CANTEBURYSKE PRIČE

FILM I GRAD: gost Ronald Panza
I racconti di Canterbury / The Canterbury Tales, 1972. Pier Paolo Passolini, 111 min. IT
Scenarij: Pier Paolo Passolini prema istoimenom djelu Geoffreya Chaucera
Uloge: Hugh Griffith, Laura Betti, Ninetto Davoli, Franco Citti, Josephine Chaplin. Alan Webb, Pier Paolo Pasolini
   U srednjovjekovnoj Engleskoj tijekom 14. stoljeća skupina hodočasnika putuje u svetište u Canterburyju. Među njima je i pisac Geoffrey Chaucer, koji bilježi priče koje tijekom putovanja pripovijedaju hodočasnici. Njihove pripovijesti variraju od satiričnog preko fantastičnog i grotesknog do duhovitog sadržaja…
   Zlatni medvjed za najbolji film na Berlinskom filmskom festivalu 1972. godine.
   Izuzetno maštovit film pun vesele blasfemije, uokviren prikazom samoga autora Chaucera: od priče o plemiću koji oslijepi kada oženi puno mlađu i promiskuitetnu ženu do priče o putu u pakao koji je naseljen fratrima i demonima u jednoj od najskandaloznijih filmskih sekvencija u povijesti. (ZFF)
   Riječ je o jednom od Pasolinijevih najznačajnijih i najuspjelijih filmova, djelo u kojem eksplicitno prepričavajući Chaucerov predložak odlazi u smjeru razuzdanog ekspresionizma, i koje se može interpretirati i kao kritika krutih općeprihvaćenih pogleda na seksualnost i seksualnih normi podjednako u Chaucerovo kao i u Pasolinijevo vrijeme. (HFS)
   Za razliku od Italije iz Pasolinijeva „Dekamerona“, Engleska iz „Canterburyjskih priča“ mnogo je oštrija u odnosu prema porocima svih vrsta. (Leo Goldsmith / notcoming.com)
https://www.imdb.com/title/tt0067647/?ref_=fn_al_tt_1