PROGRAM KINOTEKE Siječanj 2022.

UTORAK / 04.01.

Madres Paralelas, 2021. Pedro Almodovar, 123 min. ES/FR
Scenarij:
Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Cruz, Rossy de Palma, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit
   Novi film velikog redatelja Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci, Pričaj s njom, Tuga i slava) otvorio je 78. Međunarodni filmski festival u Veneciji (devetominutne ovacije nakon završetka filma), a desetak dana kasnije Penelope Cruz osvojila je nagradu za najbolju glumicu na festivalu!
   Dvije žene, Janis i Ana, zajedno se nalaze u bolničkoj sobi gdje svaka očekuje rođenje djeteta. Niti jedna niti druga nisu u vezi, a obje su zatrudnile igrom slučaja. Sredovječna Janis ne žali za trudnoćom i poprilično je ushićena. Adolescentica Ana s druge se strane kaje, a usto je uplašena i traumatizirana. Janis ju pokušava ohrabriti dok se obje poput mjesečarki kreću bolničkim hodnicima. Nekoliko riječi koje će izmijeniti u satima čekanja do poroda između njih dvije stvorit će neočekivanu povezanost, a koja će razvojem situacije i novonastalim komplikacijama promijeniti njihove živote zauvijek.
   S filmom ‘Paralelne majke’ vratio sam se u svijet žena, vratio sam se majčinstvu i obitelji. Govorim o važnosti nasljednika. Puno je majki u mojoj filmografiji ali one iz ovog filma su drugačije. (Pedro Almodovar)
   Bez obzira na ton filma, postoje određene boje, taktovi i stilski odabiri koji su nedvojbeno Pedro. Na svijetlu, tamnocrvenu boju ne gledamo isto zahvaljujući njegovom radu. Jedna od velikih radosti u gledanju njegova filma je gledati kako se radnja mijenja od onoga što ste očekivali i onoga što zapravo jest. I ovdje je tako: Almodóvar najvišeg ranga, Almodovar koji potkopava očekivanja nudeći nam emotivniju, opsjednutiju političku sliku. (Christopher James / Film Experience)
   Almodóvar postavlja čitav niz komunikacijskih posuda kako bi progovorio o novim modelima obitelji, seksualnosti i identiteta, ali prije svega o ženi kao standardu na kojem se temelji cijelo naše društvo. Neudate žene koje moraju napredovati snagom svojih instinkta i svojih uvjerenja, žene koje daju otkaz, žene koje uče, žene koje daju sebe, žene koje se bore. (Beatriz Martínez / fotogramas.es)
   Almodóvarov najpolitičkiji film do sada. (Raphael Abraham / Financial Times)
   Scenarij i režija oscarovski su kalibar. Jedan od najboljih Almodóvarovih filmova. (Dwight Brown/Top Critic)
   Od početnih kadrova do završne špice, ovo je izvrsna predstava Penélope Cruz. Ali s lekcijom iz španjolske povijesti. (Kevin Maher Times/UK)

https://www.imdb.com/title/tt12618926/?ref_=fn_al_tt_1
NAPOMENA: PREMIJERA 22.12. U 20.00 SAMO UZ COVID PROPUSNICE !!! (drugi dan projekcije po uobičajenom: do 30 ljudi u dvorani)

  

PAKLENA NARANCA

A Clockwork Orange, 1971/72.
20:00 sati



50-GODIŠNJACI: JESU LI DOBRO OSTARJELI
A Clockwork Orange, 1971/72. Stanley Kubrick, 136 min. UK/US
Scenarij:
Stanley Kubrick prema istoimenom romanu Anthonyja Burgessa
Uloge: Malcolm McDowell, Patrick Magee, Adrienne Corri, Miriam Karlin
   Neobična, pomalo bizarna priča smještena u Velikoj Britaniji u ne tako dalekoj budućnosti vrti se oko tinejdžera Alexa, vođe nasilne ulične bande. Kao rezultat izdaje Alex završava iza rešetaka što će označiti prekretnicu u njegovom životu. Kako bi isposlovao smanjenje kazne dobrovoljno ulazi u eksperimentalni policijski program koji za cilj ima smanjenje kriminala te tako postaje njihov pokusni kunić. Pod utjecajem znanih i neznanih sredstava Alex postaje sušta suprotnost sebe samog.
   Odmah nakon premijernih prikazivanja film je izazvao burne reakcije i uveo izraz "ultranasilje" u svakodnevnu uporabu. U hrvatskim kinima nije bio nikada prikazan, ali je svejedno postao kultni fenomen. U Velikoj Britaniji film je nakon premijere povučen iz distribucije, zbog želje redatelja Kubricka zgroženog medijskom hajkom koja je pratila film.
   Pogled koji je uzdrmao naciju – naslov je članka Tima Robeya što je objavljen u The Telegraphu povodom četrdesete godišnjice premijernog prikazivanja »Paklene naranče« u Velikoj Britaniji - autor članka smatra da ovaj kultni film još uvijek ima moć šokiranja. Premda, s današnje distance djeluje pomalo neshvatljivo da je film »Paklena naranča« svojevremeno trpio tako žestoke napade i bio zabranjivan. U vrijeme kad je roman objavljen, 1962. godine, bila je to mračna slika budućnosti. 60 godina od knjige i 50 godina od Kubrickova filma ta budućnost je stigla i možda čak premašuje svaku fikciju. U kontekstu današnjeg društva i medijske stvarnosti, antiutopijski roman »Paklena naranča« doima se kao anticipacija današnjega svijeta u kojemu su nasilje i banalnost zla postali toliko svakidašnji da na njih skoro više i ne reagiramo. Ravnodušnost je postala zabrinjavajuća oznaka našeg vremena.
   1971.g. ekranizirana je jedna od najbizarnijih distopija književnog svijeta, kultna „Paklena naranča“ Anthonyja Burgessa. Napadana zbog eksplicitnih opisa nasilja i okrutnih, nemilosrdnih likova, bila je predložak kojemu je kubrickovska vizija mogla samo osigurati vječnost. A zašto je „Naranča“ toliko kontroverzna i kultna? Nasilnih filmova bilo je uvijek, takvih likova također, sadizma i uživanja u tuđoj patnji još i više. Hah, nije stvar u ŠTO, nego KAKO. I baš tu vidimo što znači redatelj s vizijom i dodirom. Kubrickovo nasilje nije toliko potresno i uznemiravajuće zbog eksplicitnosti, baš obrnuto. Ono užasava zbog svog artističkog, koreografiranog prikaza, poput baleta u kojem bismo trebali uživati, a ne ga se plašiti. Kubrick moćnim oružjem (Alex) pogađa naša osjetila, zadire u naše mračne predjele u koje ne želimo vjerovati i tjera nas da se smijemo silovanju ili cipelarenju. Likovi umotani u bijelo i crno, detaljni i futuristični interijeri, glazba starog Ludwiga vana (stavio bih neki komplimentirajući atribut, no ne osjećam se dovoljno vrijedan) te sveprisutna, briljantno metaforična distopijska kritika društva samo pridonose općem uvlačenju pod kožu. Besmisleno je napominjati kako je scenaristička tortura (ako niste, pročitajte Burgessa) odrađena savršeno, kao i iz mog amaterskog kuta baljezgati o fenomenalnoj režiji. Uostalom, Stanley je oduvijek volio masakrirati vlastite glumce na snimanjima kako bi sve izgledalo savršeno i neponovljivo, i hvala mu na tome. (Matej Lovrić, www.fak.hr)
   Kada je britanski pisac Burgess 1962. objavio svoj deveti roman 'Paklenu naranču', toliko je podignuo prašinu da su ga kritičari opisali 'znatiželjom dana'. Više od pola stoljeća kasnije još se nije pojavilo ništa slično tome... (The Guardian)
   „Clockwork Orange, film koji ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Bez pretjerivanja – vrhunsko, bezvremensko dijelo genija. Malcolm McDowell i njegova gluma uvlače vas/nas u svijet mučenja, nepoštenja, ljudske zlobe, kajanja, odbacivanja, morala, izdaje... zapakirano u odličnu atmosferu. Kultno ostvarenje i obavezan dio filmske kulture. (filmski.net)
   "Paklena naranča" je uokvirena poput satire, no nije jasno čemu se rugao Kubrick - tinejdžerima, silovateljima, kriminalnom postupku, liberalnoj birokraciji, bogate britanske klase; vi odlučite. Poput većine Kubrickovih filmova, i ovaj je originalan, hermetičan, jezovit spektakl kojemu se moramo diviti jer je jedinstven"... (Michael Atkinson, Chicago Leader)
   "Paklena naranča" je film koji, od početka do kraja, pršti ironijom. To je briljantno, crno poetično djelo koje istodobno fascinira i izaziva gađenje. (James Brundage / Filmcritic.com)
   "A Clockwork Orange" sve do danas nosi težinu borbe čovjeka za ostvarivanjem ljudskosti u svijetu kontradikcija na granici između dobrog i moralnog. (Dunja Ivezić, ziher.hr)

http://www.imdb.com/title/tt0066921/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 05.01.

SPENCER

Spencer, 2021.
17:30 sati



Spencer, 2021. Pablo Larraín, 117 min. UK/DE/US/CH
Scenarij:
Steven Knight
Uloge: Kristen Stewart, Timothy Spall, Jack Farthing, Sean Harris, Sally Hawkins
   Radnja filma smještena je u 1991. godinu tijekom božićnih praznika kada se princeza Diana počela suočavati sa svojom teškom odlukom da okonča brak s princom Charlesom.
   O narodnoj princezi, kako su nazivali pokojnu Dianu Spencer, bivšu suprugu princa Charlesa, nakon njene tragične smrti snimljeno je mnogo igranih i dokumentarnih filmova i serija, ali njena sudbina i dalje intrigira kako svjetsku javnost, tako i brojne filmske umjetnike. Sam film nije klasična "biopic" priča, već se scenarij Stevena Knighta zasniva na tri dana u životu glavne junakinje, kroz "fikciju baziranu na stvarnoj tragediji", kako je oprezno najavljeno na početku uvodne špice i samim naslovom filma baziranim na njenom pravom prezimenu, jasno predstavljajući namjeru autora da ponudi intimni, ogoljeni portret jedne osobe o kojoj se već sve zna.
   Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, nakon čega Variety piše “uloga će Kirsten Stewartu vjerojatno donijeti prvu nominaciju za Oscara." Film je na svjetskoj premijeri dobio trominutne ovacije.
   Film je vizualno impresivan, a Kristen Stewart odlična kao princeza Diana  (Nenad Polimac, JL)
   Od svih koji su glumili Dianu u posljednjih 10 godina, ona joj je najbliža. (bivši tjelohranitelj princeze Diane, Ken Wharfe)
    Znao sam da je dobra, ali ne i da je tako dobra. (kolega Timothy Spall o glumi Kirsten Stewart)
   Ovo, naime, ni po čemu nije tipičan biografski film. Ovo je opis emotivnog i psihičkog stanja jedne žene tijekom tri blagdanska dana s obitelji. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Otkriće! Prvo, rad Kristen Stewart. Drugo, atmosfera. Pošten portret ranjivosti, duboke usamljenosti, majčinstva i cijelog tog kruga koji je poput kaveza. To je više od filma o Diani Spencer: iskrena, precizna, gotovo okrutna slika ženske pozicije u društvu. Jednostavno, prelijep film. (Kirpianuscus/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt12536294/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

IN MEMORIAM NED BEATTY: OSLOBAĐANJE

Deliverance, 1972.
20:00 sati



Deliverance, 1972. John Boorman, 119 min. US
Scenarij:
James Dickey prema vlastitom, istoimenom romanu
Uloge: Jon Voight, Burt Reynolds, Ned Beatty, Ronny Cox, Bill McKinney, Herbert "Cowboy" Coward, James Dickey, Billy Redden, Macon McCalman
   Rijeka Cahulawasse uskoro će postati stvar prošlosti zajedno sa prelijepim krajolikom koji ju okružuje te će biti pretvorena u veliko jezero. Prije nego što se to dogodi avanturist Lewis  organizira posljednji rafting za sebe i trojicu prijatelja. Njihovo putovanje od vrha do dna rijeke ubrzo će biti prekinuto od strane dvojice starosjedilaca, i avantura se pretvara u borbu za opstanak.
   Između ostalog, film je poznat i po smanjenju produkcijskih troškova, što je u konačnici značilo da glumci nisu imali osiguranje niti dublere u rizičnim scenama pa su morali sami izvoditi vratolomije, od spuštanja po brzacima do Voightovog penjanja uz okomitu stijenu kanjona. Ned Beatty se umalo utopio, a kod jednog ekstremno visokog slapa, umjesto Burta Reynoldsa u kanu je stavljena lutka, no to je bilo teško zakamuflirati pa je Reynolds ipak odlučio odraditi scenu sam i zaradio ozljedu trtične kosti. Anegdota kaže da je Reynolds pitao Boormana kako mu se čini, a ovaj mu odgovorio da je lutka bolje odradila posao.
   Instrumentalna skladba, "Dueling Banjos", osvojila je Grammy 1974. za najbolju instrumentalnu izvedbu country glazbe.
   Prva filmska uloga Neda Beattyja (1937-2021)  bila je upravo u ovom remek-djelu, te ga proslavila u jednoj od najšokantnijih scena u povijesti filma. Dok je snimao scenu vožnje kanuom po rijeci, Ned Beatty je pao u vodu i uvučen u vrtlog. Nakon što je spašen, John Boorman ga pita "Kako si se osjećao?", a Beatty  odgovara: "Mislio sam da ću se utopiti, a prva misao mi je bila, kako će John završiti film bez mene? A moja druga misao je bila, kladim se da će gad pronaći način!"
   Kritičari su dobro prihvatili “Deliverance” i smatraju ga jednim od najboljih filmova 1972. "Nepokolebljiva režija Johna Boormana i izvrsni nastup Burta Reynoldsa. "Deliverance" je zastrašujuća avantura.”
   Sukob čovjeka i prirode, modernog i starog ovdje je prikazan u svoj svojoj brutalnoj žestini. Od glumaca preko fantastične režije i legendarne muzike ovo je film koji obogaćuje čuvjeka i njegov duh u svakom pogledu. (mrky/filmski.net)
   Jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih filmova svog vremena, koji se pamti i po kultnoj sceni dvoboja u sviranju bendža, Boorman je zamislio kao svojevrsnu biblijsku parabolu o iskupljenju grijeha suvremene civilizacije, pri čemu civilizirani protagonisti da bi preživjeli bivaju prisiljeni odbaciti sve skrupule te civilizacije. Ostvarenje koje je postiglo izuzetan komercijalni uspjeh i prometnulo se u peti najgledaniji film 1972. godine u američkim kinima impresivno je režirano, izuzetno sugestivno i vrlo atmosferično djelo tjeskobnog, pesimističnog i mizantropskog ugođaja. (hfs)
   “Ima nešto u šumi i vodi što smo u gradu izgubili“, konstatiraju likovi prije nizvodna spuštanja kanuom. Voda (rijeka, jezero) ima pročišćujući, katarzični karakter, a na površinu podsvijesti izvlači prvobitnosti - nepotopljen čovjekov primarni strah od majke prirode i njezine krezube rodbine naoružane dvocijevkama. “Oslobađanje“ je za ovakav tip filma i njegove antagoniste napravilo ono što su “Psiho“ i “Ralje“ učinili za tuširanje u motelu i kupanje u moru. (Marko Njegić, SD)
   Ono što pak generalno fascinira u ponovnom gledanju „Oslobađanja“ nakon dugo vremena je njegova zimzelenost. Ovo je jedan od rijetkih filmova iz tog doba za koji možemo reći da ga zub vremena nije nagrizao. U njemu nema apsolutno ništa anakrono, ništa umjetno, naivno iz današnje perspektive, niti bilo što tipično za epohu u kojoj je stvaran. Da je „Deliverance“ snimljen 2016. godine takav kakav je, bio bi slavljen kao visoko dostignuće filmske umjetnosti u 21. stoljeću. (Tihomir Ivka, trusty.hr)
   Mnogi Boormanovi filmovi poput "Excalibura" nisu dobro ostarjeli, neki poput "Zardoza"danas izgledaju kao trash, ali "Oslobađanje" je briljantno baš kao i 1972. (Tihomir Ivka, trusty.hr)

https://www.imdb.com/title/tt0068473/?ref_=fn_al_tt_1

 

PETAK / 07.01.

NEBESA

Nebesa, 2021.
17:30 sati



Nebesa, 2021. Srđan Dragojević, 120 min. RS/SI/HR/MAK/BiH/DE/MG
Scenarij:
Srđan Dragojević, inspiriran kratkim pričama Marcela Ayméa
Uloge: Ksenija Marinković, Miloš Samolov, Bojan Navojec, Nataša Marković, Radoslav Milenković, Goran Navojec
   Nakon pola stoljeća komunizma, religija se vraća! No je li ovo dezorijentirano istočnoeuropsko društvo spremno? Jedan radnik dobiva aureolu; osuđenik na smrt pretvori se u bebu; umjetnik otkriva da njegove slike ne hrane samo duše nego i želuce. Tri čarobne crnohumorne priče, smještene u postkomunističko društvo puno praznovjerja, korupcije i nade, nude dirljiv i osebujan prikaz božjih čuda.
   Filmski festival u Locarnu 2021. Nagrada žirija mladih
   Moja sestra, redovnica, koja je čitala i razne verzije scenarija, ali i pogledala film, rekla je da je to prva kršćanska komedija. Ja nisam siguran da je film baš to, ali jest, recimo, kršćanska alegorija s elementima crne komedije. U svakom slučaju, i ona i neki ljudi iz crkve koji su film pogledali, vidjeli su ga kao veoma kršćanski – kao film o vjeri, za ljude koje ova tema zanima. No ne mislim da je, ekskluzivno, ovo film samo za vjernike. U raznim zemljama gdje se film prikazivao veoma se različito doživljava. U Španjolskoj, recimo, zatim na festivalu u Valenciji, publika ga je doživljavala kao satiru na račun crkve kao institucije, s elementima Bunuela, a opet, na festivalu u Odessi ljudi su ga doživljavali kao veoma religiozan, dok su, recimo, ljudi u Ljubljani pak u njemu vidjeli razne političke konotacije. Meni je taj fenomen da svatko doživljava film iz vlastitog svjetonazora nešto vrlo zanimljivo. Uostalom, ja sam ga napravio da bih postavio brojna pitanja, otvorio razne dileme, koje i mene kao autora muče. (redatelj Srđan Dragojević)
   Cjelokupni duh filma i njegov nadrealni, ali uvjerljivi svijet zvuče istinito, a posebno će se sviđati istočnoeuropskoj publici. Dragojević se do sada nije izravno bavio vjerom i religijom, iako se njeni aspekti pojavljuju u mnogim njegovim slikama, ali najinspirativnija načela kršćanstva dostižu svoj vrhunac u vrhunskom kraju filma. (Vladan Petković, www.cineuropa.org)
https://www.imdb.com/title/tt11034276/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SPENCER

Spencer, 2021.
20:00 sati



Spencer, 2021. Pablo Larraín, 117 min. UK/DE/US/CH
Scenarij:
Steven Knight
Uloge: Kristen Stewart, Timothy Spall, Jack Farthing, Sean Harris, Sally Hawkins
   Radnja filma smještena je u 1991. godinu tijekom božićnih praznika kada se princeza Diana počela suočavati sa svojom teškom odlukom da okonča brak s princom Charlesom.
   O narodnoj princezi, kako su nazivali pokojnu Dianu Spencer, bivšu suprugu princa Charlesa, nakon njene tragične smrti snimljeno je mnogo igranih i dokumentarnih filmova i serija, ali njena sudbina i dalje intrigira kako svjetsku javnost, tako i brojne filmske umjetnike. Sam film nije klasična "biopic" priča, već se scenarij Stevena Knighta zasniva na tri dana u životu glavne junakinje, kroz "fikciju baziranu na stvarnoj tragediji", kako je oprezno najavljeno na početku uvodne špice i samim naslovom filma baziranim na njenom pravom prezimenu, jasno predstavljajući namjeru autora da ponudi intimni, ogoljeni portret jedne osobe o kojoj se već sve zna.
   Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, nakon čega Variety piše “uloga će Kirsten Stewartu vjerojatno donijeti prvu nominaciju za Oscara." Film je na svjetskoj premijeri dobio trominutne ovacije.
   Film je vizualno impresivan, a Kristen Stewart odlična kao princeza Diana  (Nenad Polimac, JL)
   Od svih koji su glumili Dianu u posljednjih 10 godina, ona joj je najbliža. (bivši tjelohranitelj princeze Diane, Ken Wharfe)
    Znao sam da je dobra, ali ne i da je tako dobra. (kolega Timothy Spall o glumi Kirsten Stewart)
   Ovo, naime, ni po čemu nije tipičan biografski film. Ovo je opis emotivnog i psihičkog stanja jedne žene tijekom tri blagdanska dana s obitelji. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Otkriće! Prvo, rad Kristen Stewart. Drugo, atmosfera. Pošten portret ranjivosti, duboke usamljenosti, majčinstva i cijelog tog kruga koji je poput kaveza. To je više od filma o Diani Spencer: iskrena, precizna, gotovo okrutna slika ženske pozicije u društvu. Jednostavno, prelijep film. (Kirpianuscus/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt12536294/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SUBOTA / 08.01.

Madres Paralelas, 2021. Pedro Almodovar, 123 min. ES/FR
Scenarij:
Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Cruz, Rossy de Palma, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit
   Novi film velikog redatelja Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci, Pričaj s njom, Tuga i slava) otvorio je 78. Međunarodni filmski festival u Veneciji (devetominutne ovacije nakon završetka filma), a desetak dana kasnije Penelope Cruz osvojila je nagradu za najbolju glumicu na festivalu!
   Dvije žene, Janis i Ana, zajedno se nalaze u bolničkoj sobi gdje svaka očekuje rođenje djeteta. Niti jedna niti druga nisu u vezi, a obje su zatrudnile igrom slučaja. Sredovječna Janis ne žali za trudnoćom i poprilično je ushićena. Adolescentica Ana s druge se strane kaje, a usto je uplašena i traumatizirana. Janis ju pokušava ohrabriti dok se obje poput mjesečarki kreću bolničkim hodnicima. Nekoliko riječi koje će izmijeniti u satima čekanja do poroda između njih dvije stvorit će neočekivanu povezanost, a koja će razvojem situacije i novonastalim komplikacijama promijeniti njihove živote zauvijek.
   S filmom ‘Paralelne majke’ vratio sam se u svijet žena, vratio sam se majčinstvu i obitelji. Govorim o važnosti nasljednika. Puno je majki u mojoj filmografiji ali one iz ovog filma su drugačije. (Pedro Almodovar)
   Bez obzira na ton filma, postoje određene boje, taktovi i stilski odabiri koji su nedvojbeno Pedro. Na svijetlu, tamnocrvenu boju ne gledamo isto zahvaljujući njegovom radu. Jedna od velikih radosti u gledanju njegova filma je gledati kako se radnja mijenja od onoga što ste očekivali i onoga što zapravo jest. I ovdje je tako: Almodóvar najvišeg ranga, Almodovar koji potkopava očekivanja nudeći nam emotivniju, opsjednutiju političku sliku. (Christopher James / Film Experience)
   Almodóvar postavlja čitav niz komunikacijskih posuda kako bi progovorio o novim modelima obitelji, seksualnosti i identiteta, ali prije svega o ženi kao standardu na kojem se temelji cijelo naše društvo. Neudate žene koje moraju napredovati snagom svojih instinkta i svojih uvjerenja, žene koje daju otkaz, žene koje uče, žene koje daju sebe, žene koje se bore. (Beatriz Martínez / fotogramas.es)
   Almodóvarov najpolitičkiji film do sada. (Raphael Abraham / Financial Times)
   Scenarij i režija oscarovski su kalibar. Jedan od najboljih Almodóvarovih filmova. (Dwight Brown/Top Critic)
   Od početnih kadrova do završne špice, ovo je izvrsna predstava Penélope Cruz. Ali s lekcijom iz španjolske povijesti. (Kevin Maher Times/UK)

https://www.imdb.com/title/tt12618926/?ref_=fn_al_tt_1
NAPOMENA: PREMIJERA 22.12. U 20.00 SAMO UZ COVID PROPUSNICE !!! (drugi dan projekcije po uobičajenom: do 30 ljudi u dvorani)

  

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: DINASTIJA GUCCI

House of Gucci, 2021.
19:30 sati



House of Gucci, 2021. Ridley Scott, 157 min. CA/US
Scenarij:
Becky Johnston i Roberto Bentivegna prema knjizi Sare Gay Forden „Kuća Gucci: Senzacionalna priča o ubojstvu, ludilu, glamuru i pohlepi / The House of Gucci: Sensational Story of Murder, Madness, Glamour, and Greed“
Uloge: Lady Gaga, Adam Diver, Al Pacino, Jared Leto, Jeremy Irons, Salma Hayek, Reeve Carney
   Nisam imala pojma da sam se udala za čudovište (Patrizia Reggiani)
   Nisi... Udala si se za Guccija. (Maurizio GuccI)

   „Dinastija Gucci“ inspirirana je šokantnom, istinitom pričom o obiteljskom carstvu talijanske modne kuće Gucci. Obuhvaća tri desetljeća ljubavi, izdaje, dekadencije, osvete i u konačnici, ubojstvo.
   Kontroverzna priča oko talijanske obitelji snima se pod redateljskom palicom Ridleyja Scotta i radnjom je smještena u 1995. godinu kada je Maurizio Gucci, unuk osnivača luksuzne kuće, na putu prema svom uredu ubijen, a njegova supruga Patrizia Reggiani bila je optužena za naručivanje atentata. Tako je i stekla nadimak "Crna udovica". Poznata po svom over-the-top stilu i britkom jeziku, na pitanje zašto ga sama nije ubila, odgovorila je, "Moj vid nije toliko dobar, a nisam htjela promašiti".
   Duga je priča o nastanku ovog filma: u lipnju 2006. Ridley Scott trebao je režirati film (s Angelinom Jolie i Leonardom DiCapriom) o propasti obiteljske dinastije Gucci, unatoč tome što je obitelj odbacila projekt. U veljači 2012. Scottova kći Jordan Scott zamijenila ga je na mjestu redatelja i bila je u pregovorima s Penélope Cruz. U studenom 2016., Wong Kar-wai preuzeo je dužnost redatelja od Jordan Scott, s Margot Robbie u naslovnoj ulozi. U studenom 2019., ponovo preuzima Ridley Scott, a modna kuća surađuje s produkcijom i daje im potpuni pristup arhivi za garderobu i rekvizite.
   Nastojala sam od Patrizije napraviti pravu osobu, a ne karikaturu. Osjećala sam da je najbolji način odavanja počasti Mauriziu i Talijanima da moja izvedba bude autentična, iz perspektive žene. Ne Italo-Amerikanke, nego Talijanke. (Lady Gaga)
   U početku sam pozdravila njen izbor jer mislim da je genijalka. Ali iznerviralo me to što me nije kontaktirala kako bih je upoznala. Nije to stvar novca, to je pitanje dobrog razuma i poštovanja. (Patrizia Reggiani o Lady Gagi)
   Od njezina prvog pojavljivanja, jasno je da film pripada Gagi. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Savršena izvedba Lady Gage. (rotten tomatoes)
   Uzbudljiva, smiješna i krajnje zanosna sapunica. (Clarisse Loughrey / Independent)
   Unatoč svojim bezbrojnim nedostacima, film je sjajna, veličanstvena zbrka koju ne možete prestati gledati. (Joseph Walsh / The Arts Desk)
   „House of Gucci“  vjerojatno je najsmješnija komedija i najluđa tragedija godine. (Lissa Wilkinson / Vox)
   Majstorski, ali divlje neuravnoteženi prikaz skandalozne povijesti proslavljenog modnog carstva. (Tomris Laffly / rogerebert.com)

https://www.imdb.com/title/tt11214590/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 11.01.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: DINASTIJA GUCCI

House of Gucci, 2021.
17:00 sati



House of Gucci, 2021. Ridley Scott, 157 min. CA/US
Scenarij:
Becky Johnston i Roberto Bentivegna prema knjizi Sare Gay Forden „Kuća Gucci: Senzacionalna priča o ubojstvu, ludilu, glamuru i pohlepi / The House of Gucci: Sensational Story of Murder, Madness, Glamour, and Greed“
Uloge: Lady Gaga, Adam Diver, Al Pacino, Jared Leto, Jeremy Irons, Salma Hayek, Reeve Carney
   Nisam imala pojma da sam se udala za čudovište (Patrizia Reggiani)
   Nisi... Udala si se za Guccija. (Maurizio GuccI)

   „Dinastija Gucci“ inspirirana je šokantnom, istinitom pričom o obiteljskom carstvu talijanske modne kuće Gucci. Obuhvaća tri desetljeća ljubavi, izdaje, dekadencije, osvete i u konačnici, ubojstvo.
   Kontroverzna priča oko talijanske obitelji snima se pod redateljskom palicom Ridleyja Scotta i radnjom je smještena u 1995. godinu kada je Maurizio Gucci, unuk osnivača luksuzne kuće, na putu prema svom uredu ubijen, a njegova supruga Patrizia Reggiani bila je optužena za naručivanje atentata. Tako je i stekla nadimak "Crna udovica". Poznata po svom over-the-top stilu i britkom jeziku, na pitanje zašto ga sama nije ubila, odgovorila je, "Moj vid nije toliko dobar, a nisam htjela promašiti".
   Duga je priča o nastanku ovog filma: u lipnju 2006. Ridley Scott trebao je režirati film (s Angelinom Jolie i Leonardom DiCapriom) o propasti obiteljske dinastije Gucci, unatoč tome što je obitelj odbacila projekt. U veljači 2012. Scottova kći Jordan Scott zamijenila ga je na mjestu redatelja i bila je u pregovorima s Penélope Cruz. U studenom 2016., Wong Kar-wai preuzeo je dužnost redatelja od Jordan Scott, s Margot Robbie u naslovnoj ulozi. U studenom 2019., ponovo preuzima Ridley Scott, a modna kuća surađuje s produkcijom i daje im potpuni pristup arhivi za garderobu i rekvizite.
   Nastojala sam od Patrizije napraviti pravu osobu, a ne karikaturu. Osjećala sam da je najbolji način odavanja počasti Mauriziu i Talijanima da moja izvedba bude autentična, iz perspektive žene. Ne Italo-Amerikanke, nego Talijanke. (Lady Gaga)
   U početku sam pozdravila njen izbor jer mislim da je genijalka. Ali iznerviralo me to što me nije kontaktirala kako bih je upoznala. Nije to stvar novca, to je pitanje dobrog razuma i poštovanja. (Patrizia Reggiani o Lady Gagi)
   Od njezina prvog pojavljivanja, jasno je da film pripada Gagi. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Savršena izvedba Lady Gage. (rotten tomatoes)
   Uzbudljiva, smiješna i krajnje zanosna sapunica. (Clarisse Loughrey / Independent)
   Unatoč svojim bezbrojnim nedostacima, film je sjajna, veličanstvena zbrka koju ne možete prestati gledati. (Joseph Walsh / The Arts Desk)
   „House of Gucci“  vjerojatno je najsmješnija komedija i najluđa tragedija godine. (Lissa Wilkinson / Vox)
   Majstorski, ali divlje neuravnoteženi prikaz skandalozne povijesti proslavljenog modnog carstva. (Tomris Laffly / rogerebert.com)

https://www.imdb.com/title/tt11214590/?ref_=nv_sr_srsg_0

FRANCUSKA VEZA

The French Connection, 1972.
20:00 sati



50-GODIŠNJACI: JESU LI DOBRO OSTARJELI?
The French Connection, 1972. William Friedkin, 104 min. US
Scenarij:
Ernest Tidyman
Uloge: Gene Hackman, Roy Schieder, Fernando Rey, Tony Lo Bianco, Marcel Bozzuffi
   Priča prati dva newyorška detektiva koji pokušavaju zaustaviti pošiljku heroina iz Francuske i uhvatiti glavnog uvoznika heroina za Sjevernu Ameriku. Osim zanimljivog kontrasta rasističkog, alkoholičarskog detektiva "Popeya" Doylea i uglađenog, gospodskog dilera Garniera, film je najpoznatiji po automobilskoj jurnjavi. Ono što je manje poznato jest da je film ekranizacija non fiction knjige Robin Moorea, o stvarnoj francuskoj vezi. Heroin je iz Turske preko Francuske dolazio u SAD-e još od 30-ih godina.
   Jedan od utjecajnijih filmova policijske tematike, izvrsni je kriminalistički film nagrađen s 5 Oscara (uključujući i onaj za najbolji film), te 3 Zlatna Globusa.
   Zapravo vrlo dobar unatoč tome što se sastoji od klišeja kao što su policajci i lopovi, jurnjave i puno pucanja. (Roger Greenspun / New York Times)
   Hrabar, bezobrazan triler, daleko superiorniji od bilo kojeg filma slične tematike. (Gene Siskel / Chicago Tribune)
   Uz intrigantan zaplet i zanimljive protagoniste, djelo se posebice izdvaja sustavnim provođenjem dokumentarističkog stila koji se uglavnom temelji na čestoj uporabi kamere iz ruke, ali i skrivene kamere na neosiguranim njujorškim ulicama te zuma. Stoga se film može tumačiti i kao dojmljiv dokument propadanja New Yorka početkom 1970-ih. Djelo je pamtljivo i po jednoj od najspektakularnijih automobilskih potjera u povijesti filma. (M. Sablić / HFL)

https://www.imdb.com/title/tt0067116/?ref_=fn_al_tt_1

 

SRIJEDA / 12.01.

SPENCER

Spencer, 2021.
17:30 sati



Spencer, 2021. Pablo Larraín, 117 min. UK/DE/US/CH
Scenarij:
Steven Knight
Uloge: Kristen Stewart, Timothy Spall, Jack Farthing, Sean Harris, Sally Hawkins
   Radnja filma smještena je u 1991. godinu tijekom božićnih praznika kada se princeza Diana počela suočavati sa svojom teškom odlukom da okonča brak s princom Charlesom.
   O narodnoj princezi, kako su nazivali pokojnu Dianu Spencer, bivšu suprugu princa Charlesa, nakon njene tragične smrti snimljeno je mnogo igranih i dokumentarnih filmova i serija, ali njena sudbina i dalje intrigira kako svjetsku javnost, tako i brojne filmske umjetnike. Sam film nije klasična "biopic" priča, već se scenarij Stevena Knighta zasniva na tri dana u životu glavne junakinje, kroz "fikciju baziranu na stvarnoj tragediji", kako je oprezno najavljeno na početku uvodne špice i samim naslovom filma baziranim na njenom pravom prezimenu, jasno predstavljajući namjeru autora da ponudi intimni, ogoljeni portret jedne osobe o kojoj se već sve zna.
   Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, nakon čega Variety piše “uloga će Kirsten Stewartu vjerojatno donijeti prvu nominaciju za Oscara." Film je na svjetskoj premijeri dobio trominutne ovacije.
   Film je vizualno impresivan, a Kristen Stewart odlična kao princeza Diana  (Nenad Polimac, JL)
   Od svih koji su glumili Dianu u posljednjih 10 godina, ona joj je najbliža. (bivši tjelohranitelj princeze Diane, Ken Wharfe)
    Znao sam da je dobra, ali ne i da je tako dobra. (kolega Timothy Spall o glumi Kirsten Stewart)
   Ovo, naime, ni po čemu nije tipičan biografski film. Ovo je opis emotivnog i psihičkog stanja jedne žene tijekom tri blagdanska dana s obitelji. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Otkriće! Prvo, rad Kristen Stewart. Drugo, atmosfera. Pošten portret ranjivosti, duboke usamljenosti, majčinstva i cijelog tog kruga koji je poput kaveza. To je više od filma o Diani Spencer: iskrena, precizna, gotovo okrutna slika ženske pozicije u društvu. Jednostavno, prelijep film. (Kirpianuscus/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt12536294/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UBOJICE

The Killers, 1946.
20:00 sati



100 GODINA AVE GARDNER:
The Killers, 1946. Robert Siodmak, 103 min. US
Scenarij:
Anthony Veiller prema kratkoj priči Ernesta Hemingwaya
Uloge: Burt Lancaster, Ava Gardner, Edmond O'Brien
   Istražitelj osiguravajućeg zavoda Jim Reardon pokušava pronaći počinitelje ubojstva bivšeg boksača Ole "Swede" Andresona, zaintrigiran time što je Swede indifirentno dočekao smrt. Ulazeći u sve detalje života "Šveđanina", Reardon nailazi na zanimljive događaje povezane s kriminalom i nasiljem i u čijem središtu je misteriozna i zavodljiva Kitty Collins. U maniri tajnovita noir filma spajaju se dijelovi slagalice u kojima otkrivamo kako je Swede upao u loše društvo i zbog toga masno platio.
   Film je imao četiri nominacije za Oscara, bio veliki komercijalni uspjeh te imao niz kritičarskih pohvala (Građanin Kane noira), lansirajući u zvijezde debitanta Burta Lancastera i femme fatale, Avu Gardner.
https://www.imdb.com/title/tt0038669/?ref_=fn_al_tt_1

   Ava Gardner (1922-1991), zapamćena po svojoj ljepoti, zbog koje je i dospjela u filmski svijet, ali i svojim velikim ulogama. Prvi film koji ju je proslavio su “Ubojice”. Iako je prije njega nastupila u nemalom broju filmova, njezinom prvom pravom ulogom se smatra ona Kitty Collins, zanosna femme fatale koja privlači pažnju muškaraca i daje boju i blještavilo filmu. Zvijezda je rođena: svi, i publika i kritičari, oduševili su se njenom interpretacijom neodoljive i opasne žene, no Gardner nije htjela ostati samo femme fatale tijekom cijelog ostatka karijere. Uvijek je tražila – i dobivala – uloge odlučnih i samosvojnih žena. Bila je koktel prijeteće privlačnosti i seksualnosti koja oduzima dah. Ipak, unatoč iznimnoj ljepoti i talentu, lik s velikih ekrana nije bio nimalo anđeoski u pravom životu. Obožavala je piti, bančiti i izlaziti s muškarcima, a veze su joj bile burne i temperamentne baš poput njezina karaktera. Ipak, pamtimo je po ulogama, profesionalnom ponašanju na filmskim setovima i sposobnosti da se zauzme za sebe kada je to bilo potrebno. Jer, kako je i sama govorila, bolje biti sam nego u lošem braku.
   “Imam samo jedno pravilo u glumi – vjerujem redatelju i dajem mu srce i dušu.”
   “Nemojte ni na trenutak pomisliti da loš publicitet i loše kritike ne ostavljaju tragove. Prijatelji vas pokušavaju oraspoložiti, ali nikad se na to ne navikneš. Uvijek boli.”
   “Da mogu ponovno živjeti, živjela bih na isti način. Možda nekoliko promjena tu ili tamo, ali ništa posebno. Istina je, dušo, uživala sam u svom životu. Vraški sam se dobro provela.”
   “Želim doživjeti 150 godina, ali kad umrem, želim da to bude s cigaretom u jednoj ruci i čašom viskija u drugoj.”

 

ČETVRTAK / 13.01.

ANNETTE

Annette, 2021.
17:00 sati



Annette, 2021. Leos Carax, 141 min. FR/DE/US/ME/JP/CH
Scenarij:
Ron Mael i Russell Mael (prema originalnoj priči, glazbi i pjesmama benda Sparks)
Uloge: Adam Driver, Marion Cotillard, Simon Helberg
   Los Angeles, sadašnjost. Henry je stand-up komičar s otkvačenim smislom za humor. Ann je svjetski priznata operna pjevačica. Pod svjetlima reflektora oni čine jedinstveni i glamurozni par. Rođenje prvog djeteta, Annette, misteriozne male djevojčice s iznimnom sudbinom, preokrenut će njihove živote naglavačke.
   Cijelu stvar na zavidnu razinu uzdiže briljantni Adam Driver. Čovjek posljednjih godina pretvara u zlato sve što dodirne, a ovdje dodatno imponira svojim talentom. (Ivica Perinović, ezadar)
   Delikatan ples između farse i fantazije, „Annette“ je veličanstvena, zabavna rock opera čiji je eksperimentalni pristup emocionalnim krajnostima ambiciozan, ako ne i neobičan. (rotten tomatoes)
   Nasmijati će vas, iznervirati, činiti na trenutke dosadnim... ili pak oduševiti... budite sigurni da film poput „Annette“ više nikada nećete gledati. (Amelia Berry, Flicks.co.nz)
   Ne postoji ništa slično u savremenoj kinematografiji. (Amar Komić, www.filmofil.ba)
   Ludo i potpuno briljantno. (Charlotte O'Sullivan, London Evening Standard)
   Čak i ako prvih 30 minuta provedete govoreći: "Što se događa?", budite uvjereni da će vas Caraxov film potpuno zaokupiti i na kraju osvojiti. (Wenlei Ma, News.com.au)
   Carax je pjesnički genij i svojom bujnom maštom stalno iznova premašuje kinematografska pravila kako bi stvorio svijet pun vizija i duhova. (Philippe Paturel, cinemaforever.net)
   „Annette“ je film rođen da otvori tako veliki filmski festival kao što je festival u Cannesu. Carax koristi tu svečanu priliku i spaja svoju gigantsku maštu s ljudskim emocijama, a publici ostaje osjećaj istinske kinematografske magije. (the.film-master.blogspot.com)

   Cannes Film Festival 2021. Najbolji redatelj
https://www.imdb.com/title/tt6217926/?ref_=nv_sr_srsg_3

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: LICORICE PIZZA

Licorice Pizza, 2021.
20:00 sati



Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij:
Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)

https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 14.01.

DESET U POLA

Deset u pola, 2021.
17:30 sati



Deset u pola, 2021. Danis Tanović, 90 min. BiH
Scenarij:
Nikola Kuprešanin i Danis Tanović
Uloge: Izudin Bajrović, Kerim Cutuna, Branko Đurić, Helena Vuković, Anja Matković, Goran Navojec
   Sarajevo, svibanj 2021. godine. Baščaršija se pokušava oporaviti od duge i teške pandemijske godine. Pandemija još traje, ali ipak – dolazi ljeto, postoji nada da bi se stvari mogle, barem nakratko, popraviti. Kada jedno jutro u Enesovu ćevabdžinicu uđe Zagrepčanka koja kaže da je došla pojesti „najbolje ćevape u Sarajevu“, on je pošalje kod Ize, da bi tako i on tradicionalno mogao nakon prve uslužene mušterije, priiuštiti sebi zadovoljstvo prve jutarnje kave. Ovaj sasvim bezazlen, prijateljski gest, izaziva potpuni raspad komšijskog, poslovnog i privatnog života, ne samo Enesovog i Izinog već i cijelog grada.
   Novi film Danisa Tanovića nasmijat će, zabavit će i omekšat će romantika, koliko i cinika u publici. (Romana/ kakavdobarfilm.eu)
   Tanović i Kuprešanin ne dopuštaju da im glavno jelo zagori i uspijevaju izazvati da gledatelj nekako ogladni dok gleda film. Da poželi pojesti ćevape, u Sarajevu ili gdjegod drugdje. (Marko Njegić, SD)
   Ako ste mislili da je ovo film o ćevapima, grdno ste se prevarili. Film govori o obitelji, odnosima unutar obitelji, prijateljstvu, konzervatizmu, prežiljavanju, ali i tipičnom Balkanu i problemima koji su za mnoge sitni, no za Balkance, ovoga puta Sarajlije, najvažniji na svijetu. (Nikola Knežević / music-box.hr)

https://www.imdb.com/title/tt14577742/?ref_=fn_al_tt_1

ANNETTE

Annette, 2021.
19:30 sati



Annette, 2021. Leos Carax, 141 min. FR/DE/US/ME/JP/CH
Scenarij:
Ron Mael i Russell Mael (prema originalnoj priči, glazbi i pjesmama benda Sparks)
Uloge: Adam Driver, Marion Cotillard, Simon Helberg
   Los Angeles, sadašnjost. Henry je stand-up komičar s otkvačenim smislom za humor. Ann je svjetski priznata operna pjevačica. Pod svjetlima reflektora oni čine jedinstveni i glamurozni par. Rođenje prvog djeteta, Annette, misteriozne male djevojčice s iznimnom sudbinom, preokrenut će njihove živote naglavačke.
   Cijelu stvar na zavidnu razinu uzdiže briljantni Adam Driver. Čovjek posljednjih godina pretvara u zlato sve što dodirne, a ovdje dodatno imponira svojim talentom. (Ivica Perinović, ezadar)
   Delikatan ples između farse i fantazije, „Annette“ je veličanstvena, zabavna rock opera čiji je eksperimentalni pristup emocionalnim krajnostima ambiciozan, ako ne i neobičan. (rotten tomatoes)
   Nasmijati će vas, iznervirati, činiti na trenutke dosadnim... ili pak oduševiti... budite sigurni da film poput „Annette“ više nikada nećete gledati. (Amelia Berry, Flicks.co.nz)
   Ne postoji ništa slično u savremenoj kinematografiji. (Amar Komić, www.filmofil.ba)
   Ludo i potpuno briljantno. (Charlotte O'Sullivan, London Evening Standard)
   Čak i ako prvih 30 minuta provedete govoreći: "Što se događa?", budite uvjereni da će vas Caraxov film potpuno zaokupiti i na kraju osvojiti. (Wenlei Ma, News.com.au)
   Carax je pjesnički genij i svojom bujnom maštom stalno iznova premašuje kinematografska pravila kako bi stvorio svijet pun vizija i duhova. (Philippe Paturel, cinemaforever.net)
   „Annette“ je film rođen da otvori tako veliki filmski festival kao što je festival u Cannesu. Carax koristi tu svečanu priliku i spaja svoju gigantsku maštu s ljudskim emocijama, a publici ostaje osjećaj istinske kinematografske magije. (the.film-master.blogspot.com)

   Cannes Film Festival 2021. Najbolji redatelj
https://www.imdb.com/title/tt6217926/?ref_=nv_sr_srsg_3

SUBOTA / 15.01.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: LICORICE PIZZA

Licorice Pizza, 2021.
17:30 sati



Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij:
Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)

https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

Madres Paralelas, 2021. Pedro Almodovar, 123 min. ES/FR
Scenarij:
Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Cruz, Rossy de Palma, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit
   Novi film velikog redatelja Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci, Pričaj s njom, Tuga i slava) otvorio je 78. Međunarodni filmski festival u Veneciji (devetominutne ovacije nakon završetka filma), a desetak dana kasnije Penelope Cruz osvojila je nagradu za najbolju glumicu na festivalu!
   Dvije žene, Janis i Ana, zajedno se nalaze u bolničkoj sobi gdje svaka očekuje rođenje djeteta. Niti jedna niti druga nisu u vezi, a obje su zatrudnile igrom slučaja. Sredovječna Janis ne žali za trudnoćom i poprilično je ushićena. Adolescentica Ana s druge se strane kaje, a usto je uplašena i traumatizirana. Janis ju pokušava ohrabriti dok se obje poput mjesečarki kreću bolničkim hodnicima. Nekoliko riječi koje će izmijeniti u satima čekanja do poroda između njih dvije stvorit će neočekivanu povezanost, a koja će razvojem situacije i novonastalim komplikacijama promijeniti njihove živote zauvijek.
   S filmom ‘Paralelne majke’ vratio sam se u svijet žena, vratio sam se majčinstvu i obitelji. Govorim o važnosti nasljednika. Puno je majki u mojoj filmografiji ali one iz ovog filma su drugačije. (Pedro Almodovar)
   Bez obzira na ton filma, postoje određene boje, taktovi i stilski odabiri koji su nedvojbeno Pedro. Na svijetlu, tamnocrvenu boju ne gledamo isto zahvaljujući njegovom radu. Jedna od velikih radosti u gledanju njegova filma je gledati kako se radnja mijenja od onoga što ste očekivali i onoga što zapravo jest. I ovdje je tako: Almodóvar najvišeg ranga, Almodovar koji potkopava očekivanja nudeći nam emotivniju, opsjednutiju političku sliku. (Christopher James / Film Experience)
   Almodóvar postavlja čitav niz komunikacijskih posuda kako bi progovorio o novim modelima obitelji, seksualnosti i identiteta, ali prije svega o ženi kao standardu na kojem se temelji cijelo naše društvo. Neudate žene koje moraju napredovati snagom svojih instinkta i svojih uvjerenja, žene koje daju otkaz, žene koje uče, žene koje daju sebe, žene koje se bore. (Beatriz Martínez / fotogramas.es)
   Almodóvarov najpolitičkiji film do sada. (Raphael Abraham / Financial Times)
   Scenarij i režija oscarovski su kalibar. Jedan od najboljih Almodóvarovih filmova. (Dwight Brown/Top Critic)
   Od početnih kadrova do završne špice, ovo je izvrsna predstava Penélope Cruz. Ali s lekcijom iz španjolske povijesti. (Kevin Maher Times/UK)

https://www.imdb.com/title/tt12618926/?ref_=fn_al_tt_1
NAPOMENA: PREMIJERA 22.12. U 20.00 SAMO UZ COVID PROPUSNICE !!! (drugi dan projekcije po uobičajenom: do 30 ljudi u dvorani)

  

UTORAK / 18.01.

ANNETTE

Annette, 2021.
17:00 sati



Annette, 2021. Leos Carax, 141 min. FR/DE/US/ME/JP/CH
Scenarij:
Ron Mael i Russell Mael (prema originalnoj priči, glazbi i pjesmama benda Sparks)
Uloge: Adam Driver, Marion Cotillard, Simon Helberg
   Los Angeles, sadašnjost. Henry je stand-up komičar s otkvačenim smislom za humor. Ann je svjetski priznata operna pjevačica. Pod svjetlima reflektora oni čine jedinstveni i glamurozni par. Rođenje prvog djeteta, Annette, misteriozne male djevojčice s iznimnom sudbinom, preokrenut će njihove živote naglavačke.
   Cijelu stvar na zavidnu razinu uzdiže briljantni Adam Driver. Čovjek posljednjih godina pretvara u zlato sve što dodirne, a ovdje dodatno imponira svojim talentom. (Ivica Perinović, ezadar)
   Delikatan ples između farse i fantazije, „Annette“ je veličanstvena, zabavna rock opera čiji je eksperimentalni pristup emocionalnim krajnostima ambiciozan, ako ne i neobičan. (rotten tomatoes)
   Nasmijati će vas, iznervirati, činiti na trenutke dosadnim... ili pak oduševiti... budite sigurni da film poput „Annette“ više nikada nećete gledati. (Amelia Berry, Flicks.co.nz)
   Ne postoji ništa slično u savremenoj kinematografiji. (Amar Komić, www.filmofil.ba)
   Ludo i potpuno briljantno. (Charlotte O'Sullivan, London Evening Standard)
   Čak i ako prvih 30 minuta provedete govoreći: "Što se događa?", budite uvjereni da će vas Caraxov film potpuno zaokupiti i na kraju osvojiti. (Wenlei Ma, News.com.au)
   Carax je pjesnički genij i svojom bujnom maštom stalno iznova premašuje kinematografska pravila kako bi stvorio svijet pun vizija i duhova. (Philippe Paturel, cinemaforever.net)
   „Annette“ je film rođen da otvori tako veliki filmski festival kao što je festival u Cannesu. Carax koristi tu svečanu priliku i spaja svoju gigantsku maštu s ljudskim emocijama, a publici ostaje osjećaj istinske kinematografske magije. (the.film-master.blogspot.com)

   Cannes Film Festival 2021. Najbolji redatelj
https://www.imdb.com/title/tt6217926/?ref_=nv_sr_srsg_3

NAJLJEPŠA VEČER MOGA ŽIVOTA

La più bella serata della mia vita, 1972.
20:00 sati



50-GODIŠNJACI: JESU LI DOBRO OSTARJELI?
La più bella serata della mia vita, 1972. Ettore Scola, 108 min. IT
Scenarij:
Ettore Scola i Sergio Amidei prema drami Friedricha Dürrenmatta
Uloge: Alberto Sordi, Michel Simon, Charles Vanel, Claude Dauphin, Pierre Brasseur, Janet Agren, Giuseppe Maffioli
   Alfredo Rossi, talijanski poduzetnik koji izbjegava poreze, vozi se u Švicarsku kako bi položio 100 milijuna lira. Pogrešno je izračunao vrijeme, a banke su se već zatvorile. Tada na motociklu primijeti tajanstvenu ženu odjevenu u crno. Počinje je pratiti planinskim cestama sve dok mu se automobil iznenada ne pokvari. Tražeći pomoć, odlazi u obližnji dvorac gdje ga dočekuje vlasnik koji poziva Rossija da ostane na večeri i sudjeluje u lažnom suđenju u kojem će Rossi igrati optuženog. Rossi nerado prihvaća poziv, ali tada ugleda Simonettu, prekrasnu sluškinju, i odluči ostati.
   Film kombinira humor s uvjerljivom dramom koja održava interes gledatelja sve do izricanja presude. Ironija kroz film tipična je za način na koji Durrenmatt, švicarski majstor scenskog umijeća, gleda na svijet, a posebno na bespomoćnost pojedinca u tom svijetu. (TV Guide)
   Prijelazna faza između Scolinih ranih filmova i njegovih kasnijih, složenijih filmova, te jednim od najboljih primjera talijanske tragikomedije svih vremena. (Carlo Testa)
   Sordi u svom najboljem izdanju. (Brian Mills)
   To je dobro konstruiran film, ugodan od početka do kraja, zahvaljujući vještini kojom Scola spaja sve groteskne motive Durrenmatta i njegove satirične točke. (G. Grazzini/Corriere della Sera)

https://www.imdb.com/title/tt0069094/?ref_=fn_tt_tt_1

 

SRIJEDA / 19.01.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: NIKAD, RIJETKO, PONEKAD, UVIJEK

Never Rarely Sometimes, 2020.
17:30 sati



Never Rarely Sometimes, 2020. Eliza Hittman, 101 min. US
Scenarij:
Eliza Hittman
Uloge: Sidney Flanigan, Talia Ryder, Théodore Pellerin
   Nakon što saznaje da je trudna, tinejdžerka Autumn suočena je sa zidom. U lokalnoj klinici zatrpavaju je pro-life propagandom, od čega bježi glavom bez obzira. Surfajući po internetu saznaje da u Pennsylvaniji, gdje živi, maloljetnice ne mogu obaviti abortus bez pristanka roditelja, na koji Autumn ne može računati. Sa sestričnom Skylar, koja joj je usput i jedina prijateljica, kreće na odvažno putovanje preko državnih granica, sve do New Yorka gdje je pobačaj moguć.
   Hvaljena američka indie redateljica Eliza Hittman vraća se s intimnim prikazom iskustva mlade žene koja u Americi želi prekinuti trudnoću, čineći bolno vidljivim koliko je svijet okrutno i opasno mjesto za mlade žene poput Autumn. Delikatnoj temi autorica je prišla na kirurški precizan način, bez imalo patetike i jeftinih emocija.
   Eliza Hittman u intervjuu za časopis Indie Wire otkriva da ju je na bavljenje temom ženskih reproduktivnih prava potakla tragična smrt Savite Halappanave o kojoj je svojedobno čitala u medijima, a koja je ostala poznata po tome što je značajno utjecala na promjenu zakona o pobačaju u Irskoj. Riječ je o mladoj Indijki koja je umrla od sepse nakon što joj je medicinsko osoblje u Galwayu odbilo inducirati pobačaj koji bi joj spasio život, jer je u to vrijeme bio ilegalan. Hittman su na razmišljanje potakle i priče Irkinja koje su donedavno morale putovati izvan zemlje (najčešće u Veliku Britaniju i Nizozemsku) kako bi obavile pobačaj, jer je bio zakonski zabranjen čak i u slučaju silovanja. O njima je čitala u knjizi „Ireland’s Hidden Diaspora: The ‘abortion Trail’ and the Making of a London-Irish Underground, 1980-2000“ Ann Rossiter.
   Premijerno je prikazan na ovogodišnjem Sundanceu gdje je osvojio i Specijalnu nagradu žirija za ‘neorealizam’. Osim toga, film je na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu osvojio prestižnog Srebrnog medvjeda, a o tome koliko je oduševio kritiku, govori i činjenica da ga je pozitivno ocijenilo čak 99% filmskih kritičara na popularnom internetskom portalu posvećenom filmskim recenzijama, Rotten Tomatoes.
   Hrabra priču o mukotrpnom putovanju jedne tinejdžerice tijekom kojeg nastoji povratiti izgubljenu kontrolu nad svojim tijelom i duhom. (obrazloženje žirija u Sundanceu)
   Izvanredno režiran, napisan, odglumljen i snimljen, ''Never Rearly Sometimes Always'' je jedan od onih bitnih filmova čija priča, unatoč svojoj na trenutke prilično teškoj tematici, zove na gledanje, divljenje ali i buđenje. (Ivica Perinović, ezadar)
   Sidney Flanigan i Talia Ryder, glumice koje utjelovljuju Autumn i Skylar, uspijevaju u samo nekoliko rečenica izgovorenih tijekom filma prenijeti nevjerojatnu količinu informacija i cijeli spektar emocija. Iako su dijalozi oskudni, njihova nam (gotovo telepatska) neverbalna komunikacija (pogledi, držanje za ruke ili međusobno šminkanje), govori više od tisuću riječi. S obzirom na to da je snimanje „Never Rarely Sometimes Always“ Flanigan i Ryder bilo prvo glumačko iskustvo na filmu, nevjerojatno je s kakvom su lakoćom i prirodnošću oživjele svoje likove. (Sindy Vuković, ravnododna.com)
   Divan "indie" film je i human i pravičan: ljudske emocije oplakuju "pro choice" dramu o pravu na izbor jedne trudne 17-godišnjakinje... Autor ovih redaka bit će prvi u redu za kinoprojekciju i ponovno pogledati jedan od najboljih filmova 2020., na velikom ekranu. (Marko Njegić, SD)
   "Never, Rarely, Sometimes, Always" izvanredan je film. Autorica svoje junakinje razumije, ali ne patronizira. (Jurica Pavičić, JL)
    Jest, svijet je okrutno mjesto, u njemu na (mlade) žene neprekidno vrebaju razne opasnosti, ali pravo na izbor ipak postoji i može se ostvariti. Nije, međutim, lako. Ni jednog jedinog trenutka nije nimalo lako. I to nam ovaj film ne dopušta zaboraviti. (Zrinka Pavlić, tportal)

https://www.imdb.com/title/tt7772582/?ref_=fn_al_tt_1

 

 

USAMLJENOST TRKAČA NA DUGE STAZE

The Loneliness of the Long Distance Runner, 1962.
20:00 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostovalo u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijedile isu dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada 2021., zadnje dvije srijede u mjesecu rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.
   AKTIVIRAJ SE I KRENI

The Loneliness of the Long Distance Runner, 1962. Tony Richardson, 104 min. UK
Scenarij:
Alan Sillitoe (prema vlastitoj priči)
Uloge: Michael Redgrave, Tom Courtenay, Avis Bunnage, Alec McCowen, James Bolam, Joe Robinson
   Maloljetni prijestupnik biva smješten u ustanovu za preodgoj zbog pljačke pekare. Tijekom boravka zadivi upravitelja svojom trkačkom sposobnošću te biva potaknut natjecati se na skorašnjoj utrci. Suočavajući se s ismijavanjem vršnjaka, tijekom trčanja promišlja o vlastitom životu i vremenu prije služenja kazne te preispituje svoj status upraviteljeve trkačke uzdanice.
   Radnja kroz flashbackove pokazuje kako se glavni protagonist odao kriminalu, ali i kako u domu počinje stjecati povlašteni položaj kada se otkrije kako posjeduje talent za trčanje na duge staze. Film se isticao nastojanjem da se na što realističniji način prikaže sumorni život radničke klase u tadašnjoj Engleskoj, a na publiku je, međutim, najveći efekt imalo finale filma u kome mladi protagonist prkosi predstavnicima autoriteta.
Jedan od definitivnih filmova britanskog Novog vala. (Alec B / rotten tomatoes)
   Film odlikuje socijalno-psihološka tematika te utjecaj tradicije britanskog dokumentarizma i francuskog novog vala. (HFS)
   Pun tjeskobe, ovaj klasik britanskog novog vala sadrži moćne društvene komentare i sjajnu izvedbu Toma Courtenaya u ulozi neprilagođenog mladića. (rotten tomatoes)
   Ima realizma, patetike, zanimljivu izvedbu novog glumca i filmsku živost rijetku u britanskim filmovima o životu radničke klase. (Dwight MacDonald / Esquire Magazin)

https://www.imdb.com/title/tt0056194/?ref_=fn_al_tt_1

 

ČETVRTAK / 20.01.

DESET U POLA

Deset u pola, 2021.
17:30 sati



Deset u pola, 2021. Danis Tanović, 90 min. BiH
Scenarij:
Nikola Kuprešanin i Danis Tanović
Uloge: Izudin Bajrović, Kerim Cutuna, Branko Đurić, Helena Vuković, Anja Matković, Goran Navojec
   Sarajevo, svibanj 2021. godine. Baščaršija se pokušava oporaviti od duge i teške pandemijske godine. Pandemija još traje, ali ipak – dolazi ljeto, postoji nada da bi se stvari mogle, barem nakratko, popraviti. Kada jedno jutro u Enesovu ćevabdžinicu uđe Zagrepčanka koja kaže da je došla pojesti „najbolje ćevape u Sarajevu“, on je pošalje kod Ize, da bi tako i on tradicionalno mogao nakon prve uslužene mušterije, priiuštiti sebi zadovoljstvo prve jutarnje kave. Ovaj sasvim bezazlen, prijateljski gest, izaziva potpuni raspad komšijskog, poslovnog i privatnog života, ne samo Enesovog i Izinog već i cijelog grada.
   Novi film Danisa Tanovića nasmijat će, zabavit će i omekšat će romantika, koliko i cinika u publici. (Romana/ kakavdobarfilm.eu)
   Tanović i Kuprešanin ne dopuštaju da im glavno jelo zagori i uspijevaju izazvati da gledatelj nekako ogladni dok gleda film. Da poželi pojesti ćevape, u Sarajevu ili gdjegod drugdje. (Marko Njegić, SD)
   Ako ste mislili da je ovo film o ćevapima, grdno ste se prevarili. Film govori o obitelji, odnosima unutar obitelji, prijateljstvu, konzervatizmu, prežiljavanju, ali i tipičnom Balkanu i problemima koji su za mnoge sitni, no za Balkance, ovoga puta Sarajlije, najvažniji na svijetu. (Nikola Knežević / music-box.hr)

https://www.imdb.com/title/tt14577742/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: NIKAD, RIJETKO, PONEKAD, UVIJEK

Never Rarely Sometimes, 2020.
20:00 sati



Never Rarely Sometimes, 2020. Eliza Hittman, 101 min. US
Scenarij:
Eliza Hittman
Uloge: Sidney Flanigan, Talia Ryder, Théodore Pellerin
   Nakon što saznaje da je trudna, tinejdžerka Autumn suočena je sa zidom. U lokalnoj klinici zatrpavaju je pro-life propagandom, od čega bježi glavom bez obzira. Surfajući po internetu saznaje da u Pennsylvaniji, gdje živi, maloljetnice ne mogu obaviti abortus bez pristanka roditelja, na koji Autumn ne može računati. Sa sestričnom Skylar, koja joj je usput i jedina prijateljica, kreće na odvažno putovanje preko državnih granica, sve do New Yorka gdje je pobačaj moguć.
   Hvaljena američka indie redateljica Eliza Hittman vraća se s intimnim prikazom iskustva mlade žene koja u Americi želi prekinuti trudnoću, čineći bolno vidljivim koliko je svijet okrutno i opasno mjesto za mlade žene poput Autumn. Delikatnoj temi autorica je prišla na kirurški precizan način, bez imalo patetike i jeftinih emocija.
   Eliza Hittman u intervjuu za časopis Indie Wire otkriva da ju je na bavljenje temom ženskih reproduktivnih prava potakla tragična smrt Savite Halappanave o kojoj je svojedobno čitala u medijima, a koja je ostala poznata po tome što je značajno utjecala na promjenu zakona o pobačaju u Irskoj. Riječ je o mladoj Indijki koja je umrla od sepse nakon što joj je medicinsko osoblje u Galwayu odbilo inducirati pobačaj koji bi joj spasio život, jer je u to vrijeme bio ilegalan. Hittman su na razmišljanje potakle i priče Irkinja koje su donedavno morale putovati izvan zemlje (najčešće u Veliku Britaniju i Nizozemsku) kako bi obavile pobačaj, jer je bio zakonski zabranjen čak i u slučaju silovanja. O njima je čitala u knjizi „Ireland’s Hidden Diaspora: The ‘abortion Trail’ and the Making of a London-Irish Underground, 1980-2000“ Ann Rossiter.
   Premijerno je prikazan na ovogodišnjem Sundanceu gdje je osvojio i Specijalnu nagradu žirija za ‘neorealizam’. Osim toga, film je na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu osvojio prestižnog Srebrnog medvjeda, a o tome koliko je oduševio kritiku, govori i činjenica da ga je pozitivno ocijenilo čak 99% filmskih kritičara na popularnom internetskom portalu posvećenom filmskim recenzijama, Rotten Tomatoes.
   Hrabra priču o mukotrpnom putovanju jedne tinejdžerice tijekom kojeg nastoji povratiti izgubljenu kontrolu nad svojim tijelom i duhom. (obrazloženje žirija u Sundanceu)
   Izvanredno režiran, napisan, odglumljen i snimljen, ''Never Rearly Sometimes Always'' je jedan od onih bitnih filmova čija priča, unatoč svojoj na trenutke prilično teškoj tematici, zove na gledanje, divljenje ali i buđenje. (Ivica Perinović, ezadar)
   Sidney Flanigan i Talia Ryder, glumice koje utjelovljuju Autumn i Skylar, uspijevaju u samo nekoliko rečenica izgovorenih tijekom filma prenijeti nevjerojatnu količinu informacija i cijeli spektar emocija. Iako su dijalozi oskudni, njihova nam (gotovo telepatska) neverbalna komunikacija (pogledi, držanje za ruke ili međusobno šminkanje), govori više od tisuću riječi. S obzirom na to da je snimanje „Never Rarely Sometimes Always“ Flanigan i Ryder bilo prvo glumačko iskustvo na filmu, nevjerojatno je s kakvom su lakoćom i prirodnošću oživjele svoje likove. (Sindy Vuković, ravnododna.com)
   Divan "indie" film je i human i pravičan: ljudske emocije oplakuju "pro choice" dramu o pravu na izbor jedne trudne 17-godišnjakinje... Autor ovih redaka bit će prvi u redu za kinoprojekciju i ponovno pogledati jedan od najboljih filmova 2020., na velikom ekranu. (Marko Njegić, SD)
   "Never, Rarely, Sometimes, Always" izvanredan je film. Autorica svoje junakinje razumije, ali ne patronizira. (Jurica Pavičić, JL)
    Jest, svijet je okrutno mjesto, u njemu na (mlade) žene neprekidno vrebaju razne opasnosti, ali pravo na izbor ipak postoji i može se ostvariti. Nije, međutim, lako. Ni jednog jedinog trenutka nije nimalo lako. I to nam ovaj film ne dopušta zaboraviti. (Zrinka Pavlić, tportal)

https://www.imdb.com/title/tt7772582/?ref_=fn_al_tt_1

 

 

PETAK / 21.01.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: LICORICE PIZZA

Licorice Pizza, 2021.
17:30 sati



Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij:
Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)

https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

SPENCER

Spencer, 2021.
20:00 sati



Spencer, 2021. Pablo Larraín, 117 min. UK/DE/US/CH
Scenarij:
Steven Knight
Uloge: Kristen Stewart, Timothy Spall, Jack Farthing, Sean Harris, Sally Hawkins
   Radnja filma smještena je u 1991. godinu tijekom božićnih praznika kada se princeza Diana počela suočavati sa svojom teškom odlukom da okonča brak s princom Charlesom.
   O narodnoj princezi, kako su nazivali pokojnu Dianu Spencer, bivšu suprugu princa Charlesa, nakon njene tragične smrti snimljeno je mnogo igranih i dokumentarnih filmova i serija, ali njena sudbina i dalje intrigira kako svjetsku javnost, tako i brojne filmske umjetnike. Sam film nije klasična "biopic" priča, već se scenarij Stevena Knighta zasniva na tri dana u životu glavne junakinje, kroz "fikciju baziranu na stvarnoj tragediji", kako je oprezno najavljeno na početku uvodne špice i samim naslovom filma baziranim na njenom pravom prezimenu, jasno predstavljajući namjeru autora da ponudi intimni, ogoljeni portret jedne osobe o kojoj se već sve zna.
   Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, nakon čega Variety piše “uloga će Kirsten Stewartu vjerojatno donijeti prvu nominaciju za Oscara." Film je na svjetskoj premijeri dobio trominutne ovacije.
   Film je vizualno impresivan, a Kristen Stewart odlična kao princeza Diana  (Nenad Polimac, JL)
   Od svih koji su glumili Dianu u posljednjih 10 godina, ona joj je najbliža. (bivši tjelohranitelj princeze Diane, Ken Wharfe)
    Znao sam da je dobra, ali ne i da je tako dobra. (kolega Timothy Spall o glumi Kirsten Stewart)
   Ovo, naime, ni po čemu nije tipičan biografski film. Ovo je opis emotivnog i psihičkog stanja jedne žene tijekom tri blagdanska dana s obitelji. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Otkriće! Prvo, rad Kristen Stewart. Drugo, atmosfera. Pošten portret ranjivosti, duboke usamljenosti, majčinstva i cijelog tog kruga koji je poput kaveza. To je više od filma o Diani Spencer: iskrena, precizna, gotovo okrutna slika ženske pozicije u društvu. Jednostavno, prelijep film. (Kirpianuscus/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt12536294/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SUBOTA / 22.01.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: NIKAD, RIJETKO, PONEKAD, UVIJEK

Never Rarely Sometimes, 2020.
17:30 sati



Never Rarely Sometimes, 2020. Eliza Hittman, 101 min. US
Scenarij:
Eliza Hittman
Uloge: Sidney Flanigan, Talia Ryder, Théodore Pellerin
   Nakon što saznaje da je trudna, tinejdžerka Autumn suočena je sa zidom. U lokalnoj klinici zatrpavaju je pro-life propagandom, od čega bježi glavom bez obzira. Surfajući po internetu saznaje da u Pennsylvaniji, gdje živi, maloljetnice ne mogu obaviti abortus bez pristanka roditelja, na koji Autumn ne može računati. Sa sestričnom Skylar, koja joj je usput i jedina prijateljica, kreće na odvažno putovanje preko državnih granica, sve do New Yorka gdje je pobačaj moguć.
   Hvaljena američka indie redateljica Eliza Hittman vraća se s intimnim prikazom iskustva mlade žene koja u Americi želi prekinuti trudnoću, čineći bolno vidljivim koliko je svijet okrutno i opasno mjesto za mlade žene poput Autumn. Delikatnoj temi autorica je prišla na kirurški precizan način, bez imalo patetike i jeftinih emocija.
   Eliza Hittman u intervjuu za časopis Indie Wire otkriva da ju je na bavljenje temom ženskih reproduktivnih prava potakla tragična smrt Savite Halappanave o kojoj je svojedobno čitala u medijima, a koja je ostala poznata po tome što je značajno utjecala na promjenu zakona o pobačaju u Irskoj. Riječ je o mladoj Indijki koja je umrla od sepse nakon što joj je medicinsko osoblje u Galwayu odbilo inducirati pobačaj koji bi joj spasio život, jer je u to vrijeme bio ilegalan. Hittman su na razmišljanje potakle i priče Irkinja koje su donedavno morale putovati izvan zemlje (najčešće u Veliku Britaniju i Nizozemsku) kako bi obavile pobačaj, jer je bio zakonski zabranjen čak i u slučaju silovanja. O njima je čitala u knjizi „Ireland’s Hidden Diaspora: The ‘abortion Trail’ and the Making of a London-Irish Underground, 1980-2000“ Ann Rossiter.
   Premijerno je prikazan na ovogodišnjem Sundanceu gdje je osvojio i Specijalnu nagradu žirija za ‘neorealizam’. Osim toga, film je na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu osvojio prestižnog Srebrnog medvjeda, a o tome koliko je oduševio kritiku, govori i činjenica da ga je pozitivno ocijenilo čak 99% filmskih kritičara na popularnom internetskom portalu posvećenom filmskim recenzijama, Rotten Tomatoes.
   Hrabra priču o mukotrpnom putovanju jedne tinejdžerice tijekom kojeg nastoji povratiti izgubljenu kontrolu nad svojim tijelom i duhom. (obrazloženje žirija u Sundanceu)
   Izvanredno režiran, napisan, odglumljen i snimljen, ''Never Rearly Sometimes Always'' je jedan od onih bitnih filmova čija priča, unatoč svojoj na trenutke prilično teškoj tematici, zove na gledanje, divljenje ali i buđenje. (Ivica Perinović, ezadar)
   Sidney Flanigan i Talia Ryder, glumice koje utjelovljuju Autumn i Skylar, uspijevaju u samo nekoliko rečenica izgovorenih tijekom filma prenijeti nevjerojatnu količinu informacija i cijeli spektar emocija. Iako su dijalozi oskudni, njihova nam (gotovo telepatska) neverbalna komunikacija (pogledi, držanje za ruke ili međusobno šminkanje), govori više od tisuću riječi. S obzirom na to da je snimanje „Never Rarely Sometimes Always“ Flanigan i Ryder bilo prvo glumačko iskustvo na filmu, nevjerojatno je s kakvom su lakoćom i prirodnošću oživjele svoje likove. (Sindy Vuković, ravnododna.com)
   Divan "indie" film je i human i pravičan: ljudske emocije oplakuju "pro choice" dramu o pravu na izbor jedne trudne 17-godišnjakinje... Autor ovih redaka bit će prvi u redu za kinoprojekciju i ponovno pogledati jedan od najboljih filmova 2020., na velikom ekranu. (Marko Njegić, SD)
   "Never, Rarely, Sometimes, Always" izvanredan je film. Autorica svoje junakinje razumije, ali ne patronizira. (Jurica Pavičić, JL)
    Jest, svijet je okrutno mjesto, u njemu na (mlade) žene neprekidno vrebaju razne opasnosti, ali pravo na izbor ipak postoji i može se ostvariti. Nije, međutim, lako. Ni jednog jedinog trenutka nije nimalo lako. I to nam ovaj film ne dopušta zaboraviti. (Zrinka Pavlić, tportal)

https://www.imdb.com/title/tt7772582/?ref_=fn_al_tt_1

 

 

NEBESA

Nebesa, 2021.
20:00 sati



Nebesa, 2021. Srđan Dragojević, 120 min. RS/SI/HR/MAK/BiH/DE/MG
Scenarij:
Srđan Dragojević, inspiriran kratkim pričama Marcela Ayméa
Uloge: Ksenija Marinković, Miloš Samolov, Bojan Navojec, Nataša Marković, Radoslav Milenković, Goran Navojec
   Nakon pola stoljeća komunizma, religija se vraća! No je li ovo dezorijentirano istočnoeuropsko društvo spremno? Jedan radnik dobiva aureolu; osuđenik na smrt pretvori se u bebu; umjetnik otkriva da njegove slike ne hrane samo duše nego i želuce. Tri čarobne crnohumorne priče, smještene u postkomunističko društvo puno praznovjerja, korupcije i nade, nude dirljiv i osebujan prikaz božjih čuda.
   Filmski festival u Locarnu 2021. Nagrada žirija mladih
   Moja sestra, redovnica, koja je čitala i razne verzije scenarija, ali i pogledala film, rekla je da je to prva kršćanska komedija. Ja nisam siguran da je film baš to, ali jest, recimo, kršćanska alegorija s elementima crne komedije. U svakom slučaju, i ona i neki ljudi iz crkve koji su film pogledali, vidjeli su ga kao veoma kršćanski – kao film o vjeri, za ljude koje ova tema zanima. No ne mislim da je, ekskluzivno, ovo film samo za vjernike. U raznim zemljama gdje se film prikazivao veoma se različito doživljava. U Španjolskoj, recimo, zatim na festivalu u Valenciji, publika ga je doživljavala kao satiru na račun crkve kao institucije, s elementima Bunuela, a opet, na festivalu u Odessi ljudi su ga doživljavali kao veoma religiozan, dok su, recimo, ljudi u Ljubljani pak u njemu vidjeli razne političke konotacije. Meni je taj fenomen da svatko doživljava film iz vlastitog svjetonazora nešto vrlo zanimljivo. Uostalom, ja sam ga napravio da bih postavio brojna pitanja, otvorio razne dileme, koje i mene kao autora muče. (redatelj Srđan Dragojević)
   Cjelokupni duh filma i njegov nadrealni, ali uvjerljivi svijet zvuče istinito, a posebno će se sviđati istočnoeuropskoj publici. Dragojević se do sada nije izravno bavio vjerom i religijom, iako se njeni aspekti pojavljuju u mnogim njegovim slikama, ali najinspirativnija načela kršćanstva dostižu svoj vrhunac u vrhunskom kraju filma. (Vladan Petković, www.cineuropa.org)
https://www.imdb.com/title/tt11034276/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UTORAK / 25.01.

NEBESA

Nebesa, 2021.
17:30 sati



Nebesa, 2021. Srđan Dragojević, 120 min. RS/SI/HR/MAK/BiH/DE/MG
Scenarij:
Srđan Dragojević, inspiriran kratkim pričama Marcela Ayméa
Uloge: Ksenija Marinković, Miloš Samolov, Bojan Navojec, Nataša Marković, Radoslav Milenković, Goran Navojec
   Nakon pola stoljeća komunizma, religija se vraća! No je li ovo dezorijentirano istočnoeuropsko društvo spremno? Jedan radnik dobiva aureolu; osuđenik na smrt pretvori se u bebu; umjetnik otkriva da njegove slike ne hrane samo duše nego i želuce. Tri čarobne crnohumorne priče, smještene u postkomunističko društvo puno praznovjerja, korupcije i nade, nude dirljiv i osebujan prikaz božjih čuda.
   Filmski festival u Locarnu 2021. Nagrada žirija mladih
   Moja sestra, redovnica, koja je čitala i razne verzije scenarija, ali i pogledala film, rekla je da je to prva kršćanska komedija. Ja nisam siguran da je film baš to, ali jest, recimo, kršćanska alegorija s elementima crne komedije. U svakom slučaju, i ona i neki ljudi iz crkve koji su film pogledali, vidjeli su ga kao veoma kršćanski – kao film o vjeri, za ljude koje ova tema zanima. No ne mislim da je, ekskluzivno, ovo film samo za vjernike. U raznim zemljama gdje se film prikazivao veoma se različito doživljava. U Španjolskoj, recimo, zatim na festivalu u Valenciji, publika ga je doživljavala kao satiru na račun crkve kao institucije, s elementima Bunuela, a opet, na festivalu u Odessi ljudi su ga doživljavali kao veoma religiozan, dok su, recimo, ljudi u Ljubljani pak u njemu vidjeli razne političke konotacije. Meni je taj fenomen da svatko doživljava film iz vlastitog svjetonazora nešto vrlo zanimljivo. Uostalom, ja sam ga napravio da bih postavio brojna pitanja, otvorio razne dileme, koje i mene kao autora muče. (redatelj Srđan Dragojević)
   Cjelokupni duh filma i njegov nadrealni, ali uvjerljivi svijet zvuče istinito, a posebno će se sviđati istočnoeuropskoj publici. Dragojević se do sada nije izravno bavio vjerom i religijom, iako se njeni aspekti pojavljuju u mnogim njegovim slikama, ali najinspirativnija načela kršćanstva dostižu svoj vrhunac u vrhunskom kraju filma. (Vladan Petković, www.cineuropa.org)
https://www.imdb.com/title/tt11034276/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

ŠTO TE TATA PUŠTA SAMU?

Whats Up, Doc?, 1972.
20:00 sati



50-GODIŠNJACI: JESU LI DOBRO OSTARILI?
Whats Up, Doc?, 1972. Peter Bogdanovich, 94 min. US
Scenarij:
Buck Henry, David Newman, Robert Benton
Uloge: Barbra Streisand, Ryan O'Neal, Madeline Kahn, Kenneth Mars, Austin Pendleton, Sorrell Booke
   Rastreseni i smušeni Howard Bannister dolazi sa svojom zaručnicom Eunice na prezentaciju u San Francisco, ali doživljava neugodnosti kada se upoznaju s Judy, djevojkom koja ga jednostavno ne želi ostaviti na miru. Kad se svemu pridoda i podzaplet s nekoliko identičnih putnih torbi raznolikih sadržaja (od povjerljivih vladinih dokumenata, preko neprocjenjivih dragulja, do intimnoga rublja), naravno zamijenjenih na najneprikladnijim mjestima, za kojima tragaju vrhunski špijuni, lopovi, ali i obični protagonisti, dobivamo krajnje zabavnu komediju Petera Bogdanovicha u kojoj briljira Madeline Kahn.
   Jedno od komercijalno najuspješnijih ostvarenja Bogdanovicheve filmografije, a te je godine bio treći najgledaniji film u američkim kino-dvoranama - iza “Kuma” i “Posejdonove avanture”.
   Barbra Streisand nikad nije bila dopadljivija nego u ovoj energičnoj, često urnebesnoj farsi Petera Bogdanovicha. (rotten tomatoes)
   Samo redatelj s potpunom kontrolom može bez napora oblikovati nešto tako kaotično. (James Berardinelli/ReelViews)
   Puno zabave za cijelu obitelj. (Nell Minow/Common Sense Media)
   Jedno od velikih, iako poluzaboravljenih remek djela komedije 1970-ih. (Tim Brayton Antagony & Ectasy)

https://www.imdb.com/title/tt0069495/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 26.01.

Madres Paralelas, 2021. Pedro Almodovar, 123 min. ES/FR
Scenarij:
Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Cruz, Rossy de Palma, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit
   Novi film velikog redatelja Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci, Pričaj s njom, Tuga i slava) otvorio je 78. Međunarodni filmski festival u Veneciji (devetominutne ovacije nakon završetka filma), a desetak dana kasnije Penelope Cruz osvojila je nagradu za najbolju glumicu na festivalu!
   Dvije žene, Janis i Ana, zajedno se nalaze u bolničkoj sobi gdje svaka očekuje rođenje djeteta. Niti jedna niti druga nisu u vezi, a obje su zatrudnile igrom slučaja. Sredovječna Janis ne žali za trudnoćom i poprilično je ushićena. Adolescentica Ana s druge se strane kaje, a usto je uplašena i traumatizirana. Janis ju pokušava ohrabriti dok se obje poput mjesečarki kreću bolničkim hodnicima. Nekoliko riječi koje će izmijeniti u satima čekanja do poroda između njih dvije stvorit će neočekivanu povezanost, a koja će razvojem situacije i novonastalim komplikacijama promijeniti njihove živote zauvijek.
   S filmom ‘Paralelne majke’ vratio sam se u svijet žena, vratio sam se majčinstvu i obitelji. Govorim o važnosti nasljednika. Puno je majki u mojoj filmografiji ali one iz ovog filma su drugačije. (Pedro Almodovar)
   Bez obzira na ton filma, postoje određene boje, taktovi i stilski odabiri koji su nedvojbeno Pedro. Na svijetlu, tamnocrvenu boju ne gledamo isto zahvaljujući njegovom radu. Jedna od velikih radosti u gledanju njegova filma je gledati kako se radnja mijenja od onoga što ste očekivali i onoga što zapravo jest. I ovdje je tako: Almodóvar najvišeg ranga, Almodovar koji potkopava očekivanja nudeći nam emotivniju, opsjednutiju političku sliku. (Christopher James / Film Experience)
   Almodóvar postavlja čitav niz komunikacijskih posuda kako bi progovorio o novim modelima obitelji, seksualnosti i identiteta, ali prije svega o ženi kao standardu na kojem se temelji cijelo naše društvo. Neudate žene koje moraju napredovati snagom svojih instinkta i svojih uvjerenja, žene koje daju otkaz, žene koje uče, žene koje daju sebe, žene koje se bore. (Beatriz Martínez / fotogramas.es)
   Almodóvarov najpolitičkiji film do sada. (Raphael Abraham / Financial Times)
   Scenarij i režija oscarovski su kalibar. Jedan od najboljih Almodóvarovih filmova. (Dwight Brown/Top Critic)
   Od početnih kadrova do završne špice, ovo je izvrsna predstava Penélope Cruz. Ali s lekcijom iz španjolske povijesti. (Kevin Maher Times/UK)

https://www.imdb.com/title/tt12618926/?ref_=fn_al_tt_1
NAPOMENA: PREMIJERA 22.12. U 20.00 SAMO UZ COVID PROPUSNICE !!! (drugi dan projekcije po uobičajenom: do 30 ljudi u dvorani)

  

SVAKOM SVOJE

A ciascuno il suo, 1967.
20:00 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostovalo u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijedile isu dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada 2021., zadnje dvije srijede u mjesecu rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.
   AKTIVIRAJ SE I KRENI
A ciascuno il suo / We Still Kill the Old Way, 1967. Elio Petri, 93 min. IT
Scenarij
: Elio Petri i Ugo Pirro prema romanu “Svakom svoje” Leonarda Sciascie
Uloge: Gian Maria Volontè, Irene Papas, Gabriele Ferzetti
   Prijetnje smrću lokalnom ljekarniku Arturu Mannu ne iznenađuju nikoga od njegovih prijatelja jer je poznati ženskaroš u svom malom mjestu. Izvještaje o prijetnjama ne shvaćaju ozbiljno sve dok Manno, zajedno sa svojim prijateljem dr. Antoniom Rosciom, nije jednog ranog jutra ubijen u lovu. Sumnja pada na oca i dva brata 16-godišnje djevojke koja je navodno imala veze s Mannom. Ali profesorica Laurana, koja je vidjela jedno od pisama iznude, ne vjeruje u njihovu krivnju, te započinje vlastito istraživanje.
   Jedan od prvih talijanskih filmova o mafiji, na filmskom festivalu u Cannesu 1967. osvojio je nagradu za najbolji scenarij.
   Nemoguće je odoljeti mu i teško ga je zaboraviti dugo nakon što izađete iz njegovog uznemirujućeg, izražajnog svijeta. (Pamela Jahn/Electric Sheep)
https://www.imdb.com/title/tt0061320/?ref_=nv_sr_srsg_2

 

ČETVRTAK / 27.01.

ULICA NOĆNIH MORA

17:00 sati



Nightmare Alley, 2021. Guillermo del Toro, 150 min. US/ME/CA
Scenarij:
Guillermo del Toro i Kim Morgan prema romanu Williama Lindsaya Greshama
Uloge: Bradley Cooper, Cate Blanchett, Toni Collette, Willem Dafoe, Richard Jenkins, Rooney Mara, Ron Perlman, Mary Steenburgen, David Strathairn
   Remake filma iz 1946. Redatelj je bio Edmund Goulding, a naslovne uloge tumačili su Tyrone Power, Joan Blondell, Coleen Gray i Helen Walker. Film nije doživio financijski uspjeh nakon premijernog izdanja, ali se danas smatra klasikom. Kroz godine zadobio je reputaciju ukletog, jer su četiri osobe koje su radile na njemu umrle u desetljeću koje je uslijedilo. U 44. godini Power je na snimanju u Španjolskoj umro od srčanog udara, redatelj Edmund Goulding umro je godinu dana kasnije tijekom operacije srca, Gresham je 1962. godine počinio samoubojstvo, a Helen Walker, lijepa glumica koja je utjelovila psihoanalitičarku, umrla je od raka u 47. godini.
   Radnja filma fokusirana je na mladog prevaranta koji je vrlo vješt u manipulaciji s ljudima. Povezuje se sa ženskom psihijatricom koja je pak puno podmuklija od njega.
   Sirov i psihodeličan noir “Ulica noćnih mora”, čiji se narativ vrti oko špila tarot karata, po prikazivanju je dobio pozitivne kritike - hvaljena je režija, vizualni stil, fotografija, glazba, kostimografiju, dizajn te izvedbe Coopera i Blanchett, a većina kritika išla je prema trajanju filma.
   Predugačak je, na nekim mjestima neravnomjeran a na nekima prespor da bi bio remek-djelo, ali čak i s njegovim nedostacima nisam mogao odvojiti pogled od ekrana. (Rex Reed/Observer)
   Cate Blanchett “krade” ekran kao fatalna žena u vizualno zadivljujućoj (iako predugačkoj) adaptaciji Guillerma del Tora. (Trace Thurman / Horror Queers Podcast)
   “Ulica noćnih mora” Guillerma del Tora nije za svakoga. Ali, objektivno, to je pravo blago. (Norman Wilner / Now Toronto)
   Iako su usporedbe s originalom neizbježne, Del Toro koristi okvir tog filma kako bi razjasnio teme poput mistifikacije, pohlepe i korupcije s malo više strogosti i društveno svjesnih tema po kojima je poznat. (Chad Byrnes / L.A. Wekly)
   Ono što mi se sviđa kod Del Torove “Ulice noćnih mora” jest to što se čini kao njegovo ljubavno pismo zlatnom doba Hollywooda, s nevjerojatnim izvedbama i Bradleyja Coopera i Cate Blanchett. (Heather Wixson / Daily Dead)

https://www.imdb.com/title/tt7740496/?ref_=nv_sr_srsg_0

IZVJEŠTAJ IZ AUSCHWITZA

The Auschwitz Report, 2021.
20:00 sati



DAN SJEĆANJA NA HOLOKAUST
The Auschwitz Report, 2021. Peter Bebjak, 94 min. SL/CZ/DE/PL
Scenarij
: Jozef Pastéka, Tomás Bombík, Peter Bebjak prema knjizi Alfréda Wetzlera "What Dante Didn't See"
Uloge: Noel Czuczor, Peter Ondrejicka, John Hannah
    Šutjeti u vrijeme kada su ljudska prava napadnuta znači tiho podržavati napadače. Ne možemo si dopustiti da ponavljamo grijehe naših predaka. (redatelj Peter Bebjak)
   Istinita priča o Freddyju i Walteru, dvojici mladih slovačkih Židova koji su 1942. godine deportiranih u Auschwitz. Dana 10. travnja 1944. godine, nakon pomnog planiranja i uz pomoć ostalih zatvorenika, njih dvojica uspijevaju pobjeći iz logora. Dok se ostali zatvorenici koje su ostavili za sobom hrabro odupiru nacističkim časnicima, dvojica muškaraca se nadaju da će njihov bijeg spasiti druge živote. Iscrpljeni i ozlijeđeni, uspijevaju preko planina doći natrag do Slovačke, a uz pomoć slučajnih susreta s drugim ljudima konačno prelaze granicu i dolaze do pokreta otpora i Crvenog križa. Odlučuju sastaviti detaljni izvještaj o sistematskom genocidu kojem su svjedočili u logoru. Međutim, nacistička propaganda i međunarodni državni odnosi još uvijek su jaki pa nitko ne vjeruje u ono što njih dvojica imaju za opisati.
   Dobar film koji nije ugodan zbog teme. Ali, voljela bih da je išao u puno više detalja. (Sarah Clapperton / ww.cinechat.co.uk)
   Postoji mnogo filmova o Shoahu. Svakako se slažem. Ali danas, u vrijeme kada se antisemitizam sve više širi, posebice na Zapadu, u vrijeme kada je prisutna nostalgija za fašističkom prošlošću, imamo pravo i potrebu za ovakvim filmom koji vješto propovijeda politiku sjećanja, protiv zaborava. (Élie Castiel / kinoculturemontreal.com)

https://www.imdb.com/title/tt9415108/?ref_=nm_flmg_dr_5

 

PETAK / 28.01.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: LICORICE PIZZA

Licorice Pizza, 2021.
17:00 sati



Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij:
Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)

https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

ULICA NOĆNIH MORA

19:30 sati



Nightmare Alley, 2021. Guillermo del Toro, 150 min. US/ME/CA
Scenarij:
Guillermo del Toro i Kim Morgan prema romanu Williama Lindsaya Greshama
Uloge: Bradley Cooper, Cate Blanchett, Toni Collette, Willem Dafoe, Richard Jenkins, Rooney Mara, Ron Perlman, Mary Steenburgen, David Strathairn
   Remake filma iz 1946. Redatelj je bio Edmund Goulding, a naslovne uloge tumačili su Tyrone Power, Joan Blondell, Coleen Gray i Helen Walker. Film nije doživio financijski uspjeh nakon premijernog izdanja, ali se danas smatra klasikom. Kroz godine zadobio je reputaciju ukletog, jer su četiri osobe koje su radile na njemu umrle u desetljeću koje je uslijedilo. U 44. godini Power je na snimanju u Španjolskoj umro od srčanog udara, redatelj Edmund Goulding umro je godinu dana kasnije tijekom operacije srca, Gresham je 1962. godine počinio samoubojstvo, a Helen Walker, lijepa glumica koja je utjelovila psihoanalitičarku, umrla je od raka u 47. godini.
   Radnja filma fokusirana je na mladog prevaranta koji je vrlo vješt u manipulaciji s ljudima. Povezuje se sa ženskom psihijatricom koja je pak puno podmuklija od njega.
   Sirov i psihodeličan noir “Ulica noćnih mora”, čiji se narativ vrti oko špila tarot karata, po prikazivanju je dobio pozitivne kritike - hvaljena je režija, vizualni stil, fotografija, glazba, kostimografiju, dizajn te izvedbe Coopera i Blanchett, a većina kritika išla je prema trajanju filma.
   Predugačak je, na nekim mjestima neravnomjeran a na nekima prespor da bi bio remek-djelo, ali čak i s njegovim nedostacima nisam mogao odvojiti pogled od ekrana. (Rex Reed/Observer)
   Cate Blanchett “krade” ekran kao fatalna žena u vizualno zadivljujućoj (iako predugačkoj) adaptaciji Guillerma del Tora. (Trace Thurman / Horror Queers Podcast)
   “Ulica noćnih mora” Guillerma del Tora nije za svakoga. Ali, objektivno, to je pravo blago. (Norman Wilner / Now Toronto)
   Iako su usporedbe s originalom neizbježne, Del Toro koristi okvir tog filma kako bi razjasnio teme poput mistifikacije, pohlepe i korupcije s malo više strogosti i društveno svjesnih tema po kojima je poznat. (Chad Byrnes / L.A. Wekly)
   Ono što mi se sviđa kod Del Torove “Ulice noćnih mora” jest to što se čini kao njegovo ljubavno pismo zlatnom doba Hollywooda, s nevjerojatnim izvedbama i Bradleyja Coopera i Cate Blanchett. (Heather Wixson / Daily Dead)

https://www.imdb.com/title/tt7740496/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 29.01.

TKO JE SMJESTIO ZEKI ROGERU?

Who Framed Roger Rabbit?
17:30 sati



(SUVREMENI) ANIMIRANI KLASIK:
Who Framed Roger Rabbit, 1988. Roger Zemeckis, 104 min. US
Scenarij:
Jeffrey Price i Peter S. Seaman
Uloge: Bob Hoskins, Christopher Lloyd, Joanna Cassidy
   Producent crtanih filmova RK Maroon angažirao je detektiva Eddieja Valianta da istraži skandal s preljubom u koji je uključena Jessica Rabbit, supruga Maroonove najveće zvijezde, Rogera Rabbit. Ali, kada je Marvin Acme, Jessicin navodni ljubavnik, pronađen ubijen, sudac Doom zaklinje se da će uhvatiti i uništiti Rogera.
   Inovativan i zabavan film koji sadrži revolucionarnu mješavinu igranog filma i animacije, s dirljivom i originalnom pričom. (rotten tomatoes)
   Ovaj film nije samo odlična zabava, već veliki napredak u igrano-animiranoj realizaciji. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Tehnologija je značajno napredovala od 1988., ali “Roger Rabbit” još uvijek zadivljuje i pričom i realizacijom. (Christy Lemire / ChristyLemire.com)
   Ovo je film koji zahtijeva da se gleda dvaput. Prvi put ste iznenađeni viđenim; drugi put više obraćate pažnju umjetnost i dobar humor. (Gene Siskel / Chicago Tribune)
   Urnebesni hibrid koji pronalazi humor i briljantnost u svom hommageu (staro)hollywoodskom noiru. (Jim Rohner / Battleship Pretension)

https://www.imdb.com/title/tt0096438/?ref_=nv_sr_srsg_0

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: NIKAD, RIJETKO, PONEKAD, UVIJEK

Never Rarely Sometimes, 2020.
20:00 sati



Never Rarely Sometimes, 2020. Eliza Hittman, 101 min. US
Scenarij:
Eliza Hittman
Uloge: Sidney Flanigan, Talia Ryder, Théodore Pellerin
   Nakon što saznaje da je trudna, tinejdžerka Autumn suočena je sa zidom. U lokalnoj klinici zatrpavaju je pro-life propagandom, od čega bježi glavom bez obzira. Surfajući po internetu saznaje da u Pennsylvaniji, gdje živi, maloljetnice ne mogu obaviti abortus bez pristanka roditelja, na koji Autumn ne može računati. Sa sestričnom Skylar, koja joj je usput i jedina prijateljica, kreće na odvažno putovanje preko državnih granica, sve do New Yorka gdje je pobačaj moguć.
   Hvaljena američka indie redateljica Eliza Hittman vraća se s intimnim prikazom iskustva mlade žene koja u Americi želi prekinuti trudnoću, čineći bolno vidljivim koliko je svijet okrutno i opasno mjesto za mlade žene poput Autumn. Delikatnoj temi autorica je prišla na kirurški precizan način, bez imalo patetike i jeftinih emocija.
   Eliza Hittman u intervjuu za časopis Indie Wire otkriva da ju je na bavljenje temom ženskih reproduktivnih prava potakla tragična smrt Savite Halappanave o kojoj je svojedobno čitala u medijima, a koja je ostala poznata po tome što je značajno utjecala na promjenu zakona o pobačaju u Irskoj. Riječ je o mladoj Indijki koja je umrla od sepse nakon što joj je medicinsko osoblje u Galwayu odbilo inducirati pobačaj koji bi joj spasio život, jer je u to vrijeme bio ilegalan. Hittman su na razmišljanje potakle i priče Irkinja koje su donedavno morale putovati izvan zemlje (najčešće u Veliku Britaniju i Nizozemsku) kako bi obavile pobačaj, jer je bio zakonski zabranjen čak i u slučaju silovanja. O njima je čitala u knjizi „Ireland’s Hidden Diaspora: The ‘abortion Trail’ and the Making of a London-Irish Underground, 1980-2000“ Ann Rossiter.
   Premijerno je prikazan na ovogodišnjem Sundanceu gdje je osvojio i Specijalnu nagradu žirija za ‘neorealizam’. Osim toga, film je na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu osvojio prestižnog Srebrnog medvjeda, a o tome koliko je oduševio kritiku, govori i činjenica da ga je pozitivno ocijenilo čak 99% filmskih kritičara na popularnom internetskom portalu posvećenom filmskim recenzijama, Rotten Tomatoes.
   Hrabra priču o mukotrpnom putovanju jedne tinejdžerice tijekom kojeg nastoji povratiti izgubljenu kontrolu nad svojim tijelom i duhom. (obrazloženje žirija u Sundanceu)
   Izvanredno režiran, napisan, odglumljen i snimljen, ''Never Rearly Sometimes Always'' je jedan od onih bitnih filmova čija priča, unatoč svojoj na trenutke prilično teškoj tematici, zove na gledanje, divljenje ali i buđenje. (Ivica Perinović, ezadar)
   Sidney Flanigan i Talia Ryder, glumice koje utjelovljuju Autumn i Skylar, uspijevaju u samo nekoliko rečenica izgovorenih tijekom filma prenijeti nevjerojatnu količinu informacija i cijeli spektar emocija. Iako su dijalozi oskudni, njihova nam (gotovo telepatska) neverbalna komunikacija (pogledi, držanje za ruke ili međusobno šminkanje), govori više od tisuću riječi. S obzirom na to da je snimanje „Never Rarely Sometimes Always“ Flanigan i Ryder bilo prvo glumačko iskustvo na filmu, nevjerojatno je s kakvom su lakoćom i prirodnošću oživjele svoje likove. (Sindy Vuković, ravnododna.com)
   Divan "indie" film je i human i pravičan: ljudske emocije oplakuju "pro choice" dramu o pravu na izbor jedne trudne 17-godišnjakinje... Autor ovih redaka bit će prvi u redu za kinoprojekciju i ponovno pogledati jedan od najboljih filmova 2020., na velikom ekranu. (Marko Njegić, SD)
   "Never, Rarely, Sometimes, Always" izvanredan je film. Autorica svoje junakinje razumije, ali ne patronizira. (Jurica Pavičić, JL)
    Jest, svijet je okrutno mjesto, u njemu na (mlade) žene neprekidno vrebaju razne opasnosti, ali pravo na izbor ipak postoji i može se ostvariti. Nije, međutim, lako. Ni jednog jedinog trenutka nije nimalo lako. I to nam ovaj film ne dopušta zaboraviti. (Zrinka Pavlić, tportal)

https://www.imdb.com/title/tt7772582/?ref_=fn_al_tt_1

 

 

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

S obzirom na epidemiološku situaciju broj mjesta u Kinoteci je smanjen. Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) sat prije prve projekcije.

Cijena ulaznica: 20,00 kn (2,65 €)
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn (1,99 €) po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn (1,33 €) po osobi

Godišnja iskaznica
Cijena godišnje iskaznice za kinoteku iznosi:
200,00 kuna (26,54 €) - zaposlene osobe
150,00 kuna (19,91 €) - nezaposlene osobe, umirovljenici, studenti i đaci, uz predočenje dokaza o statusu za koji se koristi popust

Uz kupnju godišnje iskaznice ostvaruje se popust od 50% na kupnju ulaznica.

Iskaznicu može koristiti samo osoba na čije ime glasi.

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn (1,33 €) po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn (39,82 €) po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA