PROGRAM KINOTEKE Travanj 2025.

Leonardo Van Dijl, 2024., Belgija, Švedska, 100'

Uloge: Tessa Van den Broeck,  Ruth Becquart

Belgijsko-švedski film'Julie je odlučila šutjeti'  pobjednik je prošlogodišnjeg Zagreb film festivala. O njemu, žiri je rekao: „Glavna filmska nagrada ide zrelom, odmjerenom i precizno kalibriranom dugometražnom prvijencu koji odaje zavidno vladanje tonom, strukturom i tempom. Psihološka drama i unutarnja napetost prekrasno su obrađene, obogaćene stilskim dodacima i ponavljanjima, što polako pojačava nemir lika impresivnom suzdržanošću i složenošću.“

Mlada Julie teniska je zvijezda elitne akademije. Zaljubljena u tenis, Julie je podredila život tom sportu. Kada na akademiji izbije skandal i njezin se strogi ali uspješni trener nađe pod istragom, članice kluba nevoljko počinju progovarati o svojim iskustvima. No Julie i dalje šuti, fokusirana na igru i naoko hladnokrvna. Ova odlična i napeta studija karaktera može se pohvaliti vrhunskom filmskom ekipom, među kojima se našao i direktor fotografije Nicolas Karakatsanis (Ja, Tonya, Cruella), dok je glazbu skladala dobitnica Pulitzera Caroline Shaw, a osobito je hvaljena i centralna glumačka izvedba mlade Tesse Van den Broeck, koja je i sama tenisačica. Film je premijerno prikazan u Cannesu, gdje je ovjenčan nagradom SACD, a nominiran je i za ovogodišnju nagradu publike LUX.

Jerry Rothwell, US, UK, 2020., 82'

Nastao prema bestselleru Naokija Higashide - film 'Zašto skačem'? dubinsko je filmsko istraživanje neurorazličitosti kroz doživljaje neverbalnih osoba s autizmom diljem svijeta. Film spaja Higashidine uvide o autizmu, i intimne portrete pet čudesnih mladih ljudi. Publici se otvaraju vrata tog snažnog i sveobuhvatnog, no često i radosnog, senzoričkog iskustva. Trenuci iz života svakoga od likova povezani su putovanjem japanskog dječaka kroz epske krajolike. Pripovijedani ulomci iz Naokijevih zapisa otkrivaju što njegov autizam znači njemu i drugima, kako se razlikuje njegovo viđenje svijeta, i zašto se ponaša tako kako se ponaša, odnosno zašto skače. Film ove elemente pretvara u osjetilno bogatu tapiseriju koja nas vodi do Naokijeve temeljne poruke: to što ne može govoriti ne znači da nema ništa za reći. 'Zašto skačem'? je dobitnik dvaju Britanskih neovisnih filmskih nagrada (Najbolji dokumentarac i Najbolji zvuk) te je dobitnik nagrade publike filmskog festivala Sundance.

Festivali i nagrade:

Sundance Film Festival 2020 - Nagrada publike / British Independent Film Awards 2020 - BIFA za najbolji dokumentarac i najbolji zvuk / Vancouver Film Festival 2020 - Nagrada publike i nagrada Impact / Valladolid Film Festival 2020 - Tiempo de Historia, posebna nagrada za najbolji dokumentarac / Denver Film Festival 2020 - Nagrada Maysles Brothers za najbolji dokumentarni film / Festival Atmosphères 2020 - Nagrada publike / Rome Film Festival 2020 - Nagrada Sorriso Diverso za najbolji strani film

Hors normes, 2019. Olivier Nakache, Éric Toledano, 114 min. FR/BE
Scenarij: Olivier Nakache, Éric Toledano
Uloge: Vincent Cassel, Reda Kateb, Hélène Vincent
   Dvadeset godina Bruno i Malik žive u odvojenom svijetu, uz autističnu djecu i tinejdžere. Njihova udruženja obučavaju mlade ljude iz opasnih četvrti da se brinu o onima koji su okarakterizirani kao „izuzetno kompleksni“. Posebno partnerstvo za posebne ličnosti.
   Radnja filma fokusirana je na probleme modernog društva u čijem se srcu ponovno nalazi praktički kompletan svijet: socijalni radnici, volonteri i profesionalci u zdravstvu svim snagama pokušavaju se brinuti o tinejdžerima koji imaju problema s autizmom. Po običaju, dvojica redatelja u filmu svu svoju snagu usmjeravaju na ljubav prema čovječanstvu, na njihovo vjerovanje u život društva te pogotovo na humor kao prvu i posljednju crtu obrane međuljudskih odnosa.
   Ovo je jedan od onih važnih, emotivnih i dirljivih filmova i uvijek je lijepo vidjeti da postoje ljudi koji su spremni vlastite privatne živote žrtvovati i posvetiti svo svoje vrijeme, znanje i energiju onima kojima je to potrebno.( gambee82.blogspot.com)
   Trebali biste ga pogledati jer je to predivan film koji ima samo po sebi tešku temu a koristi je kako bi ispričao dirljivu i snažnu priču koja spretno spaja tragediju i komediju kao što malo koji filmski autor danas može.( Hannah Brown / Jerusalem Post)
   Poseban film koji omogućuje pristup skrivenoj temi, a publiku dočekuje s gracioznošću i humorom. (Fionnuala Halligan / Screen International)
   To jeste nesavršen film ... ali teško se odhrvati od suštinske dobrote kojom zrači. (Tom Augustin / New Zealand Herald)
https://www.imdb.com/title/tt8655470/?ref_=fn_al_tt_7

Tony Scott, US, 1995., 116'

Uloge: Gene Hackman, Denzel Washington, Viggo Mortensen, George Dzundza, Matt Craven, James Gandolfini, Jason Robards

Inspiriran raspadom SSSR-a, veliki hit Tonyja Scotta – „Grimizna plima“ fabulu pokreće trenutkom kada fiktivna pobunjena ruska vojska zauzma rusku nuklearnu bazu na Tihom oceanu. Otvara se mogućnost da bi pobunjenici mogli izvesti nuklearni napad na Ameriku, pa su američke vojne snage u pripravnosti. Nuklearna podmornica  "Alabama" plovi ispod površine Tihog oceana i približava se ruskoj obali. U jednom trenutku prime obavijest da su ruski pobunjenici dovezli gorivo do nuklearnih raketa, što znači da ih, ako žele,  mogu lansirati unutar jednog sata. Posada "Alabame" je u stanju najviše pripravnosti. Napetost između zapovjednika podmornice, Franka Ramseya (G. Hackman), i  prvog časnika Rona Huntera (D. Washington) raste, a vrhunac će doživjeti kada radio-veze budu prekinute, i njihove se odluke, o kojima ovisi sudbina miljuna ljudi, imaju donijeti bez informacija iz vanjskog svijeta.

Paralelna stanja vanjskog i unutarnjeg sukoba, ekstremnih moralnih dilema u situacijama koje zahtijevaju brze odluke sa dalekosežnim posljedicama, te klaustrofobično ozračje, Grimiznu plimu čine izvrsnim psihološkim trilerom, za koji su dobrim dijelom zaslužni i dinamični dijalozi, na kojima je bio angažiran mladi Quentin Tarantino. 

Redatelj i scenarist: Mohammad Rasoulof

Uloge: Soheila Golestani, Missagh Zareh, Setareh Maleki, Mahsa Rostami

Iran, Njemačka, Francuska, 2024. 168'

U potpunosti snimljen u tajnosti, što je u Iranu praktički uobičajena situacija, te jednako tako tajno odaslan u Njemačku gdje je montiran i dovršen,politički triler redatelja Mohammada Rasoulofa "Sjeme svete smokve" u središte radnje postavlja obitelj gurnutu pod svjetla javnosti nakon što njezin patrijarh Iman dobiva posao istražnog suca u Teheranu. Dok se politički nemiri šire ulicama grada, Iman shvaća da je njegov posao opasniji od očekivanog što ga odvodi u sve veću paranoju i nepovjerenje čak i kad su u pitanju njegova supruga i kćerke. Dinamika zastrašivanja i nasilja te posluha koji iz njih proizlazi, a suštinski je suprotan interesima i osjećajima pojednica, prikazana je kroz odnose u najužoj obitelji.

Naziv filma, koji na sreću nije doživio bitne izmjene u domaćoj distribuciji, se referira na specifičnost biljke sveta smokva (Ficus religiosa). Njeno se sjeme, očuvano u ptičjem izmetu,zadržava na granama drugih stabala. Iz njega raste korjenje koje se širi zrakom i polako ali sigurno usmrti svog domaćina.  Sveta smokva tako postaje simbol sveobuhvatne religijske represije u Iranu, ali i generalna slika opasnosti od centralizirane kontrole koja zahvaća sve segmente društva, pa i one najprivatnije.

Film sadrži i autentične snimkebunta na ulicama Irana, u sklopu iranskih nemira u sklopu inicijative Žena, život, sloboda, potaknute ubojstvom dvadesetogodišnje Mahse Amini, uhićene zbog neispravnog nošenja hidžaba.

Dobitnik pet nagrada na festivalu u Cannesu uključujući posebnu nagradu žirija, nagradu FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija!

Nominacija za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma!

Tri nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najbolji film i režiju!

Nominacija za Oscara za najbolji strani film

William Friedkin, US, 1971., 104'

Gene Hackman, Fernando Rey, Roy Scheider, Tony Lo Bianco, Marcel Bozzuffi

„Francuska veza“ je 1971. postavila nove standarde krimi-žanra. Sirova, realistična, gotovo dokumentaristička atmosfera i intenzivne akcijske scene postale su norma u godinama koje će uslijediti, a njegova najpoznatija scena, potjera kroz New York, uvela je akcijske standarde koje i danas prepoznajemo u suvremenoj produkciji. Također, istraživanje moralne granice u trvenjima između provoditelja zakona i kriminalaca postaje tematski bitan dio narativa.

Kada partneri  Jimmy Doyle i Buddy Russo preuzmu operaciju prekida lanca transporta heroina iz južne Francuske u Sjedinjene Države, Popeye i Cloudy, istraga is dovodi do trgovine slatkišima za čije se vlasnike čini da su umiješani u zločin. Istovremeno, bogataš  Alain Charnier, lokalni narko-boss, odlučan je da ih ukloni s puta.

Film se temelji na romanu  The French Connection: The World´s Most Crucial Narcotics Investigation Roberta Lowella 'Robina' Moorea Jr.-a. Ona opisuje stvarnu operaciju presretanja pošiljke heroina pristigle tzv. Francuskom vezom, no za film je priča adaptirana na način da se ne referira na istinite događaje.

Osvojio je pet Oscara, uključujući i onaj za najbolji film, i smatra se jednim od najvažnijih filmova u povijesti američkog filma. 

Gints Zilbalodis, 2024., Belgija, Latvija, 85'
Jezik: nema dijaloga
Scenarij: Gints Zilbalodis, Ron Dyens, Matiss Kaza
Dvije nominacije za nagradu Oscar: za najbolji međunarodni film i za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade Zlatni globus za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade publike i nagrade kritike na festivalu u Annecyju
Dobitnik nagrade Europske filmske Akademije za najbolji animirani film

Čini se da se svijet bliži svom kraju uslijed neizbrisivih tragova ljudske prisutnosti. Mačak je usamljena životinja, ali nakon što mu je dom opustošen velikom poplavom, on pronalazi utočište na brodu na kojem se već nalaze razne životinje te se mora s njima udružiti kako bi preživio unatoč njihovim različitostima. Dok usamljeni brodić plovi kroz mistične preplavljene krajolike, svi njegovi putnici moraju uspješno navigirati kroz izazove i opasnosti koje slijede, istovremeno se adaptirajući na ovaj novi svijet.

„Ako ćete ove godine pogledati samo jedan film koji je nominiran za Oscara, neka to bude 'Poplava' ilitiga 'Flow', latvijski animirani film Gintsa Zilbalodisa koji je nominiran čak u dvije kategorije - onoj za najbolji animirani film, ali i onoj za najbolji film izvan engleskog govornog područja, iako se u filmu ne govori nijednim ljudskim jezikom, osim onog filmskog.

Zašto 'Poplava'? Pa zato što je u mnogome najbolji, najneobičniji, najdirljiviji, najljudskiji iako u njemu nema nijednog čovjeka, a iznad svega - naljepši. I po onome što pokazuje na filmskom platnu/ekranu, i po onome što donosi iz dubine svojeg crnog, mačjeg srca.

Film ne govori samo o mački, ali pišem o dubini crnog mačjeg srca jer je glavni junak mali crni mačak koji živi svoju udobnu rutinu u svijetu koji su mu ostavili ljudi. Spava na mekom krevetu u napuštenoj ljudskoj kući, očito kući nekadašnjeg mačkoljupca jer je okružena neobičnim statuama mačaka i ispunjena crtežima maca. Kad ne spava u ljudskoj kući, mali crni mačak lunja uokolo - po šumi, do potoka, po livadama i proplancima. Ponaša se totalno mačje i glasa se toliko mačje da je - dopustite mi ovo osobno otimanje javnog prostora - mojih pet mačaka stalno dolazilo pred ekran, dodirivalo ga i virilo iza njega dok sam gledala film. Prizvao ih je.

No jednoga dana malog crnog mačka u njegovoj rutini spavanja, lova na ribe u potoku i pustolovina po šumi omete strašan voden val nalik cunamiju. Mačak se zamalo utopi, ali kad se nekako izvuče, vode oko njega se nezaustavljivo dižu. Jedini mu je spas mala lađa u kojoj već plovi jedna druga životinja, a uskoro će se na njezinoj palubi naći i još nekoliko.

Jednom davno slušala sam predavanje jednog profesora antropologije, koji je tvrdio da je ljudski rod nedugo nakon svoje pojave na planetu - bio pred samim izumiranjem. Navodno je u jednom trenutku bila tek koja stotina naših predaka na cijelom svijetu. Ono što nas je izvuklo, zbog čega ljudi ipak nisu izumrli navodno je, prema riječima tog profesora, bilo udruživanje u zajednicu. Ljudska se sposobnost za zajedništvom i suradnjom tako pokazala kao ne samo divna i plemenita osobina, nego i kao konkretna evolucijska prednost, baš kao što su to bili i inteligencija i specifično položeni palčevi na rukama. Film 'Poplava' priča sličnu priču. Jer mali crni mačak koji je glavni lik filma mora prevladati svoj strah i odbojnost prema drugima, razviti osjećaj za zajedništvo da bi preživio. Neki drugi, koji će se u toj njegovoj odiseji preživljavanja udružiti s njim, morat će naučiti potpuno suprotno - ponekad se izdvojiti iz čopora iz kojeg su potekli. Bit će na tom putu i tuge i panike i tragedije, ali sve ide prema udruživanju, prema zajednici. A to je, govori nam 'Poplava', dobra stvar.

Prekrasno animiran, posebice u podvodnim prizorima, scenama ptičjih borbi u zraku (koje su uz to izrazito brutalne), film ima i nevjerojatno koncipiran zvuk za priču bez dijaloga kojom dominira neumoljiva priroda i bića koja u njoj nastoje preživjeti. Film će na svoj način shvatiti i doživjeti djeca, ali i odrasli, i to tako da to nadilazi uobičajenu disneyjevsku etiketu 'filma za cijelu obitelj'. Animacijski revolucionaran, istinski prekrasan i dirljiv film sigurno će se posebno svidjeti ljubiteljima mačaka, pasa, a bogami i kapibara, no sa svojom će se bezvremenom pričom zavući pod kožu i gledateljima koji inače o životinjama uopće i ne razmišljaju.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

Tim Fehlbaum, 2024., Njemačka, US, 95 min.

Uloge: Moritz Binder, Tim Fehlbaum, Alex David

Smještena u pozadinu Olimpijskih igara u Münchenu 1972., priča, temeljena na istinitim događajima, fokus stavlja na tim američkih sportskih novinara iz ABC Sportsa, koji su se iznenada našli u središtu jedne od najvećih kriznih situacija 20. stoljeća – otmice izraelskih olimpijaca. Teroristički napad koji se pamti kao Münchenski masakr, jedna je od najtragičnijih epizoda Olimpijskih igara i istovremeno prvi povijesni prijenos takve krize emitiran uživo na televiziji.

Film je gotovo u cijelosti smješten u kontrolnu sobu ABC-a, dok se vanjski događaji prikazuju na više monitora. Filmski tim utkao je u radnju stvarne snimke i skupio još uvijek funkcionalnu studijsku opremu kako bi osigurao autentičan izgled.

Primarno se koncentrira namoralne dilemes kojima se tim suočavao dok se kriza produbljivala - što prikazujemo, postoji li neutralno stajalište, je li korisno gledati nasilje uživo.'Pitanja koja su si morali postaviti još uvijek su vrlo relevantna za svakog novinara, ali i za sve nas', rekao je scenarist Mortiz Binder. 'Većina nas ima pametni telefon, ima društvene medije, tako da su sva ova etička pitanja pitanja za sve.'

Triler Peti rujan nominiran je za nagradu Oscar za najbolji originalni scenarij.

Festivali i nagrade: Oscari 2025 - nominacija za najbolji originalni scenarij / Bavarske filmske nagrade 2025 - nominacija za najbolji film / Critics Choice Awards 2025 - nominacija za najbolji scenarij i montažu / Zlatni globusi 2025 - nominacija za najbolji film / Filmski festival u Veneciji 2024 - nominacija za nagradu publike / Film Independent Spirit Awards - nagrada za najbolju montažu

Igor Bezinović, 2025. Hrvatska, Italija, Slovenija, 112'

Novi film jednog od najosebujnijih hrvatskih filmskih autora, Riječanina Igora Bezinovića, dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, originalan je film kakav dosad nije snimljen u domaćoj kinematografiji, a koji kroz izrazito inovativan stil progovara o fascinantnoj i široj javnosti nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke.

U ovom stilski raskošnom, kreativnom i zaigranom filmu građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.

Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš… Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke ovim su filmom, nakon 100 godina, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i kroz film ispričati svoju verziju događaja.

Svoju svjetsku premijeru Fiume o morte! imao je na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio dvije nagrade - glavnu nagradu Tiger natjecanja te nagradu kritičara FIPRESCI što ga čini prvim hrvatskim filmom koji se nagrađen u prestižnoj natjecateljskoj konkurenciji tog festivala.

Kristina Dufková. 2024. Češka, Slovačka, Francuska, 80'

Ben ima 12 godina,  tek je ušao u  pubertet ali mu tijelo već radi probleme. Ili točnije, njegova težina. Ben voli kuhati i jesti. Svih časti svojim kolačima, koje spravlja sa ljubavlju i vještinom. Ali, na liječnica mu preporuča da smršavi.

Druga djeca mu se rugaju, a njegova mama veterinarka, skupa sa svojim majmunom ljubimcem i ostalim životinjama o kojima brine, posve je izgubljena. Iako Ben malo što voli kao finu hranu (dobro, i muziku), odluči krenuti na dijetu. Ovaj simpatičan i zabavan animirani film o odrastanju na nježan se i slojevit način bavi temom dječje pretilosti, pritom uspješno izbjegavajući zamke stereotipa. Kako je odrastati kada te svi zovu debelim? I je li dijeta zaista pravi odgovor na sve?

Festivali i nagrade: Europska filmska nagrada - nominacije za najbolji europski film i najbolji animirani film, Međunarodni festival animiranog filma u Annecyju - nagrada žirija (program Contrechamp), nominacija za najbolji film (Contrechamp), Međunarodni filmski festival u Karlovym Varyma, Filmski festival u Locarnu, Zagreb Film Festival.

Film je titlovan.

Gints Zilbalodis, 2024., Belgija, Latvija, 85'
Jezik: nema dijaloga
Scenarij: Gints Zilbalodis, Ron Dyens, Matiss Kaza
Dvije nominacije za nagradu Oscar: za najbolji međunarodni film i za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade Zlatni globus za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade publike i nagrade kritike na festivalu u Annecyju
Dobitnik nagrade Europske filmske Akademije za najbolji animirani film

Čini se da se svijet bliži svom kraju uslijed neizbrisivih tragova ljudske prisutnosti. Mačak je usamljena životinja, ali nakon što mu je dom opustošen velikom poplavom, on pronalazi utočište na brodu na kojem se već nalaze razne životinje te se mora s njima udružiti kako bi preživio unatoč njihovim različitostima. Dok usamljeni brodić plovi kroz mistične preplavljene krajolike, svi njegovi putnici moraju uspješno navigirati kroz izazove i opasnosti koje slijede, istovremeno se adaptirajući na ovaj novi svijet.

„Ako ćete ove godine pogledati samo jedan film koji je nominiran za Oscara, neka to bude 'Poplava' ilitiga 'Flow', latvijski animirani film Gintsa Zilbalodisa koji je nominiran čak u dvije kategorije - onoj za najbolji animirani film, ali i onoj za najbolji film izvan engleskog govornog područja, iako se u filmu ne govori nijednim ljudskim jezikom, osim onog filmskog.

Zašto 'Poplava'? Pa zato što je u mnogome najbolji, najneobičniji, najdirljiviji, najljudskiji iako u njemu nema nijednog čovjeka, a iznad svega - naljepši. I po onome što pokazuje na filmskom platnu/ekranu, i po onome što donosi iz dubine svojeg crnog, mačjeg srca.

Film ne govori samo o mački, ali pišem o dubini crnog mačjeg srca jer je glavni junak mali crni mačak koji živi svoju udobnu rutinu u svijetu koji su mu ostavili ljudi. Spava na mekom krevetu u napuštenoj ljudskoj kući, očito kući nekadašnjeg mačkoljupca jer je okružena neobičnim statuama mačaka i ispunjena crtežima maca. Kad ne spava u ljudskoj kući, mali crni mačak lunja uokolo - po šumi, do potoka, po livadama i proplancima. Ponaša se totalno mačje i glasa se toliko mačje da je - dopustite mi ovo osobno otimanje javnog prostora - mojih pet mačaka stalno dolazilo pred ekran, dodirivalo ga i virilo iza njega dok sam gledala film. Prizvao ih je.

No jednoga dana malog crnog mačka u njegovoj rutini spavanja, lova na ribe u potoku i pustolovina po šumi omete strašan voden val nalik cunamiju. Mačak se zamalo utopi, ali kad se nekako izvuče, vode oko njega se nezaustavljivo dižu. Jedini mu je spas mala lađa u kojoj već plovi jedna druga životinja, a uskoro će se na njezinoj palubi naći i još nekoliko.

Jednom davno slušala sam predavanje jednog profesora antropologije, koji je tvrdio da je ljudski rod nedugo nakon svoje pojave na planetu - bio pred samim izumiranjem. Navodno je u jednom trenutku bila tek koja stotina naših predaka na cijelom svijetu. Ono što nas je izvuklo, zbog čega ljudi ipak nisu izumrli navodno je, prema riječima tog profesora, bilo udruživanje u zajednicu. Ljudska se sposobnost za zajedništvom i suradnjom tako pokazala kao ne samo divna i plemenita osobina, nego i kao konkretna evolucijska prednost, baš kao što su to bili i inteligencija i specifično položeni palčevi na rukama. Film 'Poplava' priča sličnu priču. Jer mali crni mačak koji je glavni lik filma mora prevladati svoj strah i odbojnost prema drugima, razviti osjećaj za zajedništvo da bi preživio. Neki drugi, koji će se u toj njegovoj odiseji preživljavanja udružiti s njim, morat će naučiti potpuno suprotno - ponekad se izdvojiti iz čopora iz kojeg su potekli. Bit će na tom putu i tuge i panike i tragedije, ali sve ide prema udruživanju, prema zajednici. A to je, govori nam 'Poplava', dobra stvar.

Prekrasno animiran, posebice u podvodnim prizorima, scenama ptičjih borbi u zraku (koje su uz to izrazito brutalne), film ima i nevjerojatno koncipiran zvuk za priču bez dijaloga kojom dominira neumoljiva priroda i bića koja u njoj nastoje preživjeti. Film će na svoj način shvatiti i doživjeti djeca, ali i odrasli, i to tako da to nadilazi uobičajenu disneyjevsku etiketu 'filma za cijelu obitelj'. Animacijski revolucionaran, istinski prekrasan i dirljiv film sigurno će se posebno svidjeti ljubiteljima mačaka, pasa, a bogami i kapibara, no sa svojom će se bezvremenom pričom zavući pod kožu i gledateljima koji inače o životinjama uopće i ne razmišljaju.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

Steven Soderberg, 2025. US, 94'

Uloge: Cate Blanchett, Michael Fassbender, Marisa Abela, Tom Burke, Naomie Harris, Regé-Jean Page i Pierce Brosnan

Novi film Stevena Soderberga prati Georgea Woodhousea (Michael Fassbender), iskusnog obavještajnog agenta koji je dobio iznimno neugodan zadatak. Treba nadzirati i raskrinkati svoju suprugu i obavještajnu kolegicu, Kathryn Woodhouse (Cate Blanchett) koja je pod sumnjom da odaje obavještajne podatke.

Suočen s teškom odlukom, George mora birati između odanosti prema svojoj ženi i profesionalne obveze.

Jedno lice filma ono je klasičnog hladnoratovskog špijunskog trilera, napeta dinamika između dva vješta i neproniciva profesionalca. Drugo je lice film o braku, o granicama povjerenja i izdaje osobnih odnosa. Oba su izvanredno režirana i vrhunski odglumljena.  

Veljko Vidak, 2024. Francuska, Finska, 81'

Uloge: Aki Kaurismäki, Mika Lätti, Jim Jarmusch, Amy Taubin

Duboko u finskoj šumi nalazi se gradić  Karkkila, čija egzistencija u posljednja dva desetljeća ovisi o metalurškoj industriji. Pjesnik i pisac Mika Lätti te njegov prijatelj, renomirani finski redatelj Aki Kaurismäki, tu su odlučili izgraditi kino, unutar prostora stare ljevaonice.

Koristeći reciklirano drvo, metal te rabljeni namještaj, Kaurismäki i stanovnici, pogonjeni velikim entuzijazmom, rade skupa kako bi stvorili Kino Laika, ali i sve okolne sadržaje, igraonicu biljara, rock klub... Dvorana je okružena inspirativnom ljepotom prirode, sažimajući na taj način esenciju kinematografske čarolije – mjesto gdje obitava magija skupa sa svojom dubokom sposobnošću donošenja promjene.

Film je djelo hrvatskog umjetnika i putnika Veljka Vidaka. Prati proces nastanka dvorane do svečanog otvaranja.

Redatelj: Bradley Corbet
Uloge: Adrien Brody, Felicity Jones, Guy Pearce, Joe Alwyn, Raffey Cassidy, Stacy Martin, Emma Laird, Isaach de Bankolé, Alessandro Nivola
US, UK, HU, 215'
 

Kratki uvod u temu:  dr.sc. Sanja Matijević Barčot,  docentica na Katedri za arhitektonsko planiranje

Beskompromisna i golema u svakom pogledu, ova epska biografska drama je gotovo savršen primjer korelacije forme i sadržaja.

Brutalizam je arhitektektonski stil monumentalnog, jednoobraznog, grubo dominantnog, ali istovremeno i fascinantnog izgleda. U rukama onog čija se samouvjerenost spaja sa strašću, znanjem i kontekstualnim razumijevanjem, brutalistički pristup stvara spektakularno djelo, tresak betonskog malja u blato malograđanskog ukusa. U rukama bezveznjaka, stvara pretjeranu oblikovnu buku. Brutalizam nije samo oblikovna, već i bitna etička pozicija modernizma.

Ovaj film dijeli te osobine. Svojom kontroverznošću, etikom i estetikom, zahtijevnošću i na koncu pukom vremenskom golemošću, ne izlazi u susret ukusima mase. Igra na sve ili ništa. U ovom je slučaju ispalo sve, i Brutalist je prošao izvrsno na svim festivalima i nagradama na kojima se pojavio, okrunivši to sa 10 nominacija za Oscara. Da nije tako, film se, unaprijed procijenjen kao predug i nezanimljiv širokoj publici, vjerojatno ne bi niti pojavio u kinima.

Govori o Lászlóu Tóthu (Adrien Brody) mađarskom arhitektu koji, preživjevši Holokaust,  dolazi u SAD i pod okriljem industrijalca Harrisona Leea Van Burena Sr počinje projektirati. Prati njegov život i rad sa detaljnošću koja bi, u rukama manje vještog redatelja, bila naporna i teška. No na koncu, film opravdava kako svoju neobičnu minutažu, tako i sve ostale neobične izbore koje je autor napravio da bi ostvario svoje, možda, i remek-djelo. Rano je to još reći, tek mu je 36 godina. 

Steven Soderberg, 2025. US, 94'

Uloge: Cate Blanchett, Michael Fassbender, Marisa Abela, Tom Burke, Naomie Harris, Regé-Jean Page i Pierce Brosnan

Novi film Stevena Soderberga prati Georgea Woodhousea (Michael Fassbender), iskusnog obavještajnog agenta koji je dobio iznimno neugodan zadatak. Treba nadzirati i raskrinkati svoju suprugu i obavještajnu kolegicu, Kathryn Woodhouse (Cate Blanchett) koja je pod sumnjom da odaje obavještajne podatke.

Suočen s teškom odlukom, George mora birati između odanosti prema svojoj ženi i profesionalne obveze.

Jedno lice filma ono je klasičnog hladnoratovskog špijunskog trilera, napeta dinamika između dva vješta i neproniciva profesionalca. Drugo je lice film o braku, o granicama povjerenja i izdaje osobnih odnosa. Oba su izvanredno režirana i vrhunski odglumljena.  

Nika Šaravanja,  2024., IT, BE, HR, 85'

Ian je dvanaestogodišnjak koji živi sa svojim bratom Marcusom i bakom u jednom od geta u Nairobiju. Sa svojim najboljim prijateljem Promiseom sanja proputovati svijet i postati poznati akrobat. Svakodnevno se susreću sa Steveom, svojim superjunakom i karizmatičnim trenerom akrobatike, koji im ispunjava popodneva i širi horizonte. Jednog dana Steve najavljuje da će neka od djece biti odabrana za akrobatsku turneju u Europi tijekom ljeta. Kako se bliži dan izbora, Ianov život postaje težak, njegovo samopouzdanje poljuljano, a unatoč podršci obitelji pune ljubavi, suočava se s brojnim izazovima. Hoće li se njegovi snovi ostvariti?

Maryam Moghadam, Behtash Sanaeeha, Iran, Francuska, Švedska, Njemačka, 2024., 97'

Uloge: Lily Farhadpour, Esmail Mehrabi

Ovjenčana nagradama žirija FIPRESCI i Ekumenskog žirija na Berlinaleu, Moja omiljena torta dirljiva je romantična tragikomedija o pronalasku ljubavi i novog životnog poleta u zrelijim godinama. Sedamdesetogodišnja Iranka Mahin živi sama otkad joj je muž umro, a kći odselila iz Teherana u Europu. Prijateljice je potiču da prekine višegodišnju samačku rutinu i oživi svoj ljubavni život. Dok se otvara novoj romansi, jedan neočekivani susret razvit će se u nepredvidivu večer koju nikada neće zaboraviti. Film je na sebe navukao ljutnju iranskih vlasti zbog preslobodnog prikaza ženske junakinje koja se u jednoj sceni suočava s iranskom „moralnom policijom“.

Maryam Moghaddam i Behtash Sanaeeha, redatelji filma, nisu bili u mogućnosti prisustvovati premijeri filma u Berlinu. Njihovi su uredi pretreseni, a računala zapljenjena. Na sreću, kopija filma je već bila pohranjena izvan Irana. Većini gledatelja bit će nejasno što je moralnoj policiji moglo zasmetati u ovom nježnom i duhovitom filmu, no scene u kojima se ženama vidi kosa, te 70-godišnja heroina, koja se sjetno prisjeća vremena kada hidžab uopće nije bio potreban,dovoljan su razlog za represiju.

Robert Zemeckis, US, 1992., 104'

Uloge: Meryl Streep, Bruce Willis, Goldie Hawn, Isabella Rossellini

Kada čuvenu spisateljicu suprug ostavi zbog filmske zvijezde i bivše prijateljice, ona završi u psihijatrijskoj bolnici. Godinama kasnije, vraća se kući kako bi se suočila sa sada vjenčanim parom. Izgleda fantastično, i godine koje su prošle ne vide se na njezinom licu ni tijelu, štoviše, proljepšala se. Uskoro postaje jasno da je to rezultat tajanstvene kure, koja omogućava vječni život i ljepotu, i naravno, još je onih koji žele slijediti taj primjer. No, besmrtnost ima svoju cijenu.

Fabula, koja će recentnu kino publiku podsjetiti na ove godine popularnu Supstancu, ovdje se razvija u posve drugom smjeru. Dok Supstanca prerasta u full-size  body horror i grotesku, „Smrt joj dobro pristaje“ iskorištava komični potencijal teme, te tjelesnu bizarnost upogonjava za kreiranje dinamične i originalne komedije. Veliku zaslugu za njezin uspjeh ima vrhunska glumačka postava - Meryl Streep, Goldie Hawn i Isabella Rossellini.

Veljko Vidak, 2024. Francuska, Finska, 81'

Uloge: Aki Kaurismäki, Mika Lätti, Jim Jarmusch, Amy Taubin

Duboko u finskoj šumi nalazi se gradić  Karkkila, čija egzistencija u posljednja dva desetljeća ovisi o metalurškoj industriji. Pjesnik i pisac Mika Lätti te njegov prijatelj, renomirani finski redatelj Aki Kaurismäki, tu su odlučili izgraditi kino, unutar prostora stare ljevaonice.

Koristeći reciklirano drvo, metal te rabljeni namještaj, Kaurismäki i stanovnici, pogonjeni velikim entuzijazmom, rade skupa kako bi stvorili Kino Laika, ali i sve okolne sadržaje, igraonicu biljara, rock klub... Dvorana je okružena inspirativnom ljepotom prirode, sažimajući na taj način esenciju kinematografske čarolije – mjesto gdje obitava magija skupa sa svojom dubokom sposobnošću donošenja promjene.

Film je djelo hrvatskog umjetnika i putnika Veljka Vidaka. Prati proces nastanka dvorane do svečanog otvaranja.

Maryam Moghadam, Behtash Sanaeeha, Iran, Francuska, Švedska, Njemačka, 2024., 97'

Uloge: Lily Farhadpour, Esmail Mehrabi

Ovjenčana nagradama žirija FIPRESCI i Ekumenskog žirija na Berlinaleu, Moja omiljena torta dirljiva je romantična tragikomedija o pronalasku ljubavi i novog životnog poleta u zrelijim godinama. Sedamdesetogodišnja Iranka Mahin živi sama otkad joj je muž umro, a kći odselila iz Teherana u Europu. Prijateljice je potiču da prekine višegodišnju samačku rutinu i oživi svoj ljubavni život. Dok se otvara novoj romansi, jedan neočekivani susret razvit će se u nepredvidivu večer koju nikada neće zaboraviti. Film je na sebe navukao ljutnju iranskih vlasti zbog preslobodnog prikaza ženske junakinje koja se u jednoj sceni suočava s iranskom „moralnom policijom“.

Maryam Moghaddam i Behtash Sanaeeha, redatelji filma, nisu bili u mogućnosti prisustvovati premijeri filma u Berlinu. Njihovi su uredi pretreseni, a računala zapljenjena. Na sreću, kopija filma je već bila pohranjena izvan Irana. Većini gledatelja bit će nejasno što je moralnoj policiji moglo zasmetati u ovom nježnom i duhovitom filmu, no scene u kojima se ženama vidi kosa, te 70-godišnja heroina, koja se sjetno prisjeća vremena kada hidžab uopće nije bio potreban,dovoljan su razlog za represiju.

David O. Russell, 1996. US, 93'

Uloge: Ben Stiller, Patricia Arquette, Téa Leoni, Mary Tyler Moore, Alan Alda

Mel Coplin (Ben Stiller) želi naći svoje biološke roditelje. Njegova supruga Nancy (Patricia Arquette) upravo je rodila. Odatle, stvari se kompliciraju na načine toliko zapetljane i smiješne, da je posve moguće izgubiti iz vida inicijalni zaplet. Naime, on služi najviše kao poluga kojom se likovi prebacuju iz jedne bizarne situacije u drugu, i uvodi cijeli niz osebujnih karaktera koji gotovo nikada nisu ono što se čini da jesu.

Beskrajno zabavan film koji mahom ignorira sva uvriježena pravila naracije, puštajući protagoniste da krenu u sasvim nepredvidivim smjerovima. 

Poul Berg, Danska, 2019., 97 min.

Danci su pravi majstori u snimanju napetih filmova, a ovog su se puta iskazali u tom žanru i kada je riječ o filmu za mladu publiku. Haker je triler za mlade filmoljupce u kojem se spajaju špijunski zapleti, tehnologija i potjere. Kada jednoga dana isplivaju snimke nadzornih kamera na kojima se pojavljuje nestala majka glavnog junaka, i kada se u sve upletu i danske tajne službe, dječak Benjamin odlučuje pokrenuti tajnu potragu u čemu mu pomaže prijateljica Savannah, kao i njegovo iskustvo baratanja modernim tehnologijama. Film je nagrađen u Chicagu nagradom mladog žirija u kategoriji akcijskog filma.

Festivali i nagrade:
Chicago International Children's Film Festival 2019 - Najbolji akcijski film (Poul Berg, redatelj) / Danish Film Awards (Robert) 2020 - Nominacija za najbolji film za djecu i mlade (Årets børne- og ungdomsfilm)
 

Howard Franklin, Bill Murray, US, 89'
Uloge: Bill Murray, Dale Grand, Bob Elliott, Geena Davis, Randy Quaid

U njujoršku banku ušeta klaun. Pod maskom se krije Grimm (Bill Murray), dobrodušan i trapav momak odlučan izvesti savršenu pljačku. Dok banku opkoljavaju policijske jedinice predvođene iskusnim inspektorom Rotzingerom (J. Robards), Grimm provodi svoj plan za bijeg. Taj plan je apsolutno izvrstan, ali automobil na žalost nije. On ispusti svoju mehaničku dušu negdje u nepoznatom dijelu golemog New Yorka, i tu počinje niz nevjerojatnih događaja, upotpunjenih nekima od najkomičnijih filmskih likova, poput ekscentričnog taksiste, bolesno savjesnog vozača autobusa itako dalje i tako dalje.

Dinamična i urnebesno duhovita komedija "Brza promjena" adaptacija je popularnog romana Jaya Cronleya, a osim izvrsne glumačke postave, krasi je i  soundtrack sa glazbom Nat King Colea i Amalije Rodriguez.

Leonardo Van Dijl, 2024., Belgija, Švedska, 100'

Uloge: Tessa Van den Broeck,  Ruth Becquart

Belgijsko-švedski film'Julie je odlučila šutjeti'  pobjednik je prošlogodišnjeg Zagreb film festivala. O njemu, žiri je rekao: „Glavna filmska nagrada ide zrelom, odmjerenom i precizno kalibriranom dugometražnom prvijencu koji odaje zavidno vladanje tonom, strukturom i tempom. Psihološka drama i unutarnja napetost prekrasno su obrađene, obogaćene stilskim dodacima i ponavljanjima, što polako pojačava nemir lika impresivnom suzdržanošću i složenošću.“

Mlada Julie teniska je zvijezda elitne akademije. Zaljubljena u tenis, Julie je podredila život tom sportu. Kada na akademiji izbije skandal i njezin se strogi ali uspješni trener nađe pod istragom, članice kluba nevoljko počinju progovarati o svojim iskustvima. No Julie i dalje šuti, fokusirana na igru i naoko hladnokrvna. Ova odlična i napeta studija karaktera može se pohvaliti vrhunskom filmskom ekipom, među kojima se našao i direktor fotografije Nicolas Karakatsanis (Ja, Tonya, Cruella), dok je glazbu skladala dobitnica Pulitzera Caroline Shaw, a osobito je hvaljena i centralna glumačka izvedba mlade Tesse Van den Broeck, koja je i sama tenisačica. Film je premijerno prikazan u Cannesu, gdje je ovjenčan nagradom SACD, a nominiran je i za ovogodišnju nagradu publike LUX.

Igor Bezinović, 2025. Hrvatska, Italija, Slovenija, 112'

Novi film jednog od najosebujnijih hrvatskih filmskih autora, Riječanina Igora Bezinovića, dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, originalan je film kakav dosad nije snimljen u domaćoj kinematografiji, a koji kroz izrazito inovativan stil progovara o fascinantnoj i široj javnosti nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke.

U ovom stilski raskošnom, kreativnom i zaigranom filmu građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.

Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš… Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke ovim su filmom, nakon 100 godina, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i kroz film ispričati svoju verziju događaja.

Svoju svjetsku premijeru Fiume o morte! imao je na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio dvije nagrade - glavnu nagradu Tiger natjecanja te nagradu kritičara FIPRESCI što ga čini prvim hrvatskim filmom koji se nagrađen u prestižnoj natjecateljskoj konkurenciji tog festivala.

Tim Fehlbaum, 2024., Njemačka, US, 95 min.

Uloge: Moritz Binder, Tim Fehlbaum, Alex David

Smještena u pozadinu Olimpijskih igara u Münchenu 1972., priča, temeljena na istinitim događajima, fokus stavlja na tim američkih sportskih novinara iz ABC Sportsa, koji su se iznenada našli u središtu jedne od najvećih kriznih situacija 20. stoljeća – otmice izraelskih olimpijaca. Teroristički napad koji se pamti kao Münchenski masakr, jedna je od najtragičnijih epizoda Olimpijskih igara i istovremeno prvi povijesni prijenos takve krize emitiran uživo na televiziji.

Film je gotovo u cijelosti smješten u kontrolnu sobu ABC-a, dok se vanjski događaji prikazuju na više monitora. Filmski tim utkao je u radnju stvarne snimke i skupio još uvijek funkcionalnu studijsku opremu kako bi osigurao autentičan izgled.

Primarno se koncentrira namoralne dilemes kojima se tim suočavao dok se kriza produbljivala - što prikazujemo, postoji li neutralno stajalište, je li korisno gledati nasilje uživo.'Pitanja koja su si morali postaviti još uvijek su vrlo relevantna za svakog novinara, ali i za sve nas', rekao je scenarist Mortiz Binder. 'Većina nas ima pametni telefon, ima društvene medije, tako da su sva ova etička pitanja pitanja za sve.'

Triler Peti rujan nominiran je za nagradu Oscar za najbolji originalni scenarij.

Festivali i nagrade: Oscari 2025 - nominacija za najbolji originalni scenarij / Bavarske filmske nagrade 2025 - nominacija za najbolji film / Critics Choice Awards 2025 - nominacija za najbolji scenarij i montažu / Zlatni globusi 2025 - nominacija za najbolji film / Filmski festival u Veneciji 2024 - nominacija za nagradu publike / Film Independent Spirit Awards - nagrada za najbolju montažu

Leonardo Van Dijl, 2024., Belgija, Švedska, 100'

Uloge: Tessa Van den Broeck,  Ruth Becquart

Belgijsko-švedski film'Julie je odlučila šutjeti'  pobjednik je prošlogodišnjeg Zagreb film festivala. O njemu, žiri je rekao: „Glavna filmska nagrada ide zrelom, odmjerenom i precizno kalibriranom dugometražnom prvijencu koji odaje zavidno vladanje tonom, strukturom i tempom. Psihološka drama i unutarnja napetost prekrasno su obrađene, obogaćene stilskim dodacima i ponavljanjima, što polako pojačava nemir lika impresivnom suzdržanošću i složenošću.“

Mlada Julie teniska je zvijezda elitne akademije. Zaljubljena u tenis, Julie je podredila život tom sportu. Kada na akademiji izbije skandal i njezin se strogi ali uspješni trener nađe pod istragom, članice kluba nevoljko počinju progovarati o svojim iskustvima. No Julie i dalje šuti, fokusirana na igru i naoko hladnokrvna. Ova odlična i napeta studija karaktera može se pohvaliti vrhunskom filmskom ekipom, među kojima se našao i direktor fotografije Nicolas Karakatsanis (Ja, Tonya, Cruella), dok je glazbu skladala dobitnica Pulitzera Caroline Shaw, a osobito je hvaljena i centralna glumačka izvedba mlade Tesse Van den Broeck, koja je i sama tenisačica. Film je premijerno prikazan u Cannesu, gdje je ovjenčan nagradom SACD, a nominiran je i za ovogodišnju nagradu publike LUX.

Jasmila Žbanić, 2024.  BiH, 76'

Nakon što je osvijetlila ratne zločine počinjene tijekom raspada Jugoslavije između 1991. i 2001. u filmovima kao što je Grbavica (2006.) i Quo Vadis, Aida? (2020), Jasmila Žbanić novim se filmom okreće dokumentarnoj formi kako bi rasvijetlila fascinantnu povijesnu osobu - Emerika Bluma.

Bosanski Židov mađarskog podrijetla, inžinjer koji je preživio zatočeništvo u Jasenovcu održavajući tamošnja energetska postrojenja, u posljeratnoj je, razorenoj, ruralnoj Bosni i Hercegovini stvorio veliku i uspješnu firmu koja je poslovala širom svijeta s milijardama dolara profita, upošljavala je 20.000 ljudi i izgradila  najveće građevine tadašnje  Afrike i Bliskog istoka. Cijelo to vrijeme njegova plaća je bila dvijetisućita po visini u poduzeću. To se poduzeće zvalo „Energoinvest“, a njegov direktor je bioEmerik Blum.

Koristeći specifičan položaj Jugoslavije koja nije pripadala ni istočnom ni zapadnom političkom bloku, firma je djelovala prema jedinstvenom poslovnom modelu temeljenom na sudjelovanju radnika u upravljanju i dobiti. Emerik Blum od malog je poduzeća napravio gigantsku kompaniju poštujući model samoupravljanja.

Fascinantni arhivski snimci i suvremena svjedočanstva u otkrivaju Bluma kao humanog rukovoditelja i pronicljivog diplomata, koji spaja tehnološka znanja s razumijevanjem načina na koji politika nesvrstanosti može poslužiti međunarodnom uspjehu njegove tvrtke. Čineći to, Blum je također pomogao da se svijetu otvori nacija koja je bila uhvaćena u geopolitičko rivalstvo Hladnog rata. Neposredno prije svoje smrti 1984. godine, Blum je izabran za gradonačelnika Sarajeva. Očekivano, to je bilo vrijeme procvata grada.

Film je internacionalnu premijeru imao u veljači ove godine u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku, u okviru prestižnog festivala Doc Fortnight.

Noémie Merlant, FR, 2024. 104'
Uloge: Noémie Merlant, Souheila Yacoub, Sanda Codreanu

Redateljski prvijenac poznate francuske glumice Noémie Merlant premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu. Njegove su junakinje tri djevojke koje, za vrijeme toplotnog udara u Marseilleu, provode dan uplićući se u živote svojih susjeda i promatrajući ih s balkona. No, zabava će potrajati sve do večeri u kojoj isprva samo slučajno provjeravaju zgodnog tipa s druge strane ulice. Odatle, komedija zaokreće u smjeru horora, večer se pretvara u krvoproliće i trio je prisiljen nositi se sa situacijom.

Ovu živopisnu žanrovsku mješavinu komedije, trilera i horora zajedno su napisale Noémie Merlant i Céline Sciamma, koje su se upoznale radeći na Sciamminom nagrađivanom filmu „Portret žene u plamenu“.

Jasmila Žbanić, 2024.  BiH, 76'

Nakon što je osvijetlila ratne zločine počinjene tijekom raspada Jugoslavije između 1991. i 2001. u filmovima kao što je Grbavica (2006.) i Quo Vadis, Aida? (2020), Jasmila Žbanić novim se filmom okreće dokumentarnoj formi kako bi rasvijetlila fascinantnu povijesnu osobu - Emerika Bluma.

Bosanski Židov mađarskog podrijetla, inžinjer koji je preživio zatočeništvo u Jasenovcu održavajući tamošnja energetska postrojenja, u posljeratnoj je, razorenoj, ruralnoj Bosni i Hercegovini stvorio veliku i uspješnu firmu koja je poslovala širom svijeta s milijardama dolara profita, upošljavala je 20.000 ljudi i izgradila  najveće građevine tadašnje  Afrike i Bliskog istoka. Cijelo to vrijeme njegova plaća je bila dvijetisućita po visini u poduzeću. To se poduzeće zvalo „Energoinvest“, a njegov direktor je bioEmerik Blum.

Koristeći specifičan položaj Jugoslavije koja nije pripadala ni istočnom ni zapadnom političkom bloku, firma je djelovala prema jedinstvenom poslovnom modelu temeljenom na sudjelovanju radnika u upravljanju i dobiti. Emerik Blum od malog je poduzeća napravio gigantsku kompaniju poštujući model samoupravljanja.

Fascinantni arhivski snimci i suvremena svjedočanstva u otkrivaju Bluma kao humanog rukovoditelja i pronicljivog diplomata, koji spaja tehnološka znanja s razumijevanjem načina na koji politika nesvrstanosti može poslužiti međunarodnom uspjehu njegove tvrtke. Čineći to, Blum je također pomogao da se svijetu otvori nacija koja je bila uhvaćena u geopolitičko rivalstvo Hladnog rata. Neposredno prije svoje smrti 1984. godine, Blum je izabran za gradonačelnika Sarajeva. Očekivano, to je bilo vrijeme procvata grada.

Film je internacionalnu premijeru imao u veljači ove godine u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku, u okviru prestižnog festivala Doc Fortnight.

Veljko Vidak, 2024. Francuska, Finska, 81'

Uloge: Aki Kaurismäki, Mika Lätti, Jim Jarmusch, Amy Taubin

Duboko u finskoj šumi nalazi se gradić  Karkkila, čija egzistencija u posljednja dva desetljeća ovisi o metalurškoj industriji. Pjesnik i pisac Mika Lätti te njegov prijatelj, renomirani finski redatelj Aki Kaurismäki, tu su odlučili izgraditi kino, unutar prostora stare ljevaonice.

Koristeći reciklirano drvo, metal te rabljeni namještaj, Kaurismäki i stanovnici, pogonjeni velikim entuzijazmom, rade skupa kako bi stvorili Kino Laika, ali i sve okolne sadržaje, igraonicu biljara, rock klub... Dvorana je okružena inspirativnom ljepotom prirode, sažimajući na taj način esenciju kinematografske čarolije – mjesto gdje obitava magija skupa sa svojom dubokom sposobnošću donošenja promjene.

Film je djelo hrvatskog umjetnika i putnika Veljka Vidaka. Prati proces nastanka dvorane do svečanog otvaranja.

Tim Fehlbaum, 2024., Njemačka, US, 95 min.

Uloge: Moritz Binder, Tim Fehlbaum, Alex David

Smještena u pozadinu Olimpijskih igara u Münchenu 1972., priča, temeljena na istinitim događajima, fokus stavlja na tim američkih sportskih novinara iz ABC Sportsa, koji su se iznenada našli u središtu jedne od najvećih kriznih situacija 20. stoljeća – otmice izraelskih olimpijaca. Teroristički napad koji se pamti kao Münchenski masakr, jedna je od najtragičnijih epizoda Olimpijskih igara i istovremeno prvi povijesni prijenos takve krize emitiran uživo na televiziji.

Film je gotovo u cijelosti smješten u kontrolnu sobu ABC-a, dok se vanjski događaji prikazuju na više monitora. Filmski tim utkao je u radnju stvarne snimke i skupio još uvijek funkcionalnu studijsku opremu kako bi osigurao autentičan izgled.

Primarno se koncentrira namoralne dilemes kojima se tim suočavao dok se kriza produbljivala - što prikazujemo, postoji li neutralno stajalište, je li korisno gledati nasilje uživo.'Pitanja koja su si morali postaviti još uvijek su vrlo relevantna za svakog novinara, ali i za sve nas', rekao je scenarist Mortiz Binder. 'Većina nas ima pametni telefon, ima društvene medije, tako da su sva ova etička pitanja pitanja za sve.'

Triler Peti rujan nominiran je za nagradu Oscar za najbolji originalni scenarij.

Festivali i nagrade: Oscari 2025 - nominacija za najbolji originalni scenarij / Bavarske filmske nagrade 2025 - nominacija za najbolji film / Critics Choice Awards 2025 - nominacija za najbolji scenarij i montažu / Zlatni globusi 2025 - nominacija za najbolji film / Filmski festival u Veneciji 2024 - nominacija za nagradu publike / Film Independent Spirit Awards - nagrada za najbolju montažu

Blake Edwards, US, 1982. 132'

Uloge: Julie Andrews, James Garner, Robert Preston, Lesley Ann Warren

Pariz, tridesete godine prošlog stoljeća. Victoria Grant (J. Andrews) darovita je pjevačica i zabavljačica koja u potrazi za angažmanom uzaludno obilazi audicije. Jedne hladne zimske večeri, iscrpljena i izgladnjela, Victoria ulazi u luksuzni restoran planirajući si prijevarom priskrbiti večeru. Ondje ju zamijeti  Carroll "Toddy" Todd (R. Preston), sredovječni homoseksualac koji joj pomogne izvesti trik sa žoharom da izbjegne plaćanje računa i ponudi joj privremeni smještaj. Kad se promrzla Victoria presvuče u njegovu odjeću, Toddy zaključi da joj muško odijelo odlično pristaje, dapače, Victoria bi lako mogla odglumiti mladića koji glumi djevojku.Očajna, ona pristane postati grof Victor Grezinski, te ubrzo pronalazi posao u noćnom klubu. Publika je očarana, a posebno čikaški gangster (J. Garner), koji posumnja na prevaru i odluči doznati istinu o Victoru.
Ovjenčana Oscarom u kategoriji najbolje glazbe (Henry Mancini i Leslie Bricusse), te nominirana u još 6 kategorija, uključujući one za najbolju glavnu (J. Andrews) i sporednu žensku ulogu (L. A. Warren), kao i najbolju sporednu mušku ulogu (R. Preston) i adaptirani scenarij (Blake Edwards), nagrađena Zlatnim globusom i nominirana za prestižnu nagradu Grammy, ova komedija je istinski klasik žanra i svjedočanstvo Edwardsovog nepogrešivog smisla za apsurdni humor.

Jasmila Žbanić, 2024.  BiH, 76'

Nakon što je osvijetlila ratne zločine počinjene tijekom raspada Jugoslavije između 1991. i 2001. u filmovima kao što je Grbavica (2006.) i Quo Vadis, Aida? (2020), Jasmila Žbanić novim se filmom okreće dokumentarnoj formi kako bi rasvijetlila fascinantnu povijesnu osobu - Emerika Bluma.

Bosanski Židov mađarskog podrijetla, inžinjer koji je preživio zatočeništvo u Jasenovcu održavajući tamošnja energetska postrojenja, u posljeratnoj je, razorenoj, ruralnoj Bosni i Hercegovini stvorio veliku i uspješnu firmu koja je poslovala širom svijeta s milijardama dolara profita, upošljavala je 20.000 ljudi i izgradila  najveće građevine tadašnje  Afrike i Bliskog istoka. Cijelo to vrijeme njegova plaća je bila dvijetisućita po visini u poduzeću. To se poduzeće zvalo „Energoinvest“, a njegov direktor je bioEmerik Blum.

Koristeći specifičan položaj Jugoslavije koja nije pripadala ni istočnom ni zapadnom političkom bloku, firma je djelovala prema jedinstvenom poslovnom modelu temeljenom na sudjelovanju radnika u upravljanju i dobiti. Emerik Blum od malog je poduzeća napravio gigantsku kompaniju poštujući model samoupravljanja.

Fascinantni arhivski snimci i suvremena svjedočanstva u otkrivaju Bluma kao humanog rukovoditelja i pronicljivog diplomata, koji spaja tehnološka znanja s razumijevanjem načina na koji politika nesvrstanosti može poslužiti međunarodnom uspjehu njegove tvrtke. Čineći to, Blum je također pomogao da se svijetu otvori nacija koja je bila uhvaćena u geopolitičko rivalstvo Hladnog rata. Neposredno prije svoje smrti 1984. godine, Blum je izabran za gradonačelnika Sarajeva. Očekivano, to je bilo vrijeme procvata grada.

Film je internacionalnu premijeru imao u veljači ove godine u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku, u okviru prestižnog festivala Doc Fortnight.

Jacek Bromski, Poljska, 132'
Scenarij: Jacek Bromski prema drami "Szajba" Małgorzate Sikorske-Miszczuk
Uloge: Krzysztof Dzierma, Andrzej Beja-Zaborski, Aleksandra Grabowska, Karol Dziuba, Mikołaj Grabowski, Emilijan Kamiński, Ryszard Doliński

Popularna poljska serija filmova „Kod Boga...“ smještena je u idiličnom Podlasju, u kojem stanovnici uvijek imaju planove i goste koji se prometnu u komediju i zavrzlamu. U najnovijem filmu ponovno se susreću poznati junaci, među kojima su osebujni župnik i gradonačelnik. Mlada arheologinja iz Varšave dolazi na Królowy most kako bi provela istraživanja u lokalnoj crkvi. Župnik joj, bez biskupova pristanka, dopušta rad u do tada neotkrivenom podzemlju zgrade. Ona pronalazi povijesni dokument prema kojem bi Królowy Most trebao biti neovisna država, i tako počinje borba za odvajanje grada od Poljske i stvaranje neovisne države. Ekspresivno građeni likovi i brza radnja, puna smiješnih, neočekivanih situacija i obrata čine zabavan film koji je u Poljskoj bio veliki hit u kino-dvoranama.

Radosław Dunaszewski 2022., Poljska 103’
Uloge: Grzegorz Małecki, Janusz Chabior, Kazik Mazur, Michał Sitarski, Milena Suszyńska

Natalia je u potrazi za muškarcem koji bi bio dobar otac njezinom sinu. Adam je netom razveden, i u potrazi za avanturom. Natalia i Adam poznaju se od djetinjstva. Nikada nisu bili par, ali su uvijek bili blizu. Susjedi su, dijeli ih samo tanki zid.

Marika je putnica i spisateljica, Bruno je dobrostojeći zubar... Slučajna poznanstva koja se formiraju u toj grupi labavo povezanih ljudi kreiraju dinamičnu priču u žanru romantične komedije, sa ponekim neočekivanim preokretom.

Leonardo Van Dijl, 2024., Belgija, Švedska, 100'

Uloge: Tessa Van den Broeck,  Ruth Becquart

Belgijsko-švedski film'Julie je odlučila šutjeti'  pobjednik je prošlogodišnjeg Zagreb film festivala. O njemu, žiri je rekao: „Glavna filmska nagrada ide zrelom, odmjerenom i precizno kalibriranom dugometražnom prvijencu koji odaje zavidno vladanje tonom, strukturom i tempom. Psihološka drama i unutarnja napetost prekrasno su obrađene, obogaćene stilskim dodacima i ponavljanjima, što polako pojačava nemir lika impresivnom suzdržanošću i složenošću.“

Mlada Julie teniska je zvijezda elitne akademije. Zaljubljena u tenis, Julie je podredila život tom sportu. Kada na akademiji izbije skandal i njezin se strogi ali uspješni trener nađe pod istragom, članice kluba nevoljko počinju progovarati o svojim iskustvima. No Julie i dalje šuti, fokusirana na igru i naoko hladnokrvna. Ova odlična i napeta studija karaktera može se pohvaliti vrhunskom filmskom ekipom, među kojima se našao i direktor fotografije Nicolas Karakatsanis (Ja, Tonya, Cruella), dok je glazbu skladala dobitnica Pulitzera Caroline Shaw, a osobito je hvaljena i centralna glumačka izvedba mlade Tesse Van den Broeck, koja je i sama tenisačica. Film je premijerno prikazan u Cannesu, gdje je ovjenčan nagradom SACD, a nominiran je i za ovogodišnju nagradu publike LUX.

Maciej Migas 2024., Poljska 98 min.

Uloge: Katarzyna Leżeńska, Agnieszka Suchora, Agnieszka Więdłocha, Bartosz Opania, Edyta Olszówka, Jakub Dyniewicz, Michał Czernecki, Rafał Królikowski

Dvije žene u pedesetim godinama nisu sličnog života ni karaktera, ali spaja ih jedno – ne vjeruju  da će se išta više u njihovim životima promijeniti, pogotovo ne na bolje. Jedna živi na Baltičkom moru, druga u Tatrama. Jedna vodi slastičarnicu, druga je uspješna dizajnerica interijera. Jedna je udovica, drugu je upravo ostavio partner zbog mlađe žene. Jedna se posvećuje djeci i unucima, potpuno zaboravljajući na sebe, druga nema obitelj i okupirana je svojom dobrobiti.

Kada se sretnu na sprovodu prijatelja iz srednje škole, Agata potiče Majku da spontano ode u planinu, a ona zauzima njezino mjesto. Neočekivana zamjena uloga donosi niz komplikacija, smiješnih obrata i izazova s ​​kojima će se morati suočiti. Hoće li uspjeti prevladati svoje navike, predrasude i strahove? Hoće li pronaći hrabrosti otvoriti se ljubavi i započeti novo poglavlje u svom životu? Zar stvarno nikad ni za što nije kasno?

„Ljubav kao med“ je komedija o zrelom prijateljstvu i ljubavi koja dolazi neočekivano i ne gleda u rodni list.

Viktor Kossakovsky, 2024. Njemačka, US, 99'

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Berlinu, film donosi epsku, intimnu i poetsku meditaciju o arhitekturi i načinu na koji dizajn i izgradnja građevina iz davne prošlosti otkrivaju naše nade, kreativnosti, ambicije, sposobnosti, ali i destruktivne nagone. Fokusirajući se na pejzažni projekt talijanskog arhitekta Michelea de Luccija, Kossakoysky koristi krug kao simbol za promišljanje o usponima i padovima civilizacija, snimajući zadivljujuće prizore od ruševina hrama u Baalbeku u Libanonu koji datira još od 60. godine prije Nove ere pa sve do nedavnih razaranja gradova u Turskoj nakon zemljotresa. Kamenje i stijene povezuju različita društva – od sablasnih monolita utemeljenih u zemlji do tragičnih gomila betonskih ruševine koje čekaju da budu uklonjene te ponovno upotrijebljene. Kroz redateljev radoznali pogled, veličina i ludost čovječanstva te njegov nesiguran odnos s prirodom postavlja iznimno važno pitanje: na koji način gradimo i kako to možemo činiti bolje, prije nego postane prekasno?

Riječ je o monolitnoj filmskoj meditaciji, gotovo bez riječi, o betonu i kamenu, građevnim materijalima koji su tako sveprisutni, metafore čvrstoče i neuništivosti, a ipak privremeni i gotovo krhki.

Gints Zilbalodis, 2024., Belgija, Latvija, 85'
Jezik: nema dijaloga
Scenarij: Gints Zilbalodis, Ron Dyens, Matiss Kaza
Dvije nominacije za nagradu Oscar: za najbolji međunarodni film i za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade Zlatni globus za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade publike i nagrade kritike na festivalu u Annecyju
Dobitnik nagrade Europske filmske Akademije za najbolji animirani film

Čini se da se svijet bliži svom kraju uslijed neizbrisivih tragova ljudske prisutnosti. Mačak je usamljena životinja, ali nakon što mu je dom opustošen velikom poplavom, on pronalazi utočište na brodu na kojem se već nalaze razne životinje te se mora s njima udružiti kako bi preživio unatoč njihovim različitostima. Dok usamljeni brodić plovi kroz mistične preplavljene krajolike, svi njegovi putnici moraju uspješno navigirati kroz izazove i opasnosti koje slijede, istovremeno se adaptirajući na ovaj novi svijet.

„Ako ćete ove godine pogledati samo jedan film koji je nominiran za Oscara, neka to bude 'Poplava' ilitiga 'Flow', latvijski animirani film Gintsa Zilbalodisa koji je nominiran čak u dvije kategorije - onoj za najbolji animirani film, ali i onoj za najbolji film izvan engleskog govornog područja, iako se u filmu ne govori nijednim ljudskim jezikom, osim onog filmskog.

Zašto 'Poplava'? Pa zato što je u mnogome najbolji, najneobičniji, najdirljiviji, najljudskiji iako u njemu nema nijednog čovjeka, a iznad svega - naljepši. I po onome što pokazuje na filmskom platnu/ekranu, i po onome što donosi iz dubine svojeg crnog, mačjeg srca.

Film ne govori samo o mački, ali pišem o dubini crnog mačjeg srca jer je glavni junak mali crni mačak koji živi svoju udobnu rutinu u svijetu koji su mu ostavili ljudi. Spava na mekom krevetu u napuštenoj ljudskoj kući, očito kući nekadašnjeg mačkoljupca jer je okružena neobičnim statuama mačaka i ispunjena crtežima maca. Kad ne spava u ljudskoj kući, mali crni mačak lunja uokolo - po šumi, do potoka, po livadama i proplancima. Ponaša se totalno mačje i glasa se toliko mačje da je - dopustite mi ovo osobno otimanje javnog prostora - mojih pet mačaka stalno dolazilo pred ekran, dodirivalo ga i virilo iza njega dok sam gledala film. Prizvao ih je.

No jednoga dana malog crnog mačka u njegovoj rutini spavanja, lova na ribe u potoku i pustolovina po šumi omete strašan voden val nalik cunamiju. Mačak se zamalo utopi, ali kad se nekako izvuče, vode oko njega se nezaustavljivo dižu. Jedini mu je spas mala lađa u kojoj već plovi jedna druga životinja, a uskoro će se na njezinoj palubi naći i još nekoliko.

Jednom davno slušala sam predavanje jednog profesora antropologije, koji je tvrdio da je ljudski rod nedugo nakon svoje pojave na planetu - bio pred samim izumiranjem. Navodno je u jednom trenutku bila tek koja stotina naših predaka na cijelom svijetu. Ono što nas je izvuklo, zbog čega ljudi ipak nisu izumrli navodno je, prema riječima tog profesora, bilo udruživanje u zajednicu. Ljudska se sposobnost za zajedništvom i suradnjom tako pokazala kao ne samo divna i plemenita osobina, nego i kao konkretna evolucijska prednost, baš kao što su to bili i inteligencija i specifično položeni palčevi na rukama. Film 'Poplava' priča sličnu priču. Jer mali crni mačak koji je glavni lik filma mora prevladati svoj strah i odbojnost prema drugima, razviti osjećaj za zajedništvo da bi preživio. Neki drugi, koji će se u toj njegovoj odiseji preživljavanja udružiti s njim, morat će naučiti potpuno suprotno - ponekad se izdvojiti iz čopora iz kojeg su potekli. Bit će na tom putu i tuge i panike i tragedije, ali sve ide prema udruživanju, prema zajednici. A to je, govori nam 'Poplava', dobra stvar.

Prekrasno animiran, posebice u podvodnim prizorima, scenama ptičjih borbi u zraku (koje su uz to izrazito brutalne), film ima i nevjerojatno koncipiran zvuk za priču bez dijaloga kojom dominira neumoljiva priroda i bića koja u njoj nastoje preživjeti. Film će na svoj način shvatiti i doživjeti djeca, ali i odrasli, i to tako da to nadilazi uobičajenu disneyjevsku etiketu 'filma za cijelu obitelj'. Animacijski revolucionaran, istinski prekrasan i dirljiv film sigurno će se posebno svidjeti ljubiteljima mačaka, pasa, a bogami i kapibara, no sa svojom će se bezvremenom pričom zavući pod kožu i gledateljima koji inače o životinjama uopće i ne razmišljaju.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

Steven Soderberg, 2025. US, 94'

Uloge: Cate Blanchett, Michael Fassbender, Marisa Abela, Tom Burke, Naomie Harris, Regé-Jean Page i Pierce Brosnan

Novi film Stevena Soderberga prati Georgea Woodhousea (Michael Fassbender), iskusnog obavještajnog agenta koji je dobio iznimno neugodan zadatak. Treba nadzirati i raskrinkati svoju suprugu i obavještajnu kolegicu, Kathryn Woodhouse (Cate Blanchett) koja je pod sumnjom da odaje obavještajne podatke.

Suočen s teškom odlukom, George mora birati između odanosti prema svojoj ženi i profesionalne obveze.

Jedno lice filma ono je klasičnog hladnoratovskog špijunskog trilera, napeta dinamika između dva vješta i neproniciva profesionalca. Drugo je lice film o braku, o granicama povjerenja i izdaje osobnih odnosa. Oba su izvanredno režirana i vrhunski odglumljena.  

Jim Abrahams, David Zucker, Jerry Zucker, Martyn Burke, 1984., US, 90'
Uloge: Val Kilmer, Omar Sharif, Peter Cushing, Michael Gough, Jeremy Kemp.

Urnebesna parodija na dva potpuno različita filmska žanra - mjuzikle Elvisa Presleya i špijunske trilere iz razdoblja drugog svjetskog rata, praktički je lišena čvrste fabule. U njoj se izmjenjuju nevjerojatne i bizarne situacije, likovi koji su fabula sami po sebi, a svi zajedno egzistiraju na referiranju na žanrovske klišeje i epizode iz popularnih filmova.

Top Secret! Je ujedno i debitantska uloga Vala Kilmera na velikom platnu. GlumiNicka Riversa, mladog, glupog i zabavnog rock pjevača iz pedesetih godina minulog stoljeća. Odlazi u Njemačku kako bi sudjelovao na glazbenom festivalu, ali nije svjestan činjenice da nacisti koriste festival kao paravan za prikrivanje svoje prave namjere - dominaciju svijetom.
Nick se zaljubi u lijepu Hilary, pripadnicu francuskog Pokreta otpora, zbog koje upada u mnoge probleme, pa čak završi i u zatvoru iz kojeg uspije pobjeći, iako na prilično šlampav način. Njegova sudbina postaje sve neizvjesnija, mnoga pitanja su bez odgovora. Hoće li mu Hilary slomiti srce kada joj se bivši vrati u život? Hoće li Nick pomoći Pokretu otpora sa svojim glazbenim i plesnim umijećem? Hoće li opet osvojiti Hilary?

Kristina Dufková. 2024. Češka, Slovačka, Francuska, 80'

Ben ima 12 godina,  tek je ušao u  pubertet ali mu tijelo već radi probleme. Ili točnije, njegova težina. Ben voli kuhati i jesti. Svih časti svojim kolačima, koje spravlja sa ljubavlju i vještinom. Ali, na liječnica mu preporuča da smršavi.

Druga djeca mu se rugaju, a njegova mama veterinarka, skupa sa svojim majmunom ljubimcem i ostalim životinjama o kojima brine, posve je izgubljena. Iako Ben malo što voli kao finu hranu (dobro, i muziku), odluči krenuti na dijetu. Ovaj simpatičan i zabavan animirani film o odrastanju na nježan se i slojevit način bavi temom dječje pretilosti, pritom uspješno izbjegavajući zamke stereotipa. Kako je odrastati kada te svi zovu debelim? I je li dijeta zaista pravi odgovor na sve?

Festivali i nagrade: Europska filmska nagrada - nominacije za najbolji europski film i najbolji animirani film, Međunarodni festival animiranog filma u Annecyju - nagrada žirija (program Contrechamp), nominacija za najbolji film (Contrechamp), Međunarodni filmski festival u Karlovym Varyma, Filmski festival u Locarnu, Zagreb Film Festival.

Film je titlovan.

John Landis, 1983., US, 116'
Uloge: Dan Aykroyd, Eddie Murphy, Ralph Bellamy, Don Ameche, Denholm Elliott, and Jamie Lee Curtis

„Kolo sreće“ je film redatelja Johna Landisa (Braća Blues, Američki vukodlak u Londonu), zacijelo najtalentiranijeg od svih novohollywoodskih filmaša kad je u pitanju žanr komedije. U doba kada je snimljeno "Kolo sreće" Dan Aykroyd i Eddie Murphy bili su na vrhuncu karijere. Bezvremenski klasik komičnog žanra prepun je satiričnog humora. Murphy glumi sitnog prevaranta koji dobiva priliku zamijeniti život s Aykroydom, koji je mešetarski majstor. Ali njihova „preokrenuta sreća“ tek je okrutna šala koju su iz dosade počinila dva megabogata brata (Don Ameche i Ralph Bellamy) kao dio isprazne oklade. A kad istina izađe na vidjelo... Posljedice su pravo komedijsko zlato.

Elmer Bernstein bio je nominiran za Oscara za najbolju glazbu na filmu, Denholm Elliott i Jamie Lee Curtis dobili su nagradu BAFTA kao najbolji sporedni glumci, a film je nominiran i za Zlatni globus u kategoriji najbolje komedije/mjuzikla.

Igor Bezinović, 2025. Hrvatska, Italija, Slovenija, 112'

Novi film jednog od najosebujnijih hrvatskih filmskih autora, Riječanina Igora Bezinovića, dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, originalan je film kakav dosad nije snimljen u domaćoj kinematografiji, a koji kroz izrazito inovativan stil progovara o fascinantnoj i široj javnosti nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke.

U ovom stilski raskošnom, kreativnom i zaigranom filmu građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.

Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš… Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke ovim su filmom, nakon 100 godina, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i kroz film ispričati svoju verziju događaja.

Svoju svjetsku premijeru Fiume o morte! imao je na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio dvije nagrade - glavnu nagradu Tiger natjecanja te nagradu kritičara FIPRESCI što ga čini prvim hrvatskim filmom koji se nagrađen u prestižnoj natjecateljskoj konkurenciji tog festivala.

Maryam Moghadam, Behtash Sanaeeha, Iran, Francuska, Švedska, Njemačka, 2024., 97'

Uloge: Lily Farhadpour, Esmail Mehrabi

Ovjenčana nagradama žirija FIPRESCI i Ekumenskog žirija na Berlinaleu, Moja omiljena torta dirljiva je romantična tragikomedija o pronalasku ljubavi i novog životnog poleta u zrelijim godinama. Sedamdesetogodišnja Iranka Mahin živi sama otkad joj je muž umro, a kći odselila iz Teherana u Europu. Prijateljice je potiču da prekine višegodišnju samačku rutinu i oživi svoj ljubavni život. Dok se otvara novoj romansi, jedan neočekivani susret razvit će se u nepredvidivu večer koju nikada neće zaboraviti. Film je na sebe navukao ljutnju iranskih vlasti zbog preslobodnog prikaza ženske junakinje koja se u jednoj sceni suočava s iranskom „moralnom policijom“.

Maryam Moghaddam i Behtash Sanaeeha, redatelji filma, nisu bili u mogućnosti prisustvovati premijeri filma u Berlinu. Njihovi su uredi pretreseni, a računala zapljenjena. Na sreću, kopija filma je već bila pohranjena izvan Irana. Većini gledatelja bit će nejasno što je moralnoj policiji moglo zasmetati u ovom nježnom i duhovitom filmu, no scene u kojima se ženama vidi kosa, te 70-godišnja heroina, koja se sjetno prisjeća vremena kada hidžab uopće nije bio potreban,dovoljan su razlog za represiju.

Noémie Merlant, FR, 2024. 104'
Uloge: Noémie Merlant, Souheila Yacoub, Sanda Codreanu

Redateljski prvijenac poznate francuske glumice Noémie Merlant premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu. Njegove su junakinje tri djevojke koje, za vrijeme toplotnog udara u Marseilleu, provode dan uplićući se u živote svojih susjeda i promatrajući ih s balkona. No, zabava će potrajati sve do večeri u kojoj isprva samo slučajno provjeravaju zgodnog tipa s druge strane ulice. Odatle, komedija zaokreće u smjeru horora, večer se pretvara u krvoproliće i trio je prisiljen nositi se sa situacijom.

Ovu živopisnu žanrovsku mješavinu komedije, trilera i horora zajedno su napisale Noémie Merlant i Céline Sciamma, koje su se upoznale radeći na Sciamminom nagrađivanom filmu „Portret žene u plamenu“.

Peter Farrelly, Bobby Farrelly, US, 1998., 119'
Uloge: Cameron Diaz, Matt Dillon, Ben Stiller, Lee Evans, Chris Elliott

Besramni i sirovi humor braće Farrelly, temeljen naeuforičnom ismijavnju sve što se ismijati može, uklopljen je u okvir romantične komedije. Film, koji je u svoje vrijeme skandalizirao dio publike i kritike, postao je obrazac za čitav novi žanr „gnjusne komedije“, one kojoj niti jedna tema, objekt ili radnja nisu sveti. 

Tedu (B. Stiller) se ostvari životni san kad ga na maturalni ples pozove najljepša djevojka na školi, prekrasna Mary Jensen (C. Diaz), Večer iz snova pretvara se u pakao kada Ted umjesto na plesu završi u bolnici. Bez potrebe da ulazimo u detalje (iako će braća Farelly sa zadovoljstvom popratiti i detalje) Ted doživi ponižavajući incident sa patentom hlača. Od tog neugodnog doživljaja prošlo je 13 godina, a Ted, sada uspješan pisac, i dalje razmišlja o Mary. Angažira privatnog detektiva koji joj ulazi u trag na Floridi. Međutim, detektiv Pat Healy (M. Dillon) i sam se zaljubi u Mary ... i tu kreće urnebes. Svima je, dakako, jasno da će Mary i Ted na kraju završiti zajedno, jednostavno, oboje su mili i pozitivni likovi u moru lažova i ljigavaca, ali dok do toga dođe dogodit će se jedna od najsmješnijih komedija ikada. „Svi su ludi za Mary“ drži 27. mjesto na popisu 100 najboljih komedija Američkog filmskog instituta, a Total Film magazin proglasion ga je četvrtom najboljom komedijom svih vremena.

Cameron Diaz za tu je ulogu dobila nagrade New York Film Critics Circle Award,  MTV Movie Award, American Comedy Award, a Blockbuster Entertainment Award i bila je nominirana za Zlatni globus.

Film je također bio nominiran za Zlatni globus, i dobio je četiri MTV nagrade, uključujući najbolji film. 

Maryam Moghadam, Behtash Sanaeeha, Iran, Francuska, Švedska, Njemačka, 2024., 97'

Uloge: Lily Farhadpour, Esmail Mehrabi

Ovjenčana nagradama žirija FIPRESCI i Ekumenskog žirija na Berlinaleu, Moja omiljena torta dirljiva je romantična tragikomedija o pronalasku ljubavi i novog životnog poleta u zrelijim godinama. Sedamdesetogodišnja Iranka Mahin živi sama otkad joj je muž umro, a kći odselila iz Teherana u Europu. Prijateljice je potiču da prekine višegodišnju samačku rutinu i oživi svoj ljubavni život. Dok se otvara novoj romansi, jedan neočekivani susret razvit će se u nepredvidivu večer koju nikada neće zaboraviti. Film je na sebe navukao ljutnju iranskih vlasti zbog preslobodnog prikaza ženske junakinje koja se u jednoj sceni suočava s iranskom „moralnom policijom“.

Maryam Moghaddam i Behtash Sanaeeha, redatelji filma, nisu bili u mogućnosti prisustvovati premijeri filma u Berlinu. Njihovi su uredi pretreseni, a računala zapljenjena. Na sreću, kopija filma je već bila pohranjena izvan Irana. Većini gledatelja bit će nejasno što je moralnoj policiji moglo zasmetati u ovom nježnom i duhovitom filmu, no scene u kojima se ženama vidi kosa, te 70-godišnja heroina, koja se sjetno prisjeća vremena kada hidžab uopće nije bio potreban,dovoljan su razlog za represiju.