PROGRAM KINOTEKE Listopad 2025.

Otići jednog dana (Partir un jour) Amélie Bonnin, Francuska, 2025., 98'

ULOGE: Juliette Armanet, Bastien Bouillon, François Rollin

Cécile (Juliette Armanet) se upravo sprema otvoriti vlastiti restoran i tako konačno ostvariti svoj dugogodišnji san. No, njezin otac doživljava srčani napad zbog kojeg je primorana vratiti se u gradić u kojem je odrasla, udaljen od užurbanog pariškog života. U gradiću, Cécile će se potpuno neočekivano ponovno spojiti sa svojom starom ljubavi iz tinejdžerskih dana (Bastien Bouillon). I dok će sjećanja polako izbiti na površinu, njezina dotadašnja samouvjerenost u sve ono što je gradila tijekom života polagano će doći u pitanje. Povratak je prisiljava na suočavanje s prošlošću, ali i preispitivanje svega što je mislila da želi – karijere, obitelji i života koji je ostavila iza sebe.

Otići jednog dana topao je i nostalgični film o životnim izborima i snazi glazbe koja oblikuje naše uspomene. Istražuje teme obitelji, izgubljene ljubavi i izazove povratka korijenima uz istovremeno ostvarivanje osobnih ambicija. Ovaj debitantski dugometražni film redateljice Amélie Bonnin otvorio je ovogodišnji Filmski festival u Cannesu.

Óliver Laxe, 2025., Španjolska, Francuska, 115′
Uloge: Sergi López, Bruno Núñez Arjona, Richard Bellamy, Stefania Gadda, Joshua Liam Henderson, Tonin Janvier, Jade Oukid

Otac i sin stižu na rave u zabačen dio pustinjskih, sablasnih planina u južnom Maroku. Traže Mar, njihovu kćer i sestru, koja je prije nekoliko mjeseci nestala na jednom od ovakvih beskonačnih partyja. Do tog trenutka čini se da krećemo u egzotično lociranu obiteljsku dramu, no uskoro se niotkud pojavljuje vojska i priča kreće u smjeru gotovo nadrealnog filma ceste. Putovanje na koje su prisiljeni vizualno je impresivno, napeto, žestoko, ali i intimno. Sam naslov, "Sirat", na arapskom jeziku znači "put" ili "staza", pa nagovještava da je film više od fizičkog putovanja. To je priča o duhovnoj potrazi, introspekciji i unutarnjoj transformaciji.

Film je, između ostalog, i Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu, a Kritičari su ga prihvatili bez zadrške. Trenutno drži 100% ocjenu na Rotten Tomatoesu. Variety ga je najavio kao "briljantno bizarnu viziju spremnu za kultni status", dok ga je The Hollywood Reporter nazvao "tehnom natopljenom meditacijom o smrti i tuzi".

Majmun u zimi (Un singe en hiver), Henrij Verneuil, Francuska, 1962.m 105'
Uloge: Jean Gabin, Jean-Paul Belmondo, Suzanne Flon

Hotelijer malog primorskog ljetovališta u Normandiji zakleo se svojoj ženi da nikada više neće popiti čašu alkohola. Nije računao s dolaskom Fouqueta...

Komedija iz 1962. godine redatelja Henrija Verneuila, govori o prijateljstvu i smislu života, a u njoj glume Jean Gabin i Jean-Paul Belmondo - dvije generacije kultnih glumaca sa sličnim, teškim osobinama. Albert (Gabin), vlasnik hotela u malom selu u Normandiji, bivši je alkoholičar koji se zakleo svojoj ženi da više nikada neće piti, ali nedostaju mu avanture iz prošlosti. Dolazak Gabriela (Belmondo), mladića koji se opija i pokušava zaboraviti propali brak, izaziva sukob koji uskoro izmiče kontroli. Ovo je, inače, jedini filmu kojemu Jean Gabin i Jean-Paul Belmondo nastupaju zajedno.

Tri prijateljice (Trois Amies)Emmanuel Mouret, Francuska, 2025., 117' 
Uloge: India Hair, Camille Cottin i Sara Forestier,

Suvremena komedija Tri prijateljice autora Emmanuela Moureta film je o tri žene u modernom Lyonu koje se bore s romantičnim zapletima, tajnama i promjenjivim odnosima nakon što jedna prijateljica shvati da je nesretna u braku, a njezin suprug nestane. Film istražuje teme ljubavi, izdaje i nepredvidive prirode ljudskih odnosa u stilu koji je opisan kao prototipski francuski i podsjeća na Érica Rohmera. Premijerno je prikazan na prošlogodišnjoj Mostri, filmskom festivalu u Veneciji, gdje je bio nominiran za Zlatnog lava.
O filmu kritičar The Guardiana kaže: „Ako je možda i riječ o stereotipima, ovaj je film toliko esencijalno francuski da bi gledatelji nakon gledanja mogli razviti nekontroliranu želju za ispijanjem crnog vina, čitanjem ozbiljne literature i gledanjem nijemih komedija, te povremenim teatralnim slijeganjem ramenima uz riječi "C'est la vie!".
U svim tim aktivnostima – plus još nekim tipičnim francuskim ponašanjima, poput izvanbračnih afera i dubinskog raspravljanja o osjećajima – uživaju ovdašnji likovi, buržujski ansambl koji se vrti oko triju prijateljica iz naslova filma.“

Majka (Madeo) Joon-ho Bong, Južna Koreja, 2009., 129'
Uloge: Hye-ja Kim, Bin Won, Ku Jin, Je-mun Yun

Prvi film u ciklusu kinematografije Južne Koreje, jedne je od vodećih svjetskih kinematografija, djelo je Bong Joon-hoa, inače potpisnika remek-djela "Sjećanja na umorstvo" i blockbustera "Domaćin".
Povučeni mladić slabijih mentalnih sposobnosti Do-joon (Bin Won) živi s dominantnom majkom (Hye-ja Kim) koja rješava sve njegove probleme s okolinom. Majka je udovica, bavi se travarstvom i akupunkturom i sve je podredila sinu jedincu. Jednoga dana, sin je osumnjičen za okrutno ubojstvo srednjoškolke. Bez obzira na nedostatak pravih dokaza, policija uhiti Do-joona i izvuče od njega priznanje. Ipak, majka se ne misli predati i poduzima sve kako bi sprala ljagu sa sinova imena...
Riječ je o briljantno režiranom psihološkom trileru jezovite atmosfere, sjajno profiliranih likova i važnog socijalnog podteksta. "Majka" je sjajno primljena na festivalima diljem svijeta a može se pohvaliti i brojnim nagradama od kojih vrijedi izdvojiti Azijske nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu žensku ulogu. Potonja je pripala fenomenalnoj Hye-ja Kim, od čije će vam se glume još dugo nakon gledanja filma lediti krv u žilama. Film "Majka" bio je službeni kandidat Južne Koreje za Oscara

Piletina za Lindu! (Linda veut du poulet!)Sébastien Laudenbach, Chiara Malta,2023. Francuska, Italija, 66' 

Animirana je glazbena komedija u središtu koje je priče je majka Paulette koja je nepravedno kaznila kćer Lindu i sve će učiniti da joj se iskupi,  čak i piletinu s paprikom iako ne zna kuhati. Spomenuti film ovjenčan je nagradama César 2024. za najbolji animirani film,  te Cristal za dugometražni film na Međunaordnom festivalu animiranog filma Annecy.

Izgaranje (Beoning) Chang-dong Lee, Južna Koreja, 2018. 148'
Uloge: Ah-in Yoo, Steven Yeun, Jong-seo Jun

Sporo-goreća psihološka drama s elementima trilera, savršenog, nepredvidivog scenarija koji obiluje simbolikom i metaforom, društvenom sviješću i smislom za strpljivi krešendo. Jong-soo susreće Hae-mi, djevojku koja je nekada živjela u njegovom susjedstvu. Ona ga zamoli da joj čuva mačku. Mačku za koju, do kraja filma, gledatelj nije siguran da li uopće postoji. Kao i mnogošta drugo. Kada se djevojka vrati, dovodi sa sobom Bena, kojeg je, navodno, upoznala na putovanju. Sve je vrlo normalno i svakodnevno, no istovremeno, i tu je magija i virtuoznost redatelja – ništa nije. Redovito ubrajan u izbore najboljih primjera kinematografije Južne Koreje, Izgaranje je na festivalu u Cannesu 2018. godine ovjenčano nagradom FIPRESCI. Inače, film je temeljen na kratkoj priči Barn Burning Harukija Murakamija, koja je pak nadahnuta istoimenim romanom Williama Faulknera. Sam Chang-dong Lee  film je opisao kao „priču o mladom Faulkneru koji živi u svijetu Harukija Murakamija“. 

Paviljon, Dino Mustafić, 2025. BIH, Hrvatska, Makedonija, Srbija, 70'

Uloge: Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Jasna Diklić, Branka Petrić, Meto Jovanovski, Vladimir Jurc Lali, Kaća Dorić, Muhamed Bahonjić, Ivo Barišić, Ermin Bravo, Alban Ukaj, Nikša Butijer, Vedrana Božinović, Mirjana Karanović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan, Snežana Vidović, Selma Mehanović, Zlatan Školjić, Adis Mehanović, Siniša Vidović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Ivica Šarić, Mugdim Avdagić, Sabina Kulenović i Ana Novaković

Premijerom filma Paviljon bosanskohercegovačkog redatelja Dine Mustafića, nastalog po scenariju hrvatskog novinara i pisca Viktora Ivančića, otvoren je ovogodišnji Sarajevo Film Festival.

Film u crnohumornom stilu prikazuje pobunu štićenika jednog staračkog doma nakon godina u kojima su ih tamo zlostavljali i ponižavali. Očajni zbog odnosa prema njima (što nije teško prepoznati kao metaforu) pobunjenici zaključuju da više nemaju što izgubiti i da je radikalni otpor jedina opcija. Scenarij filma potpisuje Viktor Ivančić na temelju njegove novele iz zbirke „Radnici i seljaci“, uz suradnju Emira Imamovića Pirketa, a redatelj o filmu kaže:

"Ovo je film koji želi razumjeti bijes i radikalni izbor otpora obespravljenih i podčinjenih kada koruptivni, kriminogeni i diskriminatorni sistem gazi ljudskost"

Stipe Božić, 2025., Hrvatska, 89'

Ovo je priča o uspjesima slovenskog i nešto manje hrvatskog alpinizma, predvođenim Stipom Božićem, preko zaleđenih, najstrmijih i najopasnijih himalajskih litica na svijetu. Fantastične uspjehe alpinista prenose najveći autoriteti svjetskog alpinizma među kojima su i novozelanđanin Edmund Hillary koji je s Tenzingom Norgayem prvi osvojio Mount Everest, legendarna himalajska kroničarka Elizabeth Hawley, svjetski poznati talijanski alpinist Reinhold Messner i britanski glumac Brian Blessed. Prema knjizi kanadske spisateljice Bernadette McDonald, svjedočenja preživjelih aktera ove priče prate autentični dokumentarni filmski kadrovi s najviših vrhova svijeta koje je Stipe Božić snimao punih 50 godina.

Fantastično putovanje (Grand Tour) Miguel Gomes, 2024. PT, IT, FR, DE, 128'

Uloge: Gonçalo Waddington, Crista Alfaiate, Cláudio da Silva, Lang Khê Tran, Jorge Andrade, João Pedro Vaz

Godine 1918. Rangoon je grad pod britanskom kolonijalnom vlašću. Državni službenik Edward napušta svoju zaručnicu Molly na dan kada se trebaju vjenčati. No Molly odluči slijediti njegov trag, odlučna da se uda.

Fantastično putovanje dobitnik je nagrade za najbolju režiju na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, a  Miguel Gomes, portugalski čarobnjak pokretnih slika (Tabu, 2012, Arabian Nights, 2015) razvio je prepoznatljiv, inovativan magijsko-realistički stil kojim hvata u koštac s postkolonijalnim nasljeđem i načinom na koji reprezentiramo povijest. U tom razlaganju reprezentacija veliku ulogu igra i činjenica da dvoje britanskih protagonista tumače portugalski glumci, na vlastitom jeziku. Ovaj snoliki i maštoviti putopis prati, dakle, tog bjegunca Edwarda preko Bangkoka, Saigona, Manile i Osake, pa Šangaja, Chongqinga i Tibeta, po šumama i gorama, iz pande i orijentalne konzule, sve popraćeno glasom u offu na jezicima država u kojima se nalazi. Svo to vrijeme, Molly mu je za petama.

Kako će se njihovo „veliko putovanje“ završiti, veliko je pitanje. Dat ćemo jedan hint. Ni romantična komedija, ni melodrama, ni akcijski finale. Prisutna je tek melankolija i osjećaj da je svijet veliko i zbunjujuće mjesto u kojem se po putu lako zagube motivi i nade.  "Grand Tour" je jedinstveno filmsko iskustvo.

Roko, Ivana Marinic Kragić, 2024. HR, 17'

Uloge: Lovre Kondža, Maruška Aras

Mlada novinarka bori se protiv društvene nepravde razotkrivajući priču o mladiću kojeg reketare dileri, a policija ne poduzima ništa da ga zaštiti. Njezin članak nehotice pokreće nesmotreno krvoproliće u centru Splita.

Ljubav koja ostaje (Ástin sem eftir er) Hlynur Pálmason, Island, Danska, Švedska, Francuska, 2025. 109'

Uloge:Saga Garðarsdóttir, Sverrir Gudnason, Ída Mekkín Hlynsdóttir, Þorgils Hlynsson, Grímur Hlynsson, Ingvar Sigurðsson, Anders Mossling

Godina dana u ruralnom Islandu, gdje umjetnica Anna i ribar Magnus navigiraju kroz rastavu braka pokušavajući pritom zadržati stabilnost za svoje troje djece (koje, izvanredno, glume troje stvarne djece redatelja Pálmasona). Snimljen na 35mm filmu i prožet naturalizmom i nadrealnim prizorima, film prikazuje gorko-slatku suštinu izblijedjele ljubavi i zajedničkih uspomena usred izmjene godišnjih doba. S razigranim skretanjima u komične i fantastične sekvence, Pálmasonov bolno iskren, crnohumorni portret stvoren je s dubokim razumijevanjem posebnosti svake obitelji. Film je premijerno prikazan u Cannesu  gdje je pas Panda osvojio nagradu Palm Dog.

Film je dobitnik glavne nagrade za dugometražni film filmskog festivala Cinehill 2025.

Paviljon, Dino Mustafić, 2025. BIH, Hrvatska, Makedonija, Srbija, 70'

Uloge: Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Jasna Diklić, Branka Petrić, Meto Jovanovski, Vladimir Jurc Lali, Kaća Dorić, Muhamed Bahonjić, Ivo Barišić, Ermin Bravo, Alban Ukaj, Nikša Butijer, Vedrana Božinović, Mirjana Karanović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan, Snežana Vidović, Selma Mehanović, Zlatan Školjić, Adis Mehanović, Siniša Vidović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Ivica Šarić, Mugdim Avdagić, Sabina Kulenović i Ana Novaković

Premijerom filma Paviljon bosanskohercegovačkog redatelja Dine Mustafića, nastalog po scenariju hrvatskog novinara i pisca Viktora Ivančića, otvoren je ovogodišnji Sarajevo Film Festival.

Film u crnohumornom stilu prikazuje pobunu štićenika jednog staračkog doma nakon godina u kojima su ih tamo zlostavljali i ponižavali. Očajni zbog odnosa prema njima (što nije teško prepoznati kao metaforu) pobunjenici zaključuju da više nemaju što izgubiti i da je radikalni otpor jedina opcija. Scenarij filma potpisuje Viktor Ivančić na temelju njegove novele iz zbirke „Radnici i seljaci“, uz suradnju Emira Imamovića Pirketa, a redatelj o filmu kaže:

"Ovo je film koji želi razumjeti bijes i radikalni izbor otpora obespravljenih i podčinjenih kada koruptivni, kriminogeni i diskriminatorni sistem gazi ljudskost"

Otoci (Islands), Jan Ole Gerster, 2025., Njemačka, 123'
Uloge: Sam Riley, Stacy Martin, Jack Farthing, Dylan Torrell

Nekadašnji profesionalni tenisač Tom sada radi kao trener u ljetnom resortu na Kanarima, gdje usamljenost pokušava zatomiti alkoholom i prolaznim vezama. Kada u resort stigne naizgled savršen britanski par, Dave i Anne, sa svojim sinom Antonom, Tom osjeća neobjašnjivu povezanost, ali i instinktivno nepovjerenje, osobito nakon što Dave iznenada nestane. Uz suptilnu noir atmosferu pod španjolskim suncem, aluzije na ljubavni trokut i uznemirujuću dvosmislenost, film Otoci se smjestio između trilera Patricije Highsmith i Izazivača (Challengers). Film je premijerno prikazan na Berlinaleu. 

Fantastično putovanje (Grand Tour) Miguel Gomes, 2024. PT, IT, FR, DE, 128'

Uloge: Gonçalo Waddington, Crista Alfaiate, Cláudio da Silva, Lang Khê Tran, Jorge Andrade, João Pedro Vaz

Godine 1918. Rangoon je grad pod britanskom kolonijalnom vlašću. Državni službenik Edward napušta svoju zaručnicu Molly na dan kada se trebaju vjenčati. No Molly odluči slijediti njegov trag, odlučna da se uda.

Fantastično putovanje dobitnik je nagrade za najbolju režiju na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, a  Miguel Gomes, portugalski čarobnjak pokretnih slika (Tabu, 2012, Arabian Nights, 2015) razvio je prepoznatljiv, inovativan magijsko-realistički stil kojim hvata u koštac s postkolonijalnim nasljeđem i načinom na koji reprezentiramo povijest. U tom razlaganju reprezentacija veliku ulogu igra i činjenica da dvoje britanskih protagonista tumače portugalski glumci, na vlastitom jeziku. Ovaj snoliki i maštoviti putopis prati, dakle, tog bjegunca Edwarda preko Bangkoka, Saigona, Manile i Osake, pa Šangaja, Chongqinga i Tibeta, po šumama i gorama, iz pande i orijentalne konzule, sve popraćeno glasom u offu na jezicima država u kojima se nalazi. Svo to vrijeme, Molly mu je za petama.

Kako će se njihovo „veliko putovanje“ završiti, veliko je pitanje. Dat ćemo jedan hint. Ni romantična komedija, ni melodrama, ni akcijski finale. Prisutna je tek melankolija i osjećaj da je svijet veliko i zbunjujuće mjesto u kojem se po putu lako zagube motivi i nade.  "Grand Tour" je jedinstveno filmsko iskustvo.

Paul i Paulette se kupaju (Paul & Paulette Take a Bath) Jethro Massey, 2024., UK, 109'
Uloge:Marie Benati, Jérémie Galiana, Laurence Vaissière, Fanny Cottençon, Gilles Graveleau, Margot Joseph

Mladi američki fotograf Paul (Jérémie Galiana) u Parizu upoznaje Paulette (Marie Benati), ekscentričnu Francuskinju opsjednutu rekreiranjem najmračnijih trenutaka pariške povijesti. Njihova neobična povezanost prerasta u niz morbidnih igara na stvarnim mjestima zločina – od pogubljenja Marie Antoinette do Hitlerove kade – gdje se granice između mašte i traume, stvarnosti i fantazije sve više brišu. Ova nekonvencionalna romantična komedija u duhu francuskog novog vala Veneciji je osvojila nagradu publike, dok je Marie Benati za ulogu Paulette nagrađena kao najbolja glumica na festivalu u São Paulu.

Svršetak (The End) Joshua Oppenheimer, 2024., Danska, Njemačka, Irska, Italija, UK, Švedska, 149'
Uloge: Tilda Swinton, George MacKay, Moses Ingram

Joshua Oppenheimer je najpoznatiji po svojim nagrađivanim dokumentarcima „The Act of Killing“  i „The Look of Silence“) kojima je, na nevjerojatno inventivan, ali i duboko potresan način, progovorio o državnom teroru nad indonezijskim narodom. Ti su dokumentarci postali dio svjetske kinematografske, ali i društveno-humanističke baštine. 
„Svršetak“ je njegov prvi igrani film, post-apokaliptični mjuzikl smješten u luksuzni bunker napravljen u nekadašnjem rudniku soli gdje proteklih dvadeset pet godina – otkako je Zemlja nakon ekološkog kolapsa postala nenastanjivom – u raskošnom zdanju žive Majka (Tilda Swinton), Otac (Michael Shannon) i Sin (George MacKay) koji nikad nije vidio vanjski svijet. Držeći se rituala svakodnevnog života godinama održavaju osjećaj normalnosti, sve do neočekivanog dolaska stranca, Djevojke (Moses Ingram), koja remeti njihovu sretnu rutinu. Kako napetost raste, njihovo naizgled idilično postojanje počinje se urušavati.
„U svojem igranom debiju Oppenheimer radikalizira žanr mjuzikla kako bi razložio goruću etičku dilemu – može li teret krivnje biti toliki da u potpunosti onemogući iskupljenje čineći nas kao ljudsku vrstu trajnim zarobljenicima grijeha iz prošlosti? Pripremajući se za film obišao je stvarne bunkere ultrabogatih sljedbenika doomsday doktrine, tehnofeudalista i apokaliptičnih teologa za koje je kraj svijeta itekako realnost. Kao što precizno sumiraju Naomi Klein i Astra Taylor u svojem eseju za The Guardian naslovljenom The rise of end times fascism ovaj monstruozni suprematistički survivalizam postao je vladajuća ideologija brojnih globalnih moćnika. Sile protiv kojih se borimo odavno su se pomirile s masovnom smrću ljudskih i neljudskih stanovnika ove planete. U pitanju je mračno slavljenički fatalizam i konačno utočište za one kojima je lakše slaviti destrukciju nego zamisliti život bez vlastite nadmoći i naša je zadaća izgraditi pokret dovoljno snažan da mu stane na kraj.“ Subversive Film Festival

Sjećanja na ubojstvo (Salinui chueok ) Bong Joon-ho, Južna Koreja, 2003., 130'
Uloge: Song Kang-ho, Kim Sang-kyung, Kim Roi-ha, Park Hae-il, Byun Hee-bong

Godina je 1986. Južnokorejskom seoskom provincijom Gyunggi hara serijski ubojica, čija su meta mlade žene. Na slučaju rade dva detektiva, nedorasla zadatku, sklona sili i zaključivanju naprečac. Njihov rad stvara više problema nego što ih rješava, pa iz Seula stiže treći detektiv, čija perspektiva otvara nove pravce istrage, ali i uzburkava duhove maloga mjesta.

Sjećanja na ubojstvo jedan je od filmova koji su Južnu Koreju vratili na filmsku kartu svijeta, a gotovo bez izuzetka ga se svrstava ne samo među najbolje filmove te kinematografije, već i među najbolje naslove 21. stoljeća. Bong Joon-ho, redatelj Oscarom nagrađenog Parazita u koristi mtačnu vizuru lova na serijskog ubojicu kao polugu za otvaranje brojnih društvenih tema, od socijalnih nejednakosti, jaza između urbanog i seoskog, mizoginije, i birokratske prirode sustava.

Joost van den Bosch, Erik Verkerk, Nizozemska, Belgija, 62'

Tomi Tom je mladi razigrani i znatiželjni mačakkoji najviše na svijetu voli svog plišanog medu. Kada jednoga dana plišani medo nestane, Tomi kreće u potragu, a pritom prolazi kroz zanimljive krajolike i susreće različite životinje koje mu pomažu u potrazi. 

Animirani film nastao je prema seriji dječjih knjiga nizozemske autorice Jet Boeke koje od 1978. godine osvajaju srca mališana i njihovih roditelja. Film je animiran u prepoznatljivom ručno crtanom 2D stilu, baš kao u knjigama, i svaku je životinju ručno nacrtao animacijski tim.

Film je napravljen za najmlađu djecu s idejom da im to bude jedno od prvih kinematografskih iskustava, a tome doprinose jednostavna radnja, predivna animacija, kraće trajanje filma, i najviše od svega njegov interaktivni karakter - tijekom filma, naime, djeca ne trebaju sjediti mirno nego su pozvana da zajedno s mačkom pjevaju, plješću i plešu.

Operacija špijun (Gongjak) Jong-bin Yoon, Južna Koreja, 2018., 137'
Uloge: Hwang Jung-min, Lee Sung-min, Cho Jin-woong

Južnokorejska obavještajna služba 1993. god. kao špijuna regrutira bivšeg vojnika Suka-younga Parka te mu daje kodno ime Black Venus. Šalju ga u Sjevernu Koreju kako bi se infiltrirao među visokopozicionirane sjevernokorejske službenike u Pekingu s ciljem nabavljanja informacija o njihovom novom nuklearnom programu. Nakon što postane blizak s Myong-un Rijem, moćnim brokerom, Black Venus na vlastito iznenađenje dobije povjerenje sjevernokorejskog vodstva. Međutim, politička podvaljivanja s obje strane granice uskoro će zaprijetiti potpunim uništenjem njegovih dotadašnjih postignuća.

Film je baziran na stvarnom liku  špijuna Park Seok-younga, čije je kodno ime bilo Black Venus. Redatelj se žanrovski ne oslanja na tipični špijunski triler, već se koncentrira na postupni razvoj likova, te stvaranje tenzije bez karakterističnih akcijskih elemenata.  Također, sjevernokorejske likove, uobičajeno skicirane kao jednodimenzionalne negativce, prikazuje bitno drugačijima i složenijima.

Film je prikazan u Cannesu 2018.

Vermiglio, Maura Delpero, 2025. Italija, Francuska, Belgija 119'

Uloge: Martina Scrinzi, Tommaso Ragno, Giuseppe De Domenico, Roberta Rovelli, Rachele Potrich, AnnaThaler, Carlotta Gamba, Orietta Notari

1944. je godina. U Vermiglio, planinsko selo u kojem je rat sveprisutan, ali dalek, dolazi Pietro, sicilijanski vojnik u bijegu od rata. Njegov dolazak omete jednostavnu dinamiku lokalne obitelji. Naime, ljubav koja se razvije između vojnika i najstarije kćeri, vodi u sudbinu kakvu nitko nije mogao očekivati.

Obitelj gubi svoj mir  upravo u trenutku kada ga ratom iznureni svijet napokon pronalazi. Intimna obiteljska drama i alpski pejzaži kroje zapanjujuću priču o ljubavi, gubitku i otpornosti. Premijerno je prikazan u Veneciji 2024. gdje je osvojio Veliku nagradu žirija (Srebrni lav), potom scenarističku nagradu FIPRESCI u Palm Springsu, a izabran je i kao službeni talijanski kandidat za Oscare 2025.

Redatelj: Zdenko Jurilj, 2023.
Uloge: Jozo Mikulic

Film o Virgiliju Nevjestiću, velikom hrvatsko-francuskom umjetniku, u organizaciji Zaklade Virgilije Nevjestić, premijerno je prikazan 6. veljače 2025. u Zagrebu, povodom obilježavanja 90. obljetnice umjetnikova rođenja.

Poetska je to priča o životu i stvaralaštvu Virgilija Nevjestića (1935. – 2009.), svjetski priznatog slikara i grafičara. Radnja filma odvija se u prvom licu, temeljenom na umjetnikovom dnevniku koji je vodio gotovo 35 godina. Naglasak nije na stručnim analizama kustosa i povjesničara umjetnosti, već na fluidnosti i sveobuhvatnosti lika i djela Virgilija Nevjestića.

Do ludila, (FolleMente) Paolo Genovese, 2024. Italija, 98'
Uloge: Pilar Fogliati, Edoardo Leo, Emanuela Fanelli, Maria Chiara Giannetta, Claudia Pandolfi, Vittoria Puccini, Marco Giallini

Najnoviji film omiljenog talijanskog redatelja Paola Genovesea („Potpuni stranci“) donosi svježu i duhovitu perspektivu na izazove modernih romantičnih odnosa. Genovese, poznat po svojim inteligentnim komedijama koje zadiru u dubine ljudske psihe ovoga puta istražuje složeni unutarnji svijet protagonista tijekom, naizgled, jednostavnog prvog spoja. Kad kažemo „istražuje“ hoćemo reći da svaki unutarnji glas muškarca i žene koji prolaze kroz faze upoznavanja, udvaranja i zbližavanja, ima svog glumca, svoju utjelovljenu, prisutnu, gledatelju vidljivu romantičnu, razumnu, proračunatu, impulzivnu ili anksioznu osobu koja ga savjetuje i ometa, subverzira i hrabri, i na koncu, svih zajedno zabavlja i suočava s mnogim vlastitim „glasovima“.

Film duhovito vizualizira unutarnje borbe, strahove i sukobe različitih osobnosti koje se bore za prevlast u umu glavnih likova. Gledatelji su doslovno pozvani u njihve glave, neuredne sobe gdje se susreću s njegovim samopouzdanjem, tjeskobom, cinizmom i idealizmom, koji se svi natječu da utječu na tijek večeri. "FolleMente" je romantična komedija koja nadilazi žanrovske okvire, nudeći realističan, a istovremeno maštovit prikaz univerzalnog iskustva samoanalize, preispitivanja i pokušaja da se bude autentičan u svijetu spojeva. Genovese ponovno dokazuje svoju sposobnost da uhvati bit ljudskog stanja s empatijom i prepoznatljivim humorom.

Film je dobio nagradu publike na FMFS-u

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

Andres Veiel, Njemačka, 2024., 115'

Istraživački dokumentarac Andresa VeielaLeni Riefenstahl, prvoj "otkazanoj umjetnici" filmske povijesti, prikazan je premijerno na Venecijanskom filmskom festivalu, na mjestu gdje je 938. godine, Riefenstahl osvojila glavnu nagradu za Olimpiju, svoju uzvišenu, ali i problematičnu odu Olimpijskim igrama u Berlinu. Njezina karijera tu dosegla vrhunac, nakon čega je strmoglavo potonula u propast. Veielov film pokazuje kako se to dogodilo, te kako je pokušala, ali nije uspjela spasiti svoj ugled. U filmu vidimo njezinu avangardnu poziciju – onu ambiciozne, talentirane umjetnice u industriji kojom dominiraju muškarci, čije su poetsko oko i tehnička vještina preokrenuli medij naglavačke (doslovno u slučaju Olimpije, s roniocima i bacačima diska u usporenom snimku).Međutim, film također demonstrira na koje je načine njezin rad neraskidivo povezan s nacizmom – hranjen njime, definiran njime – tako da se nikada ne može promatrati izdvojeno, kao nešto čisto i netaknuto. Žestoko protestirajući da bi to trebalo biti moguće, redateljica se upušta u beskrajnu, nerješivu argumentacijsku petlju.(The Guardian)

Veiel je, u realizaciji ovog filma, imao neograničen pristup njezinoj arhivi, i iskoristio ju je virtuozno. Leni Riefenstal je umrla 2003. u 101 godini. Umrla je držeći se čvrsto svog narativa o naivnosti i neznanju. U filmu joj je dopustio da taj narativ iznese, ali ga je i suočio s dokazima koji tvrde drugačije.

Sydney Pollack, US, 1985., 160'
ULOGE: Meryl Streep, Robert Redford, Klaus Maria Brandauer,Michael Kitchen,Malick Bowens, Joseph Thiaka

Film "Moja Afrika" (Out of Africa, 1985.) Sydneyja Pollacka i dalje ostaje jedan od najomiljenijih epskih romantičnih filmova ikada snimljenih. Riječ je o adaptaciji memoara danske spisateljice Karen Blixen, smještenoj u kolonijalnu Keniju početkom 20. stoljeća. Film prikazuje sudar dvaju svjetova: profinjene, ali odlučne europske aristokratkinje Karen, koju tumači izvrsna Meryl Streep, i divlje ljepote afričke savane.Netom nakon vjenčanja s barunom Blixenom, Karen seli u Keniju na plantažu kave. Suprug je ugavnom odsutan, pa ona sama brine o plantaži, pokušava izgraditi odnos s lokalnim stanovništvom, te upoznaje lovca i pustolova Denysa Fincha Hattona.

Ta njezina strastvena i složena veza s Hattonom, kojeg utjelovljuje Robert Redford, srž je filma, no njegov glavni adut je vizualno majstorstvo. Film je oda afričkom krajoliku, ali i romantiziranoj kolonijalnoj perspektivi i estetici, koja je u svojoj suštini opresivna i konzervativna. Osvojio je sedam Oscara, uključujući one za najbolji film i najbolju kameru.

"Moja Afrika" je više od puke romanse; to je priča o potrazi za identitetom i slobodom usred nestajućeg kolonijalnog svijeta. Iako je opravdano kritiziran zbog romantičnog prikaza kolonijalizma, njegova emotivna dubina, snažna glumačka izvedba i trajna ljepota čine ga nezaboravnim filmskim iskustvom i nezaobilaznim naslovom žanra.

Andres Veiel, Njemačka, 2024., 115'

Istraživački dokumentarac Andresa VeielaLeni Riefenstahl, prvoj "otkazanoj umjetnici" filmske povijesti, prikazan je premijerno na Venecijanskom filmskom festivalu, na mjestu gdje je 938. godine, Riefenstahl osvojila glavnu nagradu za Olimpiju, svoju uzvišenu, ali i problematičnu odu Olimpijskim igrama u Berlinu. Njezina karijera tu dosegla vrhunac, nakon čega je strmoglavo potonula u propast. Veielov film pokazuje kako se to dogodilo, te kako je pokušala, ali nije uspjela spasiti svoj ugled. U filmu vidimo njezinu avangardnu poziciju – onu ambiciozne, talentirane umjetnice u industriji kojom dominiraju muškarci, čije su poetsko oko i tehnička vještina preokrenuli medij naglavačke (doslovno u slučaju Olimpije, s roniocima i bacačima diska u usporenom snimku).Međutim, film također demonstrira na koje je načine njezin rad neraskidivo povezan s nacizmom – hranjen njime, definiran njime – tako da se nikada ne može promatrati izdvojeno, kao nešto čisto i netaknuto. Žestoko protestirajući da bi to trebalo biti moguće, redateljica se upušta u beskrajnu, nerješivu argumentacijsku petlju.(The Guardian)

Veiel je, u realizaciji ovog filma, imao neograničen pristup njezinoj arhivi, i iskoristio ju je virtuozno. Leni Riefenstal je umrla 2003. u 101 godini. Umrla je držeći se čvrsto svog narativa o naivnosti i neznanju. U filmu joj je dopustio da taj narativ iznese, ali ga je i suočio s dokazima koji tvrde drugačije.

Fantastično putovanje (Grand Tour) Miguel Gomes, 2024. PT, IT, FR, DE, 128'

Uloge: Gonçalo Waddington, Crista Alfaiate, Cláudio da Silva, Lang Khê Tran, Jorge Andrade, João Pedro Vaz

Godine 1918. Rangoon je grad pod britanskom kolonijalnom vlašću. Državni službenik Edward napušta svoju zaručnicu Molly na dan kada se trebaju vjenčati. No Molly odluči slijediti njegov trag, odlučna da se uda.

Fantastično putovanje dobitnik je nagrade za najbolju režiju na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, a  Miguel Gomes, portugalski čarobnjak pokretnih slika (Tabu, 2012, Arabian Nights, 2015) razvio je prepoznatljiv, inovativan magijsko-realistički stil kojim hvata u koštac s postkolonijalnim nasljeđem i načinom na koji reprezentiramo povijest. U tom razlaganju reprezentacija veliku ulogu igra i činjenica da dvoje britanskih protagonista tumače portugalski glumci, na vlastitom jeziku. Ovaj snoliki i maštoviti putopis prati, dakle, tog bjegunca Edwarda preko Bangkoka, Saigona, Manile i Osake, pa Šangaja, Chongqinga i Tibeta, po šumama i gorama, iz pande i orijentalne konzule, sve popraćeno glasom u offu na jezicima država u kojima se nalazi. Svo to vrijeme, Molly mu je za petama.

Kako će se njihovo „veliko putovanje“ završiti, veliko je pitanje. Dat ćemo jedan hint. Ni romantična komedija, ni melodrama, ni akcijski finale. Prisutna je tek melankolija i osjećaj da je svijet veliko i zbunjujuće mjesto u kojem se po putu lako zagube motivi i nade.  "Grand Tour" je jedinstveno filmsko iskustvo.

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

Sung-hyun Byun, Južna Koreja, 2017., 117'
Uloge: Kyung-gu Sol, Si-wan Im, Kyeong-yeong Lee

Južnokorejski neo-noir triler "Bez milosti" (Bulhandang, 2017.) redatelja Byuna Sung-hyuna ističe se kao elegantan i dinamičan dodatak žanru gangsterskih filmova. Film prati složeni odnos između dvojice muškaraca: Jae-hoa (Sol Kyung-gu), neustrašivog šefa zatvorske bande koji želi preuzeti kontrolu nad organizacijom nakon izlaska, i Hyun-sua (Im Si-wan), mladog i ambicioznog zatvorenika.

Jae-ho uzima Hyun-sua pod svoje okrilje, a njihovo se partnerstvo brzo razvija u krhku vezu temeljenu na međusobnom povjerenju, manipulaciji i testiranju lojalnosti. Međutim, njihova intenzivna dinamika dobiva neočekivan obrat kada se otkrije da je jedan od njih policajac na tajnom zadatku. Film se vješto poigrava s pitanjima tko je kome lojalan i gdje točno leži linija između kriminalca i onoga tko ga lovi.

"Bez milosti" je vizualno upečatljiv, s brzom montažom i stiliziranim nasiljem, što ga je dovelo do selekcije za ponoćnu projekciju na Filmskom festivalu u Cannesu 2017. godine. Time je stekao međunarodno priznanje i potvrdio status kultnog krimi-trilera.

Jean-François Laguionie, Xavier Picard, FR, LU, 2019., 77'

Majmun Princ Laurent nasukao se na nepoznatu obalu zemlje Niokous koju, također, nastanjuju stanovnici iste vrste. Princ najprije biva podvrgnut nizu znanstvenih istraživanja koja pokažu da on govori različitim jezikom, a potom mu bude dodijeljena i pratnja, dvanaestogodišnji Tom, koji ga provede po glavnom gradu i okolnoj džungli u kojoj otkriju nepoznat i čaroban svijet.
Princ, kojeg vodi prijatelj Tom, s entuzijazmom i fascinacijom otkriva ovo društvo još zamrznuto u vremenu.
Ovo je film za sve one koji vole fantastične avanture i istraživanja, ali uživaju i u umjetnosti animacije.
 

Ryoo Seung-wan 2017. 132'
Uloge:Jung-min Hwang, Ji-seob So, Joong-Ki Song

Oko devet milja od nagasakija nalazi se napušteni Otok Hashima, i na njemu avetinjske ruševine nekadašnjih zdanja u funkciji iskopavanja ugljena. Otok je poznat i kao Gunkanjima, "Battleship Island" ili "bojni brod", zbog svog specifičnog oblika. 
"Bitka za otok Hashima" (Gunhamdo, 2017.) redatelja Ryoo Seung-wana je povijesna akcijska drama koja progovara o mračnoj epizodi povijesti Hashime. Tamo su, tijekom Drugog svjetskog rata, tisuće Koreanaca bile prisiljene raditi u neljudskim uvjetima u rudnicima.
Kroz priču pratimo skupinu likova, uključujući glazbenika s kćeri te beskompromisnog gangstera (koje utjelovljuju zvijezde poput Hwang Jung-mina i So Ji-suba), koji se bore za preživljavanje pod brutalnom japanskom upravom. Ono što počinje kao drama o preživljavanju pretvara se u spektakularan, visokoenergičan ratni film usmjeren na očajnički masovni bijeg.
Film se odlikuje Ryoo Seung-wanovim prepoznatljivim stilom: izuzetno dinamičnom akcijom i monumentalnom produkcijom koja naglašava klaustrofobičnost rudnika i eksplozivnost bijega. "Bitka za otok Hashima" je snažan, emotivan triler koji, unatoč izvjesnim kritikama usmjerenim na spektakularizaciju povijesti, predstavlja autentični filmski užitak.

Radu Jude, 2025., RO, CH, LU, BR, UK, 109'
Uloge: Gabriel Spahiu, Adonis Tanta, Eszter Tompa

Novi film Radu Judea, najznačajnijeg suvremenog rumunjskog redatelja,  funkcionira kao mješavina drame, komedije, humanizma i realizma – svih onih sastojaka koje Jude toliko voli ukomponirati u svoja filmska ostvarenja. Naslov filma je direktno posuđen od velikog Roberta Rossellinija („Europa ’51“). 

Nakon što ga istjeraju iz njegova skloništa u podrumu jedne kuće koja je stavljena na prodaju, beskućnik počini samoubojstvo. Orsolya, sudska ovršiteljica koja je angažirana da provede deložaciju na različite načine pokušava se nositi sa svojim osjećajem krivnje. Melanž drame i komedije ambijentiran je u Cluj, u etnički mješovitoj Transilvaniji, koji uslijed svoje transformacije u takozvani „pametni grad“ proživljava nasilnu gentrifikaciju, produbljivanje klasnih nejednakosti i kaotičan urbani razvoj. Svojom apsurdističkom oštricom Jude secira raznolike, ali komplementarne teme – krizu stanovanja, postsocijalističku ekonomiju, nacionalizam i moć jezika da petrificira društveni status. Njegovo odavanje hommagea spomenutoj Rossellinijevoj „Europi '51“ više se odvija u obliku karikature negoli metafizičke tragedije. Jer, dok Rossellinijeva protagonistkinja, u interpretaciji nezaboravne Ingrid Bergman, pronalazi olakšanje za svoju grižnju savjesti u smislenom djelovanju i brizi za siromašne i bolesne (u svojevrsnoj modernoj inačici svetosti koja nailazi na licemjernu osudu okoline i nadležnih institucija), Judeova protagonistkinja, u interpretaciji Eszter Tompa, ne uspijeva pronaći razrješenje za svoju moralnu krizu i tijekom progresa filmske radnje postaje sve ovisnija o validaciji i utješnom mišljenju okoline, uljuljkujući svoju opterećenu savjest na način koji neće uzdrmati status quo i dovesti do stvarne promjene. Dilema protagonistkinje na neugodno precizan način reflektira moralni relativizam i konformizam karakterističan za doba genocida u kojem živimo – na koji nitko od nas nije imun. Orsolya nije ubojica – odnosno jest – u mjeri u kojoj su/smo to i svi ostali unutar šireg ekonomskog sustava koji živimo. Judeov film nije toliko satira koliko refleksija na apsurdne i kompleksne načine na koje ljudi reagiraju na tragične događaje, bilo da se odvijaju u neposrednoj blizini ili bivaju konzumirani na sigurnoj udaljenosti sveprisutnih ekrana.

Radu Jude, 2025., RO, CH, LU, BR, UK, 109'
Uloge: Gabriel Spahiu, Adonis Tanta, Eszter Tompa

Novi film Radu Judea, najznačajnijeg suvremenog rumunjskog redatelja,  funkcionira kao mješavina drame, komedije, humanizma i realizma – svih onih sastojaka koje Jude toliko voli ukomponirati u svoja filmska ostvarenja. Naslov filma je direktno posuđen od velikog Roberta Rossellinija („Europa ’51“). 

Nakon što ga istjeraju iz njegova skloništa u podrumu jedne kuće koja je stavljena na prodaju, beskućnik počini samoubojstvo. Orsolya, sudska ovršiteljica koja je angažirana da provede deložaciju na različite načine pokušava se nositi sa svojim osjećajem krivnje. Melanž drame i komedije ambijentiran je u Cluj, u etnički mješovitoj Transilvaniji, koji uslijed svoje transformacije u takozvani „pametni grad“ proživljava nasilnu gentrifikaciju, produbljivanje klasnih nejednakosti i kaotičan urbani razvoj. Svojom apsurdističkom oštricom Jude secira raznolike, ali komplementarne teme – krizu stanovanja, postsocijalističku ekonomiju, nacionalizam i moć jezika da petrificira društveni status. Njegovo odavanje hommagea spomenutoj Rossellinijevoj „Europi '51“ više se odvija u obliku karikature negoli metafizičke tragedije. Jer, dok Rossellinijeva protagonistkinja, u interpretaciji nezaboravne Ingrid Bergman, pronalazi olakšanje za svoju grižnju savjesti u smislenom djelovanju i brizi za siromašne i bolesne (u svojevrsnoj modernoj inačici svetosti koja nailazi na licemjernu osudu okoline i nadležnih institucija), Judeova protagonistkinja, u interpretaciji Eszter Tompa, ne uspijeva pronaći razrješenje za svoju moralnu krizu i tijekom progresa filmske radnje postaje sve ovisnija o validaciji i utješnom mišljenju okoline, uljuljkujući svoju opterećenu savjest na način koji neće uzdrmati status quo i dovesti do stvarne promjene. Dilema protagonistkinje na neugodno precizan način reflektira moralni relativizam i konformizam karakterističan za doba genocida u kojem živimo – na koji nitko od nas nije imun. Orsolya nije ubojica – odnosno jest – u mjeri u kojoj su/smo to i svi ostali unutar šireg ekonomskog sustava koji živimo. Judeov film nije toliko satira koliko refleksija na apsurdne i kompleksne načine na koje ljudi reagiraju na tragične događaje, bilo da se odvijaju u neposrednoj blizini ili bivaju konzumirani na sigurnoj udaljenosti sveprisutnih ekrana.

Svršetak (The End) Joshua Oppenheimer, 2024., Danska, Njemačka, Irska, Italija, UK, Švedska, 149'
Uloge: Tilda Swinton, George MacKay, Moses Ingram

Joshua Oppenheimer je najpoznatiji po svojim nagrađivanim dokumentarcima „The Act of Killing“  i „The Look of Silence“) kojima je, na nevjerojatno inventivan, ali i duboko potresan način, progovorio o državnom teroru nad indonezijskim narodom. Ti su dokumentarci postali dio svjetske kinematografske, ali i društveno-humanističke baštine. 
„Svršetak“ je njegov prvi igrani film, post-apokaliptični mjuzikl smješten u luksuzni bunker napravljen u nekadašnjem rudniku soli gdje proteklih dvadeset pet godina – otkako je Zemlja nakon ekološkog kolapsa postala nenastanjivom – u raskošnom zdanju žive Majka (Tilda Swinton), Otac (Michael Shannon) i Sin (George MacKay) koji nikad nije vidio vanjski svijet. Držeći se rituala svakodnevnog života godinama održavaju osjećaj normalnosti, sve do neočekivanog dolaska stranca, Djevojke (Moses Ingram), koja remeti njihovu sretnu rutinu. Kako napetost raste, njihovo naizgled idilično postojanje počinje se urušavati.
„U svojem igranom debiju Oppenheimer radikalizira žanr mjuzikla kako bi razložio goruću etičku dilemu – može li teret krivnje biti toliki da u potpunosti onemogući iskupljenje čineći nas kao ljudsku vrstu trajnim zarobljenicima grijeha iz prošlosti? Pripremajući se za film obišao je stvarne bunkere ultrabogatih sljedbenika doomsday doktrine, tehnofeudalista i apokaliptičnih teologa za koje je kraj svijeta itekako realnost. Kao što precizno sumiraju Naomi Klein i Astra Taylor u svojem eseju za The Guardian naslovljenom The rise of end times fascism ovaj monstruozni suprematistički survivalizam postao je vladajuća ideologija brojnih globalnih moćnika. Sile protiv kojih se borimo odavno su se pomirile s masovnom smrću ljudskih i neljudskih stanovnika ove planete. U pitanju je mračno slavljenički fatalizam i konačno utočište za one kojima je lakše slaviti destrukciju nego zamisliti život bez vlastite nadmoći i naša je zadaća izgraditi pokret dovoljno snažan da mu stane na kraj.“ Subversive Film Festival

Paviljon, Dino Mustafić, 2025. BIH, Hrvatska, Makedonija, Srbija, 70'

Uloge: Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Jasna Diklić, Branka Petrić, Meto Jovanovski, Vladimir Jurc Lali, Kaća Dorić, Muhamed Bahonjić, Ivo Barišić, Ermin Bravo, Alban Ukaj, Nikša Butijer, Vedrana Božinović, Mirjana Karanović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan, Snežana Vidović, Selma Mehanović, Zlatan Školjić, Adis Mehanović, Siniša Vidović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Ivica Šarić, Mugdim Avdagić, Sabina Kulenović i Ana Novaković

Premijerom filma Paviljon bosanskohercegovačkog redatelja Dine Mustafića, nastalog po scenariju hrvatskog novinara i pisca Viktora Ivančića, otvoren je ovogodišnji Sarajevo Film Festival.

Film u crnohumornom stilu prikazuje pobunu štićenika jednog staračkog doma nakon godina u kojima su ih tamo zlostavljali i ponižavali. Očajni zbog odnosa prema njima (što nije teško prepoznati kao metaforu) pobunjenici zaključuju da više nemaju što izgubiti i da je radikalni otpor jedina opcija. Scenarij filma potpisuje Viktor Ivančić na temelju njegove novele iz zbirke „Radnici i seljaci“, uz suradnju Emira Imamovića Pirketa, a redatelj o filmu kaže:

"Ovo je film koji želi razumjeti bijes i radikalni izbor otpora obespravljenih i podčinjenih kada koruptivni, kriminogeni i diskriminatorni sistem gazi ljudskost"

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

Vanča Kljaković, 1973., 94 min
ULOGE: Ivica Vidović,Eva Ras,Relja Bašić, Stevan Nikolić,Milutin Butković

Glista, mladić s gradske periferije, pripada onoj vrsti gradskih 'frajera' koji su preprodavali karte pred kinima, a sad to ne može jer mladi radije idu u disko-klubove. Dok se njegovo nekadašnje društvo cijepa - Grof živi nestvarni boemsko-klošarski život, a Kurbla se prilagođuje novom vremenu - Glista ne zna za što bi se odlučio. Ne bi želio poput svog Tateka skupljati staro željezo, ali nešto drugo mu se baš i ne nudi. Njegova suputnica Marina, koja kao da nema nikakvog kontakta sa svijetom, idealna mu je partnerica…

Ivica Vidović je za ovu ulogu osvojio Srebrnu arenu za drugu najbolju glavnu mušku ulogu, a film je dobio Zlatnu arenu za najbolju fotografiju.

Film je nastao pod utjecajem anarhoidnih filmova proizašlih iz osjećaja slobode i mladenačkog bunta 1960-ih. Slobodne je strukture, bez čvrste priče, i najhvaljeniji je film redatelja Vanče Kljakovića.

Dino Mustafić, 2025. BIH, Hrvatska, Makedonija, Srbija, 70'

Uloge: Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Jasna Diklić, Branka Petrić, Meto Jovanovski, Vladimir Jurc Lali, Kaća Dorić, Muhamed Bahonjić, Ivo Barišić, Ermin Bravo, Alban Ukaj, Nikša Butijer, Vedrana Božinović, Mirjana Karanović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan, Snežana Vidović, Selma Mehanović, Zlatan Školjić, Adis Mehanović, Siniša Vidović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Ivica Šarić, Mugdim Avdagić, Sabina Kulenović i Ana Novaković

Premijerom filma Paviljon bosanskohercegovačkog redatelja Dine Mustafića, nastalog po scenariju hrvatskog novinara i pisca Viktora Ivančića, otvoren je ovogodišnji Sarajevo Film Festival.

Film u crnohumornom stilu prikazuje pobunu štićenika jednog staračkog doma nakon godina u kojima su ih tamo zlostavljali i ponižavali. Očajni zbog odnosa prema njima (što nije teško prepoznati kao metaforu) pobunjenici zaključuju da više nemaju što izgubiti i da je radikalni otpor jedina opcija.Scenarij filma potpisuje Viktor Ivančić na temelju njegove novele iz zbirke „Radnici i seljaci“, uz suradnju Emira Imamovića Pirketa, a redatelj o filmu kaže:

"Ovo je film koji želi razumjeti bijes i radikalni izbor otpora obespravljenih i podčinjenih kada koruptivni, kriminogeni i diskriminatorni sistem gazi ljudskost"

Yek tasadef sadeh, Jafar Panahi, Iran, Francuska, Luksemburg, 2025., 101 min.
Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2025.

Kvar automobila dovodi jednu obitelj do mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vozač zapravo njegov bivši mučitelj. Ta naizgled bezazlena nezgoda pokreće lavinu sve ozbiljnijih posljedica. 
Renomirani iranski redatelj Jafar Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma, prokazujući pri tom društvenu represiju, institucionaliziranu mizoginiju, ali i duboki humanizam i humor u prikazima iranske svakodnevice.  Panahi je dobitnik glavnih nagradina svim najprestižnijim svjetskim festivalima, zbog čega je nerijetko bio izložen političkoj cenzuri i sankicioniran od strane iranskih vlasti. I ovaj je film snimio u tajnosti.

Daniel Marušić, 1988., 106 min
Uloge:Ivica Vidović, Boris Dvornik, Karlo Bulić

Komedija Servantes iz malog mista nastala je kao filmski nastavak kultne serije Naše malo misto, prema scenariju književnika, scenarista i novinara Miljenka Smoje, u režiji Daniela Marušićakojem je ovo jedini igrani film.

Malo misto živi svojim životom, ali ne zaostaje za vremenom. Direktor hotela Roko Prč nastoji organizirati turizam, pa uvodi prvu nudističku plažu. Njegova žena Anđa dovodi dva rođaka iz Dalmatinske Zagore i zahtijeva od muža da ih zaposli. Jedan od njih, Ikan, dopadne se lijepoj Šveđanki. Iz Čilea se u Malo misto vratio Tonči zvan Servantes, dakako, bez ikakve zarade. Pao je na vrat svojoj tetki Keki, koja i bez njega ima dovoljno problema. Servantes također doživljava neočekivanu romansu…

Yek tasadef sadeh, Jafar Panahi, Iran, Francuska, Luksemburg, 2025., 101 min.
Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2025.

Kvar automobila dovodi jednu obitelj do mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vozač zapravo njegov bivši mučitelj. Ta naizgled bezazlena nezgoda pokreće lavinu sve ozbiljnijih posljedica. 
Renomirani iranski redatelj Jafar Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma, prokazujući pri tom društvenu represiju, institucionaliziranu mizoginiju, ali i duboki humanizam i humor u prikazima iranske svakodnevice.  Panahi je dobitnik glavnih nagradina svim najprestižnijim svjetskim festivalima, zbog čega je nerijetko bio izložen političkoj cenzuri i sankicioniran od strane iranskih vlasti. I ovaj je film snimio u tajnosti.

Do ludila, (FolleMente) Paolo Genovese, 2024. Italija, 98'
Uloge: Pilar Fogliati, Edoardo Leo, Emanuela Fanelli, Maria Chiara Giannetta, Claudia Pandolfi, Vittoria Puccini, Marco Giallini

Najnoviji film omiljenog talijanskog redatelja Paola Genovesea („Potpuni stranci“) donosi svježu i duhovitu perspektivu na izazove modernih romantičnih odnosa. Genovese, poznat po svojim inteligentnim komedijama koje zadiru u dubine ljudske psihe ovoga puta istražuje složeni unutarnji svijet protagonista tijekom, naizgled, jednostavnog prvog spoja. Kad kažemo „istražuje“ hoćemo reći da svaki unutarnji glas muškarca i žene koji prolaze kroz faze upoznavanja, udvaranja i zbližavanja, ima svog glumca, svoju utjelovljenu, prisutnu, gledatelju vidljivu romantičnu, razumnu, proračunatu, impulzivnu ili anksioznu osobu koja ga savjetuje i ometa, subverzira i hrabri, i na koncu, svih zajedno zabavlja i suočava s mnogim vlastitim „glasovima“.

Film duhovito vizualizira unutarnje borbe, strahove i sukobe različitih osobnosti koje se bore za prevlast u umu glavnih likova. Gledatelji su doslovno pozvani u njihve glave, neuredne sobe gdje se susreću s njegovim samopouzdanjem, tjeskobom, cinizmom i idealizmom, koji se svi natječu da utječu na tijek večeri. "FolleMente" je romantična komedija koja nadilazi žanrovske okvire, nudeći realističan, a istovremeno maštovit prikaz univerzalnog iskustva samoanalize, preispitivanja i pokušaja da se bude autentičan u svijetu spojeva. Genovese ponovno dokazuje svoju sposobnost da uhvati bit ljudskog stanja s empatijom i prepoznatljivim humorom.

Film je dobio nagradu publike na FMFS-u

Bumbarovo ljeto, Daniel Kušan, 2025., Hrvatska, Srbija. S.Makedonija, BIH, 81'

Uloge: Frano Mašković, Mijo Kevo, Jakov Bilić, Lucija Alfier, Martina Stjepanović, Jozo Mornar, Franko Bručić, Luna Vrućinić Perić, Cvita Lakoš, Adrijan Računica, Marta Blinja, Ema Barišić, Jibril Kai Budimir

Jedan bljesak s neba, jedan tajni svjetionik – i ljeto se pretvara u najveću pustolovinu života! Djeci s otočića Trs ljeto je beskrajno monotono dok ne stigne Karlo, gradski “šminker” bujne mašte. Njegov teleskop zabilježi tajanstveni bljesak na noćnom nebu, pa povede ekipu – na čelu s ljubomornim Bumbarom – u noćnu potragu. Kod napuštenog svjetionika otkrivaju Chikua, preplašenog dječaka iz Afrike, i shvate da “meteorit” nije kamen s neba već krijumčarska nesreća na moru. Dok ih progoni Čovjek u crnom, djeca sklanjaju Chikua i planiraju razotkriti mrežu trgovaca ljudima. Sukob kulminira kad Bumbar otkrije tko je zapravo taj prijeteći lik. Rastrgan između prijatelja i obitelji, Bumbar staje uz ekipu; Chiku je spašen, a krijumčar završava u zatvoru. Ljeto koje je prijetilo dosadom pretvara se u avanturu koja djecu zauvijek mijenja.

Arsen Oremović, 2025., HR  98'

Treći svijet” je više od dokumentarnog filma o Haustoru – legendarnom zagrebačkom bendu koji je oblikovao glazbenu scenu bivše Jugoslavije. To je priča o dvije kreativne suprotnosti: Darku Rundeku i Srđanu Sacheru. Kroz prodorne opservacije, novo okupljanje u studiju i živopisnu arhivu, film otkriva kako je u jednom trenutku zajednička sklonost magiji svakodnevice spojila ta dva kreativna svijeta da stvore treći.

Premijerno je prikazan u kolovozu na Sarajevo film festivalu, a njegov uspjeh se temelji i na činjenicu da nije samo film o jednom bendu, već i o jednom vremenu koje je i dan-danas neiscrpan izvor inspiracije i mitologizacije, u glazbi, u književnosti, i filmu. Osamdesete godine su umnogome vrijeme kada se dogodiovrhunac kulturnog booma u regiji, i razumijevanje tadašnjeg konteksta važno je i za razumijevanje sadašnjice.

Park Chan-wook, Južna Koreja, 2022., 138'
ULOGE: Tang Wei, Go Kyung-Pyo, Park Hae-il, Lee Jung-hyun,Jeong Min Park,Teo Yoo

"Dvostruka prijevara" slavnog redatelja Park Chan-wooka elegantan je i hipnotičan neo-noir triler koji predstavlja stilski odmak od njegove uobičajene intenzivne brutalnosti. Umjesto toga, fokus je na suptilnoj i melankoličnoj romantičnoj misteriji. Ovaj redatelj i inače vješto prikazuje slojevite likove, složene  međuodnose i s lakoćom raspleće kompleksne narative. Pri tom do izražaja dolazi naglašeni moralizam, spretno baratanje žanrovima kao i njihovo isprepletanje, kao i sklonost crnom humoru i neočekivanim obratima.

Radnja prati Hae-juna, iscrpljenog detektiva iz Busana čiji privatni život pati zbog odvojenosti od supruge. Istražujući smrt umirovljenog službenika koji je pao s planine, detektiv će ostali zbunjen udovicom, koja se na vijest o suprugovoj smrti čini posve ravnodušnom. Zaintrigiran njezinim ponašanjem, Hae-jun je počinje slijediti, i to se uskoro pretvara u opsjednutost zagonetnom i zavodljivom Kineskinjom koja je istovremeno njegova glavna osumnjičena i njegova najveća slabost.

Film se majstorski poigrava s klasičnim Hitchcockovim motivima opsesije i erotske fascinacije. Park Chan-wook koristi virtuoznu montažu i kinematografiju kako bi stvorio klaustrofobičnu atmosferu u kojoj se granice između istrage i intimnosti zamagljuju. Dvostruka prijevara je dobila nagradu za najboljeg redatelja na Filmskom festivalu u Cannesu 2022. godine i hvaljena je zbog kompleksne priče i glumačkih izvedbi.

Ivan Ramljak, 2025. HR, 99'

Godine 1991. na ulazu u Tenju ubijen je Josip Reihl Kir, načelnik Osječke policije, čovjek posvećen pregovorima i izbjegavanju rata. Mirotvorac je priča o posljednjih nekoliko mjeseci njegova života u osvit krvavog hrvatsko-srpskog rata, koji je Kir svim silama pokušao spriječiti, ispričana kroz izjave nekoliko svjedoka i pomoću arhivskih materijala iz tog doba. I danas, nakon više od trideset godina, mnogi su elementi tog ubojstva nerazjašnjeni, a mogući nalogodavci – nepoznati.

Autor Ivan Ramljak jedan je od najznačajnijih hrvatskih dokumentarista srednje generacije, prepoznatljiv po svom osebujnom pristupu povijesnim temama.

Pokretač je Human Rights Film Festivala, uređivao je i vodio Kratki utorak, program kratkog filma u kinu Tuškanac u Zagrebu, a od 2016. do 2023. bio je umjetnički direktor Tabor film festivala. Od 2022. jedan je od selektora za kratki film na Rotterdam Film Festivalu, kao i skaut za dugometražne filmove s područja bivše Jugoslavije. Dosad je režirao 9 kratkih, 1 srednjemetražni i 3 dugometražna filma, uglavnom dokumentarnog karaktera. Njegovi filmovi Kino otok, Dom boraca, Mezostajun, Ojednoj mladosti i El Shatt - nacrt za utopiju prikazani su na više od 80 festivala diljem svijeta (IFFR, Cinéma du réel, Dok Leipzig, Sarajevo, Dokufest...), na kojima su osvojili niz nagrada.     

(Zagreb Dox)

Igor Bezinović, 2025. Hrvatska, Italija, Slovenija, 112'

Hrvatski kandidat za Oscara

Novi film jednog od najosebujnijih hrvatskih filmskih autora, Riječanina Igora Bezinovića, dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, originalan je film kakav dosad nije snimljen u domaćoj kinematografiji, a koji kroz izrazito inovativan stil progovara o fascinantnoj i široj javnosti nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke.

U ovom stilski raskošnom, kreativnom i zaigranom filmu građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.

Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš… Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke ovim su filmom, nakon 100 godina, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i kroz film ispričati svoju verziju događaja.

Svoju svjetsku premijeru Fiume o morte! imao je na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio dvije nagrade - glavnu nagradu Tiger natjecanja te nagradu kritičara FIPRESCI što ga čini prvim hrvatskim filmom koji se nagrađen u prestižnoj natjecateljskoj konkurenciji tog festivala.

Yek tasadef sadeh, Jafar Panahi, Iran, Francuska, Luksemburg, 2025., 101 min.
Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2025.

Kvar automobila dovodi jednu obitelj do mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vozač zapravo njegov bivši mučitelj. Ta naizgled bezazlena nezgoda pokreće lavinu sve ozbiljnijih posljedica. 
Renomirani iranski redatelj Jafar Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma, prokazujući pri tom društvenu represiju, institucionaliziranu mizoginiju, ali i duboki humanizam i humor u prikazima iranske svakodnevice.  Panahi je dobitnik glavnih nagradina svim najprestižnijim svjetskim festivalima, zbog čega je nerijetko bio izložen političkoj cenzuri i sankicioniran od strane iranskih vlasti. I ovaj je film snimio u tajnosti.

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

Radu Jude, 2025., RO, CH, LU, BR, UK, 109'
Uloge: Gabriel Spahiu, Adonis Tanta, Eszter Tompa

Novi film Radu Judea, najznačajnijeg suvremenog rumunjskog redatelja,  funkcionira kao mješavina drame, komedije, humanizma i realizma – svih onih sastojaka koje Jude toliko voli ukomponirati u svoja filmska ostvarenja. Naslov filma je direktno posuđen od velikog Roberta Rossellinija („Europa ’51“). 

Nakon što ga istjeraju iz njegova skloništa u podrumu jedne kuće koja je stavljena na prodaju, beskućnik počini samoubojstvo. Orsolya, sudska ovršiteljica koja je angažirana da provede deložaciju na različite načine pokušava se nositi sa svojim osjećajem krivnje. Melanž drame i komedije ambijentiran je u Cluj, u etnički mješovitoj Transilvaniji, koji uslijed svoje transformacije u takozvani „pametni grad“ proživljava nasilnu gentrifikaciju, produbljivanje klasnih nejednakosti i kaotičan urbani razvoj. Svojom apsurdističkom oštricom Jude secira raznolike, ali komplementarne teme – krizu stanovanja, postsocijalističku ekonomiju, nacionalizam i moć jezika da petrificira društveni status. Njegovo odavanje hommagea spomenutoj Rossellinijevoj „Europi '51“ više se odvija u obliku karikature negoli metafizičke tragedije. Jer, dok Rossellinijeva protagonistkinja, u interpretaciji nezaboravne Ingrid Bergman, pronalazi olakšanje za svoju grižnju savjesti u smislenom djelovanju i brizi za siromašne i bolesne (u svojevrsnoj modernoj inačici svetosti koja nailazi na licemjernu osudu okoline i nadležnih institucija), Judeova protagonistkinja, u interpretaciji Eszter Tompa, ne uspijeva pronaći razrješenje za svoju moralnu krizu i tijekom progresa filmske radnje postaje sve ovisnija o validaciji i utješnom mišljenju okoline, uljuljkujući svoju opterećenu savjest na način koji neće uzdrmati status quo i dovesti do stvarne promjene. Dilema protagonistkinje na neugodno precizan način reflektira moralni relativizam i konformizam karakterističan za doba genocida u kojem živimo – na koji nitko od nas nije imun. Orsolya nije ubojica – odnosno jest – u mjeri u kojoj su/smo to i svi ostali unutar šireg ekonomskog sustava koji živimo. Judeov film nije toliko satira koliko refleksija na apsurdne i kompleksne načine na koje ljudi reagiraju na tragične događaje, bilo da se odvijaju u neposrednoj blizini ili bivaju konzumirani na sigurnoj udaljenosti sveprisutnih ekrana.

Arsen Oremović, 2025., HR  98'

Treći svijet” je više od dokumentarnog filma o Haustoru – legendarnom zagrebačkom bendu koji je oblikovao glazbenu scenu bivše Jugoslavije. To je priča o dvije kreativne suprotnosti: Darku Rundeku i Srđanu Sacheru. Kroz prodorne opservacije, novo okupljanje u studiju i živopisnu arhivu, film otkriva kako je u jednom trenutku zajednička sklonost magiji svakodnevice spojila ta dva kreativna svijeta da stvore treći.

Premijerno je prikazan u kolovozu na Sarajevo film festivalu, a njegov uspjeh se temelji i na činjenicu da nije samo film o jednom bendu, već i o jednom vremenu koje je i dan-danas neiscrpan izvor inspiracije i mitologizacije, u glazbi, u književnosti, i filmu. Osamdesete godine su umnogome vrijeme kada se dogodiovrhunac kulturnog booma u regiji, i razumijevanje tadašnjeg konteksta važno je i za razumijevanje sadašnjice.

Chan-wook Park, Južna Koreja, 2009., 133'
Uloge: Kang-ho Song, Ok-bin Kim, Hae-sook Kim,Ha-kyun Shin, In-hwan Park,Young-chang Song 

Film "Žeđ" (Bakjwi, 2009.) slavnog Park Chan-wooka jedinstveni je spoj vampirskog horora, mračne komedije i melodrame, inspiriran romanom Thérèse Raquin Emilea Zole.
Radnja prati Sang-hyuna (Song Kang-ho), cijenjenog katoličkog svećenika koji, nakon neuspjelog medicinskog eksperimenta, postaje vampir. Njegov moralni i vjerski integritet ubrzo se ruši pod teretom nagona za krvlju i rastuće, intenzivne afere s Tae-ju rezigniranom mladom suprugom njegova prijatelja.
Njihova veza je katalizator za eskalaciju nasilja i moralnog propadanja, pretvarajući Sang-hyunovu potragu za iskupljenjem u silazak u propast. Nadahnut klasičnim naturalističkim romanom Thérese Raquin Emilea Zole, Chan-wook Park majstorski balansira između profanog i sakralnog, stvarajući napetu atmosferu punu crnog humora i stiliziranog, ali snažnog nasilja. "Žeđ" je pohvaljen zbog svježeg pristupa vampirskom mitu i zbog izvanredne kemije između glavnih glumaca. Na Filmskom festivalu u Cannesu 2009. godine, film je osvojio prestižnu Nagradu žirija (Jury Prize), potvrđujući status Park Chan-wooka kao globalne autorske snage.
U glavnoj je ulozi čuveni korejski glumac Songu Kang-hou (Sjećanja na ubojstvo, Snowpiercer, Parazit).