O KINOTECI

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Obnova romaničke palače, u kojoj se danas nalazi dvorana Kinoteke Zlatna vrata, započela je 1958. godine. U adaptiranoj gotičkoj palači (unutar Dioklecijanove palače) 18. prosinca 1961. godine otvoren je dio zgrade Centra za kulturu Radničkog sveučilišta „Đuro Salaj“ (današnji Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje „Zlatna vrata“).

Danas je teško zamisliti jedan veći grad bez specijalnog kinematografa kinoteke, gdje se uz kratka uvodna predavanja prikazuju djela čuvenih redatelja, priređuju izložbe, ankete i razvija interesantna filmološka aktivnost. Kinoteka danas zadovoljava neke kulturne potrebe suvremenog čovjeka isto onako kao što koncertne poslovnice ili pinakoteke okupljaju ljubitelje drugih umjetnosti... (SD/Kultura/Vojko Mirković, rujan 1961.)

Utemeljena 1971. godine, sa svrhom upoznavanja mladih s umjetnošću ekrana, Kinoteka „prikazuje djela filmske klasike, koja po umjetničkoj, povijesnoj, tehničkoj i humanoj vrijednosti imaju svoje mjesto u povijesti i razvoju filmske umjetnosti“. Zacrtana koncepcija nije se mijenjala, iako zbog objektivnih okolnosti, sastavljači programa nisu uvijek bili u mogućnosti ostvariti svoje želje.

Posljednji hram hrvatske filmofilije