. (Andrew Murray / The Upcoming)
Film koji mladim ženama daje platformu i prati dijalog o uzroku njihove borbe. (Anna Smith / Deadline)
https://www.imdb.com/title/tt19841846/?ref_=fn_al_tt_1

Who's That Knocking at My Door, 1968. Martin Scorsese, 90 min.
(debitantski film Martina Scorsesea)
Scenarij: Martin Scorsese
Uloge: Zina Bethune, Harvey Keitel, Anne Collette, Lennard Kuras, Michael Scala, Harry Northup, Catherine Scorsese
Mladi J.R. tipični je Amerikanac odrastao u urbanoj njujorškoj četvrti, u mirnom obiteljskom okruženju talijanskih doseljenika, predanih katolika i pripadnika srednje klase. J.R. je nezaposlen, a najviše vremena provodi u druženju s prijateljima na ulicama i po klubovima četvrti Mala Italija. Nakon što na trajektu za Staten Island upozna privlačnu djevojku iz srednje klase, za koju pomisli da bi mu mogla postati suprugom, J.R. će doznati da je ona žrtva seksualnog napastovanja. To saznanje i spoznaja da ona više nije djevica utjecat će na njegov odnos s djevojkom, ponajviše zbog njegova katoličkog odgoja.
Svoj debitantski dugometražni igrani film, realiziran u crno-bijeloj tehnici, koji je završio kad mu je bilo svega 25 godina, Martin Scorsese je snimao dulje od dvije godine, a tijekom procesa nastanka film sniman kombinacijom 35 mm i 16 mm kamere doživio je brojne promijene i promijenio različite naslove. Rad na projektu započevši 1965. kao kratki studentski film pod naslovom „Bring on the Dancing Girls“, redatelj je prvu verziju zgotovio dvije godine kasnije, te je pod naslovom „I Call First“ premijerno prikazao na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu. Godine 1968. film je krenuo u distribuciju pod naslovom „Who´s that Knocking at My Door“, prema istoimenoj pjesmi na završetku djela, a premda je 1970. redistribuiran pod naslovom „J.R.“, naslov koji se do danas najviše koristi je „Tko to kuca na moja vrata“. Svoj prvijenac, u kojemu je Harvey Keitel ostvario glumački debi, Scorsese je realizirao pod stilskim utjecajem Godarda i Johna Cassavettesa te nadahnut Johnom Fordom. Već su u ovom filmu vidljiva brojna kasnija obilježja njegova autorskog rukopisa, od uporabe zamrznutih kadrova i slow motiona, preko tematiziranja identiteta Italoamerikanaca te motiva katoličkog osjećaja krivnje i iskupljenja, kao i mačizma i nasilja te odnosa prema (idealiziranim) ženama, do naglašene atmosferičnosti, dinamične montaže, svrhovitog korištenja glazbe te dojmljive fotografije i scenografije. (http://kinotuskanac.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0063803/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE:
Fumer fait tousser, 2022. Quentin Dupieux, 80 min. FR
Scenarij: Quentin Dupieux
Uloge: Gilles Lellouche, Vincent Lacoste, Anaïs Demoustier, Jean-Pascal Zadi, Oulaya Amamra, Adèle Exarchopoulos
Skupina superheroja “Duhanske snage” nalazi se pred raspadom. Nakon bitke protiv zlonamjerne ogromne kornjače, “Duhanske snage” moraju ponovno pronaći zajedništvo koje ih je nekad krasilo. Upravo zbog toga vođa skupine predlaže im da odu na zajednički odmor u trajanju od tjedan dana kako bi povratili uzajamno povjerenje, ali i obnovili snagu za novo spašavanje svijeta, ovoga puta protiv Lezardina, najokrutnijeg vladara svemira koji je odlučio uništiti naš planet.
Redatelj s lakoćom koristiti ekstremno nasilje i pretvara ga u sarkazam i komediju. (Valerie Complex / Deadline Hollywood)
Toliko je nepredvidiv i duhovit da vam se jednostavno sviđa. (Germain Lussier / io9.com)
Apsolutno zabavan i genijalan - Dupieuxovoj razuzdanoj mašti nema kraja. (Sara Martínez / Ruiz Espinof)
Možda nije tako sadržajan ili smiješan kao neki drugi njegovi filmovi, ali ostaje dašak svježeg zraka i sadrži dovoljno trenutaka invencije i besprijekorne komedije da vas zabavi i šarmira. (Elena Lazic / The Playlist)
https://www.imdb.com/title/tt15471560/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA DISNEYA:
Dead Presidents, 1995. Albert & Allen Hughes, 119 min. US
Scenarij: Michael Henry Brown prema priči Michaela Henryja Browna, Alberta & Allena Hughesa
Uloge: Larenz Tate, Keith David, Chris Tucker, N'Bushe Wright, Freddy Rodriguez, Bokeem Woodbine
Radnja započinje u Bronxu 1968. gdje mladi Afro-amerikanac Anthony Curtis odlučuje nakon završene srednje škole umjesto u koledž otići u marince, ostavivši trudnu djevojku. Nakon nimalo ugodnih godina provedenih u paklu vijetnamskog rata, vraća se kući, gdje otkriva kako gotovo ništa više nije kao prije. Njegovi najbolji prijatelji, takodjer vijetnamski veterani, odali su se drogi. Njegovu novu obitelj je tokom dugotrajnog odsustva morao izdržavati lokalni svodnik. Anthony pokušava preživjeti radeći naporan posao u klaonici, ali kada izgubi posao jedino što mu preostaje jest kriminal. Zajedno s prijateljima, bivšim lokalnim gangsterom, te crnom revolucionarkom planira napasti furgon korištenih novčanica koje savezna vlada namjerava poslati na spaljivanje u Washington.
Film se temelji na iskustvima Haywooda T. Kirklanda čija je priča detaljno opisana u knjizi „Bloods: An Oral History of the Vietnam War by Black Veterans“ Wallacea Terryja.
Iznimno ambiciozan nastavak njihovog sjajnog prvijenca, “Menace II Society“ , „Mrtvi predsjednici“ braće Hughes dođu u slijepu ulicu, ali angažiranost teških tema i eksplozivnih situacija čini ih snažnom dramom. (Todd McCarthy / Variety)
I očekivano i iznenađujuće, poznato, a ipak nekako drugačije. (Kenneth Turan / Los Angeles Times)
Drugi na mojoj listi pet najpodcijenjenijih filmova svih vremena. (Mark Kermode)
Možda nije savršen film, ali još uvijek dokazuju kako braća Hughes imaju dosta kapaciteta i kako je velika vjerojatnost da će njihov slijedeći projekt uistinu biti remek-djelo. (Dragan Antulov, purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0112819/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE:
Aline, 2020. Valérie Lemercier, 126 min. FR/BE/CAN
Scenarij: Valérie Lemercier i Brigitte Buc
Uloge: Valérie Lemercier, Sylvain Marcel, Danielle Fichaud
Quebec, 1960-e. Sylvette i Anglomard dočekali su svoje četrnaesto dijete, Aline. U ovoj skromnoj obitelji glazba je sve. Kad producent otkrije Aline i njezin zlatan glas, ima samo jednu ideju na umu: učiniti je najpopularnijom pjevačicom svijeta. Potpomognuta od strane članova vlastite obitelji, iskustvom Guya Claudea te okružena silnom pažnjom i ljubavi, Aline postaje tvorcem nevjerojatne životne sudbine.
Valérie Lemercier, dvostruka dobitnica nagrade César, glumi Aline u glazbenoj drami nadahnutoj životom i karijerom legendarne Céline Dion.
Često sam slušala njezine pjesme, posebno one na kojima je surađivala sa Jean-Jacquesom Goldmanom. Nisam znala mnogo o životu gospođe Dion niti poznavala ostatak njezina glazbenog opusa. U prosincu 2016., kad sam je, poput milijuna drugih ljudi, ugledala kako čini prve životne korake bez životnog partnera Renéa, uvelike sam se poistovjetila s ovom nevjerojatnom osobom i pjevačicom. Bila sam dirnuta njezinom hrabrošću, njezinom samoćom. Odmah sam shvatila da je ova velika umjetnica okosnica mojeg sljedećeg filma. Iste večeri producentica Emmanuelle Duplay me slušala i rekla mi da apsolutno želi raditi na filmu. Povrh talenta, ono što me fascinira kod Céline jest njezina iskrenost. Ona je poput otvorene knjige, prema publici se odnosi kao prema vlastitoj obitelji. Kad sam je promatrala na koncertu u Bercyju, s lakoćom sam procijenila njezin žar i koliko su njezini obožavatelji divni. Osjećala sam se kao kod kuće. (redateljica Valérie Lemercier)
Ono što nedostaje je istraživanje umjetnosti Celine Dion kao pjevača. Ovo je dio koji nedostaje većini biografskih filmova, koji općenito smatraju skandal daleko fascinantnijim od istraživanja zašto je osoba uopće poznata. (Sheila O'Malley / www.rogerebert.com)
„Aline“ je definitivno čudna, ali je također i neobično zabavna. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt9735462/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE
Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott / New York Times)
„Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott / New York Times)
Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Saint-Omer, 2022. Alice Diop, 122 min. FR
Scenarij: Amrita David i Alice Diop
Uloge: Kayije Kagame, Guslagie Malanda, Valérie Dréville
Madame Coly, zašto ste ubili svoju kćer?
Ne znam. Nadam se da mi ovo suđenje može pomoći da shvatim.
U središtu priče nalaze se dvije žene: Laurence Coly, mlada senegalska imigrantkinja i studentica filozofije optužena da je ubila svoje 15-mjesečno dijete ostavivši ga da se utopi u oceanu, te Rama, senegalsko-francuska profesorica književnosti koja putuje iz Pariza u Saint-Omer kako bi taj slučaj iskoristila pri pisanju moderne preinake grčkog mita o Medeji.
Premda igrano djelo, ono ništa manje nije vezano za vanfilmsku zbilju nego autoričin prethodni opus. Naime, lik Coly izvučen je iz stvarne vijesti koja je potresla Francusku 2016. godine, a lik Rame temelji se na samoj redateljici koja je, obuzeta slučajem čedomorstva (a u to doba i sama trudna), prisustvovala suđenju koje je uslijedilo. S obzirom na to da kamere nisu bile dozvoljene u sudnici, Diop evocira vlastita sjećanja, transkripte saslušanja i rekonstruira mizanscenu, a tom prostoru navodne objektivnosti kontrira specifično kompleksnu pozadinu optužene koja, poput mnogih tragičnih figura, zadržava svoje pravo da bude neshvaćena.
Film je (bio) francuski kandidat za Oscara.
Užasno iskustvo jedne imigrantice, „Saint Omer“, stavlja majku u fokus a publiku u žiri kako bi se pronašla ljudskost u nehumanom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Diop je snimila dobar film i pokazala da za nju ima mjesta i u igranoj formi. (Marko Njegić, SD)
Prvijenac Alice Diop radikalan je, uznemirujući i fascinantan pogled na majčinstvo. (svijetkulture.com)
https://www.imdb.com/title/tt15376894/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE
Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott / New York Times)
„Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott / New York Times)
Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Les enfants des autres, 2022. Rebecca Zlotowski, 103 min. FR
Scenarij: Rebecca Zlotowski
Uloge: Virginie Efira, Roschdy Zem, Chiara Mastroianni
Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Veneciji, “Tuđa djeca” je novi film redateljice Rebecce Zlotowski u kojem francuska glumačka senzacija Virginie Efira tumači ulogu Rachel, žene koja voli svoj život, svoje studente, svoje prijatelje, svog bivšeg supruga i lekcije iz gitare na koje redovito odlazi. Uskoro se zaljubljuje u Alija, novog momka, te se vrlo brzo zbližava s njegovom četverogodišnjom kćerkom Leilom. Uvečer ju priprema za krevet, pazi na nju, voli ju poput majke… ali ona nije njezina majka. Barem ne još. Rachel ima 40 godina. Njezina želja za stvaranjem vlastite obitelji svakog dana sve je jača, a biološki sat nemilosrdno otkucava. Je li prekasno?
Rebecca Zlotowski potpisuje vrlo lijep portret žene, te ljubavnu priču u kojoj dobronamjernost prevladava nad rivalstvom. (L'Humanité)
Dirljiv portret heroine bez djece kojoj se sviđa kći njezinog novog prijatelja. Film koji se, oslikavajući zlo (maćehe) rendgenom, odlikuje finoćom, strogošću i osjetljivošću. (Les Echos)
Potresna, suvremena ljubavna priča koja zabranjuje patetiku. (Paris Match)
Virginie Efira najuzbudljivija je glumica francuske kinematografije. (Adam Sanchez / www.gqmagazine.fr)
https://www.imdb.com/title/tt15403712/?ref_=nv_sr_srsg_0

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE
Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott / New York Times)
„Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott / New York Times)
Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

Världens vackraste pojke, 2021. Kristina Lindström, Kristian Petri, 93 min. SE / DE / FR
1970. godine redatelj Luchino Visconti proputovao je Europu u potrazi za savršenim dječakom dostojnim predstavljana apsolutne ljepote u njegovom novom filmu, adaptaciji romana 'Smrt u Veneciji' Thomasa Manna. U Stockholmu otkriva Björna Andrésena, sramežljivog 15-godišnjaka koji će uz Viscontija preko noći steći međunarodnu slavu. Björn provodi kratak, ali intenzivan dio svoje mladosti između Lida u Veneciji, Londona, filmskog festivala u Cannesu i dalekog Japana. Sada, pedeset godina nakon premijere „Smrti u Veneciji“, Björn nas vodi na izvanredno putovanje sačinjeno od osobnih uspomena, filmske povijesti, zvjezdane prašine i tragičnih događaja.
Očarao je ne samo Dirka Bogardea nego cijeli svijet svojom ljepotom, ali prije svega svojom karizmom, svojim izgledom. Njegova uloga je nijema, ali je ispunjava nedokučivošću. Kontrast između nekad i sada ne može biti veći. U sadašnjosti, Björn Andrésen živi u bijedi i prijeti mu deložacija sve dok ga njegova djevojka Jessica ne spasi u posljednjem trenutku. Sada u "Najljepšem dječaku na svijetu" Björn Andrésen može ispričati vlastitim riječima, lijepo i elokventno, kako je moglo proći tako loše, nadopunjeno filmovima i audio snimkama iz njegova djetinjstva na kojima ga možete vidjeti kako savršeno svira klavir. Zapravo, želio se baviti glazbom, a ne glumom. (www.svd.se)
„Najljepši dječak na svijetu“ postaje neka vrsta filmsko-povijesnog dodatka koji, kroz osobno, otvara etička pitanja koja okružuju produkciju i posljedice djela. (ng.se)
Najljepši dječak na svijetu' je srceparajuće istraživanje bezvremenskog idola i težine njegova uspjeha. (rogerebert.com)
Dirljiva, melankolična studija o starenju pod svjetlima sve slabijih reflektora. (Guy Lodge / Attitude)
Pronicljivo i snažno istraživanje slave za kojom se nikad nije tragalo, ljepote dovedene i prodane i obiteljskog života koji je ostao slomljen tragedijom. (Cinerama)
https://www.imdb.com/title/tt8801666/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
BlowUp, 1966. Michelangelo Antonioni, 113 min. US
Scenarij: Michelangelo Antonioni, Tonino Guerra
Uloge: David Hemmings, Vanessa Redgrave, Sarah Miles, Jane Birkin, Veruschka von Lehndorff
Uspješan londonski modni fotograf slučajno snimi nejasne aktivnosti mlađe žene i starijeg muškarca u jednome parku. Razvivši fotografije u studiju, postaje uvjeren da je kamera zabilježila ubojstvo. No što više povećava snimljeni detalj, to je udaljeniji od istine, zbog čega kreće u istragu ne bi li otkrio što se zaista dogodilo.
Temeljen na kratkoj priči Julija Cortázara „Las babas del diablo“ (dijelom je i nadahnut životom uglednog britanskog fotografa Davida Roystona Baileyija), kontrakulturalni klasik Michelangela Antonionija uronjen je u društvenu, modnu i glazbenu scenu swinging Londona 1960-ih, koja postaje poprištem, za Antonionija karakterističnu dramu o duhovnoj krizi suvremenog čovjeka. „Povećanje“ je osvojilo Grand Prix na Filmskom festivalu u Cannesu.
Film nije o odnosu čovjeka s čovjekom, nego o odnosu čovjeka sa stvarnošću. (redatelj Michelangelo Antonioni)
U slučaju „BlowUp-a“, misterij [tj. je li se dogodilo ubojstvo] je relevantan za film, ali rješenje nije. Doista, nepostojanje rješenja je dio poante: životna neizvjesnost.. .prava neizvjesnost ne leži u misteriji fotografskih uvećanja, već u nestabilnosti samog Thomasa… Budući da „BlowUp“ nije riješen sretno, već u potpunom prepuštanju fantaziji i posljedično zaboravu, možemo ga shvatiti ili kao opomenu da se pomirimo sa stvarnošću, ili kao opomenu u kojoj je težnja za materijalnom dobiti prijetnja čovječanstvu. (povjesničar filma Gordan Gow)
Jednako važan i temeljan film kao što su „Citizen Kane“, „Open City“ i „Hiroshima, Mon Amour“ – možda čak i više. (Arthur Knight / Playboy)
Hipnotička, čarobna radnja, u kojoj se lik nakratko probudi iz dubokog sna otuđenosti i onda ponovno odluta. Ovo je glavni cilj filma. Ne 'Swinging London'. Ne egzistencijalna misterija. Ne paralele između onoga što Hemmings radi sa svojim fotografijama i onoga što Antonioni radi s Hemmingsom. Već jednostavno zapažanja da smo sretni kad radimo ono što radimo dobro, a nesretni tražeći zadovoljstvo negdje drugdje. https://www.imdb.com/title/tt0060176/?ref_=nv_sr_srsg_0Pretpostavljam da je Antonioni bio sretan kad je snimao ovaj film. (Roger Ebert)
https://www.imdb.com/title/tt0060176/?ref_=nv_sr_srsg_0

Morte a Venezia, 1971. Luchino Visconti, 130 min. IT/US
Scenarij: Luchino Visconti prema romanu Thomasa Manna
Uloge: Dirk Bogarde, Björn Andresen, Silvana Mangano, Romolo Valli, Mark Burns, Marisa Berenson
Adaptacija romana Thomasa Mana o avangardnom kompozitoru koji dolazi u Veneciju ne bi li prebrodio osobnu i umjetničku krizu.
Djelo koje impresionira likovnošću (snimatelj Pasqualino De Santis) i sugestivno ostvarenom atmosferom Venecije zaražene kolerom od koje umire i glavni junak (Dirk Bogarde), pisac koji kao svoje »zbogom životu« doživljava sentimentalno nagnuće prema prelijepom dječaku.Meditativna ispovijed čovjeka na kraju života, svih nada i očekivanja, kojemu ovaj zadnji »bljesak«, nevini dječak koji ga i ne zapaža, olakšava smrt. (filmska.lzmk.hr)
U ovom bezvremenskom djelu Visconti predložak Thomasa Manna upotpunjuje referencama na skladatelja Gustava Mahlera, a bavi se svojim trajnim preokupacijama: dvosmislenošću i isprepletenošću erotske žudnje i čežnje za smrću. Umiruća Venecija postaje metafora dekadencije zapadne kulture na prijelazu stoljeća. (kinoeuropa)
Osnovnu komponentu Viscontijeva stvaranja čini njegov odnos spram literarnog predloška i problem transponiranja jednog medija u drugi. Ka tom putu hrvanja s literaturom kojoj je ostajao fanatično odan, Visconti je imao uspona i padova. Njegovo djelo možda najbolje potvrđuje onaj paradoks (ako je to uopće paradoks) da su na velikim književnim ostvarenjima nastajali uglavnom blijedi i loši filmovi i obratno - po zapisima banalnm i često puta s ruba literature stvarani su vrijedni filmovi. Međutim, kako se talijanski film šezdesetih godina oslobađa neorealističkih okvira tako i Visconti prelazi na nove literarne predloške (egzistencijalističke, postekspresionističke), orijentirajući se uglavnom na strane autore. (Svemir Pavić)
Cannes Film Festival 1971. Specijalna nagrada povodom 25. obljetnice festivala
Nagrade David di Donatello 1971. Najbolja režija
Nagrade BAFTA 1971. Najbolja scenografija, kostimografija, fotografija i glazbeni zapis
https://www.imdb.com/title/tt0067445/

100 GODINA DISNEYA:
The Hand That Rocks the Cradle, 1992. Curtis Hanson, 110 min. US
Scenarij: Amanda Silver
Uloge: Annabella Sciorra, Rebecca DeMornay, Matt McCoy, Ernie Hudson, Julianne Moore
Claire Bartel je naprosto prezaposlena: njene dužnosti supruge, majke i poslovne žene nadilaze njene mogućnosti i vrijeme, te je prisiljena unajmiti Peyton Flanders naizgled savršenu dadilju. No, prevara je bila ogromna! Peyton je sve samo ne savršena, polako pletući mrežu zla trudeći se na svaki način - ne libeći se ni ubojstva - preuzeti Clairino mjesto i poziciju u obitelji...
Veliki uspjeh „Fatalne privlačnosti“ otvorio je novu eru trilera u kojima su glavni protagonisti(ce) opasne žene. Među najboljim sljedbenicima, uz „Single White Female“, je ova uznemirujuća priča o zlokobnoj dadilji. Svakako jedan od najintrigantnijih i najuzbudljivijih trilera početkom devedesetih u sigurnim je rukama Curtisa Hansona (Prozor spavaće sobe, Pod lošim utjecajem...) koji nas vodi kroz pomračeni um "dadilje iz pakla" - izvrsna Rebecca De Mornay koja nikada prije ni kasnije nije ponovila sličnu kreaciju. (Vladimir Županović)
Mislim da ona (Rebecca DeMornay, op VE) radi vrlo dobar posao, vrlo, vrlo zvučnu ulogu negativca u ovom filmu. (Roger Ebert)
Ovo je DeMornayin film i ona je zaista opaka: u jednom trenutku može ubiti, a već u sljedećem blista do zavodljivosti. (Michael Upchurch / Seattle Times)
Nakon što „progutate“ jednu nelogičnost na početku, postajete potpuno očarani genijalnošću priče, njezinom napetosti i zastrašujućim vrhuncem. (Quentin Crisp / Christopher Street)
https://www.imdb.com/title/tt0104389/?ref_=fn_al_tt_1

Världens vackraste pojke, 2021. Kristina Lindström, Kristian Petri, 93 min. SE / DE / FR
1970. godine redatelj Luchino Visconti proputovao je Europu u potrazi za savršenim dječakom dostojnim predstavljana apsolutne ljepote u njegovom novom filmu, adaptaciji romana 'Smrt u Veneciji' Thomasa Manna. U Stockholmu otkriva Björna Andrésena, sramežljivog 15-godišnjaka koji će uz Viscontija preko noći steći međunarodnu slavu. Björn provodi kratak, ali intenzivan dio svoje mladosti između Lida u Veneciji, Londona, filmskog festivala u Cannesu i dalekog Japana. Sada, pedeset godina nakon premijere „Smrti u Veneciji“, Björn nas vodi na izvanredno putovanje sačinjeno od osobnih uspomena, filmske povijesti, zvjezdane prašine i tragičnih događaja.
Očarao je ne samo Dirka Bogardea nego cijeli svijet svojom ljepotom, ali prije svega svojom karizmom, svojim izgledom. Njegova uloga je nijema, ali je ispunjava nedokučivošću. Kontrast između nekad i sada ne može biti veći. U sadašnjosti, Björn Andrésen živi u bijedi i prijeti mu deložacija sve dok ga njegova djevojka Jessica ne spasi u posljednjem trenutku. Sada u "Najljepšem dječaku na svijetu" Björn Andrésen može ispričati vlastitim riječima, lijepo i elokventno, kako je moglo proći tako loše, nadopunjeno filmovima i audio snimkama iz njegova djetinjstva na kojima ga možete vidjeti kako savršeno svira klavir. Zapravo, želio se baviti glazbom, a ne glumom. (www.svd.se)
„Najljepši dječak na svijetu“ postaje neka vrsta filmsko-povijesnog dodatka koji, kroz osobno, otvara etička pitanja koja okružuju produkciju i posljedice djela. (ng.se)
Najljepši dječak na svijetu' je srceparajuće istraživanje bezvremenskog idola i težine njegova uspjeha. (rogerebert.com)
Dirljiva, melankolična studija o starenju pod svjetlima sve slabijih reflektora. (Guy Lodge / Attitude)
Pronicljivo i snažno istraživanje slave za kojom se nikad nije tragalo, ljepote dovedene i prodane i obiteljskog života koji je ostao slomljen tragedijom. (Cinerama)
https://www.imdb.com/title/tt8801666/?ref_=fn_al_tt_1

Morte a Venezia, 1971. Luchino Visconti, 130 min. IT/US
Scenarij: Luchino Visconti prema romanu Thomasa Manna
Uloge: Dirk Bogarde, Björn Andresen, Silvana Mangano, Romolo Valli, Mark Burns, Marisa Berenson
Adaptacija romana Thomasa Mana o avangardnom kompozitoru koji dolazi u Veneciju ne bi li prebrodio osobnu i umjetničku krizu.
Djelo koje impresionira likovnošću (snimatelj Pasqualino De Santis) i sugestivno ostvarenom atmosferom Venecije zaražene kolerom od koje umire i glavni junak (Dirk Bogarde), pisac koji kao svoje »zbogom životu« doživljava sentimentalno nagnuće prema prelijepom dječaku.Meditativna ispovijed čovjeka na kraju života, svih nada i očekivanja, kojemu ovaj zadnji »bljesak«, nevini dječak koji ga i ne zapaža, olakšava smrt. (filmska.lzmk.hr)
U ovom bezvremenskom djelu Visconti predložak Thomasa Manna upotpunjuje referencama na skladatelja Gustava Mahlera, a bavi se svojim trajnim preokupacijama: dvosmislenošću i isprepletenošću erotske žudnje i čežnje za smrću. Umiruća Venecija postaje metafora dekadencije zapadne kulture na prijelazu stoljeća. (kinoeuropa)
Osnovnu komponentu Viscontijeva stvaranja čini njegov odnos spram literarnog predloška i problem transponiranja jednog medija u drugi. Ka tom putu hrvanja s literaturom kojoj je ostajao fanatično odan, Visconti je imao uspona i padova. Njegovo djelo možda najbolje potvrđuje onaj paradoks (ako je to uopće paradoks) da su na velikim književnim ostvarenjima nastajali uglavnom blijedi i loši filmovi i obratno - po zapisima banalnm i često puta s ruba literature stvarani su vrijedni filmovi. Međutim, kako se talijanski film šezdesetih godina oslobađa neorealističkih okvira tako i Visconti prelazi na nove literarne predloške (egzistencijalističke, postekspresionističke), orijentirajući se uglavnom na strane autore. (Svemir Pavić)
Cannes Film Festival 1971. Specijalna nagrada povodom 25. obljetnice festivala
Nagrade David di Donatello 1971. Najbolja režija
Nagrade BAFTA 1971. Najbolja scenografija, kostimografija, fotografija i glazbeni zapis
https://www.imdb.com/title/tt0067445/

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

DANI FRANKOFONIJE:
Aline, 2020. Valérie Lemercier, 126 min. FR/BE/CAN
Scenarij: Valérie Lemercier i Brigitte Buc
Uloge: Valérie Lemercier, Sylvain Marcel, Danielle Fichaud
Quebec, 1960-e. Sylvette i Anglomard dočekali su svoje četrnaesto dijete, Aline. U ovoj skromnoj obitelji glazba je sve. Kad producent otkrije Aline i njezin zlatan glas, ima samo jednu ideju na umu: učiniti je najpopularnijom pjevačicom svijeta. Potpomognuta od strane članova vlastite obitelji, iskustvom Guya Claudea te okružena silnom pažnjom i ljubavi, Aline postaje tvorcem nevjerojatne životne sudbine.
Valérie Lemercier, dvostruka dobitnica nagrade César, glumi Aline u glazbenoj drami nadahnutoj životom i karijerom legendarne Céline Dion.
Često sam slušala njezine pjesme, posebno one na kojima je surađivala sa Jean-Jacquesom Goldmanom. Nisam znala mnogo o životu gospođe Dion niti poznavala ostatak njezina glazbenog opusa. U prosincu 2016., kad sam je, poput milijuna drugih ljudi, ugledala kako čini prve životne korake bez životnog partnera Renéa, uvelike sam se poistovjetila s ovom nevjerojatnom osobom i pjevačicom. Bila sam dirnuta njezinom hrabrošću, njezinom samoćom. Odmah sam shvatila da je ova velika umjetnica okosnica mojeg sljedećeg filma. Iste večeri producentica Emmanuelle Duplay me slušala i rekla mi da apsolutno želi raditi na filmu. Povrh talenta, ono što me fascinira kod Céline jest njezina iskrenost. Ona je poput otvorene knjige, prema publici se odnosi kao prema vlastitoj obitelji. Kad sam je promatrala na koncertu u Bercyju, s lakoćom sam procijenila njezin žar i koliko su njezini obožavatelji divni. Osjećala sam se kao kod kuće. (redateljica Valérie Lemercier)
Ono što nedostaje je istraživanje umjetnosti Celine Dion kao pjevača. Ovo je dio koji nedostaje većini biografskih filmova, koji općenito smatraju skandal daleko fascinantnijim od istraživanja zašto je osoba uopće poznata. (Sheila O'Malley / www.rogerebert.com)
„Aline“ je definitivno čudna, ali je također i neobično zabavna. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt9735462/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA DISNEYA:
Dinosaur, 2000. Ralph Zondag & Eric Leighton, 82 min. US
Radnje smještene prije 65 milijuna godina, „Dinosaur“ (39. Disneyjev dugometražni animirani film) je zanimljiva priča o Aladaru, iguanodonu koji se odvojio od svoje vrste i kojega je odgojila porodica. Kad kiša meteora uništi njihov dom, Aladar i njegova obitelj slijede krdo dinosaura u potrazi za sigurnošću.
Priča nije toliko bitna kad film izgleda ovako dobro, a riječ je o vrhuncu tehničkih dostignuća. (Bob Grimm / Sacramento News)
Iako je „Dinosaurov“ zaplet generičan i dosadan, zapanjujuća računalna animacija i detaljna pozadina dovoljni su da ga se isplati pogledati. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Negdje na pola puta, počinjete se navikavati na slikovnu čudesnost filma. (Todd McCarthy / Variety)
https://www.imdb.com/title/tt0130623/?ref_=fn_al_tt_1

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
„4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

100 GODINA WARNERA:
Barry Lyndon, 1975. Stanley Kubrick, 184 min.UK / US
Scenarij: Stanley Kubrick prema romanu Williama Makepeacea Thackeraya "The Memoirs of Barry Lyndon, Esq."
Uloge: Ryan O'Neal, Marisa Berenson, Hardy Krueger, Patrick Magee, Diana Koerner
Životni put Redmonda Barryja, od ranih 1760-ih do 1789., njegova lutanja Europom za Sedmogodišnjeg rata, pustolovine što ih proživljava kao kockar i pruski špijun, potom brak s bogatom nasljednicom Lady Lyndon, od koje dobiva titulu i prezime.
„Barry Lyndon“ možda je najupečatljiviji primjerak Kubrickova stila: dugačak, kruto režirani film o mladom Ircu Barryju (uz ulogu u Hillovu „Vozaču”, Ryanu O’Nealu ova je jedina vrijedna spomena u karijeri) koji se bori za vlastitu poziciju unutar uštogljene engleske aristokracije. Poput Wihlerovih goblena Kubrick slaže slike ispred gledatelja u pravoj pravcatoj školi režije obračunavajući se s junakovom pohlepom i ambicijama, ali i dekadencijom društva kojeg je suvremenik... (Vladimir Županović)
„Barry Lyndon“ osvojio je četiri Oscara: Najbolja glazba, kostimografija, fotografija i scenografija. Iako su neki kritičari zamjerali sporost filma i suzdržane emocije, njegova reputacija, kao i reputacija mnogih Kubrickovih djela, s vremenom je rasla. Važno je spomenuti kako je u to vrijeme Kubrick radio na filmu o Napoleonu, ali je morao odustati jer studio nije bio zainteresiran nakon propasti „Waterloa” - silan trud koji je uložio u proučavanje tog povijesnog razdoblja iskoristio je u „Barryju Lyndonu”.
Gotovo je agresivan u svojoj hladnoj distanciranosti. Jedan od najljepših filmova ikada snimljenih. (Roger Ebert)
Kubrick je brzopleto uzeo ovu priču i kontrolirao ju je tako pedantno da je isušio krv iz nje. (Paulina Kael)
I, mali kuriozitet: bio je ovo prvi film iz Kubrickove ostavštine, točnije DVD kolekcije koja se svojevremeno pojavila na hrvatskom tržištu. Poznavatelji priče znaju o čemu je riječ: desetljećima su ljubitelji Kubrickovog rukopisa na ovim prostorima bili žrtve političkih sustava u kojima su živjeli. Najprije, Kubrick nije želio da se niti jedan njegov film prikaže u državama totalitarnih (komunističkih) vođa, da bi početkom devedesetih postao malo fleksibilniji nakon demokratskih promjena. Treba reći da je Kubrick osim što je redatelj, ujedno i producent svojih filmova te je na taj način u cijelosti kontrolirao vlastiti opus. Osim pokojeg filma kojeg smo mogli vidjeti na televiziji, početkom devedesetih najavljeno je video izdanje svih njegovih radova, da bi nakon plasiranja spektakularne „Odiseje“ početkom devedesetih Kubrick stavio novu zabranu. Razlog se može iščitati iz njegove tadašnje izjave: tamo gdje barbari ratuju nema mjesta mojoj umjetnosti...
https://www.imdb.com/title/tt0072684/?ref_=fn_al_tt_1

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA DISNEYA:
Veronica Guerin, 2003. Joel Schumacher, 98 min. IE/UK/US
Scenarij: Carol Doyle i Mary Agnes Donoghue
Uloge: Cate Blanchett, Gerard McSorley, Ciarán Hinds, Brenda Fricker, Don Wycherley, Barry Barnes, Simon O'Driscoll, Emmet Bergin, Charlotte Bradley, Mark Lamber
Smještena u turbulentnu 1996. godinu, istinita priča o irskoj novinarki Veronici Guerin snažna je priča o iskonskoj hrabrosti, poštenju i nepotkupljivosti. Ne samo to; priča je to i obrazac kako bi se trebalo i moralo djelovati s pozicije javne riječi koja toliko toga može uzburkati i promijenit
Dublin 1996. premrežen je dilerima droge, sukobima kriminalca, akcijama IRA-a, "poduhvatima" generala Martina Cahilla. U cijelom tom kaosu izdiže se jedna osoba, Veronica Guerin, novinarka Sunday Independenta koja ne želi i ne može promatrati kako joj se grad urušava. Ono što je pri tome bitno jeste da Veronica nije salonski novinar koji odlazi na pressice i prima saopćenja u mirnoći svog ureda: ona samostalno poduzima akcije i ide drito u srž problema, među same kriminalce i dilere riskirajući pri tome ne samo vlastitu sigurnost, nego i sigurnost svojih najbližih.
Hrabra Veronica Guerin (i njen urednik bez kojeg ništa ne bi bilo moguće), možda nije bila talentirani novinar lijepe (književne) forme riječi, ali je njen način rada, aktualnost i sirovost tema koje je obrađivala, utjecao na javno mnijenje i promjenu zakona u Irskoj. Mada je cijela priča tragično završila, smrt Veronice Guerin (ubijena je na auto-putu naručenim ubojstvom od narko-bossa) ipak nije bila uzaludna: cijeli niz akcija koje je poduzela policija nakon toga, a i sam zakonodavac, pokazala je na koji se način mora djelovati i na koji se način može doći do pada stope kriminala. Moglo bi se secirati filmsku priču i izvedbu te tražiti mane, ali vjerujte, to u ovom slučaju uopće nije bitno. Bitan je angažman Veronice Guerin, a nakon gledanja ostaje u zraku lebdjeti pitanje: da je bilo (ili da ima) ovako hrabrih novinara (čast rijetkim iznimkama) u Lijepoj našoj, da li bi, npr., u periodu tranzicije i pretvorbe sve prošlo onako ponižavajuće za hrvatski narod. Može i drugačije: obavezuje li na djelovanje svih struktura angažirani tekst, potkrijepljen dokazima. (Vladimir Županović)
https://www.imdb.com/title/tt0312549/?ref_=nv_sr_srsg_0

Holy Spider / Ankabut-e moqaddas, 2021. Ali Abbasi, 118 min. DE/DK/FR/SE/IT/HKJ
Scenarij: Ali Abbasi & Afshin Kamran Bahrami
Uloge: Mehdi Bajestani, Zar Amir Ebrahimi, Arash Ashtiani, Forouzan Jamshidnejad, Alice Rahimi
Novinarka Rahimi odlazi u iranski sveti grad Mašhad kako bi istražila ubojstva serijskog ubojice koji je uvjeren da djeluje u božje ime i da čisti ulice od grešnika ubijajući seksualne radnice. Broj žrtava raste, a Rahimi je sve bliže ubojici. Ipak, prilika za zadovoljenje pravde sve je dalje jer mnogi Pauka smatraju junakom.
Radnja se temelji na istinitoj priči o serijskom ubojici Saeedu Hanaeiju koji je ubio 16 žena. Ovaj napeti krimić priznatog redatelja i scenarista Alija Abbasija hrabra je osuda društva u kojem je okrutno uzimanje pravde u svoje ruke dio svakodnevice. „Sveti pauk“ osvojio je nagradu za najbolju glumicu (Zar Amir Ebrahimi) ove godine u Cannesu. (film je danski kandidat za Oscara, i našao se među pet nominiranih)
Moja namjera nije bila napraviti film o serijskom ubojici. Htio sam snimiti film o društvu serijskih ubojica. Riječ je o duboko ukorijenjenoj mizoginiji unutar iranskog društva, koje nije specifično religijsko ili političko već kulturno... Umjesto snimanja još jednog filma o različitim načinima na koje muškarac može ubiti i osakatiti žene, želio sam naglasiti složenost problema i uloge na različitim stranama, posebno u ime žrtava. (redatelj Ali Abbasi)
Crtajući pesimističnu sliku konzervativnog i patrijarhalnog iranskog društva, film je efektno podijeljen na dvije priče, sagledane iz novinarkine i ubojičine perspektive prije nego što se njihove linije isprepletu poput krajeva marame za davljenje. (Marko Njegić, SD)
„Holy Spider“ se odriče suptilnosti u korist dramatizacije inspirirane užasnim, stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Film je iranska društvena povijest koja na prvu izgleda kao film o serijskom ubojici... i jedno i drugo je točno. (Danny Leigh / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt18550140/?ref_=fn_al_tt_1

Da li ste videli ovu ženu?, 2022. Dušan Zorić, Matija Gluščević, 79 min. RS/HR
Scenarij: Dušan Zorić, Matija Gluščević
Uloge: Ksenija Marinković, Isidora Simijonović, Boris Isaković, Alex Elektra, Ivana Vuković, Vlasta Velisavljević, Goran Bogdan, Jasna Đuričić, Radoje Čupić
U vrelini ljetnih dana, Draginja pronalazi tijelo mrtve žene koja podsjeća na nju. U vrelini ljetnih dana, Draginja unajmljuje lažnog muža kako bi se pokazala pred prijateljima. U hladnoći zimske noći, Draginja luta ulicama grada u potrazi za izgubljenim pamćenjem. Kroz tri različita života, jedna sredovječna žena pokušava iskoči iz svoje kože.
Rezultat je nadrealistična psihodrama fokusirana na temu identiteta, prezicnije, na temu ženskog multiverzuma koji se želi osloboditi. To raslojavanje, tri metamorfoze jedne žene (sve u izvedbi Ksenije Marinković) koja luta Beogradom i njegovim opskurnim zakutcima u potrazi za načinom da iskoči iz vlastite kože. Filmska forma je slijedi, i sama se preoblikujući. (Human Rights Festival 2022)
Ksenija Marinković se već i ovako proslavila ulogama u tom tipu „obične” žene koji ona može okrenuti i na komični i na dramski registar. Ovdje, pak, njena vještina, emocionalne dubine u koje može zaći i sposobnost transformacije, potpuno dolaze do izražaja i nose ovaj film koji upravo poentira na glumičinoj auri „običnosti”. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
https://www.imdb.com/title/tt14108038/?ref_=fn_al_tt_1

Da li ste videli ovu ženu?, 2022. Dušan Zorić, Matija Gluščević, 79 min. RS/HR
Scenarij: Dušan Zorić, Matija Gluščević
Uloge: Ksenija Marinković, Isidora Simijonović, Boris Isaković, Alex Elektra, Ivana Vuković, Vlasta Velisavljević, Goran Bogdan, Jasna Đuričić, Radoje Čupić
U vrelini ljetnih dana, Draginja pronalazi tijelo mrtve žene koja podsjeća na nju. U vrelini ljetnih dana, Draginja unajmljuje lažnog muža kako bi se pokazala pred prijateljima. U hladnoći zimske noći, Draginja luta ulicama grada u potrazi za izgubljenim pamćenjem. Kroz tri različita života, jedna sredovječna žena pokušava iskoči iz svoje kože.
Rezultat je nadrealistična psihodrama fokusirana na temu identiteta, prezicnije, na temu ženskog multiverzuma koji se želi osloboditi. To raslojavanje, tri metamorfoze jedne žene (sve u izvedbi Ksenije Marinković) koja luta Beogradom i njegovim opskurnim zakutcima u potrazi za načinom da iskoči iz vlastite kože. Filmska forma je slijedi, i sama se preoblikujući. (Human Rights Festival 2022)
Ksenija Marinković se već i ovako proslavila ulogama u tom tipu „obične” žene koji ona može okrenuti i na komični i na dramski registar. Ovdje, pak, njena vještina, emocionalne dubine u koje može zaći i sposobnost transformacije, potpuno dolaze do izražaja i nose ovaj film koji upravo poentira na glumičinoj auri „običnosti”. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
https://www.imdb.com/title/tt14108038/?ref_=fn_al_tt_1

Holy Spider / Ankabut-e moqaddas, 2021. Ali Abbasi, 118 min. DE/DK/FR/SE/IT/HKJ
Scenarij: Ali Abbasi & Afshin Kamran Bahrami
Uloge: Mehdi Bajestani, Zar Amir Ebrahimi, Arash Ashtiani, Forouzan Jamshidnejad, Alice Rahimi
Novinarka Rahimi odlazi u iranski sveti grad Mašhad kako bi istražila ubojstva serijskog ubojice koji je uvjeren da djeluje u božje ime i da čisti ulice od grešnika ubijajući seksualne radnice. Broj žrtava raste, a Rahimi je sve bliže ubojici. Ipak, prilika za zadovoljenje pravde sve je dalje jer mnogi Pauka smatraju junakom.
Radnja se temelji na istinitoj priči o serijskom ubojici Saeedu Hanaeiju koji je ubio 16 žena. Ovaj napeti krimić priznatog redatelja i scenarista Alija Abbasija hrabra je osuda društva u kojem je okrutno uzimanje pravde u svoje ruke dio svakodnevice. „Sveti pauk“ osvojio je nagradu za najbolju glumicu (Zar Amir Ebrahimi) ove godine u Cannesu. (film je danski kandidat za Oscara, i našao se među pet nominiranih)
Moja namjera nije bila napraviti film o serijskom ubojici. Htio sam snimiti film o društvu serijskih ubojica. Riječ je o duboko ukorijenjenoj mizoginiji unutar iranskog društva, koje nije specifično religijsko ili političko već kulturno... Umjesto snimanja još jednog filma o različitim načinima na koje muškarac može ubiti i osakatiti žene, želio sam naglasiti složenost problema i uloge na različitim stranama, posebno u ime žrtava. (redatelj Ali Abbasi)
Crtajući pesimističnu sliku konzervativnog i patrijarhalnog iranskog društva, film je efektno podijeljen na dvije priče, sagledane iz novinarkine i ubojičine perspektive prije nego što se njihove linije isprepletu poput krajeva marame za davljenje. (Marko Njegić, SD)
„Holy Spider“ se odriče suptilnosti u korist dramatizacije inspirirane užasnim, stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Film je iranska društvena povijest koja na prvu izgleda kao film o serijskom ubojici... i jedno i drugo je točno. (Danny Leigh / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt18550140/?ref_=fn_al_tt_1
ARHIVA programa Kinoteke
O kinoteci
Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.
Članarina i ulaznice
Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) sat prije prve projekcije.
Cijena pojedinačne kino karte iznosi 3,5 eura.
Cijena pojedinačne kino karte za članove kinoteke iznosi 2,00 eura.
Cijena pojedinačne kino karte za školske projekcije 2,00 eura (s tim da najmanji iznos za organizaciju projekcije iznosi 60 eura odnosno 30 posjetitelja).
Cijena iskaznice za kinoteku – zaposleni 35 eura.
Cijena iskaznice za umirovljenike, nezaposlene, studente i đake iznosi 25 eura.