PROGRAM KINOTEKE Siječanj 2023.

100 GODINA WARNERA
The Jazz Singer, 1927. Alan Crosland, 88 min.
Scenarij: Alfred A. Cohn, prema kratkoj priči Samsona Raphaelsona, najprije adaptiranoj kao kazališna predstava
Uloge: Al Jolson, May McAvoy, Warner Oland, Eugenie Besserer
   Mladi Jakie Rabinowitz prkosi tradiciji svoje pobožne židovske obitelji pjevajući popularne pjesme u pivnici. Kažnjen od svog oca, kantora, Jakie bježi od kuće. Nekoliko godina kasnije, sada se naziva Jack Robin, postao je talentirani jazz pjevač. Pokušava izgraditi karijeru zabavljača, ali njegove profesionalne ambicije naposljetku dolaze u sukob sa zahtjevima njegovog doma i naslijeđa. (Ovim filmom zauvijek je završilo razdoblje nijemog filma. Bio je velika atrakcija koja je oduševila publiku, te donijela veliku financijsku dobit Warneru. Ostali studiji ostali su zatečeni. Već 1929. godine preko polovice od 20.500 američkih kinematografa prelazi na tonski film, a ta novost biva uskoro prihvaćena i u evropskim glavnim gradovima.)
   Godine 1926. Warnerovo rizično ulaganje od pola milijuna dolara s tvrtkom Western Electric u zvučni sustav Vitaphone donijelo je zaradu od 3,5 milijuna dolara na kino blagajnama s ovim filmom. Bio je to veliki uspjeh, zaslužan za transformaciju Warnera u najpopularniju filmsku tvornicu u Hollywoodu. Komercijalizacija zvuka na filmu i transformacija industrije s nijemih filmova na govorne filmove postala je stvarnost s uspjehom ovog filma. Iako to nije bio prvi Vitaphone („Don Juan“ iz 1926., nijemi film Johna Barrymorea, također je imao sinkroniziranu glazbenu partituru koju je izvela Njujorška filharmonija i zvučne efekte pomoću Vitaphoneovog sustava), bio je to prvi dugometražni holivudski "talkie" film u kojem je govorni dijalog korišten kao dio dramatične radnje. Međutim, to je samo djelomični talkie (25%) sa sinkroniziranim zvukom, vokalnim glazbenim brojevima i pratnjom. Sam Warner, suosnivač studija, umro je u preranoj dobi od 40 godina - jedan dan prije svjetske premijere filma u New Yorku 6. listopada 1927. Jolson je dobio glavnu ulogu nakon što su Eddie Cantor i George Jessel odbili Warnerovu ponudu za naslovnu ulogu. Publika je divlje oduševljena kad je omiljeni američki jazz pjevač i superzvijezda Al Jolson zapjevao. Iako je film proglašen nepodobnim u kategoriji najboljeg filma (smatralo se nepoštenim da se zvučni film natječe s nijemim), Warner Bros. dobio je posebnog Oscara na prvoj ceremoniji dodjele Oscara u svibnju 1929., za produkciju „Pjevača jazza“. Film je prerađen dva puta: „The Jazz Singer“ Michaela Curtiza (1952.) s Dannyjem Thomasom i Peggy Lee, te „The Jazz Singer“ Richarda Fleischera (1980.) s Neil Diamondom u glavnoj ulozi, te  Laurenceom Olivierom kao njegovim ocem.
   Unatoč tomu što su u filmu samo neke scene ozvučene, te premda to nije prvi takav slučaj, u povijesti je ostao zabilježen kao "prvi zvučni film", početak nove tehnološke i umjetničke ere. Ozvučene su uglavnom glazbene točke, s popularnim pjevačem Al Jolsonom u naslovnoj ulozi, a melodramska struktura, natpisi koji uglavnom zamjenjuju dijaloge te stilizirana gluma tipični su za nijemi film. No, publika i novinari bili su oduševljeni, čime je film ključno potaknuo prijelaz na zvučni film, što je studiju Warner Brothers omogućilo dostizanje većih producentskih tvrtki. Film je nagrađen posebnim Oscarom za uvođenje zvučne tehnike. (Nikica Gilić, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0018037/?ref_=nv_sr_srsg_0

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA WARNERA:
The Postman Always Rings Twice, 1946. Tay Garnett, 113 min. US
Scenarij: Harry Ruskin i Niven Busch prema istoimenom romanu Jamesa M. Caina iz 1934.godine
Uloge: Lana Turner, John Garfield, Cecil Kellaway, Hume Cronyn
   Nick Smith, sredovječni vlasnik zalogajnice uz cestu, zapošljava lutalicu Franka Chambersa da radi u njegovom restoranu. Frank brzo započne aferu s Nickovom lijepom mladom ženom Corom i njih dvoje se urote da ubiju Nicka i zaplijene njegovu imovinu. Kad uspiju, lokalni tužitelj Kyle Sackett postaje sumnjičav, ali ne može izgraditi čvrst slučaj. Međutim, par ubrzo shvaća da nijedno zlodjelo nikada ne prolazi nekažnjeno.
   Treća ekranizacija romana, ali prva pod originalnim naslovom romana i prva na engleskom jeziku. Prethodno je roman snimljen kao „Le Dernier Tournant“ u Francuskoj 1939. i kao „Ossessione“ u Italiji 1943. godine. Danas možda najpoznatija verzija je ona Boba Rafelsona iz 1981., s Jackom Nicholsonom i Jessicom Lange u glavnim ulogama, a ekranizacija Taya Garnetta iz 1946. opravdano se drži jednim od klasičnih ostvarenja film noira. Lana Turner često je napominjala da joj je ovo omiljena uloga. Sam autor romana, James M. Cain je smatrao da je ona savršen izbor za Coru i bio je toliko impresioniran njezinom izvedbom da joj je poklonio primjerak romana u kožnom uvezu s natpisom "Za moju dragu Lanu, hvala ti na izvedbi koja je bolja nego što sam očekivao ." Kad ga je novinar upitao protivi li se onome što je Hollywood učinio njegovom romanu, Cain je odgovorio: “Nisu ništa učinili mojoj knjizi. Tamo je gore na polici.“
   Majstorski tečaj film noira. (Jennie Kermode / Eye for Film)
   Garfield sa stilom odražava život grubog i zbunjenog mladog skitnice koji besciljno posrće u kobnu zamku. Gospođica Turner nevjerojatno je učinkovita kao nesigurna plavuša koja ima jadnu ambiciju da 'bude netko' i jasnu predodžbu da to može ostvariti kroz zločin. Cecil Kellaway je previše ugodan kao sredovječni suprug gospođice Turner. A Hume Cronyn je lukav, oštar i ljigav kao beskrupulozni kazneni odvjetnik. Uglavnom, gluma bolja od režije (Bosley Crowther / The New York Times)
   To je možda njezino najbolje djelo - iz opusa koji uključuje vrlo malo istinski zvjezdanih izvedbi. Bila je zvijezda, a ne nužno glumica, i zbog toga dio njezinog rada ne podnosi test vremena. Najviše je pamtimo po nizu filmova poput „Peyton Place“ i „Madame X“ koji su se bavili njezinim osobnim tragedijama, ali „Poštar…“, koji je prethodio svemu tome, zadivljujući je — okrutno, očajno i oštro pero Jamesa Caina koje ozbiljno testira Lanine vještine. Ali ona uspijeva i od prvog pogleda na nju - na vratima u svojim bijelim salonkama, dok kamera putuje uz njezine preplanule noge - ona postaje lik tako zamamno lijep i podmuklo zao da je publika prikovana za sjedalo.  (Stephen MacMillan Moser / Austin Chronicle)
   https://www.imdb.com/title/tt0038854/?ref_=nv_sr_srsg_0

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film je imao tri nominacije za Oscara, ali niti jedna nije potvrđena.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Grand Hotel, 1932. Edmund Goulding, 112 min. US
Scenarij: Vicki Baum prema kazališnoj predstavi „Drake“ Williama Absaloma Drakea (pisanoj prema romanu Vicki Baum „Menschen im Hotel“
Uloge: Greta Garbo, John Barrymore, Joan Crawford
   Najraskošniji i najskuplji berlinski hotel je mjesto koje dr. Otternschlag opisuje kao dosadno jer ljudi dolaze, odlaze, a ništa se ne događa. No doktor je obično pijan pa ne primijećuje da je barun von Geigern bez novaca te pokušava ukrasti bisere od ekscentrične plesačice Grusinske. No na kraju joj ukrade srce. Barun se sprijatelji s Kringeleinom, slabašnim računovođom koji je saznao kako umire te je posljednje dane život odlučio provesti u luksuzu.
   Oscarom nagrađen film Edmunda Gouldinga jedini je u povijesti Oscara osvojio nagradu za najbolji film bez ijedne druge nominacije osim te.
   Greta Garbo u ulozi usamljene balerine Grusinske zauvijek će biti zapamćena po poznatoj rečenici: "Želim biti sama, ja samo želim biti sama".
  Drama se odvija brzinom koja nikada ne gubi smisao, čak i tijekom ekstremne duljine od gotovo dva sata, a kroz sve se provlači zadivljujući obrazac neočekivane komedije, uvijek svježe i uvijek pažljive. (Alfred Rushford, Variety)
   „Hotel“ je izdržao zahvaljujući svojoj jednostavnosti, a ni moć zvijezda ne blijedi. Ovo je komadić starog Hollywooda zavijek zarobljenog na filmu. (Blake Goble, The Michigan Daily, 2009.)
https://www.imdb.com/title/tt0022958/?ref_=nv_sr_srsg_0

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Se7en, 1995. David Fincher, 127 min.
Scenarij: Andrew Kevin Walker
Uloge: Brad Pitt, Morgan Freeman, Gwyneth Paltrow, John C. McGinley, R. Lee Ermey, Kevin Spacey
   Jedan od najboljih trilera 90-ih, te jedan od najboljih filmova ikad o nekom serijskom ubojici
Priča prati dvojicu detektiva - iskusnog koji se sprema u mirovinu i novajliju, njegovu moguću zamjenu - koji zajednički istražuju seriju ritualnih ubojstava inspiriranih sa Sedam smrtnih grijeha.
   Scenarist Andrew Kevin Walker završio je filmski program na javnom sveučilištu u Pennsylvaniji, no nekoliko godina kasnije nije bio ni blizu filmskoj industriji nego je jedva sastavljao kraj s krajem radeći u CD shopu u New Yorku. Bio je toliko depresivan da je napisao mračnu priču o lovu na ubojicu koji koristi sedam smrtnih grijeha kao inspiraciju za zločine. A kad je bio gotov, bio je toliko zadovoljan napisanim da je poslao scenarij profesionalnom piscu Davidu Koeppu nakon čega je uslijedio telefonski poziv u kojem ga je Koepp obavijestio da je spreman scenarij poslati agentu, koji je pak pronašao kupca u New Line Cinema. Ostalo je povijest.
   Što se dogodilo? Zlo je pobijedilo? Stari kliše je pao u vodu? Nije se vrijedno boriti? Upravo suprotno. A to shvaćamo i mi i Morgan Freeman i Brad Pitt. Poruka filma? Ima ih mnogo, ali ona koja visi iznad svih odgovorena je u posljednjoj rečenici filma. “Svijet nije lijepo mjesto, ali se za njega vrijedi boriti.” (Stavko Kljun, popcorn.hr)
   Sviđa mi se Fincherova ideja snimanja u ulicama New Yorka u kojem glavnu sporednu ulogu ima kisa koja savrseno nadopunjuje napetost u ovom zastrasujucem mracnom trileru.Kraj filma ne treba ni spominjat jedan od neponovljivih. (cupac, filmski.net)
   Kada je film zavšio ostao sam bez teksta zabuljen u televizor.Ovaj film vas doslovno ostavlja bez teksta.(mr blue, filmski.net)
   I, kao svako rasno remek-djelo, kao svaki film koji postane nešto vrlo osobno i dragocjeno, svakim je gledanjem sve bolji. Sve bogatiji. A ovaj turobni, do zadnjeg kadra i do zadnje rečenice mračan, depresivan triler uistinu je bogatstvo. Ultimativni triler iz jednostavnog razloga što taj žanr ne može dalje od ovoga, nema kamo. Ono što je Demme s "Jaganjcima" tek načeo, novovjeki filmski genijalac David Fincher izbrusio je do savršenstva. (John Doe, filmski.net)
   Najveća je vrijednost filma svakako Morgan Freeman, dobri duh suvremenog Hollywooda, koji je u stanju samom svojom pojavom izvući iz kaljuže i najgore celuloidno smeće. (Dragan Antulov, purger.com)
   Film pripada Freemanu i njegovom tihom, pažljivo detaljiziranom portretu izmučenog starijeg čovjeka koji uči da se ne predaje bez borbe. (Sheila Johnston, The Independent)
   “Sedam” je film koji svom silinom, žestoko i beskompromisno udara u glavu gledatelja. Film koji ne uljepšava stvari, šokira cijelim svojim trajanjem. Težak i mračan, s izvrsnim glumačkim ostvarenjima “Sedam” je jedan od najboljih trilera u povijesti “sedme umjetnosti”. (Tihomir Polančec, goodtalking.hr)
   Sama konstrukcija scenarija, ubojice koji bira i sakati svoje žrtve prema uzoru na sedam smrtnih grijeha, zaista je intelektualno i psihološki fenomenalna. Kada u filmu ima toliko krvi, umne bolesti i prljavštine a film ipak ne pređe granicu i uvrsti se u prenaglašeni američki horror, postaje obavezno štivo za sve fanove dobrog filma. (Bojan Gačić, kakavfilm.com)
   "Sedam" je mračan, težak, atmosferičan jedno riječju užasavajuć triler koji nije namijenjen osjetljivijoj publici. "Sedam" je ujedno i vrh filmskog stvaralaštva devedesetih, jedan od najboljih primjera svog žanra u kinematografskoj povijesti i školski primjer vrhunskog kriminalističkog trilera. Serijski ubojice, poput svih ostalih motiva koji normalnom čovjeku unose jezu u kosti, česta su filmska tema i plodno tlo za rađanje vrhunskih priča, a David Fincher je tu temu vrhunski obradio. (Ivica Perinović, e-zadar)
https://www.imdb.com/title/tt0114369/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike. Od 9 nominacija za Oscara, niti jedna nije potvrđena.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
The Life of Emile Zola, 1937. William Dieterle, 116 min. US
Scenarij: Heinz Herald, Geza Herczeg, Norman Reilly Raine na temelju romana „Zola i njegovo vrijeme“ Matthewa Josephsona
Uloge: Paul Muni, Gloria Holden, Gale Sondergaard, Joseph Schildkraut
   Nakon dosta godina Emile Zola postiže uspjeh pišući o neugodnoj strani Pariza. Međutim, Zolina samodopadnost je poljuljana kada je židovski časnik Alfred Dreyfus  zatvoren pod optužbom da je špijun. Shvaćajući da je Dreyfus nevina žrtva antisemitizma, Zola hrabro piše novinski članak u kojem razotkriva istinu…
   Biografski film iz 1937. o francuskom piscu Émileu Zoli iz 19. stoljeća. Premijerno je prikazan u kinu Carthay Circle u Los Angelesu te je bio veliki kritički i financijski uspjeh. Suvremene kritike svrstavaju ga u najveći biografski film snimljen do tada. Proizveden tijekom Velike depresije i nakon što je nacistička stranka preuzela vlast u Njemačkoj, film nije istražio ključno pitanje antisemitske nepravde u Francuskoj u kasnom 19. stoljeću, kada se Zola uključio u aferu Dreyfus i radio na oslobađanju časnika. Neke nedavne studije označile su film kao tipičan primjer bojažljivosti Hollywooda u to vrijeme: antisemitizam nije uopće spomenut u filmu, kao ni riječ "Židov“.
   Na 10. dodjeli Oscara , film je dobio deset nominacija (i time postao prvi film u povijesti Oscara koji je postigao dvoznamenkasti broj nominacija) i osvojio tri nagrade, među kojima je i ona za najbolji film.
   Bogat, dostojanstven, pošten i snažan, to je ujedno najbolji povijesni film ikada snimljen i najbolja filmska biografija. Portret Zole u izvedbi Paula Munija je, bez sumnje, najbolja stvar koju je napravio. (Frank S. Nugent / The New York Times)
   Dostojanstvena, snažna i na trenutke potresna povijesna drama, briljantno režirana i izvanredno glumljena od strane Paula Munija, kao Zole, velikog francuskog pisca. (Harrison's Reports)
   "Zola" je ozbiljna, pažljivo konstruirana, detaljno producirana biografija. Osim toga, oslikava razdoblje u bojama koje su istovremeno tmurne i sjajne. (Mildred Martin /  Philadelphia Inquirer)
   „Život Emilea Zole“ oživljava um i duh i podiže kinematografiju na najviši vrh. To je pravo umjetničko djelo. (Ada Hanifin / San Francisco Examiner)
   Čini se da je ovo više od filma, koliko god bila veličanstvena njegova tehnička izvedba. To je živi dokument velike duše, sa svim njegovim sitnim ljudskim manama, i razdobljem francuske politike i društvenog života koje je zahvatio. (Edgar Hay / Miami Herald)
https://www.imdb.com/title/tt0029146/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Radi velikog interesa vraćamo program Revije UMAS 2022. Među 10 kratkih filmova ukupnog trajanja od 72 minute izdvajamo filmove Incubus (Tomislav Miletić Rottoloni) koji je osvojio glavnu nagradu žirija Revije UMAS 2022 te Priroda i društvo (Julio Juraga), koji je na Reviji osvojio nagradu publike

Sjena (Marija Mratinić / 6min)
Konzerva (Josip Maleš / 6min)
Muke (Ema Carević / 3 min)
Dunbar (Titouan Vieillard / 12 min)
Mojmir (Deni Marinović / 8 min)
Klinka (Lora Cukrov / 6 min)
Incubus (Tomislav Miletić Rottoloni / 9 min)
Igračka (Lucija Vrkić / 3 min)
Priroda i društvo (Julio Juraga / 10 min)
Etos (Sara Todorović / 9 min)

   U ponedjeljak 28. studenog 2022., pred prepunom Kinotekom održana je Revija UMAS 2022.Dodijeljene su dvije nagrade, Nagrada stručnog žirija i Nagrada publike. Stručni žiri djelovao je u sastavu: umjetnički direktor Kino Mediterana i Festivala mediteranskog filma Split Alen Munitić, naš poznati filmski kritičar i višestruki član žirija filmskih festivala Miro Nikolić i naša bivša studentica Lucija Bosančić, koja je s filmom "Jugo", osvojila nagradu publike Revije UMAS 2020. 

   Nagradu stručnog žirija osvojio je film "Incubus" Tomislava Miletića Rottolonija; Nagradu publike, koja je glasala neposredno nakon projekcija osvojio je film "Priroda i društvo" Julia Jurage.".

100 GODINA WARNERA:
Round Midnight, 1986. Bertrand Tavernier, 133 min. FR/US
Scenarij: David Rayfiel, Bertrand Tavernier i Colo Tavernier prema romanu „Ples nevjernika“ Francisa Paudrasa
Uloge: Dexter Gordon, François Cluzet, Sandra Reaves-Phillips, Lonette McKee, Christine Pascal, Herbie Hancock, John Berry, Martin Scorsese
   U New Yorku 1950-ih, Dale Turner je svirač saksofona koji se jedva snalazi sviranjem u lokalnim jazz klubovima, istovremeno se „boreći“ s alkoholom. Nakon razgovora s kolegom glazbenikom, Dale odlučuje otputovati u Pariz, zarađujući za život svirajući u jazz klubu …
   Lik glavnog protagonista, Dalea Turnera, temelji se na spoju stvarnih jazz legendi Lestera Younga (tenor saksofon) i Buda Powella (klavir). Iako je film fikcionaliziran, izvučen je izravno iz memoara/biografije „Ples nevjernika“ koju je napisao francuski pisac Francis Paudras, koji se sprijateljio s Powellom tijekom njegovih pariških iseljeničkih dana i na kojem se temelji glavni lik. Film je sjetan portret pariške jazz scene 1950-ih.
   Briljantno oživljena (pariška) scena sjajnom izvedbom Dextera Gordona, „Round Midnight“ je rijetka jazz drama koja odgovara snazi glazbe. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Vrhunski osmišljena glazbena drama u kojoj redatelj Bertrand Tavernier odaje dirljivu počast velikim crnim glazbenicima koji su živjeli i nastupali u Parizu kasnih 1950-ih. (Variety)
   Nijedan glumac ne bi mogao učiniti ono što veliki saksofonist Dexter Gordon čini u 'Round Midnight'. (Janet Maslin / New York Times)
   „Round Midnight“ uspijeva kao spoj jazza i njegovih izmučenih začetnika zahvaljujući nadahnutom odabiru glumaca i improvizacijskim vještinama bebop glazbenika Dextera Gordona. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)
   Prekrasna, nekonvencionalna počast be-bopu. (Dennis Schwartz / Movie Reviews)
 https://www.imdb.com/title/tt0090557/?ref_=nm_knf_t_4

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA WARNERA:
Mrs. Miniver, 1942. William Wyler, 134 min. US
Scenarij: Arthur Wimperis, George Froeschel, James Hilton i Claudine West na temelju romana „Gospođa Miniver“ Jana Struthera
Uloge: Greer Garson, Walter Pidgeon, Teresa Wright, Dama May Whitty, Reginald Owen
   Dirljiva drama o engleskoj obitelji srednje klase koja se uči nositi s ratom, ispričana u nizu dramatičnih vinjeta.
   „Gospođa Miniver“ pokazuje kako je Drugi svjetski rat utjecao na život skromne britanske kućanice u ruralnoj Engleskoj. Bio je kritički i komercijalni uspjeh, postavši film s najvećom zaradom 1942. i osvojivši šest Oscara , uključujući najbolji film, najboljeg redatelja, najbolju glumicu (Garson) i najbolju sporednu glumicu (Teresa Wright). Bio je to prvi film o Drugom svjetskom ratu koji je osvojio nagradu za najbolji film.
   Vrlo engleska priča o domaćoj snazi i izdržljivosti, o suzdržanosti i upornosti srednje klase, simptomatično smještena oko katastrofe u Dunkerqueu gdje su sve te kvalitete smatrane najizraženijim. Ovo je čisti proizvod Hollywooda, ali za englesku generaciju koja ga je prva gledala, film će dugo ostati najvjerniji prikaz nacionalnog sjećanja tog vremena. (Povjesničar Tony Judt)
   Pretjerano sentimentalan komad propagande, „Gospođa Miniver“ ipak uspijeva, uglavnom zahvaljujući izvedbi Greer Garson. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Odabir glume Greer Garson kao gospođe Miniver obilježen je delikatnim naglascima, inteligentno postavljenim. Koliko god gospođa Miniver bila bistra i hrabra, postoje trenuci kada su tjeskoba i bol očigledni u spokojnim i mirnim očima. (TC Kemp / Birmingham Post)
   Inspirativna počast hrabrosti naših žena u uvjetima totalnog rata. (Reg Whitley / Daily Mirror)
https://www.imdb.com/title/tt0035093/?ref_=nv_sr_srsg_0

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
The Shawshank Redemption, 1994. Frank Darabont, 142 min. US
Scenarij: Frank Darabont (prema priči „Rita Hayworth i iskupljenje u Shawshanku“ Stephena Kinga)
Uloge: Tim Robbins, Morgan Freeman, Bob Gunton, William Sadler, Clancy Brow
    U fokusu je zatvorska priča Andyja Dufresnea, bivšeg bankara, nakon što je osuđen za ubojstvo supruge i njezina ljubavnika. U konačnici je ovo dojmljiva storija o prijateljstvu, pravdi, slobodi i nadi koja se ne slama čak niti u uvjetima nesnošljivima za život.
   „Iskupljenje u Shawshanku“ jedan je od najomiljenijih filmova svih vremena: na najpopularnijem i najvećem internetskom filmskom sajtu, Imdb-u, dugi niz godina bio je najbolje ocijenjen film s nevjerojatnom prosječnom ocjenom 9,3 dobivenom od preko dva i pol milijuna glasača (55 % dalo mu je najveću ocjenu, 10.). Još uvijek je na prvom mjestu, drugi je „Kum“, treći „Vitez tame“.
   Najbolji film svih vremena? Nije ni naj-film 90-ih niti 1994., ali klasik jest. (Marko Njegić, SD)
   Snimateljsko remek-djelo jednog od najiskrenijih filmskih postignuća koja se odnose na žalosnu sudbinu osoba unutar zatvorenih institucija. (David Gašo, ziher.hr)
   „Iskupljenje u Shawshanku“ ima sve što zahtijeva jedan ziheraški film: relativno atraktivnu temu, dobar predložak, izvrsne glumce i dobru karakterizaciju likova, mada ponekad suviše konvencionalnu (dobri i loši zatvorenici, demonski i pokvareni čuvari). Stoga solidan komercijalni utržak i sedam nominacija za Oscara uopće ne čudi. Ono što čudi jest činjenica da je anketa na Internetu ovaj film proglasila najboljim filmom ikada snimljenim. Bez obzira na nesumnjive kvalitete pojedinih elemenata (pogotovo vječno pouzdanog Morgana Freemana), film se kao cjelina ne izdvaja od prosjeka. Posjeduje jednu zanimljivu, toplu ljudsku priču, ali njoj nedostaje realistička katarza, odnosno do nje dolazi suviše naglo da bi bila uvjerljiva. Zbog toga se, bez obzira na sav vizualni trud, završnica doima napravljenom po principu deus ex machina, što je sve samo ne recept za snažno umjetničko djelo. Stoga će „Iskupljenje u Shawshanku“ biti upamćeno kao korektan školski primjer filmskog zanata i ništa više. (Dragan Antulov, purger.com)
   "Iskupljenje u Shawshanku" stvara toplinu u našim osjećajima jer nas čini članom obitelji. Mnogi filmovi nude nam zamjenska iskustva i brze, površne emocije. "Shawshank" usporava i gleda se. Koristi pripovjedačev miran, pozoran glas kako bi nas uključio u priču o muškarcima koji su formirali zajednicu iza rešetaka. Dublji je od većine filmova; o kontinuitetu u životu, utemeljenom na prijateljstvu i nadi. (Roger Ebert)
   Prisutnost Morgana Freeman na ekranu, bez napora, daje „Shawshanku“ nešto najbliže vjerodostojnosti koju može postići. (Kenneth Turan / Los Angeles Times)
   Impresivan redateljski prvijenac koji priča nježnu priču s iznenađujućom količinom brige pune ljubavi.(Janet Maslin / New York Times)
   I, mala anegdota: Navodno je Frank Darabont 1984. platio Stephenu Kingu 5651 dolar za prava na ekranizaciju (tko zna kako su došli do te cifre), ali King taj ček nikada nije unovčio nego uokvirio. Bili su si dobri prijatelji pa mu ga je King nakon nekoliko godina čak i poslao nazad, s posvetom: "Ovo ti je u slučaju da ti nekad zatreba novac za jamčevinu. S ljubavlju, Steve." (U intervjuu iz 2016., King je rekao da mu je „Iskupljenje u Shawshanku“ omiljena adaptacija nekog njegova djela, uz „Stand by Me“)
   „Iskupljenje u Shawshanku“ jedan je od (rijetkih) filmova koji svoju popularnost i uspjeh duguje videu. Naime, te godine u kinima je bila žestoka konkurencija (npr. pojavili su se „Pulp Fiction“, “Forrest Gump”, “Lion King”, “True Lies”…), tako da je „Iskupljenje u Shawshanku“ prošlo ispod radara, ali zato je pun uspjeh i popularnost postigao na videu: jedan je od najiznajmljivanih filmova te godine. Pozitivne preporuke i ponovna gledanja od strane kupaca, te to što su ga dobro prihvatili i muški i ženski gledatelji, smatrali su se ključnim za uspjeh filma u najmu.
https://www.imdb.com/title/tt0111161/?ref_=nv_sr_srsg_0

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA / ANIMACIJA:
The Iron Giant, 1999. Brad Bird, 87 min. US
   Dugometražni animirani znanstveno-fantastični film o devetogodišnjem Hogarthu koji spasi golemog robota koji je došao na Zemlju iz svemira i sprijatelji se s njim. Hogarth pokušava zaštititi dobroćudnog i znatiželjnog diva od nametljivoga vladina agenta i vojske.
    Film je snimljen prema priči Teda Hughesa (1930 - 1998) i u sjećanje na njega. Priču pod naslovom „The Iron Man“ Hughes je napisao kratko vrijeme nakon samoubojstva svoje žene, pjesnikinje Sylvije Plath 1963. godine, kako bi utješio i zabavio djecu.
   Roger Ebert (Chicago Sun-Times) usporedio ga je, kako u priči tako i u animaciji, s djelima japanskog velikana Hayaoa Miyazakija, sažimajući film kao "ne samo slatki nestašluk, već zapletena priča koja ima nešto za reći.“
   „Željezni div“ bavi se ambicioznim temama i složenim ljudskim odnosima, vođen mirnom rukom i prekrasno animiranom režijom Brada Birda. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt0129167/?ref_=nv_sr_srsg_0

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
Streetcar Named Desire, 1951. Elia Kazan, 122 min. US
Scenarij: Tennessee Williams (drama i scenarij), Oscar Saul (adaptacija)
Uloge: Vivien Leigh, Marlon Brando, Kim Hunter, Karl Malden, Rudy Bond, Nick Dennis
   Francuski kvart New Orleansa tijekom nesigurnih godina nakon Drugog svjetskog rata. Osiromašena, sredovječna i sofisticirana južnjačka aristokratkinja Blanche DuBois dolazi u posjet mlađoj sestri Stelli, udanoj za muževna radnika Stanleyja Kowalskog. Blanche kod sestre traži utočište od frustracija i prošlosti, ali dolazi u sukob s brutalnim Stanleyjem.
   Williamsovo najpopularnije djelo, „Tramvaj zvan čežnja“, jedna je od najhvaljenijih drama dvadesetog stoljeća. I dalje se ubraja među njegove najizvođenije drame, a inspirirala je mnoge adaptacije u drugim oblicima.
   „Tramvaj zvan čežnja“ dramsko je djelo koje je literarna faktografija svrstala među klasike gotovo u trenutku njegova nastanka, učinivši tako vjerojatno njegovu tadašnju aktualnost svevremenom i otvorenom prepoznavanju i danas i ovdje. Tennessee Williams je pisac koji već 1948. za ovu dramu dobiva Pulitzerovu nagradu, prvu od čak tri. Uspjeh u teatru je izniman u režiji Elie Kazana, a nekoliko godina kasnije isti redatelj prema tom djelu snima i kultni film (svi su glumci iz kazališta ponovili svoje uloge i na filmu). Williams progovara glasnim jezikom o temama koje su ga mučile, o slabostima koje su bile sastavni dio njegove egzistencije: mentalna labilnost, homoseksualnost, alkoholizam. I upravo ta, od Čehova naslijeđena, upornost dozvolila je da ono pojedinačno, ako je od majstorskog pera odabrano i opisano, postane opće mjesto i naš zajednički problem. Stoga ga oslanjanje na raskrivanje stanja ljudske duše , intimne drame svojih junaka, njihova emotivna previranja – čine aktualnim svakom vremenu pa tako i ovom našem.
   Film je osvojio Oscare za najboljeg sporednog glumca (Karl Malden), najbolju glavnu glumicu (Vivien Leigh), najbolju sporednu glumicu (Kim Hunter) i najbolju produkciju.
   Epski nastupi u filmu s kipućom atmosferom. (Kim Newman / Empire)
   Ovaj film je za mene totalno umjetničko savršenstvo... To je najsavršeniji spoj scenarija, izvedbe i režije koji sam ikada vidio. Slažem se s Richardom Schickelom koji predstavu naziva savršenom. Likovi su tako savršeno napisani, svaka nijansa, svaki instinkt, svaki redak dijaloga najbolji su izbor od svih dostupnih u poznatom svemiru. Sve izvedbe su senzacionalne. Vivien Leigh je neusporediva, stvarnija i živopisnija od stvarnih ljudi koje poznajem. A Marlon Brando bio je živa pjesma. Bio je glumac koji je stupio na scenu i promijenio povijest glume. Čarolija, okruženje, New Orleans, Francuska četvrt, kišna vlažna poslijepodneva, večer pokera. Umjetnički genij, bez ograničenja. (Woody Allen)
      Grub je, depresivan i neukrotljiv, ali je tako moćan zbog likova. Preplavljeni su energijom i životom i nemoguće je ne ostati opčinjen njima unatoč njihovoj disfunkcionalnosti. (Keith Garlington / Keith & Movies)
   Emocije su podignute na još veću razinu zbog vrućine u New Orleansu i tjelesne građe Marlona Branda, koja je usklađena s njegovom titanskom izvedbom. (Matt Neal / ABC Radio)
https://www.imdb.com/title/tt0044081/?ref_=fn_al_tt_1