PEDESETOGODIŠNJACI: TKO SE BOJI VIRGINIJE WOOLF?
Who's Afraid of Virginia Woolf?, 1966. Mike Nichols, 131 min. USA
Scenarij: Ernest Lehman prema istoimenom kazališnom djelu Edwarda Albeea
Uloge: Elizabeth Taylor, Richard Burton, George Segal, Sandy Dennis
Sveučilišnom profesoru povijesti Georgu, i njegovoj supruzi Marthi, u posjet dolazi novopridošli predavač biologije Nick sa suprugom Honey. Večer se međutim završava u bujici oštrih dijaloga kao rezultat propalog braka Georga i Marthe koji pred mladim kolegama poravnjavaju račune iz prošlosti dok ispijaju na litre viskija. Martha je u filmu frustrirana alkoholičarka čija vulgarnost jezika nadmašuje granice dobrog ukusa tog vremena u kojem je žena bila dobra supruga a porodica općenito ono što se nazivalo američkim tradicionalnim društvom.
Film „Tko se boji Virginije Woolf“ bio je prvi film u čijim je dijalozima netko izgovorio riječ "bugger" (hulja?). Predstavljen je kao kontroverzan jer prikazuje odnose u obitelji koji su bili taboo u društvu koje je baštinilo tradicionalističke vrijednosti. Oštrina dijaloga ovog filma bila je i povod za uvođenja filmskog ratinga R.
Zajednički život Elizabeth Taylor i Richarda Burtona bio je mnogo više obilježen njihovim burnim ljubavnim životom uključujući i dva braka i dva razvoda. Mnogo više od njihovih zajedničkih filmskih projekata. Jedan od njih, film „Cleopatra“, završen je totalnim fijaskom i gotovo je odveo u bankrot Twentieth Century Fox, kompaniju koja ga je producirala. 1966. godine Ernest Lehman odlučuje se na riskantan potez ekranizacije broadwayskog djela Edwarda Albeea, isplativši po milijun dolara glavnim glumcima, Liz Taylor i Richardu Burtonu, te povjerivši redateljski posao tada debitantu Miku Nicholsu. Za Burtona je uloga u film došla kao potvrda neospornog glumačkog talenta koji je postao nesiguran nakon neuspjeha „Cleopatre“ nekoliko godina ranije. Za Taylor, film je bio izazov da izađe iz klišea lijepih kraljica i naivnih i slatkih žena paćenica. Bila je ovo uloga liberalnog vremena koje dolazi i nešto sasvim različito od onoga što je glumila do tada...
„Tko se boji Virginije Woolf?“ današnjem gledatelju može činiti manje šokantnim i revolucionarnim nego onome prije 45 godina, ali snaga i svježina toga filma jednaka je kao i 1966. kada je od trinaest nominacija za Oscara potvrdio njih pet (Elizabeth Taylor, Sandy Dennis, scenografi Richard Sylbert i George James Hopkins, kostimografkinja Irene Sharaff i snimatelj Haskell Wexler). Nedvojbeno, riječ je o najuspješnijem od brojnih pokušaja da se par Burton – Taylor iskoristi na filmu te jednoj od najboljih filmskih adaptacija dramskog teksta uopće... (Dean Kotiga, www.filmovi.hr)
PEDESETOGODIŠNJACI U nastavku ciklusa pedesetogodišnjaka, filmova snimljenih prije 50 godina, točnije 1966. nekoliko je naslova kojima protok desetljeća čini dobro i koji poput vrhunskoga starog vina sa svakom novom godinom dobivaju na boji, okusu i bukeu, dok kod nekih od njih pri ponovnim gledanjima možda jasnije bivaju razvidne slabosti koje su se mogle uočiti i u vrijeme premijera. (HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0061184/?ref_=fn_al_tt_1