KINOTEKA NA BAČVICAMA: POSLJEDNJE ZAVOĐENJE
The Last Seduction, 1994., 110 min. US
AUTORSKI TIM: Jonathan Shestack (produkcija), John Dahl (redatelj), Steve Barancik (scenarij), Jeff Jur (fotografija), Eric L. Beason (montaža), Joseph Vitarelli (skladatelj), Linda Pearl (scenografija), Terry Dresbach (kostimografija), Karen Dahl, Camille Henderson (šminka)
ULOGE: Linda Fiorentino (Bridget Gregory), Peter Berg (Mike Swale), Bill Pullman (Clay Gregory), Bill Nunn (Harlan), J. T. Walsh (Frank Griffith), Dean Norris (Shep), Herb Mitchell (Bob Trotter)
Briljantni, nihilistični, seksi film noir.
Bridget Gregory: Could you leave? Please?
Mike Swale: I haven't finished charming you yet.
Bridget Gregory: You haven't started.
Mike Swale: Gimme a chance.
Bridget Gregory: Look, go find yourself a nice little cowgirl and make nice little cowbabies and leave me alone.
Mike Swale: I'm hung like a horse. Think about it.
[pause]
Bridget Gregory: Let's see.
Mike Swale: Excuse me?
Bridget Gregory: Mr. Ed, let's see.
Mike Swale: Look, I tried to be nice. I can see that's something you're not...
Bridget Gregory: No, I'm trying. I can be very nice when I try. Sit down.
Mike Swale: OK, maybe we just got off to a bad start. I know plenty of people -
[Bridget unzips his fly]
Mike Swale: What are you doing?
Bridget Gregory: I believe what we're looking for is a certain horse-like quality?
Bridget želi sve i to odmah, bez obzira na cijenu i posljedice. Taj poriv nagna ju da pobjegne s milijun dolara novca od medicinske droge. Njezin suprug Clay je liječnik, šokiran potezom i zabrinut, te unajmljuje glasovitog privatnog istražitelja da ju nađe. Za Bridget je situacija bezizlazna dok ne zamijeti Mikea. Procijeni kako je on jednako očajan i u bijegu, te započne s njim strastvenu vezu pletući mrežu manipulacija i zločina.
„The Last Seduction“ je nastao na valu „ženskog“ trilera devedesetih (naročito nakon uspjeha „Basic Insticta“, ali i „Kad jaganjci utihnu“, „Ruka koja njiše kolijevku“, „Single White Female“, „Bound“, „Blue Steel“, „Impulse“...), no Dahl i Fiorentino odlaze dalje od toga. Ovo je budući klasik kada je neo noir u pitanju. Izvedba Linde Fiorentino pokrenula je razgovor o nominaciji za Oscara, ali nije imala pravo biti nominirana jer je film najprije prikazan na TV prije puštanja u kina.
S drskim samopouzdanjem, osmijehom i hrapavim glasom, Linda Fiorentino pričala mi je o svojoj nekonvencionalnoj heroini. „To mi je bila ‘uloga iz snova’. Nakon što sam pročitala scenarij, bila sam u Arizoni, sjela u automobil i vozila šest sati do sastanka. Nikada nisam pročitala ništa tako jedinstveno u smislu ženskog lika. Na sastanku s Johnom Dahlom, redateljem, rekla sam mu: ‘Johne, za ovaj film ne smiješ angažirati nikoga osim mene.’ I nisam se šalila.” (Rogert Ebert, intervju s Lindom Forentino)
Sjajan ambijent, stilski gotovo besprijekoran (mali) film, nakucan tenzijama, seksom, intrigama i obrtima, vrckavim dijalozima, izvlači maksimalno od noir žanra, dok lik fatalne Bridget biva fantastično vođen od strane Dahla. Naravno, i same Linde Fiorentino - hladne, proračunate, manipulativne kučke bez trunke kajanja no i dalje ljudski, realistični lik, i verovali ili ne, navijao sam sve vrijeme za nju. Fiorentinova zrači karizmom u svakom kadru, ostali i jesu samo pijuni, dok sam film biva sve to što jeste, intrigantan, napet, zabavan, uzbudljiv... upravo zbog nje i lika koji tumači. (puppet_master, forum/titlovi.com)
„The Last Seduction“ je superiorna lekcija iz ženske superiornosti. Za početak, taj labirintni film noir, tako briljantan, sparan, intrigantan i inteligentan kao što su film noir bili nekoć, prije nego što su s velikim modernim pripitomljavanjem žena izumrli, je početkom devedesetih debitirao na nekoj američkoj kabelskoj TV, ali je ostavio tako potentan utisak, da su ga ubrzo pustili i u kino dvorane, američke i strane. „The Last Seduction“ je bio svojevrsna senzacija, a ujedno mu je pripala i čast da je postao slavan kao film koji je Lindu Fiorentino ljudima doveo u kuće. Huh, i kao da to nije bilo dovoljno, zatim ju je još pustio i na ulicu. Linda Fiorentino je nakon znatnog smekšavanja Sharon Stone izgledala kao zadnja femme fatale. Muškarci za nju ne bi samo ubijali i sebe ponižavali, već bi joj i kuhali i prali i peglali i namještali posteljinu. Ne bi je samo svlačili, već i oblačili. Za nju bi išli i u dućan. Ne bi morala čak ni tražiti. Kad je muškarci ugledaju, znaju što joj treba. A to što treba nije ono što želi. A što želi? Ono što su uvijek željele sve opasne ženske: živjeti izvan patrijarhata i izvan fiksnih društvenih veza, eluzivno, nihilistički, polemično, avangardno i neuhvatljivo. Linda Fiorentino je prototip opasne ženske: zna što žele muškarci, i o tome nema nikakvih iluzija. Muškarcima učvrsti samosvijest i gurne ih do točke kad misle da znaju što žele, tako ih potom lakše izigra. (Marcel Štefančić, Arkzin.net)
Uživao sam gledati Lindu koji djeluje hrabro mimo pravila, toliko udaljenu od hollywoodskih konvencija koje obično okružuju žensku protagonisticu. Njena Bridget je čudesna femme fatale s kojom ide do samog kraja. I dalje od toga. Neprestano čekamo da priča pogubi konce, ali to se – na našu sreću – ne događa: ova je žena od početka do kraja loša, nikad se ne reformira, nikad ne popušta, a sam film ne podliježe klišejima u kojima moral na kraju odnosi pobjedu. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
„The Last Seduction“: The greatest femme fatale ever? (Anna Smith / bbc.com)
Fiorentino osvjetljava ovaj (budući) klasik noira i udiše novi, prijeteći život femme fatale. Barbara Stanwyck bila bi ponosna. (Ben Reynolds / Film4)
Vijugav, dobro odglumljen, duhovit, dobro snimljen i neizmjerno ugodan triler. (Geoff Andrew / Time Out)
Film slavi privlačnost zla. (Douglas Pratt / DVDLaser)