LENJINGRADSKI KAUBOJI IDU U AMERIKU

Leningrad Cowboys Go America, 1989. Aki Kaurismäki, 78 min. FIN/S
Scenarij: Aki Kaurismäki prema priči Sakke Järvenpää, Mato Valtonena  i Akija Kaurismäkija
Uloge: Matti Pellonpää, Kari Väänänen, Sakke Järvenpää, Heikki Keskinen
   Negdje u finskoj tundri, na ničijoj zemlji, živi najgori rock'n'roll band na svijetu - Leningrad Cowboys - grupa bez publike i bez ikakva komercijalnog potencijala. Zbog toga oni odlučuju pokopati svoje nacionalne osjećaje i krenuti u Sjedinjene Države, gdje ljudi mogu progutati doslovno sve...
   Smišljen kao klasični film ceste, „Lenjingradski kauboji idu u Ameriku“ jest i britka ironija prema američkim stereotipima. Protagonisti, konačno, završavaju na koncertu sa zborom i baletom Crvene armije, u najbizarnijem postmodernom spoju glazbe i filma!
   „Film je priča o njihovom putovanju preko oceana i preko cijelog kontinenta, priča o mračnim barovima i poštenom folku nacije hamburgera. Ružni glumci i sjajni osjećaji...“ Tako otprilike Aki Kaurismäki predstavlja svoj šesti cjelovečernji film kojim je prvi put privukao pozornost i šire međunarodne publike. Pomogao je tome i naslov koji je na neobičan način spajao dvije najveće sile suvremenog svijeta, ali još više to što je redatelj nakon nekih kratkih filmova prikazao kroz glazbu i uz nju povezanu bizarnu priču. To je dijelom promijenilo i način kako upotrebljava stalne sastavne elemente svojih filmova - modernistički prosede i društvenu kritiku.
   Pri svemu tome je Kaurismaki i (vrlo) samokritičan predstavljajući film svojevremeno je izjavio: "To je najgori film koji ste ikada gledali, osim ako ne računate filmove sa Staloneom."

   Spojivši elemente filma ceste i glazbene komedije, Kaurismäkijev film djeluje i kao farsična »americana«, u kojoj svaku novu anegdotu na putovanju benda »ozvučuje« drukčiji glazbeni broj, odnosno idiom američke pop-glazbe. Unatoč monotonoj linearnoj radnji, film je stekao kultni status koji duguje ekscentričnom imidžu devetorice »kauboja« (izdužene frizure »kokotice«, ekstremne »špicerice«, tamne naočale i krzneni kaputi), bizarnim (nadrealnim) situacijama i obratima, te stripovskoj lapidarnosti, apsurdnoj poetici i gegu glumaca. Ne samo zbog cameo-nastupa Jima Jarmuscha, film se često tumači kao posveta tom američkom nezavisnom autoru i replika njegovih viđenja Amerike (očima stranaca).... (Diana Nenadić, FL)

   http://www.imdb.com/title/tt0097728/?ref_=fn_al_tt_1

   AKI KAURISMAKI
   MINI CIKLUS AUTORSKI PREPOZNATLJIVOG I UNIVERZALNO RAZUMLJIVOG AUTORA
   Finska kinematografija doista je bila bizarnost, eksces na mapi svjetskoga filma... sve dok se nije pojavio filmofil koji će na tu kartu bespogovorno upisati sebe, a zatim i finski film. Aki Kaurismäki, mlađi od dvojice braće filmofila (Mika je također filmski redatelj, scenarist i producent), pojavio se poput meteora u zviježđu svjetskog art-filma, da bi postojano na njemu sjajio već tri desetljeća.
   Aki Kaurismaki je, uz Wima Wendersa i Jima Jarmuscha, zasigurno prvo ime koje vam pada na pamet kad se spomene suživot autorskog filma i suvremene glazbe. Također, velika će većina automatski određene njegove filmove povezati sa helsinškim sastavom Leningrad Cowboys koji je, istini na volju i formiran upravo za potrebe filmskog uradka „Leningrad Cowboys go America“ i njegova, uvjetno kazano nastavka „Leningrad Cowboys Meet Moses“.
   No, to je tek onaj vrh ledene sante koji strši iznad morske površine. Njegova ostvarenja, naime, odišu jednom specifičnom atmosferom u kojoj se dodiruju, preklapaju, pa i stapaju elementi naturalistički obojene socijalne drame, film noira i crnog humora te ih tako učinili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Baš kao i Godard, i Kaurismäki je kultni autor i favorit mlađih filmofila, sklonih književnosti, ali i modelima pop-kulture, američkoga B-filma i rock-glazbe