PRAZNIČNI DAN

Rendez-vous au cinema!
Jour de fete, 1949. Jacques Tati, 70 min. FR
Scenarij: Jacques Tati, Henri Marquet i René Wheeler
Uloge: Jacques Tati, Guy Decomble, Paul Frankeur, Santa Relli, Maine Vallée, Delcassan, Roger Rafal
   Dok Francois, poštar, gleda dokumentarac o „Pošti u Americi“, odmah shvaća da ako pošta ne stiže brzo u Sainte-Sévere da je to zato što se zanemaruju „američke metode“!? Ali Francois će to popraviti. I sjeda on na sedlo bicikla. Na svom starom biciklu, kojeg je nazvao „veliki sportski kupe“ on pojuri k selu, pretječe kola sa sijenom, oštro zaobilazi kravu, ali nailazi na goropadni stup, na neuku kozu, na razdražljivu pčelu i na puno stakla koji mu priječe put i nakratko zaustavljaju njegovu demonstraciju. Tim gore za seljake, jer oni će dobiti poštu kao i obično: u zakašnjenju...
   U svibnju 1947.g., Jacques Tati započinje sa svojim prvim dugometražnim filmom „Praznični dan“, proširenim i izmijenjenim  oblikom „Škole poštara“. Iako će „Praznični dan“ naći distributera tek 1949.g, doživjeti će veliki uspjeh. U Parizu, Londonu,New Yorku... pozdravlja se pojavljivanje ne samo mimičke glume, već posebno jednog novog oblika burleske. Hladnokrvan na brojne prijedloge, Tatija nije „ponio“ uspjeh jer odbija nastaviti s praćenjem avantura poštara Francoisa. Razlog je jednostavan: smatra ga previše francuskim i želi slijediti vlastiti put sa jednom oštrinom i tvrdoglavošću  kakvu su posjedovali malobrojni francuski sineasti tog vremena...

   Volio bih da postoji više ovakvih autora, točnije humanističkih, duhovitih i lakih filmova, volio bih da ljudi više gledaju baš ovakve filmove, volio bih da su ljudi više svjesna ljudska bića nego inteligentni roboti, volio bih da ljudi stvaraju kraljevinu u sebi a ne oko sebe, volio bih da ljudi znaju da su dobrota, duh i ljubav neizmjerno veća bogatstva od novca i dehumaniziranog razvoja... (dr. Adrian Martin, australski filmski kritičar i viši znanstveni suradnik na filmu i televiziji sveučilišta Monash)

   Uočljivi su obrisi glavnog lika koji će se i u idućim filmovima zvati Hulot: visoka, ponešto nespretna pojava, šutljivi dobronamjerni osobenjak „mehaničkih, geometričnih gesta i hoda“, koji njeguje svoj osobni stil života i drži se tradicionalnih obrazaca…  (Petar Krelja)

   Već od prvog dugometražnog filma, Tati se izdvaja svojim promatračkim smislom koji daje filmu njegovu dimenziju kronike seljačkog života dan poslije Oslobođenja. Ta pažnja posvećena komičnom što ga skriva svakodnevnica, odlikuje Tatija i razlikuje ga od njegovih prethodnika, koristeći najradije vizualne gegove utemeljene na zakonima i običajima koji graniče s fantastičnim, izmišljenim... (Stéphane Goudet, direktor kina Mélies de Montreuil, kritičar „Positifa“)

   S Tatijem, pjesnički izraz je veseo, a tuga je mračna. Njegovi filmovi sadrže manifest sreće, potajnost, elastičnost i nadasve pohvalu djetinjastom duhu, nespretnosti, razilaženju i nadasve gnušanju nad duhom ozbiljnosti i društvenih zakonitosti. Tati nas vodi na vršcima prstiju, u neravnoteži, ka prečacima čuđenja i divljenja… (Macha Makeieff, redateljica, kostimografkinja i ravnateljica kazališta, autorica dvije knjige o Tatiju)

   Tatijev je rad u komici most između nijemog i zvučnog filma, između vodvilja i moderne ere. Ali najviše ga se pamti po vizualnom senzibilitetu. Gegovi u njegovim filmovima zapravo uopće nisu gegovi, već čudni mali trenuci koji svojim zbirom daju ukupni prizvuk svijeta koji je pomalo pomaknut…  (Ethan de Seife, američki pisac, asistent na Odsjeku za film koledža Gettysburg)
http://www.imdb.com/title/tt0040497/?ref_=fn_al_tt_1