ZVONAR BOGORODIČNE CRKVE
IN MEMORIAM MAUREEN O'HARA
Američka glumica i pjevačica irskog porijekla, jedna od zadnjih zvijezda Zlatnog doba Hollywooda. Rođena je 1920. u predgrađu Dublina kao Maureen Fitzsimons. Kao djevojka željela je biti operna pjevačica ili barem nogometašica (otac joj je bio bio suvlasnik dublinskog nogometnog kluba 'Shamrock Rovers'). Na kraju je ipak odabrala glumu. Kad je imala 14 godina, primljena je u dublinski Abbey Theatre, da bi dvije godine kasnije dobila poziv za audiciju u mitskim londonskim Elstree studijima, gdje će oduševiti Charlesa Laughtona, koji je s producentom Erichom Pommerom osnovao kompaniju Mayflower Productions, ponudivši joj sedmogodišnji ugovor i promijenivši joj prezime u O'Hara. Njena prva uloga bila je ona naivne cure koja se spetljala s kornvalskim krijumčarima u Hitchockovoj „Krčmi Jamajka“, a u kojoj joj je pratner bio sam Laughton u ulozi opakog Sir Pengallana koji je uokolo paradirao s cilindrom i kožnim čizmama. Laughton je također nagovorio ljude iz RKO studija da joj ponude ulogu ciganke u „Zvonaru crkve Notre Dame“, dok je on bio njen Quasimodo. Njen dirljivi i senzualni portret Esmeralde u Dieterleovoj adaptaciji Hugoova klasika, bio je ujedno i njena odskočna daska za Hollywood.
Iako je u Hollywoodu surađivala i s manje razvikanim autorima, najvažnija će ostati njena suradnja s velikim Johnom Fordom koji ju je nazvao 'a man's kind of woman'. Njihovu uzavrelu irsku krv spojit će dva seminalna Fordova komada – elegantni „Kako je bila zelena moja dolina“, te „Miran čovjek“ koji igra na motiv ukroćene goropadnice, a kojeg će sam Ford opisati kao 'najseksi film koji sam ikad snimio'.. (Dragan Rubeša)
Hunchback of Notre dame, 1939. William Dieterle, 117 min. SAD
Scenarij: Sonya Levien, Bruno Frank (prema romanu koga je 1831. objavio Victor Hugo. Radnja mu je smještena u 1485., u Parizu u i oko tamošnje Katedrale)
Uloge: Charles Laughton, Cedric Hardwicke, Thomas Mitchell, Maureen O'Hara, Edmond O'Brien
Ekranizacija klasičnog romana Victora Hugoa o nesretnom siročetu, grbavom zvonaru crkve i mladoj lijepoj Esmeraldi, Romkinji čiji je narod u 15. stoljeću u Francuskoj bio izložen progonima. Tijekom jedne svečanosti u Parizu, rasplesana Esmeralda zapne za oko Frollu, moćnom savjetniku kralja Luja XI. Tu je i zvonar Quasimodo. Uskoro će se ove tri sudbine ispreplesti…
Prvi filmski festival u Cannesu nije bio samo proslava kinematografije, bio je usto i metaforički srednji prst nonšalantno stavljen pod nos fašističke propagande koja je krasila festival u Veneciji prijašnjih godina. Hrabrost i moderni stil novog festivala gromoglasnom zvonjavom najavili su novo vrijeme filmskih festivala, a za zvonjavu je bio zadužen grbavi Charles Laughton u crno-bijeloj adaptaciji 'Zvonara crkve Notre Dame'. Koliko god je Dieterleova obrada romantičnog klasika Victora Hugoa o nemogućoj ljubavi Esmeralde i Quasimoda bila dirljiva i srcedrapateljna, nije mogla zasijeniti aktualne događaje, točnije početak Drugog svjetskog rata, zbog čega je cijeli festival otkazan. Tako je 'Zvonar crkve Notre Dame' Williama Dieterlea ušao u povijest kao prvi i jedini film prikazan na prvom festivalu u Cannesu...