SAULOV SIN
Saul fia, 2015. László Nemes, 107 min. HUN
Scenarij: László Nemes, Clara Royer
Uloge: Géza Röhrig, Levente Molnár, Urs Rechn, Todd Charmont
Dobitnik Grand Prixa žirija u Cannesu, 'Saulov sin' majstorski je redateljski debi, izvanredno postignuće suzdržanog, ali nepokolebljivog realizma te prikaz potrage za iskupljenjem u samom srcu pakla.
Listopad 1944., Auschwitz-Birkenau. Saul Ausländer mađarski je pripadnik Sonderkommanda, jedinice židovskih zatvorenika izoliranih od ostatka logora koji su zaduženi za odvođenje zatvorenika u plinske komore i paljenje leševa. Dok radi u jednom od krematorija, Saul nailazi na tijelo dječaka za kojeg postaje uvjeren da je njegov sin. On se budi iz stanja umrtvljenosti i odlučuje potajno dječaku prirediti pravi židovski pogreb. Dok drugi članovi Sonderkommanda planiraju pobunu i bijeg, Saul preuzima na sebe nemoguć zadatak spašavanja dječakova tijela od plamena te manevrira kroz zamršeni prostor logora u potrazi za rabinom koji će izvršiti obred.
"Saulov sin" je ne samo odličan, već i hrabar, beskompromisan i izuzetno važan film, naročito u sadašnje vrijeme kada se opet u centralnoj Evropi otvaraju logori, kada se ljudi ograđuju žicom i ograničava im se kretanje. Naravno da okolnosti nisu iste, mada se ideološki predznak i shema mogu dovesti u vezu. Važno je da ovakav film dolazi upravo iz Mađarske, trenutno ozloglašene zbog rasizma i ksenofobije. Voljno ili ne, ovaj film upozorava i prijeti da se povijest može ponoviti, ali i daje nadu da, dok je svjesnih toga, svijet ipak neće otići dovraga. "Son of Saul" nije jedan od onih komercijalnih filmova o Holokaustu, onih politički korektnih, kalkulantskih “festivala suza” koji se nadaju nagradama kroz senzibilizaciju publike, udarajući nisko, igrajući na patetiku i prenaglašene emocije. „Saulov sin“ je jedan prilično unikatan film koji udara direktno, žestoko, grabi za gušu i ne pušta... To je vidljivo i po tempu, i po stilu, i po fokusu i po sadržaju filma. Dio užasa je tu vidljiv, ali mnogo veći ostaje tek impliciran. Leševe na gomili, leševe posvuda vidimo, ali tek na periferiji kadra. Likovi nisu karikaturalni, već su svi tako odvratno ljudski, od samog Saula, preko kolega - ”sonderkomandosa” do Nijemaca. Svima je svega preko glave, svi su koruptivni i korumpirani. Pakao ih je već proždrao i to se vidi, a naročito čuje: aritmična i glasna zvučna shema sastavljena od uzvika u daljini, zveketa mašinerije i povremenih pucnjeva prati nas i proganja kroz cijeli film... i dalje od toga.
Elaborirani vizuelni identitet filma je posebna priča. Snimljen u boji, ali u starinskom 4:3 formatu, na 35 mm traci, "Saulov sin" u svakom trenutku ostavlja utisak tjeskobe. Tome dodatno pomaže činjenica da kamera koju maestralno kontrolira Mátyás Erdély nikad ne stoji, nego kruži oko našeg protagoniste koji je i sam stalno u pokretu, te da je cijeli film sastavljen iz možda dvadesetak takvih, neprekinutih kadar-sekvenci... (Marko Stojiljković)