LJUBAV, SMRT I NJEMAČKE MARKE

Ask, Mark ve Ölüm / Love, Deutschmarks and Death, 2022. Cem Kaya, 99 min. DE
   Kada je 1961. godine potpisan njemačko-turski sporazum kojim je Zapadna Njemačka regrutirala tursku (uglavnom nekvalificiranu) radnu snagu za svoje gospodarske sektore, Turci su postali (i ostali) najveća etnička manjina te zemlje. S turskim gastarbajterima u Njemačku je stigla i njihova muzika. Kako to već biva, u mnogim slučajevima obećanja su se ispostavila šupljima, a “obećana zemlja” agonija loših radnih uvjeta, niskih plaća i brojnih rasističkih ispada sa smrtonosnim ishodima. Bijes i razočaranje postali su okidač masovnih uličnih prosvjeda, ali i lajtmotiv turskog glazbenog podzemlja, supkulture na čiju se evoluciju kroz društveno-političke promjene fokusira njemačko-turski redatelj Cem Kaya.
   Kaya se u svojim filmovima već bavio turskom (popularnom) kulturom (Arabeks, Remake, Remix, Rip-Off), vješto pritom povezujući arhivski materijal i vlastita zapažanja. Rezultat su izuzetno pronicljivi, ponekad bizarni, ali u svakom slučaju duhoviti dokumentarni eseji koji donose drugi pogled na noviju njemačku i tursku povijest. (Nagrada publike u sekciji “Panorama”, Berlin International Film Festival 2022.)
   Dobar, informativan film.(Davide Abbatescianni / Cineuropa)
   Na kraju dana, ‘Ljubav, smrt i njemačke marke’ je dokumentarac o prosvjedu, radničkoj solidarnosti, antirasizmu, kao i o radosti i slavlju koje nam je upravo sada potrebno. (Jutta Brendemuhl / Goethe Institut)
   Unatoč tome, film funkcionira zbog nepretencioznosti i ispitivanja do koje mjere segmenti naoko strane kulture oplemenjuju njen opći izraz. (dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt13588944/?ref_=nm_knf_t_1