MUŠKARAC IZ SNOVA
BERLINALE SPECIAL 2021.
Program je realiziran u suradnji s Goethe Institutom.
Ich bin dein Mensch, 2021. Maria Schrader, 105 min. DE
Scenarij: Jan Schomburg i Maria Schrader prema kratkoj priči Emme Braslavsky
Uloge: Maren Eggert, Dan Stevens, Sandra Hüller, Hans Löw
Alma je znanstvenica zaposlena u slavnom muzeju Pergamon u Berlinu. Kako bi dobila novac za istraživanje za svoje studije, prihvaća sudjelovati u neobičnom eksperimentu. Tri će tjedna živjeti s humanoidnim robotom čija je umjetna inteligencija dizajnirana po uzoru na Alminog savršenog životnog partnera. Tu u priču ulazi Tom, stroj u (zgodnom) ljudskom obliku, kreiran kako bi usrećio Almu. Ono što slijedi je tragikomična priča koja istražuje pitanja ljubavi, žudnje te svega onoga što nas čini ljudskim bićima.
Zaista mi se svidio ovaj film. Smiješan, brz, pametan dijalog (cijelo se kino grohotom smijalo), sjajna strukturirana priča koja se proteže kroz cijeli film, uz iznimnu zabavu. (jc/imdb.com)
Savršen film o savršenstvima i nesavršenostima ljudske prirode. (thebeachlife/imdb.com)
Berlin International Film Festival 2021. Najbolja glumica (Maren Eggert)
https://www.imdb.com/title/tt13087796/?ref_=fn_al_tt_1
Višestruko talentirana Maria Schrader, glumica nagrađena Srebrnim medvjedom i uspješna redateljica, istoimenu priču Emme Braslavsky obogaćuje sugestivnom snagom filma. Istančanim osjećajem za pravu glumačku ekipu i kemiju između glumaca, na zanimljiv način na scenu postavlja nejednake protagoniste, čime dobiva izuzetno produktivno polje za istraživanje ugodnog i jezivog između analize i osjećaja. Ispostavlja se na posljetku da poezija ipak može koristiti lijevu hemisferu mozga, koja je uglavnom odgovorna za logiku. (goethe institut / press)
Multitalent Maria Schrader, mit dem Silbernen Bären ausgezeichnete Schauspielerin und erfolgreiche Regisseurin, lädt die gleichnamige Erzählung von Emma Braslavsky mit der Suggestivkraft des Kinos auf. Mit feinem Gespür für die richtige Besetzung und die Chemie zwischen zwei Schauspieler*innen setzt sie das ungleiche Protagonist*innenpaar unterhaltsam in Szene. Ein äußerst ergiebiges Forschungsfeld zur Untersuchung des wohligen wie gruseligen Schauderns zwischen Analyse und Gefühl. Am Ende zeigt sich: Die Poesie weiß sich auch der überwiegend für Logik zuständigen linken Gehirnhälfte zu bedienen. (goethe institut / press)