12 GNJEVNIH LJUDI

Twelve Angry Men, 1957.

50 GODINA KINOTEKE
Twelve Angry Men, 1957. Sidney Lumet, 96 min. US
Scenarij:
Reginald Rose prema vlastitoj priči
Uloge: Henry Fonda, Lee J. Cobb, Ed Begley, John Fiedler, E.G. Marshall, Jack Warden, Ed Binns, Martin Balsam, Jack Klugman, George Voskovec, Robert Webber i Joseph Sweeney
   Drama o članu porote koji mora uvjeriti ostalih 11 članova kako moraju osloboditi osumnjičenog na temelju opravdane sumnje.
   Veliki stol, dvanaest stolica i dvanaest porotnika... Iako se u suvremenom filmu često viđaju slični pothvati, ovo je bila prilično neuobičajena odluka za vrijeme u kojem je film nastao.
   Daleke, 1954. godine Reginald Rose sjedio je u poroti na nekom suđenju i, kao piscu televizijskih drama, nije mu promaknulo koliko takva jedna situacija nudi dramatičnosti koja bi se dala preseliti na TV ekran. Ubrzo je za CBS napisao sudsku dramu „12 gnjevnih ljudi“, koju je, na veliku radost svih ljubitelja kvalitetnih filmova, pogledao veliki Henry Fonda. Cijenjeni glumac nikad dotad nije se okušao u ulozi producenta, ali Roseov materijal toliko ga se dojmio da je odmah odlučio kontaktirati autora. Fonda i Rose brzo su se dogovorili da će zajedno producirati dugometražnu filmsku verziju teksta, skupili potrebnih 350 tisuća dolara i obratili se Lumetu, mlađahnom veteranu televizije. Ovaj debitantski tercet entuzijastično se bacio na realizaciju projekta, a nakon što je Fonda spremno uskočio u glavnu ulogu, preostalih 11 gnjevnih ljudi popunjeno je ponajboljim kazališnim glumcima dostupnima u tom trenutku. Koncentratu glumačkog talenta pridodani su majstor kamere Boris Kaufman, skladatelj Kenyon Hopkins i montažer Carl Lerner – svi sastojci potencijalnog remek-djela bili su ovdje.
   Priča o “12 gnjevnih ljudi” je priča koja nas uči o tome što s predrasude i što je to individualna pravda, koja nas uči kako funkcionira pravosudni sustav i kako valorizirati činjenice koje su pred nama, ali, ponajprije, priča o pravdi i načinima kako se do nje dolazi. Istina je uvijek ključ, a pravda je uvijek sama sebi svrha… samo to treba i dokazati! (cijelijesvijetpozornica.wordpress.com)
   Originalna verzija filma zasluženo je postala cult classic, film za sve generacije, film kog svatko treba pogledati. Odabir glumaca je fantastičan, gluma fenomenalna, priča napeta i interesantna, ugođaj očaravajući i sve to djeluje toliko uvjerljivo i toliko realno da ne dozvoljava prekid gledanja. Nova verzija (William Friedkin, 1997.) razlikuje se u nijansama i također predstavlja jedno izvanredno ostvarenje i jedan kvalitetan i uspio remake kojeg isto valja pogledati, neovisno o konačnome sudu. Ipak, malo lošiji odabir glumaca i nedostatak ambijenta ključne su nijanse koje umanjuju kvalitetu nove verzije u odnosu na onu originalnu, ali napominjem – kao samostalna cjelina, film je bolji nego što je u usporedbi s ovim. Moja ocjena ipak će biti komparativnog karaktera, ali jako visoka tako da prosudite sami – ako je komparativno ovakva, kolika bi bila da je individualna? Završio bih ovo s činjenicom da je ovaj film obavezno štivo za svakog pravnika, za svakog tko pravu pristupa s iole ljubavi i želje da pomoću njega nešto promijeni – kako je jedna sutkinja Vrhovnog suda Sjedinjenih Država rekla, gledanjem ovog filma, odlučila se baviti pravom. Čestitke autorima! (cijelijesvijetpozornica.wordpress.com)
   Film nije doživio veliku slavu kada je izašao. Sve Oscare mu je oteo potpuno drugačiji, dinamičniji spektakl Davida Leana, „Bridge on The River Kwai“. Ipak, osvojio je Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu, a karijera redatelja Sidneyja Lumeta krenula je uzlaznom putanjom. Nakon 12 Angry Men, režirao je hvaljene i nagrađivane filmove Serpico, Dog Day Afternoon i Network, kao i mnoge druge. A sve je počelo s dvanaest gnjevnih ljudi u maloj sobici. (Borna Zidarić, ziher.hr)
   Sidney Lumet 1957. realizira samostalno filmsko djelo napustivši televiziju zajedno s  Johnom  Frankenheimerom, Franklinom Schaffnerom i Martinom Rittom, međutim to djelo (Dvanaest gnjevnih ljudi) napravljeno po televizijskoj priči zadržava sve osnovne karakteristike televizijskog medija. Usprkos toga to je ipak ekstrerno kinestetična drama, tehnički čudesno djelo u potpunosti realizirano u jednoj sobi u kojoj zasjeda porota. Lumet je inače bio sklon takvim filmovima koji apostrofiraju klaustrofobične situacije i koji dovode u prvi plan specifične ličnosti u prekretnim točkama života. (Ivan Martinac)
   "To je napeta, privlačna i neodoljiva drama koja seže puno dalje od granica zidova porotničke sobe. (A.H. Weller / New York Times)
   Dakle, koja je važnost „12 gnjevnih ljudi“? Zašto ova iskonski televizijska drama zaslužuje da je pripiti kritičari legitimno spominju uz bok takve institucije kao što je „Građanin Kane“? Jednostavan odgovor koji se odmah nameće jest da je riječ o inteligentnoj sudskoj drami nošenoj izvrsnim glumačkim izvedbama koja u svojih 95 minuta dotiče čitav dijapazon intrigantnih tema poput društvenih predrasuda, značenja demokracije i američkog pravosudnog sustava, temeljnog „nevin dok mu se ne dokaže krivnja“ postulata ili tretmana imigranata u Americi. (Sven Mikulec, arteist.hr)

https://arteist.hr/12-gnjevnih-ljudi-analiza/
https://www.imdb.com/title/tt0050083/?ref_=nv_sr_srsg_0

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA