KES

KEN LOACH: 60 GODINA KARIJERE
Kes, 1969. 110 min. UK
Scenarij: Ken Loach, Tony Garnett i Barry Hines prema Hinesovu romanu „A Kestrel for a Knave“ iz 1968.
Uloge: David Bradley, Freddie Fletcher, Lynne Perrie, Colin Welland, Brian Glover, Bob Bowes
   Hvaljena britanska drama Kena Loacha usredotočena je na Billyja Caspera, izmučenog dječaka iz radničke klase koji je izložen zlostavljanju u školi i kod kuće. Sin samohrane majke, Billyjev život uglavnom je sumoran sve dok se ne zainteresira za sokolarstvo i počne trenirati vjetrušu (op. Najmanja vrsta sokola) koju pronađe na obližnjoj farmi. Dok Billy stvara blisku vezu sa sokolom, njegov naporan život i surovo okruženje pokazuju se kao izazov za dječaka i njegovu pticu.
   Kritičarski hvaljen film, posebno zbog izvedbe tinejdžera Davida Bradleya, koji nikada prije nije glumio, u glavnoj ulozi, te zbog Loachovog suosjećajnog odnosa prema radničkoj klasi; ostaje oštra optužba britanskog obrazovnog sustava tog vremena.
   „Kes“ je izvanredan film, prekrasno komponiran i zapaljiv u svojoj realističkoj ljudskosti. Često ga se uspoređuje s „Les 400 coups, 1959.“ Françoisa Truffauta, još jednim nezaboravnim prikazom adolescentske pobune u nesuosjećajnom svijetu odraslih. Oba filma su ono što francuski izraz a cri de coeur, iskreni apel odraslima da ne otpisuju sljedeću generaciju i osude ih na budućnost bez smisla, već da uzmu vremena i truda kako bi mladima usadili vrijednost i želju da učine nešto od svojih života. Četrdeset godina otkako je prvi put prikazan, „Kes“ nije izgubio ništa od svoje moći da dirne publiku i ostaje jedan od najnadahnutijih i najinspirativnijih filmova dvadesetog stoljeća. (James Travers / www.frenchfilms.org)
   Smiješan, tužan i zajedljivo autentičan, „Kes“ odjekuje Loachovim bijesom zbog načina na koji tolika djeca odrastaju u ograničenim životima bez mogućnosti. ... Ali Loachovi autsajderi nikada nisu tužne pasivne žrtve. Billy ima prkosan duh i žestoku radost u scenama u kojima trenira svog sokola. „Kes“, kako je komentirao Loach, postavlja kontrast između "ptice koja slobodno leti i dječaka koji je zarobljen", ali u isto vrijeme postoji nepogrešiva identifikacija između njih. (Philip Kent / The Augusta Chonicle)
   Snimljen na autentičnim lokacijama i na jorkširskom dijalektu, vrhunski je primjer redateljeva naturalističkog prosedea. „Kes“ je ujedno svojevrstan katalog Loachovih karakterističnih motiva – sklonosti prikazu depresivnih, siromašnih radničkih ambijenata te rigidnosti i konformizma tradicionalnih društvenih institucija (obitelj, škola). U brizi o sokolu dječak pronalazi duhovno samoispunjenje, osobni identitet i smisao egzistencije pa scene sokolova leta poetski simboliziraju slobodu i mogućnost protagonistova nadvladavanja ograničenja okružja. (B.Kragić / HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0064541/?ref_=fn_al_tt_1