ČOVJEK ZVANI KONJ

   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata
AKTIVIRAJ SE I KRENI
A Man Called Horse, 1970. Elliot Silverstein, 114 min. US/ME
Scenarij: Jack DeWitt i Gregory Crosby prema istoimenoj kratkoj priči Dorothy M. Johnson (inspirirana je iskustvima španjolskog vojnika Cabeze de Vaca, kojeg su 1528. zatočili Indijanci).
Uloge: Richard Harris, Judith Anderson, Jean Gascon, Manu Tupou, Corinna Tsopei, Dub Taylor, James Gammon, William Jordan, Eddie Little Sky, Lina Marín, Tamara Garina, Iron Eyes Cody
   Godina je 1825. Engleski aristokrat John Morgan zatekao se u blizini indijanskog područja gdje ga zarobljava pleme Sijuksa. U okruženju u kojem nitko ne zna jezik kojim govori (baš kao ni on njihov) i u kojem je tretiran poput obične životinje morat će proživjeti pravi pakao ne bi li uspostavio komunikaciju te pokušao steći njihovo povjerenje. S vremenom počinje shvaćati život i običaje potpuno drukčije kulture.
   "Čovjek zvani Konj" nastao je u vrijeme kada je u Hollywoodu bilo uobičajeno snimati revizionističke filmove, čemu nije odolio ni mitološki western, jedini autentično američki filmski žanr. U to vrijeme čak i jedan John Ford - nakon niza izvrsnih, ali ipak pro-bjelačkih (da se ne iskoristi teža riječ) - snima filmove o Indijancima (Jesen Čejena), Arthur Penn snima "Malog velikog čovjeka" a direktno pod posljedicama vijetnamskog bezumlja Ralph Nelson snima "Plavog vojnika". Do tada bi se na prste jedne ruke mogli nabrojiti filmovi koji progovaraju o Indijancima na pozitivan način. Među svim nabrojanima, film o kojem je ovdje riječ ne uživa tako veliki status, ali mora biti naveden kao primjer poštenog rada koji na izvrstan, antropološki način promovira indijansku kulturu, način života i običaje. A već je gore rečeno, to u američkim westernima zlatnog doba žanra nismo imali prilike vidjeti - sve je podređeno bijeloj rasi, koji su, vrijeme je pokazalo, činili sve da unište bilo kakav dokaz o civilizaciji na američkom kontinentu prije njihova dolaska. Vrišteći divljaci koji skalpiraju "nenaoružane" bijele doseljenike bili su i ostali ponosan narod koji je živio u savršenom skladu s prirodom kojoj se prilagođavao ne tražeći i ne čineći da se ona prilagođava njemu. Upravo zato treba pogledati ovaj film - educirati se i ne stavljati u poziciju navijača… Inače, film je imao još dva nastavka, od kojih je drugi (Povratak čovjeka zvanog Konj, 1976.) dobar, dok treći dio (Trijumf čovjeka zvanog konj, 1982.) naprosto treba zaboraviti da je uopće snimljen! (Vladimir Županović)
   Bez obzira što ovaj film pruža možda i prvi uvid u živote indijanskih plemena, nije izostala kritika istaknutih članova američkih indijanskih zajednica:
   Kako napraviti indijanski film. Kupiti 40 Indijanaca. Totalno poniziti i degradirati cijelu indijansku naciju. Pobrinuti se da svi Indijanci budu divlji i neuki. Zadovoljiti indijanske grupe tražeći autentičnost. Učiniti bijelca suosjećajnim, hrabrim i razumnim. Učiniti bijelog čovjeka 'indijanskim' vođom za spašavanje duša slabih. Oskrnaviti indijansku religiju. Spremiti profit u Hollywood. (Ralph E. Friar i Natasha A Friar, 1972.)
   Običaji prikazani u filmu nisu bili ni Sioux ni Crow. Oni su pripadali samo autentičnom holivudskom plemenu zvanom Indijanci. (Ralph E. Friar i Natasha A Friar, The Only Good Indian, The Hollywood Gospel, 1972.)
   Najbjelji film koji sam vidjela. Sve što rade i sve što napišu mora proći kroz slojeve i slojeve bijele gaze. (Buffy Saint-Marie, kanadsko-američka glazbenica i aktivistica)
https://www.imdb.com/title/tt0066049/?ref_=nv_sr_srsg_0