KINOTEKA NA BAČVICAMA: LJETO '42.

Summer of ’42, 1971., 104 min. US
   AUTORSKI TIM: Richard A. Roth (producent), Robert Mulligan (redatelj), Herman Raucher (scenarij temeljen na vlastitim životnim iskustvima – nominacija za Oscara), Robert Surtees (fotografija – nominacija za Oscara), Folmar Blangsted (montaža – nominacija za Oscara), Michel Legrand (skladatelj – osvojio Oscara), Albert Brenner i Marvin March (scenografija), Jerry Alpert i Joanne Haas (kostimografija), Ken Chase i Dorothy White (šminka), Tom Overton (zvuk)
   ULOGE: Jennifer O'Neill (Dorothy), Gary Grimes (Hermie), Jerry Houser (Oscy), Oliver Conant (Benjie), Katherine Allentuck (Aggie), Christopher Norris (Miriam), Lou Frizzell (Druggist)
   Tinejdžer Herman Raucher ljetujući na otoku Nantucket sa svojim seksualno opsjednutim prijateljima, Oscyjem i Benjijem, tijekom Drugog svjetskog rata upoznaje Dorothy, dvadesetogodišnjakinju čiji suprug je u ratu. Dok njegovi prijatelji nespretno pokušavaju privoljeti djevojke njihovih godina, Herman se polako sprijatelji sa starijom ženom i zatekne kako se sve više zaljubljuje u nju, sve dok im iznenadna tragedija zauvijek ne promijeni život.
   Herman Raucher napisao je scenarij filma prema iskustvu iz mladosti kada je ljeto '42. godine proveo na Nantucket otoku u Novoj Engleskoj.  Film započinje pričom odraslog Hermija (glas Roberta Mulligana) koji se sjeća ljeta '42...
   Mimo poducentskih očekivanja, film je bio jedan od najvećih hitova te godine, a s obzirom na uloženi novac i jedan od komercijalno najisplatljivijih filmova u povijesti Hollywooda. Dvije godine kasnije je snimljen nastavak pod naslovom „Class of '44" koji opisuje Raucherove doživljaje na koledžu u posljednjoj godini rata, ali je on doživio neuspjeh.    
   POST FESTUM: Prisjećajući se njihovog jedinog (slučajnog) susreta Raucher nije mogao znati da je stigao nekoliko minuta nakon što je dobila obavijest o muževoj smrti. Zbunjena i uznemirena, skoro pripita, više puta je Rauchera zvala imenom svog supruga. Iako su oboje na kraju „uništeni“, suprotno uvriježenom mišljenju, do spolnog odnosa nije došlo. Raucher je to priznao u intervjuu iz 2002. godine, ali u filmu "Dopuštam vam da mislite što želite." Sljedećeg jutra, Raucher je otkrio da je napustila otok, ostavivši iza sebe poruku za njega. Nikad je više nije vidio; njegov posljednji "susret" s njom, dogodio se nakon premijere filma 1971. godine, kada je bila jedna od desetak žena koje su Raucheru napisale pismo tvrdeći da su njegova "Dorothy“. Raucher je prepoznao "pravi" Dorothyin rukopis, a svoj je identitet potvrdila pozivanjem na određene događaje za koje je samo ona mogla znati. Rekla je Raucheru da je godinama živjela s krivnjom da ga je traumatizirala i uništila mu život. I na koncu, napisala mu je da joj je drago što je uspio, te da je najbolje da više ne osvrće na prošlost.

   Hvala redatelju Robertu Mulliganu i uglavnom nepoznatoj glumačkoj postavi na ovom prekrasnom filmu. (Empire Magazine)

   Iako nisam filmofil, očarao me iznad očekivanja. Čuo sam čuo brojne reference na "Ljeto '42", i kad se trebao prikazati na televiziji mislio sam pogledati par minuta, jer me zapravo ne zanima priča od prije 62 godine u filmu snimljenom prije 33 godine. PBS mreža je film pustila bez prekida, a ja sam ga odgledao potpuno očaran. Razloge ne mogu objasniti tipičnom tehničkom analizom, ali me držao u transu podsjećajući me na vlastito odrastanje. (SushilKBirla/IMDB)

   Ovo je uistinu prekrasan film... klasik. Ima svega: romantike, komedije, tuge i podsjećanja na pubertet i punoljetnost. Dijalog između Hermieja i njegova dva prijatelja o seksualnosti prekrasan je i smiješan - tko se nije poistovjetio s njima vraćajući se u mladost. Sjajan film, jedan od onih koje mogu pogledati puno puta i svaki put otkriti nešto drugačije. p.s. Glazbena partitura Michela Legranda je prekrasna. Samo još jedan plus za film. (dhenderson/IMDB)

https://www.imdb.com/title/tt0067803/?ref_=nv_sr_srsg_0