KINOTEKA NA BAČVICAMA: SUMRAK BOGOVA

The Damned / La caduta degli dei / Götterdämmerung, 1969.

The Damned / La caduta degli dei / Götterdämmerung, 1969. Luchino Visconti, 157 min. IT/DE
Scenarij:
Luchino Visconti, Nicola Badalucco, Enrico Medioli (temelji se na njemačkoj obitelji Krupp, industrijalaca čelika iz Essena)
Uloge: Dirk Bogarde, Ingrid Thulin, Helmut Griem, Helmut Berger, Renaud Verley
   Njemačka po dolasku nacista na vlast. Obitelj Essenebeck, moćni industrijalci koji se bave proizvodnjom čelika i streljiva, okuplja se da bi proslavila rođendan glave familije, baruna Joachima. Iste noći dogodi se paljenje Reichstaga, a stari barun Joachim, pripadnik tradicionalnog plemstva koje prezire Hitlera i naciste, biva ubijen. Za zločin je lažno okrivljen Herbert (suprug barunove nećakinje), otvoreni protivnik nacista, ali on uspije pobjeći, no njegova supruga i kćeri padnu u ruke Gestapa. Kontrolu nad tvrtkom preuzima Konstantin, barunov sin. U obiteljskoj dinamici koja se zasniva na odnosima moći bitna figura je moralno i seksualno devijantni Martin (barunov unuk), koji potajno seksualno zlostavlja svoju sestričnu te siromašnu židovsku djevojku, a njegova majka Sofia jako je posesivna prema njemu...
   Kontroverzni prvi dio Viscontijeve njemačke trilogije ističe opscene strane fašizma. Kao moderna Macbethova varijacija i studija dekadencije, ne otkriva samo utjecaj Wagnera i Thomasa Manna, već i psihologiju Dostojevskog. Nijedan drugi Viscontijev film nije izazvao toliko kontroverzi - optuživali su ga da je postavio nacionalsocijalizam na melodramatičan i estetski nedoličan način i da mu je dao “romantični, iako demonski oreol”.
   Film nemilosrdno baca svjetla reflektora na psihu i duh nacionalsocijalista i industrijske dinastije koja im je, svojom voljom ili ne, utrla put. (amazon.de)
   Jedan od najpoznatijih filmova Luchina Viscontija, također je jedan od vrhunskih primjera redateljeve zaokupljenosti njemačkom kulturom, kao prvi u svojevrsnoj njemačkoj trilogiji, nastavljenoj djelima „Smrt u Veneciji „(1971) i „Ludwig“ (1972), pri čemu je, za razliku od druga dva, u „Sumraku bogova“  riječ o redateljevoj slici zlouporabe i negacije te velike kulture čiji je bio trajni privrženik. (Bruno Kragić / matica.hr)
   Fascinantan film. (Manny Farber / Artforum)
   Možda najveći film ikada, film za koji mislim da znači isto toliko za povijest filma koliko Shakespeare za povijest kazališta. (Rainer Werner Fassbinder)
   Prateći pad von Essenbecksa, obitelji čeličnih magnata koji sada proizvode i prodaju oružje nacistima, redatelj Luchino Visconti koristi „Sumrak bogova“ da dokumentira raskalašenost i razvrat koji su postavili pozornicu za Hitlerov uspon. (David Harris / Spectrum Culture)

https://www.imdb.com/title/tt0064118/?ref_=fn_al_tt_1

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA