PROGRAM KINOTEKE 2017. godina
1977. Vladimir Tadej, 90 min.HR
Scenarij: Branko Ćopić, Arsen Diklić, Vlastimir Radovanović, Vladimir Tadej
Uloge: Boris Dvornik, Ružica Sokić, Danilo Stojković, Slavko Simić, Nikola Simić, Mate Ergović, ?uro Utješanović, Olivera Marković, Ramiz Paši, Mile Rupčić, Dino Dvornik
Dvadesetih godina prošlog stoljeća, u malom bosanskom selu podno Grmeča, započinje školska godina. Za dječake Baju i Iketu to je kraj bezbrižnog djetinjstva i slušanja djedovih priča o hajdučkim podvizima. Prvi dan u školi, međutim, ne započinje strašno, pogotovo što se između Baje i Veje, pridošlice iz Like, razvije simpatija. Dan pokvari dugački dječak Joja, pa Baju i Iketa moraju uzeti u zaštitu njihovi rođaci, sedmoro braće Rašeta. Još veću nevolju stvaraju žandari, uzimajući hranu i stoku od seljaka koji zbog slabog uroda nisu mogli platiti porez. Stižu hajduci, plijen od žandara vrate seljacima i vrate se u brda, a zajedno s njima nestala su i braća Rašeta. Žandarima stiže pojačanje i za hajducima se organizira potjera. Baja i Iketa povjeruju u Jojinu priču da su se Rašete odmetnuli u hajduke i polaze ih tražiti. Njima se pridružuje i Veja…
Pustolovno-dječji film, kvalitativno pristojan izdanak žanra kojeg je u hrvatskoj kinematografiji pedesetih godina začeo Branko Bauer filmovima „Sinji galeb“ i „Milioni na otoku“, s tim da je specifičnost „Hajdučkih vremena“ smještaj radnje u prošlost, čime film zadobiva i elemente povijesnog žanra... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0180729/?ref_=fn_al_tt_1
Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/
SVJETSKI DAN AUDIOVIZUALNE BAŠTINE:
Vlak u snijegu, 1976. Mate Relja, 84 min. HR (YU)
Scenarij: Mate Relja prema istoimenom romanu Mate Lovraka
Uloge: Slavko Štimac, Željko Malčić, Gordana Inkret, Edo Peročević, Ratko Buljan, Antun Nalis, Branko Matić, Vlado Bačić, Vojkan Pavlović
Na Jabukovcu u Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban, Draga i Pero. Učenike te seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad. Tamo su, u tiskari zahvalili na besplatnom putu u Zagreb pjesmom, a naposljetku su otišli u zoološki vrt. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, željezničari oslobađaju vlak.
Roman „Vlak u snijegu“ (prvotno naslovljen kao „Djeca velikog sela“), napisao je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Nadahnut stvarnim događajima, roman je strukturiran u obliku pitke, djeci bliske proze koja se odlikuje jednostavnom, a dinamičnom fabulom, oblikovanom u stilu pustolovnog zapleta...
Film je sniman između 1973. i 1976. Premijerno je prikazan u Bjelovaru 1976. godine. Iste godine prikazan je na Šibenskom dječjem festivalu i na Filmskom festivalu u Puli, gdje je osvojio nagradu publike "Jelen" kao prvi film za djecu koji je osvojio tu nagradu.
http://www.imdb.com/title/tt0076893/?ref_=fn_al_tt_1
Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1
1970. Vladimir Tadej, 96 min. HR
Scenarij: Vladimir Tadej po romanu Mate Lovraka
Uloge: Mladen Vasary, Predrag Vukovic, Berislav Kokot, Adem Ćejvan, Boris Dvornik, Inge Appelt, Antun Nalis, Boris Vujović, Antun Vrdoljak
Grupa dječaka u malom mjestu obnavlja razrušeni stari mlin. Ipak, postoje i oni kojima njihov plan nikako ne odgovara… Već godinama seoska vodenica nije u pogonu, a središnji je problem mnogih seljaka. Oni za svoje potrebe moraju koristiti parni mlin što je u interesu vlasnika mlina. Seoski dječaci, na čelu s Perom, osnivaju Družbu i zadatak im je svoje slobodno vrijeme provesti obnavljajući vodenicu. Na tom putu očekuje ih niz pustolovina, pa čak i opasnost. Pero, Medo, Šilo i Milo Dijete četvorica su članova Družbe, ali i vrijedni dječaci. Ne boje se nikakvog fizičkog posla, a i znaju čuvati mnoge tajne. Njihova tajnovitost i pustolovni duh ovaj film će pretvoriti u niz uzbudljivih akcija.
Dječji filmski klasik zabavan je i svevremen film o prijateljstvu i snazi zajedništva pa je podjednako zanimljiv i mlađim i starijim generacijama.
http://www.imdb.com/title/tt0065666/?ref_=fn_al_nm_1a
Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/
The Little Prince, 2015. Mark Osborne, 108 min. UK/J
The Good Dinosaur, 2015. Peter Sohn, 97 min. SAD
Ooops! Noah is Gone, 2014. Toby Genkel, 83 min. DE
1953. Branko Bauer, 92 min. HR
Scenarij: Josip Barković, Branko Bauer (prema romanu „Bratovščina Sinjeg galeba“ Tone Seliškara)
Uloge: Suad Rizvanbegović, Tihomir Polanec, Darko Slivnjak, Boris Ivančić, Radovan Vučković, Anica Pozojević, Pavao Saćer, Antun Nalis, Viktor Bek, Nela Eržišnik
Dječak Ive s prijateljima se otisne na more, kako bi otplatio dugove u koje mu je zapao otac. Svoju brodicu nazovu Sinji galeb, a nakon nekog vremena padnu u oči pomorskim kriminalcima predvođenima Lorencom...
U debitantskom ostvarenju Sinji galeb, Branko Bauer snažno je navjestio svoj talent. Određena ‘škripavost’ na temeljnoj zanatskoj razini (posve razumljiva u to još pionirsko doba hrvatskog i jugoslavenskog igranog dugog metra) nadoknađena je maštovitom pričom, živopisnim likovima i ekspresivnim vizualnim stilom. Prvijencem i narednim ostvarenjem „Milioni na otoku“, Bauer je demonstrirao visoku kompetenciju u žanru filmova za djecu i omladinu, kojem će se, doduše u nešto manje izravnom obliku, vratiti u završnom razdoblju svog opusa filmovima „Zimovanje u Jakobsfeldu“ i „Salaš u Malom Ritu“ (odnosno glasovitoj seriji Salaš u Malom Ritu), kao i svom posljednjem ostvarenju „Boško Buha“. Film je 1954. prikazan na festivalima djeejeg filma u Mar del Plati i Veneciji... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0170583/?ref_=fn_al_tt_1
(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Yol, 1982. Şerif Gören / Yilmaz Güney, 114 min. TU
Scenarij: Yilmaz Güney
Uloge: Tarik Akan, Şerif Sezer, Halil Ergün, Meral Orsonhay, Necmettin Çobanoglu, Tuncay Akça, Hikmet Çelik
Pet robijaša odlazi na kratki dopust; Seyit putuje u izolirano kurdsko selo kako bi kaznio ženu zbog nevjere, Mehmet odlazi u posjet supruzi koja ga sumnjiči za bratovo ubojstvo, Omer dolaskom u rodno selo otkriva da ga teroriziraju vojne snage, a Yusuf i Mevlut putuju u posjet mladenki, odnosno zaručnici. Postepeno uviđaju da i izvan zatvorskih zidina vlada nepravda i ugnjetavanje...
Tipičan film najpoznatijega turskog autora Yilmaza Güneya, „Put“ je hvaljen kao oštra osuda konzervativnih društvenih struktura i turske patrijarhalne tradicije – junaci su na privremenoj slobodi, no gledatelj zajedno s njima otkriva da i izvan zatvorskih zidina vladaju nepravda i opresija. Prizori u kojima junaci putuju pustim i grubim krajolikom imaju, međutim, i autonomnu, nesimboličnu dojmljivost, za što je zaslužan i Şerif Gören – on je nadgledao snimanje prema preciznim uputama Yilmaza Güneya koji je pak nakon bijega iz turskog zatvora vodio montažu i obradu tih materijala u Švicarskoj... (enciklopedija.lzmk)
Tijekom priprema za snimanje filma „Sirotinja“ (Zavallilar, 1975), Yilmaz Güney, turski redatelj kurdskog porijekla, biva uhapšen zbog navodnog ubojstva suca tijekom fizičkog obračuna u jednom restoranu te osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, pa je film dovršio Atif Yilmaz. Redatelja je u istanbulskom zatvoru posjetio američki redatelj Elia Kazan, koji je u tisku izjavio da Güney živi u dobrim uvjetima te da vodi filmsku kompaniju, piše memoare, romane i scenarije. Po tim su scenarijima njegovi suradnici, sljedeći njegove upute, režirali filmove s kojima je postigao svoje najveće međunarodne uspjehe. Prvi takav film bio je „Stado“ (Sürü, 1978) u režiji Zekija Öktena, panorama suvremene Turske dana kroz priču o pastiru Sirvanu koji zbog želje da bolesnoj supruzi osigura potrebnu medicinsku skrb dolazi u sukob s ocem, da bi naposljetku s njima i stadom krenuo put Ankare. I sljedeće ostvarenje, film „Neprijatelj“ (Düşman, 1979), o nezaposlenom radniku koji je primoran prihvatiti posao trovača pasa lutalica zbog čega uskoro počinje imati noćne more, režirao je Zeki Ökten. 1979., nakon što je premješten u zatvor na otok u Mramornom moru, a knjiga koju je posvetio sinu zabranjena, bježi iz zatvora u Francusku gdje radi na montaži svog najvećeg međunarodnog uspjeha, filma „Put“ (Yol, 1982), kojega je prema njegovim uputama režirao Şerif Gören. Pričom o petorici političkih zatvorenika koji za kratka dopusta kreću u posjet rodbini i prijateljima, postepeno uviđajući da život izvan zatvorskih zidina nije ništa bolji, otvoreno progovara o suvremenoj Turskoj. Zlatnu palmu za najbolji film u Cannesu podijelio je s filmom „Nestali“ (1982) Coste Gavrasa, a u Turskoj je prikazan tek 1999. godine... (filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0084934/?ref_=fn_al_tt_2
1972. Obrad Gluščević, 90 min.HR
Scenarij: Stjepan Perović, Obrad Gluščević
Uloge: Slavko Štimac, Željko Mataija, Ivan Štimac, Boro Ivanišević, Smiljan Čičić, Smiljka Pavičić-Budak, Edo Peročević, Slavica Fila
Njemački ovčar, zaostao iz rata, pomalo je podivljao živjeći sam u planini. To je lički kraj s vukovima koji nerijetko seljanima napadaju ovce. Dječak Ranko uspije se sprijateljiti s divljim psom kojeg, po natpisu s medaljice na ogrlici, naziva Hund. Ostali seljani međutim za Hunda misle da je vuk te organiziraju na njega hajku...
Najčuveniji, najpopularniji i po mnogima najbolji hrvatski i jugoslavenski dječji film ikad snimljen, znameniti „Vuk samotnjak“ slojevito je ostvarenje podatno zanimljivim interpretacijskim mogućnostima, na primjer onoj o suodnosu prirodnog/divljeg i kultiviranog, ili o odnosu nekad zaraćenih strana i nasljeđu koje sa sobom u taj odnos donose. Svojim debitantskim nastupom proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario niz izuzetnih uloga (Specijalno vaspitanje, Sjećaš li se Dolly Bell). Na Pulskom festivalu „Vuk samotnjak“ nagrađen je Velikom srebrnom arenom za drugi najbolji film, a dobio je i nagradu publike Jelen... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0069478/?ref_=fn_al_tt_1
Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/
American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt
El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1
El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1
Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1
Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1
American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt
Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1
(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Les biches, 1968. Claude Chabrol, 100 min. FR
Scenarij: Paul Gégauff, Claude Chabrol
Uloge: Jean-Louis Trintignant, Jacqueline Sassard, Stéphane Audran, Nane Germon
Bogata i pomalo tajnovita ljepotica Frédérique, odjevena u crno, zavodi privlačnu mladu Why, siromašnu slikaricu opsjednutu košutama. Why sve više nalikuje mentorici, no obje se zaljubljuju u proračunatog arhitekta Paula. On bira Frédérique, pa je psihički labilna slikarica spremna na drastične poteze...
Film "Košute" označio je nov uspon u Chabrolovoj karijeri. Naime, radi se o vrlo uspjelom i provokativnom filmu za što su, osim redatelja, zaslužni njegov stalni scenarist Paul Gégauf i redateljevi omiljeni glumci, osobito Stéphane Audran. Film prikazuje nesvakidašnji ljubavni odnos koji je na prvi pogled neupitno homoseksualan, no on isključivo koristi redateljevom otkrivanju licemjerja i ispraznosti francuskog buržoaskog društva koje se zapravo cijelo vrijeme "dosađuje". Osim redateljeve preokupacije društvom, ovaj film na sjajan način ponire u duševni život fatalističkih, čak morbidnih likova sklonih prepuštanjima i opsesivnoj ljubomori. Atmosfera nelagode je, osim pomno razrađenim dijalozima, ostvarena i neočekivanim pokretima kamere te začudnim glazbenim naglascima. Mnogi su, uglavnom francuski, kritičari komentirali ideološko viđenje priče po kojoj marksistički intelektualci iskorištavaju pripadnike visokoga društva, dok ga siromašni (koje zastupa Jacqueline Sassard) prihvaćaju i neminovno su njegove žrtve. Za ovu ulogu Stéphane Audran osvojila je Srebrnog medvjeda na berlinskom festivalu 1968. godine.
http://www.imdb.com/title/tt0062728/?ref_=nv_sr_1
American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt
El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1
Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij: Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/
Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1
Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1
American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt
Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1
El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1
Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij: Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih. Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/
(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Črne ptice, 1967. Eduard Galić, 92 min. HR
Scenarij: Grgo Gamulin
Uloge: Voja Mirić, Fabijan Šovagović, Ivan Šubić, Vanja Drach, Ivo Serdar, Rade Šerbedžija, Relja Bašić
Pred kraj Drugog svjetskog rata ustaški upravitelji zatvora, suočeni s partizanskom ofenzivom, namjeravaju likvidirati partizanske zatvorenike. Zatvorenici počnu planirati bijeg…
Desetljećima zaboravljene „Crne ptice“ jedini je dugometražni igrani kinofilm Eduarda Galića - nastao je na marginama nezavisne filmske produkcije, kao film na hrvatskom jeziku u slovenskoj proizvodnji. Gledajući danas „Crne ptice“, prije svega vidimo film koji se sasvim uklapa u procvat modernističkih i autorskih poetika u jugoslavenskom novom filmu druge polovice 1960-ih, u svim rasponima od naturalizma crnog talasa do ekspresionizma slovenske črne serije, preko hrvatskoga diskretnog modernizma kao međuzone. Premda lokalna publika lako prepoznaje izvanfilmske reference, sam filmski svijet što ga gledamo na ekranu apstrahiran je, ritualiziran i formaliziran, u svojevrsnoj korelaciji ultimativnog zločina – Holokausta – koji prikazuje. Tako je Galić ostvario možda najbolji debi hrvatske kinematografije, s jedne strane klasični film bijega, s druge strane poetski film stanja, s treće strane zastrašujuća meditacija o ratnom zločinu, pri čemu bestjelesno oko što lebdi nad svijetom filma kao da priziva sve poznate teorijske rasprave o ne/prikazivosti Holokausta i etičnosti filmske slike. (Tomislav Šakić)
Dragulj ‘Crne ptice’ zaživjele su 43 godine nakon što su snimljene. Šerbedžija je u njima odigrao prvu veliku filmsku ulogu, a Šovagović zvuči upravo proročanski.. (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0061530/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/crne-ptice-nepoznati-film-ede-galica-o-ustasama-senzacija-na-sff-u/2308196/
http://www.archive.subversivefestival.com/subff2010/index_direkt_det.php?tekst_id=218&menu_id=35&sm_id=37&sd_id=80&spd=1
El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1
Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij: Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih. Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/
American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt
Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij: Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa... U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...
Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1
Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij: Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih. Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/
El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij: Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1
American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij: Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey", dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
„Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
„Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)
Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt
Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1
Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij: Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih. Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/
SJEĆANJE NA MICHAELA CIMINA
Year of the Dragon, 1985. 134 min. US
Scenarij: Oliver Stone i Michael Cimino po istoimenom romanu Roberta Daleya
Uloge: Mickey Rourke, John Lone, Ariane
Stanley White, najodlikovaniji njujorški policajac, premješten je u kinesku četvrt. Progonjen sjećanjima iz vijetnamskog rata ovaj bjesni muškarac pred sebe stavlja nemoguć zadatak - uništiti kinesku mafiju. Na putu mu stoji Joey Tai, izrazito okrutni mladi mafijaš koji ne preza ni pred čim kako bi zavladao podzemljem...
Neo-noir action classic... (cinephiliabeyond.org)
Mladi Rourke je u svemu tome, makar katkad okružen daleko slabijim talentima, fantastičan kao tipični antiheroj krimi-akcijade osamdesetih – Poljak iz Brookylna, vijetnamski veteran koji postaje drtiharijevski policajac, dražesni seronja i rezignirani idealist s misijom čišćenja njujorške Kineske četvrti od trijada, iako nitko u gradskoj upravi ne priznaje njihovo postojanje... (zuti-titl.com)
Jednom davno, Michael Cimino je bio velika nada američkog filma. Snimio je „Deer Huntera“ i sva vrata su mu bila otvorena. Mickey Rourke također je imao predispozicije da bude jak glumački igrač na holivudskom nebu. Što se u međuvremenu dogodilo? Cimino je snimio „Heaven’s Gate“. Umjesto megalomanski epskog vesterna dobio se epski flop koji mu je zakucao karijeru o prašnjavi pod odakle se nikad više nije podigao. Mickey se volio zajebavati uokolo, pa se od Handsome Mickeyja pretvorio u Marva iz „Sin Cityja“. O, sranje, on ga je i glumio. Namjerno sam zloban. No, Mickey, koji je imao karizmu, nikad nije našao pravi projekt da ga izdigne na pravu razinu, a Cimino više nije imao toliko dugačak povodac kao u vrijeme „Heaven’s Gatea“, pa su se njih dva činila kao savršeni spoj. Karizma i redateljsko umijeće trebalo je rezultirati nečim zanimljivim. I uistinu jest, ako ćemo govoriti pravo - „Godina Zmaja“ pošten je i fer kriminalistički film... (deckardovkutak.wordpress.com)
Remek-djelo 80-ih, podcijenjeno do bola do danas... Rourke u svojoj najboljoj ulozi (po meni), sadrži par antologijskih scena od kojih vam se kičma ježi zbog ljepote... (dalal/forum.hr)
MICHAEL CIMINO JE JEDAN OD BITNIH AUTORA AMERIČKE KINEMATOGRAFIJE U DRUGOJ POLOVICI DVADESETOG STOLJEĆA I TO NE SAMO ZBOG „LOVCA NA JELENE“
http://kinotuskanac.hr/article/lovac-na-uspjeh
UBIO JE NOVI HOLLYWOOD, ALI „LOVAC NA JELENE“ PA ČAK I „VRATA RAJA“ ANTOLOGIJSKI SU FILMOVI
http://trusty.hr/scena/film/316-cimino-na-ponovno-gledanje-bio-je-lud-ubio-je-novi-hollywood-ali-lovac-na-jelene-pa-cak-i-vrata-raja-odlicni-su-filmovi.html
PODSJETNIK NA KARIJERU BRUCEA WILLISA
Die Hard, 1988. John McTiernan, 131 min. US
Scenarij: Steven E. de Souza, Jeb Stuart
Uloge: Bruce Willis, Bonnie Bedelia, Alan Rickman, Alexander Godunov, Reginald VelJohnson, Paul Gleason, William Atherton
„Umri muški“ je film i o strahu – o strahu jedne nacije (koja je na vrhuncu moći) od nepoznatog....
Willis je karizmatični policajac John McClane koji na Badnjak dolazi iz New Yorka u Los Angeles kako bi u obiteljskom krugu proveo blagdane. Dolazi u zgradu korporacije Naikatomi na prijem priređen na radnom mjestu bolje mu polovice. Nedugo zatim kontrolu nad zgradom preuzimaju teroristi na čelu sa Hansom Gruberom (izvrsni Alan Rickman), sofisticirani, inteligentni i hladnokrvni kriminalac. Svi koji su se u tom zatekli postaju taoci i jamac da će se ispuniti zahtjevi terorista koji su se namjerili na 600 mil. USD obveznica smještenih u trezoru koji se nalaze u zgradi. To je, naravno, zadatak za FBI no stvar u svoje ruke uzima John McClane koji postaje prototip modernog antijunaka, policajca u potkošulji... i tu počinje zabava!
Film koji je od glavnog glumca serije 'Slučajni partneri' stvorio akcijskog junaka koji se s teroristima nosi na samo sebi svojstven 'McClane' način. Film je snimljen prema romanu 'Nothing Last Forever' Rodericka Thorpa, nastavku knjige 'Detektiv' u čijoj se ekranizaciji 1968. pojavio Frank Sinatra. Nakon što su brojni, tada daleko razvikaniji kolege poput Schwarzennegera i Eastwooda odbile ulogu ista je pripala ne odveć poznatom Bruceu Willisu. Ostalo je povijest.
„Umri muški“ predstavlja kamen-temeljac akcijskog žanra, a ono što ga posebno krasi je zaokružena psihologija glavnog lika koji ne predstavlja stroj za borbu, već „malog“ čovjeka koji uspijeva u naizgled nemogućem – izboriti se sa nadmoćnim neprijateljem...
John McClane, vjerojatno jedan od najpoznatijih filmskih (anti) junaka svih vremena, krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme. Čovjek od malo riječi, ali zato jak na djelima, koji zna "ubosti" svog protivnika tamo gdje najviše boli, što sarkastičnim upadicama što svojim pištoljem ili šakama. A tu je i fenomenalni Alan Rickman kao također jedan od najpoznatijih filmskih negativaca ikada - Hans Gruber... (dragonrage/filmski.net)
Maestralan i bezvremenski akcijski klasik! (blazi 17/filmski/net)
Malo je filmova koji uspiju napraviti to da negativac bude zanimljiviji od pozitivca, stvarno malo, a „Die Hard“ svakako ulazi u tu kategoriju. Nije da se nismo nagledali već svakojakih bad guysa, od onih bezveznih, pa do onih uglađenih, ali, iako su neki bili zanimljivi nikad nisu uspjeli zasjeniti glavnu facu. Rickmanu je to pošlo za rukom, a još je bolja stvar da mu je to bila prva važnija uloga... (deckardovkutak.wordpress.com)
http://www.imdb.com/title/tt0095016/?ref_=fn_al_tt_1
Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij: Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
„Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
„Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on! Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/
Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij: Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
„Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
„Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on! Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
(EVROPSKI) KINO KLUB
Die Blechtrommel, 1979. Volker Schlöndorff, 142 min. DE
Scenarij: Jean-Claude Carriere, Volker Schlöndorff, Franz Seitz i Günter Grass (prema vlastitom romanu),
Uloge: Mario Adorf, Angela Winkler, David Bennent, Katharina Thalbach, Daniel Olbrychski
Trogodišnji Oskar odbija odrasti i ući u iskvareni i zastrašujući svijet odraslih u kojem nacisti preuzimaju vlast, a razbor ima sve manju vrijednost. Ne odvaja se od svog limenog bubnja kojim iritira odrasle, a ako mu ga netko pokuša oduzeti, vrištanjem lomi stakla.
Ovo vizualno fascinantno ostvarenje jasnoću klasičnog izlaganja povezuje s poetikom alegorije te iracionalnom logikom sna, čemu je vjerojatno pridonio i Jean-Claude Carrière, čest scenaristički suradnik Luisa Buñuela. Film se odlikuje domišljatim i vještim pronalaženjem vizualnih pandana strukturama književnog predloška, jednoga od najcjenjenijih romana novije njemačke književnosti, u čemu je izravan oslonac pružila likovna i filmska tradicija ekspresionizma. Groteskni su prizori brojni, a junak patuljak uvjetuje što se u znatnom dijelu izlaganja točka promatranja nalazi otprilike u visini koljena odrasla čovjeka, dok je prilično odbojnom prikazana i seksualnost likova. Kritika je osobito hvalila suptilno balansiranje na granici fantastike u scenama kakva je ona u kojoj je Oskar začet te scena na nacističkom mitingu. Među nagradama izdvajaju se Zlatna palma u Cannesu (ex aequo) te Oscar za film na stranom jeziku. (Nikica Gilić, Filmski leksikon)
„Limeni bubanj“ je roman njemačkog književnika Günter Grassa iz 1959. godine. Napisan je kao dio Dancinške (Gdanjske) trilogije i jedno je od najvećih djela moderne poslijeratne njemačke literature.
http://www.imdb.com/title/tt0078875/?ref_=nv_sr_1
SJEĆANJE NA ALANA RICKMANA
Dogma, 1999. Kevin Smith, 130 min. US
Scenarij: Kevin Smith
Uloge: Ben Affleck, Matt Damon, Linda Fiorentino, Salma Hayek, Jason Lee, Alan Rickman, Chris Rock
Glavna junakinja filma je Bethany, cinična uposlenica klinike za abortuse, kojoj se jedne noći ukazuje Metatron,
anđeo koji služi kao Glas Božji te joj saopći kako kao daleki potomak Isusa Krista mora krenuti na misiju spasavanja čovječanstva. Naime, kardinal Glick u New Jerseyu je u nastojanju da učini katolicizam modernim i popularnim ponudio oprost grijeha svima koji posjete crkvu. Tu su vijest čuli Loki i Bartleby, dvojica anđela koje je Bog prognao na Zemlju, te u tome vide priliku da se vrate na nebo. Problem je u tome što je Bog nepogrešiv, pa bi izigravanje njegove volje izazvalo propast svega. Bethany mora zaustaviti dva anđela u njihovoj misiji, a pri tome će joj pomoći sijaset bizarnih likova - Jay i Silent Bob, dva sitna dilera; Rufus, trinaesti apostol koji je izbačen iz Biblije zato što je crnac; te Serendipity, muza koja zarađuje za život u striptiz-baru. Azrael, jos jedan pali anđeo, pak ima neke svoje planove, pa je spreman tu veselu družinu zaustaviti sa svojom hordom demona.
Kevin Smith je scenarij za „Dogmu“ napisao još davno prije nego što je snimio svoj slavni prvijenac „Trgovce“.
Iako su mnogi katolički fundamentalisti napali film kao vrijeđanje njihovih vjerskih osjećaja, sam Smith je za sebe tvrdio da je katolik, te da je film manje napad na vjeru kao takvu, koliko na način na koji je ona kroz praktično djelovanje Katoličke crkve u posljednje vrijeme postala udaljena od modernih vjernika.
U ulozi Velikog Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog nastupale su žene, pripadnici crne rase, a redatelji su konzervativnim kršćanskim krugovima i inače dizali tlak i nekonvencionalnim prikazom Božje osobnosti. Mnoštvo je razloga zašto su najkonzervativniji teološki krugovi, posebno katolički, pošizili na ulogu Alanis Morissette u filmu "Dogma". Neovisno o tome što kanadska glazbenica potječe iz katoličke obitelji. Problem je u tome što je ona žena. Koliko god to bilo besmisleno, jer Bog ne može imati spol. Problem nastaje u patrijarhalnom naslijeđu kršćanstva, dotle da metafora Crkve kao božje nevjeste dobiva dodatne nezgodne konotacije ukoliko Boga u filmu tumači glumica... (10 najbolje odigranih uloga boga / express.hr)
U ovom filmu o kojem se zapravo previše govorilo ono najbolje izvukli su glumci. To osobito važi za Lindu Fiorentino koja prekrasno stari, uvijek šarmantnog Rickmana i za Afflecka koji je svom liku dao crtu dramske, buntovne grozničavosti. Sve u svemu, „Dogma“ je benigni šašavi filmić bez specifične težine, infantilna igrarija koja međutim doista nije uvredljiva... (Jurica PAVIČIĆ, SD)
http://www.imdb.com/title/tt0120655/?ref_=nv_sr_1
SJEĆANJE NA ALANA RICKMANA
U svima filmovima zamjetno je Rickmanovo zaleđe šekspirijanskog glumca širokog zamaha i upečatljive geste, jer je sve svoje likove, makar ponekad bili i slabo napisani, tumačio s osloncem na njihove ljudske osobine i mane... (Josip Grozdanić/hfs)
http://kinotuskanac.hr/article/umjetnik-raskosna-dara
Secret Art Cinema novi je filmski program posvećen umjetnosti.
Zašto Secret Art Cinema? Jer mi volimo kreativno pa vas vodimo u filmsko-umjetničku avanturu koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju ništa o filmu koji će gledati. Naslov filma ostaje tajna sve do početka projekcije. Jeste li spremni prepustiti se iznenađenju?
Budite sigurni, za vas smo pripremili niz zanimljivih filmova o sjajnim arhitektima, dizajnerima, umjetnicima i zanatlijama. Njihova svjedočanstva o nama poznatim ili potpuno nepoznatim kreacijama u formi filma. Umjetnost se s umjetnošću susreće, isprepliće i komunicira u vremenu i prostoru, na svim razinama i u svim kulturama.
Projekt Secret Art Cinema na kreativan i izravan način povezuje filmske gledatelje sa značajnim umjetničkim djelima.
Nakon prve tajne projekcije 8. veljače 2017. u Osijeku, Rijeci i Splitu, avantura će se nastaviti i na drugim lokacijama u Hrvatskoj. Gledat ćemo filmove na temu umjetnosti. Recentne, zanimljive i u Hrvatskoj još neprikazane, filmove istaknutih autora o pothvatima nadarenih, a često i genijalnih autora.
Pozvani su svi, dolazak je za ljubitelje umjetnosti obavezan a ulaz slobodan.
VOLIM(O) KREATIVNO!
Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/
The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1
In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu koja će imati tragične posljedice...
„Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda” gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4
The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1
(EVROPSKI) KINO KLUB
Idi i smotri, 1985. Elem Klimov, 142 min. SSSR
Scenarij: Ales Adamovich, Elem Klimov
Uloge: Aleksej Kravčenko, Olga Mironova, Ljubomir Lauciavicius, Vladas Bagdonas, Juris Lumiste, Viktor Lorents, Kazimir Rabecki, Evgenij Tiličejev, Aleksandr Berda
Četrnaestogodišnjak Florja ukrade pušku mrtvom vojniku te se pridruži partizanima u borbi protiv nacista u Bjelorusiji, da bi potom iskusio sve strahote rata te svjedočio razaranjima i pogubljenjima apokaliptičnih razmjera koja vrhunac dosežu u brutalnim i šokantnim prizorima paljenja sela i klanja stanovništva…
Bez pretjerane simbolike i estetizacije, Klimov je prikazom surovog, prljavog, krvavog rata, viđenog kroz oči četrnaestogodišnjaka koji suočen s užasom genocida i potpunim rasapom čovječnosti od nevinog dječaka postaje traumatizirano i starmalo ljudsko biće, kreirao djelo emocionalna učinka rijetko dosegnuta u povijesti kinematografije, djelo čiji prizori godinama ostaju u zornom sjećanju gledatelja, odnosno djelo koje se s pravom može smatrati možda i najboljim ratnim filmom ikada snimljenim... (hfs/filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0091251/?ref_=nv_sr_1
ŠKOLSKA PROJEKCIJA
Uzbuna na zelenom vrhu, 2017.
2017. Čejen Černić, 81 min. HR
Scenarij: Hana Jušić prema romanu Ivana Kušana
Uloge: Marko Tocilj, Alex Rakos, Jan Pentek, Tin Gregoric, Jakov Piljek, Lucija Philips
„Uzbuna na Zelenom Vrhu“ prati uzbudljive događaje u životu Ratka Milića - Koka prije njegova preseljenja u Zagreb. Koko i njegovi prijatelji provode ljetne praznike igrajući se na obalama jezera uz idilični Zeleni Vrh. Tu prazničku idilu iznenada narušava niz misterioznih pljački i razbojstava počinjenih pod okriljem noći. Kao i uvijek, Koko i prijatelji odlučuju "malo uskočiti" odraslima i uzimaju stvari u svoje ruke...
Prednastavak filmova nastalih prema romanima Ivana Kušana (Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Ljubav ili smrt).
Roman “Uzbuna na Zelenom Vrhu” je kriminalistički roman za mlade o skupini dječaka s mjestom radnje na periferiji velikog grada. „Uzbuna na Zelenom Vrhu“prvi je od Kušanovih dječjih romana, a ubrzo nakon što je objavljen postaje nezaobilaznom literaturom na popisu lektira za školu...
http://www.imdb.com/title/tt6484954/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.uzbunanazelenomvrhu.hr/en/
Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/
Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij: Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
„Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
„Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on! Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1
Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij: Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij: Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
„Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
„Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on! Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1
El espíritu de la colmena, 1973. Víctor Erice, 97 min. ES
Scenarij: Víctor Erice, Ángel Fernández Santos, Francisco J. Querejeta
Uloge: Fernando Fernán-Gómez, Teresa Gimpera, Ana Torrent, Isabel Telleria, Juan Francisco Margallo, Ketty de la Cámara
1940. u malo kastiljsko selo stiže putujuće kino koje prikazuje film „Frankenstein“ (1931). Dok otac provodi vrijeme proučavajući pčele i slušajući radio, a majka pišući pisma nepoznatom muškarcu u Francuskoj, šestogodišnja djevojčica Ana, potaknuta snažnim dojmom koji je na nju ostavio film, tumačenjima starije sestre Isabel i boravkom stranca u napuštenoj kući, gubi granicu između zbilje i fantazije te se daje u potragu za duhom...
Cjelovečernji prvijenac Victora Ericea, s radnjom smještenom u malo kastiljsko selo 1940., priča je o šestogodišnjoj djevojčici Ani koja nakon projekcije „Frankensteina“, potaknuta snažnim dojmom koji je na nju ostavio film, tumačenjima starije sestre Isabel i boravkom stranca u napuštenoj kući, počinje gubiti granicu između zbilje i fantazije te se daje u potragu za duhom. Zbog ekspresivne fotografije Luisa Cuadradoa (koji je tijekom snimanja filma patio od progresivne sljepoće!), suptilne varijacije svjetla i sjene, upečatljivih kompozicija, režijske umješnosti, autentičnih lokacija, izvrsne atmosfere te nezaboravne izražajnosti Ane Torrent, ovaj se portret odrastanja sa suptilnim evokacijama na frankistički režim, nagrađen Zlatnom školjkom za najbolji film na festivalu u San Sebastiánu, drži vrhunskim ostvarenjem španjolske kinematografije... (hfs/filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0070040/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2
SJEĆANJE NA MICHAELA CIMINA
The Deer Hunter, 1978. 183 min. US
Scenarij: Deric Washburn
Uloge: Robert De Niro, Christopher Walken, John Savage, John Cazale, Meryl Streep
1968. Clairton, američka provincija. Michael, Steven i Nick su trojica nerazdvojnih prijatelja koji su pozvani da se bore u Vijetnamu. Netom prije odlaska Steven oženi trudnu Angelu a svadbena je zabava ujedno i oproštajna za mladiće. U ratnom užasu bivaju zarobljeni te prepušteni na milost i nemilost Vijetkonga koji za njih smišlja dijabolične igrice. Scena ruskog ruleta jedna je od najčuvenijih i najpotresnijih u povijesti filmske umjetnosti. Iskustva iz rata zauvijek će se odraziti na živote mladića a neki od njih kući se uopće neće vratiti.
“Lovac na jelene“ bio je prvi i najkontroverzniji kino film nekog velikog holivudskog studija koji je kritizirao američku umiješanost u Vijetnamski sukob nakon 1975. godine kada je rat službeno završio.1979. godine “Lovac na jelene“ je osvojio Oscare za najbolju režiju, sporednog glumca (C.Walken), zvuk, montažu i najbolji film.
Jedan od prvih filmova koji od polovice 1970-ih prekidaju tzv. razdoblje znakovite šutnje o iskustvima vezanim za Vijetnamski rat. Uvjerljivim opisom ambivalentnosti američkih osjećaja u razdoblju postvijetnamske moralne krize, pomalo pretencioznim analogijama i kontroverznim tretmanom Vijetnamaca, otvorio je poprište ideoloških rasprava u kojima je negirano da je riječ o antiratnom filmu, kakav je evidentno bio konkurentski “Povratak ratnika” (Hal Ashby, 1978). Michael Cimino neosporno ne ispituje uzroke rata, nego njegove razorne učinke na psihu i egzistenciju protagonista. Pritom sklonost prema slavenskim motivima, epskoj naraciji, emocionalnoj povišenosti i masovnim ritualima katkad potencira do ruba pompoznosti, npr. u raskošnoj i briljantno snimljenoj, ali razvučenoj sceni vjenčanja. Ipak, u vizualno dojmljivom, etnografski obogaćenom filmu uspijeva stvoriti autentičnu atmosferu provincijskog života umnogome neasimilirane izolirane supkulture, a posebice se izdvaja središnja scena ruskog ruleta (pogrešno osporavana zbog upitne povijesne vjerodostojnosti) u kojoj je metaforično prikazana brutalnost ratovanja. Pokazujući spremnost Hollywooda za suočavanje s Vijetnamskim ratom i odavanje priznanja novom redateljskom naraštaju, američka Akademija nagradila je film Oscarima za najbolji film, režiju, sporednu mušku ulogu (Walken), montažu (Peter Zinner) i zvuk (Richard Portman, William McCaughey, Aaron Rochin, Darin Knight). Filmom je Cimino postao redateljska zvijezda s punom kreativnom slobodom koju je iskoristio snimajući sljedeći film, “Vrata raja”. (D. Primorac / Filmski leksikon)
U svojoj kritici ugledni Roger Ebert branio je umjetničku slobodu ruskog ruleta: "To je organizirajući simbol filma: sve što možete vjerovati u vezi igre, u vezi njezinog namjernog nasilja, u vezi toga kako ta igra dira duševno zdravlje ljudi koji su je prisiljeni igrati može se primijeniti na rat općenito. To je briljantan simbol zbog toga što, u kontekstu priče, on čini svaku ideološku izjavu u vezi rata potpuno nebitnom... “
Postojale su žalbe na film budući da pripadnici vojske Sjevernog Vijetnama nikada nisu koristili ruski rulet za svoju zabavu. Također se govorilo da su scene u Sajgonu izmišljene ili umišljene te da su De Niro, Christopher Walken i John Savage prestari za služenje vojnog roka u Vijetnamu. Tri desetljeća kasnije, 'imaginacija' kao da je utišala sve te kritike... a “Lovac na jelene” i dalje je jedan od najvećih američkih filmova ikad snimljenih... (David Thomson)
http://www.imdb.com/title/tt0077416/?ref_=nv_sr_1
MICHAEL CIMINO JE JEDAN OD BITNIH AUTORA AMERIČKE KINEMATOGRAFIJE U DRUGOJ POLOVICI DVADESETOG STOLJEĆA I TO NE SAMO ZBOG „LOVCA NA JELENE“
http://kinotuskanac.hr/article/lovac-na-uspjeh
UBIO JE NOVI HOLLYWOOD, ALI „LOVAC NA JELENE“ PA ČAK I „VRATA RAJA“ ANTOLOGIJSKI SU FILMOVI
http://trusty.hr/scena/film/316-cimino-na-ponovno-gledanje-bio-je-lud-ubio-je-novi-hollywood-ali-lovac-na-jelene-pa-cak-i-vrata-raja-odlicni-su-filmovi.html
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)
The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij: Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
„Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)
„Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)
http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
Silvio Spalatino, 2014. Stipe Božić, 31 min. HR
25. 9. 1943., sedamnaest dana nakon pada Italije, na dan ulaska njemačkih vojnika u Split, oko stotinu Splićanki navodno se udalo za talijanske vojnike. Toga se je dana Vesna Dumanić-Šulenta udala za talijanskog vojnika po imenu Giuseppe De Stefani. Međutim, ubrzo su ih Njemci deportirali u radni logor Christian-stadt am Baber, u Njemačku, gdje se je rodio njihov sin Silvio. Silviova majka ubrzo umire a ocu se nakon toga također gubi trag pa je Silvio završio u jednom talijanskom sirotištu. Silvio godinama bezuspješno pokušava naći svoje korjene. U istraživanje se slučajno uključio splitski liječnik Nadan Petri kojeg je trag vodio k Matičnom uredu u Splitu gdje je iz knjige vjenčanih doznao za vjenčanje Silviove majke Vesne Dumanić-Šulenta (r. 1913.) i oca Giuseppea De Stefanija (r. 1927.), talijanskog vojnika, u Splitskoj crkvi Sv. Petra koja je kasnije razrušena u bombardiranju. Nakon više od 70 godina, na dan ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju, Silvijo stiže u Split i na groblju Lovrinac pronalazi grob majčinih roditelja.
Producent: Joško Blajić; snimatelji: Iva Božić, Stipe Božić i Nikša Rušić; montaža: Stipe Božić; glazba: Joško Koludrović; prijevodi: Elizabeta Garber; suradnik na scenariju: Nadan Petri PRODUCENTSKA UDRUGA JOSIP BEPO KARAMAN
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!
Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
„Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
„Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1
O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
"Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1
2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
“Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2
OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
2016. Andrejka V.Skračić, 60 min. HR
Suzana je mama dvoje djece (Vane i Jere), žena koja voli i podupire svoga supruga Bartula, brine se o domu te se u slobodno vrijeme - ako i kada ga ima – bavi stvaranjem filmova. Unatoč svemu, Hrvatski zavod za zapošljavanje i okolina tretiraju je kao nezaposlenu osobu. To je jako deprimira i ponižava jer je zauzeta po cijeli dan. Ta nepravedna situacija u njoj potakne potrebu da o tome napravi film.
Tako pratimo jedan njezin običan dan u 24 scene (što predstavlja 24 sata, odnosno 24 slika u sekundi). U svakoj od njih je uhvaćen neki aspekt Suzaninog života: od realnosti i odgovornosti, do snova, čežnji ispovijesti... Ona se rano ustaje, hrani djecu, suši robu, odlazi na HZZZ i na tržnicu, kuha, razmišlja o svojem položaju i životnim vrijednostima, budi se noću da utješi dijete, podnosi nerazumijevanje okoline, bezuspješno pokušava naći sredstva za svoj projekt. Navečer, umorna i nenaspavana ali nadahnuta ljepotom prirode, stihovima E. Dickenson i scenama A. Tarkovskog, Suzana odlučuje snimiti film vlastitim snagama.
Film je posvećen majčinstvu i stvaralaštvu žene.
... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Manhattan, 1979. Woody Allen, 96 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Mariel Hemingway, Michael Murphy, Meryl Streep
Woody Allen je Isaac, 42godišnji pisac TV scenarija koji živi na Manhattanu. Jednostavno rečeno Isaac je nezadovoljan životom. Zapeo je na poslu koji ne može smisliti dok mu se bivša žena lezbijka odselila drugoj ženi te se bacila se u spisateljske vode. To ne bi bilo toliko strašno da njezina prva knjiga koju upravo piše ne govori o njihovoj turbulentnoj vezi. U međuvremenu se okrenuo novoj vezi s prelijepom Tracy koja ga jednostavno obožava, no osjećaj nije obostran, a ima i još jedan detalj vrijedan spomena. Ona je, naime, 17godišnjakinja zaokupljena školskim obvezama. Do dramatičnog zaokreta u Isaacovom životu doći će kada ga najbolji prijatelj Yala upozna sa svojom ljubavnicom Mary...
Na trenutke nisam mogao pobjeći od osjećaja da gledam tisuću razglednica kako netko brzo niže na ekranu, snimke čovjeka koji svojim fotoaparatom vodi ljubav s gradom, s romantičnim šetalištima ispod starinskih uličnih svjetiljaka, njegovom veličanstvenom panoramom na mjesečini. Pričajući o uspjelim i, još više, manje uspjelim ljubavima među gradskim intelektualcima srednje klase, Allen istovremeno priča o ljubavi prema gradu, bilo već spomenutim kadrovima, plesom svjetla i sjena, često korištenom glazbom rođenog Njujorčanina Gershwina, ili čak samim likom koji tumači – osobom koja „ne može ostaviti New York jer ne bi preživjela nigdje drugdje“. Možemo mirne savjesti reći da je romansa između Isaaca i njegova grada, dakle, ujedno i najstabilnija, najsretnija od svih veza na „Manhattanu“. (Sven Mikulec, FAK)
Uz uspio snimateljski rad te duhovit i slojevit scenarij, razigrana glumačka ekipa obogaćuje jedan od redateljevih najcjenjenijih filmova, hvaljen i zbog vješta izazivanja gledateljskih emocija te komičnih učinaka... (Nikica Gilić, HFL)
http://www.imdb.com/title/tt0079522/?ref_=nv_sr_3
... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Annie Hall, 1977. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij: Woody Allen, Marshall Brickman
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Carol Kane, Paul Simon
Jedan od najpoznatijih filmova Woodyja Allena dijelom je autobiografska priča i njegova najuspješnija filmska suradnja s Diane Keaton, tadašnjom partnericom i u privatnom životu. Woody tumači četrdesetogodišnjeg komičara Alvyja, neurotična intelektualca iz New Yorka koji se prisjeća veze s Annie Hall. Veza je prekinuta i on pokušava shvatiti što je pošlo po krivu...
Zato je „Annie Hall“, čije menhetenske manire inkarnira njegova muza Diane Keaton, sveden na seriju sumanutih anegdota o egzistencijalnim strahovima, masturbaciji, snifanju kokaina, odlascima u kino, psihoanalizi itd. One-lineri su oštri poput najoštrijega žileta. A Keaton je u ovom filmu postala ikona stila, pa su njene jakne od tweeda, kaki hlače, bijela košulja, kravata i crni prsluk postali ono što je za Audrey Hepburn bila mala crna haljina... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0075686/?ref_=nv_sr_1
OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US
Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1
OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Otto e mezzo, 1963. Federico Fellini, 138 min. IT/FR
Scenarij: Federico Fellini, Ennio Flaiano, Tulio Pinelli, Brunello Rondi
Glazba: Nino Rota
Uloge: Marcello Mastroianni, Claudia Cardinale, Anouk Aimee, Sandra Milo
Slavni redatelj Guido Anselmi budi se nakon tjeskobna, klaustrofobična i akrofobična sna. Oporavlja se pred snimanje novoga filma, projekta koji ga ispunjava potpunom nesigurnošću. I dok teku završne pripreme za realizaciju filma o čijem sadržaju još uvijek dvoji, njegovo stanje pogoršavaju nerazriješeni odnosi sa ženama – suprugom Luisom i ljubavnicom Carlom. Producenti ga požuruju, kritičari ispunjavaju sumnjama, novinari su sve nasrtljiviji, pa se njegov doživljaj stvarnosti sve više prepleće sa snovima i vizijama, a sadašnjost s prošlošću...
2 osvojena Oscara (najbolji strani film, kostimi) i 3 nominacije (najbolja scenografija, režija, scenarij)
Originalan, složeno strukturiran, izražajno vrlo bogat, s autorovim specifičnim darom zapažanja, film je bio gotovo aklamacijski prihvaćen, posebno stoga jer je u razdoblju trijumfa autorskog filma upozorio na mogućnosti autorova izravnijeg komuniciranja s publikom i u mediju igr. filma; Fellini je tim djelom postao »redatelj superzvijezda... (Ante Peterlić, HFL)
Federico Fellini je bio tako nevjerojatno kreativan da je, kada je postao mentalno blokiran, pretvorio tu svoju unutrašnju borbu u fenomenalno remek-djelo samoanalize… Nakon “Slatkog života” (1960.), Fellini nije znao što učiniti sljedeće. Stekao je uspjeh, slavu i reputaciju o kojoj je sanjao, a to ga je prestrašilo. Njegov um je bio tornado vlastite sumnje u sebe, ambicije, izgorijevanja i krivnje, te je pao u dubine za svoj sljedeći film, koji je obilježio tranziciju prema neobičnim, apstraktnim prizorima…Kroz Guida, Fellini je prepoznao gorku istinu o čovječanstvu; nakon dostizanja nekog potpunog ispunjenja – bilo to romantične ili poslovne prirode – pohlepni um čovjeka samo traži još više. Bio je to genij Fellinija da uhvati unutrašnju borbu za našu meditaciju i zabavu... (Phil Villarreal, Arizona Daily Star)
Nekako, ovaj film je više od zastarjele krize umjetnika koji kontemplira. To je više o nesposobnosti svih nas da pronađemo smisao u našim životima, stavimo ga u kontekst i dođemo sa nečim značajnim... (Desson Thompson, San Francisco Cronicle)
8 1/2 je najbolji film ikada snimljen o snimanju filma… Vidio sam ga više puta, a moja naklonost za film samo raste. On čini ono što je nemoguće; Fellini je čarobnjak koji razgovara, otkriva, objašnjava i razrađuje svoje trikove, dok nas istodobno još uvijek zavarava s njima. Pravi se da ne zna što želi ili kako da to ostvari, a film dokazuje da točno zna... (Roger Ebert, Chicago Sun)
http://www.imdb.com/title/tt0056801/?ref_=nv_sr_1
Il ragazzo invisibile, 2014. Gabriele Salvatores, 100 min. IT/FR/EI
Scenarij: Alessandro Fabbri, Ludovica Rampoldi, Stefano Sardo
Uloge: Ludovico Girardello, Valeria Golino, Fabrizio Bentivoglio
Michele je trinaestogodišnji, sramežljivi dječak koji odrasta u mirnom morskom gradiću. Zaljubljen je u djevojčicu Stellu te se nada kako će ga ona primijetiti iako osjeća kako je ona u potpunosti nesvjesna njegove prisutnosti. Jednog sasvim običnog i po ničemu posebnog dana Michele se pogleda u ogledalo te otkriva nešto vrlo neobično – postao je nevidljiv. Zajedno s otkrićem da je nevidljiv stiže i nevjerojatna avantura...
Film je osvojio Nagradu mlade publike za najbolji evropski film za djecu i mlade koju dodjeljuje Evropska filmska akademija: Najbolji film bira mladi žiri iz 25 europskih gradova.
http://www.imdb.com/title/tt3078296/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1
Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1
Czlowiek z marmuru, 1977. 165 min. PL
Scenarij: Aleksander Scibor-Rylski
Uloge: Jerzy Radziwilowicz, Krystyna Janda, Tadeusz Lomnicki, Jacek Lomnicki, Michal Tarkowski
Agnieszka, mlada studentica režije, radi istraživanje za diplomski ispit, dokumentarni film o zidaru Birkutu, radničkom junaku iz pedesetih godina koji je kasnije netragom nestao. Tijekom istrage i razgovora s njegovim poznanicima, suprugom te redateljem tadašnjeg filma o Birkutu, na površinu polako izlazi stvaran života junaka i ljudi koji su stvorili sliku o njemu za javnost. Nakon što mit i propaganda ustupe mjesto neugodnoj istini, Agnieszka se susreće sa cenzurom.
Film je u Cannesu 1978. dobio Zlatnu palmu, no još je značajniji bio njegov odjek u Poljskoj, tako da su radnici brodogradilišta u Gdanjsku (začetnici „Solidarnosti“) za vrijeme prosvjeda 1980. tražili od Wajde nastavak, pa mu je to bio najvjerojatnije glavni poticaj za snimanje „Čovjeka od željeza“.
SJEĆANJE NA ANDRZEJA WAJDU
Velikan poljske kinematografije Andrzej Wajda jedan je od najznačajnijih evropskih redatelja druge polovice dvadesetog stoljeća, pa se mnogima, posebice u nas gdje njegovih filmova na redovnom kino-repertoaru nije dugo bilo, činilo da je on klasik koji pripada povijesti. U bogatu opusu stvaranom tijekom šest desetljeća poneko iznimno vrijedno djelo ostvario je čak i u razdobljima kada se činilo da više nije na samom vrhu. U drugoj polovici pedesetih stvorio je više remek-djela vinuvši se u vrh evropske kinematografije. U sedamdesetim je kao neosporna nacionalna filmska i kulturna veličina radio izrazito društveno-kritične filmove postajući glas savjesti svoje domovine čega su bili svjesni i predstavnici vlasti tako da je nekoliko ministara kulture odobrilo njegove filmske projekte, svjesni da će zbog ideološke „krivnje“ nakon toga morati predati ostavku... (Tomislav Kurelec/HFS)
Popiól i diament, 1958. 103 min. PL
Scenarij: Jerzy Andrzejewski (po vlastitom romanu), J.J. Waggener i Andrzej Wajda
Uloge: Zbigniew Cybulski, Ewa Krzyzewska, Waclaw Zastrzezynski, Adam Pawlikowski, Bogumil Kobiela
Mladom je borcu pokreta otpora, Macieku, zadnjeg dana Drugog svjetskog rata naređeno da ubije komunističkog vođu Szczuku. Iako su tokom rata bili u dvije suprotstavljene ideološke skupine ipak ih je povezivao zajednički cilj: borba protiv Nijemaca, pa Maciek upada u moralne dvojbe da li izvršiti naredbu ili ne...
Andrzej Wajda (1926 - 2016) nije nikada bio po volji poljskim cenzorima, ali njegova slavna filmska prilagodba i danas kontroverznoga romana Jerzyja Andrzejewskog, „Pepeo i dijamanti“, snimljena 1958., nije razljutila samo komunističku vlast, nego i njezinu mnogobrojnu oporbu. Pisac dojmljive priče, koja se odigrava u pet svibanjskih dana 1945. godine kada je u Evropi II. svjetski rat već okončan, a u Poljskoj se nastavlja bratoubilačkim obračunom dojučerašnjih antifašističkih suboraca, pripadnika prozapadne Domovinske i prosovjetske Narodne armije, optužen je za sklonost komunistima što nije bio mali grijeh. Wajda je stvorivši filmsko remek-djelo uspio izbjeći zamke socrealizma, a njegov je glavni junak Maciek, koji gubi život izvršavajući zapovijed da ubije komunističkoga sekretara Szczuku, u veličanstvenoj izvedbi karizmatičnoga Zbigniewa Cybulskog, poljskoga Jamesa Deana poginula pod kotačima vlaka, doživio golemu popularnost.
SJEĆANJE NA ANDRZEJA WAJDU
Velikan poljske kinematografije Andrzej Wajda jedan je od najznačajnijih evropskih redatelja druge polovice dvadesetog stoljeća, pa se mnogima, posebice u nas gdje njegovih filmova na redovnom kino-repertoaru nije dugo bilo, činilo da je on klasik koji pripada povijesti. U bogatu opusu stvaranom tijekom šest desetljeća poneko iznimno vrijedno djelo ostvario je čak i u razdobljima kada se činilo da više nije na samom vrhu. U drugoj polovici pedesetih stvorio je više remek-djela vinuvši se u vrh evropske kinematografije. U sedamdesetim je kao neosporna nacionalna filmska i kulturna veličina radio izrazito društveno-kritične filmove postajući glas savjesti svoje domovine čega su bili svjesni i predstavnici vlasti tako da je nekoliko ministara kulture odobrilo njegove filmske projekte, svjesni da će zbog ideološke „krivnje“ nakon toga morati predati ostavku... (Tomislav Kurelec/HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0052080/?ref_=nv_sr_1
(EVROPSKI) KINO KLUB
Letyat zhuravli, 1957. Mihail Kalatozov, 97 min. SSSR
Scenarij: Viktor Rozov
Uloge: Tatjana Samojlova, Aleksej Batalov, Vasilij Merkurjev
Radnja se događa za vrijeme Drugog svjetskog rata i prikazuje kako se taj sukob kroz ljudske gubitke i traume odražava na civilno stanovništvo u pozadini...
Protagonistica je djevojka Veronika čiji se momak na samom početku rata kao dobrovoljac prijavio u Crvenu armiju i poginuo, a ona, ne znajući da je poginuo, sticajem okolnosti udala za muzičara koji je mitom izbjegao regrutaciju...
„Ždralovi lete“ su snimljeni u vrijeme tzv. Hruščovljevog odmrzavanja te su izazvali senzaciju otklonom od sirove patriotske propagande koja je bila karakteristična za prikaz Drugog svjetskog rata u Staljinovoj eri. Tako je u filmu prvi put u sovjetskom filmu prikazano naličje rata, i to kroz korupciju, crnu burzu i izbjegavanje regrutacije. Usprkos teške teme, publici se film izuzetno svidio, a Samojlova je postala velika zvijezda ne samo u SSSR-u, nego i u cijelom tadašnjem Istočnom bloku. Njegov najveći uspjeh se, pak, dogodio na Kanskom festivalu gdje je 1958. godine osvojio Zlatnu palmu.
http://www.imdb.com/title/tt0050634/?ref_=nv_sr_1
Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij: Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
„Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)
http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1
Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij: Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
„Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)
http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1
OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US
Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1
Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij: Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
„Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)
http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1
Trebotić, 2016. Milan Bešlić, 30 min. HR
Dokumentarni film sažima cjelokupno stvaralaštvo istaknutog splitskog umjetnika Matka Trebotića.
Film je sniman u Splitu, na Braču i u Zaprešiću prigodom održavanja Trebotićeve izložbe „Univerzum Trebotić“ postavljenoj u Galeriji umjetnina u Splitu (2015./2016.) i Muzeju Matija Skurjeni u Zaprešiću (2016.). Dokumentarna komponenta filma naglašena je snimkama umjetnika u njegovom splitskom atelijeru pri radu na novim slikama, kao i u njegovom rodnom mjestu Milni na otoku Braču. Uz kurentne izložbe i prizore umjetnika u svakodnevnom životu i radu, uz izjave vodećih povjesničara umjetnosti i kustosa predstavljen je i cjelokupan Trebotićev opus i svi medijima u kojima se izražava.
Scenarij i režija: Milan Bešlić
Proizvodnja: HRT, 2016.
Wonder Boys, 2000. 108 min. US
Scenarij: Steve Kloves (po romanu Michael Chabona)
Uloge: Michael Douglas, Tobey Maguire, Frances McDormand, Katia Holmes, Robert Downey Jr.
Na dan kada ga napušta i treća supruga i dok ga agent u izdavačkoj kući pritišće da nakon sedam godina završi roman, sveučilišni književi profesor Grady Tripp saznaje da je njegova ljubavnica ostala u drugom stanju.
„Wonder Boys“ je film nastao po istoimenom romanu Michaela Chabona, inspiriranom autorovim studentskim danima na pittsburghskom sveučilištu... Hansonov „Wonder Boys“ doista je katalog onih motiva o kojima se u Hollywoodu ne snima, jer ih se drži dosadnima publici.
Film je pun intelektualaca koji debatiraju o književnosti, studentskih seminara, ljudi u krizi srednje dobi i nerealiziranih erotskih varnica. „Wonder Boys“ sasvim antiholivudski - ima posve neaktivnog glavnog junaka, a mnogo poduzetniji nisu ni epizodni. Sve ga to čini neobično evropskim filmom kojeg kao da je smislio neko od srednje generacije francuskih redatelja, a ne autor preciznih i pametnih trilera poput Hansona... (J.Pavičić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt0185014/?ref_=nv_sr_1
http://kinotuskanac.hr/article/indiskretni-sarm-literature
SJEĆANJE NA CURTISA HANSONA
Curtis Hanson jedan je od najboljih američkih redatelja danas, ali i redatelj koji nije puno istraživao. To ne treba shvatiti kao packu: Hansonovi filmovi („Ruka koja njiše kolijevku“, „L.A. Confidential“, „Loš utjecaj“…) nisu nikad nosili inovativni rizik, ali su uvijek bili inteligenti, precizni i moćni. Hanson je redatelj koji je naučio školu trilera od Hitchcocka i nadogradio je nečim svojim: uznemirujućim moralizmom i
sumornim pogledom na svijet američke više srednje klase... (J. Pavičić nakon premijere „Wonder Boysa“)
The Bedroom Window, 1987. 112 min. US
Scenarij: Curtis Hanson (prema romanu „The Witnesses“ Anne Holden)
Uloge: Steve Guttenberg, Elizabeth McGovern, Isabelle Huppert, Paul Shenar, Carl Lumbly
Mladi ljubavnički par tijekom susreta svjedoči napadu na ženu u susjedstvu. Terry želi pomoći, no Sylvia se boji odlaska policiji da joj suprug ne sazna za aferu. Terry ipak policiji javi opis napadača, no nakon nekog vremena završi kao glavni osumnjičenik. Kako bi ispravio nepravdu, sam kreće u potragu za napadačem uz pomoć žrtve Denise...
Iznenađujuće dobar homagge Hitchcocku... (Scott Weinberg / eFilmCritic.com)
http://www.imdb.com/title/tt0092627/?ref_=nv_sr_1
SJEĆANJE NA CURTISA HANSONA
Curtis Hanson jedan je od najboljih američkih redatelja danas, ali i redatelj koji nije puno istraživao. To ne treba shvatiti kao packu: Hansonovi filmovi („Ruka koja njiše kolijevku“, „L.A. Confidential“, „Loš utjecaj“…) nisu nikad nosili inovativni rizik, ali su uvijek bili inteligenti, precizni i moćni. Hanson je redatelj koji je naučio školu trilera od Hitchcocka i nadogradio je nečim svojim: uznemirujućim moralizmom i
sumornim pogledom na svijet američke više srednje klase... (J. Pavičić nakon premijere „Wonder Boysa“)
UKRAJINSKI CIKLUS
U suradnji s Veleposlanstvom Ukrajine u Zagrebu
Tini zabutykh predkiv, 1964. Sergej Paradžanov, 97 min. SSSR
Scenarij: Ivan Čendej, Sergej Paradžanov
Uloge: Ivan Mikolaičuk, Larisa Kadočnikova
Jedan od najznačajnijih ostvarenja tadašnje sovjetske kinematografije. Predstavlja adaptaciju istoimene priče ukrajinskog pisca Mihaila Kocjubinskoga. Radnja je smještena u karpatske planine na zapadu Ukrajine, odnosno u zabačeno područje koje naseljavaju Hutsuli. Protagonist je Ivan, mladi Hutsul koji će se iz ljubavi oženiti za Maričku, kćer čovjeka koji je ubio njegovog oca, ali će nakon Maričkine tragične smrti neuspješno pokušati naći utjehu u drugoj ženi po imenu Palagna. (jedan od rijetkih filmova na ukrajinskom jeziku koji su se proizvodili u filmskom studiju Dovženko u Ukrajini, jer su čak i 1965. postojale velike predrasude prema Ukrajincima).
Prvi film kojim je Sergej Paradžanov iskazao osobenu umjetničku viziju, remek-djelo „Sjene zaboravljenih predaka“ (1964) priča je o tragičnoj ljubavi između karpatskih Romea i Julije, Ivana i Mariške. Iznimne vizualne ljepote, originalne i ekspresivne upotrebe bogatog kolorita, spektakularnih pokreta kamere, disjunktivne montaže, impresivne kostimografije i zvučne kulise, film je zbog jedinstvenog prikaza folklornog i mitološkog ozračja te rituala i simbola lokalne ukrajinske etnokulture Hutsula u karpatskom gorju, unatoč optužbama za formalizam i ukrajinski nacionalizam od strane sovjetskih vlasti, autoru priskrbio status jednog od najinovativnijih filmaša suvremenog filma... (HFS)
Nakon Staljinove smrti krajem 50-ih i tijekom prve polovice 60-ih godina u sovjetskom su političkom i kulturnom životu zapuhali nešto topliji i liberalniji vjetrovi, da bi predsjednik Nikita Hruščov otvorenim napadom na apstraktnu i tzv. „odnarođenu umjetnost“ naglo zaustavio započetu liberalizaciju društva. Zahvaljujući tomu romantična drama „Sjene zaboravljenih predaka“ odmah je nakon premijere 1964. povučena iz distribucije i zabranjena, a Paradžanov je po kratku postupku bio optužen zbog „buržoaskog subjektivizma i misticizma“ te zbog „odstupanja od estetike socijalističkog realizma“... (Josip Grozdanić/Vijenac)
Parajanov ga je smatrao svojim prvim "pravim" filmom, proglasivši sve ranije naslove iz svoje filmografije "smećem". U svom intervjuu s Ronom Hollowayem iz 1988., Parajanov je priznao da je, nakon što je prethodno snimio 8 filmova u Ukrajini, upravo u ovom filmu konačno uspio "pronaći svoju temu, polje svog interesa: probleme s kojima se suočava ukrajinski] narod.“
Jedan od najneobičnijih filmova koje sam vidio, hrpa slika, glazbe i zvukova, snimljenih tako aktivnom kamerom da nam je gotovo potreban pojas. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
Izvanredno spajanje mita, povijesti, poezije, etnografije, plesa. (Jonathan Rosenbaum / Chicago Reader)
Estetski užitak od početka do kraja, film poput svog naslova dočarava osjećaj legende i bajke iz najjednostavnijih, dokumentarno-stvarnih sastojaka. (Colin Bennett / The Age)
http://www.imdb.com/title/tt0058642/?ref_=nv_sr_1
Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij: Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
„Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)
http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1
OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US
Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1
OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US
Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1
Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij: David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet
Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne glumice.
Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)
Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
Gotham Awards 2016. Best Actress
Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1
SJEĆANJE NA GEORGEA KENNEDYJA
Cool Hand Luke, 1967. Stuart Rosenberg, 126 min. US
Scenarij: Donn Pearce i Frank Pierson (prema romanu Donna Pearcea)
Uloge: Paul Newman, George Kennedy, Strother Martin, Morgan Woodward, Lou Antonio
U lokalni zatvor na Floridi na dvogodišnju kaznu stiže Luke zbog nekog sitnijeg prekršaja. Hrabar i beskompromisan, ne priznaje nametnute autoritete te brzo i lako upada u probleme. Uskoro se nađe u boksačkoj borbi s vođom zatvorenika Draglineom. Iako slabiji, odbija odustati i tako osvaja poštovanje Draglinea i ostalih zatvorenika. Dok Lukeova popularnost među zatvorenicima raste, rastu i problemi s krutom zatvorskom upravom…
Karijera Georgea Kennedyja, karizmatičnog glumca za sporednu ulogu u sjajnoj krimi-drami „Hladnokrvni kažnjenik“ Stuarta Rosenberga nagrađena Oscarom i nominirana za Zlatni globus, trajala je duže od pola stoljeća, a grubo se i površno može podijeliti na tri segmenta, u skladu s ulogama kakve je tumačio i među kojima su tri prijelomno obilježile njegov glumački habitus. Jedna je gotovo tipska rola ona prgavca i agresivnog tipa kakav je grubi zatvorenik Dragline u spomenutom remek-djelu „Hladnokrvni kažnjenik“, koje se u domaćim kinima distribuiralo pod naslovom „Hladnoruki kažnjenik“, u kojem je Kennedy interpretirao krupnog vođu zatvorenika, tipa nalik na medvjeda s kojim će se sukobiti usamljeni i tragični antijunak iz naslova kojeg je, pak, u svojoj možda i najboljoj a svakako jednoj od amblematskih uloga utjelovio Paul Newman. Najuspjelije Rosenbergovo ostvarenje istodobno je lijep i okrutan, smiješan i tragičan, zabavan i duboko potresan film, kontrakulturni filmski međaš s kraja 60-ih, adaptacija romana Donna Pearcea vremenom radnje smještena nakon nedefinirana rata, možda Drugog svjetskog, a moguće i korejskog, čime je filmu u određenoj mjeri osigurana svevremenost odnosno bezvremenost. U djelu koje i danas odlično funkcionira kao provokativna studija nonkonformizma, a koje je i slojevita karakterna studija tvrdoglavog usamljenika koji se opire autoritetima i establišmentu, što filmu u trenutnim okolnostima narastajućeg i praktički globalnog otpora establišmentu osigurava dodatnu atraktivnost, Newman tumači odlikovanog ratnog junaka Lucasa Jacksona koji se, dospjevši iza rešetaka, sukobljava ne samo s prividno blagim no sadističkim upraviteljem zatvora Kapetanom (sjajni Strother Martin), nego i sa skupinom zatvorenika predvođenih fantastičnim Georgeom Kennedyjem. U kontekstu otpora establišmentu vrijeme kraja šezdesetih bilo je slično današnjem, otpor vlastima i svakovrsnim autoritetima bujao je na svim stranama, istina s drugačijim pa i dijametralno suprotnim idejnim i ideološkim predznacima, lijevima, individualističkima i egzistencijalističkima u odnosu na današnje desne, kolektivističke i populističke, a „Hladnokrvni kažnjenik“ prometnuo se u možda i ključni celuloidni odraz takvih društvenih kretanja... (Josip Grozdanić, HFS)
Paul Newman nipošto nije sam - snažnu potporu mu iz zaleđa pružaju uvijek izvrstan George Kennedy i mnoga druga poznata lica koja će tek u godinama koje slijede postati ime za sebe (Dennis Hopper, Harry Dean Stanton, Wayne Rogers...). Uz obilje memorabilnih scena i odličan razvoj lika, radi se o zbilja impresivnoj filmskoj poslastici koja s punim pravom zaslužuje nositi titulu „klasika“. Kao pravi anti-junak, Luke nikada nije htio biti ničiji idol, samo živjeti život po svojim vlastitim pravilima. I kao takav, uspio je skinuti krinku nepravednom i licemjernom društvu u kojemu je bio zarobljen (simbolično Dragelineovo skidanje tamnih sunčanih naočala jednome od stražara i njihovo drobljenje pod kotačima automobila). Bez obzira na ishod događaja, sistem nije uspio slomiti njegov duh i kao takvoga ga zatvorenici i pamte, u njihovim pričama Luke ostaje idealiziran, nepobjediv i besmrtan... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0061512/?ref_=nv_sr_1
SJEĆANJE NA GEORGEA KENNEDYJA
Hush... Hush, Sweet Charlotte, 1964. Robert Aldrich, 133 min. US
Scenarij: Henry Farrell i Lukas Heller
Uloge: Bette Davis, Olivia de Havilland, Joseph Cotten, Agnes Moorehead, George Kennedy
Kao mlada djevojka, bogata Charlotte Hollis planirala je pobjeći s ljubavnikom, oženjenim Johnom Mayhewom. Tijekom obiteljske zabave na južnjačkoj plantaži svojih roditelja, pronašla je Johna ubijena. Gotovo četrdeset godina kasnije, ona živi sama na plantaži s koje nikad ne odlazi jer svi misle da je ona ubojica. Jedina podrška joj je kućepaziteljica Velma. Kad lokalne vlasti odluče izgraditi cestu preko njezine plantaže, pojavit će se duhovi prošlosti...
Film je imao sedam nominacija za Oscara, ali niti jednu nominaciju nije potvrdio. Agnes Moorehead dobila je Zlatni globus za sporednu žensku ulogu...
http://www.imdb.com/title/tt0058213/?ref_=nv_sr_1
DANI FRANKOFONIJE 2017.
Le Père Frimas, 2013. Iouri Tcherenkov, 26 min. FR/JP
Scenarij: Iouri Tcherenkov, Antoine Lanciaux
Na vrhovima Alpi, živi Djed Frimas, divna osoba s očaravajućim moćima. Svake zime pazi da snijeg prekrije cijelu šumu. Ali te godine ništa se ne događa kako je predviđeno. Sylvain, šumski duh naglo izlazi isvoje zimskog sna, gladan i srdit...
http://www.imdb.com/title/tt3426500/?ref_=fn_al_tt_1
Ma vie de Courgette, 2016. Claude Barras, 70 min. FR/H
Scenarij: Céline Sciamma, Claude Barras
U ovoj priči nije riječ o povrću. Junak ove animirane pustolovine je hrabri maleni dječak zvan Tikvica. Kada tragičnim spletom događaja izgubi majku, mladi Tikvica ostaje sam na svijetu. Simpatični policajac Raymond odvodi ga u dom pun djece koja su također ostala bez roditelja. Isprva zastrašen neobičnim, ponekad i surovim mjestom, on se s vremenom nauči otvoriti te ondje pronalazi novu obitelj i iskrenu ljubav....
Animafest 2017. Nagrada publike
Oscar 2017. Nominacija za najbolji animirani film
César 2017. Nagrada za najbolji dugometražni animirani film i najbolji adaptirani scenarij
Zlatni globus 2017. Nominacija za najbolji animirani film
Evropske filmske nagrade 2016. Najbolji dugometražni animirani film
http://www.imdb.com/title/tt2321405/?ref_=nv_sr_1
DANI FRANKOFONIJE 2017.
Les héritiers, 2014. Marie-Castille Mention-Schaar, 105. min. FR
Scenarij: Ahmed Dramé, Marie-Castille Mention-Schaa
Uloge: Ariane Ascaride, Ahmed Dramé, Amine Lansari, Stéphane Bak, Martin Cavanno, Xavier Maly, Noémie Merlant, Geneviève Mnich
U gimnaziji Leon Blum u Creteilu, poznatoj po katastrofalno niskoj općoj razini znanja, đaci drugog razreda se ne pridržavaju pravila. Profesor povijesti, gospođa Gueguen, predlaže gimnazijalcima jedan zajednički program: sudjelovanje na državnom natjecanju o pokretu otpora i deportacijama. Na početku susdržani, đaci prihvaćaju izazov i postepeno će se mijenjati zaslugom kolektivnog rada i povijesnih istraživanja. Uskoro, nastavnica uspijeva motivirati đake usprkos skepticizmu svojih kolega … (Film je zasnovan na stvarnoj priči o učiteljici koja je svojim načinom rada i pristupom uspjela motivirati učenike i promijeniti njihove živote)
http://www.imdb.com/title/tt5573818/?ref_=fn_al_tt_1
DANI FRANKOFONIJE 2017.
Jour des Corneilles, 2012. Jean-Christophe Dessaint, 96 min. BE / NL / LU / CAN
Scenarij: Amandine Taffin
U kolibi u dubini šume otac i dijete žive divljim i teškim životom u potpunoj izolaciji. Dijete odrasta bojeći se oca i diveći mu se, a duhovi koji opsjedaju šumu jedino su mu društvo. Sve dok jednog dana ne otkrije obližnje selo i ondje ne upozna djevojčicu Manon. Uz nju otkriva da postoji ljubav. Otada neće prestati tražiti mjesto gdje se krije očeva ljubav prema njemu.
http://www.imdb.com/title/tt1891845/?ref_=nv_sr_1
DANI FRANKOFONIJE 2017.
Pas son genre, 2014. Lucas Belvaux, 111 min. FR/BE
Scenarij: Lucas Belvaux po romanu „Pas son genre“ Philippea Vilaina
Uloge: Émilie Dequenne, Loïc Corbery, Sandra Nkake, Charlotte Talpaert, Anne Coesens
Clement, mladi pariški profesor filozofije dobiva posao u Arrasu na godinu dana. Daleko od Pariza i njegovog blještavila, Clement ne zna kako iskoristiti slobodno vrijeme. Tako susretne Jennife , lijepu frizerku koja mu postaje ljubavnica. Ako je Clementov život režiran Kantom ili Prustom, Jenniferin je u ritmu čitanja petparačkih (popularnih) romana, tabloida i karaoke večeri s prijateljicama. Srca i tijela su slobodna za doživjeti najljepšu ljubav, ali hoće li to biti dovoljno da nadvisi kulturološke i socijalne prepreke
http://www.imdb.com/title/tt3489470/?ref_=fn_al_tt_1
DANI FRANKOFONIJE 2017.
3 coeurs, 2014. Benoît Jacquot, 106 min. FR/DE/BE
Scenarij: Julien Boivent, Benoît Jacquot
Uloge: Benoît Poelvoorde, Charlotte Gainsbourg, Chiara Mastroianni, Catherine Deneuve, Patrick Mille
U provincijskom gradu, jedne noći, kasneći na vlak za Pariz Marc susreće Sylvie. Lutaju ulicama do jutra, provedu čitavu noć pričajući, razmijene poljubac i dogovore sastanak za nekoliko dana u Parizu bez razmjene kontakta. Marc zbog komplikacija na poslu zakasni. Razočarana Sylvie odlučuje se posvetiti svome braku te seli u Ameriku gdje joj suprug dobiva posao. Marc upoznaje Sophie i ulazi u ozbiljnu vezu. Taman uoči vjenčanja, Marc shvati da su Sophie i Sylvie sestre...
http://www.imdb.com/title/tt2822742/?ref_=fn_al_tt_1
DANI FRANKOFONIJE 2017.
En amont du fleuve, 2016. Marion Hänsel 90 min. BE/NL/HR (sniman u okolici Zadra)
Scenarij: Hubert Mingarelli
Uloge: Olivier Gourmet, John Lynch, Sergi López
Dvojicu polubraće, Homera i Joea, očeva smrt dovodi u Hrvatsku. Prije ovoga događaja nisu ni znali jedan za drugoga. Iako se međusobno jedva i poznaju, obojica žele saznati razlog očeve iznenadne smrti. Susreću Irca Seana koji je poznavao njihova oca…
http://www.imdb.com/title/tt5154076/?ref_=nv_sr_1
DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2015. Božo Vodopija, 30 min. HR
U polusatnom dokumentarnom filmu "Blažena Ozana Kotorska" brojni sugovornici govore o životu prve hrvatske blaženice koja je živjela u 16. stoljeću i čije neraspadnuto tijelo se danas čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke u Kotoru. Njezina svetost je bila prepoznata još među ljudima njezinog vremena.
U filmu se, uz ostalo, mogu vidjeti snimke njezinog rodnog mjesta kao i prostori ćelije u kojima je provela 52 godine isposničkog života. Blaženom je proglašena 1927. godine, a postupak za kanonizaciju pokrenut je 2013. godine. Štuju je i katolici i pravoslavni. Prepoznata je kao osoba koja je činila dobra djela mnogima te kao osoba koja se na svoj način zauzimala za ekumenizam.
SVETE VJERE MUČENICI: HRVATSKI BLAŽENICI IZ JANJEVA I VRNAVOKOLA
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Božo Vodopija, 30 min. HR
Na svečanosti 5. studenoga 2016. godine u Skadru u Albaniji, Sveta Stolica je blaženima proglasila 38 mučenika kojima je život oduzet iz mržnje prema vjeri u razdoblju od 1945. do 1974. godine. Među njima su i dva svećenika porijeklom iz najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu, koji su djelovali u Albaniji, a mučeništvo podnijeli u vrijeme režima Envera Hodže. To su fra Serafin Glasnović Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Vrnavokola. Time je naš hrvatski narod dobio još dva blaženika. Istodobno, postupak za proglašenje blaženim vodi se i za slugu Božjeg fra Alojzija Palića koji je svoj život položio također iz vjere i svjedočenja Isusa Krista nekoliko desetljeća ranije na Kosovu, gdje je ubijen 1913. Glas o svetosti te trojice svećenika pronosi i čuva, te im se desetljećima moli za zagovor vjernička zajednica Janjevaca.
Ovaj film je prigoda za bolje upoznavanje vjernika i šire javnosti s njihovim životnim putem i situacijom koja je dovela do mučeništva i proglašenja blaženima. Snimanje je obavljeno u rodnim mjestima blaženika na Kosovu, mjestima gdje su služili i gdje su mučeni u Albaniji, a film donosi i razgovore s članovima njihovih obitelji i sunarodnjaka u Zagrebu i Kistanjama.
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš, 72 m. HR
Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš iz Stoca prije dvije godine hodočastili su svetome Jakovu u Santiago de Compostellu. Hodajući su prešli put od osamsto kilometara, od Saint Jean Pied de Porta koji se nalazi u Francuskoj pa sve do Santiaga u španjolskoj pokrajini Galiciji, i sve bilježili s kamerom.
Svojoj priči pridružili su i iskustva mladih Ljubušaka – Sande Mišetić, Josipa Kežića i Dalibora Milasa, koji su također prohodali 800 km hodočašća i pred kamerom svjedočili o svojim iskustvima.
DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2011. Neven Mihael Dianežević, 30 min. HR
Ovaj film pokušava odgovoriti na pitanje tko je bio Stjepan Tomislav Poglajen. Ovaj isusovac sa stotinu imena i još više adresa, potpuno je zaboravljen u rodnoj Hrvatskoj, ali je zato u Slovačkoj, u kojoj je djelovao za vrijeme Drugog svjetskog rata, ostavio toliko snažan trag da ga smatraju apostolom moderne Slovačke crkve.
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Davor Borić Bubi, 72 min. HR
Glas Hrvatske pronosi se svetištem u Lurdu na osobit način kroz duhovnu pjesmu, a tradicijsko klapsko pjevanje duhovnih napjeva u izvedbi Klape Hrvatske ratne mornarice "Sv. Juraj" dalo je tome osobit pečat...
Sve je započelo prije šesnaest godina u Lurdu u bazilici Pija X., na svečanosti otvaranja Međunarodnog susreta vojski svijeta, kada je klapskom pjesmom te skladbama duhovnog karaktera Klapa HRM "Sv. Juraj" po prvi put na ovaj način predstavljala svoj narod. Taj trenutak nepovratno je promijenio budućnost klape, ali i doprinos hrvatske duhovne glazbe međunarodnim susretima. Od tada pa do danas klapa ovu duhovnu tradicijsku baštinu pronosi diljem svijeta, potvrđujući hrvatsku stoljetnu pripadnost europskoj kulturi, o čemu govori i film "La Choral de Croatie".
DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
Risen, 2016. Kevin Reynolds, 120 min. US
Scenarij: Kevin Reynolds i Paul Aielo
Uloge: Joseph Fiennes, Tom Felton, Peter Firth
Bezvremenska biblijska priča o Kristovu uskrsnuću i tjednima koji su uslijedili, ispričana kroz oči jednog nevjernika, Claviusa, visokog rimskog vojnog časnika.
Claviusa i njegovog pomoćnika Luciusa Poncije Pilat poslao je kako bi spriječili Isusove radikalne sljedbenike da ne bi ukrali tijelo pa potom tvrdili da je uskrsnuo. Kada tijelo ipak nestane za nekoliko dana, Clavius kreće u misiju da ga pronađe kako bi osporili glasine o uskrslom Mesiji i spriječiti ustanak u Jeruzalemu.
http://www.imdb.com/title/tt3231054/?ref_=nv_sr_1
Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
The Vessel, 2016. Julio Quintana, 85 min. PR/US
Scenarij: Julio Quintana
Uloge: Lucas Quintana, Martin Sheen, Jacqueline Duprey
Deset godina nakon što je tsunami uništio osnovnu školu prepunu djece u malom gradiću, jedan mladić počne graditi zagonetnu konstrukciju od ostataka škole. Njegovi napori ožive mjesto koje je na putu oporavka od užasne tragedije koja još određuje njihovu zajednicu.
http://www.imdb.com/title/tt4083052/?ref_=nv_sr_1
DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2013. Neven Mihael Dianežević, 50 min. HR
Dokumentarno-igrani film "Moja osveta je oprost" snimljen u produkciji HRT-a govori o "krvavoj krizmi" u Lanišću, gdje je ubijen 27-godišnji istarski svećenik Miroslav Bulešić. Novinarka HRT-ovog Centra Rijeka Irena Hrvatin, scenaristica i urednica djela, primila je nagradu za svoj uradak koji je premijerno prikazan prošle godine – točno na 66. godišnjicu kada je ubijen blaženik Miroslav Bulešić.
Upečatljiv naslov filma "Moja osveta je oprost" je originalna Bulešićeva rečenica koju je napisao dvije godine prije smrti.
DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
The Littlest Angel, 2011. Dave Kim, 84 min. US
Ovo je dirljiva priča o dječaku koji odlazi na nebo prerano. Usamljen i željan doma, putuje natrag na zemlju sa svojim psićem da bi pronašao najnesebičniji i najvrijedniji dar za malog Isusa.
Književnik Charles Tazewell napisao je radio priču "Najmanji anđeo" 1939. godine, a sedam godina kasnije objavio ju je kao dječju knjigu. Prvu televizijsku ekranizaciju priča je doživjela 1969. kao mjuzikl.
http://www.imdb.com/title/tt1869724/?ref_=fn_al_tt_2
Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2015. Krunoslav Novak, 70 min. HR
Film na zanimljiv način prikazuje život službenica milosrđa koje u Ekvadoru djeluju u četiri zajednice. Dvije su smještene u glavnom gradu Quitu, a druge dvije u Esmeraldasu i Palo Quemadu. Sestre su se u Ekvadoru nastanile godine 1988. u Paloquemadu, a danas uz sestre misionarke iz Italije i domaće sestre u toj dalekoj latinoameričkoj zemlji žive i tri hrvatske sestre s. Klementina Banožić, s. Iva Jelić i s. Antonela Medić.
Službenice milosrđa u teškim životnim okolnostima nastoje donositi Kristovo svjetlo u živote ljudi koje svakodnevno pogađa surova stvarnost siromaštva, napuštenosti, kršenja temeljenih ljudskih prava koja mnoge skupine ostavlja bez ikakve zaštite, na rubu očaja. U filmu sestre predstavljaju svoju djelatnost koja nije bila unaprijed "programirana". Po dolasku na određeno područje, sagledavši probleme lokalnoga stanovništva prilagođuju svoje aktivnosti. Tijekom godina su se ostvarile na području socijalne skrbi, obilazeći "periferije" stare i bolesne, kao i osnivajući zdravstvenu ustanovu u kojoj stanovništvo dobiva osnovnu skrb. Brigu su posvetile i samohranim majkama, kao i u obrazovanju žena uopće. Sestrama su mnogi zahvalni za dobivenu mogućnost obrazovanja od rane dobi. Sve to sestre ne bi mogle ostvariti bez svojih suradnika ali i mnogobrojnih dobročinitelja iz Hrvatske i Družbe.
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
Finger of God, 2007. Darren Wilson, 105 min. US
Scenarij: Darren Wilson
Uloge: Darren Wilson, Pat Windel, Bob Windel
Ovo je kratki film o Božjoj čudesnoj snazi. Bez novca, scenarija i konačne ideje o tome kako bi film trebao izgledati Darren je krenuo sa snimanjem. Kroz snimanje Bog mu je pokazao naklonost; predvidio je financije, poveo na put oko svijeta i doveo na taj put nevjerojatne ljude...
Čudesa koja se svakodnevno događaju među Afričkom djecom, nevjerojatne rijetke snimke kineske podzemne crkve, radikalno promijenjeni život istočno-evropskih Roma, iznenađujuće priče o Božjim čudesima, stotine uskrslih od mrtvih, nekadašnja palača Saddaama Husseina koja je sada crkva i još mnogo zanimljivih tema nalaze se u ovom dokumentarcu.
http://www.imdb.com/title/tt1797384/?ref_=fn_al_tt_1
SIRIJA - ZEMLJA NA RASKRIŽJU
2017. Hrvoje Ivančić, Goran Šafarek, 46 min. HR
Glavna tema dokumentarnog filma „Sirija – zemlja na raskrižju“ je prikaz života na teritoriju pod kontrolom sirijskog režima. Kroz sugovornike svih društvenih slojeva pokušavamo saznati kako je sukob utjecao na život prosječnog Sirijca. Razgovaramo s ministrima u vladi, profesorima na sveučilištu, prodavačima na tržnici, poslovnim ljudima. U Damasku odlazimo do prvih linija bojišta udaljenih svega tri kilometra od samog centra grada, ali posjećujemo i devastirani grad Homs te kršćanska sela na prvoj liniji prema Islamskoj državi. Kršćanski korijeni Sirije još uvijek su prisutni u svakodnevnom životu, ali i pogođeni ratnim razaranjem, ponajviše islamističkim divljanjem. Saznajemo na koji su se način militanti odnosili prema kršćanima u drevnom gradu Malouli, mjestu gdje stanovnici još uvijek koriste aramejski, jezik Isusa Krista.
DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Neven Mihael-Dianežević, 47 min. HR
Majka Božja Gorička, hodočasničko svetište, jedno je od najstarijih u Hrvatskoj, a najveće u Krčkoj biskupiji. Začetnici su mu benediktinci. Ponosi se tradicijom dugom oko devet stotina godina. Nalazi se u predjelu Goričice u obližnjem Jurandvoru odakle mu potječe naziv Majke Božje Goričke.
Na mjestu gdje se nalazi i danas, crkva je sagrađena u 15. stoljeću. Predaja kaže da su djeca u tri navrata 1415. godine na čudesan način pronašla na tom mjestu kip Majke Božje iz crkvice u Jurandvoru. Pri trećem preseljenju kipa, početkom kolovoza, Gospin kip je pronađen na snijegu i tako je označila kakvih dimenzija želi crkvu koja je potom sagrađena na tom mjestu.
(EVROPSKI KINO) KLUB
Topio stin omichli, 1988. Theo Angelopoulos, 127 min. GR
Scenarij: Theodoros Angelopoulos, Tonino Guerra, Thanassis Valtinos
Uloge: Michalis Zeke, Tania Palaiologou, Stratos Tzortoglou
Petogodišnji dječak Aleksandar i četrnaestogodišnja sestra Voula jedne se večeri odlučuju ukrcati na vlak i krenuti u potragu za ocem vjerujući da živi u Njemačkoj. Nakon što ih uhvati policija, a ujak odbije preuzeti skrb, daju se u bijeg. Na putu upoznaju mladog glumca Oresta koji im odlučuje pomoći da stignu do Soluna...
Film predstavlja jedan od vrhunaca redateljeva stvaralaštva, a karakterizira ga iznimna vizualna ljepota, prožet je nezaboravnim trenucima, dugim kadrovima, sugestivnom fotografijom, izvrsnom glazbom, autoreferencijalnim citatima, vizualnim simbolima, upečatljivom glumom… Film je nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji (1988), Zlatnim Hugom u Chicagu (1988) te Europskom filmskom nagradom Felix za najbolji film (1989)... (HFS)
Angelopoulosova definitivno neobična coming-of-age priča upotpunjena s motivima nadrealizma sigurno je film o kojem bi se dalo raspravljati. Scenarij je pisao Tonino Guerra, čovjek koji je pisao i za najpoznatije talijanske redatelje, a nekako se najveći dodir da primjetiti u načinu na koji su snimljene pojedine scene eksterijera, koje definitivno podsjećaju na Fellinijev rad u „Amarcordu“ i „8ipol“. Klasične fabule nema, film je spor sa nekoliko prilično šokantnih scena koje ostaju u pamćenju.... (www.forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0096288/?ref_=fn_al_tt_1
Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
The Company of Wolves, 1984. Neil Jordan, 95 min. UK
Scenarij: Neil Jordan prema priči Angele Carter
Uloge: Sarah Patterson, Angela Lansbury, David Warner, Tusse Silberg, Micha Bergese
Bizarna i poetična bajka koja inspiraciju vuče iz folk priča o vukodlacima praktično je mračnija obrada Crvenkapice uz motive odrastanja i seksualnog sazrijevanja...
Mlada Rosaleen zaspi i sanja da živi u šumi s ocem, majkom i sestrom koju nedugo potom ubiju vukovi. Dok joj roditelji žaluju, ona posjećuje baku koja joj daje crveni šal i savjet da se pazi stranaca. Prilikom druge posjete baki, susreće privlačna lovca s kojim sklapa okladu: dobit će poljubac ako stigne do bake prije nje...
Film vizualno izgleda skoro pa savršeno, atmosfera je hvale vrijedna. Najviše mi se sviđao zadnji dio filma, kada Rosaleen najdirektnije asocira na crvenkapicu. Jednostavno moraš uživati u moderniziranoj obradi te teme, posebice opskurnom razgovoru između djevojke i vuka... (www.horrorhr.com)
Svojim filmom 'The Company of the Wolves' (1984.), filmskoj publici i kritici Jordan daje do znanja da je riječ o zaista darovitome redatelju. 'Vuk nije ono što se čini', poručuje ova moderna verzija bajke o Crvenkapici, nastala prema priči spisateljice Angele Carter, u kojoj je Jordan na vrlo nadrealan i provokativan način iz tradicionalnih bajkovitih motiva izvukao reference na odrastanje, pubertet i bujajuću seksualnost. Motivu čudovišta kao nečem što prkosi normativnom poretku Jordan će se vraćati i u kasnijim filmovima od kojih većina ni ne spada u domenu strave i užasa... (www.filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0087075/?ref_=fn_al_tt_1
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih
GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.
Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
CANNES 2016. FIPRESCI Prize
http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1
2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1
DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij: Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
“Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1
2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1
2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1
(EVROPSKI KINO) KLUB
Démanty noci, 1964. Jan Němec, 63 min. CZ
Scenarij: Jan Nemec (prema priči Arnosta Lustiga)
Uloge: Ladislav Jánsky, Antonín Kumbera, Ilse Bischofova
Dvojica mladića uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu za koncentracioni logor. Lutajući iscrpljeni nepoznatim podnebljem u potrazi za skloništem, hranom i vodom, proganjani neispunjenim snovima, fragmentarnim sjećanjima i košmarnim vizijama, postaju lovinom skupine vremešnih Nijemaca u lovu...
Početkom 60-ih godina u čehoslovačkoj se kinematografiji pojavila nova generacija filmaša. Lista imena koja su u svega nekoliko godina stasala mahom na praškom FAMU poduža je, a predvode je Miloš Forman, Jiří Menzel, Ján Kadár, Jaromil Jireš, Juraj Herz, Věra Chytilová i Evald Schorma. Ova je generacija u razdoblju od nepunog desetljeća u potpunosti etablirala čehoslovačku kinematografiju u globalnim okvirima, a neočekivan uspjeh praške škole filma priskrbio joj je epitet „čehoslovačkoga filmskog čuda“. U toj plejadi snažnih autorskih ličnosti etiketu najtalentiranijeg redatelja ponio je danas malo poznati Jan Němec. „Enfant terrible“ generacije svojim je filmovima i ponajviše stilskom osebujnošću uzburkavao strasti i nije se libio otvoreno, a opet suptilno kritizirati politički establišment. Iako je u kasnijoj fazi karijere zbog objektivnih okolnosti i sukoba s tadašnjim komunističkim režimom bio prisiljen pobjeći u SAD, Němec je u tri ključne godine svoga stvaralaštva (1964. – 1967.) udario snažan pečat domicilnoj kinematografiji. U tome kratkom razdoblju snimio je tri cjelovečernja filma – prvijenac „Démanty noci“, „O slavnosti a hostech“ i „Mucedníci lásky“ te jednu epizodu („Podvodníci“) u omnibusu „Perličky na dně“. Na samome početku redateljske karijere inspiraciju je crpio iz tada recentno objavljenih pripovijesti češkoga pisca Arnošta Lustiga...
Dugometražni prvijenac jednog od najistaknutijih redatelja češkog novog vala, adaptacija je autobiografske novele Arnošta Lustiga „Tama nema sjenku“. Ova eksperimentalna ratna drama usredotočena se na dvojicu mladih Židova koji uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu ka konc-logoru... Kidajući okove konvencionalnog pripovijedanja, svodeći dijalog na minimum i oslanjajući se, uz repeticiju, na uzburkane misli u nezavidnoj situaciji primjerene postupke svojih likova, Němec maestralno oslikava očaj i strah, fizičku iznemoglost i stanje izmučene psihe dječaka. Prisnost ručne kamere, koja ih prati u naizgled beskrajnom lutanju i spuštanju na nivo životinja, doprinosi subjektivizaciji njihovog košmarnog doživljaja, pri čemu je holokaust iskorišćten kao paravan za prikaz preživljavanja u ekstremnim uvjetima... (Nikola Gocić /ngbooart.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0058001/?ref_=fn_al_nm_1a
OSCAR 2017. Najbolji strani film
Forushande / The Salesman, 2016. Asghar Farhadi, 125 min. IR / FR
Scenarij: Asghar Farhadi
Uloge: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti, Babak Karimi
Triler-drama „Trgovački putnik“ nosi hitchcockovsku notu stalne neizvjesnosti i iščekivanja, u čemu je Farhadi nenadmašan majstor zanata, jer dok trnci prolaze kožom, gledatelj je emocionalno uznemiren i stalno zabrinut za likove i njihovu sudbinu... U ovoj priči to je bračno-glumački par Rana i Emad kojem se, zbog iznenadne opasnosti od rušenja zgrade u kojoj žive te prisilne selidbe, život okrene naglavačke. Spletom nesretnih okolnosti, njihov je odnos, kao i u predstavi „Smrt trgovačkog putnika“, koju trenutačno pripremaju na kazališnim daskama, stavljen na kušnju, a moralne i emotivne dvojbe postaju nepodnošljiv uteg - Ako ti netko uništi život, kako ga ne mrziti? Je li osveta opravdana i u kojim uvjetima ili treba pronaći snage i oprostiti?
Asghar Farhadi još je jednom pokazao zašto ga je renomirani časopis „The Time“ uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. On nije samo najjača karika današnje iranske kinematografije, on se beskompromisno bori za ono u što vjeruje. Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara poprilično je 'zakuhao' situaciju, kad je u znak protesta protiv Trumpa i njegove antiizbjegličke politike koja njegovu iranskom narodu ne dopušta ulazak u SAD, otvoreno bojkotirao ceremoniju.
„Trgovački putnik“ osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku, kao i „dražesne pupoljke canneske“ šest mjeseci ranije, točnije nagradu za najbolji scenarij i najbolju glavnu mušku ulogu za Shahaba Hosseinija, s kojim je Farhadi surađivao i na prethodnu filmu „Nader i Simin se rastaju“, koji je nanizao brojne nagrade, uključujući i Oscara za najbolji strani film, i Farhadija vinuo u zvjezdanu redateljsku orbitu. Inače, slavni iranski redatelj u vitrini ima sve najznačajnije filmske nagrade - Berlinskog srebrnog medvjeda (dvostruko), Zlatni globus i brojne druge...
Struka je film počastila izuzetnim komplimentima, pa tako Variety hvali božanstvenu glumu i uraganske emocije tandema Alidoosti-Hosseini, Guardian naglasak stavlja na pametnu prču i besprijekornu dramu, dok se Hollywood Reporter divi kako Farhadi znalački plete mrežu oko gledatelja i na kraju ga ostavlja bez daha...
http://www.imdb.com/title/tt5186714/?ref_=nv_sr_1
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Stormy Monday, 1988. Mike Figgis, 93 min. UK/US
Scenarij: Mike Figgis
Glazba: Mike Figgis
Uloge: Melanie Griffith, Tommy Lee Jones, Sting, Sean Bean, James Cosmo
U depreisvnom Newcastlu, gdje vlada nezaposlenost, stiže ljubitelj jazza Brendan i zaposli se kao čistač u jazz-klubu čiji je vlasnik Finney. U obližnjem restoranu kao konobarica radi Amerikanka Kate s kojom Brendan stupi u ljubavnu vezu. U restoranu čuje razgovor dvojice sumnjivih tipa koji se spremaju posjetiti Finneya da bi ga prisilili da proda klub...
„Pitao me prije nekog vremena jedan poznanik... zašto filmski kritičari svo svoje vrijeme troše govoreći o priči a nikada o vizualnim (i glazbenim) kvalitetama filma. Dobro pitanje, a ako je iti jedan film takav primjer, onda je to „Olujni ponedjeljak“, debitantski film Mike Figgisa. Svakako obratite pažnju na fotografiju, način snimanja i glazbu... Dobru glazbu... (Roger Ebert)
Nikad nisam bio velika obožavateljica Melanie Griffith i Stinga, ali sam oduvijek uživala u izvedbama Tommyja Lee Jonesa i Seana Beana, tako da sam bio sigurna što očekivati. Ali, svo četvoro me impresioniralo svojim nastupima. Ovo je film koji zahtijeva korištenje vlastitih osjetila: sjajna fotografija (Roger Deakins) ima sve odlike klasičnog film noira, a kada je u kombinaciji s prekrasnim jazz soundtrackom, stvara Moody atmosferu koju nemamo priliku često vidjeti u 80-tima. Sve u svemu, ovo je više nego dobar film upijajuće atmosfere i dobrih glumačkih izvedbi... (GirlwonderReturns/imdb)
Ovo je jedan od onih tzv. sleepera: dobar film koji nije dovoljno poznat ..... ali bi trebao biti... (ccthemovieman-1/imdb)
Poput Mike Hodgesa u klasiku ‘Get Carter’ (1971), Mike Figgis nudi uznemirujući pogled na Newcastle u ovoj suvremenoj jazz krimi-drami. Čak i kada prepoznate kuda će vas priča odvesti, ne brinite - ovaj film je dobro uravnotežen, uzbudljiv, fascinantan i dovoljno brzog tempa. Glumci izvrsni, slike grada mračne i prijeteće kao u „Get Carter”, a vrhunski zvučni jazz zapis pomaže atmosferi. „Stormy Monday“ je dobar primjer uspona modernog britanskog filma u 80-tima.... (Mikew3001/imdb)
http://www.imdb.com/title/tt0096180/?ref_=nv_sr_1
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih
Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/
OSCAR 2017. Najbolji strani film
Forushande / The Salesman, 2016. Asghar Farhadi, 125 min. IR / FR
Scenarij: Asghar Farhadi
Uloge: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti, Babak Karimi
Triler-drama „Trgovački putnik“ nosi hitchcockovsku notu stalne neizvjesnosti i iščekivanja, u čemu je Farhadi nenadmašan majstor zanata, jer dok trnci prolaze kožom, gledatelj je emocionalno uznemiren i stalno zabrinut za likove i njihovu sudbinu... U ovoj priči to je bračno-glumački par Rana i Emad kojem se, zbog iznenadne opasnosti od rušenja zgrade u kojoj žive te prisilne selidbe, život okrene naglavačke. Spletom nesretnih okolnosti, njihov je odnos, kao i u predstavi „Smrt trgovačkog putnika“, koju trenutačno pripremaju na kazališnim daskama, stavljen na kušnju, a moralne i emotivne dvojbe postaju nepodnošljiv uteg - Ako ti netko uništi život, kako ga ne mrziti? Je li osveta opravdana i u kojim uvjetima ili treba pronaći snage i oprostiti?
Asghar Farhadi još je jednom pokazao zašto ga je renomirani časopis „The Time“ uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. On nije samo najjača karika današnje iranske kinematografije, on se beskompromisno bori za ono u što vjeruje. Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara poprilično je 'zakuhao' situaciju, kad je u znak protesta protiv Trumpa i njegove antiizbjegličke politike koja njegovu iranskom narodu ne dopušta ulazak u SAD, otvoreno bojkotirao ceremoniju.
„Trgovački putnik“ osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku, kao i „dražesne pupoljke canneske“ šest mjeseci ranije, točnije nagradu za najbolji scenarij i najbolju glavnu mušku ulogu za Shahaba Hosseinija, s kojim je Farhadi surađivao i na prethodnu filmu „Nader i Simin se rastaju“, koji je nanizao brojne nagrade, uključujući i Oscara za najbolji strani film, i Farhadija vinuo u zvjezdanu redateljsku orbitu. Inače, slavni iranski redatelj u vitrini ima sve najznačajnije filmske nagrade - Berlinskog srebrnog medvjeda (dvostruko), Zlatni globus i brojne druge...
Struka je film počastila izuzetnim komplimentima, pa tako Variety hvali božanstvenu glumu i uraganske emocije tandema Alidoosti-Hosseini, Guardian naglasak stavlja na pametnu prču i besprijekornu dramu, dok se Hollywood Reporter divi kako Farhadi znalački plete mrežu oko gledatelja i na kraju ga ostavlja bez daha...
http://www.imdb.com/title/tt5186714/?ref_=nv_sr_1
2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1
Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016. Xavier Dolan, 99 min. CA/FR
Scenarij: Xavier Dolan
Uloge: Gaspard Ulliel, Vincent Cassel, Marion Cotillard, Lea Seydoux, Nathalie Baye
Xavier Dolan je kanadsko redateljsko ime koje u filmskim krugovima odzvanja već od 2009. kada je fascinirao svojim dugometražnim debijem „Ubio sam majku“ („I killed my mother“), za koji je napisao scenarij, potpisao režiju te igrao glavnu ulogu. Film je svoj 'konto' u rekordnom roku podebljao na 30 značajnih nagrada, među njima i najvažnije tri na Festivalu u Cannesu, a struka je Dolana proglasila 'filmskim čudom od djeteta'. U njegovu prepoznatljivu stilu uzburkanih emocija, intrigantnih kompleksnih odnosa i raskošnog glazbeno-vizualnog izričaja, stiže i njegov šesti film „Samo je kraj svijeta“, s uglednom glumačkom postavom koju predvode evropske zvijezde, Vincent Cassel, Marion Cotillard i Lea Seydoux.
Mladom i slavnom piscu Louiseu dijagnosticirana je bolest koja se ne može izliječiti pa se nakon dugih dvanaest godina vraća kući da obitelji nekako kaže da - umire. Međutim, članove obitelji zatiče u potpunom kaosu i borbi s vlastitim demonima. Dok emotivno prekapa po svojoj sobi iz djetinjstva i lijepim uspomenama, iz začaranog kruga narušenih obiteljskih odnosa koji otežavaju svaku komunikaciju, teško je izaći, a kamoli naći priliku za posljednje zbogom... Kaos u koji se pretvori jedan naizgled običan obiteljski ručak, u začaranom krugu borbe s vlastitim demonima svakog pojedinog člana obitelji, u stalnom je emotivnom 'crescendu'...
Sam je Dolan ispričao kako je nakon snimanja vrlo intenzivne završne scene svaki put na setu netko ostao u suzama ili bez riječi, dajući još jednu intepretaciju one slavne „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
„Samo je kraj svijeta“ lani je pokorio Cannes, osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu Ekumenskog žirija za režiju, osvojio je i nagradu Cesar, a sa šest rekordnih nagrada trijumfirao je na netom održanim Canadian Screen Awards, gdje je nagrađen i redatelj, i adaptirani scenarij te cijela glumačka ekipa.
http://www.imdb.com/title/tt4645368/?ref_=fn_al_tt_1
Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016. Xavier Dolan, 99 min. CA/FR
Scenarij: Xavier Dolan
Uloge: Gaspard Ulliel, Vincent Cassel, Marion Cotillard, Lea Seydoux, Nathalie Baye
Xavier Dolan je kanadsko redateljsko ime koje u filmskim krugovima odzvanja već od 2009. kada je fascinirao svojim dugometražnim debijem „Ubio sam majku“ („I killed my mother“), za koji je napisao scenarij, potpisao režiju te igrao glavnu ulogu. Film je svoj 'konto' u rekordnom roku podebljao na 30 značajnih nagrada, među njima i najvažnije tri na Festivalu u Cannesu, a struka je Dolana proglasila 'filmskim čudom od djeteta'. U njegovu prepoznatljivu stilu uzburkanih emocija, intrigantnih kompleksnih odnosa i raskošnog glazbeno-vizualnog izričaja, stiže i njegov šesti film „Samo je kraj svijeta“, s uglednom glumačkom postavom koju predvode evropske zvijezde, Vincent Cassel, Marion Cotillard i Lea Seydoux.
Mladom i slavnom piscu Louiseu dijagnosticirana je bolest koja se ne može izliječiti pa se nakon dugih dvanaest godina vraća kući da obitelji nekako kaže da - umire. Međutim, članove obitelji zatiče u potpunom kaosu i borbi s vlastitim demonima. Dok emotivno prekapa po svojoj sobi iz djetinjstva i lijepim uspomenama, iz začaranog kruga narušenih obiteljskih odnosa koji otežavaju svaku komunikaciju, teško je izaći, a kamoli naći priliku za posljednje zbogom... Kaos u koji se pretvori jedan naizgled običan obiteljski ručak, u začaranom krugu borbe s vlastitim demonima svakog pojedinog člana obitelji, u stalnom je emotivnom 'crescendu'...
Sam je Dolan ispričao kako je nakon snimanja vrlo intenzivne završne scene svaki put na setu netko ostao u suzama ili bez riječi, dajući još jednu intepretaciju one slavne „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
„Samo je kraj svijeta“ lani je pokorio Cannes, osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu Ekumenskog žirija za režiju, osvojio je i nagradu Cesar, a sa šest rekordnih nagrada trijumfirao je na netom održanim Canadian Screen Awards, gdje je nagrađen i redatelj, i adaptirani scenarij te cijela glumačka ekipa.
http://www.imdb.com/title/tt4645368/?ref_=fn_al_tt_1
Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ
Scenarij: Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
„Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
„Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
„... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
„Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/
... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Manhattan, 1979. Woody Allen, 96 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Mariel Hemingway, Michael Murphy, Meryl Streep
Woody Allen je Isaac, 42godišnji pisac TV scenarija koji živi na Manhattanu. Jednostavno rečeno Isaac je nezadovoljan životom. Zapeo je na poslu koji ne može smisliti dok mu se bivša žena lezbijka odselila drugoj ženi te se bacila se u spisateljske vode. To ne bi bilo toliko strašno da njezina prva knjiga koju upravo piše ne govori o njihovoj turbulentnoj vezi. U međuvremenu se okrenuo novoj vezi s prelijepom Tracy koja ga jednostavno obožava, no osjećaj nije obostran, a ima i još jedan detalj vrijedan spomena. Ona je, naime, 17godišnjakinja zaokupljena školskim obvezama. Do dramatičnog zaokreta u Isaacovom životu doći će kada ga najbolji prijatelj Yala upozna sa svojom ljubavnicom Mary...
Na trenutke nisam mogao pobjeći od osjećaja da gledam tisuću razglednica kako netko brzo niže na ekranu, snimke čovjeka koji svojim fotoaparatom vodi ljubav s gradom, s romantičnim šetalištima ispod starinskih uličnih svjetiljaka, njegovom veličanstvenom panoramom na mjesečini. Pričajući o uspjelim i, još više, manje uspjelim ljubavima među gradskim intelektualcima srednje klase, Allen istovremeno priča o ljubavi prema gradu, bilo već spomenutim kadrovima, plesom svjetla i sjena, često korištenom glazbom rođenog Njujorčanina Gershwina, ili čak samim likom koji tumači – osobom koja „ne može ostaviti New York jer ne bi preživjela nigdje drugdje“. Možemo mirne savjesti reći da je romansa između Isaaca i njegova grada, dakle, ujedno i najstabilnija, najsretnija od svih veza na „Manhattanu“. (Sven Mikulec, FAK)
Uz uspio snimateljski rad te duhovit i slojevit scenarij, razigrana glumačka ekipa obogaćuje jedan od redateljevih najcjenjenijih filmova, hvaljen i zbog vješta izazivanja gledateljskih emocija te komičnih učinaka... (Nikica Gilić, HFL)
http://www.imdb.com/title/tt0079522/?ref_=nv_sr_3
TANJA MRAVAK... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 27.6. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
JESEN 2017.
Ante Tomić, Božidar Maljković, Zoran Čutura, Daniela Trbović...
... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Annie Hall, 1977. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij: Woody Allen, Marshall Brickman
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Carol Kane, Paul Simon
Jedan od najpoznatijih filmova Woodyja Allena dijelom je autobiografska priča i njegova najuspješnija filmska suradnja s Diane Keaton, tadašnjom partnericom i u privatnom životu. Woody tumači četrdesetogodišnjeg komičara Alvyja, neurotična intelektualca iz New Yorka koji se prisjeća veze s Annie Hall. Veza je prekinuta i on pokušava shvatiti što je pošlo po krivu...
Zato je „Annie Hall“, čije menhetenske manire inkarnira njegova muza Diane Keaton, sveden na seriju sumanutih anegdota o egzistencijalnim strahovima, masturbaciji, snifanju kokaina, odlascima u kino, psihoanalizi itd. One-lineri su oštri poput najoštrijega žileta. A Keaton je u ovom filmu postala ikona stila, pa su njene jakne od tweeda, kaki hlače, bijela košulja, kravata i crni prsluk postali ono što je za Audrey Hepburn bila mala crna haljina... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0075686/?ref_=nv_sr_1
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
The Hunger, 1983. Tony Scott, 97 min. UK/US
Scenarij: Ivan Davis i Michael Thomas po romanu Whitleya Striebera
Uloge: Catherine Deneuve, David Bowie, Susan Sarandon
Elegantna gotička drama o besmrtnoj ljepoti, beskrajnoj strasti i njihovoj strašnoj cijeni - gladi... Pred nama je još jedna prilika da se uvjerimo u umjetnički talent (ne samo glazbenika) Davida Bowieja!
Miriam Blaylock prelijepa je bogata žena, ali i vampirica, a dugovječnost zahvaljuje ljubavnicima. Oni zauzvrat primaju obećanje vječnoga života, a i oni i Miriam hrane se krvlju stranaca. Privlačni čelist John s Miriam je već dva stoljeća, no odjednom na sebi počne zamjećivati znakove ubrzana starenja. Shvativši da obećanje vječnog života ne podrazumijeva i vječnu mladost, zatraži pomoć doktorice Sare Roberts koja proučava fenomen starenja. Ona baš i ne vjeruje u njegovu priču, ali je zainteresirana pa kontaktira Miriam... i takođe biva uhvaćena u zamku...
„Postmodernistički vampirski film, uznemirujuć u svojoj sugestiji da muškarci i žene 80-tih godina prošlog stoljeća imaju iste želje, iste apetite i iste potrebe za moći, novcem i seksom... (Elaine Showalter, američka kritičarka)
http://www.imdb.com/title/tt0085701/?ref_=fn_al_tt_1
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih
... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Interiors, 1978. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Diane Keaton, Kristin Griffith, Mary Beth Hurt, Geraldine Page, E.G. Marshall
Prva drama Woody Allena nakon niza komedija snimljenih tijekom sedamdesetih...
Tri odrasle sestre pokušavaju se nositi s posljedicama nenadana razvoda roditelja, Arthura i Eve. Renata je pjesnikinja čiji suprug, pisac Frederik, teško podnosi njezin uspjeh. Flyn je tašta glumica čijim se lošim filmovima ostali podsmjehuju. Joey je udana za Mikea, a nije zadovoljna poslom u oglašavanju...
Jedna od najboljih Allenovih ‘klasičnih’ drama, također je nastala pod velikim utjecajem švedskog majstora i jednog od najvećih redatelja svih vremena Ingmara Bergmana. Šteta što je ovaj film u samom startu osuđen da padne u zaborav iako je izuzetno kvalitetan. 1977. godine izašao je „Annie Hall“, a dvije godine kasnije „Manhattan“ pa se tako „Interiors“, kao egzistencijalistička drama, našao u sendviču dvije najbolje ili barem najpopularnije komedije ovog američkog autora. Film govori o tri potpuno različite sestre koje se okupljaju kada njihov otac objavi da će se rastati od psihički bolesne majke. Ozbiljna je to drama koja odiše bergmanovskom atmosferom i tišinom te na specifičan, ali i moderan način prikazuje odnose u obitelji... (Borna Zidarić, www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0077742/?ref_=nm_flmg_wr_49
Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).
Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt0790770/
SVE ŠTO STE ODUVIJEK ŽELJELI ZNATI O SEKSU, A NISTE SE USUDILI PITATI
... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Everything You Always Wanted to Know About Sex * But Were Afraid to Ask, 1972. Woody Allen, 88 min. US
Scenarij: Woody Allen prema istoimenoj knjizi Davida Reubena
Uloge: Woody Allen, Gene Wilder, Louise Lasser, Lynn Redgrave, John Carradine, Lou Jacobi
Omnibus od sedam samostalnih priča kojima je jedina poveznica seksualna tematika...
Dvorska luda pokušava zavesti kraljicu podmetnuvši joj afrodizijak. Psiholog nakon dolaska novog pacijenta počne preispitivati vlastiti ljubavni život. Talijanski par ima problema s postizanjem orgazma. Sredovječni muškarac krije neobičnu tajnu. Televizijski voditelj s gostima diskutira o perverzijama. Upoznajemo znanstvenika koji se bavi istraživanjem seksa. Završno, jedan spermij misli kako nije dorastao zadatku...
„Sve što ste oduvijek željeli znati o seksu (ali ste se bojali pitati)“ Allen je napravio 1972. godine i to kao parodiju na istoimenu seksološku knjigu u kojoj sam glumi spermića s egzistencijalističkim dvojbama (Gdje smo i kuda idemo?) a tu je još i odlični Gene Wilder kao psihijatar zaljubljen u ovcu.
Relativno vulgaran i katkad apsurdan humor omnibusa ''Sve što ste željeli znati o seksu, a niste se usudili pitati'' parodiraju priručnik za seks Davida Rubena... Ranih 1970-ih dr. David Reuben je napisao vrlo ozbiljan seksualni priručnik koji je postao bestseler. Suočen s tim epom nastavne erotike, Woody Allen odlučio je adaptirati ovu knjigu na filmsko platno podijelivši je u više pojedinačnih „tematskih epizoda“. Njegovi se humoristični skečevi bave seksom na javnom mjestu, odijevanju u odjeću suprotnog spola, ženskim poprsjem, perverzijama i ostalim seksističkim temama, u Woodyjevom stilu.
Odlična parodija koja ismijava razne pseudo-znanstvenike koji su se pojavili tijekom seksualne revolucije... (Igor Šimulija, telegram.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0068555/?ref_=nm_flmg_wr_53
The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/
2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom, stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1
GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US
Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.
„Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
„U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/
Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij: John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1
Breaking the Waves, 1996. 159 min. DK/ES/DE/IS/FR/NL
Scenarij: Lars von Trier, Peter Asmussen
Uloge: Emily Watson, Stellan Skarsgard, Katrin Cartlidge, Jean-Marc Barr, Udo Kier
Film se odigrava u malenoj, seoskoj, ekstremno religioznoj zajedinici koju nastanjuju pomorci, radnici, svećenici i pobožne kućanice. Mlada, religiozna, naivna i blago autistična djevojka Bess McNeil zaljubljuje se u danskog naftnog radnika Jana. Njih dvoje su snažno zaljubljeni, a kad Jan ode na svoju bušotinu Bes se moli da se vrati jednom zauvijek. Jan se zaista i vraća, ali slomljenog vrata u nesreći na naftnoj platformi. Zbog njegovog zdravstvenog stanja Jan i Bess više ne mogu uživati u seksu, pa Jan nagovara Bess da nađe drugog ljubavnika, a njemu da prepričava detalje. Kako Bess postaje sve izopačenija u svom seksualnom životu, tako sve više vjeruje da je njeno ponašanje vođeno od strane Boga i da pomaže Janovom oporavku... (film je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma)
CANNES 1996. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
EUROPEAN FILM AWARDS 1996. NAJBOLJI FILM
Potpuno sam predvidio i zaboravio moj omiljeni ljubavni film svih vremena. Možda zbog činjenice da „Breaking the waves“ i nije klasična ljubavna drama, već remek djelo koje se bavi religijom, ljubavlju, seksom, brakom, malim društvenim zajednicama, stereotipima, strasti i mentalnom bolešću kao ni jedan prije njega... Kraj filma je jedan od najgenijalnijih, najšokantnijih i najsnažnijih završetaka filma. Kadar koji "deus ex machina" rješava sve dileme, zaplete i dvojbe filma nemjerljivom jasnoćom božje providnosti. Taj zadnji kadar koji je i najhladnijim slomio srce, govori više o ljubavi, religiji i iskrenoj bezuvjetnoj vjeri u Boga nego sve stranice Bibillje, Kurana, Scijentologije i ne znam čega sve ne zajedno. Savršen kadar, dostojan karizmatičnog i tragičnog filma kao što je remek djelo "Breaking the Waves"... (zujo / movie-maker.bloger)
http://www.imdb.com/title/tt0115751/?ref_=nv_sr_5
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier
The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/
BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
My Beautiful Laundrette, 1985. Stephen Frears, 97 min. UK
Scenarij: Hanif Kureishi
Uloge: Gordon Warnecke, Daniel Day-Lewis, Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Derrick Branche
Omar je mladi Englez pakistanskoga porijekla koji živi u Londonu osamdesetih tijekom vladavine Margaret Thatcher. Omarov otac Hussein je u domovini bio poznati ljevičarski novinar, ali sada ne voli ni politiku ni Englesku u kojoj živi. S druge strane, Omarov ujak Nasser vrlo dobro se snašao u novom okruženju i sposoban je poduzetnik. Nakon nekih sitnih poslića za ujaka, Omar postaje voditelj praonice rublja. Starom prijatelju iz djetinjstva, mladom, anarhoidnom Englezu Johnnyju, Omar ponudi posao u praonici…
Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima...(Goran Markovčić/onaj koji gleda filmove)
Moja lijepa praonica (1985), prema scenariju Hanifa Kureishija, vješto isprepleće etničke, homoseksualne i sociološke motive u ironičnoj analizi britanskog društva, a redatelju donosi međunarodna priznanja... (Diana Nenadić, HFL)
http://www.imdb.com/title/tt0091578/?ref_=nv_sr_1
Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij: John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1
Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1
GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US
Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.
„Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
„U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/
Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1
Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1
Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij: John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1
GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US
Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.
„Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
„U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/
Idioterne, 1998. 117 min. DK/S/ES/FR/NL/IT
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Bodil Jorgensen, Jens Albinus, Anne Louise Hassing, Troels Lyby, Nikolaj Lie Kaas
Grupa mladih ljudi odluči se "obračunati" s društvom oko sebe na originalan način. Iako su svi potpuno zdravi i inteligentni, u društvu ostalih se ponašaju kao da su mentalno hendikepirani. Ono što je za njih terapija, slobodno nazvana spazzing, okolini predstavlja smetnju i neugodu. Najistaknutiji među njima je Stoffer, a nakon jednog izlaska u javnost pridružuje im se Karen. Problemi nastaju kad od njih zatraže da glume idiote i u krugu obitelji...
CANNES 1998. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
EUROPEAN FILM AWARDS 1998. NOMINACIJA ZA NAJBOLJI SCENARIJ
U „Idiotima“, svom jedinom filmu Dogme 95, von Trier, na površinskoj razini, više nego ikad izaziva moralne standarde građanskoga društva tematizirajući anarhoidnu skupinu mladih ljudi koji izigravaju mentalno retardirane osobe sa svrhom razotkrivanja društvenog licemjera, što na kraju prerasta u razotkrivanje vlastite nemoći spram društvenih regula, odnosno pristajanje na, renoarovski rečeno, pravilo igre. Od svih idiota, jedina osoba koja se i u stvarnom životu, a ne samo u prolaznoj dvotjednoj egzibicijskoj pustolovini, zapravo hepeningu, usudila poremetiti pravila igre jest ona koja im se posljednja i gotovo nesvjesno pridružila — sredovječna Karen. (Damir Radić / www.matica.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0154421/?ref_=nv_sr_5
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier
The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/
Dancer in the Dark, 2000. 140 min.
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Björk, Catherine Deneuve, David Morse, Peter Stormare, Joel Grey
Iako snimljen u Švedskoj, radnja filma događa se u SAD-u. Godina je 1964., a Selma je sa sinom Geneom stigla iz istočne Europe da bi zaradila za operaciju njegovih očiju. Oboje imaju isti genetski poremećaj čija je posljedica sljepilo. Dok se njezin vid sve više pogoršava, Selma sina želi spasiti iste sudbine. Amerika se ne pokazuje kao obećana zemlja i Selma živi u siromaštvu. Tajnu snagu pronalazi u ljubavi prema holivudskim mjuziklima.
CANNES 2000. ZLATNA PALMA
CANNES 2000. NAJBOLJA GLUMICA
EUROPEAN FILM AWARDS 2000. NAJBOLJI FILM
EUROPEAN FILM AWARDS 2000. NAJBOLJA GLUMICA
Osebujnom von Trieru, koji za sebe kaže da se boji svega osim snimanja filmova, može se prigovoriti svašta, ali ne i da je kukavica ili predvidljiv, jer jedino što je u njegovim filmovima isto jest da stalno preispituje njihove i svoje granice. „Ples u mraku“ dio je trilogije Zlatno srce (uz Lomeći valove i Idiote) u kojoj on sadistički muči svoje junakinje samo da bi pokazao da one to mogu podnijeti. U ovom višeslojnom filmu prepunom dualnosti i simbolike von Trier je odlučio žrtvovati tihu, ali snažnu Selmu u zamjenu za katarzu gledatelja (a možda i svoju), u čemu ne bi uspio bez izvanredne Islanđanke... (Ana Zupcic, www.fak.hr)
Ovaj pokušaj da se zastarjeli žanr mjuzikla predstavi novim generacijama u novom i bizarnom izdanju možda nije najbolji film prošle godine, ali je svakako jedan od najzanimljivijih, te stoga zaslužuje da se preporuči cak i onim gledateljima koji nisu fanovi ekscentričnog danskog režisera... (Dragan Antulov, purger.com)
http://www.imdb.com/title/tt0168629/?ref_=fn_al_tt_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier
Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij: Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1
Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
„Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
„Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
„Brutalno iskren film.“ Time out
„Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
„Intiman epski film britke inteligencije“ Playlist
„Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
„Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll
http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2
Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1
Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij: Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1
Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).
Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt0790770/
Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
„Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
„Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
„Brutalno iskren film.“ Time out
„Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
„Intiman epski film britke inteligencije“ Playlist
„Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
„Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll
http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2
Secret Arts Cinema 3 / Majčin dan!
Secret Arts Cinema novi je filmski program posvećen umjetnosti.
Zašto Secret Arts Cinema? Jer mi volimo kreativno pa vas vodimo u filmsko-umjetničku avanturu koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju ništa o filmu koji će gledati. Naslov filma ostaje tajna sve do početka projekcije. Jeste li spremni prepustiti se iznenađenju?
Budite sigurni, za vas smo pripremili niz zanimljivih filmova o sjajnim arhitektima, dizajnerima, umjetnicima i zanatlijama. Njihova svjedočanstva o nama poznatim ili potpuno nepoznatim kreacijama u formi filma. Umjetnost se s umjetnošću susreće, isprepliće i komunicira u vremenu i prostoru, na svim razinama i u svim kulturama.
Projekt Secret Arts Cinema na kreativan i izravan način povezuje filmske gledatelje sa značajnim umjetničkim djelima.
Nakon prve tajne projekcije 8. veljače 2017. u Osijeku, Rijeci i Splitu, avantura se nastavila i na drugim lokacijama u Hrvatskoj. Gledat ćemo filmove na temu umjetnosti. Recentne, zanimljive i u Hrvatskoj još neprikazane, filmove istaknutih autora o pothvatima nadarenih, a često i genijalnih autora.
Pozvani su svi, dolazak je za ljubitelje umjetnosti obavezan a ulaz slobodan.
VOLIM(O) KREATIVNO!
Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
„Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
„Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
„Brutalno iskren film.“ Time out
„Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
„Intiman epski film britke inteligencije“ Playlist
„Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
„Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll
http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2
Dogville, 2003. 178 min. DK/S/FR/NL/IT/DE/UK/NO/FI
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Nicole Kidman, Harriet Andersson, Lauren Bacall, Jean-Marc Barr, Paul Bettany
Mlada, lijepa Grace u bijegu od gangstera stiže u gradić Dogville. Za njom se čuju pucnji i očito je da joj je život u opasnosti. Prvi je susreće Tom te nagovara sugrađane da je prihvate i sakriju. Zauzvrat, Grace počinje raditi za njih. Uskoro šerif susjednog grada stiže raspitujući se o njoj. Njezini novi sugrađani šute, no cijena skrivanja s vremenom postaje sve viša...
CANNES 2003. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
EUROPEAN FILM AWARDS 2003. NAJBOLJI REDATELJ
Film koji će ostaviti na vas veliki dojam i nikada ga nećete zaboraviti. Da li su ljudi zapravo temeljno zli? Film me je potresao do srži. Obavezno pogledati ako želite dobiti nešto više... (cetkovic/filmski.net)
'Dogville' je, uz Lynchev 'Mulholland Drive', vjerojatno najbolji film 21. stoljeća... (poiccard/ filmski.net)
Lars Von Trier je i ovim svojim ostvarenjem pokazao da su mu likovi, i ono što oni mogu pružiti, centar svega. Neki mu stavljaju etiketu ženomrsca, koji u svim svojim filmovima do kraja napati glavne ženske likove. Ali njegove junakinje u filmu uvijek zadaju zadnji udarac. I njegove junakinje mi volimo. Sve do jedne. I Bess i Selmu i Grace i.... Genijalno! (maggie_the cat/filmski.net)
Dogville je jako inteligentna drama o ljudskom licemjerstvu i pohlepi. Šteta bi bilo propustiti ovako remek-djelo! (larsvontrier fan/filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0276919/?ref_=nv_sr_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier
Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij: François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1
Manderlay, 2005. 139 min. DK/S/FR/NL/IT/DE/UK
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Bryce Dallas Howard, Isaach De Bankolé, Danny Glover, Willem Dafoe, Michaël Abiteboul
Nastavak filma Dogville (2003.), također s Grace Mulligan kao protagonisticom. Ovaj put ona se nađe na jugu Amerike, na plantaži pamuka koju vodi starija gospođa koju zovu Mam. Pukim slučajem, zahvaljujući mladoj crnkinji, otkriva da je na tom mjestu ropstvo opstalo čak sedamdeset godina nakon ukidanja. Šokirana tom spoznajom, uz pomoć očevih gangstera odluči to promijeniti.
CANNES 2005. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
„Dogville“ i „Manderlay“ dva su za mene ponajbolja filma Larsa Von Triera. Jednostavno kada sam prvi puta gledao „Dogville“ bio sam zapanjen tom nevjerojatno uspješnom teatralizacijom filma. Nastavak njegove Američke trilogije mi je još više sjeo jer je tu sve, što nije uspio u prvom dijelu, doveo do savršenstva... (http://blog.dnevnik.hr/film)
http://www.imdb.com/title/tt0342735/?ref_=nv_sr_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier
Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
„Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
„Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
„Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
„Brutalno iskren film.“ Time out
„Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
„Intiman epski film britke inteligencije“ Playlist
„Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
„Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll
http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2
La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
„Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1
La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
„Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1
Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij: Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1
SPLIT SPOT FESTIVAL 2017.
Spiritual Market, 2016. Ira Tomić & John Kardum 39 min. HR
Projekcija jazz filma, uz čije prikazivanje u MUTE modu ide svirka Vedran Ružić tria koji izvode glazbu s istoimenog albuma. Spiritual Market je porinom nagradjeni autorski jazz album mladog glazbenika i slikara Vedrana Ružića. Glavna mu je misija spajanje različitih umjetnosti pa tako za sebe kaže da dok slika vidi glazbu, a dok svira čuje boje. Glazbi i slikarstvu odlučio je pridružiti i fotografiju te filmsku umjetnost, a kao rezultat nastao je projekt Spiritual Market inspiriran zapisima putovanja Marka Pola na dalekom istoku.
La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
„Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1
Antichrist, 2009. 104 min. DK/S/FR/IT/DE/PL
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Willem Dafoe, Charlotte Gainsbourg, Storm Acheche Sahlstrom
Nakon gubitka sina nesretnim slučajem, majka se ne uspijeva oporaviti te završava u bolnici. Njezin suprug koji je ujedno i terapeut odluči joj sâm pomoći. Njegovi pokušaji su bezuspješni, ali otkriva da se ona boji prirode. Stoga odlaze u izoliranu kuću imena "Raj". Nakon niza psihoterapijskih seansi, ona iskazuje sve jaču depresiju i manično ponašanje, a zahtijeva i grubi seks. Umjesto poboljšanja, njihov se odnos pogoršava...
CANNES 2009. NAJBOLJA GLUMICA
CANNES 2009. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
Sjajna Charlotte Gainsbourg zaslužila je sve nagrade koje je osvojila za ovu ulogu jer je uistinu savršeno dočarala majku koja izgubi dijete, a nakon toga i razum. Ljubitelji art filmova uživati će ovom ostvarenju... (Tea/filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0870984/?ref_=nv_sr_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier
Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij: Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1
Melancholia, 2011. 136 min. DK/S/FR/DE
Scenarij: Lars von Trier
Uloge: Kirsten Dunst, Charlotte Gainsbourg, Alexander Skarsgard, Brady Corbet, Cameron Spurr
U noći proslave vjenčanja Justine zapravo nije sretna te se bori s osjećajima. Troškove ekstravagantnoga vjenčanja i brigu da sve prođe u redu preuzela je njezina bogato udana sestra s kojom ima napeti odnos. Paralelno sa slavljem, odvija se i moguća katastrofa. Plavi planet prozvan Melankolija juri prema Zemlji i ne zna se koje će biti posljedice.
CANNES 2011. NAJBOLJA GLUMICA
CANNES 2011. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
“Melancholia” je trebala biti znanstvenofantastični film. Razgovarao sam s nekima od najboljih ljudi u Danskoj i rekao im da trebam planet koji će biti deset puta veći od Zemlje i koji će na kraju udariti u Zemlju. Pitao sam ih kada bi se to moglo dogoditi, za tisuću ili dvije tisuće godina, a oni su mi rekli da se to može dogoditi sutra. “Sjajno”, rekao sam, “onda to neće biti znanstvenofantastični film.“ (Lars von Trier)
Jedan on rijetkih filmova koji će vam sigurno biti bolji nakon svakog sljedećeg gledanja... (arubaluba/filmski.net)
„Melancholia“ pokazuje da film ovisi najviše o režiji jer glumci prije ovoga nisu pokazali ovakvu impresivnu glumu! Bez specijalnih efekata u savršenom spoju ludila i klasične glazbe Lars Von Trier je još jednom pokazao koliki je car, svaka cast! (kovant/filmski.net)
„Melancholia“ je jedinstveno i nezaboravno filmsko iskustvo, kao ni jedno do sad... (Antonio Kozina / ravnododna.hr)
http://www.imdb.com/title/tt1527186/?ref_=nv_sr_1
LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier
ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR
Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1
ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1
ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR
Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1
ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR
Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1
ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR
Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1
ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1
ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1
ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR
Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1
ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR
Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1
Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).
Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt0790770/
MATE MATIŠIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 27.6. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
JESEN 2017. Ante Tomić, Božidar Maljković, Zoran Čutura, Daniela Trbović, Renato Baretić...
2018. Leon Rizmaul, Stpe Božić, Marinko Biškić, Mario Stanić...
La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
„Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1
CIRKUSKA SRIJEDA:
Zid smrti, i tako to, 2016. Mladen Kovačević, 61 min. HR/RS/CS
Film je smješten u svijet neizdržive buke, prljave hrane i alkohola koji teče u potocima. To je svijet u kojem se dječica igraju na vrtuljcima dok pored njih amaterske striptizete zabavljaju glasne muškarce uz zvuke treštave turbo-folk muzike. Naš glavni lik je Brankica – bivša zvijezda legendarne obitelji cirkusanata i akrobata. Zvali su je Princeza Zida (smrti). Brankica je sada baka šestoro unučadi, a tek su joj 42 godine. Zaglavljena u perverznom svijetu balkanskih sajmišta, ponavlja iste, po život opasne trikove na motociklu, prkoseći gravitaciji vozi po rubu ogromne bačve.
http://www.imdb.com/title/tt5592976/?ref_=fn_al_tt_1
KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA 1
SKITNICA (The Tramp, 1915.) ... jedan u nizu filmova o ovom simpatičnom liku koji je postao kultnim likom čitave ere nijemoga filma. „Skitnica“ se smatra prvim Chaplinovim klasikom, a priča je to o neočekivanom heroju koji spašava farmerovu kćer od grupe razbojnika.
ŠEF ODJELA U ROBNOJ KUĆI (The Floorwalker, 1916.)... Charlie ulazi u robnu kuću razgledavajući ponudu proizvoda. Nakon što napravi nered, prodavač ga pokušava izbaciti van dok ostali kupci neopazice kradu robu. Istovremeno šef odjela u robnoj kući koji uvelike sliči Charlieju pokrade glavnog šefa. Charlie ga opazi kako nosi torbu s ukradenim novcem. Obojica su uvjereni da će se lakše izvući ako zamijene odjeću...
ROLANJE (The Rink, 1916.)... Charlie Chaplin glumi konobara koji u slobodnome vremenu odlazi na rolanje. Njegove spretnosti ne ostaju neopažene, vremenom dovode do ljubavne zgode. Ali kod Charlieja nikada ne završava samo time. Bez nespretnosti i neizbježnih tučnjava s nasilnicima nikako ne ide …
NJEGOV NOVI POSAO (His New Job, 1915.)... Charlie je bez posla i ide ga tražiti u hollywoodski studio. Ispočetka neuspješno, ali onda ga zamijene za nekoga drugog i dobiva posao. Ali to, naravno, dovodi do filmske katastrofe...
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)
Modern Times, 1936. 83 min.
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Paulette Goddard, Henry Bergman, Stanley Sandford, Chester Conklin
Charlie je radnik na tekućoj vrpci u jednoj tvornici. Njegova je jedina dužnost učvršćivanje vijaka, a potom postaje »pokusni kunić« za isprobavanje posebnog stroja za prehranu kojim uprava želi skratiti vrijeme objeda. Sve to Charlieja izluđuje te on završava u sanatoriju. Pušten, traži posao i slučajno stane na čelo radničkih demonstracija. Uhićen pod optužbom da je komun. vođa, završava u zatvoru, ali je pušten kad slučajno odaje planove o bijegu. Ponovno na ulici, sprijateljuje se s mladom djevojkom te oni napuštaju grad.
Film sa snažno naglašenom socijalnom notom nastao je iz Chaplinova zanimanja za problem nezaposlenosti, istaknut i po svojoj oštroj satiri na dehumanizirane uvjete rada...
Vrhunac Chaplinovih društvenokritičkih stremljenja, film otvoreno aludira na konkretne socijalne probleme razdoblja – veliku ekonomsku krizu, nezaposlenost, beskućništvo, dehumanizirajuće efekte masovnog rada, a u cjelini je ponajprije satira na negativne posljedice tehnološkog napretka... (Bruno Kragić, HFL)
„Moderna vremena“ svojim krajem, kako samo velika ostvarenja mogu, ne postaju patetična već slave pojedinca, njegovu nadu i mogućnosti opstanka u svijetu koji se konstantno i nemilice mijenja, što nužno nije uvijek isto što i „evoluira“... (Vanja, FAK)
http://www.imdb.com/title/tt0027977/?ref_=nv_sr_1
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)
KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA 2
IMIGRANT (The Immigrant, 1917.)... Charlie putuje brodom u SAD. Na brodu je i Edna s bolesnom majkom, koju opljačkaju banditi. Charlie zaradi nešto novca na kartama i spremi ga u Edninu torbu. Optuže ga za varanje i uzmu mu sav novac. Ali Charlie, na svu sreću, nađe jedan novčić, posve dovoljno kako bi pozvao Ednu u restoran.
PUSTOLOV (The Adventurer, 1917.)... Chaplin tumači osuđenika u bijegu od zatvorskih čuvara. Nakon što spasi mladu djevojku od utapanja, obiteljski odvjetnik čini sve da Charlieja vrati u zatvor...
ŽENA (A Woman, 1915.)... Charlie je ponovno u parku, gdje mu se pridružuje jedna obitelj. Mama i kći usnu na klupi, a otac se igra slijepoga miša s neznankom. Charlijev izlet završava kako njemu i priliči- u trenu dobije dva prijatelja i najmanje dva neprijatelja. Ali to je samo tek početak uzbudljivoga dana...
ISPOD ŠANKA (The Face on the Barroom Floor, 1914.)... kratka, manje uspješna Chaplinova komedija – tumači slikara pijanicu koji gubi klijenta - snimljena prema pjesmi Hugha Antoine d'Arcyja...
KAKO JE CHARLIE POSTAO MORNAR (Shanghaied, 1915.)... Brodovlasnik namjerava potopiti svoj brod na posljednjem putovanju kako bi dobio novac od osiguranja. Charlie, skitnica koji se zaljubljuje u vlasničku kćer, kapetan je i obećava mu pomoći...
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)
The Great Dictator, 1940. 125 min.
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Paulette Goddard, Reginald Gardiner
Za I. svj. rata u Tomaniji, mobilizirani brijač izgubi sjećanje nakon pada njegova aviona te se nađe u sanatoriju. Pušten nakon što je na vlast došao diktator Hinkel, vraća se svojem starom poslu. Dok se Tomanijom širi nezaposlenost i siromaštvo, Hinkelovi protivnici završavaju u koncentracijskim logorima. Naposljetku, diktatorovi jurišnici unište brijačnicu, a sam brijač završava u logoru. Ipak, uspijeva pobjeći te ga, zbog fizičke sličnosti s Hinkelom, zamijene s diktatorom, što on iskoristi da bi održao pacifistički govor.
Dva dana po izbijanju 2. Svjetskog rata otpočelo je snimanje (ovog) filma praćeno snažnom kampanjom protiv Chaplina u prohitlerovskom Hearstovom tisku. No, po završetku snimanja, kritika ističe kako je to možda ne najbolji, ali svakako najvažniji Chaplinov film.
Charlie Chaplin je dobio ideju za film kada je njegov prijatelj Alexander Korda primjetio da ga njegov skitnica podsjeća na Adolfa Hitlera. Kada je Chaplin saznao da su se rodili iste godine i da dijele dosta sličnosti, odlučio je u filmu izrugati diktatora. Nakon završetka 2. svjetskog rata, Chaplin je dodao da nikada ne bi snimio film da je znao pravi razmjer strahota koje su počinili nacisti.
Kada je "Veliki diktator" počeo igrati u kinima, Hitler ga je zabranio u svim okupiranim zemljama. No, iz znatiželje je uveo kopiju iz Portugala te ju pustio u privatnoj projekciji, odgledavši film čak dva puta, ali se ne zna kako je reagirao na njega. Chaplin je jednom izjavio; "Dao bi sve da znam što je mislio o tom filmu".
Film, međutim, predstavlja nov stupanj u Chaplinovu opusu – spojem slapsticka, parodičnosti, groteske i političke satire, s kritikom fašizma, manipulativne moći medija i prirode političke propagande, korespondira s djelima „Upoznaj Johna Doea“ Franka Capre i „Sullivanova putovanja“, te poput njih ne završava u otvoreno komičnom ili vedrom duhu, nego humanističkom deklamacijom (neizravno upućenom publici) što upućuje na društvene i političke nepravilnosti koje samo djelo ne razrješava. (Bruno Kragić, HFL)
Ovo je Chaplinov najozbiljniji, najtragičniji i najhumaniji film. On nikada nije smatrao Hitlera smiješnim, pa iako upotrebljava svoju genijalnu komičnost da inspirira film, humor nikada nije neutralan... (Roger Ebert)
Duhovito, prekrasno i zastrašujuće... (Michael W. Phillips Jr. / Chicago Reader)
Ovo je Chaplinov najambiciozniji film, pokušaj da se uhvati u koštac sa metom koja je prevelika da bi se obradila komedijom... (Mike Pinsky / daily-reviews.com)
http://www.imdb.com/title/tt0032553/?ref_=nv_sr_1
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)
KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA 3
ŠAMPION (The Champion, 1915.)... Šetajući sa svojim buldogom, u trenutku kada prolazi pored boksačlog kampa, Charlie pronalazi "sretnu" potkovu. Gledajući kako drugi gube, Charlie stavlja potkovu u svoju rukavicu i pobijedi, nakon čega ga trener priprema za borbu protiv svjetskog prvaka. Kockar želi da Charlie preda borbu, a tu je i trenerova kći u koju se zaljubljuje...
PLIN ZA SMIJANJE (Laughing Gas, 1914.)... Charlie je asistent u zubarskoj ordinaciji. Jedan dan stvori se velika gužva i zubar ne stigne na vrijeme primiti sve pacijente pa se Charlie zabunom počne pretvarati da je on zubar. No, pretjera s anestezijom od koje se čovjek ne može prestati smijati...
NOĆ U KAZALIŠTU (Caught in a Cabaret, 1914.)... Charlie je konobar koji se pretvara da je grčki ambasador kako bi impresionirao djevojku, a zapadne u velike probleme kad se ispostavi da je djevojka zauzeta...
MIRNA ULICA (Easy Street, 1917.)... Skitnica Charlie ovaj put postaje policajac. Dodijeljuju mu „dobro susjedstvo“, koje je sve prije no dobro, zahvaljujući prvenstveno problematičnome Ericu. Eric je ogroman i Charlie mu ne smije prići ni blizu. Ali kad mu konačno ipak uspije uloviti Erica, Charlie postaje lokalni heroj...
U PARKU (In the Park, 1915.) ... Skitnica ukrade torbu djevojci u parku no kada pokuša pokrasti Charliejeve džepove izgubi cigarete i šibice. Kada lopov pokuša ukrasti i Charliejeve kobasice, Charlie se domogne torbice. Napokon torba dođe do vlasnice koja je ljuta na svog momka koji ju nije odmah zaštitio. On se želi baciti u jezero no Charlie mu pomogne.
GLAZBENA SKITNICA (His Musical Career, 1914.) ... Charlie i njegov partner trebaju dostaviti pijanino na adresu Prospect St. 666. Utovare ga na kola u koja je upregnuta mula i odvezu na adresu Prospect St. 999...
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)
The Gold Rush, 1925. 75 min.
Scenarij: Charlie Chaplin
Uloge: Charlie Chaplin, Mack Swain, Tom Murray
Aljaska za zlatne groznice 1898. Skitnica Charlie jedan je od brojnih neuspješnih tragača za zlatom. Veliki Jim spašava Charlieja od nasilnog Larsena te Charlie potom u baru susreće djevojku Georgiu u koju se zaljubi. Nakon što ona nije došla na novogodišnju večeru, koju je pripremio posebno za nju, Charlie se, razočaran, pridruži Jimu u traganju za zlatom. U planinama ih zatiče sniježna oluja te se oni nađu izolirani. Ipak, uspiju pronaći zlato.
„Potjeru za zlatom“ Chaplin je nazvao dramskom komedijom i smatrao ju je svojim najboljim filmom... (u anketi filmskih kritičara i redatelja na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. izabran je na 2. mjesto liste najboljih filmova svih vremena)
Kroz spoj pustolovnih, patetično-melodramatičnih i komičnih značajki, Chaplin predstavlja svoju najpotpuniju vizualizaciju optimistične vjere u sretno razrješenje životnih nedaća odnosno materijalizaciju ispunjenja snova pa junak na kraju osvaja i djevojku i zlato... (Bruno Kragić, HFL)
Jedan je od najpopularnijih filmova svih vremena, tragikomedija s temom iz razdoblja „zlatne groznice“ na Aljasci 1898., s Chaplinom kao tragačem za zlatom. Predstavlja izvanredan spoj komičnih, romantično-sentimentalnih, pustolovnih pa i fantastičnih komponenti. Taj film jednoglasno je ocijenjen kao najviši domet filmske umjetnosti, izazivajući opće oduševljenje kritike i publike, a o Chaplinu se od tada govori kao o geniju... (Vladimir Pogačić, FE)
http://www.imdb.com/title/tt0015864/?ref_=fn_al_tt_1
40. GODINA BEZ CHARLIE CHAPLINA (1889 -1977)
lako su crno-bijeli filmovi već odavno iza nas, vjerojatno nema osobe koja ne zna tko je bio Charlie Chaplin.
Prva (komičarska) zvijezda sedme umjetnosti dogegala se u srca obožavatelja u prevelikim cipelama i odijelom punim zakrpa, pa pozdravila buduće obožavatelje malenim okruglim šeširom uz vragolasti smiješak kavalira. Britkim humorom i nesvakidašnjom mimikom osvojio je generacije i obilježio stoljeće koje je za nama. Ni jedna zvijezda nije stekla takvu slavu, utjecaj i divljenje kao Charlie Chaplin, glumac, redatelj, scenarist, skladatelj i producent koji je pomakao granice sedme umjetnosti dok je još bila u povoju i stvorio interes javnosti za privatan život filmaša, jer je njegov bio dovoljno živopisan da često dospije na naslovnice.
George Bernard Shaw je za Chaplina rekao: “Jedini genij koji je proizišao iz filma!”
Mack Sennett, legenda “slapstick” komedije: “Najveći umjetnik koji je ikada živio!”
…Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrijebiti. Želio sam da sve bude kontradiktorno: uski kaput i vrećaste hlače, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji trebam izgraditi. Ali kada sam se obukao, odjeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati i izlaziti na scenu kao da sam takav rođen. (Charlie Chaplin o svom najpopularnijem liku, Skitnici. Skitnica se tijekom 26 godina pojavio u 70 kratkih i dugih filmova.)
CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Labuan Hati, 2017. Lola Amaria, 101 min.
Scenarij: Titien Wattimena
Uloge: Kelly Tandiono, Nadine Chandrawinata, Ully Triani, Ramon Y Tungka
Tri različite mlade žene stižu na otok Komodo gdje provode vrijeme uz učitelja ronjenja Mahesu. Otkako je postala majka, Bia dugo nije išla ni na more, a kamoli ronila. Indi je zaručena i ovo će biti njezino posljednje ronjenje prije braka. Maria, koja radi kao turistički vodič, bavi se i slobodnim ronjenjem. Kada ju je prije dvije godine ostavio dečko, počela je za to okrivljavati sebe. Među ženama se razvija prijateljstvo ali, polako, i kompetitivnost pred Mahesom.
http://www.imdb.com/title/tt6786150/?ref_=nv_sr_1
CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Labuan Hati, 2017. Lola Amaria, 101 min.
Scenarij: Titien Wattimena
Uloge: Kelly Tandiono, Nadine Chandrawinata, Ully Triani, Ramon Y Tungka
Tri različite mlade žene stižu na otok Komodo gdje provode vrijeme uz učitelja ronjenja Mahesu. Otkako je postala majka, Bia dugo nije išla ni na more, a kamoli ronila. Indi je zaručena i ovo će biti njezino posljednje ronjenje prije braka. Maria, koja radi kao turistički vodič, bavi se i slobodnim ronjenjem. Kada ju je prije dvije godine ostavio dečko, počela je za to okrivljavati sebe. Među ženama se razvija prijateljstvo ali, polako, i kompetitivnost pred Mahesom.
http://www.imdb.com/title/tt6786150/?ref_=nv_sr_1
CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Mimpi Ananda Raih Semesta (MARS). 2016. Sahrul Gibran 105 min.
Scenarij: John De Rantau (prema romanu Aishworo Ang)
Uloge: Acha Septriasa, Teuku Rifnu Wikana, Kinaryosih, Chelsea Riansy, Jajang C. Noo
Glavni likovi filma su samohrana majka i kćer u vrijeme velike ekonomske krize u Jakarti. Nakon smrti supruga i oca nepismena majka teško radeći othranila je kćer i omogućila joj da stekne diplomu iz astronomije na sveučilištu u Oxfordu. Majka je kćerku uvijek zvala lintang lantipili - najsjajnijom zvijezdom na nebu, a to je planet Mars.
CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Sunya, 2016. Harry Dagoe Suharyadi, 88 min.
Scenarij: Harry Dagoe Suharyadi, Eka Kurniawan
Uloge: Erlando Saputra, Eko Supriyanto, Satria Qulbun, Astri Kusumawardhani, Sri Purwan
Otkako ga je majka misteriozno napustila kao petogodišnjaka, Beju se često događaju neobične, misteriozne situacije. Sada, kao odrastao prosi djevojku svojih snova Raisyu, no ubrzo ga optuže za crnu magiju. Istovremeno iz bolnice stiže vijest da mu je baka na samrti iako nema nikakvih znakova bolesti. Kako bi pomogao baki, Bejo pribjegava alternativnim metodama...
http://www.imdb.com/title/tt6386008/?ref_=nv_sr_3
CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Kisah 3 Titik, 2013. Bobby Prabowo, 104 min.
Scenarij: Charmantha Adjie
Uloge: Lola Amaria, Ririn Ekawati, Maryam Supraba, Donny Alamsyah, Hafez Ali
Priča o tri žene ista imena, ali veoma različitih životnih puteva. Titik Sulastri je udovica čiji je suprug preminuo dok je bila trudna s drugim djetetom. Ostavši bez primanja, Titik nalazi posao s minimalnom nadnicom skrivajući pritom trudnoću. U najtežem trenutku pomogne joj menadžerica tvrtke za koju radi, Titik Dewanti Sari. Ona je ozbiljna i ambiciozna žena, ali s manjkom samopouzdanja. U najlošijoj situaciji je najmlađa Titik Kartika koja je odrasla na ulici. Ali, to ju je okruženje učinilo snažnom i neustrašivom.
http://www.imdb.com/title/tt2912348/?ref_=nv_sr_1
CIKLUS INDONEZIJSKOG FILMA
Gending Sriwijaya, 2013. Hanung Bramantyo, 138 min.
Scenarij: Hanung Bramantyo
Uloge: Sahrul Gunawan, Agus Kuncoro, Mathias Muchus, Julia Perez, Slamet Rahardjo
Povijesni avanturistički, akcijski spektakl čija se radnja događa u 16. stoljeću. Sriwijaya je pala prije tri stoljeća i sada se preostale manje kraljevine međusobno natječu za prevlast. Na čelu jedne od njih je Dapunta Hyang Mahawangsa koji ima dva sina, Awanga Kencanu i Purnama Kelanu. Ostarjeli Dapunta za nasljednika odabere Purnama zbog njegove inteligencije, mudrosti i vizionarstva. Awanga, koji se više oslanja na snagu i borbenu moć, razočaran tom odlukom, sprema osvetu...
http://www.imdb.com/title/tt3000686/?ref_=nv_sr_1
10. FMFS
More, 2017. Igor Šeregi 15 min. HR
Ljetni je dan, obitelj stiže u apartman u kojem će biti smještena tijekom odmora. Spremaju se za plažu kada počinje padati kiša. Vrijeme prolazi, kiša ne staje padati, a obitelj je prisiljena biti zajedno.
10. FMFS
L'effet aquatique, 2016. Sólveig Anspach, Jean-Luc Gaget, 83 min. FR / IS
Scenarij: Sólveig Anspach, Jean-Luc Gaget
Uloge: Samir Guesmi, Florence Loiret Caille, Didda Jónsdóttir |
Samir, visoki i nespretni četrdesetogodišnji dizaličar iz Montreuila, zaljubi se u borbenu i glasnu Agathe koju primjeti u kafiću. Nakon što otkrije da radi kao instruktorica plivanja na lokalnom bazenu, a u nedostatku boljeg plana, odlučuje se upisati satove plivanja… iako pliva savršeno. Nakon tek 3 plivačka sata temeljena na laži, istina ispliva na površinu. A Agathe mrzi lažljivce. Nakon što Agathe ode na plivačku konferenciju na Island, zaljubljenom Samiru ne preostaje ništa drugo nego slijediti je.
Film je dobio nagradu César za najbolji scenarij, a u istoj je kategoriji nagrađen i na filmskom festivalu u Cannesu. Redateljica Sólveig Anspach preminula je 2015. godine od raka i nije doživjela cannesku premijeru filma.
http://www.imdb.com/title/tt4161564/?ref_=fn_al_tt_1
ANIMAFEST U NAŠEM KINU
Tout en haut du monde, 2015. Rémi Chayé, 81 min. FR / DE
Scenarij: Claire Paoletti, Patricia Valeix, Fabrice de Costil
Godina je 1892. u Sankt Peterburgu. Sašu, mladu rusku aristokratkinju, oduvijek je očaravao život njezina djeda. Taj čuveni istraživač projektirao je veličanstven arktički brod, ali se nije vratio sa svoje zadnje ekspedicije na Sjevernom polu. Kako bi sačuvala čast svoje obitelji, Saša bježi. Krenuvši prema Velikom sjeveru, prati trag svojega djeda u potrazi za njegovim čuvenim brodom.
http://www.imdb.com/title/tt2262345/?ref_=nv_sr_1
10. FMFS
Mliječni zub, 2016. Saša Ban, 14 min. HR
Scenarij: Saša Ban, Nevenka Sablić
Jana dolazi u restoran na obiteljsku oproštajnu zabavu za oca, kojeg očekuje teška operacija. Riječi „sve će biti u redu“ postaju svojevrsna mantra koja se ponavlja tijekom večeri, u pokušaju da se od stola odagnaju misli o smrti. Treba samo dati par malih znakova pažnje medicinskim sestrama, kuvertu u ruke doktoru, te zadržati pozitivan stav.
10. FMFS
Moj život bez zraka, 2017. Bojana Burnać, 72 min. HR
Scenarij: Bojana Burnać
Goran je svjetski rekorder u ronjenju na dah, čovjek čiji se najvažniji životni trenuci događaju pod vodom za vrijeme samo jednog, strogo kontroliranog daha. Njegov je put prekriven tišinom i koncentracijom što je iziskuju svakodnevni susreti s prolaznošću. Kako bi ostao najbolji, konstantno ispituje vlastite granice riskirajući da ih prijeđe i bude nepovratno kažnjen. Odlazi na kraj mogućeg vjerujući kako će po neizvjesnom povratku na površinu još jednom postati najbolji... (Dokumentarac „Moj život bez zraka“ je prvi hrvatski film kojem je uspjelo ući u glavnu konkurenciju festivala Hot Docs u Torontu, najvećeg i najvažnijeg festivala dokumentarnog filma u Sjevernoj Americi.)
http://www.imdb.com/title/tt6772716/?ref_=fn_al_tt_1
10. FMFS
Partenza, 2016. Renata Poljak, 11 min. HR
Početkom 20. stoljeća muškarci s hrvatskih otoka često su odlazili u Južnu Ameriku u potrazi za boljim životom, bježeći od gladi. Film „Partenza“ bavi se pričom o odlasku, čekanju i odvojenosti, te prikazuje globalnu nesigurnost suvremenog društva i krhkost ljudskog postojanja...
10. FMFS
Funne: Le ragazze che sognavano il mare, 2016. Katia Bernardi, 77 min. IT/HR
Scenarij: Katia Bernardi
Dvanaest 80-godišnjih ‘djevojaka’ iz zabačenog talijanskog planinskog sela odlučuje prkositi reumatizmu, strahovima i ekonomskoj krizi te otići na more po prvi put u životu – i to u Hrvatsku. Dokumentarni film „Funne: Djevojke koje sanjaju more“ zabavno je filmsko putovanje među skupinom žena odlučnih učiniti sve, čak i pozirati za kalendar ili se uhvatiti u koštac s internetom, kako bi po prvi put stopala uronule u more.
http://www.imdb.com/title/tt6338236/?ref_=nv_sr_3
10. FMFS
Ispred zastava, 2016. Sanja Bistričić, 12 min. HR
„Ispred zastava“ dokumentarac je o ljubavi i mržnji, odrastanju i prihvaćanju. Đuro je punker, Hrvat, katolik, a zbog dubokih rana iz prošlosti iracionalno mrzi sve što nema veze s njegovom domovinom. Spletom okolnosti upoznaje Elviru, djevojku srpske nacionalnosti u koju se zaljubljuje.
10. FMFS
La Reconquista, 2016. Jonás Trueba, 108 min. E
Scenarij: Jonás Trueba
Uloge: Itsaso Arana, Francesco Carril, Aura Garrido
Manuela i Olmo ponovno se sastaju, petnaest godina nakon svog posljednjeg susreta, kao što su si to i obećali kada su bili 15-godišnji zaljubljeni srednjoškolci. Susret slobodne Manuele i Olma koji je u dugogodišnjoj vezi produžuje se na čitavu noć, a dvojac se prisjeća detalja iz djetinjstva. Rekonkvista je film o našoj svijesti vremena: o onome čega se o sebi sjećamo i onome čega se više ne sjećamo te o gestama i emocijama kojih se uvijek držimo i koje nas definiraju. (Film je prikazan u natjecateljskom programu filmskog festivala u San Sebastianu.)
http://www.imdb.com/title/tt5900208/?ref_=fn_al_tt_1
10. FMFS
Blink, 2016. Jakov Labrović, 19 min. HR
Dokumentarac BLINK počinje susretom braće Jakova i Ivana - koji boluje od šizofrenije – u Beču, gdje je Ivan proveo dva mjeseca nakon nestanka iz obiteljske kuće. Po povratku u Hrvatsku, Jakov snima Ivanov život i liječenja u psihijatrijskim klinikama, često u tajnosti, kako bi izložio svu njihovu brutalnost i nečovječnost.
10. FMFS
Moj narobe svet, 2016. Petra Seliškar, 74 min. SI/HR/MK
Glazbeni dokumentarni film o slovenskom umjetniku Frani Milčinskom Ježeku, čije pjesme stvarane 50-ih i 60-ih danas zvuče aktualnije nego ikad. Film je kombinacija izvedbi odabranih alternativnih glazbenika koji sviraju Ježekove pjesme i njegovih arhivskih materijala iz perioda od 1960-ih do 1980-ih. Ježek je bio glumac, pisac, pjesnik i performer. Osoba koja je živjela na rubu, uvijek na strani ‘malog čovjeka’: "Mi, komičari, nismo ljudi koji imaju stan na Olimpu, vikendicu na Parnasu, ili obrnuto. Naše je mjesto na dnu padine gdje se obični ljudi trude prolaziti kroz pritiske svakodnevnog života." (Film je osvojio dvije nagrade na SEEfest-u u Los Angelesu uključujući posebno priznanje žirija u dokumentarnoj konkurenciji.)
http://www.imdb.com/title/tt6096220/?ref_=fn_al_tt_1
10. FMFS
Otok, 2016. Tea Nucak, 5 min. HR
Na Zemlji postoji samo prolazan užitak. Kada je riječ o trajnoj sreći, upitno je poznaje li je itko. Otok je mjesto postojanosti boja, zvukova, horizonta, mirisa. Osoba se stapa s otokom, otok raste u njoj i rađa se kontinuitet zajedničke ispunjenosti.
10. FMFS
L'étoile du jour, 2013. Sophie Blondy, 100 min. FR
Scenarij: Philippe Benkemoun, Sophie Blondy
Uloge: Denis Lavant, Iggy Pop, Tchéky Karyo, Béatrice Dalle
Cirkuska srijeda ciklus je filmova cirkuske tematike koji se jednom mjesečno, srijedom, održava u Kinoteci Zlatna vrata, u organizaciji splitskog izvedbenog kolektiva ROOM 100, a u suradnji s FMFS-om. Radnja filma smještena je u blizinu Sjevernog mora. Putujuća cirkuska skupina suočava se s ozbiljnim nedostatkom publike svojih predstava. Ono što još više zabrinjava je zbunjujuća ljubavna situacija među članovima trupe: ljubavni trokut između balerine Angele, klauna Elliota i okrutnog cirkuskog ringmastera na jednoj strani, te misteriozna Zohra zaljubljena u Elliota na drugoj strani. Tajne, ljubomora, zavist, magija i čarolije postupno će ih obuzdati i potaknuti neke značajne i nepovratne postupke.
http://www.imdb.com/title/tt2564604/?ref_=nv_sr_1
10. FMFS
Kako je Iva otišla 16. rujna 2016., 2016. Tomislav Šoban, 17 min. HR
Nakon završenog fakulteta, Iva odlazi raditi u Norvešku. Zadnjih nekoliko dana prije odlaska bliski ljudi joj nude savjete bez da ih je tražila.
10. FMFS
Last Men in Aleppo, 2016. Steen Johannessen, Kareem Abeed, Mujahed Abou Al Joud, Fadi Al Halabi, Hassan Kattan, Khaled Khateeb, Yaman Khatib, Thaer Mohamad, Firas Fayyad, 105 min. DE/SY
Scenarij: Firas Fayyad
Dokumentarni film kroz priče dobrovoljaca iz Bijelih kaciga prikazuje svakodnevni život, stradanja i borbe na ulicama Alepa. Nakon 5 godina rata u Siriji, preostalih 350.000 stanovnika Alepa živi u gradu pod opsadom. Khalid, Subhi i Mahmoud osnivači su skupine Bijele kacige i prvi ulaze u granatirane zgrade, kopajući kroz ruševine u potrazi za tijelima i znakovima života. Odlučili su ostati u Alepu spašavati sugrađane tijekom opsade koja ne završava. Svaki dan, međutim, predstavlja im i unutarnji konflikt: trebaju li ostati i nastaviti riskirati smrt ili pokušati otići i spasiti svoje obitelji, kao što su to već učinili mnogi drugi? (Pobjednik Sundance Film Festivala u kategoriji dokumentarnog filma)
http://www.imdb.com/title/tt6333074/?ref_=nv_sr_1
10. FMFS
Oda mladosti, 2016. Marcella Zanki, 10 min. HR
Film o 75-godišnjoj balerini koja je otplesala svoj život, priča o ljubavi i prolaznosti vremena. Dok vrijeme ostavlja ožiljke na našim licima i mijenja nas, ljubav se ne mora mijenjati, ona živi i ostaje mlada u našim navikama, užicima, sjećanju, u plesu, u vjetru, u gutljaju vina.
10. FMFS
Tajni život vila, 2016. Igor Jelinović, 47 min. HR
Dea, Sonja, Ivan i Luka mladi su glumci na početku karijera. Za vrijeme trajanja kazališne predstave „San Ivanjske noći“ u kojoj tumače sporedne uloge, među njima dolazi do različitih trzavica. Film je nastao u sklopu kolegija Gluma pred kamerom na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
10. FMFS
Živjeti, ploviti, 2016. Lana Šarić, 40 min. HR
Dokumentarni film o životu ljudi iz tri mediteranske zemlje: Hrvatske, Italije i Grčke. Svi su odlučili živjeti uz more i u skladu s njim. Kako se nositi s priobalnim životom tijekom cijele godine i što Mediteran danas nudi svojim stanovnicima?
10. FMFS
Dvije škole, 2016. Srđan Šarenac, 43 min. HR
Nakon rata u Bosni, gimnazija u Travniku podijeljena je na dva dijela: jedan dio namijenjen hrvatskim katolicima, a drugi bosanskim muslimanima. Između učenika nema nikakvog kontakta. Jedan od ravnatelja odlučuje organizirati nogometni turnir kako bi se učenici mogli upoznati.
10. FMFS
Fabijan, 2016. Lovro Mrđen, 16 min. HR
Desetogodišnji Jan nije sretno dijete. U skromnom stanu živi s majkom Sarom koja je ovisna o alkoholu i drogama i zanemaruje ga. Jedino društvo mu radi prijatelj Fabijan. Fabijana, međutim, može vidjeti samo Jan.
10. FMFS
Transmania (Omnibus), 2016. Sara Hribar, Zvonimir Jurić, Ivan Sikavica, Petar Orešković, Ivan Salaj, Hana Jušić, Stanislav Tomić, Tanja Golić, Edi Mužina, Dalibor Matanić, Sonja Tarokić, Vlatka Vorkapić, Filip Šovagović, Bobo Jelčić, Jasna Zastavniković, 92 min. HR
Scenarij: Sara Hribar, Zvonimir Jurić, Ivan Sikavica, Petar Orešković, Ivan Salaj, Hana Jušić, Stanislav Tomić, Tanja Golić, Edi Mužina, Dalibor Matanić, Sonja Tarokić, Vlatka Vorkapić, Filip Šovagović, Bobo Jelčić, Jasna Zastavniković
Uloge: Csilla Barath-Bastaić, Lana Barić, Milivoj Beader, Goran Bogdan, Jadranka Đokić, Filip Krenus, Ivana Krizmanić, Nikša Marinović,
Frano Mašković, Iva Mihalić, Marijana Mikulić, Žarko Radić, Marina Redžepović, Filip Šovagović, Aleksandra Stojaković, Janko Popović Volarić
„Transmania“ je omnibus petnaest redatelja koji su u periodu od tri godine na jedinstven način stvorili potpuno neočekivanu priču. Svaki redatelj snimao je petminutni nastavak priče tek nakon pogledane samo zadnje minute prethodnog. Na taj način, u nizu nepredvidivih situacija, razvila se nova filmska forma koja drži gledatelje u potpunoj neizvjesnosti i konstantnom isčekivanju novog obrata, sve do samog kraja...
Radi se o projektu koji je još 2012. osmislio voditelj popularne zagrebačke galerije Greta David Lušičić, arhitekt i scenograf: „Svidjela mi se igra autorskih sloboda i nepredvidljivost koja s njome dolazi. Očekujete jednu stvar, a na kraju dobijete nešto sasvim drugačije i to sam htio pokazati s ovim filmom.”
http://www.imdb.com/title/tt5898218/?ref_=nv_sr_1
Stop Making Sense, 1984. 100 min. US
David Bryne dolazi na pozornicu i izvodi solo Psycho Killer. Jerry Harrison, Tina Weymouth i Chris Frantz mu se pridružuju na još dvije pjesme. Potom se ekipi pridružuju još 3 glazbenika i dva back vokala. Svi pjevaju, sviraju, plešu i trče. Mijenjaju instrumente i odjeću. Byrne se pojavljuje u Velikom odijelu. Video wall je često posve crn, no tu i tamo prikazuje riječi, slike ili dječije crteže. Band zakuhava 18 pjesama, tekstovi su čisti, pozornica se giba. U ovom koncertnom filmu Talking Heads jedva da progovaraju, ne posustaju i stalno imaju smisla.
"Stop Making Sense" je koncertni film koji prikazuje grupu Talking Heads uživo na pozornici. Sniman je tijekom tri večeri u Hollywood's Pantages Theater u prosincu 1983. godine, kada je grupa bila na turneji promovirajući svoj album "Speaking in Tongues". Film je čuven po činjenici da je bio prvi u potpunosti snimljen digitalnim audio tehnikama. "Stop Making Sense" pohvaljen je od strane mnogih rock kritičara kao jedan od najboljih rock filmova.
Riječ je minimalističkom i humorom prošaranu djelu u kojem David Byrne i društvo umjesto na pirotehniku i atrakcije na videozidu inteligentno i vrlo efektno sve karte stavljaju na Byrneovu nevjerojatnu karizmu, antologijske stihove i njihove jedinstvene izvedbe. Ako i niste osobit ljubitelj Psycho Killera i japanskog noh-teatra, ovo je dokumentarac koji ne smijete propustiti. (Josip Grozdanić, Vijenac 461)
http://www.imdb.com/title/tt0088178/?ref_=nv_sr_1
IN MEMORIAM JONATHAN DEMME
Kada je 26. travnja u 73. godini preminuo Jonathan Demme, Hollywood je ostao bez velikog i važnog redatelja koji je stvarao kroz pet desetljeća i čiji je rad nemoguće podvesti pod jedan žanrovski nazivnik. Najpoznatiji je po veličanstvenom filmu „Kad jaganjci utihnu“, zasigurno jednom od najutjecajnijih djela američke kinematografije na kraju 20. stoljeća. Ali, radio je i trilere, drame, komedije, dokumentarce i koncertne filmove - njegov je rad istovremeno raznolik, ali i visoko profiliran.
Gotovo nitko prije, ali ni poslije Demmea nije uspio uhvatiti živost i energiju glazbenog nastupa uživo kao što je to njemu uspjelo u filmu "Stop Making Sense", koncertnom filmu o Talking Headsima.
KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1
Lazar, 2016. Svetozar Ristovski, 102 min. MK / HR / FR / BU PULA 2016. NAGRADA PUBLIKE
Scenarij: Svetozar Ristovski, Grace Lea Troje
Uloge: Vedran Živolić, Goran Navojec, Dejan Lilik, Nataša Petrović, Vlado Jovanovski, Toni Mihajlovski, Krasimira Kuzmanova, Aleksandar Sano, Aleksandra Balmazovič
Makedonija danas. Inteligentan i diskretan, Lazar radi kao mamac čija je funkcija navesti policiju na krivi trag. Osim toga, nadzire prebacivanje nezakonitih migranata preko granice u Europsku uniju. Financira ga lokalni kriminalac pa tako uzdržava svoju obitelj novcem koji zaradi od trgovine ljudima. Zaljubljuje se u mladu studenticu te počinje razmišljati o tome da promijeni svoj život. Nerado uvlači šurjaka Tonija u posao trgovine ljudima. Toni je odgovoran za utapanje jednog od migranata, a pred Lazarom je teška odluka... (Mostar Film Festival 2016. – najbolja ženska sporedna uloga / Nataša Petrović); najbolja muška sporedna uloga / Goran Navojec)
Producent filma Igor Galo rekao je da je tema filma jako aktualna, ali se film ne treba gledati samo kroz prizmu izbjeglica na granici Makedonije i Grčke, nego izbjeglica cijelog svijeta. “Pomozite svima koliko god možete, u skladu sa svojim svjetonazorom.”
„Ovaj film napravio sam s namjerom da potakne svijest i suosjećajnost kod ljudi. No, zanimljivo mi je istovremeno promatrati reakciju Evrope koja je ili ekstremno empatična ili okreće leđa priči.“ (redatelj Svetozar Ristovski)
http://www.imdb.com/title/tt2925388/?ref_=fn_al_tt_1
Lazar, 2016. Svetozar Ristovski, 102 min. MK / HR / FR / BU PULA 2016. NAGRADA PUBLIKE
Scenarij: Svetozar Ristovski, Grace Lea Troje
Uloge: Vedran Živolić, Goran Navojec, Dejan Lilik, Nataša Petrović, Vlado Jovanovski, Toni Mihajlovski, Krasimira Kuzmanova, Aleksandar Sano, Aleksandra Balmazovič
Makedonija danas. Inteligentan i diskretan, Lazar radi kao mamac čija je funkcija navesti policiju na krivi trag. Osim toga, nadzire prebacivanje nezakonitih migranata preko granice u Europsku uniju. Financira ga lokalni kriminalac pa tako uzdržava svoju obitelj novcem koji zaradi od trgovine ljudima. Zaljubljuje se u mladu studenticu te počinje razmišljati o tome da promijeni svoj život. Nerado uvlači šurjaka Tonija u posao trgovine ljudima. Toni je odgovoran za utapanje jednog od migranata, a pred Lazarom je teška odluka... (Mostar Film Festival 2016. – najbolja ženska sporedna uloga / Nataša Petrović); najbolja muška sporedna uloga / Goran Navojec)
Producent filma Igor Galo rekao je da je tema filma jako aktualna, ali se film ne treba gledati samo kroz prizmu izbjeglica na granici Makedonije i Grčke, nego izbjeglica cijelog svijeta. “Pomozite svima koliko god možete, u skladu sa svojim svjetonazorom.”
„Ovaj film napravio sam s namjerom da potakne svijest i suosjećajnost kod ljudi. No, zanimljivo mi je istovremeno promatrati reakciju Evrope koja je ili ekstremno empatična ili okreće leđa priči.“ (redatelj Svetozar Ristovski)
http://www.imdb.com/title/tt2925388/?ref_=fn_al_tt_1
KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1
Hymyilevä mies, 2016. Juho Kuosmanen , 92 min. FI/DE/S
Scenarij: Mikko Myllylahti, Juho Kuosmanen
Uloge: Jarkko Lahti, Oona Airola, Eero Milonoff
Jedno od najvećih iznenađenja i pobjednik prošlogodišnjeg programa Izvjestan pogled u Cannesu, biografska je drama o finskom boksaču, Olliju Mäkiju. Već na početku karijere 1962. ovaj mladić se nenadano nađe u centru medijske pažnje kao prvi Finac koji će se boriti za titulu svjetskog prvaka u perolakoj kategoriji. Iznimno talentiran i skroman, naš junak, pekar iz malog mjesta, zatečen je ulogom nacionalnog heroja u koju su ga smjestili menadžer i mediji, te trapava dokumentarna filmska ekipa koja ga posvuda prati. Ali Mäki ne dijeli njihov entuzijazam i ambicije jer je zaokupljen nečim mnogo važnijim: upravo je pronašao ljubav svog života - Raiju. Sportski uspjeh, medijska pažnja i nacionalni ponos pred pravom ljubavlju nemaju ni teoretske šanse! (Finski kandidat za Oscara)
http://www.imdb.com/title/tt4771932/?ref_=nv_sr_1
La pazza gioia / Like Crazy, 2016. Paolo Virzi`, 118 min. IT/FR
Scenarij: Paolo Virzi`
Uloge: Valeria Bruni Tedeschi, Micaela Ramazzotti, Valentina Carnelutti, Marco Messeri, Anna Galiena, Tommaso Ragno, Bob Messini, Sergio Albelli, Marisa Borini
Beatrice je samozvana milijarderka i grofica koja živi u svojem svijetu mašte i voli puno pričati. Ujedno voli misliti da je bliska sa svjetskim vođama. Donatella je tetovirana, introvertna i osjetljiva mlada žena okupirana vlastitim tajnama. Njih obje pacijentice su u vili Biondi, naprednoj, ali izoliranoj psihijatrijskoj klinici...
Novi film Paola Virzija govori o nepredvidljivom i dirljivom prijateljstvu koje se razvija između dviju žena dok bježe iz umobolnice u potrazi za ljubavlju i srećom u ludnici na otvorenom – u svijetu mentalno zdravih. (MFF Press)
Sjajan film o dvije žene u mentalnoj instituciji koji izbjegava zamke na koje bi takav scenarij mogao naići i koji se može pohvaliti ukusnim dijalozima s rijetkim osjećajem ravnoteže... (Jay Weissberg, Variety)
Valeria Bruni Tedeschi je pravo otkriće - kombinira sirovu senzualnost Anne Magnani s melankoličnom introspekcijom Monice Vitti... (Mick LaSalle / San Francisco Chronicle)
Snažan i privlačan pogled na prijateljstvo, slobodu i tanko područje između zdravlja i ludila... (Gary Goldstein / Los Angeles Times)
Velike predstave Valerie Bruni Tedeschi i Micaele Ramazzotti sidro su ove filmske komedije inspirirane Italijom... (Maria Garcia / Film Journal International)
http://www.imdb.com/title/tt4621872/?ref_=nv_sr_1
La pazza gioia / Like Crazy, 2016. Paolo Virzi`, 118 min. IT/FR
Scenarij: Paolo Virzi`
Uloge: Valeria Bruni Tedeschi, Micaela Ramazzotti, Valentina Carnelutti, Marco Messeri, Anna Galiena, Tommaso Ragno, Bob Messini, Sergio Albelli, Marisa Borini
Beatrice je samozvana milijarderka i grofica koja živi u svojem svijetu mašte i voli puno pričati. Ujedno voli misliti da je bliska sa svjetskim vođama. Donatella je tetovirana, introvertna i osjetljiva mlada žena okupirana vlastitim tajnama. Njih obje pacijentice su u vili Biondi, naprednoj, ali izoliranoj psihijatrijskoj klinici...
Novi film Paola Virzija govori o nepredvidljivom i dirljivom prijateljstvu koje se razvija između dviju žena dok bježe iz umobolnice u potrazi za ljubavlju i srećom u ludnici na otvorenom – u svijetu mentalno zdravih. (MFF Press)
Sjajan film o dvije žene u mentalnoj instituciji koji izbjegava zamke na koje bi takav scenarij mogao naići i koji se može pohvaliti ukusnim dijalozima s rijetkim osjećajem ravnoteže... (Jay Weissberg, Variety)
Valeria Bruni Tedeschi je pravo otkriće - kombinira sirovu senzualnost Anne Magnani s melankoličnom introspekcijom Monice Vitti... (Mick LaSalle / San Francisco Chronicle)
Snažan i privlačan pogled na prijateljstvo, slobodu i tanko područje između zdravlja i ludila... (Gary Goldstein / Los Angeles Times)
Velike predstave Valerie Bruni Tedeschi i Micaele Ramazzotti sidro su ove filmske komedije inspirirane Italijom... (Maria Garcia / Film Journal International)
http://www.imdb.com/title/tt4621872/?ref_=nv_sr_1
Hymyilevä mies, 2016. Juho Kuosmanen , 92 min. FI/DE/S
Scenarij: Mikko Myllylahti, Juho Kuosmanen
Uloge: Jarkko Lahti, Oona Airola, Eero Milonoff
Jedno od najvećih iznenađenja i pobjednik prošlogodišnjeg programa Izvjestan pogled u Cannesu, biografska je drama o finskom boksaču, Olliju Mäkiju. Već na početku karijere 1962. ovaj mladić se nenadano nađe u centru medijske pažnje kao prvi Finac koji će se boriti za titulu svjetskog prvaka u perolakoj kategoriji. Iznimno talentiran i skroman, naš junak, pekar iz malog mjesta, zatečen je ulogom nacionalnog heroja u koju su ga smjestili menadžer i mediji, te trapava dokumentarna filmska ekipa koja ga posvuda prati. Ali Mäki ne dijeli njihov entuzijazam i ambicije jer je zaokupljen nečim mnogo važnijim: upravo je pronašao ljubav svog života - Raiju. Sportski uspjeh, medijska pažnja i nacionalni ponos pred pravom ljubavlju nemaju ni teoretske šanse! (Finski kandidat za Oscara)
http://www.imdb.com/title/tt4771932/?ref_=nv_sr_1
Southern Comfort, 1981. Walter Hill, 100 min. US/H/UK
Scenarij: Michael Kane, Walter Hill, David Giler
Uloge: Keith Carradine, Powers Boothe, Fred Ward, T. K. Carter, Franklyn Seales, Peter Coyote
Rezervisti američke vojske imaju tijekom vikenda vojnu vježbu u močvarama Lousianne, gde trebaju nekoliko dana provesti u divljini, pritom koristeći samo školsku municiju. Ne poznavajući teren i lokalne običaje, iz neozbiljnosti čine kobnu grešku i izazivaju revolt i sukob sa lokalnim cajunima iz močvarne šume. Naizgled bezazleni incident se pratvara u tragični košmar, u kome dio američke zemlje postaje neprijateljska teritorija za Amerikance.
Priča o skupini pripadnika nacionalne garde Louisiane koji se izgube u močvari i postanu meta lokalnog stanovništva, a među sobom imaju samo jedan spremnik žive municije te promjene i strahovi s kojima se oni suočavaju je jedna od najboljih alegorija i antiratnih poruka filma. Odmah uz bok M.A.S.H.-u... (leone/filmski.net)
Hill uspijeva zadržati napetost do samog kraja,prvenstveno prikazujući Cajune tek kao sjene među drvećem koji gerilskim metodama ratovanja vrše strahovit psihološki pritisak na premorene i već pomalo neuračunljive gardiste. Iako su filmovi poput 'Apokalipse','Voda',ili 'Full metal jacketa' za klasu iznad,'Južnjačka utjeha' se svakako mora pogledati baš zbog svoje jednostavnosti,gledljivosti i lakog iščitavanja skrivenih poruka... (sizif/filmski.net)
Na stranu solidni glumci, soundtrack i obrazovni program o močvarama - napetost, akcija i osjećaj paranoje i dezorijentacije su ono što čini „Južnjačku utjehu“ nezaboravnom. Uostalom, izgubljenost u šumi oduvijek je bila jedna od onih klasičnih noćnih mora, a jezivosti joj ovdje svakako ne fali. Središnji dio filma doista privlači gledatelja ka rubu stolca, iznenađuje kreativnim smicalicama i ponekom grafički stravičnom scenom, pomno građeni klimaks vrlo je zadovoljavajući, trajanje je odgovarajuće, a spomenuta Cooderova glazba i mračna, sivo-smeđe-zelena fotografija zaokružuju iznimno zadovoljavajući konačni produkt... (Matej Lovrić, www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0083111/?ref_=nv_sr_1
IN MEMORIAM POWERS BOOTHE
Powers Boothe kao karakterni glumac ostao je zapamćen po nizu svojih uloga 'negativaca' (Cy Tolliver, vlasnik saloona u tv-seriji «Deadwood», revolveraš Curly Bill Brocius u filmu «Tombstone», korumpirani senator u «Sin City», manipulativni potpredsjednik Noah Daniels u seriji «24"...), a nagradu Emmy osvojio je još 1980. za ulogu vođe kulta Jima Jonesa u televizijskom filmu «Guyana Tragedy: The Story of Jim Jones».
EX-ORIENTE
Homo Sapiens, 2016. Nikolaus Geyrhalter, 94 min. H/DE/A
“Homo Sapiens” is a film about the finiteness and fragility of human existence and the end of the industrial age, and what it means to be a human being. The screening will be introduced by the director of the film.
"Homo Sapiens" govori o ograničenosti i krhkosti ljudskog postojanja na kraju industrijskog doba. Film postavlja pitanje što znači biti čovjek i što će ostati od naših života nakon što nas više ne bude. Iako mu je naziv „Homo Sapiens“, film izostavlja čovjeka iz slike stavljajući fokus na duge statične kadrove napuštenih građevina, nekad velebnih, a danas obraslih korovom i prepuštenih zaboravu, prikazujući distopijsku budućnost čovječanstva...
Nikolaus Geyrhalter je redatelj, producent i snimatelj. Rođen je u Austriji 1972. godine. Njegovi opservacijski filmovi uravnotežena ritma i statične kamere teme obrađuju vrlo izravno, bilo da je riječ o istraživanju područja oko Černobila u Ukrajini (Pripyat), putovanju stazom Relija Pariz–Dakar (7915 km) ili istraživanju industrije prerade hrane (Kruh naš svagdašnji)... Bit će prisutan na projekciji filma...
http://www.imdb.com/title/tt5450084/?ref_=nv_sr_2
EX-ORIENTE
Happiness, 2014. Thomas Balmès, 75 min., F/FI
Peyangki is a dreamy and solitary eight-year-old monk living with his mother in a remote village in Bhutan. TV will soon come to the village. With his uncle, Peyangki takes a three-day journey to the capital where he will buy a TV set and discover the city lights. Does TV bring happiness?
Film o dolasku prvog televizora u malo selo u Butanu... Peyangki je osmogodišnji usamljeni sanjar i redovnik u selu Laya u Butanu, visoko na Himalaji. No uskoro će svijet doći k njemu: selo će se priključiti na struju, a pred Peyangkijevim očima po prvi put zatitrat će televizija... No donosi li televizija sreću?
Thomas Balmès, rođen 1969. godine u Francuskoj, nezavisni je redatelj i producent dokumentarnih filmova. Snima ljude, mjesta i sukobljene situacije koje bacaju potpuno novo svjetlo na naše društvo: rat u Bosni iz perspektive ratnika Masaija, kravlje ludilo iz indijske perspektive, papuansko pleme koje se preobratilo na kršćanstvo, tračci djetinjstva iz svih krajeva svijeta. Njegovi filmovi propituju što nas povezuje kao ljudska bića.
http://www.imdb.com/title/tt3458776/?ref_=nm_knf_t2
EX-ORIENTE
Houston we have a problem!, 2016. Žiga Virc, 98 min. SI/HR/DE/CZ/Q
Cold War-era international intrigue, declassified top-secret documents, and a clandestine deal between John F. Kennedy and Yugoslavia’s president Josip Tito are just the tip of the iceberg in this absorbing directorial debut from filmmaker Žiga Virc.
Međunarodna hladnoratovska zavjera, deklasificirani povjerljivi dokumenti i tajni dogovor Johna F. Kennedyja i jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita samo su vrh ledene sante u dojmljivom redateljskom prvijencu Žige Virca.
Jugoslavija je imala svemirski program, doduše kratkotrajan, od 1957. do 1961. godine. Niste to znali? Bez brige, nisam ni ja. Je li to mit ili istina, saznat ćete ako pogledate igrano-dokumentarni film „Houston, imamo problem!“ slovenskog redatelja Žige Virca. Glavni adut filma je montaža predano iskopanih arhivskih snimaka, ne samo sa svježim materijalom, nego i međusobno. Scena u kojoj Tito i Jovanka večeraju u društvu pasa i gledaju slijetanje na Mjesec je primjer izvrsnosti po tom pitanju. Virc tako postiže željeni efekat: neko vrijeme ćemo se pitati je li ono što vidimo istina ili pažljivo složena alternativno-povijesna fantazija, a onda ćemo se jednostavno prepustiti priči ili pričama koje govore i o drugim stvarima. Ključ za tumačenje nam Virc nudi kroz komentare svjetskog filozofskog superstara Slavoja Žižeka koji filmu daju meta-tekstualni nivo... Žižek će ponuditi svoje tumačenje Balkana kao paradoksalnog mjesta gdje se govori i zaklinje u čast, a koje je istovremeno mjesto prevare na malo i veliko, Maroka kao mjesta iz filmske mitologije, autoritarnosti i demokracije, zavjere i teorije zavjere istine, mita i vjerovanja. Kroz te komentare ćemo shvatiti da „Houston“ nije samo priča o jednom svemirskom programu, nego o jugoslavenskoj mitologiji i mitomaniji, kao i saznanje da je, i kad se taj veo mistike skine, Jugoslavija ipak bila ozbiljna država koja je u svijetu nešto značila, za razliku od svih država-nasljednica... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
http://www.imdb.com/title/tt5518022/?ref_=nv_sr_1
The History of Love, 2016. Radu Mihaileanu, 134 min. FR/RO/CA/US
Scenarij: Nicole Krauss, Radu Mihaileanu, Marcia Romano
Uloge: Gemma Arterton, Derek Jacobi, Sophie Nélisse, Elliott Gould, Torri Higginson
Priča o tajanstvenoj, davno izgubljenoj knjizi koja se iznenada ponovno pojavljuje. Starac traži svojeg sina zajedno s djevojkom koja želi pronaći lijek za majčinu osamljenost... (Filmska ekranizacija slavnog romana američke spisateljice Nicole Krauss.)
http://www.imdb.com/title/tt0443533/?ref_=fn_al_tt_1
KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1
KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1
The History of Love, 2016. Radu Mihaileanu, 134 min. FR/RO/CA/US
Scenarij: Nicole Krauss, Radu Mihaileanu, Marcia Romano
Uloge: Gemma Arterton, Derek Jacobi, Sophie Nélisse, Elliott Gould, Torri Higginson
Priča o tajanstvenoj, davno izgubljenoj knjizi koja se iznenada ponovno pojavljuje. Starac traži svojeg sina zajedno s djevojkom koja želi pronaći lijek za majčinu osamljenost... (Filmska ekranizacija slavnog romana američke spisateljice Nicole Krauss.)
http://www.imdb.com/title/tt0443533/?ref_=fn_al_tt_1
La pazza gioia / Like Crazy, 2016. Paolo Virzi`, 118 min. IT/FR
Scenarij: Paolo Virzi`
Uloge: Valeria Bruni Tedeschi, Micaela Ramazzotti, Valentina Carnelutti, Marco Messeri, Anna Galiena, Tommaso Ragno, Bob Messini, Sergio Albelli, Marisa Borini
Beatrice je samozvana milijarderka i grofica koja živi u svojem svijetu mašte i voli puno pričati. Ujedno voli misliti da je bliska sa svjetskim vođama. Donatella je tetovirana, introvertna i osjetljiva mlada žena okupirana vlastitim tajnama. Njih obje pacijentice su u vili Biondi, naprednoj, ali izoliranoj psihijatrijskoj klinici...
Novi film Paola Virzija govori o nepredvidljivom i dirljivom prijateljstvu koje se razvija između dviju žena dok bježe iz umobolnice u potrazi za ljubavlju i srećom u ludnici na otvorenom – u svijetu mentalno zdravih. (MFF Press)
Sjajan film o dvije žene u mentalnoj instituciji koji izbjegava zamke na koje bi takav scenarij mogao naići i koji se može pohvaliti ukusnim dijalozima s rijetkim osjećajem ravnoteže... (Jay Weissberg, Variety)
Valeria Bruni Tedeschi je pravo otkriće - kombinira sirovu senzualnost Anne Magnani s melankoličnom introspekcijom Monice Vitti... (Mick LaSalle / San Francisco Chronicle)
Snažan i privlačan pogled na prijateljstvo, slobodu i tanko područje između zdravlja i ludila... (Gary Goldstein / Los Angeles Times)
Velike predstave Valerie Bruni Tedeschi i Micaele Ramazzotti sidro su ove filmske komedije inspirirane Italijom... (Maria Garcia / Film Journal International)
http://www.imdb.com/title/tt4621872/?ref_=nv_sr_1
KUĆNA NJEGA
Domácí péce, 2016. Slávek Horák, 92 min. CZ
Scenarij: Slávek Horák
Uloge: Bolek Polívka, Alena Mihulová, Tatiana Vilhelmová
Gorko-slatka humorna drama o suočavanju sa smrtnosti ispričana vedrim stilom češke seoske dramedije. Debitantski film Sláveka Horáka (Variety ga je uvrstio među 10 mladih redatelja čije vrijeme tek dolazi) bio je češki kandidat za nagradu Oscar...
Njegovateljica Vlasta predano brine o svojim hirovitim pacijentima u južnomoravskoj ruralnoj regiji. Kada otkrije da boluje od raka i da joj je i samoj potrebna pomoć, morat će je potražiti izvan njoj poznatog područja. Zahvaljujući kćeri jednog od njenih pacijenata i njenoj ezoteričnoj mentorici, Vlasta počinje otkrivati područje alternativne medicine, ali i sebe samu. Na sve to njezin suprug Lad’a gleda s podsmijehom. Vlasta se stoga istovremeno mora boriti i sa svojom bolešću, i sa “zdravim razumom” svoga supruga.
Snažno se usredotočujući na autentičnost priče i glumačkih ostvarenja, 'Kućna njega' sažima i kontrastira komično i tragično, svakidašnje i svevremensko, u emocionalnom putovanju sredovječne žene do samootkrivenja.
http://www.imdb.com/title/tt4026642/?ref_=fn_al_tt_1
Lazar, 2016. Svetozar Ristovski, 102 min. MK / HR / FR / BU PULA 2016. NAGRADA PUBLIKE
Scenarij: Svetozar Ristovski, Grace Lea Troje
Uloge: Vedran Živolić, Goran Navojec, Dejan Lilik, Nataša Petrović, Vlado Jovanovski, Toni Mihajlovski, Krasimira Kuzmanova, Aleksandar Sano, Aleksandra Balmazovič
Makedonija danas. Inteligentan i diskretan, Lazar radi kao mamac čija je funkcija navesti policiju na krivi trag. Osim toga, nadzire prebacivanje nezakonitih migranata preko granice u Europsku uniju. Financira ga lokalni kriminalac pa tako uzdržava svoju obitelj novcem koji zaradi od trgovine ljudima. Zaljubljuje se u mladu studenticu te počinje razmišljati o tome da promijeni svoj život. Nerado uvlači šurjaka Tonija u posao trgovine ljudima. Toni je odgovoran za utapanje jednog od migranata, a pred Lazarom je teška odluka... (Mostar Film Festival 2016. – najbolja ženska sporedna uloga / Nataša Petrović); najbolja muška sporedna uloga / Goran Navojec)
Producent filma Igor Galo rekao je da je tema filma jako aktualna, ali se film ne treba gledati samo kroz prizmu izbjeglica na granici Makedonije i Grčke, nego izbjeglica cijelog svijeta. “Pomozite svima koliko god možete, u skladu sa svojim svjetonazorom.”
„Ovaj film napravio sam s namjerom da potakne svijest i suosjećajnost kod ljudi. No, zanimljivo mi je istovremeno promatrati reakciju Evrope koja je ili ekstremno empatična ili okreće leđa priči.“ (redatelj Svetozar Ristovski)
http://www.imdb.com/title/tt2925388/?ref_=fn_al_tt_1
Hymyilevä mies, 2016. Juho Kuosmanen , 92 min. FI/DE/S
Scenarij: Mikko Myllylahti, Juho Kuosmanen
Uloge: Jarkko Lahti, Oona Airola, Eero Milonoff
Jedno od najvećih iznenađenja i pobjednik prošlogodišnjeg programa Izvjestan pogled u Cannesu, biografska je drama o finskom boksaču, Olliju Mäkiju. Već na početku karijere 1962. ovaj mladić se nenadano nađe u centru medijske pažnje kao prvi Finac koji će se boriti za titulu svjetskog prvaka u perolakoj kategoriji. Iznimno talentiran i skroman, naš junak, pekar iz malog mjesta, zatečen je ulogom nacionalnog heroja u koju su ga smjestili menadžer i mediji, te trapava dokumentarna filmska ekipa koja ga posvuda prati. Ali Mäki ne dijeli njihov entuzijazam i ambicije jer je zaokupljen nečim mnogo važnijim: upravo je pronašao ljubav svog života - Raiju. Sportski uspjeh, medijska pažnja i nacionalni ponos pred pravom ljubavlju nemaju ni teoretske šanse! (Finski kandidat za Oscara)
http://www.imdb.com/title/tt4771932/?ref_=nv_sr_1
The History of Love, 2016. Radu Mihaileanu, 134 min. FR/RO/CA/US
Scenarij: Nicole Krauss, Radu Mihaileanu, Marcia Romano
Uloge: Gemma Arterton, Derek Jacobi, Sophie Nélisse, Elliott Gould, Torri Higginson
Priča o tajanstvenoj, davno izgubljenoj knjizi koja se iznenada ponovno pojavljuje. Starac traži svojeg sina zajedno s djevojkom koja želi pronaći lijek za majčinu osamljenost... (Filmska ekranizacija slavnog romana američke spisateljice Nicole Krauss.)
http://www.imdb.com/title/tt0443533/?ref_=fn_al_tt_1
THE REAPER / KOSAC
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2014. Zvonimir Jurić, 98 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Jurić, Jelena Paljan
Cast / Uloge: Ivo Gregurević, Igor Kovač, Mirjana Karanović, Nikola Ristanovski
Three stories take place during a single night. All these stories involve Ivo in different ways. Gradually, we gain a gloomy picture of Ivo’s life and the area where he lives, stuck in war, imprisoned by it; as is Ivo, by his crime.
Tri priče koje se događaju u jednoj noći postupno grade sumornu sliku Ivina života, ali i čitavog kraja, koji je, jednako kao i Ivo svojim davnim zločinom, ostao zaustavljen i zarobljen ratom.
Pula Film Festival 2014. Golden Arena for best male role for the leading actor, best male role for supporting actor, best cinematography award
Slovenian Film Festival 2015. Best slovenian minority coproduction; best sound (Julij Zornik)
THE BOSS / GAZDA
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Dario Juričan, 80 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Tivon
Ljudevit Juričan worked in the Konzum retail chain for 40 years. He was of the same age as his long-time employer Ivica Todorić. They both went to high school in Zagreb, and had their first children in 1976 – Ivica had his daughter Iva and Ljudevit his son Dario. Dario wanted to interview his father's employer, but after being refused, Dario decided to find the answers on his own.
Ljudevit Juričan 40 je godina radio u Konzumu. Bio je vršnjak svog dugogodišnjeg poslodavca, Ivice Todorića. Srednju školu obojica su završili u Zagrebu, a prvo dijete su dobili su 1976. – Ivica kćer Ivu, a Ljudevit sina Darija. Dario je želio napraviti intervju s očevim poslodavcem, ali on nije pristao. Dario je odlučio sam saznati odgovore na pitanje kako se postaje gazda u Hrvatskoj
A LETTER TO MY DAD / PISMO ĆAĆI
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2012. Damir Čučić, 72 min.
Screenplay / Scenarij: Damir Čučić
Cast / Uloge: Milivoj Beader, Mate Gulin
„A Letter to My Dad“ is a film that is best described as a drama-documentary hybrid. It is based on real events but is structured like a live-action feature film. The central theme is the relationship between a particular father and son, or more precisely, their communication issues. The characters are Mate (70) and his son Milivoj (44). The film has three distinct sections: an intimate confession from the son, a portrait of the father and a confrontation between the father and son. („A Letter to My Dad“ won four Golden Arenas, including the one for best film)
„Pismo ćaći“ hibridna je forma dokumentarnog i igranog filma. Temelji se na stvarnim događajima, ali je strukturiran kao dugometražni igrani film. Radnja se bavi odnosom oca i sina, odnosno preciznije, njihovim problemima u komunikaciji. Protagonisti filma su Mate (70) i njegov sin Milivoj (44), a sastoji se od tri dijela: intimne ispovijedi sina, očevog portreta i konfrontacije između njih dvojice.
Pula Festival 2012. Grand Golden Arena for Best Film (Vera Robić-Škarica), Golden Arena for Best Supporting Actor (Mate Gulin), Golden Are-na for Best Editing (Damir Čučić, Hrvoje Mršić), Golden Arena for Best Sound (Martin Semenčić), Breza Award for Best Debut (Damir Čučić)
Cinema City International Film Festival 2013. Novi Sad Best Film in Exit Point programme
QUIT STARING AT MY PLATE / NE GLEDAJ MI U PIJAT
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Hana Jušić, 105 min.
Screenplay / Scenarij: Hana Jušić
Cast / Uloge: Mia Petričević, Zlatko Burić, Arijana Čulina, Nikša Butijer, Karla Brbić
When Marijana's dominant father falls seriously ill, she takes over his role as the head of the family, taking care of her irresponsible mother and mentally disabled older brother. The new power hierarchy allows her to explore her sexuality and inner strength, giving her a taste of freedom.
Nakon što joj otac strada od moždanog udara, Marijana zauzima njegovo mjesto glave obitelji. Dok njezini neodgovorni majka i brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi ih uzdržavala. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počne iskušavati svoje osobne granice susretima s nepoznatim muškarcima. No odlučiti što bi zapravo trebala učiniti sa svojom slobodom, veliko je iskušenje.
Venice Days 2016. International Film Festival in Venice FEDEORA Best European Film Award
Warsaw Film Festival 2016. Special Mention
Tokyo International Film Festival 2016. Award for Best Director
Valladolid Film Festival (Seminci) 2016. Meeting Point – Best Feature Film
Zagreb Film Festival 2016. Special Mention
Bratislava International Film Festival 2016. Award for Best Actress
Belgrade International Film Festival – FEST 2017. Best Film; Award for Best Actress (Arijana Čulina)
Vilnius Film Festival 'Kino Pavasaris' 2017. Award for Best Actress (Mia Petričević)
Sofia International Film Festival 2017. Special Mention (Mia Petričević)
goEast – Festival of Central and Eastern European Film 2017. Jury Honorable Mention
Crossing Europe International Film Festival 2017. Best Fiction Film
THE CONSTITUTION / USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Rajko Grlić, 94 min.
Screenplay / Scenarij: Ante Tomić, Rajko Grlić
Cast / Uloge: Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Božidar Smiljanić
Four people in the same building avoid each other because of differences in material status, sexual orientation, nationality, and religion. They probably would have never exchanged a word had misfortune not brought them together. Slowly and painfully, they begin opening up to each other and recognizing the essential humanity each of them possesses.
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnoj orijentaciji, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi prozborili da ih nesreća na to ne natjera. Mučno i bolno, oni se postupno počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi.
Montreal World Film Festival 2016. Grand Prize of the Americas (Best Film)
Slovenian Film Festival 2016. Best Slovenian Co-production; Best Costume Design (Leo Kulaš)
Leskovac International Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković); Best Actor (Nebojša Glogovac)
Santa Barbara International Film Festival 2017. Jeffrey C. Barbakow Award – Best International Feature Film
LET’S CEE Film Festival 2017. Best Acting Performance in a Competition Film (Ksenija Marinković)
Zinegoak – International LGBT Film and Performing Arts Festival 2017. Best film; Award for Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
European Film Festival in Lecce 2017. Award for Best Original Screenplay (Rajko Grlić i Ante Tomić); Award for Best Actor (Nebojša Glogovac); audience award
SEEfest – South East European Film Festival 2017. Bridging the Borders Award
Milan International Film Festival 2017. Best Supporting Actor (Dejan Aćimović), Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
ON THE OTHER SIDE / S ONE STRANE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Zrinko Ogresta, 85 min.
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić, Zrinko Ogresta
Cast / Uloge: Ksenija Marinković, Lazar Ristovski, Tihana Lazović, Robert Budak, Toni Šestan, Vinko Kraljević, Alen Liverić, Marija T adić, Ivan Brkić, Tena Jeić Gajski
Twenty years ago, Vesna moved her family to Zagreb, away from the events that almost destroyed their lives. However, an unexpected call will bring back the memory of a secret she has been trying to hide all these years.
Prije 20 godina Vesna se s djecom preselila u Zagreb, bježeći od događaja koji su im gotovo uništili živote. Međutim, nakon jednog neočekivanog poziva na površinu će isplivati tajna koju je sve te godine nastojala sakriti.
Berlin International Film Festival – Berlinale 2016. Special Mention by Europa Cinemas Label jury
FEST – Belgrade International Film Festival 2016. Belgrade Victor for Best Minority Co-production Film, Best Director for Minority Co-production Film, Award „Nebojša Đukelić“ for the best film from the region
Pula Film Festival 2016. Grand Golden Arena for Best Festival Film; Golden Arena for Best Director (Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Screenplay (Mate Matišić & Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Actress (Ksenija Marinković); Golden Arena for Best Actor (Lazar Ristovski); Golden Arena for Best Editing (Tomi-slav Pavlic); Golden Arena for Best Sound Design (Martin Semenčić & Ivan Zelić); Octavian Award
Montenegro Film Festival 2016. Grand Prix (best film)
Film Meetings Niš 2016. Best Foreign Actress (Ksenija Marinković), Best Male Role (Lazar Ristovski)
Avvantura Film Festival Zadar 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
Leskovac International Film Festival - LIFFe 2016. Grand Prix Živojin Žika Pavlović
Al Este del Plata 2016. Special Mention
Mostar Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
A l’Est du Nouveau Film Festival 2017. Grand Prix for best film; Audience award
ON THE OTHER SIDE / S ONE STRANE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Zrinko Ogresta, 85 min.
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić, Zrinko Ogresta
Cast / Uloge: Ksenija Marinković, Lazar Ristovski, Tihana Lazović, Robert Budak, Toni Šestan, Vinko Kraljević, Alen Liverić, Marija T adić, Ivan Brkić, Tena Jeić Gajski
Twenty years ago, Vesna moved her family to Zagreb, away from the events that almost destroyed their lives. However, an unexpected call will bring back the memory of a secret she has been trying to hide all these years.
Prije 20 godina Vesna se s djecom preselila u Zagreb, bježeći od događaja koji su im gotovo uništili živote. Međutim, nakon jednog neočekivanog poziva na površinu će isplivati tajna koju je sve te godine nastojala sakriti.
Berlin International Film Festival – Berlinale 2016. Special Mention by Europa Cinemas Label jury
FEST – Belgrade International Film Festival 2016. Belgrade Victor for Best Minority Co-production Film, Best Director for Minority Co-production Film, Award „Nebojša Đukelić“ for the best film from the region
Pula Film Festival 2016. Grand Golden Arena for Best Festival Film; Golden Arena for Best Director (Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Screenplay (Mate Matišić & Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Actress (Ksenija Marinković); Golden Arena for Best Actor (Lazar Ristovski); Golden Arena for Best Editing (Tomi-slav Pavlic); Golden Arena for Best Sound Design (Martin Semenčić & Ivan Zelić); Octavian Award
Montenegro Film Festival 2016. Grand Prix (best film)
Film Meetings Niš 2016. Best Foreign Actress (Ksenija Marinković), Best Male Role (Lazar Ristovski)
Avvantura Film Festival Zadar 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
Leskovac International Film Festival - LIFFe 2016. Grand Prix Živojin Žika Pavlović
Al Este del Plata 2016. Special Mention
Mostar Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
A l’Est du Nouveau Film Festival 2017. Grand Prix for best film; Audience award
QUIT STARING AT MY PLATE / NE GLEDAJ MI U PIJAT
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Hana Jušić, 105 min.
Screenplay / Scenarij: Hana Jušić
Cast / Uloge: Mia Petričević, Zlatko Burić, Arijana Čulina, Nikša Butijer, Karla Brbić
When Marijana's dominant father falls seriously ill, she takes over his role as the head of the family, taking care of her irresponsible mother and mentally disabled older brother. The new power hierarchy allows her to explore her sexuality and inner strength, giving her a taste of freedom.
Nakon što joj otac strada od moždanog udara, Marijana zauzima njegovo mjesto glave obitelji. Dok njezini neodgovorni majka i brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi ih uzdržavala. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počne iskušavati svoje osobne granice susretima s nepoznatim muškarcima. No odlučiti što bi zapravo trebala učiniti sa svojom slobodom, veliko je iskušenje.
Venice Days 2016. International Film Festival in Venice FEDEORA Best European Film Award
Warsaw Film Festival 2016. Special Mention
Tokyo International Film Festival 2016. Award for Best Director
Valladolid Film Festival (Seminci) 2016. Meeting Point – Best Feature Film
Zagreb Film Festival 2016. Special Mention
Bratislava International Film Festival 2016. Award for Best Actress
Belgrade International Film Festival – FEST 2017. Best Film; Award for Best Actress (Arijana Čulina)
Vilnius Film Festival 'Kino Pavasaris' 2017. Award for Best Actress (Mia Petričević)
Sofia International Film Festival 2017. Special Mention (Mia Petričević)
goEast – Festival of Central and Eastern European Film 2017. Jury Honorable Mention
Crossing Europe International Film Festival 2017. Best Fiction Film
THE CONSTITUTION / USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Rajko Grlić, 94 min.
Screenplay / Scenarij: Ante Tomić, Rajko Grlić
Cast / Uloge: Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Božidar Smiljanić
Four people in the same building avoid each other because of differences in material status, sexual orientation, nationality, and religion. They probably would have never exchanged a word had misfortune not brought them together. Slowly and painfully, they begin opening up to each other and recognizing the essential humanity each of them possesses.
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnoj orijentaciji, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi prozborili da ih nesreća na to ne natjera. Mučno i bolno, oni se postupno počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi.
Montreal World Film Festival 2016. Grand Prize of the Americas (Best Film)
Slovenian Film Festival 2016. Best Slovenian Co-production; Best Costume Design (Leo Kulaš)
Leskovac International Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković); Best Actor (Nebojša Glogovac)
Santa Barbara International Film Festival 2017. Jeffrey C. Barbakow Award – Best International Feature Film
LET’S CEE Film Festival 2017. Best Acting Performance in a Competition Film (Ksenija Marinković)
Zinegoak – International LGBT Film and Performing Arts Festival 2017. Best film; Award for Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
European Film Festival in Lecce 2017. Award for Best Original Screenplay (Rajko Grlić i Ante Tomić); Award for Best Actor (Nebojša Glogovac); audience award
SEEfest – South East European Film Festival 2017. Bridging the Borders Award
Milan International Film Festival 2017. Best Supporting Actor (Dejan Aćimović), Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
THE REAPER / KOSAC
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2014. Zvonimir Jurić, 98 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Jurić, Jelena Paljan
Cast / Uloge: Ivo Gregurević, Igor Kovač, Mirjana Karanović, Nikola Ristanovski
Three stories take place during a single night. All these stories involve Ivo in different ways. Gradually, we gain a gloomy picture of Ivo’s life and the area where he lives, stuck in war, imprisoned by it; as is Ivo, by his crime.
Tri priče koje se događaju u jednoj noći postupno grade sumornu sliku Ivina života, ali i čitavog kraja, koji je, jednako kao i Ivo svojim davnim zločinom, ostao zaustavljen i zarobljen ratom.
Pula Film Festival 2014. Golden Arena for best male role for the leading actor, best male role for supporting actor, best cinematography award
Slovenian Film Festival 2015. Best slovenian minority coproduction; best sound (Julij Zornik)
THE BOSS / GAZDA
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Dario Juričan, 80 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Tivon
Ljudevit Juričan worked in the Konzum retail chain for 40 years. He was of the same age as his long-time employer Ivica Todorić. They both went to high school in Zagreb, and had their first children in 1976 – Ivica had his daughter Iva and Ljudevit his son Dario. Dario wanted to interview his father's employer, but after being refused, Dario decided to find the answers on his own.
Ljudevit Juričan 40 je godina radio u Konzumu. Bio je vršnjak svog dugogodišnjeg poslodavca, Ivice Todorića. Srednju školu obojica su završili u Zagrebu, a prvo dijete su dobili su 1976. – Ivica kćer Ivu, a Ljudevit sina Darija. Dario je želio napraviti intervju s očevim poslodavcem, ali on nije pristao. Dario je odlučio sam saznati odgovore na pitanje kako se postaje gazda u Hrvatskoj
A LETTER TO MY DAD / PISMO ĆAĆI
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2012. Damir Čučić, 72 min.
Screenplay / Scenarij: Damir Čučić
Cast / Uloge: Milivoj Beader, Mate Gulin
„A Letter to My Dad“ is a film that is best described as a drama-documentary hybrid. It is based on real events but is structured like a live-action feature film. The central theme is the relationship between a particular father and son, or more precisely, their communication issues. The characters are Mate (70) and his son Milivoj (44). The film has three distinct sections: an intimate confession from the son, a portrait of the father and a confrontation between the father and son. („A Letter to My Dad“ won four Golden Arenas, including the one for best film)
„Pismo ćaći“ hibridna je forma dokumentarnog i igranog filma. Temelji se na stvarnim događajima, ali je strukturiran kao dugometražni igrani film. Radnja se bavi odnosom oca i sina, odnosno preciznije, njihovim problemima u komunikaciji. Protagonisti filma su Mate (70) i njegov sin Milivoj (44), a sastoji se od tri dijela: intimne ispovijedi sina, očevog portreta i konfrontacije između njih dvojice.
Pula Festival 2012. Grand Golden Arena for Best Film (Vera Robić-Škarica), Golden Arena for Best Supporting Actor (Mate Gulin), Golden Are-na for Best Editing (Damir Čučić, Hrvoje Mršić), Golden Arena for Best Sound (Martin Semenčić), Breza Award for Best Debut (Damir Čučić)
Cinema City International Film Festival 2013. Novi Sad Best Film in Exit Point programme
ON THE OTHER SIDE / S ONE STRANE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Zrinko Ogresta, 85 min.
Screenplay / Scenarij: Mate Matišić, Zrinko Ogresta
Cast / Uloge: Ksenija Marinković, Lazar Ristovski, Tihana Lazović, Robert Budak, Toni Šestan, Vinko Kraljević, Alen Liverić, Marija T adić, Ivan Brkić, Tena Jeić Gajski
Twenty years ago, Vesna moved her family to Zagreb, away from the events that almost destroyed their lives. However, an unexpected call will bring back the memory of a secret she has been trying to hide all these years.
Prije 20 godina Vesna se s djecom preselila u Zagreb, bježeći od događaja koji su im gotovo uništili živote. Međutim, nakon jednog neočekivanog poziva na površinu će isplivati tajna koju je sve te godine nastojala sakriti.
Berlin International Film Festival – Berlinale 2016. Special Mention by Europa Cinemas Label jury
FEST – Belgrade International Film Festival 2016. Belgrade Victor for Best Minority Co-production Film, Best Director for Minority Co-production Film, Award „Nebojša Đukelić“ for the best film from the region
Pula Film Festival 2016. Grand Golden Arena for Best Festival Film; Golden Arena for Best Director (Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Screenplay (Mate Matišić & Zrinko Ogresta); Golden Arena for Best Actress (Ksenija Marinković); Golden Arena for Best Actor (Lazar Ristovski); Golden Arena for Best Editing (Tomi-slav Pavlic); Golden Arena for Best Sound Design (Martin Semenčić & Ivan Zelić); Octavian Award
Montenegro Film Festival 2016. Grand Prix (best film)
Film Meetings Niš 2016. Best Foreign Actress (Ksenija Marinković), Best Male Role (Lazar Ristovski)
Avvantura Film Festival Zadar 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
Leskovac International Film Festival - LIFFe 2016. Grand Prix Živojin Žika Pavlović
Al Este del Plata 2016. Special Mention
Mostar Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković)
A l’Est du Nouveau Film Festival 2017. Grand Prix for best film; Audience award
A LETTER TO MY DAD / PISMO ĆAĆI
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2012. Damir Čučić, 72 min.
Screenplay / Scenarij: Damir Čučić
Cast / Uloge: Milivoj Beader, Mate Gulin
„A Letter to My Dad“ is a film that is best described as a drama-documentary hybrid. It is based on real events but is structured like a live-action feature film. The central theme is the relationship between a particular father and son, or more precisely, their communication issues. The characters are Mate (70) and his son Milivoj (44). The film has three distinct sections: an intimate confession from the son, a portrait of the father and a confrontation between the father and son. („A Letter to My Dad“ won four Golden Arenas, including the one for best film)
„Pismo ćaći“ hibridna je forma dokumentarnog i igranog filma. Temelji se na stvarnim događajima, ali je strukturiran kao dugometražni igrani film. Radnja se bavi odnosom oca i sina, odnosno preciznije, njihovim problemima u komunikaciji. Protagonisti filma su Mate (70) i njegov sin Milivoj (44), a sastoji se od tri dijela: intimne ispovijedi sina, očevog portreta i konfrontacije između njih dvojice.
Pula Festival 2012. Grand Golden Arena for Best Film (Vera Robić-Škarica), Golden Arena for Best Supporting Actor (Mate Gulin), Golden Are-na for Best Editing (Damir Čučić, Hrvoje Mršić), Golden Arena for Best Sound (Martin Semenčić), Breza Award for Best Debut (Damir Čučić)
Cinema City International Film Festival 2013. Novi Sad Best Film in Exit Point programme
QUIT STARING AT MY PLATE / NE GLEDAJ MI U PIJAT
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Hana Jušić, 105 min.
Screenplay / Scenarij: Hana Jušić
Cast / Uloge: Mia Petričević, Zlatko Burić, Arijana Čulina, Nikša Butijer, Karla Brbić
When Marijana's dominant father falls seriously ill, she takes over his role as the head of the family, taking care of her irresponsible mother and mentally disabled older brother. The new power hierarchy allows her to explore her sexuality and inner strength, giving her a taste of freedom.
Nakon što joj otac strada od moždanog udara, Marijana zauzima njegovo mjesto glave obitelji. Dok njezini neodgovorni majka i brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi ih uzdržavala. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počne iskušavati svoje osobne granice susretima s nepoznatim muškarcima. No odlučiti što bi zapravo trebala učiniti sa svojom slobodom, veliko je iskušenje.
Venice Days 2016. International Film Festival in Venice FEDEORA Best European Film Award
Warsaw Film Festival 2016. Special Mention
Tokyo International Film Festival 2016. Award for Best Director
Valladolid Film Festival (Seminci) 2016. Meeting Point – Best Feature Film
Zagreb Film Festival 2016. Special Mention
Bratislava International Film Festival 2016. Award for Best Actress
Belgrade International Film Festival – FEST 2017. Best Film; Award for Best Actress (Arijana Čulina)
Vilnius Film Festival 'Kino Pavasaris' 2017. Award for Best Actress (Mia Petričević)
Sofia International Film Festival 2017. Special Mention (Mia Petričević)
goEast – Festival of Central and Eastern European Film 2017. Jury Honorable Mention
Crossing Europe International Film Festival 2017. Best Fiction Film
THE CONSTITUTION / USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Rajko Grlić, 94 min.
Screenplay / Scenarij: Ante Tomić, Rajko Grlić
Cast / Uloge: Nebojša Glogovac, Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Božidar Smiljanić
Four people in the same building avoid each other because of differences in material status, sexual orientation, nationality, and religion. They probably would have never exchanged a word had misfortune not brought them together. Slowly and painfully, they begin opening up to each other and recognizing the essential humanity each of them possesses.
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnoj orijentaciji, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi prozborili da ih nesreća na to ne natjera. Mučno i bolno, oni se postupno počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi.
Montreal World Film Festival 2016. Grand Prize of the Americas (Best Film)
Slovenian Film Festival 2016. Best Slovenian Co-production; Best Costume Design (Leo Kulaš)
Leskovac International Film Festival 2016. Best Actress (Ksenija Marinković); Best Actor (Nebojša Glogovac)
Santa Barbara International Film Festival 2017. Jeffrey C. Barbakow Award – Best International Feature Film
LET’S CEE Film Festival 2017. Best Acting Performance in a Competition Film (Ksenija Marinković)
Zinegoak – International LGBT Film and Performing Arts Festival 2017. Best film; Award for Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
European Film Festival in Lecce 2017. Award for Best Original Screenplay (Rajko Grlić i Ante Tomić); Award for Best Actor (Nebojša Glogovac); audience award
SEEfest – South East European Film Festival 2017. Bridging the Borders Award
Milan International Film Festival 2017. Best Supporting Actor (Dejan Aćimović), Best Supporting Actress (Ksenija Marinković)
THE REAPER / KOSAC
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2014. Zvonimir Jurić, 98 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Jurić, Jelena Paljan
Cast / Uloge: Ivo Gregurević, Igor Kovač, Mirjana Karanović, Nikola Ristanovski
Three stories take place during a single night. All these stories involve Ivo in different ways. Gradually, we gain a gloomy picture of Ivo’s life and the area where he lives, stuck in war, imprisoned by it; as is Ivo, by his crime.
Tri priče koje se događaju u jednoj noći postupno grade sumornu sliku Ivina života, ali i čitavog kraja, koji je, jednako kao i Ivo svojim davnim zločinom, ostao zaustavljen i zarobljen ratom.
Pula Film Festival 2014. Golden Arena for best male role for the leading actor, best male role for supporting actor, best cinematography award
Slovenian Film Festival 2015. Best slovenian minority coproduction; best sound (Julij Zornik)
THE BOSS / GAZDA
CROATIAN MOVIES WITH ENGLISH SUBTITLES / HRVATSKI FILM ZA STRANCE
2016. Dario Juričan, 80 min.
Screenplay / Scenarij: Zvonimir Tivon
Ljudevit Juričan worked in the Konzum retail chain for 40 years. He was of the same age as his long-time employer Ivica Todorić. They both went to high school in Zagreb, and had their first children in 1976 – Ivica had his daughter Iva and Ljudevit his son Dario. Dario wanted to interview his father's employer, but after being refused, Dario decided to find the answers on his own.
Ljudevit Juričan 40 je godina radio u Konzumu. Bio je vršnjak svog dugogodišnjeg poslodavca, Ivice Todorića. Srednju školu obojica su završili u Zagrebu, a prvo dijete su dobili su 1976. – Ivica kćer Ivu, a Ljudevit sina Darija. Dario je želio napraviti intervju s očevim poslodavcem, ali on nije pristao. Dario je odlučio sam saznati odgovore na pitanje kako se postaje gazda u Hrvatskoj
IN MEMORIAM JEANE MOREAU (1928. – 2017.)
Jules et Jim, 1962. François Truffaut, 107 min. FR
Scenarij: François Truffaut i Jean Gruault prema istoimenom romanu francuskog književnika Henri-Pierrea Rochéa
Uloge: Jeanne Moreau, Oskar Werner, Henri Serre, Vanna Urbino, Serge Rezvani
Romantična drama o ljubavi dvojice prijatelja prema istoj ženi, lijepoj i slobodoumnoj Catherine; jedan od najcijenjenijih filmova u opusu F. Truffauta i jedan od najboljih filmova u povijesti filma na temu ljubavnog trokuta. Film "Jules i Jim" dobitnik je nekoliko međunarodnih filmskih priznanja (danski Bodil za najbolji evropski film, nagrada talijanskih filmskih kritičara za najbolji strani film, nominacija za BAFTA-u), a zanimljivo je da je u vrijeme premijere u Italiji bio zabranjen za mlađe od 18 godina.
Moglo je biti negdje oko 1912. godine kada je Francuz Jim upoznao Austrijanca Julesa. Podučavali su jedan drugog svoj materinji jezik, pisali poeziju, dijelili vrijednosti, stil pa čak i žene. Jim je imao nekoliko djevojaka u Parizu, Jules nijednu... a želio je barem jednu. Nijedna tipična Parižanka nije bila po mjeri senzibilnom Julesu, sve dok se jednog predivnog sunčanog dana, baš poput sna, nije niz stepenice u vrt spustila Catherine. Nosila je prstenje na svakoj ruci, okolo zglobova narukvice, oči su joj bile poput dva opala sjajna i zauvijek je promijenila živote dvojice prijatelja. „Pas celle-la, Jim!“ (Ne nju, Jim!) rekao je Jules prijatelju s kojim bi dijelio sve, samo Catherine ne. Ipak, uskoro će shvatiti da zadržavanje žene koju voli zahtjeva jako puno kompromisa...
Samo tri godine nakon izvrsno primljenog dugometražnog prvijenca „400 udaraca / Les Quatre cents coups“ (1959) daroviti je Truffaut snimio, po mnogim ocjenama, najbolji film u karijeri i jedan od ponajboljih evropskih filmova 60-ih. To je romantična drama ili bolje rečeno romantična tragikomedija „Jules et Jim“ kojoj je kao predložak poslužio istoimeni roman francuskog književnika Henri-Pierrea Rochéa (1859.-1959.) koji se dugo vremena smatrao opskurnim tekstom o amoralnom ljubavnom trokutu. No, u vrijeme procvata pokreta slobodne ljubavi, Truffautova je ekranizacija Rochéove priče o emotivnoj vezi dvojice muškaraca i jedne žene doživjela neviđeni uspjeh u Francuskoj (gotovo 1,6 milijuna kinogledatelja) i diljem svijeta, a uspjeh je bio tim veći jer nije bila riječ o komercijalno kalkulantskom uratku, već o filmu dosljedno realiziranom prema kanonima novog vala... (http://tvprofil.net)
Truffaut je napisao i priču za Godardov „Do posljednjeg daha“ vjerojatno najslavniji od svih novovalskih filmova, a sjajni niz nastavio filmom „Jules et Jim“, gotovo epistoralnom (melodična naracija doima se poput čitanja dnevnika protagonista) pričom o prijateljstvu i ljubavi. Radi se o filmu za koji je Jean Renoir izjavio: „Nevjerojatno je dobar! Kako bih želio da sam ga ja snimio!“, Martin Scorsese je rekao da bi dao apsolutno sve samo da je režirao prvih deset minuta „Julesa i Jima“. A tih prvih deset minuta je uistinu genijalno konstruirano jer nam poput trailera najavljuje što nas očekuje tokom filma. Brzim montažnim rezovima upoznajemo likove, vidimo da se radnja odvija u boemskom miljeu, vesela glazba sugerira ležernost, no glas Jeanne Moreau koji predhodi svemu tome i otvara film u potpunoj tami recitirajući ulomak iz Rochérove knjige („Rekao si: Volim te!, odgovorila sam: Čekaj. Željela sam reći: Uzmi me, rekao si : Odlazi!“) kao svojevrsni kontrast sugerira nam da nas ne očekuje potpuno vesela priča. Radi se o ménage a trois, fizičkom no još više psihičkom, i koliko god on bio zabavan (a uvijek je:) naposljetku netko uvijek ostane povrijeđen... (Goran Plantak, www.popcorn.hr)
Ono što još svrstava ovaj film u izvanredna kinematografska ostvarenja je i njegova bezvremenost, jer, iako je snimljen 1962. godine, i danas djeluje privlačno i aktualno. To je redatelj postigao korištenjem inovativnih kinematografskih tehnika karakterističnih za razdoblje francuskog novog vala: snimanjem iz zraka, korištenjem pripovjedačeva glasa koji nas vodi kroz radnju, zamrznutim kadrovima (posebno kada je Catherine u kadru), pokretnom kamerom koja ističe kontinuitet stvarnog prostora, ali i prati i ističe likove te stvara privid kretanja nepomičnih predmeta. Kvaliteti filma svakako pridonose i sjajna crno-bijela fotografija Raoula Coutarda te živahna glazba Georgesa Deleruea, omiljenog skladatelja tadašnjih redatelja. Zanimljivo je da je jedna od pjesama iz filma znakovitog naziva „Vihor“ (Le Tourbillion) postala popularna diljem Francuske pa i šire... (Tatjana Barat, www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0055032/?ref_=nv_sr_2
IN MEMORIAM JEANE MOREAU
(1928. – 2017.)
Zajedno s njom umrlo je i lice novog vala: Jeanne Moreau bila je nekonvencionalno lijepa žena urbanog izgleda koji isijava inteligencijom...
U filmu postoje velike glumice, upamćene po svom glumačkom daru. Postoje i glumice koje su prave, punokrvne zvijezde, čiji utjecaj ne staje na filmovima, nego se s ekrana prelije i postane dio masovne kulture. Postoji, međutim, i treća vrsta velikih glumica. To su glumice koje svojim licem utjelovljuju jednu eru filmske povijesti. U tu treću vrstu spadala je Jeanne Moreau, zvijezda francuskog filma koja je preminula jučer u Parizu u 89. godini. Jeanne Moreau spada u nisku zvijezda francuskog popularnog filma, nisku koja seže od Michelle Morgan, a nastavlja se preko Simone Signoret, Catherine Deneuve i Isabelle Adjani do današnjih - Marion Cotillard ili Lee Seydoux. Ali, više nego i jedna od prethodnica ili nasljednica, Moreau je imala sreću s epohom u kojoj je blistala. Njene najbolje i najproduktivnije godine poklopile su se s početkom francuskog novog vala, filmskog pokreta koji je prodrmao svjetski film i (zakratko) Francusku pretvorio u kinematografiju vodilju. Jeanne Moreau imala je talent, sreću i mudrost da postane lice tog novog pokreta. Jučer je zajedno s njom stoga umrlo lice novog vala... (Jurica Pavičić, Jutarnji list)
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zajedno-s-njom-umrlo-je-i-lice-novog-vala-jeanne-moreau-bila-je-nekonvencionalno-lijepa-zena-urbanog-izgleda-koji-isijava-inteligencijom/6426323/
IN MEMORIAM SAM SHEPARD (1943. – 2017.)
Paris, Texas, 1984. Wim Wenders, 145 min. DE/FR/UK
Scenarij: Sam Shepard, L. M. Kit Carson
Uloge: Harry Dean Stanton, Dean Stockwell, Hunter Carson, Nastassja Kinski
Neobični film ceste o Travisu, čovjeku izgubljenu u vlastitu paklu. Smatran mrtvim četiri godine, pojavljuje se u pustinji na meksičkoj granici, umoran od života i djelomično bez pamćenja. Po njega dolazi njegov brat Walt, kod kojeg živi Travisov sedmogodišnji sin Hunter. Travis i Hunter, u početku potpuni stranci, počinju graditi prijateljstvo i plan kako da pronađu Jane, Hunterovu majku, a Travisovu bivšu ženu, i vrate je kući...
Film izvanrednih glumačkih izvedbi te dobitnik mnogih međunarodnih priznanja, uključujući i Zlatnu palmu u Cannesu 1984. godine za najbolji film.
Wim Wenders pravi vizualno intrigantne filmove, pri čemu je do gledatelja hoće li ih shvatiti previše provokativnim ili jednostavno takvima, kakvi jesu, no „Paris, Texas“ je definitivno film koji je krcat krajnje jednostavnim no fenomenalnim radom kamere. Bogatstva je napretek i u pustinji i bilo gdje drugdje, ako čovjek ima oči koje žele to primjetiti. Za mnoge spor u radnji i na momente prilično škrt na dijalozima (ne posve, naravno), ovaj film suncem, prašinom i jednostavnim dodirom točkice jarke boje na pozadini tek naoko bezličnih setova postiže fantastičan efekt. „Paris, Texas“ vjerojatno je jedna od jačih obiteljskih drama osamdesetih godina, sposobnih da rasture srce uz vrlo malo napora, ne zahtijevajući od gledatelja ništa do li želje za upijanjem okoliša, nevjerojatno jednostavno ocrtanih, no svejedno složenih likova, svo vrijeme uokvirenih prekrasnom glazbom, koju je složio veliki Ry Cooder... (Vanja, www.fak.hr)
Mračan opis zemlje u kojoj ljudi poput Travisa i Jane ne mogu pustiti korijene, priča o velikoj, moćnoj i bogatoj državi u kojoj mali ljudi mogu postati očajno izgubljeni... (Newsweek)
Istinit, dubok i briljantan film... (Roger Ebert)
Wendersov klasik ostaje upamćen kao vizuelno snažno ostvarenje; kao emotivan, dubok i višeslojan film posvećen sanjarima. Ovo djelo govori o ljubavi, patnji, nadama, iznevjerenim očekivanjima, praštanju i samoći. Paris, Texas je sam život... (Uroš Popović, P.U.L.S.E.)
http://www.imdb.com/title/tt0087884/?ref_=fn_al_tt_1
IN MEMORIAM SAM SHEPARD
(1943. – 2017.)
Pisac i kauboj koji se jednako dobro snalazio za pisaćim strojem i u sedlu, za glumu bio nominiran za Oscara, za drame osvojio Pulitzera i nagradu PEN-a, na rodeu nagradu u jahanju divljih konja: Sam Shepard bio je jedna od najiznimnijih pojava na američkoj kulturnoj sceni druge polovice dvadesetog stoljeća - od ko-skladatelja pjesama Boba Dylana do bizarne činjenice da je kao bubnjar psihodeličnog benda Holy Modal Rounders s njima snimio nekoliko albuma, pa do renomea intelektualca zavodnika. Između ostalog, bio je par godina u vezi s Patti Smith, a ona uopće nije znala da je on pisac drama koje se izvode na off-Broadwayu.
Sam Shepard, najveći američki dramatičar svoje generacije, rođen je pod imenom Samuel Shepard Rogers III. Osvojio je Pulitzerovu nagradu za dramu 'Buried Child' 1979. godine i nominiran je za Oscara za ulogu pilota Chucka Yeagera u filmu 'The Right Stuff' (1983). Da bi odigrao tu ulogu, Shepard – koji je patio od straha od letenja – zatražio je od pravog Yeagera da ga povede na let mlažnjakom i nakon toga ga tako upečatljivo odglumio.
Za suradnju na scenariju filma 'Paris, Texas' (1984) nominiran je za BAFTA nagradu. Ukupno je napisao 44 drame, te objavio nekoliko knjiga kratkih priča, eseja i memoara.
Grüße aus Fukushima, 2016. Doris Dörrie, 108 min. DE
Scenarij: Doris Dörrie
Uloge: Rosalie Thomass, Kaori Momoi, Nami Kamata, Moshe Cohen
Ova drama redateljice i scenaristice Doris Dorrie snimana je u crno-bijeloj tehnici u Fukushimi i okolici, netom nakon trostrukog katastrofalnog događaja koji je zadesio ovaj dio Japana 2011. godine. Priča filma slijedi mladu Njemicu Marie koja putuje u Fukushimi u sklopu humanitarne organizacije Clowns4Help kako bi pokušala razveseliti lokalne stanovnike koji su preživjeli nuklearnu katastrofu. U početku, putovanje nije niti malo onakvo kakvim ga je Marie zamišljala, no ona ubrzo pronađe svoj smisao kada počne pomagati Satomi, posljednjoj gejši iz Fukushime...
http://www.imdb.com/title/tt4667788/?ref_=fn_al_tt_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).
Er ist wieder da, 2015. David Wnendt, 116 min. DE
Scenarij: Mizzi Meyer i David Wnendt prema bestseleru Timura Vermesa
Uloge: Oliver Masucci, Fabian Busch, Katja Riemann, Christoph Maria Herbst, Franziska Wulf, Michael Kessler, Thomas Thieme, Michael Ostrowski, Lars Rudolph
Adolf Hitler probudio se u Berlinu 69 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ali što se u međuvremenu dogodilo s Njemačkom? Posvuda stranci, demokracija i euri, to se nekadašnjem diktatoru uopće ne sviđa. Nitko, međutim, ne vjeruje da se on zaista vratio, svi misle da je zabavni imitator. Neće potrajati dugo i evo ga, opet on…
Kada je prije nekoliko godina objavljen roman dotad nepoznatog bivšeg novinara i uspješnog ghostwritera Timura Vermesa 'Er ist wieder da', nitko nije mogao očekivati da će satirični roman o Adolfu Hitleru, njemačkoj prošlosti i sadašnjosti postati međunarodni bestseler. Tome je svakako pomogla i odlično dizajnirana naslovnica knjige, koja je ostala ista u prijevodnim izdanjima, na kojoj je Hitler predstavljen kroz efektivan dizajn, kroz svoju specifičnu frizuru i još specifičnije brkove. Dovoljno je baciti samo jedan pogled i svakome je odmah jasno kako je u knjizi riječ o Hitleru, no ono što je učinilo Vermesov roman tako popularnim jest autorova odvažnost da čovjeka kojega se smatra najvećim zločincem povijesti oživi i smjesti u suvremenu Njemačku.
Roman započinje s time da se Hitler čarobno probudi živi i zdrav u berlinskom trendovskom kvartu Mitte u ljeto 2011, 66 godina nakon propasti Trećeg Reicha. Sam na svijetu, bez NSDAP-a, bez Eve Braun, bez ikakve vojne i političke moći, a okružen ljudima svih rasa koji mirno žive u glavnom gradu Njemačke, Hitler kreće na avanturu kroz suvremeno njemačko društvo, koje je zapravo glavna meta Vermesove satire, što ga spletom ne toliko nevjerojatnih okolnosti dovodi do toga da postane televizijska zvijezda. Vermesova politička persiflaža je prvo oduševila njemačke čitatelje, ali i izazvala rasprave u medijima, što je, naravno, samo još povećalo prodaju knjige (dosad je prodano više od dva milijuna primjeraka u Njemačkoj) i pomoglo joj da se pretvori u internacionalni bestseler.
Većina je kritičara hvalila satiru romana, u kojemu se Hitler, primjerice, oduševljava strankom Zelenih kao vegetarijanac i veliki ljubitelj životinja, ali i proživljava njemu posve fantastične situacije poput otvaranja prve e-mail adrese. Ipak, bilo je i glasova koji su smatrali da je riječ o umanjivanju Hitlerovih zločina i ciničnom zarađivanju na Hitleru kao brendu, što je nacistički diktator kroz desetljeća također postao. Naročito u Njemačkoj se stalno objavljuju knjige i snimaju dokumentarni filmovi o Hitleru i nacistima, u kojima se s jedne strane osuđuje vlastita mračna prošlost, a s druge na istoj dobro zarađuje, a oni koji nisu bili skloni Vermesovom romanu, prvenstveno su se žalili na potonje.
Zato i nije čudno što je Vermesov roman doživio i svoju filmsku adaptaciju, koju režijski potpisuje David Wnendt, koji se već istaknuo snimanjem filma po kontroverznim njemačkim romanima, konkretno 'Vlažnim zonama' Charlotte Roche. Za glavnu ulogu izabran je ne baš poznati njemački glumac Oliver Masucci, čiju duhovitu ali i zastrašujuću glumu svi redom hvale. Wnendt je s jedne strane pratio narativnu liniju romana, ali je u filmskoj verziji dodao i dokumentarističke dijelove, scene u kojima je Masuccija u liku Hitlera poslao na njemačke ulice i snimao kako ljudi reagiraju na pojavu pokojnog nacističkog zločinca.
http://www.imdb.com/title/tt4176826/?ref_=fn_al_tt_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).
Rückkehr nach Montauk, 2017. Volker Schlöndorff, 106 min. DE/FR/IE
Scenarij: Völker Schlöndorff i Colm Tóibín prema motivima autobiografskog romana Maxa Frischa „Montauk“
Uloge: Stellan Skarsgard, Nina Hoss, Susanne Wolff, Niels Arestrup, Isi Laborde, Bronagh Gallagher, Rachel, Mathias Sanders
Pisac Max Zorn putuje u New York, kako bi ondje predstavio svoj najnoviji roman, vrlo osobno djelo u kojemu pripovijeda o neuspjeloj velikoj ljubavi. U New Yorku ga očekuje supruga, ali tu susreće i Rebeccu, ženu koju je nekada volio. Njih dvoje provode zajednički vikend u Montauku, obalnom gradiću blizu Long Islanda, kao davno kada su bili zajedno sretni. Razgovaraju o sjećanjima na zajedničko vrijeme, o godinama nakon toga i o svojim osjećajima…
http://www.imdb.com/title/tt5247776/?ref_=nv_sr_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).
Ich und Kaminski, 2015. Wolfgang Becker, 124 min. DE/BE
Scenarij: Thomas Wendrich , Wolfgang Becker i Achim von Borries prema priči Daniela Kehlmanna
Uloge: Daniel Brühl, Jesper Christensen, Amira Casar
Sebastian Zollner, pretjerano samopouzdan umjetnički novinar, planira svoj veliki potez: knjigu koja otkriva sve o legendarnom, ali gotovo zaboravljenom slikaru Manuelu Kaminskom, Matisseovu učeniku i Picassovu prijatelju koji se proslavio kao "slijepi slikar”. Zollner, beskrupulozni i ambiciozni karijerist, uputi se u zabačenu planinsku kuću visoko u Alpama gdje ostarjeli slikar živi povučeno, pod zaštitom svojih pouzdanika. Sebastian upadne u Kaminskijev dom, u njegov život i prošlost, te ga bez okolišanja povede na opasno i suludo putovanje k njegovoj ljubavi iz djetinjstva za koju se dugo smatralo da je mrtva. Putem on na lukave i odvažne načine pokušava otkriti Kaminskijeve tajne. Međutim, Sebastian ubrzo otkrije da se, bio on slijep ili ne, ne može mjeriti sa starcem.
http://www.imdb.com/title/tt1369667/?ref_=nm_flmg_dr_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).
Tschick, 2016. Fatih Akin, 93 min. DE
Scenarij: Lars Hubrich, Hark Bohm i Fatih Akin prema romanu Wolfganga Herrndorfa
Uloge: Tristan Göbel, Aniya Wendel, Justina Humpf
Četrnaestogodišnji Maik Klingenberg (Tristan Göbel) ne može se požaliti što zahvaljujući svojim dobrostojećim roditeljima provodi vrijeme u luksuznoj kući s bazenom. Na žalost, ipak mu prijete dosadni ljetni praznici jer majka odlazi u kliniku za odvikavanje, a otac na „službeno putovanje“ s asistenticom. Tada se pojavljuje Tschick (Anand Batbileg) i njegovo ljeto se čini spašenim. Tschick, koji dolazi iz daleke Rusije i živi u neboderu berlinskog predgrađa Marzahn, ukrao je auto. U naletu nepromišljene improvizacije dvojac će se otisnuti na put po užeglom provincijskom asfaltu, u ukradenom autu...
Humorna kombinacija filma ceste i priče o odrastanju, „Tschick“ je ekranizacija jednog od najpopularnijih njemačkih romana za mlade, iz pera Wolfganga Herndorfa. Roman je preveden na 24 jezika i višestruko je nagrađivan, između ostalog i 2011. Nagradom za najbolji njemački roman za djecu i mlade.
http://www.imdb.com/title/tt4911940/?ref_=fn_al_tt_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).
NED 10.9. 17.00 KONKURENCIJA KRATKI 1 / COMPETITION SHORTS - PROGRAM 1 (72min)
(OGRANIČENJE / Limit, 2017. Javad Darae, 8 min. IR; THE LOST OBJECT, 2017. Sebastian Diaz Morales, 13 min. NL; GARDEN PARTY, 2017. Florian Babikian, 6,30 min. FR; GENESIS, 2016. Abtin Mozafari, 10 min. IR; SNEYD GREEN, 2016. Simon Liu, 11,20 min. SAD; CLAN, 2017. Stefanie Kolk, 23 min. NL)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
NED 10.9. 19.00 FORUM: UNIŠTAVAŠ SVOJE CARSTVO / Ruins your Realm, 2016. Pablo Escoto, 64 min. MX
http://www.splitfilmfestival.hr/ruinas-tu-reino-pablo-escoto/?lang=hr
NED 10.9. 21.00 FORUM: BLOOD AND THE MOON, 2017. Tommaso Cotronei, 75 min. IT
http://www.splitfilmfestival.hr/blood-moon-tommaso-cotronei/?lang=hr
PON 11.9. 19.00 KONKURENCIJA KRATKI 2 / COMPETITION SHORTS - PROGRAM 2 (84 min) (NEXT YEAR, 2017. Hasan Gunduz, 7 min. TR; SOMMER DREAMS, 20176. Sergei R. Guerrero, 10,18 min. MX; GAMER GIRL, 2016. Irena Jukić Pranjić, 9,30 min. HR; 45 MINUTA / MINUTES, 2016. Nishat Hossain, 10 min. US; BIRTHDAY, 2017. Alberto Viavattene, 9 min. IT; BACKSTORY, 2016. Joschka Laukeninks, 8 min. DE; NEGATIVE SPACE, 2017. Max Porter / Ru Kuwahata, 5,30 min. FR)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
PON 11.9. 21.00 FORUM: STRANGER IN PARADISE, 2017. Guido Hendrikx NL, 72 min
http://www.splitfilmfestival.hr/stranger-paradise-guido-hendrikx/?lang=hr
UTO 12.9. 19.00 KONKURENCIJA KRATKI 3 / COMPETITION SHORTS - PROGRAM 3 (85 min)
(SLOM / BREAKDOWN, 2017. Greg Tudéla, 9,49, FR; PRESTON, 2016. Gabriel Amar, Louis Doucerain / Joseph Heu / William Marcere / Terence Tieu / Morgane Vaast, 4,30 min. FR; DUDE DOWN, 2016. George Barber, 17 min. UK; SPAVAJUĆE VODE / SLEEPING WATERS, 2016. Emmanuel Piton, 18 min. FR; ICE, 2017. Anna Hints 15 min. FI; PROOF OF MEMORY, 2017. Yosuke Kawata,10,30 min. JP; TURTLES ARE ALWAYS HOME, 2017. Rawane Nassif, 10, 46 min. LB)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
UTO 12. 9. 21:00 HOMMAGE / SJEĆANJE NA TOMA GOTOVCA: USPUTNE PRIČE - BOŽJI PRST, 2000 – 2017. Željko Radivoj, 8 min.;
http://www.splitfilmfestival.hr/usputne-price-bozji-prst-zeljko-radivoj/?lang=hr
UTO 12. 9. ..... HOMMAGE / SJEĆANJE NA WERNERA NEKESA: DAN SLIKARA / THE DAY OF THE PAITER, 1997. 84 min. DE
http://www.splitfilmfestival.hr/der-tag-des-malers-werner-nekes/?lang=hr
SRI 13.9. 19.00 PROGRAM HRVATSKIH KRATKIH FILMOVA / CROATIAN SHORTS (104 min)
(SRETNO, ORLO!, 2017. Sara Kern, 14 min, AFTER PARTY, 2017. Viktor Zahtila, 21,35 min, U MEĐUVREMENU / MEANWHILE, 2017. Mate Ugrin, 18 min. DE/H; M.OCEAN, 2017. Tonči Bakotin, 8,30 min.; BEHEMOT, 2017. Igor Dropuljić,17,50 min.; NA PLAŽI / ON THE BEACH, 2017. Goran Škofić, 24,24 min.)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/crotian-film/?lang=hr
SRI 13.9. 21.00 HOMMAGE: EL FAUSTO CRIOLLO, 2011. Fernando Birri, 87 min. AR
http://www.splitfilmfestival.hr/el-faustio-criollo-fernando-birri/?lang=hr
ČET 14.9. 17.00 KRATKOMETRAŽNI PROGRAM: COPYRETTE, 2017. Marc de Leeuw, 9, 30 min. NL; ZAŠTO / WHY, 2017. Iva Božić, 6, 45 min. HR; KRIŠKE VREMENA / TIME SLICES, 2017. Gregg Biermann, 7,10 min. SAD; ABOUT THE BIRDS AND THE BEES, 2017. J.J. Vanhanen, 12 min. FI; IN PARADISUM, 2017. Ricardo Bros, 14 min. MX; UMJETNI HUMOR / THE ARTIFICIAL HUMORS, 2017. Gabriel Abrantes, 30 min. PT
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
ČET 14.9. 19.00 NEXT DOOR: PUTOVANJE KORNJAČE / JOURNEY OF THE TORTOISE, 2017. Nagayama Tadashi, 81 min. JP
http://www.splitfilmfestival.hr/tohatsu-no-tabi-nagayama-tadashi/?lang=hr%22
ČET 14.9. 21.00 FRAME EXTENDED: CJELONOĆNA BORBA 1.dio / FIGHTING TROUGH THE NIGHT / part 1, 20167. Sylvain L’Esperance, 119 min. CA)
http://www.splitfilmfestival.hr/combat-au-bout-de-la-nuit-sylvain-lesperance/?lang=hr
PET 15.9. 19.00 KONKURENCIJA KRATKI 4 / COMPETITION SHORTS - PROGRAM 4 (77 min)
(AENIGMA, 2016. Antonis Ntoussias / Aris Fatouros, 10,16 min. GR; NYO VWETA NAFTA, 2017. Ico Costa, 21 min. PT; THE WORLD, 2017. Mika Taanila, 7 min. FI; TIŠINA / SILENCE, 2016. Dean Mrkic, 14, 39 min. AU; ZMIJSKA PJESMA / THE SERPENT'S SONG, 2017. Nuntanat Duangtisarn, 24 min. TH)
http://www.splitfilmfestival.hr/2017-2/competition-shorts/?lang=hr
PET 15.9. 21.00 FRAME EXTENDED: CJELONOĆNA BORBA 2/3.dio / FIGHTING TROUGH THE NIGHT part 2/3., 2016. Sylvain L’Esperance, 162 min. CA
http://www.splitfilmfestival.hr/combat-au-bout-de-la-nuit-sylvain-lesperance/?lang=hr
SUB 16.9. 19.00 FRAME EXTENDED: SRETNO / Good Luck, 2017. Ben Russell, 143 min. FR/DE
http://www.splitfilmfestival.hr/good-luck-ben-russell/?lang=hr
Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1
Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)
VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Toivon tuolla Puolen, 2017. Aki Kaurismaki, 98 min. DE/FI
Scenarij: Aki Kaurismaki
Uloge: Kati Outinen, Ville Virtanen, Tommi Korpela
Dvije priče koje se spajaju nakon 40 minuta. Prva prati Khaleda, sirijskog izbjeglicu. Slijepog putnika na teretnom brodu koji se iskrcao u Helsinki, kako bi, iako s malo nade u uspjeh, tražio azil. U drugoj, Wikström je trgovački putnik koji prodaje muške kravate i košulje. No kada ga u kockarnici na pokeru posluži sreća, okreće leđa trgovini i kupuje restoran u najudaljenijem kutku Helsinkija. Khaledova je molba za azil odbijena, no on ostaje ilegalno, kao i mnogi drugi koji dijele istu sudbinu. Vucara se po podzemlju finskog glavnog grada, živi na ulicama, gdje susreće i sve oblike rasizma, ali i kul rockere i dobre prijatelje. Jednog dana Wikström pronađe Khaleda kako spava u mraku dvorištu iza njegova restorana. Daje mu krov nad glavom i posao. 'Njih dvojica u bendu', konobarica i pas tvore utopijsku zajednicu - tipičnu za Akija Kaurismakija. Suživot spojen sudbinom koji pokazuje da svijet može i treba biti bolje mjesto.
http://www.imdb.com/title/tt5222918/?ref_=nv_sr_1
VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1
Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
„Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
„Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1
SAŠA ANTIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
KRAJ 2017. / POČETAK 2018 Ante Tomić, Božidar Maljković, Morana Zibar, Zoran Čutura, Daniela Trbović, Renato Baretić, Leon Rizmaul, Stpe Božić, Marinko Biškić, Mario Stanić...
Fai bei sogni, 2016. Marco Belocchio, 131 min. IT / FR
Scenarij: Marco Bellocchio, Valia Santella i Edoardo Albinati prema priči Massima Gramellinija
Uloge: Valerio Mastandrea, Bérénice Bejo, Guido Caprino, Fabrizio Gifuni, Roberto Herlitzka, Miriam Leone, Barbara Ronchi
Massimo je imao idilično djetinjstvo koje je najradije provodio s voljenom i uvijek radosnom majkom. No, sve se promijenilo kad ju je izgubio sa samo devet godina. Majka je nenadano doživjela srčani infarkt, a Massimo se teško nosio s njenom smrću te je jedno vrijeme vjerovao da je u Americi i da će se vratiti. Godinama kasnije radi kao uspješan novinar koji ne pokazuje osjećaje. Kad mu i otac premine, vraća se u rodnu kuću koja oživljava njegovu traumatičnu prošlost. Pomoć će mu pružiti suosjećajna liječnica Elisa uz koju se Massimo postupno otvara i suočava s bolnim ranama koje nosi iz djetinjstva...
„Fina tehnika 'slikanja' u pokretu“ UK Film Review
„Dirljivo i prekrasno snimljeno.“ The Upcoming
„Traume iz djetinjstva ostavljaju ožiljke koji nikada ne zacijele. Vrlo sentimentalan i mjestimice dramatičan film talijanskog filmskog veterana Marca Bellocchija“ Daily Express
http://www.imdb.com/title/tt4746506/?ref_=nv_sr_1
Flaskepost fra P, 2016. Hans Petter Moland, 112 min. DE/DK/NO/SW
Scenarij: Nikolaj Arcel prema romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Pal Sverre Hagen, Jakob Ulrik Lohmann
Treći film iz serije nastalih prema knjigama danskog pisca krimića Jussi Adler-Olsena u čijem su središtu stručnjaci za 'hladne slučajeve' iz Odjela Q, detektivi Carl Morck i Assad. Priča filma vrti se oko dva slučaja. Prvi u središtu ima slučaj nestalih osoba, mladog brata i sestre koji su iznenada nestali, a drugi se bavi osam godina starom porukom u boci - poziv u pomoć otetog dječaka - koja je pronašla put od Škotske do Odjela Q. Istraga koju vode Carl i Assad pronaći će vezu između ovih dvaju naoko nepovezanih slučaja. Kako će kopati dublje, tako će se uplesti u stravičan slučaj - vjerski fanatizam, psihopatskog ubojicu, kao i nekoliko otetih braće i sestara čiji nestanak roditelji nikada nisu prijavili.
„Smještena u Skandinaviju, s mrzovoljnim muškim protagonistom, to je silovita, 'tvrdo kuhana', mračna krimi priča, a uz to i psihološki uznemirujuća. Njegov antijunak, 'stisnuti' policijski detektiv, utjelovljuje vjeru da dobrota i borba pojedinca može biti dovoljna da prevlada i pobijedi zlo.“ Chicago Reader
„Poruka u boci je najmračnija i najnapetija filmska adaptacija krimi trilogije Jussi Adler-Olsen“ Los Angeles Times
„Bogata karakterizacija likova detektiva i njihove napete interakcije su uzbudljive i izvrsno se nadopunjavaju s istragom misterioznog slučaja. Željno iščekujemo sljedeću krimi avanturu Odjela Q.“ Hollywood Reporter
http://www.imdb.com/title/tt4088268/?ref_=nv_sr_1
Krigen, 2015. Tobias Lindholm, 115 min. DK
Scenarij: Tobias Lindholm
Uloge: Pilou Asbak, Dar Salim, Tuva Novotny, Alex Hogh Andersen
Kao redatelj napete „Otmice“ i scenarist nagrađivanog „Lova“ u kojem Mads Mikkelsen glumi žrtvu sumnje na pedofiliju, Tobias Lindholm pokazao se stručnjakom za anatomiju ljudske psihe pod pritiskom okoline. Njegov drugi samostalni igrani film beskompromisna je studija nerazjašnjenog ratnog zločina koja se nastavlja na dosadašnje preokupacije, uvlačeći gledatelja u um Clausa Pedersena, predvodnika vojne postrojbe u Afganistanu. Iako u suštini pošten i brižan, Claus će u žaru borbe zagrebati po tankoj granici između principa i protokola te donijeti odluku koja će spasiti vojnike pod njegovim zapovjedništvom, ali i ostaviti teške posljedice za njega i njegovu obitelj.
„Snažan i intenzivan triler o moralnim načelima“ Daily Telegraph
„Nevjerojatno napeto i eksplozivno. Tobias Lindholm je prvoklasan ekspert psihološkog istraživanja koji gledatelje duboko i britko uvlači u moralne izazove koje vihor rata donosi sa sobom. Nezaboravno!“ Kathryn Bigelow, filmska redateljica
„Nepredvidiv i beskompromisno iskren“ Indiewire
„Intenzivno i zanosno“ Variety
http://www.imdb.com/title/tt3830162/?ref_=nv_sr_1
St. Amour, 2016. Benoît Delépine & Gustave de Kervern FR/BE
Scenarij: Benoît Delépine, Gustave Kervern
Uloge: Gérard Depardieu, Benoît Poelvoorde, Vincent Lacoste, Céline Sallette
Poljoprivredni sajam u Parizu za seljaka Bruna vrhunac je godine jer on uživa u okusima mnogih vina iz više francuskih vinskih regija šetajući od jednog štanda do drugog i besplatno kušajući upravo božanske napitke. No, njegov otac Jean ima samo jedan cilj - osvajanje nagrade s bikom po imenu Nabukodonosor. Bruno pak uopće ne želi biti farmer i želja mu je nekako napustiti obiteljski posao. Da bi ga ipak nekako motivirao, Jean ga vodi na pravi obilazak vinograda, a vozi ih slučajni mladi taksist Mike. Tijekom obilaska, njih trojica ne uživaju samo u izvrsnim vinima poput Saint amoura, već i u pravoj ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt4589186/?ref_=nv_sr_1
Flaskepost fra P, 2016. Hans Petter Moland, 112 min. DE/DK/NO/SW
Scenarij: Nikolaj Arcel prema romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Pal Sverre Hagen, Jakob Ulrik Lohmann
Treći film iz serije nastalih prema knjigama danskog pisca krimića Jussi Adler-Olsena u čijem su središtu stručnjaci za 'hladne slučajeve' iz Odjela Q, detektivi Carl Morck i Assad. Priča filma vrti se oko dva slučaja. Prvi u središtu ima slučaj nestalih osoba, mladog brata i sestre koji su iznenada nestali, a drugi se bavi osam godina starom porukom u boci - poziv u pomoć otetog dječaka - koja je pronašla put od Škotske do Odjela Q. Istraga koju vode Carl i Assad pronaći će vezu između ovih dvaju naoko nepovezanih slučaja. Kako će kopati dublje, tako će se uplesti u stravičan slučaj - vjerski fanatizam, psihopatskog ubojicu, kao i nekoliko otetih braće i sestara čiji nestanak roditelji nikada nisu prijavili.
„Smještena u Skandinaviju, s mrzovoljnim muškim protagonistom, to je silovita, 'tvrdo kuhana', mračna krimi priča, a uz to i psihološki uznemirujuća. Njegov antijunak, 'stisnuti' policijski detektiv, utjelovljuje vjeru da dobrota i borba pojedinca može biti dovoljna da prevlada i pobijedi zlo.“ Chicago Reader
„Poruka u boci je najmračnija i najnapetija filmska adaptacija krimi trilogije Jussi Adler-Olsen“ Los Angeles Times
„Bogata karakterizacija likova detektiva i njihove napete interakcije su uzbudljive i izvrsno se nadopunjavaju s istragom misterioznog slučaja. Željno iščekujemo sljedeću krimi avanturu Odjela Q.“ Hollywood Reporter
http://www.imdb.com/title/tt4088268/?ref_=nv_sr_1
Krigen, 2015. Tobias Lindholm, 115 min. DK
Scenarij: Tobias Lindholm
Uloge: Pilou Asbak, Dar Salim, Tuva Novotny, Alex Hogh Andersen
Kao redatelj napete „Otmice“ i scenarist nagrađivanog „Lova“ u kojem Mads Mikkelsen glumi žrtvu sumnje na pedofiliju, Tobias Lindholm pokazao se stručnjakom za anatomiju ljudske psihe pod pritiskom okoline. Njegov drugi samostalni igrani film beskompromisna je studija nerazjašnjenog ratnog zločina koja se nastavlja na dosadašnje preokupacije, uvlačeći gledatelja u um Clausa Pedersena, predvodnika vojne postrojbe u Afganistanu. Iako u suštini pošten i brižan, Claus će u žaru borbe zagrebati po tankoj granici između principa i protokola te donijeti odluku koja će spasiti vojnike pod njegovim zapovjedništvom, ali i ostaviti teške posljedice za njega i njegovu obitelj.
„Snažan i intenzivan triler o moralnim načelima“ Daily Telegraph
„Nevjerojatno napeto i eksplozivno. Tobias Lindholm je prvoklasan ekspert psihološkog istraživanja koji gledatelje duboko i britko uvlači u moralne izazove koje vihor rata donosi sa sobom. Nezaboravno!“ Kathryn Bigelow, filmska redateljica
„Nepredvidiv i beskompromisno iskren“ Indiewire
„Intenzivno i zanosno“ Variety
http://www.imdb.com/title/tt3830162/?ref_=nv_sr_1
St. Amour, 2016. Benoît Delépine & Gustave de Kervern FR/BE
Scenarij: Benoît Delépine, Gustave Kervern
Uloge: Gérard Depardieu, Benoît Poelvoorde, Vincent Lacoste, Céline Sallette
Poljoprivredni sajam u Parizu za seljaka Bruna vrhunac je godine jer on uživa u okusima mnogih vina iz više francuskih vinskih regija šetajući od jednog štanda do drugog i besplatno kušajući upravo božanske napitke. No, njegov otac Jean ima samo jedan cilj - osvajanje nagrade s bikom po imenu Nabukodonosor. Bruno pak uopće ne želi biti farmer i želja mu je nekako napustiti obiteljski posao. Da bi ga ipak nekako motivirao, Jean ga vodi na pravi obilazak vinograda, a vozi ih slučajni mladi taksist Mike. Tijekom obilaska, njih trojica ne uživaju samo u izvrsnim vinima poput Saint amoura, već i u pravoj ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt4589186/?ref_=nv_sr_1
Fai bei sogni, 2016. Marco Belocchio, 131 min. IT / FR
Scenarij: Marco Bellocchio, Valia Santella i Edoardo Albinati prema priči Massima Gramellinija
Uloge: Valerio Mastandrea, Bérénice Bejo, Guido Caprino, Fabrizio Gifuni, Roberto Herlitzka, Miriam Leone, Barbara Ronchi
Massimo je imao idilično djetinjstvo koje je najradije provodio s voljenom i uvijek radosnom majkom. No, sve se promijenilo kad ju je izgubio sa samo devet godina. Majka je nenadano doživjela srčani infarkt, a Massimo se teško nosio s njenom smrću te je jedno vrijeme vjerovao da je u Americi i da će se vratiti. Godinama kasnije radi kao uspješan novinar koji ne pokazuje osjećaje. Kad mu i otac premine, vraća se u rodnu kuću koja oživljava njegovu traumatičnu prošlost. Pomoć će mu pružiti suosjećajna liječnica Elisa uz koju se Massimo postupno otvara i suočava s bolnim ranama koje nosi iz djetinjstva...
„Fina tehnika 'slikanja' u pokretu“ UK Film Review
„Dirljivo i prekrasno snimljeno.“ The Upcoming
„Traume iz djetinjstva ostavljaju ožiljke koji nikada ne zacijele. Vrlo sentimentalan i mjestimice dramatičan film talijanskog filmskog veterana Marca Bellocchija“ Daily Express
http://www.imdb.com/title/tt4746506/?ref_=nv_sr_1
IN MEMORIAM HARRY DEAN STANTON
Straight Story, 1999. David Lynch, 112 min. FR/UK/US
Scenarij: John E. Roach, Mary Sweeney
Uloge: Richard Farnsworth, Sissy Spacek, Harry Dean Stanton
Alvin Straight: "Moj brat i ja rekli smo si neke neoprostive stvari zadnji put kada smo se vidjeli, ali ja to pokušavam ostaviti iza sebe. Ovaj put na koji sam krenuo poguban je za moj ponos. Nadam se da nije prekasno." Nikad nije prekasno, dokazuje "slučaj" Alvina Straighta, kojim se David Lynch koristi na orginalan, poseban i neponovljiv način u ovom on the road filmu, filmu u koji je mnogo toga ubacio; sentiment, ironiju, glupost, tvrdoglavost, toleranciju, oprost, avanturizam i ... mnogo, mnogo ljubavi. (Film je inspiriran istinitom pričom iz 1994. godine)
Alvin Straight stari je veteran 2. svjetskog rata koji živi zajedno sa svojom mentalno bolesnom kćeri, Rose. Kada čuje da je njegov otuđeni brat, Lyle, doživio moždani udar, odluči ga posjetiti kako bi konačno prekinuli dugu svađu. No kako je i sam Alvin teško bolestan, ne može dobiti vozačku dozvolu, a ponos ga spriječava da se ukrca na autobus, stoga zakači prikolicu na svoj stari traktor i krene na putovanje života sa jednog na drugi kraj Amerike...
Film je sniman na identičnoj ruti kojom se kretao Alvin Straight i sve su scene snimljene kronološkim redom. Glumac Richard Farnsworth za vrijeme snimanja filma bio je smrtno bolestan (rak kostiju) što je uzrokovalo paralizu nogu što se može vidjeti i u samom filmu. On je pristao glumiti Alvina Straighta iz čistog divljenja prema čovjeku, a sve kolege tijekom produkcije oduševio je svojom čvrstinom duha. Zbog goleme boli koju je prouzrokovala bolest, Farnsworth je sljedeće godine počinio samoubojstvo u dobi od 80 godina.
Richard Farnsworth je za svoj portret Alvina Straighta bio nominiran za Oscara, čime je do danas najstarija osoba ikad nominirana u kategoriji najboljeg glavnog glumca.
Ovo nije klasični Lynch film. Nema nadrealnog, nerazumljivog, psihotičnog. Teško da bi i mogao od istinitog događaja napraviti “svoj” film. Postoje crte u fotografiji, u kadrovima, glumi, koje su iskusnom oku Lyncholjupca itekako očite. Ali sve u svemu, prilično mainstream film za jednog genijalca. Jako, jako dobro napravljen... (Damir/http://www.sedmaumjetnost.com)
„PRAVA PRIČA predstavlja gotovo potpunu antitezu svemu što bi čovjek očekivao od Lynchovog filma, i nakon ovog iskustva će malo koji poznavatelj Davida Lyncha tog filmaša vidjeti u istom svjetlu. Stvoriti djelo koje će u potpunosti redefinirati njegov opus jest postignuće s kojim se malo koji umjetnik može pohvaliti...
Onima koji toliko ne poznaju Lyncha neće u sjećanju ostati film kao takav koliko nevjerojatno dojmljiva pojava osobe koju je sve do PRAVE PRIČE malo tko ikada zamišljao kao pravu zvijezdu. Richard Farnsworth (1920-2000), kanadski kaskader kojemu su tek negdje u 50-tim godinama života počeli nuditi ozbiljnije filmske uloge odigrao je ulogu života, i zbilja je šteta što se ta časna starina morala zadovoljiti tek nominacijom za "Oscara". Njegov lik bolesnog, nemoćnog starca koji je svjestan neumitnosti svog propadanja ali koji svejedno nastoji sačuvati svoje dostojanstvo predstavlja jednu od najboljih izvedbi koje smo imali prilike vidjeti u suvremenom američkom filmu posljednjih godina. Bez obzira na to koliko nam Farnsworth izgledao kao osoba dostojna sažaljenja, on istovremeno uspijeva oko sebe zračiti karizmu čovjeka koji nije ni bolji ni lošiji od nas, ali kojeg je dugogodišnje iskustvo naučilo da na svijet gleda iz drukčije i obično pravilnije perspektive. Isticati starost kao vrlinu predstavlja nešto neobično, gotovo herezu u suvremenoj, mladošću opsjednutom Amerikom, i Farnsworth je bio idealna osoba da u sebi sažme te vrline. Kada mu ljudi koji su od njega mlađi, jači, bogatiji, a nekada i pametniji, prilaze sa strahopoštovanjem to izgleda sasvim prirodno... (Dragan Antulov / http://film.purger.com)
http://film.purger.com/recenzije/filmovi/01136.shtml
http://www.imdb.com/title/tt0166896/?ref_=fn_al_tt_2
Krigen, 2015. Tobias Lindholm, 115 min. DK
Scenarij: Tobias Lindholm
Uloge: Pilou Asbak, Dar Salim, Tuva Novotny, Alex Hogh Andersen
Kao redatelj napete „Otmice“ i scenarist nagrađivanog „Lova“ u kojem Mads Mikkelsen glumi žrtvu sumnje na pedofiliju, Tobias Lindholm pokazao se stručnjakom za anatomiju ljudske psihe pod pritiskom okoline. Njegov drugi samostalni igrani film beskompromisna je studija nerazjašnjenog ratnog zločina koja se nastavlja na dosadašnje preokupacije, uvlačeći gledatelja u um Clausa Pedersena, predvodnika vojne postrojbe u Afganistanu. Iako u suštini pošten i brižan, Claus će u žaru borbe zagrebati po tankoj granici između principa i protokola te donijeti odluku koja će spasiti vojnike pod njegovim zapovjedništvom, ali i ostaviti teške posljedice za njega i njegovu obitelj.
„Snažan i intenzivan triler o moralnim načelima“ Daily Telegraph
„Nevjerojatno napeto i eksplozivno. Tobias Lindholm je prvoklasan ekspert psihološkog istraživanja koji gledatelje duboko i britko uvlači u moralne izazove koje vihor rata donosi sa sobom. Nezaboravno!“ Kathryn Bigelow, filmska redateljica
„Nepredvidiv i beskompromisno iskren“ Indiewire
„Intenzivno i zanosno“ Variety
http://www.imdb.com/title/tt3830162/?ref_=nv_sr_1
Er ist wieder da, 2015. David Wnendt, 116 min. DE
Scenarij: Mizzi Meyer i David Wnendt prema bestseleru Timura Vermesa
Uloge: Oliver Masucci, Fabian Busch, Katja Riemann, Christoph Maria Herbst, Franziska Wulf, Michael Kessler, Thomas Thieme, Michael Ostrowski, Lars Rudolph
Adolf Hitler probudio se u Berlinu 69 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ali što se u međuvremenu dogodilo s Njemačkom? Posvuda stranci, demokracija i euri, to se nekadašnjem diktatoru uopće ne sviđa. Nitko, međutim, ne vjeruje da se on zaista vratio, svi misle da je zabavni imitator. Neće potrajati dugo i evo ga, opet on…
Kada je prije nekoliko godina objavljen roman dotad nepoznatog bivšeg novinara i uspješnog ghostwritera Timura Vermesa 'Er ist wieder da', nitko nije mogao očekivati da će satirični roman o Adolfu Hitleru, njemačkoj prošlosti i sadašnjosti postati međunarodni bestseler. Tome je svakako pomogla i odlično dizajnirana naslovnica knjige, koja je ostala ista u prijevodnim izdanjima, na kojoj je Hitler predstavljen kroz efektivan dizajn, kroz svoju specifičnu frizuru i još specifičnije brkove. Dovoljno je baciti samo jedan pogled i svakome je odmah jasno kako je u knjizi riječ o Hitleru, no ono što je učinilo Vermesov roman tako popularnim jest autorova odvažnost da čovjeka kojega se smatra najvećim zločincem povijesti oživi i smjesti u suvremenu Njemačku.
Roman započinje s time da se Hitler čarobno probudi živi i zdrav u berlinskom trendovskom kvartu Mitte u ljeto 2011, 66 godina nakon propasti Trećeg Reicha. Sam na svijetu, bez NSDAP-a, bez Eve Braun, bez ikakve vojne i političke moći, a okružen ljudima svih rasa koji mirno žive u glavnom gradu Njemačke, Hitler kreće na avanturu kroz suvremeno njemačko društvo, koje je zapravo glavna meta Vermesove satire, što ga spletom ne toliko nevjerojatnih okolnosti dovodi do toga da postane televizijska zvijezda. Vermesova politička persiflaža je prvo oduševila njemačke čitatelje, ali i izazvala rasprave u medijima, što je, naravno, samo još povećalo prodaju knjige (dosad je prodano više od dva milijuna primjeraka u Njemačkoj) i pomoglo joj da se pretvori u internacionalni bestseler.
Većina je kritičara hvalila satiru romana, u kojemu se Hitler, primjerice, oduševljava strankom Zelenih kao vegetarijanac i veliki ljubitelj životinja, ali i proživljava njemu posve fantastične situacije poput otvaranja prve e-mail adrese. Ipak, bilo je i glasova koji su smatrali da je riječ o umanjivanju Hitlerovih zločina i ciničnom zarađivanju na Hitleru kao brendu, što je nacistički diktator kroz desetljeća također postao. Naročito u Njemačkoj se stalno objavljuju knjige i snimaju dokumentarni filmovi o Hitleru i nacistima, u kojima se s jedne strane osuđuje vlastita mračna prošlost, a s druge na istoj dobro zarađuje, a oni koji nisu bili skloni Vermesovom romanu, prvenstveno su se žalili na potonje.
Zato i nije čudno što je Vermesov roman doživio i svoju filmsku adaptaciju, koju režijski potpisuje David Wnendt, koji se već istaknuo snimanjem filma po kontroverznim njemačkim romanima, konkretno 'Vlažnim zonama' Charlotte Roche. Za glavnu ulogu izabran je ne baš poznati njemački glumac Oliver Masucci, čiju duhovitu ali i zastrašujuću glumu svi redom hvale. Wnendt je s jedne strane pratio narativnu liniju romana, ali je u filmskoj verziji dodao i dokumentarističke dijelove, scene u kojima je Masuccija u liku Hitlera poslao na njemačke ulice i snimao kako ljudi reagiraju na pojavu pokojnog nacističkog zločinca.
http://www.imdb.com/title/tt4176826/?ref_=fn_al_tt_1
FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI
Peto izdanje Festivala svjetske književnosti fokusirat će se na književnost njemačkog govornog područja. Filmski program nastaje u suradnji s njemačkim Goethe-Institutom. Riječ je o filmovima na njemačkom koji se temelje na književnom djelu (uz iznimku „Pozdrava iz Fukushime“).
St. Amour, 2016. Benoît Delépine & Gustave de Kervern FR/BE
Scenarij: Benoît Delépine, Gustave Kervern
Uloge: Gérard Depardieu, Benoît Poelvoorde, Vincent Lacoste, Céline Sallette
Poljoprivredni sajam u Parizu za seljaka Bruna vrhunac je godine jer on uživa u okusima mnogih vina iz više francuskih vinskih regija šetajući od jednog štanda do drugog i besplatno kušajući upravo božanske napitke. No, njegov otac Jean ima samo jedan cilj - osvajanje nagrade s bikom po imenu Nabukodonosor. Bruno pak uopće ne želi biti farmer i želja mu je nekako napustiti obiteljski posao. Da bi ga ipak nekako motivirao, Jean ga vodi na pravi obilazak vinograda, a vozi ih slučajni mladi taksist Mike. Tijekom obilaska, njih trojica ne uživaju samo u izvrsnim vinima poput Saint amoura, već i u pravoj ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt4589186/?ref_=nv_sr_1
Fai bei sogni, 2016. Marco Belocchio, 131 min. IT / FR
Scenarij: Marco Bellocchio, Valia Santella i Edoardo Albinati prema priči Massima Gramellinija
Uloge: Valerio Mastandrea, Bérénice Bejo, Guido Caprino, Fabrizio Gifuni, Roberto Herlitzka, Miriam Leone, Barbara Ronchi
Massimo je imao idilično djetinjstvo koje je najradije provodio s voljenom i uvijek radosnom majkom. No, sve se promijenilo kad ju je izgubio sa samo devet godina. Majka je nenadano doživjela srčani infarkt, a Massimo se teško nosio s njenom smrću te je jedno vrijeme vjerovao da je u Americi i da će se vratiti. Godinama kasnije radi kao uspješan novinar koji ne pokazuje osjećaje. Kad mu i otac premine, vraća se u rodnu kuću koja oživljava njegovu traumatičnu prošlost. Pomoć će mu pružiti suosjećajna liječnica Elisa uz koju se Massimo postupno otvara i suočava s bolnim ranama koje nosi iz djetinjstva...
„Fina tehnika 'slikanja' u pokretu“ UK Film Review
„Dirljivo i prekrasno snimljeno.“ The Upcoming
„Traume iz djetinjstva ostavljaju ožiljke koji nikada ne zacijele. Vrlo sentimentalan i mjestimice dramatičan film talijanskog filmskog veterana Marca Bellocchija“ Daily Express
http://www.imdb.com/title/tt4746506/?ref_=nv_sr_1
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
Blade Runner 2049, 2017. Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher i Michael Green prema priči Hamptona Fanchera te likovima iz romana Philipa K. Dicka „Do Androids Dream of Electric Sheep?“ (Sanjaju li androidi električne ovce?)
Uloge: Harrison Ford, Ryan Gosling, Ana de Armas, Jared Leto, Robin Wright, Edward James Olmos
Trideset godina nakon događaja iz prvog filma, LAPD policajac K, otkriva dugo skrivanu tajnu koja bi mogla napraviti kaos u ionako narušenom društvu. Jedino mu preostaje da pronađe Ricka Deckarda, bivšeg LAPD istrebljivača kojem se gubi svaki trag već trideset godina...
U poplavi nastavaka koje imamo prilike vidjeti u posljednje vrijeme, najava nastavka "Blade Runnera" odjeknula je poput bombe. Jedinica, snimljena 1982. godine jedan je od najvažnijih i najutjecajnih SF filmova u povijesti i krenuti u realizaciju nastavka veliki je i zahtjevan izazov. Pesimizam mnogih ljubitelja filma (ponajviše zbog mnogih promašenih nastavaka koje smo imali prilike gledati posljednjih godina) smanjen je kada je objavljena vijest da je u redateljsku stolicu dvojke sjeo Dennis Villeneuve. Kanadski redatelj posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najvažnijih filmaša današnjice: „Ryan Gosling i ja smo se pomirili s činjenicom kako su šanse da film uspije veoma male. Ja sam ga prihvatio režirati jer je scenarij bio odličan, ali, koliko god se trudili, i bili sigurni da smo napravili nešto kvalitetno, gledatelji će ga uspoređivati s originalom, a to je remek-djelo...“ komentirao je redatelj Dennis Villeneuve.
Vizualno zapanjujuća SF distopija, elegantno izvedeni noir, mračna filozofska i sadržajno višeslojna drama u jednom, »Blade Runner« bio je savršeno dizajniran, režiran i odglumljen. Ponoviti takvu filmsku kompleksnost, pod istim nazivnikom, već dugo među fanovima izaziva prijepore. Filmski nastavci, ako nisu unaprijed planirani, u umjetničkom smislu gotovo nikad nisu dobra ideja. Najgora varijanta ove loše, mahom holivudske navike, svakako su pak nastavci kultnih filmova ili velikih klasika, i to nekoliko desetljeća kasnije. Istina, ne može se reći da nema svojevrsnih čari, ponekad možda čak i stanovite logike u filmskim uskrsnućima kultnih ostvarenja, posebice ako ih radi isti autor. No negdje u tom prpošnom svijetu holivudske nezasitnosti i recikliranja trebala bi postojati granica koja čuva najbolje od najboljeg, filmove koji su oblikovali razvoj filmske umjetnosti i utjecali na generacije filmaša, od naknadnog precrtavanja, docrtavanja i holivudskih epiloga. Po nekoj samo po sebi razumljivoj umjetničkoj logici, svevremenska genijalnost takvih filmskih remek-djela trebala bi biti jači argument od puke znatiželje fanova... (Vedrana Simičević, Novi list)
http://www.imdb.com/title/tt1856101/?ref_=nv_sr_1
http://www.gamer.hr/blade-runner-2049-nije-se-snimao-uz-pomoc-zelenog-platna/
Kinoteka Zlatna vrata među prvima će u svijetu prikazati ovaj nastavak kultnog filma!
oDOKa / BRANKO FRANCESCHI predstavlja dokumentarni film
Beuys, 2017. Andres Veiel, 107 min. DE
Scenarij: Andres Veiel
Joseph Beuys, čovjek sa šeširom, filcom i masnoćom. Trideset godina nakon njegove smrti vidi se da je bio vizionar ispred svog vremena. Bio je prvi njemački umjetnik kojem je odobrena samostalna izložba u muzeju Guggenheim u New Yorku dok je kod kuće u Njemačkoj njegov rad ismijavan riječima „najskuplje smeće svih vremena“. Jednom su ga pitali je li ravnodušan spram tih komentara, na što je odgovorio „Da. Želim proširiti ljudsku percepciju“. Redatelj Andres Veiel dopustio je da umjetnik govori za sebe. Na temelju prethodno neobjavljenih audio i video snimaka Veiel je stvorio porozan portret koji, poput samog umjetnika, otvara prostor za ideje više no što objavljuje poruke..
Joseph Beuys (1921 – 1986), njemački je avangardni umjetnik, teoretičar umjetnosti, kipar i slikar. Utjecao je na čitav niz suvremenih njemačkih i svjetskih umjetnika...
http://www.imdb.com/title/tt6340090/?ref_=fn_al_tt_1
FILMSKI (DOKUMENTARNI) KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA: oDOKa
Vrijeme održavanja: Jednom mjesečno, prvi ponedjeljak ili utorak u mjesecu (podložno promjenama)
Opis programa: Program je zamišljen kao tematska večer, u kojoj je izlaganje stručne osobe uvod u relevantan dokumentarni film, a rasprava nakon filma ostaje moderirana od strane gosta/domaćina večeri.
Teme večeri nisu ograničene: svaki aktualni društveni, umjetnički, kulturni, ekonomski ili znanstveni film jednako je prihvatljiv u programu, naravno, pod uvjetom da je filmski kvalitetno odrađen i da ima kompetentnog „domaćina“ .
Plan / teme:
1. VATIKAN/RELIGIJE – INOSLAV BEŠKER
2. GLAZBA/POP KULTURA – ZLATKO GALL
3. CERN/ZNANOST – IVICA PULJAK
4. BANKE/EKONOMIJA – BORIS MILAT
5. POVIJEST FILMA/BIOGRAFIJE POZNATIH FILMAŠA – NENAD POLIMAC
5. TURIZAM – MIRKO PETRIĆ
7. OBRAZOVANJE / ŠKOLSTVO – BORIS JOKIĆ
8. ZAVJERE / GEOPOLITIKA – SRĐAN DVORNIK
9. LGBT – MIMA SIMIĆ
.....
Victoria and Abdul, 2016. Stephen Frears, 111 min. UK
Scenarij: Lee Hall
Uloge: Judi Dench, Ali Fazal, Adeel Akhtar, Simon Callow, Michael Gambon, Eddie Izzard, Ruth McCabe, Tim Pigott Smith, Julian Wadham, Olivia Williams, Fenella Woolgar
Ova filmska priča temeljena je na stvarnim događajima za vrijeme kraljevanja kraljice Victorije, koja je vladala Ujedinjenim Kraljevstvom 63 godine, od 1837. godine do svoje smrti 1901. Radnja filma prati posljednje destljeće njezinog vladanja i njezino neočekivano prijateljstvo s mladim indijskim službenikom Abdulom, koji dolazi iz Indije na kraljičin zlatni jubilej 1887. godine, a kasnije postaje njezin najbliži povjerenik i učitelj.
Iako je kraljica Victoria u to vrijeme bila i carica Indije, članovi kraljevske obitelji i njeni najbliži suradnici suprotstavljaju se prijateljstvu i žele ga uništiti. Dok kraljica preispituje svoju dugogodišnju vladavinu, unatoč protivljenju njezine obitelji, prijateljstvo i međusobno poštovanje između Abdula i kraljice se produbljuje i upravo time potaknuta, kraljica počinje promatrati svijet oko sebe drugim očima...
Film je snimljen prema romanu „Victoria i Abdul“ engleske autorice i novinarke indijskog porijekla Shrabani Bas i na temelju zapisa samog Abdul Karima koji je potvrdio da je između njega i kraljice prijateljstvo bilo istinsko.
Ako ste voljeli „Mrs Brown“ (1997) nema razloga da propustite i ovaj film. Ako ni zbog čega drugog onda zbog briljantne Judi Dench (kritičarski konsenzus) koja se ponovno našla u ulozi engleske kraljice Victorije. Na stranu neosporna glumačka veličina Judi Dench oko čega ćemo se svi složiti, al ono što bi nas zanimalo u ovom slučaju je reakcija na film, ali ne iz redova (povijesno) pristranih anglo-saksonskih kritičara. Oni drugi zamjeraju olako i jednodimenzionalno prikazivanje „okupacije“, bez iti malo odgovornosti...
http://www.imdb.com/title/tt5816682/?ref_=fn_al_tt_1
CIKLUS SUVREMENOG NJEMAČKOG FILMA
4 Könige, 2015. Theresa von Eltz, 98 min.
Scenarij: Esther Bernstorff, Theresa von Eltz
Uloge: Moritz Leu, Jannis Niewöhner, Jella Haase, Paula Beer
Film „4 kralja“ potresna je drama o četvero pametnih, povrijeđenih mladih ljudi, koji božićne blagdane moraju provesti na psihijatrijskom odjelu za mlade. Suočeni jedni s drugima, sami sa sobom i s nekonvencionalnim mladim psihijatrom, doživjet će Božić koji neće zaboraviti do kraja života… (fini, uravnoteženi film, s malim humorističnim prilagodbama i diskretnim izvedbama talentiranih mladih glumaca...)
Njemačka nagrada za film 2016. Bronca
Jella Haase je ne Berlinaleu 2016. osvojila Rising Star Award
http://www.imdb.com/title/tt5033342/
Slava, 2016. Kristina Grozeva, Petar Valchanov, 111 min. BU
Scenarij: Kristina Grozeva, Petar Valchanov, Decho Taralezhkov
Uloge: Stefan Denolyubov, Margita Gosheva, Ana Bratoeva
Tsanko Petrov je radnik na željeznici u Bugarskoj. Jednog dana na tračnicama pronađe milijune bugarskih leva, no odluči da će biti pošten pa s cijelom svotom novca ode na policiju. Za njegovo dobro djelo nagrade ga novim ručnim satom, ali uskoro on prestaje raditi. U međuvremenu, voditeljica odjela za odnose s javnošću u Ministarstvu prometa, Julia Staikova, koristi Petrov slučaj kako bi se izmaknula korupcijskom skandalu, i pritom izgubi njegov stari sat. Petrov postaje žrtvom kaosa birokracije. Tada počinje njegova očajnička borba da vrati stari sat, kao i vlastito dostojanstvo…
Locarno International film festival 2016. Nagrada/posebno priznanje Don Quixote
Ghent International film festival 2016. Posebno priznanje, nominacija za najbolji film
Sofia film festival 2017. Nagrada za najbolji balkanski film
Art film festival 2016. Nagrada za najbolji film
Dublin film festival 2107. Nagrada kritike za najbolji scenarij
„Slava je gusta, inteligentna drama koja svoj intenzitet gradi na jedan vrlo spretan, pametan i životan način“ Film Inquiry
„Varijabilne neusklađenosti Slavi daju neobičajenu moć nesvakidašnju u suvremenoj kinematografiji“ New York Times
„Grozeva i Valchanov moralnu igru povezuju s fluidnim, ali zagasitim realizmom“ Boston Globe
http://www.imdb.com/title/tt5937296/
CIKLUS BRAĆE TAVIANI
La notte di San Lorenzo, 1982. Paolo & Vittorio Taviani 105 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani, Vittorio Taviani, Giuliani G. De Negri
Uloge: Omero Antonutti, Margarita Lozano, Claudio Bigagli, Miriam Guidelli, Massimo Bonetti
U talijanskoj Toskani na noć svetog Lovre padaju zvijezde padalice, a prema lokalnom vjerovanju svaka od njih ispunjava jednu želju. Starija žena prisjeća se iste takve noći prije kraja Drugog svjetskog rata kada je imala samo šest godina. Gradić San Marino u kojem je živjela konačno su počeli napuštati nacisti i fašisti, ostavljajući za sobom minirana područja. Dio mještana ostaje u crkvi vjerujući riječi njemačkog zapovjednika koji im garantira sigurnost, a dio ipak odlazi na jug ususret američkim osloboditeljima...
Film je 1982. dobio specijalnu nagradu žirija u Cannesu.
http://kinotuskanac.hr/article/braca-taviani-kreativnoscu-protiv-starenja
http://www.imdb.com/title/tt0084422/?ref_=nv_sr_1
Jo Nesbo's Snowmen, 2017. Tomas Alfredson, 125 min. UK/SW/US
Scenarij: Hossein Amini, Peter Straughan i Soren Sveistrup prema romanu Jo Nesboa
Uloge: Rebecca Ferguson, Michael Fassbender, Chloë Sevigny
Dolaskom jeseni u grad, vraća se strah od misterioznih ubojstava koja se ponavljaju svake zime u zadnjem desetljeću. Istragu preuzima
detektiv Harry Hole, koji se kao glavni junak pojavljuje u mnogim romanima jednog od najuspješnijih svjetskih pisaca Jo Nesboa. „Snjegović“
je sedmi roman u nizu o detektivu Holeu kojeg je utjelovio Michael Fassbender... (roman „Snjegović“ objavila je 2013. Profilova biblioteka Fokus)
Jedne noći, nakon što je pao prvi ovogodišnji snijeg, dječak po imenu Jonas se budi i otkriva da je njegova majka nestala. Od nje je ostao samo jedan trag: ružičasti šal, koji joj je poklonio za Božić, sada nosi snjegović koji se neobjašnjivo pojavio u njihovom dvorištu ranije tog dana. Inspektor Harry Hole sumnja u vezu između nestale žene i sumnjivog pisma koje je primio. Slučaj se produbljuje kada se pojavi obrazac: tijekom proteklog desetljeća, nestalo je jedanaest žena - sve na dan prvog snijega. No, to je ubojica koji stvara svoja vlastita pravila... i on će izmijeniti vlastite obrasce samo da bi igra bila zanimljiva, sve više uvlačeći Harryja u svoju mrežu...
Nesbov koktel zastrašujućih načina na koje se ubojica poigrava s policijom, nepoznatog oružja ubojstva, zloćudne nasljedne bolesti i bračne nevjere pitak je, ali istovremeno i teško probavljiv. Ipak, kao čitatelj samouvjereno se prepuštate Harryju Holeu i unatoč njegovim manama s napetošću ga pratite kroz slojeve priče u najdublje snježne nanose, sve do uzbudljivog finalnog obračuna... (Lana Bunjevac, recenzija romana u Jutarnjem Listu)
Stasiti, visoki plavokosi inspektor ne nosi oružje, hoda u poderanim sportskim čarapama, hrani se instant tjesteninom s mesnim okruglicama, čita glazbene časopise Mojo i Uncut i ima besprijekoran glazbeni ukus. Ne uspijeva ostvariti dublje odnose sa ženama - njegova velika ljubav Rakel ostavila ga je jer je bio previše opsjednut poslom, arogantan je i tvrdoglav, a u životu ima samo dvije strasti: onu prema istražiteljskom poslu i onu prema alkoholu. On je enfant terrible kriminalističkog odjela, ali i najbolji detektiv u timu, koji stalno testira ljude, uključujući i vlastite suradnike. “Harry je uvijek bio spreman dati ljudima novu priliku da završe na njegovoj crnoj listi”, ironično opisuje Nesbo inspektora u čiji je lik utkao puno autobiografskih detalja. Upravo su Harryjeva nesavršenost i mane koje ga čine ljudskim, ispričao je, razlog što se čitatelji mogu s njim identificirati.
http://www.imdb.com/title/tt1758810/
Slava, 2016. Kristina Grozeva, Petar Valchanov, 111 min. BU
Scenarij: Kristina Grozeva, Petar Valchanov, Decho Taralezhkov
Uloge: Stefan Denolyubov, Margita Gosheva, Ana Bratoeva
Tsanko Petrov je radnik na željeznici u Bugarskoj. Jednog dana na tračnicama pronađe milijune bugarskih leva, no odluči da će biti pošten pa s cijelom svotom novca ode na policiju. Za njegovo dobro djelo nagrade ga novim ručnim satom, ali uskoro on prestaje raditi. U međuvremenu, voditeljica odjela za odnose s javnošću u Ministarstvu prometa, Julia Staikova, koristi Petrov slučaj kako bi se izmaknula korupcijskom skandalu, i pritom izgubi njegov stari sat. Petrov postaje žrtvom kaosa birokracije. Tada počinje njegova očajnička borba da vrati stari sat, kao i vlastito dostojanstvo…
Locarno International film festival 2016. Nagrada/posebno priznanje Don Quixote
Ghent International film festival 2016. Posebno priznanje, nominacija za najbolji film
Sofia film festival 2017. Nagrada za najbolji balkanski film
Art film festival 2016. Nagrada za najbolji film
Dublin film festival 2107. Nagrada kritike za najbolji scenarij
„Slava je gusta, inteligentna drama koja svoj intenzitet gradi na jedan vrlo spretan, pametan i životan način“ Film Inquiry
„Varijabilne neusklađenosti Slavi daju neobičajenu moć nesvakidašnju u suvremenoj kinematografiji“ New York Times
„Grozeva i Valchanov moralnu igru povezuju s fluidnim, ali zagasitim realizmom“ Boston Globe
http://www.imdb.com/title/tt5937296/
Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/
Jo Nesbo's Snowmen, 2017. Tomas Alfredson, 125 min. UK/SW/US
Scenarij: Hossein Amini, Peter Straughan i Soren Sveistrup prema romanu Jo Nesboa
Uloge: Rebecca Ferguson, Michael Fassbender, Chloë Sevigny
Dolaskom jeseni u grad, vraća se strah od misterioznih ubojstava koja se ponavljaju svake zime u zadnjem desetljeću. Istragu preuzima
detektiv Harry Hole, koji se kao glavni junak pojavljuje u mnogim romanima jednog od najuspješnijih svjetskih pisaca Jo Nesboa. „Snjegović“
je sedmi roman u nizu o detektivu Holeu kojeg je utjelovio Michael Fassbender... (roman „Snjegović“ objavila je 2013. Profilova biblioteka Fokus)
Jedne noći, nakon što je pao prvi ovogodišnji snijeg, dječak po imenu Jonas se budi i otkriva da je njegova majka nestala. Od nje je ostao samo jedan trag: ružičasti šal, koji joj je poklonio za Božić, sada nosi snjegović koji se neobjašnjivo pojavio u njihovom dvorištu ranije tog dana. Inspektor Harry Hole sumnja u vezu između nestale žene i sumnjivog pisma koje je primio. Slučaj se produbljuje kada se pojavi obrazac: tijekom proteklog desetljeća, nestalo je jedanaest žena - sve na dan prvog snijega. No, to je ubojica koji stvara svoja vlastita pravila... i on će izmijeniti vlastite obrasce samo da bi igra bila zanimljiva, sve više uvlačeći Harryja u svoju mrežu...
Nesbov koktel zastrašujućih načina na koje se ubojica poigrava s policijom, nepoznatog oružja ubojstva, zloćudne nasljedne bolesti i bračne nevjere pitak je, ali istovremeno i teško probavljiv. Ipak, kao čitatelj samouvjereno se prepuštate Harryju Holeu i unatoč njegovim manama s napetošću ga pratite kroz slojeve priče u najdublje snježne nanose, sve do uzbudljivog finalnog obračuna... (Lana Bunjevac, recenzija romana u Jutarnjem Listu)
Stasiti, visoki plavokosi inspektor ne nosi oružje, hoda u poderanim sportskim čarapama, hrani se instant tjesteninom s mesnim okruglicama, čita glazbene časopise Mojo i Uncut i ima besprijekoran glazbeni ukus. Ne uspijeva ostvariti dublje odnose sa ženama - njegova velika ljubav Rakel ostavila ga je jer je bio previše opsjednut poslom, arogantan je i tvrdoglav, a u životu ima samo dvije strasti: onu prema istražiteljskom poslu i onu prema alkoholu. On je enfant terrible kriminalističkog odjela, ali i najbolji detektiv u timu, koji stalno testira ljude, uključujući i vlastite suradnike. “Harry je uvijek bio spreman dati ljudima novu priliku da završe na njegovoj crnoj listi”, ironično opisuje Nesbo inspektora u čiji je lik utkao puno autobiografskih detalja. Upravo su Harryjeva nesavršenost i mane koje ga čine ljudskim, ispričao je, razlog što se čitatelji mogu s njim identificirati.
http://www.imdb.com/title/tt1758810/
RENDEZ VOUS AU CINEMA 3:
Le Roi et l'Oiseau, 1953. Paul Grimault, 83 min. FR
Jednog taštog kralja boje se svi njegovi podanici, i to s pravom, jer kralj je potpuno bezosjećajan i okrutan. Na šahovskoj ploči pomiče figure i time odlučuje o sudbini kraljevstva, jednim pokretom prsta. Slikar koji slika njegov portret mora jako paziti da ga dovoljno uljepša kako bi silnik bio zadovoljan, pa ipak će, kad slika bude gotova, završiti u rupi... Kralj je i strastveni lovac, iako metu pogađa samo slučajno. Od njegovog je metka stradala i jedna ptica, pa se otac mora brinuti o četiri nejaka ptića, hraniti ih, pokrivati ih da im nije hladno i pjevati im uspavanke. Jednog dana kralj se zaljubi u sliku lijepe pastirice. No pastirica voli mladog dimnjačara...
Redatelj Paul Grimault osvojio je uglednu nagradu Louis Delluc.Grimault je posvetio film Jacquesu Prévertu, koji je umro godine 1977., prije nego što je film završen, 1980. godine. Restauriran je 2003. godine, i upravo tu restauriranu verziju gledamo u ovogodišnjem programu.
Film "Le roi et l'oiseau" jedno od umjetničkih djela čija maštovitost podjednako osvaja dječju imaginaciju i fascinira odrasle. Ni poslije trideset godina nije izgubio nimalo od svoje magije, ni u slici ni u zvuku, a oni koji su ga gledali kao djeca i u odrasloj ga dobi pamte kao jedan od naljepših crtanih filmova koji su ikada gledali. Treba istaknuti i glazbu Wojciecha Kilara, te pjesme za koje je stihove napisao Jacques Prévert.
http://www.imdb.com/title/tt0079820/?ref_=fn_al_tt_1
Slava, 2016. Kristina Grozeva, Petar Valchanov, 111 min. BU
Scenarij: Kristina Grozeva, Petar Valchanov, Decho Taralezhkov
Uloge: Stefan Denolyubov, Margita Gosheva, Ana Bratoeva
Tsanko Petrov je radnik na željeznici u Bugarskoj. Jednog dana na tračnicama pronađe milijune bugarskih leva, no odluči da će biti pošten pa s cijelom svotom novca ode na policiju. Za njegovo dobro djelo nagrade ga novim ručnim satom, ali uskoro on prestaje raditi. U međuvremenu, voditeljica odjela za odnose s javnošću u Ministarstvu prometa, Julia Staikova, koristi Petrov slučaj kako bi se izmaknula korupcijskom skandalu, i pritom izgubi njegov stari sat. Petrov postaje žrtvom kaosa birokracije. Tada počinje njegova očajnička borba da vrati stari sat, kao i vlastito dostojanstvo…
Locarno International film festival 2016. Nagrada/posebno priznanje Don Quixote
Ghent International film festival 2016. Posebno priznanje, nominacija za najbolji film
Sofia film festival 2017. Nagrada za najbolji balkanski film
Art film festival 2016. Nagrada za najbolji film
Dublin film festival 2107. Nagrada kritike za najbolji scenarij
„Slava je gusta, inteligentna drama koja svoj intenzitet gradi na jedan vrlo spretan, pametan i životan način“ Film Inquiry
„Varijabilne neusklađenosti Slavi daju neobičajenu moć nesvakidašnju u suvremenoj kinematografiji“ New York Times
„Grozeva i Valchanov moralnu igru povezuju s fluidnim, ali zagasitim realizmom“ Boston Globe
http://www.imdb.com/title/tt5937296/
Victoria and Abdul, 2016. Stephen Frears, 111 min. UK
Scenarij: Lee Hall
Uloge: Judi Dench, Ali Fazal, Adeel Akhtar, Simon Callow, Michael Gambon, Eddie Izzard, Ruth McCabe, Tim Pigott Smith, Julian Wadham, Olivia Williams, Fenella Woolgar
Ova filmska priča temeljena je na stvarnim događajima za vrijeme kraljevanja kraljice Victorije, koja je vladala Ujedinjenim Kraljevstvom 63 godine, od 1837. godine do svoje smrti 1901. Radnja filma prati posljednje destljeće njezinog vladanja i njezino neočekivano prijateljstvo s mladim indijskim službenikom Abdulom, koji dolazi iz Indije na kraljičin zlatni jubilej 1887. godine, a kasnije postaje njezin najbliži povjerenik i učitelj.
Iako je kraljica Victoria u to vrijeme bila i carica Indije, članovi kraljevske obitelji i njeni najbliži suradnici suprotstavljaju se prijateljstvu i žele ga uništiti. Dok kraljica preispituje svoju dugogodišnju vladavinu, unatoč protivljenju njezine obitelji, prijateljstvo i međusobno poštovanje između Abdula i kraljice se produbljuje i upravo time potaknuta, kraljica počinje promatrati svijet oko sebe drugim očima...
Film je snimljen prema romanu „Victoria i Abdul“ engleske autorice i novinarke indijskog porijekla Shrabani Bas i na temelju zapisa samog Abdul Karima koji je potvrdio da je između njega i kraljice prijateljstvo bilo istinsko.
Ako ste voljeli „Mrs Brown“ (1997) nema razloga da propustite i ovaj film. Ako ni zbog čega drugog onda zbog briljantne Judi Dench (kritičarski konsenzus) koja se ponovno našla u ulozi engleske kraljice Victorije. Na stranu neosporna glumačka veličina Judi Dench oko čega ćemo se svi složiti, al ono što bi nas zanimalo u ovom slučaju je reakcija na film, ali ne iz redova (povijesno) pristranih anglo-saksonskih kritičara. Oni drugi zamjeraju olako i jednodimenzionalno prikazivanje „okupacije“, bez iti malo odgovornosti...
http://www.imdb.com/title/tt5816682/?ref_=fn_al_tt_1
RENDEZ VOUS AU CINEMA 3:
Le mépris, 1963. Jean Luc Godard, 103 min. FR/IT
Scenarij: Jean-Luc Godard prema romanu „Il disprezzo“ Alberta Moravije
Uloge: Brigitte Bardot, Jack Palance, Michel Piccoli, Giorgia Moll, Fritz Lang
Ugledni njemački redatelj Fritz Lang na talijanskom otoku i mondenom ljetovalištu Capriju snima film o pustolovinama starogrčkog mitološkog junaka Odiseja. Međutim, snimanje filma prate nesuglasice između njega i američkog producenta Jeremyja Prokoscha. I dok Lang želi umjetničko ostvarenje lišeno podilaženja gledateljima, Prokosch nastoji realizirati komercijalno uspješan film za što širu publiku. Stoga angažira mladog scenarista Paula Javala ne bi li prepravio postojeći scenarij. Paul na snimanje stigne sa svojom lijepom suprugom Camille, nekadašnjom daktilografkinjom, koja kraj svog nesigurnog muža žudi za istinskom prisnošću i bračnim zajedništvom. Kako bi se dodvorio beskrupuloznom Prokoschu i zadržao unosan angažman, Paul odluči pomoću Camille šarmirati neugodnog producenta...
Le Mépris iz 1963. godine može se opisati kao jedan od najkonvencionalnijih, no meni i najzanimljivijih filmova Jeana-Luca Godarda. Jedan od razloga za to je i pojavljivanje velike zvijezde Brigitte Bardot koja glumi razočaranu suprugu glavnog lika, scenarista rastrganog između zahtjeva koje mu nameću tašti njemački redatelj kojeg u filmu glumi sam Fritz Lang, arogantan američki producent te vlastita supruga. U ovoj psihološkoj drami Godard prikazuje bračni raskol i sam proces nastajanja filma ujedno prikazujući i silnu slojevitost međuljudskih odnosa… (Tena Trstenjak / www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0057345/?ref_=fn_al_tt_1
2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index
SPLITSKA FOTORINOLARINGOLOGIJA
SPLITSKA FOTORINOLARINGOLOGIJA
dokumentarac o splitskim fotografima, 2017. Mladen Santrić (2 x 52 min.) HR
GRAD SPLIT – „okom, grlom(riječju), njuhom i uhom, pa i sluhom“ njegovih fotografa i građana.
Od najstarijih sačuvanih fotografija (prvih razglednica) poznatih i nepoznatih autora, od prvih fotoaparata kojima se od polovice 19. stoljeća slikavalo gradske motive i ljude pa do današnje digitalne i „svemoguće“ foto-tehnologije, prebogat je niz fantastičnih detalja i slojeva „duše grada“, nikada predočene u širu dokumentarnu filmsku priču. Svjedočenje živućih majstora i kroničara „splitskih vremena“ slikom i riječju (D. Kečkemet, A. Damjanić, I. Pervan, F. Klarić, A. Verzotti, Ana Peraica, Zoran Krpetić, Gordana Benić i drugi...)
Film nije kronološka zbirka fotografija o gradu već kaleidoskopska slika doživljaja koje su grad i njegovi ljudi izazvali (i još izazivaju) u oku promatrača.
scenarist i redatelj MLADEN SANTRIĆ
direktor fotografije MILE TAPAVIČKI
montažer MLADEN RADAKOVIĆ
majstor tona MLADEN ŠIKLIĆ
osvjetljivač DOMAGOJ VRANAR
skladatelj MATEJ MEŠTROVIĆ
producent MATE ČULJAK
HRT, 2017
RENDEZ VOUS AU CINEMA 3:
Les Invisibles, 2012. Sébastien Lifshitz (dok. film.), 115 min. FR
Muškarci i žene, rođeni između 1. i 2. svjetskog rata, nemaju ništa zajedničko osim svoje homoseksualnosti i odluke da otvoreno o tome pričaju, u vrijeme kada to nije bilo ni malo prihvatljivo. Oni su voljeli, borili se, željeli i vodili ljubav. Sada, kada su pri kraju svoje avanture, pričaju o tome kako su živjeli. I preživjeli.
Njima je 70, 80, 90 godina, lezbijke su i gejevi u vezama ili traže ljubav. Riječ je o ljudima koji su stali pred kameru Sébastiena Lifshitza u dokumentarcu "Les Invisibles"... Ideja za film ponikla je iz kolekcije starih amaterskih fotografija iz razdoblja od 1900-ih do 1970-ih godina. "Službena povijest homoseksualnosti uvijek je podrazumijevala da su ti ljudi bili žrtve jer su se uz njihove živote povezivali patnja, borba, gubici, samoubojstva i slično", kazao je Lifshitz. "Pronašavši ove fotografije, primijetio sam da parovi izgledaju sretno i djeluju nevjerojatno slobodno. Pomislio sam kako je to suludo s obzirom na sve što nam je rečeno", dodao je. Razmišljao je i kako su ti ljudi svoje fotografije morali odnijeti na razvijanje, pa je pretpostavio da su bili voljni otkriti se, makar samo i zaposlenicima u fotolaboratoriju. "Les Invisibles" je nastao baš iz tih njegovih propitivanja. "Krenuo sam od pretpostavke da je velika većina tih gejeva i lezbijki uspjela stvoriti koliko-toliko slobodan život u postojećim okolnostima te u odnosu na njihovo okruženje, obitelj, posao i društvo u cijelosti", objasnio je. Zato je okupio svoje starije sugrađane i pitao ih kako im je bilo živjeti u to doba: je li bilo bolno i komplicirano zbog njihova seksualnog identiteta? Film je nastao upravo u vrijeme kad se Francuska priprema za ozakonjenje istospolnih brakova, a materijali koje je prikupio Lifshitz jedinstveno su svjedočanstvo da je gej populacija oduvijek željela biti ravnopravna, samo suvremena društva, za razliku od vremena prije nekoliko desetljeća, postaju svjesnija nejednakosti.
http://www.imdb.com/title/tt2399533/?ref_=fn_al_tt_1
CIKLUS SUVREMENOG NJEMAČKOG FILMA
Babai, 2015. Visar Morina, 104 min. DE/FR/MK/KV
Scenarij: Visar Morina
Uloge: Val Maloku, Astrit Kabashi, Enver Petrovci, Adriana Matoshi, Aurita Agushi, Alban Ukaj, Xhevdet Jashari
Predratno Kosovo 90-ih: Gezim pod svaku cijenu želi otići u Njemačku, čak i ako to znači da će svojeg desetogodišnjeg sina Norija morati ostaviti kod rodbine. Nakon što poslije nekoliko pokušaja napokon uspije, njegov sin Nori bježi i kreće na dugo i opasno putovanje ocu, u Njemačku. Ali ponovni susret neće proteći onako kako su Gezim i Nori očekivali…
Dobitnik nagrade za režiju, scenarij i glumu (uloge oca i sina) u kategoriji „Novo njemačko kino“ na Filmskom festivalu u Münchenu 2015.
„iznimno snažan film koji s velikom umješnošću prikazuje složene osjećaje djeteta u teškoj situaciji... (Motovun FF Press)
U pogledu motivacije likova i slikanja zamršenih rodbinskih i prijateljskih odnosa na Kosovu, „Babai“ je izuzetno uspio film. Priča se doima osobnom i iskrenom (Morina od rane mladosti živi i stvara u Nemačkoj), iako nije autobiografska, nego se prije može nazvati kompozitom različitih anegdota iz “migrantskog bluesa”. Naći će se tu scena ili dvije viška, neki pod-zaplet koji nije bio neophodan, ali i pored gubitka ritma i pada u tempu negdje pri sredini, utisak je da Morina zna šta želi da kaže i da je odabrao pravu temu za svoj prvijenac... Posebno treba pohvaliti glumce i kemiju među njima. Oni su pažljivo izabrani i glavna zvijezda filma je mali Val Maloku koji se sjajno snalazi u društvu starijih i iskusnijih glumaca. Film svojom odmjerenom interpretacijom boji i Astrit Kabashi, jedno od većih imena post-jugoslovenskog kosovskog filma, dok je prepoznatljivo prisustvo veterana Envera Petrovcija uvijek dobrodošlo. Mnoštvo epizodnih likova u solidnim izvedbama takođe utiče na atmosferu i štimung filma. Nažalost, Babaijev festivalski ciklus se bliži kraju i sva je vjerovatnoća da film neće imati distribuciju, naročito tamo gdje bi to bilo potrebno. Da, mislim na Srbiju u kojoj još uvijek nema sluha za drugu stranu i gdje se disonantni tonovi čak i u kulturi smatraju napadom na nacionalno biće. Babai bi mogao biti prozor prema toj famoznoj drugoj strani, ako ne iz drugog razloga, onda kao primjer kako se određenu temu sa neizbježnim političkim kontekstom tretira na način koji nije ni politički ni politikantski i koji je ponajviše univerzalan. (Marko Stojiljković, www.film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4741170/?ref_=fn_al_tt_1
RENDEZ VOUS AU CINEMA 3
Victoria, 2016. Justine Triet, 97 min. FR
Scenarij: Thomas Lévy-Lasne, Justine Triet
Uloge: Virginie Efira, Vincent Lacoste, Melvil Poupaud
Tridesetogodišnja Victoria je prelijepa i uspješna pravnica iz Pariza, koja je uz to i velika radoholičarka i ovisnica o seksu. Victoria odlazi na vjenčanje gdje susreće svog bivšeg muža, bivšeg dilera droge i svog privlačnog, ali nepopularnog prijatelja Vinceta. Victoria se osjeća u potpunosti razapeta između pritisaka sa obje strane te je na rubu je nervnog sloma. Tijekom vremena Victoria ipak ponovo otkriva svoje želje i doživljava novu ljubav.
http://www.imdb.com/title/tt5078214/?ref_=fn_tt_tt_7
CIKLUS BRAĆE TAVIANI:
Kaos, 1984. Paolo & Vittorio Taviani 188 min. IT/FR
Scenarij: Paolo Taviani, Vittorio Taviani, Tonino Guerra (prema pričama Luigija Pirandella)
Uloge: Margarita Lozano, Orazio Torrisi, Carlo Cartier, Biagio Barone, Laura Mollica
Omnibus od četiri priče i epiloga koji se događaju na Siciliji u 19. stoljeću. Majka žudi za vijestima od sinova koji su prije četrnaest godina odselili u Ameriku, a ne može se povezati ni sa sinom koji je ostao uz nju. Mlada seljanka sazna da joj suprug svakog punog mjeseca poludi te potraži pomoć rođaka, ali završi s njime u krevetu. Bogataš potraži zanatliju da mu popravi razbijen ćup za maslinovo ulje, no taj zaglavi u popravljenoj posudi. Seljani od zemljoposjednika pokušavaju dobiti dopuštenje za izgradnju groblja. U epilogu, autor priča, Luigi Pirandello razgovara s duhom svoje preminule majke...
http://www.imdb.com/title/tt0087537/?ref_=fn_tt_tt_3
http://kinotuskanac.hr/article/braca-taviani-kreativnoscu-protiv-starenja
RENDEZ VOUS AU CINEMA 3:
Un Amour de Jeunesse, 2011. Mia Hansen-Love, 110 min. FR/DE
Scenarij: Mia Hansen-Love
Uloge: Lola Créton, Sebastian Urzendowsky, Magne-Havard Brekke
Petnaestogodišnjakinja otkriva zanos, radosti i boli prve ljubavi sa starijim tinejdžerom. Iako je svi uvjeravaju da će patnja za prvom ljubavi proći brzo, godinama nakon velikog prekida Lola ne može zaboraviti svoju prvu ljubav i nastaviti dalje...
Prvo što treba spomenuti je Lola Créton, srce i duša filma. Bijele puti, kovrčave kose, nepravilnog nosa i savršenog tijela, devetnaestogodišnjakinja je to kojoj vjeruješ: da ima petnaest, devetnaest i dvadeset tri godine života u filmu kroz tri faze u kojima ju pratimo, da nosi svoje srce na rukavu i da je tako krhka; tako željna ljubavi. A, opet, najveće zasluge što gledamo mladu Lolu pripadaju redateljici Hansen-Love koja ju je odabrala, nadahnutoj autorici koja krije još scenarističko-redateljskih rješenja. Da ne bih otkrivao previše, samo ću vam reći da obratite pažnju na kontrast dana i mraka, tj. Camilline i Sullivanove prošlosti i sadašnjosti, ponor njihovih razlika predstavljen kroz njihovu različitu interpretaciju jednog francuskog filma i svu silu suptilno postavljenih pitanja o muško-ženskim vezama i svemu onomu što je vezano uz njih. Glazbena podloga je minimizirana, no kad se pojavi, pojavi se na pravim mjestima i uhu je ugodna kao što je oku ugodan prizor dvoje prelijepih ljubavnika. Melankolija curi s ekrana... (Marin Mihalj / www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt1618447/?ref_=fn_al_tt_1
2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index
Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/
Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij: Miroslav Sikavica
Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)
Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij: Miroslav Sikavica
Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)
Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/
Victoria and Abdul, 2016. Stephen Frears, 111 min. UK
Scenarij: Lee Hall
Uloge: Judi Dench, Ali Fazal, Adeel Akhtar, Simon Callow, Michael Gambon, Eddie Izzard, Ruth McCabe, Tim Pigott Smith, Julian Wadham, Olivia Williams, Fenella Woolgar
Ova filmska priča temeljena je na stvarnim događajima za vrijeme kraljevanja kraljice Victorije, koja je vladala Ujedinjenim Kraljevstvom 63 godine, od 1837. godine do svoje smrti 1901. Radnja filma prati posljednje destljeće njezinog vladanja i njezino neočekivano prijateljstvo s mladim indijskim službenikom Abdulom, koji dolazi iz Indije na kraljičin zlatni jubilej 1887. godine, a kasnije postaje njezin najbliži povjerenik i učitelj.
Iako je kraljica Victoria u to vrijeme bila i carica Indije, članovi kraljevske obitelji i njeni najbliži suradnici suprotstavljaju se prijateljstvu i žele ga uništiti. Dok kraljica preispituje svoju dugogodišnju vladavinu, unatoč protivljenju njezine obitelji, prijateljstvo i međusobno poštovanje između Abdula i kraljice se produbljuje i upravo time potaknuta, kraljica počinje promatrati svijet oko sebe drugim očima...
Film je snimljen prema romanu „Victoria i Abdul“ engleske autorice i novinarke indijskog porijekla Shrabani Bas i na temelju zapisa samog Abdul Karima koji je potvrdio da je između njega i kraljice prijateljstvo bilo istinsko.
Ako ste voljeli „Mrs Brown“ (1997) nema razloga da propustite i ovaj film. Ako ni zbog čega drugog onda zbog briljantne Judi Dench (kritičarski konsenzus) koja se ponovno našla u ulozi engleske kraljice Victorije. Na stranu neosporna glumačka veličina Judi Dench oko čega ćemo se svi složiti, al ono što bi nas zanimalo u ovom slučaju je reakcija na film, ali ne iz redova (povijesno) pristranih anglo-saksonskih kritičara. Oni drugi zamjeraju olako i jednodimenzionalno prikazivanje „okupacije“, bez iti malo odgovornosti...
http://www.imdb.com/title/tt5816682/?ref_=fn_al_tt_1
CIKLUS SUVREMENOG NJEMAČKOG FILMA
Hin und weg, 2014. Christian Zübert, 95 min. DE
Scenarij: Ariane Schröder, Christian Zübert
Uloge: Florian David Fitz, Julia Koschitz, Jürgen Vogel
Svake godine, Hannes i njegova žena Kiki biciklima odlaze na odmor s prijateljima. Putovanje je to ispunjeno običajima i ritualima, kao i svaki obiteljski Božić. Ove je godine Hannesijev red da odabere odredište. Na svačije iznenađenje, čak i nezadovoljstvo, on odabire Belgiju. Razočaranje nestaje dok skupina vozi prelijepim flandrijskim krajolicima, ali raspoloženje naglo opada kad im Hannes otkriva pravi motiv tog putovanja: kao i njegov otac, on boluje od degenerativne bolesti ALS. Zadnja manifestacija te bolesti bila je toliko jaka da je odlučio okončati život u Belgiji, gdje je potpomognuto samoubojstvo legalno. Šokirani, rastuženi i uznemireni, članovi skupine ipak odlučuju nastaviti putovanje. Dok se Hannes približava svojem krajnjem odredištu, on, Kiki i prijatelji nalaze utjehu u tradiciji koja je sve te godine održala njihovo prijateljstvo, ali ujedno i spoznaju kako ono što ih povezuje omogućava i prihvaćanje nečijeg odlaska.
http://www.imdb.com/title/tt3273636/?ref_=fn_tt_tt_1
CIRKUSKA SRIJEDA
Chocolat, 2016. Roschdy Zem, 119 min. FR
Scenarij: Cyril Gely, Olivier Gorce, Gérard Noiriel, Roschdy Zem
Uloge: Omar Sy, James Thierrée, Clotilde Hesme
Nagrađivani glumac Omar Sy zvijezda je filma koji se temelji na životu Rafaela Padillae, kubanskog roba koji je postao prvi crni cirkuski izvođač u Francuskoj poslije Prvog svjetskog rata. Rafael Padillau je rođen na Kubi 1868. i prodan u ropstvo u dobi od 9 godina. Nakon bijega iz ropstva, otputovao je u Pariz i započeo karijeru u cirkusu zadivljujući Francuze svojim talentima kao pjevač i plesač, te kao klaun pod imenom "Čokolada".
Čokolada ipak nije mogao na pravi način podnijeti uspjeh: slava i novac priskrbili su mu i lažne obožavatelje koji su iskorištavali, tako da je zapao i u velike dugove, što je imalo određene posljedice i na njegovu karijeru. Dobrodušan kakav je bio, svoj talent koristio je i u dobrotvorne svrhe, nastupao je u bolnici za djecu bolesnu od tuberkuloze. Rafael Padilla umro je 1917. godine siromašan i zaboravljen. Tek zadnjih godina stekao je priznanja za svoj doprinos umjetnosti koja je uvijek bila podcijenjena... (www.novosti.hr)
http://www.imdb.com/title/tt4400038/?ref_=nv_sr_1
CIKLUS BRAĆE TAVIANI
La masseria delle allodole, 2007. Paolo & Vittorio Taviani 122 min. IT/DE/E/BU/FR
Scenarij: Paolo i Vittorio Taviani (prema romanu Antonije Arslan)
Uloge: Paz Vega, Moritz Bleibtreu, Alessandro Preziosi, Ángela Molina, Tchéky Karyo
Ekranizacija romana Antonije Arslan, talijanske spisateljice armenskoga porijekla. U centru priče je uspješna armenska obitelj Avakian koja živi u Turskoj. Pripremaju veliko obiteljsko okupljanje ignorirajući sve veću i otvoreniju nesnošljivost Turaka prema armenskom narodu, uvjereni da na njih to neće utjecati. Iz Venecije u obiteljski dom stiže liječnik Assadour, a tu je i zemljoposjednik Aram iz Turske. Obiteljsku sreću uništava dolazak turskoga vojnoga odreda koji ubije muške članove obitelji, a ženske prisili na pješačenje do sirijske pustinje.
http://www.imdb.com/title/tt0854672/?ref_=fn_al_tt_1
http://kinotuskanac.hr/article/braca-taviani-kreativnoscu-protiv-starenja
Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij: Miroslav Sikavica
Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)
2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index
SVJETSKI DAN AUDIVIZUALNE BAŠTINE:
1984. Vladimir Tadej, 101 min. YU/CZ
Scenarij: Vladimir Tadej
Uloge: Mario Mirković, Špiro Guberina, Boris Dvornik, Mia Oremović, Rene Bitorajac
Dva dječaka radioamatera, Miro iz Zagreba i Pepek iz Praga, provode ljetne praznike na otoku Hvaru u kući Mirove tete. Na prašnom tavanu njene stare kuće pronalaze neobičan pištolj koji je napravio Mirov pradjed, smušeni izumitelj. Otkrivaju da je to zapravo antigravitacijski pištolj koji oduzima gravitaciju predmetima i lansira ih u svemir. Dječaci namještaju pištolj i počinju slati stvari u zrak, uzrokujući pomutnju. Međunarodna špijunska organizacija pokušava doći do moćnog oružja. Otimaju dječake, a policija je nemoćna.
http://www.imdb.com/title/tt0182479/?ref_=nv_sr_1
SVJETSKI DAN AUDIVIZUALNE BAŠTINE:
Budući su mnogi zvučni zapisi, pokretne slike i drugi audiovizualni materijali nepovratno izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti, Svjetski dan audiovizualne baštine posebnu pozornost daje podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje i upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.
Zajedničkim naporima nacionalnih filmskih arhiva, televizija, radio stanica, udruga, ali i vlada pojedinih zemalja, organiziraju se lokalni programi, rasprave i javna predavanja, kao i posebne filmske projekcije kojima se ukazuje na postojeći problem. Audiovizualna baština u osnovi pripada 20. stoljeću, a ona uključuje sve naslijeđe koje pripada filmskom, televizijskom i radijskom mediju. Otkako je prije sedam godina UNESCO na svojoj Generalnoj konferenciji prihvatio prijedlog da se 27. listopada 2011. proglasi Svjetskim danom audiovizualne baštine, Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva kao nacionalni filmski arhiv aktivno se uključila u njegovo obilježavanje.
http://en.unesco.org/events/world-day-audiovisual-heritage-2017
Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij: Miroslav Sikavica
Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)
SVJETSKI DAN ANIMACIJE: Dove sei, amor mio, 2011. Veljko Popović, 11 min. HR
Mali kolaž svakodnevne rutine jedne starice pomalo otkriva čudne detalje u njezinom životu – od bizarnog odnosa s mužem, do potpune neusklađenosti s ostatkom svijeta. Snaga poricanja i strah od promjene drže staricu u začaranom krugu najgorih noćnih mora, koji se prekida kada se otkrije njezina tajna...
scenarij, režija, dizajn: Veljko Popović
glavni animator: Marin Kovačić
animatori: Ćiro Mihanović, Ognjen Tutek
modeliranje: Milivoj Popović, Marijan Katić
montaža: Iva Kraljević
glazba: Willem Miličević, Ivan Arnold
oblikovanje zvuka: Natko Stipaničev
produkcija: Vanja Andrijević / Bonobostudio
koproducent: Vinko Brešan / Zagreb film
nagrade:
Posebno priznanje, Tabor Film Festival 2011
Posebna plaketa, Sarajevo Film Festival 2011
Najbolji animirani film, International Music and Film Festival, Riga 2011
Posebno prizanje, Anibar 2011
Posebno priznanje, Balkanima 2011
Najbolji animirani film, Tuzla Film Festival 2012
Najbolji animirani film za odrasle, Anifest Rozafa 2012
Najbolji animirani film, Tashkent International Festival 2012
http://bonobostudio.hr/hr/film/films/dove_sei_amor_mio
28. listopada obilježava se Svjetski dan animacije u spomen na Emila Reynauda. On je 1892. godine u Parizu organizirao prvu projekciju animiranog filma na celuloidnoj vrpci. Ovaj dan se obilježava od 2002. godine, u više od 50 zemalja na svim kontinentima što je odlična prilika za promociju animiranog filma. Mi ga obilježavano sa dva filma splitskog redatelja Veljka Popovića
Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/
Planemo, 2016. Veljko Popović, 14 min. HR
Planemo je samotni lutalica, čuvar galaksije. To je napušteni svijet, nebesko tijelo izbačeno iz vlastita solarnog sustava uslijed kaotičnih planetarnih migracija.
„...“Planemo“ je psihodelično putovanje kroz fragmentirano društvo koje orbitira oko svojih svakodnevnih rutina... (Veljko Popović)
režija, scenarij, dizajn, montaža: Veljko Popović
3D modeliranje: Milivoj Popović
animatori: Siniša Mataić, Natalia Marcos, Kristijan Dulić
kompoziting: Sina Jakelić, Gordan Mihalec, Darko Kokić
glazba i dizajn zvuka: Sina Jakelić
glasovi: Ben Colchecster, Christian Galea, Brian Willems, Gwyan Rhabyt
producent: Veljko Popović, Milivoj Popović (Lemonade 3D / Krupni kadar)
koproducent: Lado Skorin (3D2D animatori)
Nagrade:
Najbolja animacija, Kratki na brzinu 2016
Posebno priznanje, Banjaluka International Animated Film Festival 2016
Nagrada Canala+, Les Utopiales 2016
Nagrada Ministarstva vanjskih poslova, New Chitose Airport International Animation Festival 2016
Posebno priznanje, Animateka International Animated Film Festival 2016
Zlatni konjanik žirija mladih, Filmfest Dresden 2017
http://bonobostudio.hr/hr/film/distribution/planemo
28. listopada obilježava se Svjetski dan animacije u spomen na Emila Reynauda. On je 1892. godine u Parizu organizirao prvu projekciju animiranog filma na celuloidnoj vrpci. Ovaj dan se obilježava od 2002. godine, u više od 50 zemalja na svim kontinentima što je odlična prilika za promociju animiranog filma. Mi ga obilježavamo sa dva filma splitskog redatelja Veljka Popovića
Jo Nesbo's Snowmen, 2017. Tomas Alfredson, 125 min. UK/SW/US
Scenarij: Hossein Amini, Peter Straughan i Soren Sveistrup prema romanu Jo Nesboa
Uloge: Rebecca Ferguson, Michael Fassbender, Chloë Sevigny
Dolaskom jeseni u grad, vraća se strah od misterioznih ubojstava koja se ponavljaju svake zime u zadnjem desetljeću. Istragu preuzima
detektiv Harry Hole, koji se kao glavni junak pojavljuje u mnogim romanima jednog od najuspješnijih svjetskih pisaca Jo Nesboa. „Snjegović“
je sedmi roman u nizu o detektivu Holeu kojeg je utjelovio Michael Fassbender... (roman „Snjegović“ objavila je 2013. Profilova biblioteka Fokus)
Jedne noći, nakon što je pao prvi ovogodišnji snijeg, dječak po imenu Jonas se budi i otkriva da je njegova majka nestala. Od nje je ostao samo jedan trag: ružičasti šal, koji joj je poklonio za Božić, sada nosi snjegović koji se neobjašnjivo pojavio u njihovom dvorištu ranije tog dana. Inspektor Harry Hole sumnja u vezu između nestale žene i sumnjivog pisma koje je primio. Slučaj se produbljuje kada se pojavi obrazac: tijekom proteklog desetljeća, nestalo je jedanaest žena - sve na dan prvog snijega. No, to je ubojica koji stvara svoja vlastita pravila... i on će izmijeniti vlastite obrasce samo da bi igra bila zanimljiva, sve više uvlačeći Harryja u svoju mrežu...
Nesbov koktel zastrašujućih načina na koje se ubojica poigrava s policijom, nepoznatog oružja ubojstva, zloćudne nasljedne bolesti i bračne nevjere pitak je, ali istovremeno i teško probavljiv. Ipak, kao čitatelj samouvjereno se prepuštate Harryju Holeu i unatoč njegovim manama s napetošću ga pratite kroz slojeve priče u najdublje snježne nanose, sve do uzbudljivog finalnog obračuna... (Lana Bunjevac, recenzija romana u Jutarnjem Listu)
Stasiti, visoki plavokosi inspektor ne nosi oružje, hoda u poderanim sportskim čarapama, hrani se instant tjesteninom s mesnim okruglicama, čita glazbene časopise Mojo i Uncut i ima besprijekoran glazbeni ukus. Ne uspijeva ostvariti dublje odnose sa ženama - njegova velika ljubav Rakel ostavila ga je jer je bio previše opsjednut poslom, arogantan je i tvrdoglav, a u životu ima samo dvije strasti: onu prema istražiteljskom poslu i onu prema alkoholu. On je enfant terrible kriminalističkog odjela, ali i najbolji detektiv u timu, koji stalno testira ljude, uključujući i vlastite suradnike. “Harry je uvijek bio spreman dati ljudima novu priliku da završe na njegovoj crnoj listi”, ironično opisuje Nesbo inspektora u čiji je lik utkao puno autobiografskih detalja. Upravo su Harryjeva nesavršenost i mane koje ga čine ljudskim, ispričao je, razlog što se čitatelji mogu s njim identificirati.
http://www.imdb.com/title/tt1758810/
Jo Nesbo's Snowmen, 2017. Tomas Alfredson, 125 min. UK/SW/US
Scenarij: Hossein Amini, Peter Straughan i Soren Sveistrup prema romanu Jo Nesboa
Uloge: Rebecca Ferguson, Michael Fassbender, Chloë Sevigny
Dolaskom jeseni u grad, vraća se strah od misterioznih ubojstava koja se ponavljaju svake zime u zadnjem desetljeću. Istragu preuzima
detektiv Harry Hole, koji se kao glavni junak pojavljuje u mnogim romanima jednog od najuspješnijih svjetskih pisaca Jo Nesboa. „Snjegović“
je sedmi roman u nizu o detektivu Holeu kojeg je utjelovio Michael Fassbender... (roman „Snjegović“ objavila je 2013. Profilova biblioteka Fokus)
Jedne noći, nakon što je pao prvi ovogodišnji snijeg, dječak po imenu Jonas se budi i otkriva da je njegova majka nestala. Od nje je ostao samo jedan trag: ružičasti šal, koji joj je poklonio za Božić, sada nosi snjegović koji se neobjašnjivo pojavio u njihovom dvorištu ranije tog dana. Inspektor Harry Hole sumnja u vezu između nestale žene i sumnjivog pisma koje je primio. Slučaj se produbljuje kada se pojavi obrazac: tijekom proteklog desetljeća, nestalo je jedanaest žena - sve na dan prvog snijega. No, to je ubojica koji stvara svoja vlastita pravila... i on će izmijeniti vlastite obrasce samo da bi igra bila zanimljiva, sve više uvlačeći Harryja u svoju mrežu...
Nesbov koktel zastrašujućih načina na koje se ubojica poigrava s policijom, nepoznatog oružja ubojstva, zloćudne nasljedne bolesti i bračne nevjere pitak je, ali istovremeno i teško probavljiv. Ipak, kao čitatelj samouvjereno se prepuštate Harryju Holeu i unatoč njegovim manama s napetošću ga pratite kroz slojeve priče u najdublje snježne nanose, sve do uzbudljivog finalnog obračuna... (Lana Bunjevac, recenzija romana u Jutarnjem Listu)
Stasiti, visoki plavokosi inspektor ne nosi oružje, hoda u poderanim sportskim čarapama, hrani se instant tjesteninom s mesnim okruglicama, čita glazbene časopise Mojo i Uncut i ima besprijekoran glazbeni ukus. Ne uspijeva ostvariti dublje odnose sa ženama - njegova velika ljubav Rakel ostavila ga je jer je bio previše opsjednut poslom, arogantan je i tvrdoglav, a u životu ima samo dvije strasti: onu prema istražiteljskom poslu i onu prema alkoholu. On je enfant terrible kriminalističkog odjela, ali i najbolji detektiv u timu, koji stalno testira ljude, uključujući i vlastite suradnike. “Harry je uvijek bio spreman dati ljudima novu priliku da završe na njegovoj crnoj listi”, ironično opisuje Nesbo inspektora u čiji je lik utkao puno autobiografskih detalja. Upravo su Harryjeva nesavršenost i mane koje ga čine ljudskim, ispričao je, razlog što se čitatelji mogu s njim identificirati.
http://www.imdb.com/title/tt1758810/
Premda smo Đelu Hadžiselimovića najavili za kraj 1. dijela sezone, odgodili smo ga (zbog objektivnih okolnosti) za 2. dio sezone našeg - ispostavilo se - popularnog ciklusa. Hvala mu što nam je „posudio ime“, a on će vam se sam predstaviti posljednjeg utorka u listopadu. Izbor filma otkrit će vam sam: možemo vam samo reći da mu je prvi izbor bio "Stanar" Romana Polanskog, ali nakon kraćeg razgovora (i još kraćeg uvjeravanja) zbog jednog biografskog podatka, izbor je pao na jedan drugi, svakako veliki film...
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
POBJEDNIK BERLINA
A Teströl és Lélekröl / On Body and Soul, 2017. Ildikó Enyedi, 116 min. HU
Scenarij: Ildikó Enyedi
Uloge: Morcsányi Géza, Borbély Alexandra, Schneider Zoltánm Nagy Ervin, Tenki Réka
Trostruki laureat Berlinalea, „Tijelo i duša“, mađarski je kandidat za Oscara i spektakularan povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh evropske kinematografske karte nakon 18 godina pauze. Priču o dvije osobe koji otkrivaju carstvo emocija i tjelesne požude, isprva individulano, a zatim i zajedno, ispričala je nježno i suptilnim humorom. Film o strahu koji blokira da se ljudi otvaraju drugima te koliko je to stimulirajuće kada se to konačno i napravi.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i 'jelenica' promatraju se iz daljine...
Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih promatraju se iz daljine. On je financijski direktor Endre, muškarac srednjih godina, izoliran i indiferentan, a ona nova kontrolorka kvalitete proizvoda, nježna i ledena Maria, blizu 30-ih godina, asocijalna i neprilagođena. Dok je drugi u tvornici zaobilaze u širokom luku i zasipaju šalama na njen račun, Endreu ona budi pažnju i zaokuplja misli. Vuk i vučica samotnjak sreću se svaki dan an na pauzi za ručak, za koju već pomalo zaljubljena Maria svaku večer prije spavanja smišlja scenarij kako da sjedne kraj njega...
Na svakom koraku začudan, jezivo dubok i intiman, film je vjerojatno zahtjevan za gledanje, no delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fino i precizno 'skladana' režija i impresivne, a krajnje nenametljive glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija nadvladavaju sve to i preko tijela (očiju, mozga) stižu sve do dubine duše (srca).Na klackalici dvojakosti na kojoj se svi 'ljuljamo' - između naslijeđenog i naučenog, razuma i osjećaja, prirode i društva, pojedinca i grupe, snova i stvarnosti, sna i jave – uz suptilan humor, pikavi cinizam, 'cirkus' apsurda i evokativnost koja tjera na razmišljanje – ovo je film koji nudi uznemirujuću i bockajuću kvalitetu te vizualno-poetski 'ogrtač' začudne ljepote koji nas grije i istodobno izaziva trnce, a to nema nijedan holivudski film... (VFF PRESS)
Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (Marina Richter, Internet Monitor)
Nježna, fina, prekrasno režijski 'skladana' priča o ljudskoj povezanosti, ili još prezicnije, o poteškoćama u njenom pronalaženju... (Time Out)
Morcsányi svoj lik bogati tužnim, proživljenim izrazom lica koji rezignira svoju jednoličnu rutinu, no talent Borbély zasjao je punim sjajem, i ona je istinska zvijezda ovog filma... (IndieWire)
Bogata i nesvakidašnja priča o potisnutoj seksualnosti (Hollywood Reporter)
Organska, evokativna drama, koja je nedvojbeno jedinstveno filmsko iskustvo (HeyUGuys)
Ekscentrična, isprekidana i neprilagođena ljubavna romansa koja nakon 18-godišnjeg jaza, redateljicu i scenaristicu Ildikó Enyedi vraća mađarskom igranom filmu na osebujan, izvanredan način (Variety)
Dvije glavne role odigrane subeskrajno lijepo. Uz to, film krasi čudesno bockava i uznemirujuća kvaliteta koju nećete pronaći ni u jednom holivudskom filmu (Independent)
Romantična melodrama o dualnosti nas samih – dok sanjamo, i dok smo budni. (CineVue)
http://www.imdb.com/title/tt5607714/?ref_=fn_al_tt_1
Darkland / Underverden, 2017. Fenar Ahmad, 112 min. DK
Scenarij: Fenar Ahmad, Adam August
Uloge: Dar Salim, Stine Fischer Christensen, Ali Sivandi, Anis Alobaldi
Zaid je uspješan kirurg i živi u lijepom stanu sa svojom trudnom djevojkom. Jedne noći Zaidov mlađi brat, Yasin, pokuca na njihova vrata i traži novac. No Zaid odbija. Nekoliko dana kasnije Yasina napadaju, a zatim i ubiju. Budući da policija nije od velike pomoći, Zaid osjeća da mora sam pronaći krivca i kreće u misiju eliminacije kriminalnih bandi u Kopenhagenu. Prerušava se i ulazi u podzemni svijet kriminala. No Zaidova uporna borba imat će ozbiljne posljedice za njega i njegovu obitelj, pa mora odlučiti je li cijena osvete ipak previsoka?
Redatelj i scenarist Fenar Ahmad priznao je da je njegovo vlastito životno iskustvo bila inspiracija za ovaj film. Naime, njegov je brat također 'upao' u slične nevolje... Iskustvo kako spasiti vlastitog brata koji je upao u nevolje, priznao je Fenar, 'ostrugao' je s vlastite kože i ispleo 'scenarij'...
„Zemlja tame“ ove je godine u Danskoj potukla sve rekorde gledanosti, a šuška se i da je najpotentniji danski kandidat za Oscara. „Ovo je najimpresivniji danski triler od Pushera“, „Ovo je je nešto sasvim novo u danskoj kinematografiji.“, „Jedan od najboljih filmova 2017., ako ne i najbolji“, 'tepaju' mu oduševljeni Danci. Režirao ga je Fenar Ahmad, koji je u 'elegantnu' Dansku stigao kao irački izbjeglica, odakle vjerojatno i mračne teme. Kritičarska pera hvale Ahmadovu 'snažnu filmsku viziju' i 'izražen osjećaj za vizualno', kao i talent da iz posve skromnog budžeta i produkcijskih uvjeta iznese i više nego dobar film dostojan pažnje...
http://www.imdb.com/title/tt5431082/
Voyage of Time: Life's Journey, 2016. Terrence Mallick, 90 min. US
„Voyage of Time“ jedinstveno je slavlje života na Zemlji i grandiozne povijesti svemira, koji publiku vodi na putovanje beskrajem, ali na intiman i osoban način, sve od eona iz Velikog praska, ere dinosaura pa do današnjeg svijeta u kojem živimo i izvan njegovih granica... Filmski mozaik od nevjerojatnih, inspirativnih fotografija odvest će nas u samo srce monumentalnih događaja koje još nikad nismo doživjeli - od rođenja zvijezda i galaksija do eksplozije raznolikih oblika života na Zemlji, uključujući i ljudska bića. Ova je kozmičko iskustvo, filmska himna prirodi, životu oko nas te znanstvenim otkrićima - u kojem se svi elementi spajaju u Malickov najoriginalniji film dosad.
Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog redatelja... (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
Veličanstveni dokumentarac koji će postati mjerilo za filmove koji se bave poviješću svemira (Hollywood Reporter)
Najmoćniji i vizualno najsuperiorniji film od "Odiseje u svemiru" Stanleyja Kubricka (Seattle Times)
Blagdan za oči i melem za dušu u ovim bijesnim, izazovnim vremenima (Los Angeles Times)
Poetičan prikaz evolucije Zemlje (Globe and Mail)
http://www.imdb.com/title/tt1945228/?ref_=fn_al_tt_1
POBJEDNIK BERLINA
A Teströl és Lélekröl / On Body and Soul, 2017. Ildikó Enyedi, 116 min. HU
Scenarij: Ildikó Enyedi
Uloge: Morcsányi Géza, Borbély Alexandra, Schneider Zoltánm Nagy Ervin, Tenki Réka
Trostruki laureat Berlinalea, „Tijelo i duša“, mađarski je kandidat za Oscara i spektakularan povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh evropske kinematografske karte nakon 18 godina pauze. Priču o dvije osobe koji otkrivaju carstvo emocija i tjelesne požude, isprva individulano, a zatim i zajedno, ispričala je nježno i suptilnim humorom. Film o strahu koji blokira da se ljudi otvaraju drugima te koliko je to stimulirajuće kada se to konačno i napravi.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i 'jelenica' promatraju se iz daljine...
Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih promatraju se iz daljine. On je financijski direktor Endre, muškarac srednjih godina, izoliran i indiferentan, a ona nova kontrolorka kvalitete proizvoda, nježna i ledena Maria, blizu 30-ih godina, asocijalna i neprilagođena. Dok je drugi u tvornici zaobilaze u širokom luku i zasipaju šalama na njen račun, Endreu ona budi pažnju i zaokuplja misli. Vuk i vučica samotnjak sreću se svaki dan an na pauzi za ručak, za koju već pomalo zaljubljena Maria svaku večer prije spavanja smišlja scenarij kako da sjedne kraj njega...
Na svakom koraku začudan, jezivo dubok i intiman, film je vjerojatno zahtjevan za gledanje, no delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fino i precizno 'skladana' režija i impresivne, a krajnje nenametljive glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija nadvladavaju sve to i preko tijela (očiju, mozga) stižu sve do dubine duše (srca).Na klackalici dvojakosti na kojoj se svi 'ljuljamo' - između naslijeđenog i naučenog, razuma i osjećaja, prirode i društva, pojedinca i grupe, snova i stvarnosti, sna i jave – uz suptilan humor, pikavi cinizam, 'cirkus' apsurda i evokativnost koja tjera na razmišljanje – ovo je film koji nudi uznemirujuću i bockajuću kvalitetu te vizualno-poetski 'ogrtač' začudne ljepote koji nas grije i istodobno izaziva trnce, a to nema nijedan holivudski film... (VFF PRESS)
Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (Marina Richter, Internet Monitor)
Nježna, fina, prekrasno režijski 'skladana' priča o ljudskoj povezanosti, ili još prezicnije, o poteškoćama u njenom pronalaženju... (Time Out)
Morcsányi svoj lik bogati tužnim, proživljenim izrazom lica koji rezignira svoju jednoličnu rutinu, no talent Borbély zasjao je punim sjajem, i ona je istinska zvijezda ovog filma... (IndieWire)
Bogata i nesvakidašnja priča o potisnutoj seksualnosti (Hollywood Reporter)
Organska, evokativna drama, koja je nedvojbeno jedinstveno filmsko iskustvo (HeyUGuys)
Ekscentrična, isprekidana i neprilagođena ljubavna romansa koja nakon 18-godišnjeg jaza, redateljicu i scenaristicu Ildikó Enyedi vraća mađarskom igranom filmu na osebujan, izvanredan način (Variety)
Dvije glavne role odigrane subeskrajno lijepo. Uz to, film krasi čudesno bockava i uznemirujuća kvaliteta koju nećete pronaći ni u jednom holivudskom filmu (Independent)
Romantična melodrama o dualnosti nas samih – dok sanjamo, i dok smo budni. (CineVue)
http://www.imdb.com/title/tt5607714/?ref_=fn_al_tt_1
POBJEDNIK BERLINA
A Teströl és Lélekröl / On Body and Soul, 2017. Ildikó Enyedi, 116 min. HU
Scenarij: Ildikó Enyedi
Uloge: Morcsányi Géza, Borbély Alexandra, Schneider Zoltánm Nagy Ervin, Tenki Réka
Trostruki laureat Berlinalea, „Tijelo i duša“, mađarski je kandidat za Oscara i spektakularan povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh evropske kinematografske karte nakon 18 godina pauze. Priču o dvije osobe koji otkrivaju carstvo emocija i tjelesne požude, isprva individulano, a zatim i zajedno, ispričala je nježno i suptilnim humorom. Film o strahu koji blokira da se ljudi otvaraju drugima te koliko je to stimulirajuće kada se to konačno i napravi.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i 'jelenica' promatraju se iz daljine...
Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih promatraju se iz daljine. On je financijski direktor Endre, muškarac srednjih godina, izoliran i indiferentan, a ona nova kontrolorka kvalitete proizvoda, nježna i ledena Maria, blizu 30-ih godina, asocijalna i neprilagođena. Dok je drugi u tvornici zaobilaze u širokom luku i zasipaju šalama na njen račun, Endreu ona budi pažnju i zaokuplja misli. Vuk i vučica samotnjak sreću se svaki dan an na pauzi za ručak, za koju već pomalo zaljubljena Maria svaku večer prije spavanja smišlja scenarij kako da sjedne kraj njega...
Na svakom koraku začudan, jezivo dubok i intiman, film je vjerojatno zahtjevan za gledanje, no delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fino i precizno 'skladana' režija i impresivne, a krajnje nenametljive glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija nadvladavaju sve to i preko tijela (očiju, mozga) stižu sve do dubine duše (srca).Na klackalici dvojakosti na kojoj se svi 'ljuljamo' - između naslijeđenog i naučenog, razuma i osjećaja, prirode i društva, pojedinca i grupe, snova i stvarnosti, sna i jave – uz suptilan humor, pikavi cinizam, 'cirkus' apsurda i evokativnost koja tjera na razmišljanje – ovo je film koji nudi uznemirujuću i bockajuću kvalitetu te vizualno-poetski 'ogrtač' začudne ljepote koji nas grije i istodobno izaziva trnce, a to nema nijedan holivudski film... (VFF PRESS)
Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (Marina Richter, Internet Monitor)
Nježna, fina, prekrasno režijski 'skladana' priča o ljudskoj povezanosti, ili još prezicnije, o poteškoćama u njenom pronalaženju... (Time Out)
Morcsányi svoj lik bogati tužnim, proživljenim izrazom lica koji rezignira svoju jednoličnu rutinu, no talent Borbély zasjao je punim sjajem, i ona je istinska zvijezda ovog filma... (IndieWire)
Bogata i nesvakidašnja priča o potisnutoj seksualnosti (Hollywood Reporter)
Organska, evokativna drama, koja je nedvojbeno jedinstveno filmsko iskustvo (HeyUGuys)
Ekscentrična, isprekidana i neprilagođena ljubavna romansa koja nakon 18-godišnjeg jaza, redateljicu i scenaristicu Ildikó Enyedi vraća mađarskom igranom filmu na osebujan, izvanredan način (Variety)
Dvije glavne role odigrane subeskrajno lijepo. Uz to, film krasi čudesno bockava i uznemirujuća kvaliteta koju nećete pronaći ni u jednom holivudskom filmu (Independent)
Romantična melodrama o dualnosti nas samih – dok sanjamo, i dok smo budni. (CineVue)
http://www.imdb.com/title/tt5607714/?ref_=fn_al_tt_1
Good Time, 2017. Josh i Benny Safdie, 100 min. SAD
Scenarij: Josh Safdie i Ronald Bronstein
Uloge: Robert Pattinson, Jennifer Jason Leigh, Ben Safdie, Barkhad Abdi, Buddy Duress
Nakon loše izvedene pljačke banke koja je odvela njegovog mlađeg brata u zatvor, Constantine 'Connie' Nikas započinje uvrnutu odiseju kroz gradsko podzemlje u nevjerojatno očajničkom i opasnom pokušaju da svog brata Nicka izvuče iz zatvora. Tijekom jedne nabrijane noći, Connie će sletjeti u ludi svijet nasilja i zločina te će u utrci s vremenom pokušati spasiti i sebe i svog brata, znajući da im životi vise o koncu...
Uzbudljivi i nadrealni kriminalistički triler od strane mnogih je filmskih kritičara proglašen modernim klasikom. Joshua i Ben Safdie donose nam autentičnu i slojevitu priču o nadrealnom svijetu prožetom kriminalom i nasiljem, ali i emocijama te estetski privlačnim i humorističnim elementima... (Dunja Ivezić, www.ziher.hr)
Punokrvni filmski užitak (The New York Times)
Nitko od modernih filmaša ne može stvoriti komediju s tako intenzivnom neizvjesnošću kao braća Safdie (IndieWire)
Jedna od najimpresivnijih glumačkih izvedbi godine. Rukavica u lice svima koji su Roberta Pattinsona željeli 'spremiti u ladicu (Detroit News)
Kada vas je posljednji put neki film u prvi tren prikovao i odbijao pustiti do samog kraja? (Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt4846232/?ref_=fn_al_tt_1
Voyage of Time: Life's Journey, 2016. Terrence Mallick, 90 min. US
„Voyage of Time“ jedinstveno je slavlje života na Zemlji i grandiozne povijesti svemira, koji publiku vodi na putovanje beskrajem, ali na intiman i osoban način, sve od eona iz Velikog praska, ere dinosaura pa do današnjeg svijeta u kojem živimo i izvan njegovih granica... Filmski mozaik od nevjerojatnih, inspirativnih fotografija odvest će nas u samo srce monumentalnih događaja koje još nikad nismo doživjeli - od rođenja zvijezda i galaksija do eksplozije raznolikih oblika života na Zemlji, uključujući i ljudska bića. Ova je kozmičko iskustvo, filmska himna prirodi, životu oko nas te znanstvenim otkrićima - u kojem se svi elementi spajaju u Malickov najoriginalniji film dosad.
Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog redatelja... (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
Veličanstveni dokumentarac koji će postati mjerilo za filmove koji se bave poviješću svemira (Hollywood Reporter)
Najmoćniji i vizualno najsuperiorniji film od "Odiseje u svemiru" Stanleyja Kubricka (Seattle Times)
Blagdan za oči i melem za dušu u ovim bijesnim, izazovnim vremenima (Los Angeles Times)
Poetičan prikaz evolucije Zemlje (Globe and Mail)
http://www.imdb.com/title/tt1945228/?ref_=fn_al_tt_1
7.11. DAN NEOVISNIH KINA
L'odyssée / The Odyssey, 2016. Jérôme Salle, 124 min. FR/BE
Scenarij: Laurent Turner i Jérôme Salle
Uloge: Lambert Wilson, Audrey Tautou, Pierre Niney
Ljeto je 1946. godine. Obitelj Cousteau – Jacques, njegova supruga Simone te Philippe i Jean-Michel, njihovo dvoje djece – žive u prekrasnoj kući na obali Sredozemnog mora. Po danu rone, a po noći promatraju zvijezde. Ovo je pravi raj na Zemlji. No, Jacques nije nikada zadovoljan. On živi za pustolovinu te vjeruje u moć napretka. Uz pomoć svog izuma akvalunga nabavlja plovilo Calypso i okuplja avanturiste slobodnog duha te je spreman oploviti svjetske oceane. Deset godina kasnije, nakon povratka iz internata (u kojeg su ga poslali zajedno sa Jean-Michelom) Philippe susreće oca koji se sasvim promijenio – sada je slavan te sanja megalomanske snove o izgradnji podvodnih gradova. Jacques još uvijek ne primjećuje, ali Philippe je već shvatio kako napredak i zagađenje stvaraju otpad pomorskom svijetu. Usprkos međusobnoj ljubavi i divljenju, nasilan sukob između ove dvojice strastvenih muškaraca je neizbježan. No, na najvećoj zajedničkoj pustolovini, tijekom koje će na Calypsu otići na Antarktiku, ponovno će se zbližiti – prije nego što se desi strašna nesreća.
Film je sniman u rujnu 2015. na dalmatinskim otocima i lokacijama (Hvar, Vis, Biševo, Stari Grad, Jelsa, uvala Jagodna i Pakleni otoci) ispod i iznad površine mora. "'Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam 'izgubljenim rajem': na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju.'' (Jérôme Salle, redatelj filma "Odisej")
Intervju s redateljem Jérômeom Salleom
Prije nego što ste došli na ideju o snimanju filma o ovoj temi, kakve vam je asocijacije budilo ime Cousteau?
Vraćalo me u djetinjstvo… Odrastao sam na jugu Francuske, moji su roditelji imali jedrilicu i često smo jedrili ondje gdje je Cousteau u početku ronio, oko Embieza, Porquerollesa, svih tih otoka u regiji Var. Također se sjećam da su se njegovi dokumentarci prikazivali na TV-u. Od samog su početka taj čovjek i njegovo djelo bili povezani s mojim životom…
Projekt se prilično dugo pripremao – na to ćemo se još vratiti – no kako ste došli na tu ideju?
Sve je počelo s jednim od moje djece. Kod kuće sam spominjao Cousteaua i shvatio da moj sin nema pojma o kome govorim. Nije ništa znao o Cousteauu, nikad nije čuo za njegove filmove ni za Calypso, niti da je posada nosila crvene kape! Bilo mi je to nevjerojatno jer je kapetan Cousteau za moju generaciju bio gotovo poput Isusa, jedan od najslavnijih ljudi na svijetu… Nakon što sam o tome razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da tone u zaborav kad je riječ o ljudima mlađima od 20, pa čak i onima mlađima od 30 godina. I tako sam počeo proučavati što se o njemu piše – na internetu, u knjigama. Ponovno sam pogledao dokumentarce i preplavila me strahovita nostalgija za djetinjstvom. Također sam primijetio da se osim "The Life Aquatic" Wesa Andersona nijedan film nije uhvatio u koštac s iznimnim životom ovog čovjeka… Počeo sam polako opažati detalje i ubrzo osjetio da ga obavija određeni veo tajnovitosti: vrlo se malo zapravo znalo o Jacques-Yvesu Cousteauu. U svakom je trenutku imao potpunu kontrolu nad svojim snimkama kada se snimao s posadom, ali nikad nijedan intiman detalj o sebi nije otkrio.
Pretpostavljam da je sljedeći problem bio odabir perspektive za priču koju ste željeli ispričati s obzirom na tako bogat a tajnovit život….
Apsolutno, i baš mi je bilo teško zato što sam u međuvremenu režirao dva filma, "Largo Winch" i "Zulu". Nekoliko mi je godina trebalo za scenarij kojim bih bio zadovoljan… Laurent Turner, suscenarist filma, i ja pročitali smo sve što se o Cousteauu napisalo, zatim se sastali s dvoje ljudi koji su ga poznavali jer zbog svih sivih područja koja su ga okruživala nisam uspio spoznati tko je on zapravo bio – čovjek koji je u jednome životnom vijeku proživio nekoliko života… Najprije smo morali žestoko zadrijeti u istraživačko novinarstvo i tek se nakon toga primili pisanja scenarija. Smatrao sam da je scenarij dobar – u smislu da smo dobili dobre povratne reakcije – ali svejedno sam osjećao blagu frustraciju. Pristup je bio previše klasičan, previše biografski. Mislim da mi je susret s glumcima omogućio da ga dalje razvijem. Pierre Niney, s kojim sam htio raditi, dao je podstreh mojoj ideji da se više prostora da ulozi Philippea Cousteaua, jednog od Cousteauovih sinova. U tom su se trenutku oprečne naravi Philippea i njegova oca odjednom učinile kao očit temelj priče… I tako sam napisao sasvim novu verziju scenarija i izostavio prvi dio o Cousteauovim mladim danima. Tako sam mogao ponuditi ulogu Lambertu Wilsonu, koji je srećom gotovo odmah pristao. Scenarij sam ponovno napisao gotovo u cijelosti, ali ipak sam ga uspio napisati u samo tri tjedna. Zahvaljujući novoj perspektivi, najedanput sam stekao vrlo jasnu ideju o priči koju želim ispričati. Međutim, moram naglasiti da je to bilo moguće jedino zahvaljujući napornome radu koji smo Laurent i ja godinama ulagali! Radio sam već dugo kao scenarist i predobro sam znao kako lako autori ranih verzija padnu u zaborav iako je to zasigurno najteži dio posla. Uživao sam u radu s Laurentom, ali mislim da mi je za ponovno pisanje bilo potrebno da mu se sam posvetim.
Dva su, međutim, aspekta Cousteauova života zbog kojega sigurno niste lako odlučili upustiti se u snimanje filma: njegova obitelj i njegovo nasljeđe…
Što se ovoga prvog tiče, istina je da je Jean-Michel Cousteau još živ, baš kao i Philippeova djeca. Sa svima sam se susreo još u povojima projekta i jasno im dao do znanja što želim napraviti i kako to mislim učiniti. Rekao sam im i da to neće biti dokumentarac, već igrani film, kinematografski uradak namijenjen zabavi. Obitelj Cousteau, a čak i oni koji su s njime radili, stoga ne trebaju očekivati hagiografiju. Rekao sam im: ”Ne zaboravite da ovaj film nije primarno namijenjen vama, već gledateljima koji nisu dobro upoznati s temom”… Cousteauov status ikone nije me previše zabrinjavao: to nije tema filma iako smo dakako pokazali njegovu svjetsku slavu i njegov utjecaj na zaštitu okoliša potkraj života…
Istina je da je ”Odiseja” ponajprije portret čovjeka, koji prikazuje njegove sumnje, mane, slabosti, oprečnosti…
Da, i to me se najviše dojmilo kad sam razgovarao s ljudima koji ga nikada nisu upoznali: kako se njihov dojam o njemu može u potpunosti razlikovati. Postoje oni koji ga vole i koji su zadivljeni njime, a ima i onih koji ga katkada mrze, a često i ne znaju ništa o njemu. Neki ga zamjenjuju s bratom Pierre-Antoineom Cousteauom. Jacques-Yves dobitnik je Legije časti zbog rada u Pokretu otpora iako je u svojoj srži, kao i Giono, rat smatrao apsurdnošću koja ga gotovo i nije zanimala. Drugi su ga, poput Gérarda Mordillata, okrivljavali za ubijanje kitova i za nepoštovanje prema prirodi u ranoj fazi karijere. Međutim, to je upravo ono što je zanimljivo u vezi s Cousteauom: evolucija njegova odnosa prema prirodi. Riječ je o čovjeku koji je u pogledu čovjekova odnosa s prirodom savršeno utjelovio dvadeseto stoljeće. Četrdesetih je godina bez ikakvih ograničenja lovio pod vodom, zahvaljujući regulatoru ronjenja Aqua-Lung koji je izumio zajedno s Emileom Gagnanom, inženjerom iz tvrtke Air Liquide. Pedesetih je potom radio s naftnim kompanijama i skupljao uzorke za odabir lokacija za buduće bušotine! No sve treba vratiti u kontekst. U to se doba čovjek smatrao svemoćnim, a prirodu je trebalo ukrotiti i njezine resurse crpjeti bez razmišljanja. Nitko tada nije mislio da će planet biti ugrožen. Cousteau je kasnije među prvima postao svjestan te opasnosti te je postao jedan od prvih ekologa. Međutim, nikad nije pokušao prikriti stare greške i to mu uistinu ide u prilog! Naprimjer, mnogi su htjeli da uredi novu verziju ”Tihog svijeta” kako bi se izrezale šokantne scene masakra kitova. On je to odbio smatrajući da film treba ostati takav kakav jest, da treba dokazati užase koje je čovjek u to vrijeme činio – uključujući njega samog.
Osjećate li kakvu privrženost prema njemu?
Da, naravno… No više od svega, baš kao i svi koji su s njime radili, prema Cousteau osjećam divljenje. Riječ je o čovjeku koji je proživio mnoštvo različitih života, koji je prevladao nezamislive prepreke, koji je u mnogo prilika pokazao istinsku tjelesnu odvažnost. Izrazito kreativan čovjek, a ujedno i sjajan umjetnički direktor koji je znao kako ispričati priču te bio dovoljno talentiran da za svoju posadu odabere crvene kape i crna odijela sa žutim prugama… Njegovi su ljudi bili skloni prema njegovoj supruzi Simone, takozvanoj šefici Calypsa, ali svojem su se kapetanu divili…
Za projekt ovakvog opsega, koji se snimao u mnogim dijelovima svijeta, potreban je priličan budžet. Kako je izgledala potraga za financiranjem?
Bio je to pravi pakao! Od svih filmova koje sam snimio, ovaj mi je bilo najteže financirati… Za francuski je film, dakako, riječ o ogromnom budžetu, no filmu uvijek treba više! Moram istaknuti da je ”Odiseja” rezultat svačijeg ulaganja, a pritom mislim na sve koji su financijski sudjelovali u filmu: ponajprije glumaca, ali i producenata, i naravno mojega. Svi smo htjeli da se ovaj film ostvari. Na kraju smo se šalili da to radimo radi planeta! I nitko to nije radio zbog novca. Štoviše, na kraju nismo imali novca da snimimo neke podvodne scene koje su nam bile potrebne, uključujući jednu s kitom. Mojih je četvero producenata, Nathalie Gastaldo Godeau, Marc Missonnier, Philippe Godeau i Olivier Delbosc, imalo razumijevanja za to i podržali su me iako su se upustili u pravi financijski rizik. Zahvaljujem im na tome, to se ne događa često.
Mislite li da će zahvaljujući ovom filmu Cousteau postati poznat u cijelom svijetu?
Cousteau je već poznat u cijelom svijetu! I to već odavno! Ne treba njemu ovaj film. Stvar je u tome da mladi ne znaju toliko o njemu koliko znaju njihovi roditelji i bake i djedovi pa će ga nova generacija imati priliku otkriti. I to je sjajno! Ne samo u Francuskoj jer mislim da je film prodan u mnogim drugim zemljama.
Snimali ste u brojnim zemljama: Hrvatskoj, Južnoj Africi, Antarktici i na Bahamima… Kako ste odabrali ta prirodna područja da se uklope u Cousteauov stvarni život?
Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam ”izgubljenim rajem”: na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju. ”Zulu” sam snimao u Južnoj Africi i naišao sam na jedan brod, koji nije bio vjerna replika Calypsa, ali je bio iste vrste i iz istog razdoblja. To mi je bio dovoljan razlog za odlazak onamo, a pomogla je i činjenica da je ta zemlja fantastična za filmaše jer postoje različiti krajolici te tamo rade vrlo stručni tehničari. Što se Antarktika tiče, imao sam snažnu volju otići onamo, ponajprije zbog umjetničkih razloga jer se ondje odvila Cousteauova konačna bitka, gdje je 1998. uspio postići da svjetski čelnici potpišu moratorij na industrijsko crpljenje resursa u toj regiji do 2048.
Uspiju li redatelji uživati u trenutku sreće što snimaju na takvim mjestima barem iz vizualne perspektive?
Naravno: već je i mogućnost da snimimo ovaj film bila nevjerojatna sreća! Štoviše, svi smo se na kraju osjećali pomalo depresivno… ”Odiseja” je bila takva avantura, u svakom smislu te riječi, i iz nje smo izašli drukčiji, i kao ljudi i kao umjetnici. Šanse da ćemo takvu avanturu ponovno iskusiti iznimno su male. Što se Antarktika tiče, tamo smo putovali na kraju snimanja i sve sam upozorio na to da će nas biti 12 uz liječnika i pilota i da ćemo živjeti u vrlo teškim uvjetima. Glumci i tehničar dijelili su kućice od 5 četvornih metara, po dvoje u svakoj kućici… I bili smo neprestano zajedno! Bilo je znatno drukčije od uobičajenih uvjeta snimanja, no taj je dio svijeta tako iznimno lijep da nas je vratio osnovama na neobjašnjiv način! Osim jednoga dana kad nas je zadesila strašna oluja i vjetar koji je puhao 140 km/h, svi smo uživali u svakoj minuti putovanja.
U filmu postoje i neke predivne scene poput baleta morskih pasa…
Da, to su posve jedinstveni trenuci, ludi… Sjećam se kako smo jedne večeri na Antarktiku proveli noć u zaljevu zvanom Paradise Harbour. Vjetar je napokon jenjao, a more se sasvim umirilo zbog iznimno niskih temperatura. Bilo je jedan poslije ponoći, a sunce koje u to doba na tim geografskim širinama nikad ne zalazi nalazilo se nisko na horizontu. Svjetlost je bila čarobna. Nismo mogli prestati snimati, čak i nakon što smo bez prestanka snimali 16-17 sati! Bio je to jedinstven prizor nevjerojatne ljepote, štoviše prilično neopisiv, a mi smo ga pokušali uloviti kamerom… To je jedna od posljednjih divljina na Zemlji, a mi smo samo bili u prolazu: bio je to iznimno snažan trenutak. Spomenuli ste morske pse, a to je također bilo jednako dojmljivo! Kad se nađete oči u oči s tigrastim morskim psom od četiri i pol metra, uhvati vas isti ludi, zadivljujući osjećaj!
Govorit ćemo sad o vašim glumcima, počevši od kapetan Cousteaua, to jest Lamberta Wilsona…
Jako volim raditi s Lambertom i mislim da ćemo ubrzo opet zajedno raditi. Kao glumac ima sve kvalitete koje cijenim kod Anglosaksonaca: mješavinu talenta, skromnosti i poštovanja prema timu. Riječ je o čovjeku iznimne moralne inteligencije i izrazite velikodušnosti… Cousteau je bio težak lik, ali Lambert je toliko drag da sam ga mogao navesti na vrlo grube scene, a da njegov lik ne postane omražen! Odiše dobrotom… Vrlo sam sretan što sam ga upoznao i znam da je idealan odabir za lik Cousteaua…
I proživio je iznimnu tjelesnu preobrazbu kako bi izgledao kao Cousteau…
Stalno sam promatrao kako pati tijekom snimanja: nije jeo ni pio gotovo ništa, držao se drakonske dijete i sveo se na kost i kožu… Lambert je cijelo vrijeme gladovao, no to je bila cijena da postane Cousteau. Moram istaknuti da na početku nije tipom tijela odgovarao Cousteau: upravo je njegova mršavost i krhkost ta koja je stvorila iluziju.
Jedan će lik u filmu šira javnost tek sada upoznati kako treba: Simone, prvu suprugu Jacques-Yvesa Cousteaua, istinsku dušu Calypsa. Audrey Tatou sjajno tumači njezin lik…
Lik Simone ključan je za priču i mislim da je Audrey, krasna, inteligentna glumica, to odmah shvatila. Kad smo se upoznali, rekla mi je da se osjeća bliskom Simone, a stvarno imaju mnogo toga zajedničkog. Obje su istinske Francuskinje: neovisne, pomalo buntovne i bez ikakvih zadrški mogu sjediti za ogromnim stolom s desetkom muškaraca! Audrey također voli more – pravi je morski vuk. Promatrao sam je tijekom oluje na Antarktiku: vjetar je bio jači od 80 čvorova, a ona nije ni trepnula, bila je posve mirna. Od početka imam dojam da je uloga Simone za nju samorazumljiva. Usto, Audrey me zadivila tehnikom i emocijama koje je uspjela prenijeti posve vjerno, nakon samo nekoliko pokušaja, i upravljati njima a da ni u jednom trenutku ne naslutimo tehniku u pozadini.
Film govori i o dva Cousteauova sina. Pierre Niney je u ulozi Philippea, važnog lika na kojeg se priča na kraju usredotočuje.
Upoznao sam Pierrea prije nego što se "Yves Saint Laurent" počeo prikazivati nakon što sam ga vidio u filmu "Comme des frères" Huga Gelina. Ponudio sam mu ulogu Philippea, koja je u to vrijeme bila znatno manja, i on je pristao… Pierre je uz projekt vezan od početka, kada smo za ulogu Cousteaua razmatrali Adriena Brodyja, a zatim i Romaina Durisa. Bio je vrlo vjeran projektu unatoč svim poteškoćama! Štoviše, kad smo zajedno snimali zadnji dio, na palubi broda koji nas je vozio prema Antarktiku, zagrlili smo se. Toliko smo dugo razgovarali o ”Odiseji”, naročito o tom putovanju na Antarktiku na kraju snimanja, i eto nas, konačno smo uspjeli! Pierre je divan glumac koji ima važnu značaju: istinski osjećaj za narativnost. Mislim da će ga znati iskoristiti kad se počne baviti režijom, a sigurno jednog dana hoće… To je dar koji ima već kao glumac te razumije određene scene bez potrebnog naglašavanja replika; zna gledatelju dopustiti da protumači priču ili emociju koju njegov lik u tom trenutku osjeća. Ima tu vještinu, tu zrelost unatoč mladosti. Iako, već mu je 27, nije ni on više tako mlad!
Cousteauov je drugi sin Jean-Michel. Manja uloga, ali ključna za kraj filma, a nju ste prepustili Benjaminu Lavernheu...
Benjamina sam otkrio u filmu "Radiostars" i oduševio se i otad ga pratim. Kad smo tražili glumca za ulogu Jean-Michela, sjetio sam se njega i bio sam sretan što je pristao jer nije riječ o većoj ulozi, međutim ona je ključna za priču. Svidjelo mi se što će glumiti nasuprot Pierrea: radili su zajedno u Comédie-Française, zamjenjivali jedan drugoga u ”Talijanskome slamnatom šaširu”. U stvarnom su životu uistinu bliski poput braće.
To su ta četiri glavna lika, a uz njih ste uspjeli izgraditi posadu s izrazito uvjerljivim licima i tjelesnim pojavama…
U prvom dijelu filma vidimo "Les Mousquemers", trojac koji čine Jacques- Yves Cousteau, Philippe Tailliez i Frédéric Dumas, koji su prve filmove pod vodom snimili početkom četrdesetih. U filmu ih glume Laurent Lucas i Olivier Galfione: trebaju mi dobri glumci, naravno, ali trebaju mi i muškarci koji u odijelima izgledaju poput pravih ronilaca! Laurent i Olivier također su naporno radili na tjelesnoj spremi kako bi to postigli… Za posadu Calypsa uglavnom sam angažirao južnoafričke glumce koji žive u Cape Townu, ali su čuli za Cousteaua i bili su vrlo motivirani da se pridruže avanturi. Dao sam im gomile stranica priča i fotografija broda i muškaraca koji su na njemu plovili. Svaki od njih imao je opis svojeg lika i uloge na brodu – čak i oni koji nisu imali dijaloge. Rekao bih da se na ekranu vidi kako se posada mijenja i kako svi točno znaju što rade… Rad mornara stanje je uma, način života.
Jeste li u kontaktu s obitelji Cousteau?
Jesam, naravno. Sa svima sam u nekom trenutku kontaktirao. Jan, Philippeova udovica, posjetila je set. Upoznao sam je prije tri-četiri godine u Washingtonu, gdje živi. Bili smo na ručku, govorila mi je o svojem životu i o suprugu koji je umro dok je bila trudna s drugim djetetom… Dok sam je slušao kako govori i vidio kako plače gotovo 40 godina nakon suprugove smrti, shvatio sam da je priča o njezinu životu i ljubavi toliko lijepa da Philippeova uloga mora imati veću prisutnost u filmu… Philippe Cousteau imao je značajke pravog filmskog heroja, a takav je bio i njegov tragični kraj. Kad vidim koliko osoba s prezimenom Cousteau imam u svojem imeniku, rekao bih da ih je više nego moje obitelji!
Spomenuli ste Calypso: posvetimo se malo više tom brodu koji je središnji dio filma i nije samo dio scenografije. Zapravo je punopravni lik…
Snimanje na brodu je pravi pakao! Sve je komplicirano. Englezi lijepo kažu (a ja ću se složiti jer imam i ja brodić): kad si vlasnik broda, doživiš dva lijepa dana – dan kad ga kupiš i dan kad ga prodaš. Ali unatoč svemu, obožavam taj brod koji sam spazio još prije nekoliko godina. Moj produkcijski dizajner Laurent Ott napravio je sjajan posao, baš kao i kamerman Matias Boucard, s kojim sam prvi put radio i kojemu je to bio tek drugi film… Mislim da je odabir ekipe vrlo važan za redatelja. Nastojim biti vjeran i ne bih ovu zahtjevnu avanturu preživio bez raznih glavnih tehničara, a s većinom radim već godinama i prate me diljem svijeta. Montažer Stan Collet, moja prva pomoćnica Carine Sarfati, koja je sa mnom bila već na prvom filmu, “Anthonyju Zimmeru”. I naravno, Laurent Ott i Matias Boucard – novi u ekipi.
Jeste li tim brodom plovili na Antarktik?
Ne, zato što drvenim brodovima ne možete ploviti jer ne bi izdržali pritisak leda. To je zapravo gotovo ubilo Cousteaua i njegovu posadu na Calypsu jer nije bio prilagođen ekstremnim uvjetima Antarktika. Nisam ja odvažan kao Cousteau! Plovili smo brodom koji je dobio tehničko odobrenje, ali je bio i ekološki prihvatljiv, što je bitno za dobivanje dozvole za plovidbu na Antarktiku, koji je upravo zahvaljujući Cousteauu velika zaštićena zona! Svi su snimci Calypsa digitalno dodani naknadno, a nažalost ćemo tako morati postupiti i s ribama u Mediteranu jer su neke vrste u proteklih 70 nestale ili postale iznimno rijetke.
Recimo nešto i o glazbi. Ponovno ste surađivali s Alexandreom Desplatom na jednostavnoj, ali čarobnoj glazbi…
Smatram – a to sam mu i rekao – da je ovo najljepša glazba koju je za mene napisao. Kad vam skladatelj da takvu glazbu, to je dar… Alexandre je sjeo za klavir, pregledao scene iz filma i otkrio note pred mojim očima. Vrlo dirljivo. Shvatio je što želim u pogledu ozračja i emocija. Na kraju studijskog snimanja, ukrao sam mu notne zapise i dao ih djeci, koja sviraju klavir, da to nauče! Međutim, nisu oni još tako vješti…
Eto vas na kraju tog dugog putovanja na kojem ste kapetana Cousteaua godinama pratili. Kako će se kretati vaša ”Odiseja”?
Najsretniji sam kad vidim da je film dotaknuo sve koji su ga dosad imali prilike vidjeti na jedna način kao i mene. Sjećam se trenutka kad sam dovršio konačni nacrt scenarija, koji sam u dahu napisao u tri tjedna. Radio sam neprestano i jednostavno sam počeo plakati… U takvom sam stanju bio pišući zadnje stranice. Nadam se da će gledatelji osjetiti tu emociju jer je ”Odiseja” film o vrlo jednostavnim temama koje su za većinu nas ključne – odnos s prirodom koja nas okružuje ili složeni obiteljski odnosi koje život katkada naruši. Ovo me iskustvo promijenilo i kao čovjeka. Već sam bio osjetljiv na pitanja ekologije, ali sad sam još više. Bioraznolikost, globalno zatopljenje… to će biti ključne teme narednih godina. O njima puno govorimo, ali malo djelujemo, premalo. I na kraju, snimanje je bilo toliko teško da mi je dalo nevjerojatnu snagu! Sigurno se utjecaj Cousteaua osjeti na svima: imao je iznimnu sposobnost da učini ono što su svi smatrali nemogućim… Mislim da smo ovim filmom i mi slijedili njegov primjer.
Jacques Cousteau (1910 – 1997) legendarni je francuski oceanograf i istraživač podmorja koji je snimio 120 dokumentarnih filmova o tajnama mora i tako dao doprinos razumijevanju podvodnog svijeta. Zajedno s Louisom Malleom snimio je film ‘Svijet tišine’ (Le monde du silence) koji je 1956. godine osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a zatim i nagradu Oscar. Cousteau je osvojio još dva Oscara i niz filmskih nagrada, ali većina ga pamti po dokumentarnom serijalu ‘Podvodni svijet Jacquesa Cousteaua’ (The Undersea World of Jacques Cousteau), koji je emitiran krajem 1960-ih. Zajedno s inženjerom Emileom Gagnanom, Cousteau je 1943. konstruirao prvi automatski spremnik sa stlačenim zrakom te je sudjelovao u kreiranju i usavršavanju druge ronilačke opreme, a za svoje je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu dobio i odlikovanje Legije časti.
Jacques Cousteau u Splitu 1977. Prije točno četrdeset godina, 13. studenog 1977. godine Jacques Cousteau je održao konferenciju za novinare u knjižnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split. Povod njegovog obraćanja medijima bio je početak ispitivanja voda oko Kornata, u Bračkom kanalu te južno od Mljeta i oko Dubrovnika, u sklopu širih ispitivanja stupnja zagađenosti Sredozemnog mora u kojem su sudjelovale sve sredozemne zemlje. U ekipi slavnog istraživača, koja se na Jadranu zadržala do 18. studenog, bila su i trojica hrvatskih znanstvenika: mr. Ivo Kačić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, mr. Adam Benović iz istog Instituta, ali iz Odjela za biologiju mora Dubrovnik i Zoran Vučak iz tadašnjeg Hidografskog instituta Split (današnji Hrvatski hidrografski institut).
http://www.imdb.com/title/tt1659619/?ref_=fn_al_tt_2
DAN NEOVISNIH KINA 7. STUDENOG
Filmska manifestacija Dan neovisnih kina, koju organizira Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom, održat će se u utorak 7. studenog u 34 hrvatska kina. Obilježavajući na ovaj način ujedno i 3. rođendan Kino mreže gledatelji širom Hrvatske moći će pogledati biografsku avanturu o životu Jacquesa Cousteaua Odisej s Lambertom Wilsonom i Audrey Tautou u glavnim ulogama.
O manifestaciji: Filmskom manifestacijom Dan neovisnih kina Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) ove je godine odlučila proslaviti svoj treći rođendan u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom te ujedno započeti novo filmsko događanje kojim će se jednom godišnje pažnja posvetiti upravo značaju, vrijednosti i ulozi neovisnih kina u Hrvatskoj. Manifestacija je jedinstveno filmsko i kulturno događanje u cijeloj Hrvatskoj namijenjeno široj javnosti svih dobnih uzrasta, s naglaskom na jačanje i razvoj neovisnih kina te pokretanje nove kulturno-umjetničke i obrazovne ponude u lokalnim sredinama diljem Hrvatske te poticanje i podrška sredinama bez kina na pokretanje filmskih programa. Trogodišnji rad i angažman svih članova Kino mreže dosad su rezultirali brojnim uspješnim projektima na području umrežavanja neovisnih kinoprikazivača, razvoja filmske pismenosti i filmske publike. Naš doprinos želimo proslaviti upravo na datum osnivanja Kino mreže te publici tako pružiti prigodan jednodnevni filmski program u revitaliziranim starim gradskim kinima – institucijama s dugom tradicijom širenja medijske kulture.
Manifestaciju organizira Kino mreža uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova i Grada Zagreba. Medijski pokrovitelj manifestacije je Journal.hr.
O Kino mreži: Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača osnovana je 7. studenog 2014. kako bi se ojačao položaj neovisnih kina unutar filmske djelatnosti te kako bi pokrenuli i razvijali filmsku kulturu u svim njezinim oblicima diljem Hrvatske. Kino mreža danas broji 39 članova i 52 kina u 39 gradova i otoka diljem Hrvatske. Neovisni kinoprikazivači obavljaju javnu funkciju koja se temelji na njihovom statusu javnih ustanova, umjetničkih organizacija ili misiji koju su si zadali. Javna funkcija obuhvaća promociju filma kao umjetničkog rada, posredovanje filmske kulture u obrazovnim programima, kritički i refleksivni pristup te servisiranje prikazivačkih potreba lokalne filmske produkcije.
Centralni događaj Dana neovisnih kina bit će u splitskoj Kinoteci Zlatna Vrata, 7.11. (utorak), s početkom u 20 sati. Riječ je o premijeri filma „Odisej“, a Split nije slučajno odabran za premijeru. Naime francuski film “Odisej” je dijelom sniman upravo na Hvaru (Hvar, Starigrad, Jelsa, uvala Jagodna, Pakleni otoci), Visu i Biševu. U jutarnjim satima 7.11. također u Splitu, održat će se i konferencija za medije u prostorijama splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Na njoj će biti govora o radu HAVC-a, samom filmu, poticajima stranim produkcijama i dosadašnjim kulturnim i gospodarskim rezultatima sustava poticaja - posebno za Split i Dalmaciju.
Popis kina u kojima se održava manifestacija:
KINO MEDITERAN BOL, CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC, KINO 30. SVIBNJA (DARUVAR), KINO SLOBODA (DUBROVNIK), KINO MEDITERAN HVAR, KINO MEDITERAN IMOTSKI, KINO IVANEC, KINO MEDITERAN JELSA, KINO MEDITERAN KOMIŽA, KINO VELEBIT (KOPRIVNICA), KINO MOSLAVINA (KUTINA), KINO MEDITERAN LASTOVO, DVORANA RELKOVIĆ (NOVA GRADIŠKA), KINO MAROF (POU NOVI MAROF), KINO NOVSKA, KINO URANIA (OSIJEK), KINO HRVATSKI DOM (PAKRAC), KINO DOM KULTURE GRADA PRELOGA, KINO VALLI (PULA), ART-KINO CROATIA (RIJEKA), KINO SAMOBOR, GRADSKO KINO SINJ, KINO DOM KULTURE KRISTALNA KOCKA VEDRINE (SISAK), KINO SLATINA, KINO KARAMAN (SPLIT), KINOTEKA ZLATNA VRATA (SPLIT), KINO MEDITERAN STARI GRAD, KINO ZELINA (SV. IVAN ZELINA), KINO GAJ (VARAŽDIN), KINO GORICA (VELIKA GORICA), KINO VODICE, KINO ZABOK, KINO EUROPA (ZAGREB), KINO KINOTEKA (ZAGREB)
7.11. DAN NEOVISNIH KINA
L'odyssée / The Odyssey, 2016. Jérôme Salle, 124 min. FR/BE
Scenarij: Laurent Turner i Jérôme Salle
Uloge: Lambert Wilson, Audrey Tautou, Pierre Niney
Ljeto je 1946. godine. Obitelj Cousteau – Jacques, njegova supruga Simone te Philippe i Jean-Michel, njihovo dvoje djece – žive u prekrasnoj kući na obali Sredozemnog mora. Po danu rone, a po noći promatraju zvijezde. Ovo je pravi raj na Zemlji. No, Jacques nije nikada zadovoljan. On živi za pustolovinu te vjeruje u moć napretka. Uz pomoć svog izuma akvalunga nabavlja plovilo Calypso i okuplja avanturiste slobodnog duha te je spreman oploviti svjetske oceane. Deset godina kasnije, nakon povratka iz internata (u kojeg su ga poslali zajedno sa Jean-Michelom) Philippe susreće oca koji se sasvim promijenio – sada je slavan te sanja megalomanske snove o izgradnji podvodnih gradova. Jacques još uvijek ne primjećuje, ali Philippe je već shvatio kako napredak i zagađenje stvaraju otpad pomorskom svijetu. Usprkos međusobnoj ljubavi i divljenju, nasilan sukob između ove dvojice strastvenih muškaraca je neizbježan. No, na najvećoj zajedničkoj pustolovini, tijekom koje će na Calypsu otići na Antarktiku, ponovno će se zbližiti – prije nego što se desi strašna nesreća.
Film je sniman u rujnu 2015. na dalmatinskim otocima i lokacijama (Hvar, Vis, Biševo, Stari Grad, Jelsa, uvala Jagodna i Pakleni otoci) ispod i iznad površine mora. "'Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam 'izgubljenim rajem': na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju.'' (Jérôme Salle, redatelj filma "Odisej")
Intervju s redateljem Jérômeom Salleom
Prije nego što ste došli na ideju o snimanju filma o ovoj temi, kakve vam je asocijacije budilo ime Cousteau?
Vraćalo me u djetinjstvo… Odrastao sam na jugu Francuske, moji su roditelji imali jedrilicu i često smo jedrili ondje gdje je Cousteau u početku ronio, oko Embieza, Porquerollesa, svih tih otoka u regiji Var. Također se sjećam da su se njegovi dokumentarci prikazivali na TV-u. Od samog su početka taj čovjek i njegovo djelo bili povezani s mojim životom…
Projekt se prilično dugo pripremao – na to ćemo se još vratiti – no kako ste došli na tu ideju?
Sve je počelo s jednim od moje djece. Kod kuće sam spominjao Cousteaua i shvatio da moj sin nema pojma o kome govorim. Nije ništa znao o Cousteauu, nikad nije čuo za njegove filmove ni za Calypso, niti da je posada nosila crvene kape! Bilo mi je to nevjerojatno jer je kapetan Cousteau za moju generaciju bio gotovo poput Isusa, jedan od najslavnijih ljudi na svijetu… Nakon što sam o tome razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da tone u zaborav kad je riječ o ljudima mlađima od 20, pa čak i onima mlađima od 30 godina. I tako sam počeo proučavati što se o njemu piše – na internetu, u knjigama. Ponovno sam pogledao dokumentarce i preplavila me strahovita nostalgija za djetinjstvom. Također sam primijetio da se osim "The Life Aquatic" Wesa Andersona nijedan film nije uhvatio u koštac s iznimnim životom ovog čovjeka… Počeo sam polako opažati detalje i ubrzo osjetio da ga obavija određeni veo tajnovitosti: vrlo se malo zapravo znalo o Jacques-Yvesu Cousteauu. U svakom je trenutku imao potpunu kontrolu nad svojim snimkama kada se snimao s posadom, ali nikad nijedan intiman detalj o sebi nije otkrio.
Pretpostavljam da je sljedeći problem bio odabir perspektive za priču koju ste željeli ispričati s obzirom na tako bogat a tajnovit život….
Apsolutno, i baš mi je bilo teško zato što sam u međuvremenu režirao dva filma, "Largo Winch" i "Zulu". Nekoliko mi je godina trebalo za scenarij kojim bih bio zadovoljan… Laurent Turner, suscenarist filma, i ja pročitali smo sve što se o Cousteauu napisalo, zatim se sastali s dvoje ljudi koji su ga poznavali jer zbog svih sivih područja koja su ga okruživala nisam uspio spoznati tko je on zapravo bio – čovjek koji je u jednome životnom vijeku proživio nekoliko života… Najprije smo morali žestoko zadrijeti u istraživačko novinarstvo i tek se nakon toga primili pisanja scenarija. Smatrao sam da je scenarij dobar – u smislu da smo dobili dobre povratne reakcije – ali svejedno sam osjećao blagu frustraciju. Pristup je bio previše klasičan, previše biografski. Mislim da mi je susret s glumcima omogućio da ga dalje razvijem. Pierre Niney, s kojim sam htio raditi, dao je podstreh mojoj ideji da se više prostora da ulozi Philippea Cousteaua, jednog od Cousteauovih sinova. U tom su se trenutku oprečne naravi Philippea i njegova oca odjednom učinile kao očit temelj priče… I tako sam napisao sasvim novu verziju scenarija i izostavio prvi dio o Cousteauovim mladim danima. Tako sam mogao ponuditi ulogu Lambertu Wilsonu, koji je srećom gotovo odmah pristao. Scenarij sam ponovno napisao gotovo u cijelosti, ali ipak sam ga uspio napisati u samo tri tjedna. Zahvaljujući novoj perspektivi, najedanput sam stekao vrlo jasnu ideju o priči koju želim ispričati. Međutim, moram naglasiti da je to bilo moguće jedino zahvaljujući napornome radu koji smo Laurent i ja godinama ulagali! Radio sam već dugo kao scenarist i predobro sam znao kako lako autori ranih verzija padnu u zaborav iako je to zasigurno najteži dio posla. Uživao sam u radu s Laurentom, ali mislim da mi je za ponovno pisanje bilo potrebno da mu se sam posvetim.
Dva su, međutim, aspekta Cousteauova života zbog kojega sigurno niste lako odlučili upustiti se u snimanje filma: njegova obitelj i njegovo nasljeđe…
Što se ovoga prvog tiče, istina je da je Jean-Michel Cousteau još živ, baš kao i Philippeova djeca. Sa svima sam se susreo još u povojima projekta i jasno im dao do znanja što želim napraviti i kako to mislim učiniti. Rekao sam im i da to neće biti dokumentarac, već igrani film, kinematografski uradak namijenjen zabavi. Obitelj Cousteau, a čak i oni koji su s njime radili, stoga ne trebaju očekivati hagiografiju. Rekao sam im: ”Ne zaboravite da ovaj film nije primarno namijenjen vama, već gledateljima koji nisu dobro upoznati s temom”… Cousteauov status ikone nije me previše zabrinjavao: to nije tema filma iako smo dakako pokazali njegovu svjetsku slavu i njegov utjecaj na zaštitu okoliša potkraj života…
Istina je da je ”Odiseja” ponajprije portret čovjeka, koji prikazuje njegove sumnje, mane, slabosti, oprečnosti…
Da, i to me se najviše dojmilo kad sam razgovarao s ljudima koji ga nikada nisu upoznali: kako se njihov dojam o njemu može u potpunosti razlikovati. Postoje oni koji ga vole i koji su zadivljeni njime, a ima i onih koji ga katkada mrze, a često i ne znaju ništa o njemu. Neki ga zamjenjuju s bratom Pierre-Antoineom Cousteauom. Jacques-Yves dobitnik je Legije časti zbog rada u Pokretu otpora iako je u svojoj srži, kao i Giono, rat smatrao apsurdnošću koja ga gotovo i nije zanimala. Drugi su ga, poput Gérarda Mordillata, okrivljavali za ubijanje kitova i za nepoštovanje prema prirodi u ranoj fazi karijere. Međutim, to je upravo ono što je zanimljivo u vezi s Cousteauom: evolucija njegova odnosa prema prirodi. Riječ je o čovjeku koji je u pogledu čovjekova odnosa s prirodom savršeno utjelovio dvadeseto stoljeće. Četrdesetih je godina bez ikakvih ograničenja lovio pod vodom, zahvaljujući regulatoru ronjenja Aqua-Lung koji je izumio zajedno s Emileom Gagnanom, inženjerom iz tvrtke Air Liquide. Pedesetih je potom radio s naftnim kompanijama i skupljao uzorke za odabir lokacija za buduće bušotine! No sve treba vratiti u kontekst. U to se doba čovjek smatrao svemoćnim, a prirodu je trebalo ukrotiti i njezine resurse crpjeti bez razmišljanja. Nitko tada nije mislio da će planet biti ugrožen. Cousteau je kasnije među prvima postao svjestan te opasnosti te je postao jedan od prvih ekologa. Međutim, nikad nije pokušao prikriti stare greške i to mu uistinu ide u prilog! Naprimjer, mnogi su htjeli da uredi novu verziju ”Tihog svijeta” kako bi se izrezale šokantne scene masakra kitova. On je to odbio smatrajući da film treba ostati takav kakav jest, da treba dokazati užase koje je čovjek u to vrijeme činio – uključujući njega samog.
Osjećate li kakvu privrženost prema njemu?
Da, naravno… No više od svega, baš kao i svi koji su s njime radili, prema Cousteau osjećam divljenje. Riječ je o čovjeku koji je proživio mnoštvo različitih života, koji je prevladao nezamislive prepreke, koji je u mnogo prilika pokazao istinsku tjelesnu odvažnost. Izrazito kreativan čovjek, a ujedno i sjajan umjetnički direktor koji je znao kako ispričati priču te bio dovoljno talentiran da za svoju posadu odabere crvene kape i crna odijela sa žutim prugama… Njegovi su ljudi bili skloni prema njegovoj supruzi Simone, takozvanoj šefici Calypsa, ali svojem su se kapetanu divili…
Za projekt ovakvog opsega, koji se snimao u mnogim dijelovima svijeta, potreban je priličan budžet. Kako je izgledala potraga za financiranjem?
Bio je to pravi pakao! Od svih filmova koje sam snimio, ovaj mi je bilo najteže financirati… Za francuski je film, dakako, riječ o ogromnom budžetu, no filmu uvijek treba više! Moram istaknuti da je ”Odiseja” rezultat svačijeg ulaganja, a pritom mislim na sve koji su financijski sudjelovali u filmu: ponajprije glumaca, ali i producenata, i naravno mojega. Svi smo htjeli da se ovaj film ostvari. Na kraju smo se šalili da to radimo radi planeta! I nitko to nije radio zbog novca. Štoviše, na kraju nismo imali novca da snimimo neke podvodne scene koje su nam bile potrebne, uključujući jednu s kitom. Mojih je četvero producenata, Nathalie Gastaldo Godeau, Marc Missonnier, Philippe Godeau i Olivier Delbosc, imalo razumijevanja za to i podržali su me iako su se upustili u pravi financijski rizik. Zahvaljujem im na tome, to se ne događa često.
Mislite li da će zahvaljujući ovom filmu Cousteau postati poznat u cijelom svijetu?
Cousteau je već poznat u cijelom svijetu! I to već odavno! Ne treba njemu ovaj film. Stvar je u tome da mladi ne znaju toliko o njemu koliko znaju njihovi roditelji i bake i djedovi pa će ga nova generacija imati priliku otkriti. I to je sjajno! Ne samo u Francuskoj jer mislim da je film prodan u mnogim drugim zemljama.
Snimali ste u brojnim zemljama: Hrvatskoj, Južnoj Africi, Antarktici i na Bahamima… Kako ste odabrali ta prirodna područja da se uklope u Cousteauov stvarni život?
Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam ”izgubljenim rajem”: na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju. ”Zulu” sam snimao u Južnoj Africi i naišao sam na jedan brod, koji nije bio vjerna replika Calypsa, ali je bio iste vrste i iz istog razdoblja. To mi je bio dovoljan razlog za odlazak onamo, a pomogla je i činjenica da je ta zemlja fantastična za filmaše jer postoje različiti krajolici te tamo rade vrlo stručni tehničari. Što se Antarktika tiče, imao sam snažnu volju otići onamo, ponajprije zbog umjetničkih razloga jer se ondje odvila Cousteauova konačna bitka, gdje je 1998. uspio postići da svjetski čelnici potpišu moratorij na industrijsko crpljenje resursa u toj regiji do 2048.
Uspiju li redatelji uživati u trenutku sreće što snimaju na takvim mjestima barem iz vizualne perspektive?
Naravno: već je i mogućnost da snimimo ovaj film bila nevjerojatna sreća! Štoviše, svi smo se na kraju osjećali pomalo depresivno… ”Odiseja” je bila takva avantura, u svakom smislu te riječi, i iz nje smo izašli drukčiji, i kao ljudi i kao umjetnici. Šanse da ćemo takvu avanturu ponovno iskusiti iznimno su male. Što se Antarktika tiče, tamo smo putovali na kraju snimanja i sve sam upozorio na to da će nas biti 12 uz liječnika i pilota i da ćemo živjeti u vrlo teškim uvjetima. Glumci i tehničar dijelili su kućice od 5 četvornih metara, po dvoje u svakoj kućici… I bili smo neprestano zajedno! Bilo je znatno drukčije od uobičajenih uvjeta snimanja, no taj je dio svijeta tako iznimno lijep da nas je vratio osnovama na neobjašnjiv način! Osim jednoga dana kad nas je zadesila strašna oluja i vjetar koji je puhao 140 km/h, svi smo uživali u svakoj minuti putovanja.
U filmu postoje i neke predivne scene poput baleta morskih pasa…
Da, to su posve jedinstveni trenuci, ludi… Sjećam se kako smo jedne večeri na Antarktiku proveli noć u zaljevu zvanom Paradise Harbour. Vjetar je napokon jenjao, a more se sasvim umirilo zbog iznimno niskih temperatura. Bilo je jedan poslije ponoći, a sunce koje u to doba na tim geografskim širinama nikad ne zalazi nalazilo se nisko na horizontu. Svjetlost je bila čarobna. Nismo mogli prestati snimati, čak i nakon što smo bez prestanka snimali 16-17 sati! Bio je to jedinstven prizor nevjerojatne ljepote, štoviše prilično neopisiv, a mi smo ga pokušali uloviti kamerom… To je jedna od posljednjih divljina na Zemlji, a mi smo samo bili u prolazu: bio je to iznimno snažan trenutak. Spomenuli ste morske pse, a to je također bilo jednako dojmljivo! Kad se nađete oči u oči s tigrastim morskim psom od četiri i pol metra, uhvati vas isti ludi, zadivljujući osjećaj!
Govorit ćemo sad o vašim glumcima, počevši od kapetan Cousteaua, to jest Lamberta Wilsona…
Jako volim raditi s Lambertom i mislim da ćemo ubrzo opet zajedno raditi. Kao glumac ima sve kvalitete koje cijenim kod Anglosaksonaca: mješavinu talenta, skromnosti i poštovanja prema timu. Riječ je o čovjeku iznimne moralne inteligencije i izrazite velikodušnosti… Cousteau je bio težak lik, ali Lambert je toliko drag da sam ga mogao navesti na vrlo grube scene, a da njegov lik ne postane omražen! Odiše dobrotom… Vrlo sam sretan što sam ga upoznao i znam da je idealan odabir za lik Cousteaua…
I proživio je iznimnu tjelesnu preobrazbu kako bi izgledao kao Cousteau…
Stalno sam promatrao kako pati tijekom snimanja: nije jeo ni pio gotovo ništa, držao se drakonske dijete i sveo se na kost i kožu… Lambert je cijelo vrijeme gladovao, no to je bila cijena da postane Cousteau. Moram istaknuti da na početku nije tipom tijela odgovarao Cousteau: upravo je njegova mršavost i krhkost ta koja je stvorila iluziju.
Jedan će lik u filmu šira javnost tek sada upoznati kako treba: Simone, prvu suprugu Jacques-Yvesa Cousteaua, istinsku dušu Calypsa. Audrey Tatou sjajno tumači njezin lik…
Lik Simone ključan je za priču i mislim da je Audrey, krasna, inteligentna glumica, to odmah shvatila. Kad smo se upoznali, rekla mi je da se osjeća bliskom Simone, a stvarno imaju mnogo toga zajedničkog. Obje su istinske Francuskinje: neovisne, pomalo buntovne i bez ikakvih zadrški mogu sjediti za ogromnim stolom s desetkom muškaraca! Audrey također voli more – pravi je morski vuk. Promatrao sam je tijekom oluje na Antarktiku: vjetar je bio jači od 80 čvorova, a ona nije ni trepnula, bila je posve mirna. Od početka imam dojam da je uloga Simone za nju samorazumljiva. Usto, Audrey me zadivila tehnikom i emocijama koje je uspjela prenijeti posve vjerno, nakon samo nekoliko pokušaja, i upravljati njima a da ni u jednom trenutku ne naslutimo tehniku u pozadini.
Film govori i o dva Cousteauova sina. Pierre Niney je u ulozi Philippea, važnog lika na kojeg se priča na kraju usredotočuje.
Upoznao sam Pierrea prije nego što se "Yves Saint Laurent" počeo prikazivati nakon što sam ga vidio u filmu "Comme des frères" Huga Gelina. Ponudio sam mu ulogu Philippea, koja je u to vrijeme bila znatno manja, i on je pristao… Pierre je uz projekt vezan od početka, kada smo za ulogu Cousteaua razmatrali Adriena Brodyja, a zatim i Romaina Durisa. Bio je vrlo vjeran projektu unatoč svim poteškoćama! Štoviše, kad smo zajedno snimali zadnji dio, na palubi broda koji nas je vozio prema Antarktiku, zagrlili smo se. Toliko smo dugo razgovarali o ”Odiseji”, naročito o tom putovanju na Antarktiku na kraju snimanja, i eto nas, konačno smo uspjeli! Pierre je divan glumac koji ima važnu značaju: istinski osjećaj za narativnost. Mislim da će ga znati iskoristiti kad se počne baviti režijom, a sigurno jednog dana hoće… To je dar koji ima već kao glumac te razumije određene scene bez potrebnog naglašavanja replika; zna gledatelju dopustiti da protumači priču ili emociju koju njegov lik u tom trenutku osjeća. Ima tu vještinu, tu zrelost unatoč mladosti. Iako, već mu je 27, nije ni on više tako mlad!
Cousteauov je drugi sin Jean-Michel. Manja uloga, ali ključna za kraj filma, a nju ste prepustili Benjaminu Lavernheu...
Benjamina sam otkrio u filmu "Radiostars" i oduševio se i otad ga pratim. Kad smo tražili glumca za ulogu Jean-Michela, sjetio sam se njega i bio sam sretan što je pristao jer nije riječ o većoj ulozi, međutim ona je ključna za priču. Svidjelo mi se što će glumiti nasuprot Pierrea: radili su zajedno u Comédie-Française, zamjenjivali jedan drugoga u ”Talijanskome slamnatom šaširu”. U stvarnom su životu uistinu bliski poput braće.
To su ta četiri glavna lika, a uz njih ste uspjeli izgraditi posadu s izrazito uvjerljivim licima i tjelesnim pojavama…
U prvom dijelu filma vidimo "Les Mousquemers", trojac koji čine Jacques- Yves Cousteau, Philippe Tailliez i Frédéric Dumas, koji su prve filmove pod vodom snimili početkom četrdesetih. U filmu ih glume Laurent Lucas i Olivier Galfione: trebaju mi dobri glumci, naravno, ali trebaju mi i muškarci koji u odijelima izgledaju poput pravih ronilaca! Laurent i Olivier također su naporno radili na tjelesnoj spremi kako bi to postigli… Za posadu Calypsa uglavnom sam angažirao južnoafričke glumce koji žive u Cape Townu, ali su čuli za Cousteaua i bili su vrlo motivirani da se pridruže avanturi. Dao sam im gomile stranica priča i fotografija broda i muškaraca koji su na njemu plovili. Svaki od njih imao je opis svojeg lika i uloge na brodu – čak i oni koji nisu imali dijaloge. Rekao bih da se na ekranu vidi kako se posada mijenja i kako svi točno znaju što rade… Rad mornara stanje je uma, način života.
Jeste li u kontaktu s obitelji Cousteau?
Jesam, naravno. Sa svima sam u nekom trenutku kontaktirao. Jan, Philippeova udovica, posjetila je set. Upoznao sam je prije tri-četiri godine u Washingtonu, gdje živi. Bili smo na ručku, govorila mi je o svojem životu i o suprugu koji je umro dok je bila trudna s drugim djetetom… Dok sam je slušao kako govori i vidio kako plače gotovo 40 godina nakon suprugove smrti, shvatio sam da je priča o njezinu životu i ljubavi toliko lijepa da Philippeova uloga mora imati veću prisutnost u filmu… Philippe Cousteau imao je značajke pravog filmskog heroja, a takav je bio i njegov tragični kraj. Kad vidim koliko osoba s prezimenom Cousteau imam u svojem imeniku, rekao bih da ih je više nego moje obitelji!
Spomenuli ste Calypso: posvetimo se malo više tom brodu koji je središnji dio filma i nije samo dio scenografije. Zapravo je punopravni lik…
Snimanje na brodu je pravi pakao! Sve je komplicirano. Englezi lijepo kažu (a ja ću se složiti jer imam i ja brodić): kad si vlasnik broda, doživiš dva lijepa dana – dan kad ga kupiš i dan kad ga prodaš. Ali unatoč svemu, obožavam taj brod koji sam spazio još prije nekoliko godina. Moj produkcijski dizajner Laurent Ott napravio je sjajan posao, baš kao i kamerman Matias Boucard, s kojim sam prvi put radio i kojemu je to bio tek drugi film… Mislim da je odabir ekipe vrlo važan za redatelja. Nastojim biti vjeran i ne bih ovu zahtjevnu avanturu preživio bez raznih glavnih tehničara, a s većinom radim već godinama i prate me diljem svijeta. Montažer Stan Collet, moja prva pomoćnica Carine Sarfati, koja je sa mnom bila već na prvom filmu, “Anthonyju Zimmeru”. I naravno, Laurent Ott i Matias Boucard – novi u ekipi.
Jeste li tim brodom plovili na Antarktik?
Ne, zato što drvenim brodovima ne možete ploviti jer ne bi izdržali pritisak leda. To je zapravo gotovo ubilo Cousteaua i njegovu posadu na Calypsu jer nije bio prilagođen ekstremnim uvjetima Antarktika. Nisam ja odvažan kao Cousteau! Plovili smo brodom koji je dobio tehničko odobrenje, ali je bio i ekološki prihvatljiv, što je bitno za dobivanje dozvole za plovidbu na Antarktiku, koji je upravo zahvaljujući Cousteauu velika zaštićena zona! Svi su snimci Calypsa digitalno dodani naknadno, a nažalost ćemo tako morati postupiti i s ribama u Mediteranu jer su neke vrste u proteklih 70 nestale ili postale iznimno rijetke.
Recimo nešto i o glazbi. Ponovno ste surađivali s Alexandreom Desplatom na jednostavnoj, ali čarobnoj glazbi…
Smatram – a to sam mu i rekao – da je ovo najljepša glazba koju je za mene napisao. Kad vam skladatelj da takvu glazbu, to je dar… Alexandre je sjeo za klavir, pregledao scene iz filma i otkrio note pred mojim očima. Vrlo dirljivo. Shvatio je što želim u pogledu ozračja i emocija. Na kraju studijskog snimanja, ukrao sam mu notne zapise i dao ih djeci, koja sviraju klavir, da to nauče! Međutim, nisu oni još tako vješti…
Eto vas na kraju tog dugog putovanja na kojem ste kapetana Cousteaua godinama pratili. Kako će se kretati vaša ”Odiseja”?
Najsretniji sam kad vidim da je film dotaknuo sve koji su ga dosad imali prilike vidjeti na jedna način kao i mene. Sjećam se trenutka kad sam dovršio konačni nacrt scenarija, koji sam u dahu napisao u tri tjedna. Radio sam neprestano i jednostavno sam počeo plakati… U takvom sam stanju bio pišući zadnje stranice. Nadam se da će gledatelji osjetiti tu emociju jer je ”Odiseja” film o vrlo jednostavnim temama koje su za većinu nas ključne – odnos s prirodom koja nas okružuje ili složeni obiteljski odnosi koje život katkada naruši. Ovo me iskustvo promijenilo i kao čovjeka. Već sam bio osjetljiv na pitanja ekologije, ali sad sam još više. Bioraznolikost, globalno zatopljenje… to će biti ključne teme narednih godina. O njima puno govorimo, ali malo djelujemo, premalo. I na kraju, snimanje je bilo toliko teško da mi je dalo nevjerojatnu snagu! Sigurno se utjecaj Cousteaua osjeti na svima: imao je iznimnu sposobnost da učini ono što su svi smatrali nemogućim… Mislim da smo ovim filmom i mi slijedili njegov primjer.
Jacques Cousteau (1910 – 1997) legendarni je francuski oceanograf i istraživač podmorja koji je snimio 120 dokumentarnih filmova o tajnama mora i tako dao doprinos razumijevanju podvodnog svijeta. Zajedno s Louisom Malleom snimio je film ‘Svijet tišine’ (Le monde du silence) koji je 1956. godine osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a zatim i nagradu Oscar. Cousteau je osvojio još dva Oscara i niz filmskih nagrada, ali većina ga pamti po dokumentarnom serijalu ‘Podvodni svijet Jacquesa Cousteaua’ (The Undersea World of Jacques Cousteau), koji je emitiran krajem 1960-ih. Zajedno s inženjerom Emileom Gagnanom, Cousteau je 1943. konstruirao prvi automatski spremnik sa stlačenim zrakom te je sudjelovao u kreiranju i usavršavanju druge ronilačke opreme, a za svoje je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu dobio i odlikovanje Legije časti.
Jacques Cousteau u Splitu 1977. Prije točno četrdeset godina, 13. studenog 1977. godine Jacques Cousteau je održao konferenciju za novinare u knjižnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split. Povod njegovog obraćanja medijima bio je početak ispitivanja voda oko Kornata, u Bračkom kanalu te južno od Mljeta i oko Dubrovnika, u sklopu širih ispitivanja stupnja zagađenosti Sredozemnog mora u kojem su sudjelovale sve sredozemne zemlje. U ekipi slavnog istraživača, koja se na Jadranu zadržala do 18. studenog, bila su i trojica hrvatskih znanstvenika: mr. Ivo Kačić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, mr. Adam Benović iz istog Instituta, ali iz Odjela za biologiju mora Dubrovnik i Zoran Vučak iz tadašnjeg Hidografskog instituta Split (današnji Hrvatski hidrografski institut).
http://www.imdb.com/title/tt1659619/?ref_=fn_al_tt_2
DAN NEOVISNIH KINA 7. STUDENOG
Filmska manifestacija Dan neovisnih kina, koju organizira Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom, održat će se u utorak 7. studenog u 34 hrvatska kina. Obilježavajući na ovaj način ujedno i 3. rođendan Kino mreže gledatelji širom Hrvatske moći će pogledati biografsku avanturu o životu Jacquesa Cousteaua Odisej s Lambertom Wilsonom i Audrey Tautou u glavnim ulogama.
O manifestaciji: Filmskom manifestacijom Dan neovisnih kina Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) ove je godine odlučila proslaviti svoj treći rođendan u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom te ujedno započeti novo filmsko događanje kojim će se jednom godišnje pažnja posvetiti upravo značaju, vrijednosti i ulozi neovisnih kina u Hrvatskoj. Manifestacija je jedinstveno filmsko i kulturno događanje u cijeloj Hrvatskoj namijenjeno široj javnosti svih dobnih uzrasta, s naglaskom na jačanje i razvoj neovisnih kina te pokretanje nove kulturno-umjetničke i obrazovne ponude u lokalnim sredinama diljem Hrvatske te poticanje i podrška sredinama bez kina na pokretanje filmskih programa. Trogodišnji rad i angažman svih članova Kino mreže dosad su rezultirali brojnim uspješnim projektima na području umrežavanja neovisnih kinoprikazivača, razvoja filmske pismenosti i filmske publike. Naš doprinos želimo proslaviti upravo na datum osnivanja Kino mreže te publici tako pružiti prigodan jednodnevni filmski program u revitaliziranim starim gradskim kinima – institucijama s dugom tradicijom širenja medijske kulture.
Manifestaciju organizira Kino mreža uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova i Grada Zagreba. Medijski pokrovitelj manifestacije je Journal.hr.
O Kino mreži: Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača osnovana je 7. studenog 2014. kako bi se ojačao položaj neovisnih kina unutar filmske djelatnosti te kako bi pokrenuli i razvijali filmsku kulturu u svim njezinim oblicima diljem Hrvatske. Kino mreža danas broji 39 članova i 52 kina u 39 gradova i otoka diljem Hrvatske. Neovisni kinoprikazivači obavljaju javnu funkciju koja se temelji na njihovom statusu javnih ustanova, umjetničkih organizacija ili misiji koju su si zadali. Javna funkcija obuhvaća promociju filma kao umjetničkog rada, posredovanje filmske kulture u obrazovnim programima, kritički i refleksivni pristup te servisiranje prikazivačkih potreba lokalne filmske produkcije.
Centralni događaj Dana neovisnih kina bit će u splitskoj Kinoteci Zlatna Vrata, 7.11. (utorak), s početkom u 20 sati. Riječ je o premijeri filma „Odisej“, a Split nije slučajno odabran za premijeru. Naime francuski film “Odisej” je dijelom sniman upravo na Hvaru (Hvar, Starigrad, Jelsa, uvala Jagodna, Pakleni otoci), Visu i Biševu. U jutarnjim satima 7.11. također u Splitu, održat će se i konferencija za medije u prostorijama splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Na njoj će biti govora o radu HAVC-a, samom filmu, poticajima stranim produkcijama i dosadašnjim kulturnim i gospodarskim rezultatima sustava poticaja - posebno za Split i Dalmaciju.
Popis kina u kojima se održava manifestacija:
KINO MEDITERAN BOL, CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC, KINO 30. SVIBNJA (DARUVAR), KINO SLOBODA (DUBROVNIK), KINO MEDITERAN HVAR, KINO MEDITERAN IMOTSKI, KINO IVANEC, KINO MEDITERAN JELSA, KINO MEDITERAN KOMIŽA, KINO VELEBIT (KOPRIVNICA), KINO MOSLAVINA (KUTINA), KINO MEDITERAN LASTOVO, DVORANA RELKOVIĆ (NOVA GRADIŠKA), KINO MAROF (POU NOVI MAROF), KINO NOVSKA, KINO URANIA (OSIJEK), KINO HRVATSKI DOM (PAKRAC), KINO DOM KULTURE GRADA PRELOGA, KINO VALLI (PULA), ART-KINO CROATIA (RIJEKA), KINO SAMOBOR, GRADSKO KINO SINJ, KINO DOM KULTURE KRISTALNA KOCKA VEDRINE (SISAK), KINO SLATINA, KINO KARAMAN (SPLIT), KINOTEKA ZLATNA VRATA (SPLIT), KINO MEDITERAN STARI GRAD, KINO ZELINA (SV. IVAN ZELINA), KINO GAJ (VARAŽDIN), KINO GORICA (VELIKA GORICA), KINO VODICE, KINO ZABOK, KINO EUROPA (ZAGREB), KINO KINOTEKA (ZAGREB)
SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Who Am I-Kein System ist sicher, 2014. Baran bo Odar, 102 m.
Scenarij: Jantje Friese, Baran bo Odar
Uloge: Tom Schilling, Elyas M'Barek, Wotan Wilke Möhring, Antoine Monot Jr., Hannah Herzsprung
Benjamin i Max su dva posve različita mladića, prvi je outsider a drugi karizmatičan i popularan u društvu. Ali njih veže jedan zajednički interes: hakiranje. Zajedno sa Maxovim prijateljima oni čine subverzivnu skupinu hakera koji se okupljaju pod imenom CLAY te izvode hakerske napade čisto iz zabave. Ali kad njihova skupina iznenada postane glavnom temom istrage Njemačke Tajne Službe i Europola, Benjamin i Max će se morati suočiti sa posljedicama svojih postupaka
http://www.imdb.com/title/tt3042408/?ref_=fn_al_tt_1
Bitva za Sevastopol, 2015. Sergey Mokritskiy, 110 min. UA/RU
Scenarij: Maksim Budarin, Maksim Dankevich, Egor Odesov, Sergey Mokritskiy, Leonid Korin
Uloge: Yuliya Peresild, Joan Blackham, Vitaliy Linetskiy, Nikita Tarasov, Evgeniy Tsyganov
Ratna biografska drama bavi se životnom pričom Ljudmile Pavličenko, te nam donosi detalje o tome kako se je ta mlada djevojka 1941. pridružila vojsci i postala vrsni snajperista zbog čega su ju Njemački oficiri proglasili najvećom prijetnjom i naredili da ju se smakne pod svaku cijenu. Film će se također pozabaviti činjenicom kako je upravo ona odigrala ključnu i herojsku ulogu u bitci za Sevastopol, ali i njezinim ljubavnim životom u tom opasnom okruženju...
Za razliku od mnogo mladih snajperistica Sovjetske vojske, Ukrajinka Ljudmila Pavličenko (1916 - 1974) je bila vrstan strijelac i prije regrutacije. U vrijeme izbijanja rata bila je 4. godina na Kijevskom sveučilištu. Ruska vojska poslala je oko 2000 snajperistica na front, a preživjelo ih je oko 500. Pavlichenko je imala daleko najbolji ratni rekord, sa 309 potvrđenih ubojstva, uključujuću 36 neprijateljskih snajperista/ica. I to do 1942.! Povučena je sa fronta nakon što je ranjena. Zbog rezultata i rekorda poslana je na PR turneju po Kanadi i SAD-u s ciljem skupljanja potpore za ratna ostvarenja i impresioniranje Saveznika. Ostatak rata provela je kao trenerica snajperista/ica i nije bila poslana na front. Dodijeljena joj je titula Ratnog heroja Sovjetskog Saveza. Nakon rata, završila je fakultet i postala povjesničarka te služila u Sovjetskom odboru za ratne veterane.
Zvali su je „Gospođa Smrt“, a koristila je rusku Mosin-Nagant pušku s P.E.4 optikom i prvu pravu bitku osjetila je blizu grada Odese. Tijekom tih 2 i pol mjeseca zabilježila je 187 ubojstava. Nakon što se cijela armija morala premjestiti u blizinu Sevastopola, Lyudmila je u sljedećih 8 mjeseci uspješno skinula još 257 neprijateljskih vojnika. Na kraju rata priznata su joj 309 potvrđena pogotka, s tim da su 36 bili neprijateljski snajperisti. Njen najdulji duel s jednim njemačkim snajperistom potrajao je puna tri dana. Bila su to tri dana ležanja na hladnoći bez sklopljenog oka. Kasnije je rekla da je njena pobjeda bila vrlo jednostavna - Nijemac je napravio jedan korak previše i to ga je stajalo glave.
http://www.imdb.com/title/tt4084744/?ref_=fn_al_tt_1
The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1
The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1
Voyage of Time: Life's Journey, 2016. Terrence Mallick, 90 min. US
„Voyage of Time“ jedinstveno je slavlje života na Zemlji i grandiozne povijesti svemira, koji publiku vodi na putovanje beskrajem, ali na intiman i osoban način, sve od eona iz Velikog praska, ere dinosaura pa do današnjeg svijeta u kojem živimo i izvan njegovih granica... Filmski mozaik od nevjerojatnih, inspirativnih fotografija odvest će nas u samo srce monumentalnih događaja koje još nikad nismo doživjeli - od rođenja zvijezda i galaksija do eksplozije raznolikih oblika života na Zemlji, uključujući i ljudska bića. Ova je kozmičko iskustvo, filmska himna prirodi, životu oko nas te znanstvenim otkrićima - u kojem se svi elementi spajaju u Malickov najoriginalniji film dosad.
Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog redatelja... (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
Veličanstveni dokumentarac koji će postati mjerilo za filmove koji se bave poviješću svemira (Hollywood Reporter)
Najmoćniji i vizualno najsuperiorniji film od "Odiseje u svemiru" Stanleyja Kubricka (Seattle Times)
Blagdan za oči i melem za dušu u ovim bijesnim, izazovnim vremenima (Los Angeles Times)
Poetičan prikaz evolucije Zemlje (Globe and Mail)
http://www.imdb.com/title/tt1945228/?ref_=fn_al_tt_1
7.11. DAN NEOVISNIH KINA
L'odyssée / The Odyssey, 2016. Jérôme Salle, 124 min. FR/BE
Scenarij: Laurent Turner i Jérôme Salle
Uloge: Lambert Wilson, Audrey Tautou, Pierre Niney
Ljeto je 1946. godine. Obitelj Cousteau – Jacques, njegova supruga Simone te Philippe i Jean-Michel, njihovo dvoje djece – žive u prekrasnoj kući na obali Sredozemnog mora. Po danu rone, a po noći promatraju zvijezde. Ovo je pravi raj na Zemlji. No, Jacques nije nikada zadovoljan. On živi za pustolovinu te vjeruje u moć napretka. Uz pomoć svog izuma akvalunga nabavlja plovilo Calypso i okuplja avanturiste slobodnog duha te je spreman oploviti svjetske oceane. Deset godina kasnije, nakon povratka iz internata (u kojeg su ga poslali zajedno sa Jean-Michelom) Philippe susreće oca koji se sasvim promijenio – sada je slavan te sanja megalomanske snove o izgradnji podvodnih gradova. Jacques još uvijek ne primjećuje, ali Philippe je već shvatio kako napredak i zagađenje stvaraju otpad pomorskom svijetu. Usprkos međusobnoj ljubavi i divljenju, nasilan sukob između ove dvojice strastvenih muškaraca je neizbježan. No, na najvećoj zajedničkoj pustolovini, tijekom koje će na Calypsu otići na Antarktiku, ponovno će se zbližiti – prije nego što se desi strašna nesreća.
Film je sniman u rujnu 2015. na dalmatinskim otocima i lokacijama (Hvar, Vis, Biševo, Stari Grad, Jelsa, uvala Jagodna i Pakleni otoci) ispod i iznad površine mora. "'Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam 'izgubljenim rajem': na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju.'' (Jérôme Salle, redatelj filma "Odisej")
Intervju s redateljem Jérômeom Salleom
Prije nego što ste došli na ideju o snimanju filma o ovoj temi, kakve vam je asocijacije budilo ime Cousteau?
Vraćalo me u djetinjstvo… Odrastao sam na jugu Francuske, moji su roditelji imali jedrilicu i često smo jedrili ondje gdje je Cousteau u početku ronio, oko Embieza, Porquerollesa, svih tih otoka u regiji Var. Također se sjećam da su se njegovi dokumentarci prikazivali na TV-u. Od samog su početka taj čovjek i njegovo djelo bili povezani s mojim životom…
Projekt se prilično dugo pripremao – na to ćemo se još vratiti – no kako ste došli na tu ideju?
Sve je počelo s jednim od moje djece. Kod kuće sam spominjao Cousteaua i shvatio da moj sin nema pojma o kome govorim. Nije ništa znao o Cousteauu, nikad nije čuo za njegove filmove ni za Calypso, niti da je posada nosila crvene kape! Bilo mi je to nevjerojatno jer je kapetan Cousteau za moju generaciju bio gotovo poput Isusa, jedan od najslavnijih ljudi na svijetu… Nakon što sam o tome razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da tone u zaborav kad je riječ o ljudima mlađima od 20, pa čak i onima mlađima od 30 godina. I tako sam počeo proučavati što se o njemu piše – na internetu, u knjigama. Ponovno sam pogledao dokumentarce i preplavila me strahovita nostalgija za djetinjstvom. Također sam primijetio da se osim "The Life Aquatic" Wesa Andersona nijedan film nije uhvatio u koštac s iznimnim životom ovog čovjeka… Počeo sam polako opažati detalje i ubrzo osjetio da ga obavija određeni veo tajnovitosti: vrlo se malo zapravo znalo o Jacques-Yvesu Cousteauu. U svakom je trenutku imao potpunu kontrolu nad svojim snimkama kada se snimao s posadom, ali nikad nijedan intiman detalj o sebi nije otkrio.
Pretpostavljam da je sljedeći problem bio odabir perspektive za priču koju ste željeli ispričati s obzirom na tako bogat a tajnovit život….
Apsolutno, i baš mi je bilo teško zato što sam u međuvremenu režirao dva filma, "Largo Winch" i "Zulu". Nekoliko mi je godina trebalo za scenarij kojim bih bio zadovoljan… Laurent Turner, suscenarist filma, i ja pročitali smo sve što se o Cousteauu napisalo, zatim se sastali s dvoje ljudi koji su ga poznavali jer zbog svih sivih područja koja su ga okruživala nisam uspio spoznati tko je on zapravo bio – čovjek koji je u jednome životnom vijeku proživio nekoliko života… Najprije smo morali žestoko zadrijeti u istraživačko novinarstvo i tek se nakon toga primili pisanja scenarija. Smatrao sam da je scenarij dobar – u smislu da smo dobili dobre povratne reakcije – ali svejedno sam osjećao blagu frustraciju. Pristup je bio previše klasičan, previše biografski. Mislim da mi je susret s glumcima omogućio da ga dalje razvijem. Pierre Niney, s kojim sam htio raditi, dao je podstreh mojoj ideji da se više prostora da ulozi Philippea Cousteaua, jednog od Cousteauovih sinova. U tom su se trenutku oprečne naravi Philippea i njegova oca odjednom učinile kao očit temelj priče… I tako sam napisao sasvim novu verziju scenarija i izostavio prvi dio o Cousteauovim mladim danima. Tako sam mogao ponuditi ulogu Lambertu Wilsonu, koji je srećom gotovo odmah pristao. Scenarij sam ponovno napisao gotovo u cijelosti, ali ipak sam ga uspio napisati u samo tri tjedna. Zahvaljujući novoj perspektivi, najedanput sam stekao vrlo jasnu ideju o priči koju želim ispričati. Međutim, moram naglasiti da je to bilo moguće jedino zahvaljujući napornome radu koji smo Laurent i ja godinama ulagali! Radio sam već dugo kao scenarist i predobro sam znao kako lako autori ranih verzija padnu u zaborav iako je to zasigurno najteži dio posla. Uživao sam u radu s Laurentom, ali mislim da mi je za ponovno pisanje bilo potrebno da mu se sam posvetim.
Dva su, međutim, aspekta Cousteauova života zbog kojega sigurno niste lako odlučili upustiti se u snimanje filma: njegova obitelj i njegovo nasljeđe…
Što se ovoga prvog tiče, istina je da je Jean-Michel Cousteau još živ, baš kao i Philippeova djeca. Sa svima sam se susreo još u povojima projekta i jasno im dao do znanja što želim napraviti i kako to mislim učiniti. Rekao sam im i da to neće biti dokumentarac, već igrani film, kinematografski uradak namijenjen zabavi. Obitelj Cousteau, a čak i oni koji su s njime radili, stoga ne trebaju očekivati hagiografiju. Rekao sam im: ”Ne zaboravite da ovaj film nije primarno namijenjen vama, već gledateljima koji nisu dobro upoznati s temom”… Cousteauov status ikone nije me previše zabrinjavao: to nije tema filma iako smo dakako pokazali njegovu svjetsku slavu i njegov utjecaj na zaštitu okoliša potkraj života…
Istina je da je ”Odiseja” ponajprije portret čovjeka, koji prikazuje njegove sumnje, mane, slabosti, oprečnosti…
Da, i to me se najviše dojmilo kad sam razgovarao s ljudima koji ga nikada nisu upoznali: kako se njihov dojam o njemu može u potpunosti razlikovati. Postoje oni koji ga vole i koji su zadivljeni njime, a ima i onih koji ga katkada mrze, a često i ne znaju ništa o njemu. Neki ga zamjenjuju s bratom Pierre-Antoineom Cousteauom. Jacques-Yves dobitnik je Legije časti zbog rada u Pokretu otpora iako je u svojoj srži, kao i Giono, rat smatrao apsurdnošću koja ga gotovo i nije zanimala. Drugi su ga, poput Gérarda Mordillata, okrivljavali za ubijanje kitova i za nepoštovanje prema prirodi u ranoj fazi karijere. Međutim, to je upravo ono što je zanimljivo u vezi s Cousteauom: evolucija njegova odnosa prema prirodi. Riječ je o čovjeku koji je u pogledu čovjekova odnosa s prirodom savršeno utjelovio dvadeseto stoljeće. Četrdesetih je godina bez ikakvih ograničenja lovio pod vodom, zahvaljujući regulatoru ronjenja Aqua-Lung koji je izumio zajedno s Emileom Gagnanom, inženjerom iz tvrtke Air Liquide. Pedesetih je potom radio s naftnim kompanijama i skupljao uzorke za odabir lokacija za buduće bušotine! No sve treba vratiti u kontekst. U to se doba čovjek smatrao svemoćnim, a prirodu je trebalo ukrotiti i njezine resurse crpjeti bez razmišljanja. Nitko tada nije mislio da će planet biti ugrožen. Cousteau je kasnije među prvima postao svjestan te opasnosti te je postao jedan od prvih ekologa. Međutim, nikad nije pokušao prikriti stare greške i to mu uistinu ide u prilog! Naprimjer, mnogi su htjeli da uredi novu verziju ”Tihog svijeta” kako bi se izrezale šokantne scene masakra kitova. On je to odbio smatrajući da film treba ostati takav kakav jest, da treba dokazati užase koje je čovjek u to vrijeme činio – uključujući njega samog.
Osjećate li kakvu privrženost prema njemu?
Da, naravno… No više od svega, baš kao i svi koji su s njime radili, prema Cousteau osjećam divljenje. Riječ je o čovjeku koji je proživio mnoštvo različitih života, koji je prevladao nezamislive prepreke, koji je u mnogo prilika pokazao istinsku tjelesnu odvažnost. Izrazito kreativan čovjek, a ujedno i sjajan umjetnički direktor koji je znao kako ispričati priču te bio dovoljno talentiran da za svoju posadu odabere crvene kape i crna odijela sa žutim prugama… Njegovi su ljudi bili skloni prema njegovoj supruzi Simone, takozvanoj šefici Calypsa, ali svojem su se kapetanu divili…
Za projekt ovakvog opsega, koji se snimao u mnogim dijelovima svijeta, potreban je priličan budžet. Kako je izgledala potraga za financiranjem?
Bio je to pravi pakao! Od svih filmova koje sam snimio, ovaj mi je bilo najteže financirati… Za francuski je film, dakako, riječ o ogromnom budžetu, no filmu uvijek treba više! Moram istaknuti da je ”Odiseja” rezultat svačijeg ulaganja, a pritom mislim na sve koji su financijski sudjelovali u filmu: ponajprije glumaca, ali i producenata, i naravno mojega. Svi smo htjeli da se ovaj film ostvari. Na kraju smo se šalili da to radimo radi planeta! I nitko to nije radio zbog novca. Štoviše, na kraju nismo imali novca da snimimo neke podvodne scene koje su nam bile potrebne, uključujući jednu s kitom. Mojih je četvero producenata, Nathalie Gastaldo Godeau, Marc Missonnier, Philippe Godeau i Olivier Delbosc, imalo razumijevanja za to i podržali su me iako su se upustili u pravi financijski rizik. Zahvaljujem im na tome, to se ne događa često.
Mislite li da će zahvaljujući ovom filmu Cousteau postati poznat u cijelom svijetu?
Cousteau je već poznat u cijelom svijetu! I to već odavno! Ne treba njemu ovaj film. Stvar je u tome da mladi ne znaju toliko o njemu koliko znaju njihovi roditelji i bake i djedovi pa će ga nova generacija imati priliku otkriti. I to je sjajno! Ne samo u Francuskoj jer mislim da je film prodan u mnogim drugim zemljama.
Snimali ste u brojnim zemljama: Hrvatskoj, Južnoj Africi, Antarktici i na Bahamima… Kako ste odabrali ta prirodna područja da se uklope u Cousteauov stvarni život?
Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam ”izgubljenim rajem”: na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju. ”Zulu” sam snimao u Južnoj Africi i naišao sam na jedan brod, koji nije bio vjerna replika Calypsa, ali je bio iste vrste i iz istog razdoblja. To mi je bio dovoljan razlog za odlazak onamo, a pomogla je i činjenica da je ta zemlja fantastična za filmaše jer postoje različiti krajolici te tamo rade vrlo stručni tehničari. Što se Antarktika tiče, imao sam snažnu volju otići onamo, ponajprije zbog umjetničkih razloga jer se ondje odvila Cousteauova konačna bitka, gdje je 1998. uspio postići da svjetski čelnici potpišu moratorij na industrijsko crpljenje resursa u toj regiji do 2048.
Uspiju li redatelji uživati u trenutku sreće što snimaju na takvim mjestima barem iz vizualne perspektive?
Naravno: već je i mogućnost da snimimo ovaj film bila nevjerojatna sreća! Štoviše, svi smo se na kraju osjećali pomalo depresivno… ”Odiseja” je bila takva avantura, u svakom smislu te riječi, i iz nje smo izašli drukčiji, i kao ljudi i kao umjetnici. Šanse da ćemo takvu avanturu ponovno iskusiti iznimno su male. Što se Antarktika tiče, tamo smo putovali na kraju snimanja i sve sam upozorio na to da će nas biti 12 uz liječnika i pilota i da ćemo živjeti u vrlo teškim uvjetima. Glumci i tehničar dijelili su kućice od 5 četvornih metara, po dvoje u svakoj kućici… I bili smo neprestano zajedno! Bilo je znatno drukčije od uobičajenih uvjeta snimanja, no taj je dio svijeta tako iznimno lijep da nas je vratio osnovama na neobjašnjiv način! Osim jednoga dana kad nas je zadesila strašna oluja i vjetar koji je puhao 140 km/h, svi smo uživali u svakoj minuti putovanja.
U filmu postoje i neke predivne scene poput baleta morskih pasa…
Da, to su posve jedinstveni trenuci, ludi… Sjećam se kako smo jedne večeri na Antarktiku proveli noć u zaljevu zvanom Paradise Harbour. Vjetar je napokon jenjao, a more se sasvim umirilo zbog iznimno niskih temperatura. Bilo je jedan poslije ponoći, a sunce koje u to doba na tim geografskim širinama nikad ne zalazi nalazilo se nisko na horizontu. Svjetlost je bila čarobna. Nismo mogli prestati snimati, čak i nakon što smo bez prestanka snimali 16-17 sati! Bio je to jedinstven prizor nevjerojatne ljepote, štoviše prilično neopisiv, a mi smo ga pokušali uloviti kamerom… To je jedna od posljednjih divljina na Zemlji, a mi smo samo bili u prolazu: bio je to iznimno snažan trenutak. Spomenuli ste morske pse, a to je također bilo jednako dojmljivo! Kad se nađete oči u oči s tigrastim morskim psom od četiri i pol metra, uhvati vas isti ludi, zadivljujući osjećaj!
Govorit ćemo sad o vašim glumcima, počevši od kapetan Cousteaua, to jest Lamberta Wilsona…
Jako volim raditi s Lambertom i mislim da ćemo ubrzo opet zajedno raditi. Kao glumac ima sve kvalitete koje cijenim kod Anglosaksonaca: mješavinu talenta, skromnosti i poštovanja prema timu. Riječ je o čovjeku iznimne moralne inteligencije i izrazite velikodušnosti… Cousteau je bio težak lik, ali Lambert je toliko drag da sam ga mogao navesti na vrlo grube scene, a da njegov lik ne postane omražen! Odiše dobrotom… Vrlo sam sretan što sam ga upoznao i znam da je idealan odabir za lik Cousteaua…
I proživio je iznimnu tjelesnu preobrazbu kako bi izgledao kao Cousteau…
Stalno sam promatrao kako pati tijekom snimanja: nije jeo ni pio gotovo ništa, držao se drakonske dijete i sveo se na kost i kožu… Lambert je cijelo vrijeme gladovao, no to je bila cijena da postane Cousteau. Moram istaknuti da na početku nije tipom tijela odgovarao Cousteau: upravo je njegova mršavost i krhkost ta koja je stvorila iluziju.
Jedan će lik u filmu šira javnost tek sada upoznati kako treba: Simone, prvu suprugu Jacques-Yvesa Cousteaua, istinsku dušu Calypsa. Audrey Tatou sjajno tumači njezin lik…
Lik Simone ključan je za priču i mislim da je Audrey, krasna, inteligentna glumica, to odmah shvatila. Kad smo se upoznali, rekla mi je da se osjeća bliskom Simone, a stvarno imaju mnogo toga zajedničkog. Obje su istinske Francuskinje: neovisne, pomalo buntovne i bez ikakvih zadrški mogu sjediti za ogromnim stolom s desetkom muškaraca! Audrey također voli more – pravi je morski vuk. Promatrao sam je tijekom oluje na Antarktiku: vjetar je bio jači od 80 čvorova, a ona nije ni trepnula, bila je posve mirna. Od početka imam dojam da je uloga Simone za nju samorazumljiva. Usto, Audrey me zadivila tehnikom i emocijama koje je uspjela prenijeti posve vjerno, nakon samo nekoliko pokušaja, i upravljati njima a da ni u jednom trenutku ne naslutimo tehniku u pozadini.
Film govori i o dva Cousteauova sina. Pierre Niney je u ulozi Philippea, važnog lika na kojeg se priča na kraju usredotočuje.
Upoznao sam Pierrea prije nego što se "Yves Saint Laurent" počeo prikazivati nakon što sam ga vidio u filmu "Comme des frères" Huga Gelina. Ponudio sam mu ulogu Philippea, koja je u to vrijeme bila znatno manja, i on je pristao… Pierre je uz projekt vezan od početka, kada smo za ulogu Cousteaua razmatrali Adriena Brodyja, a zatim i Romaina Durisa. Bio je vrlo vjeran projektu unatoč svim poteškoćama! Štoviše, kad smo zajedno snimali zadnji dio, na palubi broda koji nas je vozio prema Antarktiku, zagrlili smo se. Toliko smo dugo razgovarali o ”Odiseji”, naročito o tom putovanju na Antarktiku na kraju snimanja, i eto nas, konačno smo uspjeli! Pierre je divan glumac koji ima važnu značaju: istinski osjećaj za narativnost. Mislim da će ga znati iskoristiti kad se počne baviti režijom, a sigurno jednog dana hoće… To je dar koji ima već kao glumac te razumije određene scene bez potrebnog naglašavanja replika; zna gledatelju dopustiti da protumači priču ili emociju koju njegov lik u tom trenutku osjeća. Ima tu vještinu, tu zrelost unatoč mladosti. Iako, već mu je 27, nije ni on više tako mlad!
Cousteauov je drugi sin Jean-Michel. Manja uloga, ali ključna za kraj filma, a nju ste prepustili Benjaminu Lavernheu...
Benjamina sam otkrio u filmu "Radiostars" i oduševio se i otad ga pratim. Kad smo tražili glumca za ulogu Jean-Michela, sjetio sam se njega i bio sam sretan što je pristao jer nije riječ o većoj ulozi, međutim ona je ključna za priču. Svidjelo mi se što će glumiti nasuprot Pierrea: radili su zajedno u Comédie-Française, zamjenjivali jedan drugoga u ”Talijanskome slamnatom šaširu”. U stvarnom su životu uistinu bliski poput braće.
To su ta četiri glavna lika, a uz njih ste uspjeli izgraditi posadu s izrazito uvjerljivim licima i tjelesnim pojavama…
U prvom dijelu filma vidimo "Les Mousquemers", trojac koji čine Jacques- Yves Cousteau, Philippe Tailliez i Frédéric Dumas, koji su prve filmove pod vodom snimili početkom četrdesetih. U filmu ih glume Laurent Lucas i Olivier Galfione: trebaju mi dobri glumci, naravno, ali trebaju mi i muškarci koji u odijelima izgledaju poput pravih ronilaca! Laurent i Olivier također su naporno radili na tjelesnoj spremi kako bi to postigli… Za posadu Calypsa uglavnom sam angažirao južnoafričke glumce koji žive u Cape Townu, ali su čuli za Cousteaua i bili su vrlo motivirani da se pridruže avanturi. Dao sam im gomile stranica priča i fotografija broda i muškaraca koji su na njemu plovili. Svaki od njih imao je opis svojeg lika i uloge na brodu – čak i oni koji nisu imali dijaloge. Rekao bih da se na ekranu vidi kako se posada mijenja i kako svi točno znaju što rade… Rad mornara stanje je uma, način života.
Jeste li u kontaktu s obitelji Cousteau?
Jesam, naravno. Sa svima sam u nekom trenutku kontaktirao. Jan, Philippeova udovica, posjetila je set. Upoznao sam je prije tri-četiri godine u Washingtonu, gdje živi. Bili smo na ručku, govorila mi je o svojem životu i o suprugu koji je umro dok je bila trudna s drugim djetetom… Dok sam je slušao kako govori i vidio kako plače gotovo 40 godina nakon suprugove smrti, shvatio sam da je priča o njezinu životu i ljubavi toliko lijepa da Philippeova uloga mora imati veću prisutnost u filmu… Philippe Cousteau imao je značajke pravog filmskog heroja, a takav je bio i njegov tragični kraj. Kad vidim koliko osoba s prezimenom Cousteau imam u svojem imeniku, rekao bih da ih je više nego moje obitelji!
Spomenuli ste Calypso: posvetimo se malo više tom brodu koji je središnji dio filma i nije samo dio scenografije. Zapravo je punopravni lik…
Snimanje na brodu je pravi pakao! Sve je komplicirano. Englezi lijepo kažu (a ja ću se složiti jer imam i ja brodić): kad si vlasnik broda, doživiš dva lijepa dana – dan kad ga kupiš i dan kad ga prodaš. Ali unatoč svemu, obožavam taj brod koji sam spazio još prije nekoliko godina. Moj produkcijski dizajner Laurent Ott napravio je sjajan posao, baš kao i kamerman Matias Boucard, s kojim sam prvi put radio i kojemu je to bio tek drugi film… Mislim da je odabir ekipe vrlo važan za redatelja. Nastojim biti vjeran i ne bih ovu zahtjevnu avanturu preživio bez raznih glavnih tehničara, a s većinom radim već godinama i prate me diljem svijeta. Montažer Stan Collet, moja prva pomoćnica Carine Sarfati, koja je sa mnom bila već na prvom filmu, “Anthonyju Zimmeru”. I naravno, Laurent Ott i Matias Boucard – novi u ekipi.
Jeste li tim brodom plovili na Antarktik?
Ne, zato što drvenim brodovima ne možete ploviti jer ne bi izdržali pritisak leda. To je zapravo gotovo ubilo Cousteaua i njegovu posadu na Calypsu jer nije bio prilagođen ekstremnim uvjetima Antarktika. Nisam ja odvažan kao Cousteau! Plovili smo brodom koji je dobio tehničko odobrenje, ali je bio i ekološki prihvatljiv, što je bitno za dobivanje dozvole za plovidbu na Antarktiku, koji je upravo zahvaljujući Cousteauu velika zaštićena zona! Svi su snimci Calypsa digitalno dodani naknadno, a nažalost ćemo tako morati postupiti i s ribama u Mediteranu jer su neke vrste u proteklih 70 nestale ili postale iznimno rijetke.
Recimo nešto i o glazbi. Ponovno ste surađivali s Alexandreom Desplatom na jednostavnoj, ali čarobnoj glazbi…
Smatram – a to sam mu i rekao – da je ovo najljepša glazba koju je za mene napisao. Kad vam skladatelj da takvu glazbu, to je dar… Alexandre je sjeo za klavir, pregledao scene iz filma i otkrio note pred mojim očima. Vrlo dirljivo. Shvatio je što želim u pogledu ozračja i emocija. Na kraju studijskog snimanja, ukrao sam mu notne zapise i dao ih djeci, koja sviraju klavir, da to nauče! Međutim, nisu oni još tako vješti…
Eto vas na kraju tog dugog putovanja na kojem ste kapetana Cousteaua godinama pratili. Kako će se kretati vaša ”Odiseja”?
Najsretniji sam kad vidim da je film dotaknuo sve koji su ga dosad imali prilike vidjeti na jedna način kao i mene. Sjećam se trenutka kad sam dovršio konačni nacrt scenarija, koji sam u dahu napisao u tri tjedna. Radio sam neprestano i jednostavno sam počeo plakati… U takvom sam stanju bio pišući zadnje stranice. Nadam se da će gledatelji osjetiti tu emociju jer je ”Odiseja” film o vrlo jednostavnim temama koje su za većinu nas ključne – odnos s prirodom koja nas okružuje ili složeni obiteljski odnosi koje život katkada naruši. Ovo me iskustvo promijenilo i kao čovjeka. Već sam bio osjetljiv na pitanja ekologije, ali sad sam još više. Bioraznolikost, globalno zatopljenje… to će biti ključne teme narednih godina. O njima puno govorimo, ali malo djelujemo, premalo. I na kraju, snimanje je bilo toliko teško da mi je dalo nevjerojatnu snagu! Sigurno se utjecaj Cousteaua osjeti na svima: imao je iznimnu sposobnost da učini ono što su svi smatrali nemogućim… Mislim da smo ovim filmom i mi slijedili njegov primjer.
Jacques Cousteau (1910 – 1997) legendarni je francuski oceanograf i istraživač podmorja koji je snimio 120 dokumentarnih filmova o tajnama mora i tako dao doprinos razumijevanju podvodnog svijeta. Zajedno s Louisom Malleom snimio je film ‘Svijet tišine’ (Le monde du silence) koji je 1956. godine osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a zatim i nagradu Oscar. Cousteau je osvojio još dva Oscara i niz filmskih nagrada, ali većina ga pamti po dokumentarnom serijalu ‘Podvodni svijet Jacquesa Cousteaua’ (The Undersea World of Jacques Cousteau), koji je emitiran krajem 1960-ih. Zajedno s inženjerom Emileom Gagnanom, Cousteau je 1943. konstruirao prvi automatski spremnik sa stlačenim zrakom te je sudjelovao u kreiranju i usavršavanju druge ronilačke opreme, a za svoje je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu dobio i odlikovanje Legije časti.
Jacques Cousteau u Splitu 1977. Prije točno četrdeset godina, 13. studenog 1977. godine Jacques Cousteau je održao konferenciju za novinare u knjižnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split. Povod njegovog obraćanja medijima bio je početak ispitivanja voda oko Kornata, u Bračkom kanalu te južno od Mljeta i oko Dubrovnika, u sklopu širih ispitivanja stupnja zagađenosti Sredozemnog mora u kojem su sudjelovale sve sredozemne zemlje. U ekipi slavnog istraživača, koja se na Jadranu zadržala do 18. studenog, bila su i trojica hrvatskih znanstvenika: mr. Ivo Kačić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, mr. Adam Benović iz istog Instituta, ali iz Odjela za biologiju mora Dubrovnik i Zoran Vučak iz tadašnjeg Hidografskog instituta Split (današnji Hrvatski hidrografski institut).
http://www.imdb.com/title/tt1659619/?ref_=fn_al_tt_2
DAN NEOVISNIH KINA 7. STUDENOG
Filmska manifestacija Dan neovisnih kina, koju organizira Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom, održat će se u utorak 7. studenog u 34 hrvatska kina. Obilježavajući na ovaj način ujedno i 3. rođendan Kino mreže gledatelji širom Hrvatske moći će pogledati biografsku avanturu o životu Jacquesa Cousteaua Odisej s Lambertom Wilsonom i Audrey Tautou u glavnim ulogama.
O manifestaciji: Filmskom manifestacijom Dan neovisnih kina Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) ove je godine odlučila proslaviti svoj treći rođendan u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom te ujedno započeti novo filmsko događanje kojim će se jednom godišnje pažnja posvetiti upravo značaju, vrijednosti i ulozi neovisnih kina u Hrvatskoj. Manifestacija je jedinstveno filmsko i kulturno događanje u cijeloj Hrvatskoj namijenjeno široj javnosti svih dobnih uzrasta, s naglaskom na jačanje i razvoj neovisnih kina te pokretanje nove kulturno-umjetničke i obrazovne ponude u lokalnim sredinama diljem Hrvatske te poticanje i podrška sredinama bez kina na pokretanje filmskih programa. Trogodišnji rad i angažman svih članova Kino mreže dosad su rezultirali brojnim uspješnim projektima na području umrežavanja neovisnih kinoprikazivača, razvoja filmske pismenosti i filmske publike. Naš doprinos želimo proslaviti upravo na datum osnivanja Kino mreže te publici tako pružiti prigodan jednodnevni filmski program u revitaliziranim starim gradskim kinima – institucijama s dugom tradicijom širenja medijske kulture.
Manifestaciju organizira Kino mreža uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova i Grada Zagreba. Medijski pokrovitelj manifestacije je Journal.hr.
O Kino mreži: Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača osnovana je 7. studenog 2014. kako bi se ojačao položaj neovisnih kina unutar filmske djelatnosti te kako bi pokrenuli i razvijali filmsku kulturu u svim njezinim oblicima diljem Hrvatske. Kino mreža danas broji 39 članova i 52 kina u 39 gradova i otoka diljem Hrvatske. Neovisni kinoprikazivači obavljaju javnu funkciju koja se temelji na njihovom statusu javnih ustanova, umjetničkih organizacija ili misiji koju su si zadali. Javna funkcija obuhvaća promociju filma kao umjetničkog rada, posredovanje filmske kulture u obrazovnim programima, kritički i refleksivni pristup te servisiranje prikazivačkih potreba lokalne filmske produkcije.
Centralni događaj Dana neovisnih kina bit će u splitskoj Kinoteci Zlatna Vrata, 7.11. (utorak), s početkom u 20 sati. Riječ je o premijeri filma „Odisej“, a Split nije slučajno odabran za premijeru. Naime francuski film “Odisej” je dijelom sniman upravo na Hvaru (Hvar, Starigrad, Jelsa, uvala Jagodna, Pakleni otoci), Visu i Biševu. U jutarnjim satima 7.11. također u Splitu, održat će se i konferencija za medije u prostorijama splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Na njoj će biti govora o radu HAVC-a, samom filmu, poticajima stranim produkcijama i dosadašnjim kulturnim i gospodarskim rezultatima sustava poticaja - posebno za Split i Dalmaciju.
Popis kina u kojima se održava manifestacija:
KINO MEDITERAN BOL, CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC, KINO 30. SVIBNJA (DARUVAR), KINO SLOBODA (DUBROVNIK), KINO MEDITERAN HVAR, KINO MEDITERAN IMOTSKI, KINO IVANEC, KINO MEDITERAN JELSA, KINO MEDITERAN KOMIŽA, KINO VELEBIT (KOPRIVNICA), KINO MOSLAVINA (KUTINA), KINO MEDITERAN LASTOVO, DVORANA RELKOVIĆ (NOVA GRADIŠKA), KINO MAROF (POU NOVI MAROF), KINO NOVSKA, KINO URANIA (OSIJEK), KINO HRVATSKI DOM (PAKRAC), KINO DOM KULTURE GRADA PRELOGA, KINO VALLI (PULA), ART-KINO CROATIA (RIJEKA), KINO SAMOBOR, GRADSKO KINO SINJ, KINO DOM KULTURE KRISTALNA KOCKA VEDRINE (SISAK), KINO SLATINA, KINO KARAMAN (SPLIT), KINOTEKA ZLATNA VRATA (SPLIT), KINO MEDITERAN STARI GRAD, KINO ZELINA (SV. IVAN ZELINA), KINO GAJ (VARAŽDIN), KINO GORICA (VELIKA GORICA), KINO VODICE, KINO ZABOK, KINO EUROPA (ZAGREB), KINO KINOTEKA (ZAGREB)
The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1
IN MEMORIAM JAKE LA MOTTA
Raging Bull, 1980. Martin Scorsese, 129 min. US
Scenarij: Jake LaMotta, Joseph Carter, Peter Savage, Paul Schrader, Mardik Martin
Uloge: Robert De Niro, Cathy Moriarty, Joe Pesci, Frank Vincent, Nicholas Colasanto
Legendarni američki boksač Jake LaMotta (1921 - 2017), jedan od najžešćih i najboljih boraca ikada, preminuo je 19. 9. 2017. uslijed komplikacija nastalih zbog upale pluća. Tijekom profesionalne karijere LaMotta se borio u 106 mečeva, od čega je pobijedio u njih 83 (30 puta nokautom), izgubio u njih 19, a 4 meča završila su remijem. U meču protiv Francuza Marcela Cerdana 1949. postao je svjetski prvak u srednjoj kategoriji, a tu je titulu držao skoro dvije godine prije nego ga je u slavnom "Masakru na Valentinovo" porazio veliki Sugar Ray Robinson. S njim je LaMotta boksao čak šest puta i samo jednom pobijedio (Tri najteža protivnika koje sam imao bili su Sugar Ray Robinson, Sugar Ray Robinson i Sugar Ray Robinson. Borio sam se protiv Sugara toliko puta da je pravo čudo kako nisam obolio od dijabetesa). 1970. godine LaMotta je objavio memoare, prema kojima je Martin Scorsese snimio film “Raging Bull”, koji je 1981. godine nagrađen s dva Oscara, a dan danas se smatra jednim od dva najbolja filma na temu boksa (drugi je Rocky). LaMottu je odigrao Robert de Niro, koji je za tu ulogu nabacio 27 kilograma, da bi mogao odraditi ulogu LaMotte po završetku karijere. Za odrađeni posao je osvojio prvog od svoja dva Oscara. Osim toga, za odraditi boksačke scene ga je trenirao upravo LaMotta. Do kraja života je LaMotta živio u New Yorku, ženio se ukupno sedam puta te je imao dva sina i četiri kćeri. Nakon boksačke karijere je jedno vrijeme nastupao kao stand up komičar, a osim toga je glumio u 15 hollywoodskih filmova. Bio je vlasnik nekoliko barova te je do smrti ostao vjeran svom hedonističkom načinu života.
Scorseseovo remekdjelo biografska je priča o destruktivnom boksaču Jakeu LaMotti čija borba u ringu je neusporedivo lakša u odnosu na onu izvan njega. Nemogućnost da se nosi s prezahtjevnom okolinom pomiješana s impulzivnom naravi dovest će do raspada sistema u LaMottinoj glavi. Početak je to strmoglavog pada kako na profesionalnom tako i na privatnom planu.
Scorsese je sam tvrdio da nije imao pojma o boksu kada je snimao ovaj film i upravo to je razlog zašto je ovaj tako dobro ispao. Odan tek svojoj umjetničkoj viziji, a ne dvodimenzionalnoj mistifikaciji sporta prema kojem se osjeća naklonost, „Raging Bull“ stavlja naglasak na sirovo nasilje kao jedini način da muškarci pronađu svoje mjesto u društvu.
Pogledaš "Razjarenog bika" i shvatiš da je potraga završena, shvatiš da si pronašao "svoj" film za vječnost. Netko će kazat "Taksist", netko "Kum" ali sad su to već nijanse i neke sitne osobne preferencije..To je zapravo to - the best of modernog američkog filma... (cul-de-sac, www.forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0081398/?ref_=fn_al_tt_1
SUVREMENI NJEMAČKI FILM
Der Staat gegen Fritz Bauer, 2015. Lars Kraume, 105 min.
Scenarij: Lars Kraume, Olivier Guez
Uloge: Burghart Klaußner, Ronald Zehrfeld, Sebastian Blomberg, Jörg Schüttauf, Lilith Stangenberg, Laura Tonke, Götz Schubert, Cornelia Gröschel, Robert Atzorn, Matthias Weidenhöfer, Rüdiger Klink, Paulus Manker, Michael Schenk
Njemačka, 1957. godina. Javni tužitelj Fritz Bauer dobiva ključne dokaze o mjestu boravka SS oficira, Adolfa Eichmana. Potpukovnik odgovoran za masovnu deportaciju Židova navodno se krije u Buenos Airesu. Bauer, koji je i sam Židov, pokušava izvesti zločince Trećeg rajha pred sud otkad se vratio iz egzila u Danskoj. Međutim, do sada ga je u tome spriječavala snažna odlučnost Njemačke da potisne svoju zlokobnu prošlost. Zbog nepovjerenja u njemački pravosudni sistem, nezadovoljan i kronično frustriran slabim rezultatima istrage i hapšenja nacističkih zločinaca, a još više ravnodušnošću stanovništva, kao i aktivnim sabotiranjem mnogih pripadnika aktuelnih vlasti, Fritz Bauer se obraća izraelskoj tajnoj službi, Mossadu, a samim tim čini izdaju. Bauer ne traži osvetu za Holokaust – on je zabrinut za budućnost Njemačke.
http://www.imdb.com/title/tt4193400/?ref_=fn_al_tt_1
Fritz Bauer (1903 – 1968) je emigrirao iz Njemačke prije rata i vratio se 1949. godine. Postao je poznat zbog suđenja na kome je rehabilitirao učesnike atentata na Hitlera 20. srpnja 1944, i upotrijebio svoj čuveni argument da nacistički režim nije bio „država prava, već država nepravde“. Proces koji je Bauer poveo protiv zločinaca holokausta bio je prvi i najveći proces te vrste pred jednim njemačkim sudom. U okviru procesa svoj iskaz je dalo više od 360 svjedoka. Oni su javnosti pružili sliku „pakla koji će uvek biti povezan sa imenom Auschwitz“ – kako se izrazio predsjednik sudskog vijeća Hans Hoffmeier. Od ukupnog broja svjedoka, njih 211 bili su bivši zatvorenici tog logora smrti. Fritz Bauer želio je da Nijemci preuzmu odgovornost za svoje postupke. „Moraš reći ne“, izjavio je jednom prilikom Bauer. Čovjek je dužan da se suprotstavi naređenju, zakonima i pretpostavljenima, da ne bi počinio zločin protiv čovječnosti. Kod organizacije suđenja za zločine u Auschwitzu, Bauer se ugledao na Nirnberške procese. Tom prilikom su se na optuženičkoj klupi našli ljudi koji su predstavljali cijeli nacionalsocijalistički sistem. U Frankfurtskom procesu, optuženi su izabrani tako da predstavljaju sistem u logoru. Ta praksa održala se do danas – na primjer u tribunalu za ratne zločine u Hagu. U Frankfurtu je na spisku optuženih bilo 22 imena. Prvi među njima je Robert Mulka, nekadašni ađutant komandanta logora Rudolfa Hessea. On je predstavljao upravu logora. Pored njega, na optuženičkoj klupi našli su se liječnici, apotekari i nadzornici. Mulka i mnogi drugi optuženi odlučuju sve poricati i šutjeti ako se postave isuviše neprijatna pitanja. Mulka je tvrdio da ništa nije znao o ubojstvima stotina tisuća ljudi. Zbog takvog ponašanja optuženih, svjedok i nekadašnji zatvorenik Jozef Glik 79. dana suđenja izjavljuje: „Moram vam reći da sam već drugog dana znao sve. Ali ne samo ja. Bio je jedan dječak, imao je 16 godina. Zvao se Andreas Rapaport. On mi je doviknuo. ‘Gospodine, znam da moram umrijeti. Kaži mojoj majci da sam do posljednjeg trenutka mislio na nju’. Molim vas, taj mališan, on je znao šta se tu dešava. A ova gospoda nisu!“ To je bio prvi put da se u njemačkoj javnosti otvoreno govori o zločinima nacista. Tokom suđenja koje je trajalo 20 mjeseci, preko 20.000 ljudi je došlo promatrati proces. Uglavnom su to bili učenici i studenti – željeli su saznati više o periodu o kome su stariji šutjeli. Fritz Bauer postao je simbol, čovjek koji p(r)otresa sistem. Proces u Frankfurtu pokazao je da odgovornost za zločine ne može da se svali samo na lidere nacističkog pokreta, već da su u njima sudjelovali ljudi koji su se slobodno kretali društvom. To je bilo ono šokantno...
The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1
CIRKUSKA SRIJEDA
Tomorrow We Disappear, 2014., Jimmy Goldblum, Adam M. Webber, 80 min. IN/US
Nagrađivani dugometražni dokumentarac o koloniji Kathputli u Indiji, posljednjem utočištu čarobnjaka, akrobata i lutkara. Na to jsu lokacij od 1970. No prije koju godinu njihova zemlja prodana je korporacijama koje njihov dom žele urbanizirati. Odbijaju preseljenje štiteći tako posljednje ostatke kulture nastale iz narodne umjetnosti i oblikovane siromaštvom...
http://www.imdb.com/title/tt2041529/?ref_=nv_sr_1
Good Time, 2017. Josh i Benny Safdie, 100 min. SAD
Scenarij: Josh Safdie i Ronald Bronstein
Uloge: Robert Pattinson, Jennifer Jason Leigh, Ben Safdie, Barkhad Abdi, Buddy Duress
Nakon loše izvedene pljačke banke koja je odvela njegovog mlađeg brata u zatvor, Constantine 'Connie' Nikas započinje uvrnutu odiseju kroz gradsko podzemlje u nevjerojatno očajničkom i opasnom pokušaju da svog brata Nicka izvuče iz zatvora. Tijekom jedne nabrijane noći, Connie će sletjeti u ludi svijet nasilja i zločina te će u utrci s vremenom pokušati spasiti i sebe i svog brata, znajući da im životi vise o koncu...
Uzbudljivi i nadrealni kriminalistički triler od strane mnogih je filmskih kritičara proglašen modernim klasikom. Joshua i Ben Safdie donose nam autentičnu i slojevitu priču o nadrealnom svijetu prožetom kriminalom i nasiljem, ali i emocijama te estetski privlačnim i humorističnim elementima... (Dunja Ivezić, www.ziher.hr)
Punokrvni filmski užitak (The New York Times)
Nitko od modernih filmaša ne može stvoriti komediju s tako intenzivnom neizvjesnošću kao braća Safdie (IndieWire)
Jedna od najimpresivnijih glumačkih izvedbi godine. Rukavica u lice svima koji su Roberta Pattinsona željeli 'spremiti u ladicu (Detroit News)
Kada vas je posljednji put neki film u prvi tren prikovao i odbijao pustiti do samog kraja? (Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt4846232/?ref_=fn_al_tt_1
Bitva za Sevastopol, 2015. Sergey Mokritskiy, 110 min. UA/RU
Scenarij: Maksim Budarin, Maksim Dankevich, Egor Odesov, Sergey Mokritskiy, Leonid Korin
Uloge: Yuliya Peresild, Joan Blackham, Vitaliy Linetskiy, Nikita Tarasov, Evgeniy Tsyganov
Ratna biografska drama bavi se životnom pričom Ljudmile Pavličenko, te nam donosi detalje o tome kako se je ta mlada djevojka 1941. pridružila vojsci i postala vrsni snajperista zbog čega su ju Njemački oficiri proglasili najvećom prijetnjom i naredili da ju se smakne pod svaku cijenu. Film će se također pozabaviti činjenicom kako je upravo ona odigrala ključnu i herojsku ulogu u bitci za Sevastopol, ali i njezinim ljubavnim životom u tom opasnom okruženju...
Za razliku od mnogo mladih snajperistica Sovjetske vojske, Ukrajinka Ljudmila Pavličenko (1916 - 1974) je bila vrstan strijelac i prije regrutacije. U vrijeme izbijanja rata bila je 4. godina na Kijevskom sveučilištu. Ruska vojska poslala je oko 2000 snajperistica na front, a preživjelo ih je oko 500. Pavlichenko je imala daleko najbolji ratni rekord, sa 309 potvrđenih ubojstva, uključujuću 36 neprijateljskih snajperista/ica. I to do 1942.! Povučena je sa fronta nakon što je ranjena. Zbog rezultata i rekorda poslana je na PR turneju po Kanadi i SAD-u s ciljem skupljanja potpore za ratna ostvarenja i impresioniranje Saveznika. Ostatak rata provela je kao trenerica snajperista/ica i nije bila poslana na front. Dodijeljena joj je titula Ratnog heroja Sovjetskog Saveza. Nakon rata, završila je fakultet i postala povjesničarka te služila u Sovjetskom odboru za ratne veterane.
Zvali su je „Gospođa Smrt“, a koristila je rusku Mosin-Nagant pušku s P.E.4 optikom i prvu pravu bitku osjetila je blizu grada Odese. Tijekom tih 2 i pol mjeseca zabilježila je 187 ubojstava. Nakon što se cijela armija morala premjestiti u blizinu Sevastopola, Lyudmila je u sljedećih 8 mjeseci uspješno skinula još 257 neprijateljskih vojnika. Na kraju rata priznata su joj 309 potvrđena pogotka, s tim da su 36 bili neprijateljski snajperisti. Njen najdulji duel s jednim njemačkim snajperistom potrajao je puna tri dana. Bila su to tri dana ležanja na hladnoći bez sklopljenog oka. Kasnije je rekla da je njena pobjeda bila vrlo jednostavna - Nijemac je napravio jedan korak previše i to ga je stajalo glave.
http://www.imdb.com/title/tt4084744/?ref_=fn_al_tt_1
Cartas da Guerra / Letters from War, 2016. Ivo Ferreira, 105 min. P
Scenarij: Ivo Ferreira i Edgar Medina prema romanu „D'este viver aqui neste papel descripto: Cartas da guerra“ Antónia Lobo Antunesa
Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira
Portugalski kandidat za Oscara ekranizacija je autobiografskog romana Antónia Lobo Antunesa. Kao osnova filma uzeta su pisma koje Antonio šalje kući, tijekom borbe za nezavisnost Angole. Antunes je liječnik koji i u takvom okruženju, daleko od onih koje voli, nalazi motivaciju u pisanju svojoj trudnoj ženi.... Osim samih emotivnih redaka, pisma su i dokaz sve apsurdosti i okrutnosti ratova...
http://www.imdb.com/title/tt4704422/?ref_=fn_al_tt_1
2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index
Bitva za Sevastopol, 2015. Sergey Mokritskiy, 110 min. UA/RU
Scenarij: Maksim Budarin, Maksim Dankevich, Egor Odesov, Sergey Mokritskiy, Leonid Korin
Uloge: Yuliya Peresild, Joan Blackham, Vitaliy Linetskiy, Nikita Tarasov, Evgeniy Tsyganov
Ratna biografska drama bavi se životnom pričom Ljudmile Pavličenko, te nam donosi detalje o tome kako se je ta mlada djevojka 1941. pridružila vojsci i postala vrsni snajperista zbog čega su ju Njemački oficiri proglasili najvećom prijetnjom i naredili da ju se smakne pod svaku cijenu. Film će se također pozabaviti činjenicom kako je upravo ona odigrala ključnu i herojsku ulogu u bitci za Sevastopol, ali i njezinim ljubavnim životom u tom opasnom okruženju...
Za razliku od mnogo mladih snajperistica Sovjetske vojske, Ukrajinka Ljudmila Pavličenko (1916 - 1974) je bila vrstan strijelac i prije regrutacije. U vrijeme izbijanja rata bila je 4. godina na Kijevskom sveučilištu. Ruska vojska poslala je oko 2000 snajperistica na front, a preživjelo ih je oko 500. Pavlichenko je imala daleko najbolji ratni rekord, sa 309 potvrđenih ubojstva, uključujuću 36 neprijateljskih snajperista/ica. I to do 1942.! Povučena je sa fronta nakon što je ranjena. Zbog rezultata i rekorda poslana je na PR turneju po Kanadi i SAD-u s ciljem skupljanja potpore za ratna ostvarenja i impresioniranje Saveznika. Ostatak rata provela je kao trenerica snajperista/ica i nije bila poslana na front. Dodijeljena joj je titula Ratnog heroja Sovjetskog Saveza. Nakon rata, završila je fakultet i postala povjesničarka te služila u Sovjetskom odboru za ratne veterane.
Zvali su je „Gospođa Smrt“, a koristila je rusku Mosin-Nagant pušku s P.E.4 optikom i prvu pravu bitku osjetila je blizu grada Odese. Tijekom tih 2 i pol mjeseca zabilježila je 187 ubojstava. Nakon što se cijela armija morala premjestiti u blizinu Sevastopola, Lyudmila je u sljedećih 8 mjeseci uspješno skinula još 257 neprijateljskih vojnika. Na kraju rata priznata su joj 309 potvrđena pogotka, s tim da su 36 bili neprijateljski snajperisti. Njen najdulji duel s jednim njemačkim snajperistom potrajao je puna tri dana. Bila su to tri dana ležanja na hladnoći bez sklopljenog oka. Kasnije je rekla da je njena pobjeda bila vrlo jednostavna - Nijemac je napravio jedan korak previše i to ga je stajalo glave.
http://www.imdb.com/title/tt4084744/?ref_=fn_al_tt_1
Cartas da Guerra / Letters from War, 2016. Ivo Ferreira, 105 min. P
Scenarij: Ivo Ferreira i Edgar Medina prema romanu „D'este viver aqui neste papel descripto: Cartas da guerra“ Antónia Lobo Antunesa
Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira
Portugalski kandidat za Oscara ekranizacija je autobiografskog romana Antónia Lobo Antunesa. Kao osnova filma uzeta su pisma koje Antonio šalje kući, tijekom borbe za nezavisnost Angole. Antunes je liječnik koji i u takvom okruženju, daleko od onih koje voli, nalazi motivaciju u pisanju svojoj trudnoj ženi.... Osim samih emotivnih redaka, pisma su i dokaz sve apsurdosti i okrutnosti ratova...
http://www.imdb.com/title/tt4704422/?ref_=fn_al_tt_1
oDOKa: JURICA PAVIČIĆ predstavlja dokumentarni film
Dubina 2, 2016. Ognjen Glavonic, 80 min. RS
Eksperimentalno-dokumentarni triler “Dubina dva” pokušava ispričati priču koja je do danas zbog statusa javne tajne ostala neispričana. Radi se o masovnoj grobnici u predgrađu Beograda koja svjedoči sedamnaest godina starim zločinima, a usprkos svom vrlo centralnom položaju, ipak ne govori ništa. Meditativnim i hipnotizirajućim slikama, ali i osobnim svjedočanstvima subjekata, redatelj Ognjen Glavonić utječe na gledateljevu mogućnost da sam sastavi priču te daje glas onima koji ga dotad nisu imali.
Film “Dubina dva” nazvan je po tajnoj operaciji srpskog MUP-a koja je za cilj imala u tajnosti prebaciti leševe kosovskih civila u Srbiju. Film je svjetsku premijeru imao na Berlinskom festivalu.
Zašto je ovaj mladi redatelj krenuo najtežim putem, zašto je odabrao temu od koje svi, pa i njegova generacija, okreću glavu? "Pa baš to je jedan od razloga, zato što sam primjetio koliko ljudi u mojoj generaciji nije ni čulo za to. Ja sam bio jedan od njih. Dosta sam kasno za to saznao. Kada se ne bave oni koji bi trebali time baviti, onda je to ostavljeno nama koji se ne bi trebali time baviti. Time se trebaju baviti institucije, a ne pojedinci. Ali, kad se oni ne bave svojim poslom, tu su pojedinci da ih podsjete“, kaže Glavonić.
Film „Dubina dva“ Ognjena Glavonića je njihov rekvijem i šamar u lice mitomanskoj naciji koja guta zvanične verzije o zavjerama svjetskih moćnika dok joj se pred nosom odvijala logistički kompleksna operacija etničkog čišćenja i asanacije terena... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
Masovna grobnica u Batajnici je zapravo jedina masovna grobnica na prostoru bivše Jugoslavije koja je pronađena gotovo u centru jedne prijestolnice. Ona se i po tome izdvaja od drugih masovnih grobnica. To je još uvijek dio kampa za obuku specijalnih jedinica policije. Za javnost nepristupačna lokacija. Nema ni najmanjeg traga da je tu bila masovna grobnica. To je danas strelište, teren gdje se obučavaju pripadnici policije. Naša ideja je da to jednog dana postane muzej, memorijal, mjesto sjećanja koje će imati i edukativnu svrhu - upoznavanja sa našom poviješću, mjesto gde će mlade generacije iz svih etničkih zajednica učiti o našoj prošlosti... (Sandra Orlović, Fond za humanitarno pravo / producenti filma)
http://www.imdb.com/title/tt5354986/?ref_=fn_al_tt_1
Cartas da Guerra / Letters from War, 2016. Ivo Ferreira, 105 min. P
Scenarij: Ivo Ferreira i Edgar Medina prema romanu „D'este viver aqui neste papel descripto: Cartas da guerra“ Antónia Lobo Antunesa
Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira
Portugalski kandidat za Oscara ekranizacija je autobiografskog romana Antónia Lobo Antunesa. Kao osnova filma uzeta su pisma koje Antonio šalje kući, tijekom borbe za nezavisnost Angole. Antunes je liječnik koji i u takvom okruženju, daleko od onih koje voli, nalazi motivaciju u pisanju svojoj trudnoj ženi.... Osim samih emotivnih redaka, pisma su i dokaz sve apsurdosti i okrutnosti ratova...
http://www.imdb.com/title/tt4704422/?ref_=fn_al_tt_1
SUVREMENI TALIJANSKI FILM
In guerra per amore, 2016. Pif, 99 min.
Scenarij: Pif, Michele Astori, Marco Martani
Uloge: Pif, Miriam Leone, Andrea Di Stefano, Stella Egitto, Vincent Riotta
Ljubavna priča smještena u doba Drugog svjetskog rata u trenutku kada saveznici stižu na Siciliju. Arturo je zaljubljen u Floru, kćer vlasnika restorana koja je primorana udati se za šefa mafije. Arturo se odlučuje pridružiti savezničkim snagama i vratiti se na Siciliju iz Amerike kamo je otišao u potrazi za boljim životom. U pozadini priče, pametan je prikaz odnosa između saveznika i mafije tijekom Drugog svjetskog rata koji će odrediti sudbinu Sicilije u slijedećim godinama.
Film ima zanimljivu povijesnu premisu po kojoj kapetan američke savezničke vojske otkriva 'ugovore' između američke vlade i sicilijanske mafije, koje je sponzorirao Lucky Luciano. Taj isti eksplicitni j'accuse u završnici Pifova komada, ironično priziva i duhove prvih demokršćanskih talijanskih političara koji su profitirali od pakta između američkih vlasti i sicilijanske mafije (demokršćanska ljubav prema toj istoj mafiji je vječna, što će kasnije dokazati i notorni slučaj Andreotti)... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt5263116/?ref_=nv_sr_1
The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1
SUVREMENI TALIJANSKI FILM
L'estate adosso, 2016. Gabriele Muccino
Scenarij: Gabriele Muccino, Dale Nall
Uloge: Matilda Anna Ingrid Lutz, Brando Pacitto, Joseph Haro, Taylor Frey, Jessica Rothe
Film o odrastanju i sazrijevanju mladih ljudi. Iz rodne Italije avionom u SAD stižu Marko i Maria. Oboje su netom završili srednju školu, bezbrižno ljeto i budućnost su pred njima. On zapravo ne zna što želi u životu, a ona je uštogljena i nimalo mu se ne sviđa. Zajedno dolaze u San Francisco gdje su im domaćini Matt i Paul, istospolni partneri, a Marija se mora izboriti sa svojim predrasudama.
Film priziva ležerniju varijantu Bertoluccijevih „Sanjara“, s dvoje slučajnih teen turista, pripadnika rimske buržujske kaste, koji ulaze u živote homoseksualnoga para u tijeku njihova boravka u Friscu u potrazi za seksom i provokacijama. (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt4650414/?ref_=nm_flmg_dr_2
POBJEDNIK BERLINA
A Teströl és Lélekröl / On Body and Soul, 2017. Ildikó Enyedi, 116 min. HU
Scenarij: Ildikó Enyedi
Uloge: Morcsányi Géza, Borbély Alexandra, Schneider Zoltánm Nagy Ervin, Tenki Réka
Trostruki laureat Berlinalea, „Tijelo i duša“, mađarski je kandidat za Oscara i spektakularan povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh evropske kinematografske karte nakon 18 godina pauze. Priču o dvije osobe koji otkrivaju carstvo emocija i tjelesne požude, isprva individulano, a zatim i zajedno, ispričala je nježno i suptilnim humorom. Film o strahu koji blokira da se ljudi otvaraju drugima te koliko je to stimulirajuće kada se to konačno i napravi.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i 'jelenica' promatraju se iz daljine...
Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih promatraju se iz daljine. On je financijski direktor Endre, muškarac srednjih godina, izoliran i indiferentan, a ona nova kontrolorka kvalitete proizvoda, nježna i ledena Maria, blizu 30-ih godina, asocijalna i neprilagođena. Dok je drugi u tvornici zaobilaze u širokom luku i zasipaju šalama na njen račun, Endreu ona budi pažnju i zaokuplja misli. Vuk i vučica samotnjak sreću se svaki dan an na pauzi za ručak, za koju već pomalo zaljubljena Maria svaku večer prije spavanja smišlja scenarij kako da sjedne kraj njega...
Na svakom koraku začudan, jezivo dubok i intiman, film je vjerojatno zahtjevan za gledanje, no delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fino i precizno 'skladana' režija i impresivne, a krajnje nenametljive glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija nadvladavaju sve to i preko tijela (očiju, mozga) stižu sve do dubine duše (srca).Na klackalici dvojakosti na kojoj se svi 'ljuljamo' - između naslijeđenog i naučenog, razuma i osjećaja, prirode i društva, pojedinca i grupe, snova i stvarnosti, sna i jave – uz suptilan humor, pikavi cinizam, 'cirkus' apsurda i evokativnost koja tjera na razmišljanje – ovo je film koji nudi uznemirujuću i bockajuću kvalitetu te vizualno-poetski 'ogrtač' začudne ljepote koji nas grije i istodobno izaziva trnce, a to nema nijedan holivudski film... (VFF PRESS)
Osamnaest godina pauze u režiranju dugometražnih filmova se isplatilo i Enyedi se vraća punom snagom na filmsku scenu jednom upečatljivom, izvanredno zaokruženom pričom. (Marina Richter, Internet Monitor)
Nježna, fina, prekrasno režijski 'skladana' priča o ljudskoj povezanosti, ili još prezicnije, o poteškoćama u njenom pronalaženju... (Time Out)
Morcsányi svoj lik bogati tužnim, proživljenim izrazom lica koji rezignira svoju jednoličnu rutinu, no talent Borbély zasjao je punim sjajem, i ona je istinska zvijezda ovog filma... (IndieWire)
Bogata i nesvakidašnja priča o potisnutoj seksualnosti (Hollywood Reporter)
Organska, evokativna drama, koja je nedvojbeno jedinstveno filmsko iskustvo (HeyUGuys)
Ekscentrična, isprekidana i neprilagođena ljubavna romansa koja nakon 18-godišnjeg jaza, redateljicu i scenaristicu Ildikó Enyedi vraća mađarskom igranom filmu na osebujan, izvanredan način (Variety)
Dvije glavne role odigrane subeskrajno lijepo. Uz to, film krasi čudesno bockava i uznemirujuća kvaliteta koju nećete pronaći ni u jednom holivudskom filmu (Independent)
Romantična melodrama o dualnosti nas samih – dok sanjamo, i dok smo budni. (CineVue)
http://www.imdb.com/title/tt5607714/?ref_=fn_al_tt_1
CARLO DI PALMA, BOJE ŽIVOTA
SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Acqua e zucchero: Carlo Di Palma, i colori della vita, 2016. Fariborz Kamkari, 90 min.
Dokumentarni film o životu i karijeri poznatog talijanskog direktora fotografije, Carla Di Palme. Otac mu je bio operator kamere, majka prodavala cvijeće, a on je već kao tinejdžer dobio prvi posao na filmskom setu. Radio je na setovima Viscontija, De Sice, Antonionija i brojnih drugih. S vremenom je postao direktor fotografije, a među filmovima na kojima je radio ističu se Razvod na talijanski način (1961.) Pietra Germija, Crvena pustinja (1964.), Povećanje (1966.) i Identifikacija jedne žene (1982) Antonionija, a osim u filmu Hannah i njezine sestre (1986.) bio je direktor fotografije u još nekoliko filmova Woodyja Allena.
http://www.imdb.com/title/tt5952516/?ref_=fn_al_tt_1
Voyage of Time: Life's Journey, 2016. Terrence Mallick, 90 min. US
„Voyage of Time“ jedinstveno je slavlje života na Zemlji i grandiozne povijesti svemira, koji publiku vodi na putovanje beskrajem, ali na intiman i osoban način, sve od eona iz Velikog praska, ere dinosaura pa do današnjeg svijeta u kojem živimo i izvan njegovih granica... Filmski mozaik od nevjerojatnih, inspirativnih fotografija odvest će nas u samo srce monumentalnih događaja koje još nikad nismo doživjeli - od rođenja zvijezda i galaksija do eksplozije raznolikih oblika života na Zemlji, uključujući i ljudska bića. Ova je kozmičko iskustvo, filmska himna prirodi, životu oko nas te znanstvenim otkrićima - u kojem se svi elementi spajaju u Malickov najoriginalniji film dosad.
Malickova kozmička poema, koja je više artističkog i meditativnog karaktera negoli edukativnog, poslastica je za sve fanove ovog redatelja... (Adnan Bajrović, www.ziher.hr)
Veličanstveni dokumentarac koji će postati mjerilo za filmove koji se bave poviješću svemira (Hollywood Reporter)
Najmoćniji i vizualno najsuperiorniji film od "Odiseje u svemiru" Stanleyja Kubricka (Seattle Times)
Blagdan za oči i melem za dušu u ovim bijesnim, izazovnim vremenima (Los Angeles Times)
Poetičan prikaz evolucije Zemlje (Globe and Mail)
http://www.imdb.com/title/tt1945228/?ref_=fn_al_tt_1
SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Questione di Karma, 2017. Edoardo Maria Falcone
Scenarij: Edoardo Maria Falcone, Marco Martan
Uloge: Elio Germano, Fabio De Luigi, Daniela Virgilio, Valentina Cenni, Massimo De Lorenzo
Giacomo je bogati nasljednik obitelji industrijalaca koji se nikad nije oporavio od traume koju je doživio kao dječak. Otac se bacio kroz prozor radne sobe pred njegovim očima. S vremenom, Giacomo je odrastao, postao obrazovan, inteligentan i drag mladić, a želja za pravo upoznavanja oca sve je jača. Stoga počne vjerovati u reinkarnaciju, a splet okolnosti ga navede da povjeruje kako je spletkaroš Mario iz Rima reinkarnacija njegova oca...
http://www.imdb.com/title/tt6409994/?ref_=nv_sr_1
LIMUNOVO DRVO
2015. Branko Radakovic, 70 min. RS
Priča o kultnoj grupi ”Limunovo drvo” koju su u Beogradu 1977. godine osnovali Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović, a koja se raspala 1980. godine. Iako nisu objavili nijedan album, kroz svjedočanstva brojnih poznatih novinara i glazbenika autor daje odgovor zbog čega je ”Limunovo drvo” jedan od najvažnijih srpskih bendova, ikad.
Kad se uzme u obzir da je bila riječ o beogradskoj grupi koja nije uspjela doći do svog prvog albuma u tadašnjim uvjetima i da takoreći nije ostavila ništa značajno u tom smislu iza sebe, posebno kad je riječ o audio-vizualnoj arhivi koja se svodi na desetak snimljenih demo pjesama, jasno je da tu bilo malo materijala za dokumentarni film. No, redatelj je na tom suženom izvedbenom terenu pronašao kompenzaciju. Doveo je veliki broj sugovornika i paralelno uz Limunovo drvo gradio širu sliku o jednom vremenu, što je svakako važniji segment filma „Limunovo drvo“ koji stvari prije pojavljivanja Šarla akrobate stavlja u logično-posljedični kontinuitet gdje se razaznaje ključna uloga Limunovog drveta kao plodnog tla za razvijanje jedne nove kvalitetne generacije glazbenika i umjetnika...
(http://www.ravnododna.com/limunovo-drvo-prica-o-bendu-koji-je-morao-biti-zrtvovan/#)
http://www.imdb.com/title/tt4991264/?ref_=fn_al_tt_1
SUVREMENI TALIJANSKI FILM
Il padre d'Italia, 2017. Fabio Mollo
Scenarij: Fabio Mollo, Josella Porto
Uloge: Luca Marinelli, Isabella Ragonese, Anna Ferruzzo, Mario Sgueglia, Federica De Cola
Tridesetogodišnji Paolo proživljava osobnu krizu nakon nedavna prekida s partnerom koji je odlučio zasnovati obitelj. Dane provodi radeći u prodavaonici namještaja, a noći u klubovima tražeći kratkotrajnu zabavu. Samodestruktivna pjevačica Mia njegovih je godina, ostavio ju je dečko i sada je trudna i bez doma. Nakon slučajnoga noćnog susreta u klubu Paolo joj odluči pomoći. U potrazi za djetetovim ocem odlaze na jug Italije…
http://www.imdb.com/title/tt5612576/?ref_=fn_al_tt_1
LIMUNOVO DRVO
2015. Branko Radakovic, 70 min. RS
Priča o kultnoj grupi ”Limunovo drvo” koju su u Beogradu 1977. godine osnovali Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović, a koja se raspala 1980. godine. Iako nisu objavili nijedan album, kroz svjedočanstva brojnih poznatih novinara i glazbenika autor daje odgovor zbog čega je ”Limunovo drvo” jedan od najvažnijih srpskih bendova, ikad.
Kad se uzme u obzir da je bila riječ o beogradskoj grupi koja nije uspjela doći do svog prvog albuma u tadašnjim uvjetima i da takoreći nije ostavila ništa značajno u tom smislu iza sebe, posebno kad je riječ o audio-vizualnoj arhivi koja se svodi na desetak snimljenih demo pjesama, jasno je da tu bilo malo materijala za dokumentarni film. No, redatelj je na tom suženom izvedbenom terenu pronašao kompenzaciju. Doveo je veliki broj sugovornika i paralelno uz Limunovo drvo gradio širu sliku o jednom vremenu, što je svakako važniji segment filma „Limunovo drvo“ koji stvari prije pojavljivanja Šarla akrobate stavlja u logično-posljedični kontinuitet gdje se razaznaje ključna uloga Limunovog drveta kao plodnog tla za razvijanje jedne nove kvalitetne generacije glazbenika i umjetnika...
(http://www.ravnododna.com/limunovo-drvo-prica-o-bendu-koji-je-morao-biti-zrtvovan/#)
http://www.imdb.com/title/tt4991264/?ref_=fn_al_tt_1
2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
"Nadahnuta i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
“Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
"Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/
EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index
ANTE TOMIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 20.00 STIPE BOŽIĆ
Cartas da Guerra / Letters from War, 2016. Ivo Ferreira, 105 min. P
Scenarij: Ivo Ferreira i Edgar Medina prema romanu „D'este viver aqui neste papel descripto: Cartas da guerra“ Antónia Lobo Antunesa
Uloge: Miguel Nunes, Margarida Vila-Nova, Ricardo Pereira
Portugalski kandidat za Oscara ekranizacija je autobiografskog romana Antónia Lobo Antunesa. Kao osnova filma uzeta su pisma koje Antonio šalje kući, tijekom borbe za nezavisnost Angole. Antunes je liječnik koji i u takvom okruženju, daleko od onih koje voli, nalazi motivaciju u pisanju svojoj trudnoj ženi.... Osim samih emotivnih redaka, pisma su i dokaz sve apsurdosti i okrutnosti ratova...
http://www.imdb.com/title/tt4704422/?ref_=fn_al_tt_1
LIMUNOVO DRVO
2015. Branko Radakovic, 70 min. RS
Priča o kultnoj grupi ”Limunovo drvo” koju su u Beogradu 1977. godine osnovali Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović, a koja se raspala 1980. godine. Iako nisu objavili nijedan album, kroz svjedočanstva brojnih poznatih novinara i glazbenika autor daje odgovor zbog čega je ”Limunovo drvo” jedan od najvažnijih srpskih bendova, ikad.
Kad se uzme u obzir da je bila riječ o beogradskoj grupi koja nije uspjela doći do svog prvog albuma u tadašnjim uvjetima i da takoreći nije ostavila ništa značajno u tom smislu iza sebe, posebno kad je riječ o audio-vizualnoj arhivi koja se svodi na desetak snimljenih demo pjesama, jasno je da tu bilo malo materijala za dokumentarni film. No, redatelj je na tom suženom izvedbenom terenu pronašao kompenzaciju. Doveo je veliki broj sugovornika i paralelno uz Limunovo drvo gradio širu sliku o jednom vremenu, što je svakako važniji segment filma „Limunovo drvo“ koji stvari prije pojavljivanja Šarla akrobate stavlja u logično-posljedični kontinuitet gdje se razaznaje ključna uloga Limunovog drveta kao plodnog tla za razvijanje jedne nove kvalitetne generacije glazbenika i umjetnika...
(http://www.ravnododna.com/limunovo-drvo-prica-o-bendu-koji-je-morao-biti-zrtvovan/#)
http://www.imdb.com/title/tt4991264/?ref_=fn_al_tt_1
LIMUNOVO DRVO
2015. Branko Radakovic, 70 min. RS
Priča o kultnoj grupi ”Limunovo drvo” koju su u Beogradu 1977. godine osnovali Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović, a koja se raspala 1980. godine. Iako nisu objavili nijedan album, kroz svjedočanstva brojnih poznatih novinara i glazbenika autor daje odgovor zbog čega je ”Limunovo drvo” jedan od najvažnijih srpskih bendova, ikad.
Kad se uzme u obzir da je bila riječ o beogradskoj grupi koja nije uspjela doći do svog prvog albuma u tadašnjim uvjetima i da takoreći nije ostavila ništa značajno u tom smislu iza sebe, posebno kad je riječ o audio-vizualnoj arhivi koja se svodi na desetak snimljenih demo pjesama, jasno je da tu bilo malo materijala za dokumentarni film. No, redatelj je na tom suženom izvedbenom terenu pronašao kompenzaciju. Doveo je veliki broj sugovornika i paralelno uz Limunovo drvo gradio širu sliku o jednom vremenu, što je svakako važniji segment filma „Limunovo drvo“ koji stvari prije pojavljivanja Šarla akrobate stavlja u logično-posljedični kontinuitet gdje se razaznaje ključna uloga Limunovog drveta kao plodnog tla za razvijanje jedne nove kvalitetne generacije glazbenika i umjetnika...
(http://www.ravnododna.com/limunovo-drvo-prica-o-bendu-koji-je-morao-biti-zrtvovan/#)
http://www.imdb.com/title/tt4991264/?ref_=fn_al_tt_1
Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1
Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1
Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1
Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1
Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1
Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1
The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1
Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1
After the Storm / Umi yori mo mada fukaku, 2016. Kore-eda Hirokazu, 117 min. JP
Scenarij: Kore-eda Hirokazu
Uloge: Hiroshi Abe, Kirin Kiki, Yuko Maki
Središnja figura filma je Ryota, nekoć nagrađivani pisac i velika nada, koji je sada razveden i radi kao privatni detektiv. Ovisnik je o kockanju i osoba koja jedva sastavlja kraj s krajem, te ne može niti plaćati alimentaciju. Nakon smrti oca Ryoto pokuša ponovno ostvariti kontakt sa svojom obitelji, starom majkom Yoshiko, bivšom suprugom Kyoko i sinom Shingoom, za kojeg bi dao sve samo da ga ne izgubi. Prilika da se zbliži s obitelji i ponovno pronađe mjesto u životu svog sina pružit će mu se tek tijekom prolaska tajfuna koji će ih natjerati da u stanu njegove majke pričekaju dok ne prođe strašno nevrijeme...
Klasična japanska obiteljska drama nježnog uvjeravanja i zapanjujuće jednostavnosti, nudi nam dobar uvid u japansku kulturu u širem smislu, bez klišeja i stereotipa...
Ako zanemarimo da je riječ o japanskom filmu, dobit ćemo bezvremensku priču o osobnim i roditeljskim obvezama, te prije svega o sposobnosti opraštanja...
http://www.imdb.com/title/tt5294966/?ref_=nv_sr_1
Lovers and the Despot, 2016. Ross Adam, Robert Cannan, 94 min. UK
Godine 1986. popularna južnokorejska glumica Choi Eun-hee i njezin bivši suprug, redatelj Shin Sang-ok, ulaze u veleposlanstvo SAD-a u Beču u potrazi za azilom. Tu počinje nevjerojatna, ali istinita priča o njihovom osmogodišnjem zatočeništvu u Sjevernoj Koreji, gdje su pod budnim okom diktatora i velikog filmofila Kim Jong-ila bili prisiljeni sudjelovati u projektu revitalizacije sjevernokorejske kinematografije. Choi je oteta 1978. tijekom posjete Hong Kongu, a Shin šest mjeseci poslije dok joj je pokušavao ući u trag. Nakon četiri godine koje je proveo u zatvoru, par je ponovno ujedinjen.
Podvrgnuti mučenju i stalnom nadzoru, njihova se romansa ponovno budi i shvaćaju da je bijeg moguć jedino kroz film. Preko audio snimaka koje je Choi potajice snimala, ostatak svijeta prvi je puta čuo glas Kim Jong-ila. Snimke razgovora s diktatorom koji nikada nije davao javne govore pružaju rijedak uvid u psihu „dragog vođe“, njegovu odvažnost, ali i nesigurnosti. Prema navodima Choi Eun-hee, Shin i ona realizirali su za Kim Jong-ila ukupno 17 dugometražnih filmova u manje od dvije i pol godine
„Jedan od najzanimljivijih slučajeva Stockholmskog sindroma u povijesti i zasigurno najstrašnija priča ikad proizašla iz svijeta kinematografije.“ - Peter Bradshaw, The Guardian
„Potajno snimljen glas Kima Jong-ila zvuči raspoloženije no što bi se očekivalo, no svejedno daje jezivu notu filmu Ljubavnici i despot, hladnom i dojmljivom dokumentarnom prikazu jedne od bizarnijih krimi-priča iz svijeta filma.“ - Justin Chang, Variety
„Ljubavnici i despot privlačan je i informativan film iz nekoliko uglova. Predivno dočaran pogled na jednu zemlju i jednu osobnu priču, dosad nepoznatu.“-Todd McCarthy, Hollywood Reporter
„Nevjerojatna analiza kako se život i u najčudnijim situacijama, vraća u neku 'novu normalu' i kako se ljudi snađu i nastave živjeti.“- Jordan Hoffman, Guardian
http://www.imdb.com/title/tt5278868/?ref_=fn_al_tt_1
VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1
Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1
Lovers and the Despot, 2016. Ross Adam, Robert Cannan, 94 min. UK
Godine 1986. popularna južnokorejska glumica Choi Eun-hee i njezin bivši suprug, redatelj Shin Sang-ok, ulaze u veleposlanstvo SAD-a u Beču u potrazi za azilom. Tu počinje nevjerojatna, ali istinita priča o njihovom osmogodišnjem zatočeništvu u Sjevernoj Koreji, gdje su pod budnim okom diktatora i velikog filmofila Kim Jong-ila bili prisiljeni sudjelovati u projektu revitalizacije sjevernokorejske kinematografije. Choi je oteta 1978. tijekom posjete Hong Kongu, a Shin šest mjeseci poslije dok joj je pokušavao ući u trag. Nakon četiri godine koje je proveo u zatvoru, par je ponovno ujedinjen.
Podvrgnuti mučenju i stalnom nadzoru, njihova se romansa ponovno budi i shvaćaju da je bijeg moguć jedino kroz film. Preko audio snimaka koje je Choi potajice snimala, ostatak svijeta prvi je puta čuo glas Kim Jong-ila. Snimke razgovora s diktatorom koji nikada nije davao javne govore pružaju rijedak uvid u psihu „dragog vođe“, njegovu odvažnost, ali i nesigurnosti. Prema navodima Choi Eun-hee, Shin i ona realizirali su za Kim Jong-ila ukupno 17 dugometražnih filmova u manje od dvije i pol godine
„Jedan od najzanimljivijih slučajeva Stockholmskog sindroma u povijesti i zasigurno najstrašnija priča ikad proizašla iz svijeta kinematografije.“ - Peter Bradshaw, The Guardian
„Potajno snimljen glas Kima Jong-ila zvuči raspoloženije no što bi se očekivalo, no svejedno daje jezivu notu filmu Ljubavnici i despot, hladnom i dojmljivom dokumentarnom prikazu jedne od bizarnijih krimi-priča iz svijeta filma.“ - Justin Chang, Variety
„Ljubavnici i despot privlačan je i informativan film iz nekoliko uglova. Predivno dočaran pogled na jednu zemlju i jednu osobnu priču, dosad nepoznatu.“-Todd McCarthy, Hollywood Reporter
„Nevjerojatna analiza kako se život i u najčudnijim situacijama, vraća u neku 'novu normalu' i kako se ljudi snađu i nastave živjeti.“- Jordan Hoffman, Guardian
http://www.imdb.com/title/tt5278868/?ref_=fn_al_tt_1
After the Storm / Umi yori mo mada fukaku, 2016. Kore-eda Hirokazu, 117 min. JP
Scenarij: Kore-eda Hirokazu
Uloge: Hiroshi Abe, Kirin Kiki, Yuko Maki
Središnja figura filma je Ryota, nekoć nagrađivani pisac i velika nada, koji je sada razveden i radi kao privatni detektiv. Ovisnik je o kockanju i osoba koja jedva sastavlja kraj s krajem, te ne može niti plaćati alimentaciju. Nakon smrti oca Ryoto pokuša ponovno ostvariti kontakt sa svojom obitelji, starom majkom Yoshiko, bivšom suprugom Kyoko i sinom Shingoom, za kojeg bi dao sve samo da ga ne izgubi. Prilika da se zbliži s obitelji i ponovno pronađe mjesto u životu svog sina pružit će mu se tek tijekom prolaska tajfuna koji će ih natjerati da u stanu njegove majke pričekaju dok ne prođe strašno nevrijeme...
Klasična japanska obiteljska drama nježnog uvjeravanja i zapanjujuće jednostavnosti, nudi nam dobar uvid u japansku kulturu u širem smislu, bez klišeja i stereotipa...
Ako zanemarimo da je riječ o japanskom filmu, dobit ćemo bezvremensku priču o osobnim i roditeljskim obvezama, te prije svega o sposobnosti opraštanja...
http://www.imdb.com/title/tt5294966/?ref_=nv_sr_1
Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1
oDOKa: IVICA PULJAK predstavlja dokumentarni film
Cern, 2013. Nikolaus Geyrhalter, 75 min. H/FR/A
Na granici Švicarske s Francuskom nalazi se istraživački centar, Evropski laboratorij za fiziku čestica (CERN). Središnji instrument za istraživanje je Veliki sudarivač hardona (Large Hadron Collider, LHC), tunel u obliku prstena od 27 kilometara koji znanstvenici koriste kako bi simulirali „Veliki prasak“ (Big Bang). Taj tunel je zapravo akcelerator čestica koji ubrzava čestice toliko da skoro dosegnu brzinu svjetlosti i tada ih sudara i otkriva što se dogodilo u samom početku nastanka našeg znanog svemira. U istoimenom dokumentarcu Nikolaus Geyrhalter istražuje infrastrukturu centra i prati ljude koji tamo upravljaju ovim velikim istraživačkim strojevima.
CERN najveći je istraživački laboratorij na svijetu, osnovan 1954. godine, u namjeri da iskoristi znanost u povezivanju europskih naroda i njihovon usmjeravanju prema budućnosti. U njemu je zaposleno oko 2.500 ljudi, a oko 12 000 znanstvenika iz 580 institucija koristi se njegovim kapacitetima za svoja istraživanja
http://www.imdb.com/title/tt3417526/?ref_=fn_al_tt_1
gost-predavač: Ivica Puljak
https://www.biografija.com/ivica-puljak/
VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1
Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij: Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva... Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.
Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.
KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA
BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1
The Killing of a Sacred Deer, 2017. Yorgos Lanthimos, 109 min. UK/EI
Scenarij: Ed Guiney i Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Nicole Kidman, Barry Keoghan, Raffey Cassidy, Sunny Suljic, Alicia Silverstone, Bill Camp
Steven je eminentni kardiolog, u braku sa Annom, cijenjenom oftamologinjom. Bogati su, sretni i zadovoljni svojim obiteljskim životom koji čini njihovo dvoje djece, 14-godišnja Kim i 12-godišnji Bob. Steven održava prijateljstvo sa Martinom, 16-godišnjakom koji živi bez oca, te brine o njemu. Njihov odnos doživljava mračan preokret kada Steven upoznaje Martina sa svojom obitelji nakon čega njihov život postupno postaje metež u kojem je Steven prisiljen na šokantno žrtvovanje ili će, u suprotnom, izgubiti sve. ..
„Ubojstvo svetog jelena“ premijerno je prikazan ove godine u Cannesu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij. „Ovo je zapravo obiteljski film“... „Ne, čekajte, ovo je film o obitelji, ispričavam se“. Tako je grčki redatelj Yorgos Lanthimos započeo konferenciju za novinare u Cannesu. Doista, film „The Killing of a Sacred Deer“ je sve samo ne obiteljski. On je šokantan i uznemirujuć film kojeg je kritika slavila kao kandidata za Zlatnu palmu. Ovaj film, zaključak je većine, bolji je od Lanthimosovog prethodnog „Lobster“ u kojem je Farrell također glumio glavnu ulogu. A „Lobster“ je bio jako dobar... (www.nacional.hr)
Intenzivno, snažno, uznemirujuće (Screen Daily)
Neobuzdana saga o osveti (The Guardian)
Otrovno zabavno (The Telegraph)
Jedna od najboljih glumačkih izvedbi Nicole Kidman u njenoj karijeri (The Skinny)
Opasno vrtoglavo...Colin Farrell je savršen (The Upcoming)
Ubojstvo svetog jelena je nevjerojatno zabavan podsjetnik da se pravi horor zapravo odvija između četiri obiteljska zida (Los Angeles Times)
Yorgos Lanthimos radi ono što želi – a mi smo svi bogatiji zbog toga, čak i kada nas prolazi nelagodna jeza (The Wrap)
S ujednačeno izvanrednim ulogama i Lanthimosovim zadivljujućim smislom za detalje i kompoziciju, ovo je jedan od nezaboravnih filmova godine. (RogerEbert.com)
Najrazbacaniji, najsabraniji i najjezovitiji film Yorgosa Lanthimosa dosad (IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5715874/?ref_=fn_al_tt_1
Lovers and the Despot, 2016. Ross Adam, Robert Cannan, 94 min. UK
Godine 1986. popularna južnokorejska glumica Choi Eun-hee i njezin bivši suprug, redatelj Shin Sang-ok, ulaze u veleposlanstvo SAD-a u Beču u potrazi za azilom. Tu počinje nevjerojatna, ali istinita priča o njihovom osmogodišnjem zatočeništvu u Sjevernoj Koreji, gdje su pod budnim okom diktatora i velikog filmofila Kim Jong-ila bili prisiljeni sudjelovati u projektu revitalizacije sjevernokorejske kinematografije. Choi je oteta 1978. tijekom posjete Hong Kongu, a Shin šest mjeseci poslije dok joj je pokušavao ući u trag. Nakon četiri godine koje je proveo u zatvoru, par je ponovno ujedinjen.
Podvrgnuti mučenju i stalnom nadzoru, njihova se romansa ponovno budi i shvaćaju da je bijeg moguć jedino kroz film. Preko audio snimaka koje je Choi potajice snimala, ostatak svijeta prvi je puta čuo glas Kim Jong-ila. Snimke razgovora s diktatorom koji nikada nije davao javne govore pružaju rijedak uvid u psihu „dragog vođe“, njegovu odvažnost, ali i nesigurnosti. Prema navodima Choi Eun-hee, Shin i ona realizirali su za Kim Jong-ila ukupno 17 dugometražnih filmova u manje od dvije i pol godine
„Jedan od najzanimljivijih slučajeva Stockholmskog sindroma u povijesti i zasigurno najstrašnija priča ikad proizašla iz svijeta kinematografije.“ - Peter Bradshaw, The Guardian
„Potajno snimljen glas Kima Jong-ila zvuči raspoloženije no što bi se očekivalo, no svejedno daje jezivu notu filmu Ljubavnici i despot, hladnom i dojmljivom dokumentarnom prikazu jedne od bizarnijih krimi-priča iz svijeta filma.“ - Justin Chang, Variety
„Ljubavnici i despot privlačan je i informativan film iz nekoliko uglova. Predivno dočaran pogled na jednu zemlju i jednu osobnu priču, dosad nepoznatu.“-Todd McCarthy, Hollywood Reporter
„Nevjerojatna analiza kako se život i u najčudnijim situacijama, vraća u neku 'novu normalu' i kako se ljudi snađu i nastave živjeti.“- Jordan Hoffman, Guardian
http://www.imdb.com/title/tt5278868/?ref_=fn_al_tt_1
Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij: Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva... Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.
Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.
KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA
BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1
Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1
Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1
Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij: Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva... Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.
Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.
KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA
BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1
Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1
Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1
After the Storm / Umi yori mo mada fukaku, 2016. Kore-eda Hirokazu, 117 min. JP
Scenarij: Kore-eda Hirokazu
Uloge: Hiroshi Abe, Kirin Kiki, Yuko Maki
Središnja figura filma je Ryota, nekoć nagrađivani pisac i velika nada, koji je sada razveden i radi kao privatni detektiv. Ovisnik je o kockanju i osoba koja jedva sastavlja kraj s krajem, te ne može niti plaćati alimentaciju. Nakon smrti oca Ryoto pokuša ponovno ostvariti kontakt sa svojom obitelji, starom majkom Yoshiko, bivšom suprugom Kyoko i sinom Shingoom, za kojeg bi dao sve samo da ga ne izgubi. Prilika da se zbliži s obitelji i ponovno pronađe mjesto u životu svog sina pružit će mu se tek tijekom prolaska tajfuna koji će ih natjerati da u stanu njegove majke pričekaju dok ne prođe strašno nevrijeme...
Klasična japanska obiteljska drama nježnog uvjeravanja i zapanjujuće jednostavnosti, nudi nam dobar uvid u japansku kulturu u širem smislu, bez klišeja i stereotipa...
Ako zanemarimo da je riječ o japanskom filmu, dobit ćemo bezvremensku priču o osobnim i roditeljskim obvezama, te prije svega o sposobnosti opraštanja...
http://www.imdb.com/title/tt5294966/?ref_=nv_sr_1
STIPE BOŽIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...
UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 20.00 STIPE BOŽIĆ - alpinist, pisac, fotograf, filmski snimatelj i redatelj
https://stipebozic.com/hr/
Salto Mortale, 2014. Guillaume Kozakiewiez, 104 min. FR/H
Trideset i sedma Cirkuska srijeda, ciklus filmova cirkuske tematike, donosi nam francuski dokumentarni film "Salto Mortale".
Redatelj Guillaume Kozakiewiez prati svakodnevni život i izvedbenu i životnu prekretnicu poznatog francuskog virtuoza na žici Antoine Rigota kojem je nakon ozbiljne nesreće dijagnosticirana djelomična paraliza. Umjesto da ga hendikep i nemogućnost kontrole vlastitih udova natjera da napusti pozornicu, Antoine odlučuje prigrliti paralizu i učiniti sebe i nju objektom i predmetom svojih predstava. Malo po malo, njegova želja za koketiranjem i izazivanjem ravnoteže na žici se vraća...
Antoine Rigot školovao se kao klaun akrobat u nacionalnoj školi Annie Fratellini. Susret s Agathe Olivier odveo ga je na žicu. Godine 1996. osnovali su Les Colporteurs, konstruirali šator svojih snova, a nakon tri godine turneje njihove prve vlastite produkcije „Filao“ Antoine je doživio nesreću. Unatoč hendikepu, već nakon godinu dana vratio se kao glumac, glazbenik i redatelj. Na poticaj novih generacija hodača na žici, 2006. godine režira „Le fil sous la neige“ („Žica pod snijegom“), monodisciplinarnu predstavu za sedam hodača na žici. Bilo je to prvo poglavlje trilogije koja se nastavlja sa „Sur la route…“ u kojoj nastupa zajedno s finskom plesačicom na žici Sanjom Kosonen. Les Colporteurs producirali su od tada predstave "Le Bal des Intouchables", "Le Chas de Violon", "Evohe" i "Sous la toile de Jheronimus".
Film se prikazuje na francuskom jeziku s engleskim podnaslovima.
http://www.imdb.com/title/tt4223372/?ref_=nm_flmg_cin_1
Kao i svake srijede, ulaz je besplatan!
Cirkuska srijeda edukativni je filmski program splitskog suvremenog cirkuskog kolektiva ROOM 100 uz koji publika može proširiti svoja znanja o slojevitosti suvremene cirkuske umjetnosti, njenom značaju, povijesti i razvoju, ali i hraniti svoju inspiraciju ako se bave nekim oblikom umjetničkog izražavanja.
Projekt je ostvaren u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, uz tehničku podršku Festivala mediteranskog filma Split i financijsku potporu Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije.
Rad eksperimentalne izvedbene kompanije ROOM 100 podržan je od strane Zaklade Kultura nova.
Agape, 2017. Branko Schmidt, 76 min. HR
Scenarij: Ivo Balenović, Sandra Antolić, Branko Schmidt
Uloge: Goran Bogdan, Daria Lorenci Flatz, Pavle Čemerikić, Denis Murić, Nela Kocsis, Dražen Šivak, Emir Hadžihafizbegović, Alan Katić, Robert Ugrina, Ivana Gulin
Nekonvencionalni svećenik Miran priprema učenike za sakrament krizme. Jedan od njih je i Goran, tinejdžer bez roditelja zahvalan na posebnoj pažnji koju mu Miran posvećuje. Jednog dana u razred dolazi novi dječak, koji brzo postaje Miranov novi miljenik. Ljubomorni Goran priznaje da je sa svećenikom bio u seksualnom odnosu, nakon čega dolazi do niza nesretnih događaja.
“Agape” je ozbiljan film koji teškoj temi pristupa s trezvenom smirenošću. Uz “Kratki izlet”, “Agape” je najbolji domaći film koji je na ovogodišnjoj Puli prikazan premijerno... (Jurica Pavičić, Jutarnji List) Nisam se htio baviti pedofilijom, niti je igdje u filmu vidljivo da je on takav. Bavim se etiketiranjem drugačijih koje društvo zbog toga odbacuje i kažnjava. Htio sam da publika suosjeća s likom ne zato što jest ili nije pedofil, nego zato što je stavljen na stup srama jer je drugačiji od ostatka, a je li pedofil ili nije nije važno... (redatelj Branko Schmidt)
Najiščekivaniji hrvatski film godine progovara o intrigantnoj temi. Jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno? Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Film postavlja pitanje je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo. Schmidt u najnovijem filmu ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Schmidt gledateljima na kraju ostavlja neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji. Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom? (Večernji List)
Film se ne bavi zapravo pedofilijom u Crkvi, film se prvenstveno bavi individualcem, njegovim osjećajima, željama i situacijom. Svakome nekada dođe da bi mogao učiniti nešto grozno, ubiti nekoga. Svakome tako nešto prođe kroz glavu, a ako i prođe, to ne znači da će se to i napraviti, desiti. Nije cilj filma napadati Crkvu, no to se tamo često događa. Sila stvara priliku. No, mogao je biti bilo gdje... (iz intervjua Gorana Bogdana)
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/razgovor-s-goranom-bogdanom-povodom-premijere-filma-agape/
http://www.imdb.com/title/tt6373314/?ref_=nv_sr_1
Maraton kratkometražnih filmova 2017.
Program I. HRVATSKI MARATONCI 1
Gamer girl, 2016. Irena Jukić Pranjić, 9 min.
Oni samo odlaze i dolaze, 2017. Boris Poljak, 20 min.
U plavetnilo, 2017. Antoneta Alamat Kusijanović, 22 min.
Tanja, 2016. Jasna Nanut, 24 min.
Trip, 2017. Marko Meštrović, 11 min.
UKUPNO TRAJANJE: 86 min.
Program II. HRVATSKI MARATONCI 2
Siguran let, 2017. Aldo Tardozzi, 24 min.
Čistačica, 2017. Matija Vukšić, 11 min.
Blink, 2017. Jakov Labrović, 19 min.
Noćna ptica, 2017. Špela Čadež, 9 min.
Manivald, 2017. Chintis Lundgren, 13 min.
UKUPNO TRAJANJE: 76 min.
VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1
Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij: Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva... Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.
Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.
KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA
BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1
Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1
Wonder Wheel, 2017. Woody Allen, 101 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Juno Temple, Jim Belushi, Jack Gore, Debi Mazar
Priča o četiri osobe čiji se životi isprepliću usred šušura i vreve zabavnog parka Coney Island tijekom 1950-ih. Ginny, melankolična, emocionalno nestabilna bivša glumica koja sada radi kao konobarica; Humpty njen grubi muž, upravitelj ringišpila; Mickey, zgodan mladi spasitelj koji sanja da postane dramski pisac; i Karolina, Humptyjeva odsutna kćerka koja se skriva od gangstera u stanu svog oca…
Ako spadate u obožavatelje W.Allena, onda vjerojatno pomno pratite sve njegove projekte, unatoč tome što znate da potencijalno neće biti na razini filmova iz njegovih najboljih dana... a kad se na jednom filmu okupe imena poput Kate Winslet, Justina Timberlakea i dr., jasno je da možemo očekivati pravu umjetničku poslasticu...
Možete misliti što god hoćete o Woodyju Allenu, ali i “Wonder Wheel” - priča o strasti, nasilju i izdaji - je dokaz da on još uvijek ima što reći... (Eric Kohn, IndieWire)
http://www.imdb.com/title/tt5825380/?ref_=fn_al_tt_1
VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Happy End, 2017. Michael Haneke, 107 min. FR/DE/A
Scenarij: Michael Haneke
Uloge: Isabelle Huppert, Jean-Louis Trintignant, Mathieu Kassovitz, Franz Rogowski
Drama čija se priča vrti oko imućne obitelji Laurent koja vodi uspješnu građevinsku kompaniju koju je osnovao sada senilna glava obitelji George. Posao sada vodi njegova hladna kćerka Anne, koja gubi strpljenje sa svojim odraslim ali nemarnim sinom Pierreom. Annin brat Thomas provodi većinu svog vremena brinući se za svoje poslove i žonglirajući s ljubavnim aferama, dok njegova otuđena 13-godišnja kćerka Eve (Fantine Harduin) gleda s gađenjem na te nezadovoljne ljude oko sebe.
http://www.imdb.com/title/tt5304464/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij: Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
“I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
“Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij: Michael Moore
Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...
Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)
Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)
Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1
Ma vie de Courgette, 2016. Claude Barras, 70 min. FR/H
Scenarij: Céline Sciamma, Claude Barras
U ovoj priči nije riječ o povrću. Junak ove animirane pustolovine je hrabri maleni dječak zvan Tikvica. Kada tragičnim spletom događaja izgubi majku, mladi Tikvica ostaje sam na svijetu. Simpatični policajac Raymond odvodi ga u dom pun djece koja su također ostala bez roditelja. Isprva zastrašen neobičnim, ponekad i surovim mjestom, on se s vremenom nauči otvoriti te ondje pronalazi novu obitelj i iskrenu ljubav....
Animafest 2017. Nagrada publike
Oscar 2017. Nominacija za najbolji animirani film
César 2017. Nagrada za najbolji dugometražni animirani film i najbolji adaptirani scenarij
Zlatni globus 2017. Nominacija za najbolji animirani film
Evropske filmske nagrade 2016. Najbolji dugometražni animirani film
http://www.imdb.com/title/tt2321405/?ref_=nv_sr_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike
PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju
SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1
Jamais contente, 2016. Emilie Deleuze, 90 min. FR
Scenarij: Émilie Deleuze, Marie Desplechin, Ivan Guyot, Laurent Guyot
Uloge: Léna Magnien, Patricia Mazuy, Philippe Duquesne, Catherine Hiegel, Alex Lutz, Nathan Melloul, Axel Auriant-Blot, Mehdi Messaoudi
Duhovita priča o 13-godišnjoj Aurori koja, neki bi rekli, vodi dosadan život. Ali Aurorin život nije nimalo jednostavan jer je svakodnevno suočena s raznim očekivanjima njene okoline: dobre ocjene u školi, popularnost, ljepota... Uz sve to Aurora je tvrdoglava, prkosna, oštra jezika i beskompromisnog stava prema životu, vršnjacima, roditeljima i prijateljima. Kada se na sve to doda novi učitelj francuskog jezika, prijetnje da će biti poslana u internat, prve ljubavi i pjevanje u bendu, Aurorin život podsjeća na humorističnu psihološku dramu.
Najboljim evropskim filmom za mlade proglašen je francuski film UVIJEK SVOJA (Jamais contente). Nagradu mlade publike (Youth Audience Award) organizira Evropska filmska akademija...
http://www.imdb.com/title/tt4741376/?ref_=fn_al_tt_1
NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor), pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1
ARHIVA programa Kinoteke
O kinoteci
Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.
Članska iskaznica Kinoteke
Članska iskaznica Kinoteke za godinu 2025., filmofilima će cijelu godinu osigurati besplatan ulaz na najbolje od našeg programa. U idućoj godini to će biti:
- Mjesečni tematski blokovi – svaki će mjesec imati svoju tematsku okosnicu, sa 4 do 8 odabranih filmova. Neki će put to biti autor, neki put žanr, neki put motiv, jezik, ili nacionalna kinematografija, ali uvijek će biti izbor najboljega što je iz tog tematskog okvira dostupno.
- Svi diskurzivni programi i programi s gostima – kad god u kinoteci imamo uz film zanimljivog gosta, bilo kao izbornika programa, bilo kao predavača, uvodničara ili autora, članska je karta sve što treba za ulaz
- Ostali posebni programi – filmska klasika, obljetnice, revije i ciklusi u suradnji sa kulturnim centrima i ambasadama
Svi za članove besplatni programi bit će jasno naznačeni u mjesečnom programu, kojega možete svaki mjesec dobiti e-mailom.
Cijena članske karte za 2025. je 40 €, odnosno 30 € za umirovljenike, đake i studente, što je 7, odnosno 8 puta manje nego što bi, otprilike, program koštao u redovnoj prodaji.
Prodaja kreće od 2. prosinca 2024., a rezervirati ih se može mailom na info@zlatnavrata.hr
Broj članskih iskaznice je ograničen.
Sve postojeće članske karte traju do isteka po istim uvjetima po kojima su i kupljene.