PROGRAM KINOTEKE Rujan 2026.

Matt Johnson, 2026., SAD / Kanada, 106'
Uloge: Dominic Sessa, Emilia Jones, Antonio Banderas, Leo Woodall, Éric Ripert

Anthony "Tony" Bourdain bahati je i nesigurni student književnosti. Kao i mnoge bahate i nesigurne studente, vode ga dvije želje – da pobjedgne od kuće i impresionira djevojku. S tom namjerom odlazi Provincetown, gdje laže o svom iskustvu kako bi dobio posao u skromnom restoranu. Zapošljava se kao perač posuđa i čistač ostriga. No profesionalna kuhinja glasno je, grubo, znojno i neuredno mjesto u kojem se u prvom redu uči životna disciplina, pa Tony prolazi bolno suočavanje s realnošću, uči se poniznosti i neočekivano otkriva svoj životni poziv.

Ova biografska humoristična drama prati formativno ljeto u mladosti slavnog kuhara, pisca i televizijske ikone Anthonyja Bourdaina. Umjesto klasičnog prikaza cijelog života, film se fokusira isključivo na jedno ključno razdoblje sredinom 1970-ih u kojem Bourdain od prepotentnog mladića postaje netko tko otkriva strast prema kulinarstvu.

Film nije tipičan biopic. Ne prikazuje ništa od onoga po čemu je Bourdaine postao svjetski poznat, ali udara temelj razmijevanja istoga, i pri tom je dirljiv, duhovit i zabavan. Redatelj Matt Johnson koristi tople, zrnate teksture i autentičnu scenografiju 1970-ih kako bi dočarao taktilni i osjetilni užitak ljetnog obalnog gradića. Legendarni francuski chef Éric Ripert, koji je bio Bourdainov najbolji prijatelj u stvarnom životu, pojavljuje se u cameo ulozi kao instruktor kuhanja u završnoj sceni filma, a Dominic Sessa, kojeg smo upamtili po predivnoj ulozi problematičnog i drskog tinejdžera u filmu The Holdovers, savršeno je utjelovio problematičnog i drskog mladog Bourdaina.

Kritičari su film dočekali s velikim pohvalama, posebno ističući glumačke izvedbe. Collider:

"Sirov je, glasan je, neuredan je, a ipak na kraju na tanjuru dobijete nešto duboko, prekrasno i uzbudljivo."

David Ehrlich (IndieWire):

"Ljetna oda pretencioznim mladim propalicama posvuda... Najpametniji aspekt scenarija je taj što dopušta verziji filma da se distancira od legende u koju će Bourdain na kraju izrasti."

Peter Bradshaw (The Guardian):

"...vrlo pitka i zabavna 'coming-of-age' priča o formativnim kuhinjskim iskustvima Anthonyja Bourdaina."

The New York Times:

"Fikcionalizirana priča o podrijetlu s pravim apetitom za životnim iskustvima."

RogerEbert.com:

"Sessa je dorastao zadatku da pronađe i nesigurnost i drsku samouvjerenost u ovom kompleksnom mladom čovjeku, ponekad u istom dahu."

Ridley Scott, 2026., Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD, 118'

Uloge: Jacob Elordi, Josh Brolin, Margaret Qualley, Guy Pearce, Allison Janney, Benedict Wong, Michael Beach, Ben Mendelsohn, Sarah Niles.

The Dog Stars je adaptacija istoimenog bestselera Petera Hellera, znanstveno-fantastični triler u režiji legendarnog Ridleyja Scotta.

Epidemija je umalo posve uništila ljudski rod, pretvorivši život preživjelih u kontinuiranu bitku za preživljavanje, srazove sa pljačkašima i potragu za hranom. Na napuštenom aerodromu žive pilot, marinac i pas. Njihovu efikasnu rutinu prekida radijski signal koji im budi nadu da možda još negdje postoje ostaci civilizacije. Pilot se odlučuje na let u nepoznato. Dakle, prilično uobičajan start postapokaliptičnog filma. No, u običajenom razvoju događaja pojavili bi se zombiji ili zaraženi koji bi potakli brz akcijski razvoj fabule. U ovom slučaju, pak, film će se fokusirati na psihološku dramu i ljudske odnose, pokazujući kako je u najbrutalnijim vremenima empatija i solidarnost stvar izbora, a ne samo okolnosti, a odnos između pilota i njegova psa nosi emocionalnu strukturu priče.

Ridley Scott je film snimio u iznimno kratkom roku od samo 34 dana koristeći tehniku snimanja s više kamera istovremeno, što mu daje sirovu, dinamičnu energiju.

"The Dog Stars je umirujući, a istovremeno i mučan film. To je vestern smješten na kraj svijeta s golemim srcem. Donosi intenzivnu energiju u stilu 'Fury Road' pomiješanu s tihim logorskim vatrama pod zvijezdama, akustičnim gitarama, Joshom Brolinom koji puši cigare i psom." (Index)

"Jedan od najemotivnijih i najljudskijih filmova Ridleyja Scotta... priča o

ljudskosti u svijetu koji je gotovo u potpunosti nestao." (Journal)

"Moćna poruka da moramo držati svoja srca otvorenima i riskirati kako bismo voljeli jedni druge... film se fokusira na nadu i ljudsko dostojanstvo u razarajućim vremenima."(Reuters)

Pedro Almodóvar, 2026., Španjolska, 112'

Uloge: Bárbara Lennie, Leonardo Sbaraglia, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit, Rossy de Palma

Najnovije ostvarenje slavnog španjolskog redatelja Pedra Almodóvara, premijeru je imalo na Filmskom festivalu u Cannesu. Kritičari film opisuju kao narativnu "babušku" jer priča se sastoji od više slojeva unutar kojih se isprepliću fikcija i stvarnost.

Bavi se izazovima autofikcije, kreativnim blokadama, starenjem i kompliciranim obiteljskim odnosima. Glavni je lik renomirani španjolski redatelj Mateo, koji proživljava duboku kreativnu i egzistencijalnu krizu. Dok pokušava napisati scenarij za svoj novi film pod nazivom "Amarga Navidad", on se neprestano vraća u vlastitu prošlost, prepravljajući sjećanja na djetinjstvo i bivše ljubavi.

Radnja se dramatično lomi kada u Madrid, neposredno prije Božića, stiže njegova kći, s kojom godinama nije bio u kontaktu. Elena sa sobom donosi rukopis neobjavljenog romana svoje pokojne majke, koji iznosi potpuno drugačiju, mračniju verziju njihove obiteljske povijesti. Od tog trenutka film se transformira u "priču unutar priče": gledatelji prate ekranizaciju Elenina romana koja se odvija na izoliranom, vulkanskom otoku Lanzarote, dok u stvarnom vremenu u Madridu otac i kći vode bolne razgovore o krivnji, umjetničkoj sebičnosti i oprostu. Kontrapunkt užurbanih ulica Madrida i ogoljenih, vulkanskih krajolicika Lanzarotea, vizualni je kontrast visoke narativne i emotivne vrijednosti u filmu.

Granice između djela kojeg Mateo snima, romana kojeg Elena čita i stvarnosti koju proživljavaju se prožimaju i gube.

"Almodóvar s ovim filmom postiže svoj narativni vrhunac. Struktura ruske babuške ne djeluje kao tehnički trik, već kao potresan prikaz kako umjetnost koristi tuđu patnju kao gorivo za stvaranje. Bárbara Lennie pruža ulogu karijere." — El País

"Vizualni kontrast između hladnog, užurbanog božićnog Madrida i ogoljene, crne vulkanske zemlje Lanzarotea savršeno zrcali unutarnje stanje likova. Iglesiasova glazba dodatno podcrtava ovu duboku obiteljsku tragediju." — The Hollywood Reporter

"Gorki Božić“ je Almodóvarov najmelankoličniji film dosad. Iako zadržava prepoznatljive bljeskove humora i upečatljivih boja kroz lik Rossy de Palma, u svojoj srži ovo je zreo, ogoljen i bolno iskren pogled na starenje i žaljenje." — Variety

Mitko Panov, 2025., Makedonija, 105'

„Željezna tvrđava“ filmska je priča o tome kako nakon pandemijske izolacije, redatelj Kevin Keaton iz Austina, Texas, dolazi u Demir Hisar (na turskom „Željezna tvrđava ") s ciljem da organizira filmsku radionicu za štićenike Centra za rehabilitaciju pri Psihijatrijskoj bolnici. Financijska kriza i organizacijski problemi ne obeshrabruju ga. Zarazni entuzijazam i kreativni duh sudionika spašavaju radionicu i završavaju Kevinovu misiju s golemim uspjehom. Ona kulminira ceremonijom "Demir Hisarski Oscar", pri čemu se briše granica između dokumentarnog filma i fikcije.

Za razliku od fizičkog zdravlja, mentalno zdravlje i mentalna higijena često su predmet predrasuda i stigmatizacije, dok su ljudi koji se suočavaju s takvim problemima predmet socijalne isključenosti i marginalizacije. Proces resocijalizacije i adaptacije je težak i dug, i čovjek sam, kao jedinka, se ne može adaptirati bez pomoći društva, zdravstvenog sustava i svakoga od nas. Iz te točke gledanja, prioritet filma je podići svijest o izazovima povezanim s mentalnim zdravljem na nenametljiv i zabavan način.
 

Pedro Almodóvar, 2026., Španjolska, 112'

Uloge: Bárbara Lennie, Leonardo Sbaraglia, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit, Rossy de Palma

Najnovije ostvarenje slavnog španjolskog redatelja Pedra Almodóvara, premijeru je imalo na Filmskom festivalu u Cannesu. Kritičari film opisuju kao narativnu "babušku" jer priča se sastoji od više slojeva unutar kojih se isprepliću fikcija i stvarnost.

Bavi se izazovima autofikcije, kreativnim blokadama, starenjem i kompliciranim obiteljskim odnosima. Glavni je lik renomirani španjolski redatelj Mateo, koji proživljava duboku kreativnu i egzistencijalnu krizu. Dok pokušava napisati scenarij za svoj novi film pod nazivom "Amarga Navidad", on se neprestano vraća u vlastitu prošlost, prepravljajući sjećanja na djetinjstvo i bivše ljubavi.

Radnja se dramatično lomi kada u Madrid, neposredno prije Božića, stiže njegova kći, s kojom godinama nije bio u kontaktu. Elena sa sobom donosi rukopis neobjavljenog romana svoje pokojne majke, koji iznosi potpuno drugačiju, mračniju verziju njihove obiteljske povijesti. Od tog trenutka film se transformira u "priču unutar priče": gledatelji prate ekranizaciju Elenina romana koja se odvija na izoliranom, vulkanskom otoku Lanzarote, dok u stvarnom vremenu u Madridu otac i kći vode bolne razgovore o krivnji, umjetničkoj sebičnosti i oprostu. Kontrapunkt užurbanih ulica Madrida i ogoljenih, vulkanskih krajolicika Lanzarotea, vizualni je kontrast visoke narativne i emotivne vrijednosti u filmu.

Granice između djela kojeg Mateo snima, romana kojeg Elena čita i stvarnosti koju proživljavaju se prožimaju i gube.

"Almodóvar s ovim filmom postiže svoj narativni vrhunac. Struktura ruske babuške ne djeluje kao tehnički trik, već kao potresan prikaz kako umjetnost koristi tuđu patnju kao gorivo za stvaranje. Bárbara Lennie pruža ulogu karijere." — El País

"Vizualni kontrast između hladnog, užurbanog božićnog Madrida i ogoljene, crne vulkanske zemlje Lanzarotea savršeno zrcali unutarnje stanje likova. Iglesiasova glazba dodatno podcrtava ovu duboku obiteljsku tragediju." — The Hollywood Reporter

"Gorki Božić“ je Almodóvarov najmelankoličniji film dosad. Iako zadržava prepoznatljive bljeskove humora i upečatljivih boja kroz lik Rossy de Palma, u svojoj srži ovo je zreo, ogoljen i bolno iskren pogled na starenje i žaljenje." — Variety

RUSALIJSKI OBIČAJI U GEVGELIJI Blagoja Drnkov, 1957., Makedonija, 22’

USKRSNI OBIČAJI, Vera Kličkova, 1954., Makedonija, 20’

MARIOVSKA SVADBA Vera Kličkova, 1966., makedonija, 55'

MEDENA ZEMLJA (Honeyland), Tamara Kotevska, Ljubomir Stefanov, 2019., Makedonija, 90'

Hatidže, posljednja pčelarica divljih pčela u Europi, suočava se s opasnosti kada će se  u okolini oplemenjenoj prirodnim balansom naseliti mnogobrojna obitelj koja će pokušati od nje preuzeti trgovanje medom. Superiornom vizualnom naracijom i maestralnom montažom, film o "medenoj zemlji" opominje nas da svi naši postupci imaju posljedice na čovječanstvo u budućnosti. Nakon dužeg vremena - konačno - fantastičan filmski produkt iz ovog podneblja, koji kao trajna vrijednost prepoznaje cijeli svijet.

Festivali i nagrade: Sundance Film Festival 2019 – Najbolji dokumentarni film, kinematografi i nagrada "Impact and change"; DocsBarcelona 2019 – Najbolji dokumentarni film; DocAviv Film festival 2019 – Najbolji dokumentarni film; Montclair Film Festival 2019 – Najbolji dokumentarni film

DAE (Majka) Stole Popov, 1979., makedonija, 16'

Dae (Majka) je kratki dokumentarni film redatelja Stole Popova iz 1979. godine,

Film je bio jugoslavenski kandidat za nagradu Oscar u kategoriji kratkometražnog dokumentarnog filma

Poetični je to prikaz života posljednjih romskih nomada u okolici Skoplja neposredno prije proslave blagdana Đurđevdana. Osvojio je Grand Prix na filmskom festivalu u Oberhausenu i postao zapaženo ostvarenje europske i svjetske dokumentarne baštine. Njegov način snimanja i estetika snažno su utjecali na Kusturičin film Dom za vješanje

Jean-Jacques Beineix, 1986., Francuska, 185'
Béatrice Dalle, Jean-Hugues Anglade, Gérard Darmon, Consuelo de Haviland, Clémentine Célarié, Jacques Mathou

Kultni francuski film Betty Blue jedno je od najvažnijih ostvarenja europske kinematografije osamdesetih godina.

Vrhunac je to francuskog stilskog pravca cinéma du look, koji se temeljio na vizualnom „udaru“, jarkim bojama i pažljivom dizajnu, više nego na tradicionalnom narativu.

Bio je veliki globalni hit i zaradio nominacije za nagrade Oscar i Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma, a glumačku debitanticu Béatrice Dalle pretvorio je u generacijsku ikonu, a sam film u sinonim fatalne, romantične ljubavi. Svaki njegov kadar uronjen je u koloristički intenzivnu, toplu, jarku, neonsku atmosferu, a plava, boja koja simbolizira tugu i melankoliju, diskretno se pojavljuje u gotovo svakom kadru.

Strastvena, erotična i vizualno upečatljiva psihološka drama temeljena je na istoimenom romanu Philippea Djiana. Prati destruktivnu ljubavnu vezu između pisca u usponu i psihički nestabilne, impulsivne djevojke. Iako u formi romanse, film kroz lik Betty duboko i bolno dekonstruira granični poremećaj ličnosti.

Karakteristični, melankolični soundtrack Gabriela Yareda, odsviran na saksofonu i klaviru, prometnuo se u diskografski hit, i velika je „dodana vrijednost“ filma.

https://splitfilmfestival.hr/hr/

https://splitfilmfestival.hr/hr/

https://splitfilmfestival.hr/hr/

https://splitfilmfestival.hr/hr/

https://splitfilmfestival.hr/hr/

https://splitfilmfestival.hr/hr/

https://splitfilmfestival.hr/hr/

Pedro Almodóvar, 2026., Španjolska, 112'

Uloge: Bárbara Lennie, Leonardo Sbaraglia, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit, Rossy de Palma

Najnovije ostvarenje slavnog španjolskog redatelja Pedra Almodóvara, premijeru je imalo na Filmskom festivalu u Cannesu. Kritičari film opisuju kao narativnu "babušku" jer priča se sastoji od više slojeva unutar kojih se isprepliću fikcija i stvarnost.

Bavi se izazovima autofikcije, kreativnim blokadama, starenjem i kompliciranim obiteljskim odnosima. Glavni je lik renomirani španjolski redatelj Mateo, koji proživljava duboku kreativnu i egzistencijalnu krizu. Dok pokušava napisati scenarij za svoj novi film pod nazivom "Amarga Navidad", on se neprestano vraća u vlastitu prošlost, prepravljajući sjećanja na djetinjstvo i bivše ljubavi.

Radnja se dramatično lomi kada u Madrid, neposredno prije Božića, stiže njegova kći, s kojom godinama nije bio u kontaktu. Elena sa sobom donosi rukopis neobjavljenog romana svoje pokojne majke, koji iznosi potpuno drugačiju, mračniju verziju njihove obiteljske povijesti. Od tog trenutka film se transformira u "priču unutar priče": gledatelji prate ekranizaciju Elenina romana koja se odvija na izoliranom, vulkanskom otoku Lanzarote, dok u stvarnom vremenu u Madridu otac i kći vode bolne razgovore o krivnji, umjetničkoj sebičnosti i oprostu. Kontrapunkt užurbanih ulica Madrida i ogoljenih, vulkanskih krajolicika Lanzarotea, vizualni je kontrast visoke narativne i emotivne vrijednosti u filmu.

Granice između djela kojeg Mateo snima, romana kojeg Elena čita i stvarnosti koju proživljavaju se prožimaju i gube.

"Almodóvar s ovim filmom postiže svoj narativni vrhunac. Struktura ruske babuške ne djeluje kao tehnički trik, već kao potresan prikaz kako umjetnost koristi tuđu patnju kao gorivo za stvaranje. Bárbara Lennie pruža ulogu karijere." — El País

"Vizualni kontrast između hladnog, užurbanog božićnog Madrida i ogoljene, crne vulkanske zemlje Lanzarotea savršeno zrcali unutarnje stanje likova. Iglesiasova glazba dodatno podcrtava ovu duboku obiteljsku tragediju." — The Hollywood Reporter

"Gorki Božić“ je Almodóvarov najmelankoličniji film dosad. Iako zadržava prepoznatljive bljeskove humora i upečatljivih boja kroz lik Rossy de Palma, u svojoj srži ovo je zreo, ogoljen i bolno iskren pogled na starenje i žaljenje." — Variety

https://splitfilmfestival.hr/hr/

Ridley Scott, 2026., Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD, 118'

Uloge: Jacob Elordi, Josh Brolin, Margaret Qualley, Guy Pearce, Allison Janney, Benedict Wong, Michael Beach, Ben Mendelsohn, Sarah Niles.

The Dog Stars je adaptacija istoimenog bestselera Petera Hellera, znanstveno-fantastični triler u režiji legendarnog Ridleyja Scotta.

Epidemija je umalo posve uništila ljudski rod, pretvorivši život preživjelih u kontinuiranu bitku za preživljavanje, srazove sa pljačkašima i potragu za hranom. Na napuštenom aerodromu žive pilot, marinac i pas. Njihovu efikasnu rutinu prekida radijski signal koji im budi nadu da možda još negdje postoje ostaci civilizacije. Pilot se odlučuje na let u nepoznato. Dakle, prilično uobičajan start postapokaliptičnog filma. No, u običajenom razvoju događaja pojavili bi se zombiji ili zaraženi koji bi potakli brz akcijski razvoj fabule. U ovom slučaju, pak, film će se fokusirati na psihološku dramu i ljudske odnose, pokazujući kako je u najbrutalnijim vremenima empatija i solidarnost stvar izbora, a ne samo okolnosti, a odnos između pilota i njegova psa nosi emocionalnu strukturu priče.

Ridley Scott je film snimio u iznimno kratkom roku od samo 34 dana koristeći tehniku snimanja s više kamera istovremeno, što mu daje sirovu, dinamičnu energiju.

"The Dog Stars je umirujući, a istovremeno i mučan film. To je vestern smješten na kraj svijeta s golemim srcem. Donosi intenzivnu energiju u stilu 'Fury Road' pomiješanu s tihim logorskim vatrama pod zvijezdama, akustičnim gitarama, Joshom Brolinom koji puši cigare i psom." (Index)

"Jedan od najemotivnijih i najljudskijih filmova Ridleyja Scotta... priča o

ljudskosti u svijetu koji je gotovo u potpunosti nestao." (Journal)

"Moćna poruka da moramo držati svoja srca otvorenima i riskirati kako bismo voljeli jedni druge... film se fokusira na nadu i ljudsko dostojanstvo u razarajućim vremenima."(Reuters)

Matt Johnson, 2026., SAD / Kanada, 106'
Uloge: Dominic Sessa, Emilia Jones, Antonio Banderas, Leo Woodall, Éric Ripert

Anthony "Tony" Bourdain bahati je i nesigurni student književnosti. Kao i mnoge bahate i nesigurne studente, vode ga dvije želje – da pobjedgne od kuće i impresionira djevojku. S tom namjerom odlazi Provincetown, gdje laže o svom iskustvu kako bi dobio posao u skromnom restoranu. Zapošljava se kao perač posuđa i čistač ostriga. No profesionalna kuhinja glasno je, grubo, znojno i neuredno mjesto u kojem se u prvom redu uči životna disciplina, pa Tony prolazi bolno suočavanje s realnošću, uči se poniznosti i neočekivano otkriva svoj životni poziv.

Ova biografska humoristična drama prati formativno ljeto u mladosti slavnog kuhara, pisca i televizijske ikone Anthonyja Bourdaina. Umjesto klasičnog prikaza cijelog života, film se fokusira isključivo na jedno ključno razdoblje sredinom 1970-ih u kojem Bourdain od prepotentnog mladića postaje netko tko otkriva strast prema kulinarstvu.

Film nije tipičan biopic. Ne prikazuje ništa od onoga po čemu je Bourdaine postao svjetski poznat, ali udara temelj razmijevanja istoga, i pri tom je dirljiv, duhovit i zabavan. Redatelj Matt Johnson koristi tople, zrnate teksture i autentičnu scenografiju 1970-ih kako bi dočarao taktilni i osjetilni užitak ljetnog obalnog gradića. Legendarni francuski chef Éric Ripert, koji je bio Bourdainov najbolji prijatelj u stvarnom životu, pojavljuje se u cameo ulozi kao instruktor kuhanja u završnoj sceni filma, a Dominic Sessa, kojeg smo upamtili po predivnoj ulozi problematičnog i drskog tinejdžera u filmu The Holdovers, savršeno je utjelovio problematičnog i drskog mladog Bourdaina.

Kritičari su film dočekali s velikim pohvalama, posebno ističući glumačke izvedbe. Collider:

"Sirov je, glasan je, neuredan je, a ipak na kraju na tanjuru dobijete nešto duboko, prekrasno i uzbudljivo."

David Ehrlich (IndieWire):

"Ljetna oda pretencioznim mladim propalicama posvuda... Najpametniji aspekt scenarija je taj što dopušta verziji filma da se distancira od legende u koju će Bourdain na kraju izrasti."

Peter Bradshaw (The Guardian):

"...vrlo pitka i zabavna 'coming-of-age' priča o formativnim kuhinjskim iskustvima Anthonyja Bourdaina."

The New York Times:

"Fikcionalizirana priča o podrijetlu s pravim apetitom za životnim iskustvima."

RogerEbert.com:

"Sessa je dorastao zadatku da pronađe i nesigurnost i drsku samouvjerenost u ovom kompleksnom mladom čovjeku, ponekad u istom dahu."

Michelangelo Antonioni, 1962., Italija / Francuska, 126'
Uloge: Alain Delon, Monica Vitti, Francisco Rabal, Louis Seigner, Lilla Brignone, Rossana Rory, Mirella Ricciardi

Pomračenje (L'Eclisse) kultna talijansko-francuska drama u režiji Michelangela Antonionija, finalni je dio redateljeve slavne "trilogije otuđenja", koju čine još i Avantura i Noć. Prati mladu prevoditeljicu (Monica Vitti) koja u Rimu započinje burnu vezu s ambicioznim burzovnim mešetarom (Alain Delon). Obilježava je upečatljiva estetika koja koristi prostor, arhitekturu i tišinu u ilustriranju unutarnjeg stanja likova, pretvarajući tako scenografiju u ravnopravnog aktera u filmu.

Radnja je smještena u rimsku četvrt EUR, poznatu po monumentalnoj fašističkoj i modernističkoj arhitekturi. Masivne, geometrijske i poluprazne zgrade naglašavaju beznačajnost i izolaciju pojedinca.

Kadrovi su strogo strukturirani. Antonioni često postavlja likove iza rešetaka, prozorskih okvira, stupova ili linija na cesti, čime vizualno sugerira njihovu emocionalnu zarobljenost.

Film suprotstavlja dvije estetske krajnosti. S jedne strane je kaos, buka i pretrpani prostori rimske burze, a s druge apsolutna tišina, minimalizam i prazne ulice. Kamera često skreće s lica glumaca na nežive predmete, a nerijetko ih snima s leđa ili su djelomično skriveni u kadru.

Poznat je po briljantnoj fotografiji Giannija Di Venanza i antologijskoj, posve nijemoj završnici u trajanju od nekoliko minuta u kojoj glavni likovi potpuno nestaju iz kadra, a fokus se prebacuje na apstraktne gradske prostore, na "pomračenje" ljudskih osjećaja i modernog društva.

Na Filmskom festivalu u Cannesu nagrađen je Posebnom nagradom žirija.

Thierry Klifa, 2025., Francuska / Belgija, 121'
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Marina Foïs, Raphaël Personnaz

Marianne Farrère je direktorica moćnog kozmetičkog konglomerata, i, da ne okolišamo previše - najbogatija žena na svijetu. Njezin život, rigidno ukalupljen u rutinu brige o ugledu i obiteljskim interesima, doživljava potres  kada upozna šarmantnog, ali drskog i otvorenog pisca i fotografa. Između njih se razvija neobično i dvosmisleno prijateljstvo. Marianne otkriva zadovoljstvo u poklanjanju novca i ekstravagantnih darova. Naravno, obitelj neće tek tako promatrati kako se njihovo bogatstvo prelijeva osebujnom umjetniku. Situacija će brzo eskalirati, a obiteljski rat i golemi javni skandala potrest će cijelu državu.

Film je slobodna adaptacija čuvene afere Bettencourt, skandala oko nasljednice kozmetičkog carstva L'Oréal (Liliane Bettencourt) i fotografa Françoisa-Marieja Baniera. Žanrovski balansira između napete sudske/obiteljske melodrame i oštre farse, tedonosi satiričan i napet prikaz obiteljskih tajni, pohlepe i ekscentričnosti u krugovima ekstremnog bogatstva.Redatelj koristi raskošnu scenografiju i dizajnerski luksuz kako bi prikazao kontrast između vanjskog sjaja i unutarnje truleži te izoliranosti likova, a ulogu ekscentrične milijarderke pisao je imajući unaprijed na umu ikonu francuske kinematografije Isabelle Huppert.

Laurent Lafitte je za svoju izvedbu beskrupuloznog fotografa osvojio nagradu za najboljeg glumca na prestižnoj dodjeli Lumières u Francuskoj.

Premijerno je prikazan ove godine na festivalu u Cannesu.

Le Monde:

"Raskošan i duboko komičan duo Isabelle Huppert i Laurenta Lafittea drži film na svojim leđima."

The Scoop:

"Klifa ne želi napraviti puko sudsko objašnjenje ili politički dosje u dizajnerskim štiklama. On želi melodramu. On želi trulež starih bogataša koja izdaleka izgleda elegantno, a izbliza gljivično."

IMDb:

"Isabelle Huppert čini svoj lik potpuno uvjerljivim, unatoč činjenici da je život te žene zapravo bljutav i tmuran, ispunjen samo obvezama i restrikcijama."

Joel Coen / Ethan Coen, 1984., SAD, 99'

Kako bi prikupili novac za snimanje svog prvog filma, braća Joel i Ethan Coen snimili su kratki trailer s Bruceom Campbellom (zvijezdom filma Evil Dead) i prikazivali ga potencijalnim investitorima. Tako se dogodilo da za kultni neo-noir triler, šokantni, krvavi i paranoični "Blood Simple", koji je u filmsku povijest upisao kako ovaj redateljski dvojac, tako i debitanticu Frances McDormand, imamo zahvaliti lokalnim liječnicima, zubarima i malim obrtnicima koji su 1984. među sobom prikupili 750.000 dolara. Film je revitalizirao žanr klasičnog detektivskog filma modernim vizualnim stilom, crnim humorom i brutalnim nasiljem, pokrenuo prepoznatljiv trend neo noira 90-ih i dokazao da se s minimalnim budžetom izvan holivudskog sustava može snimiti impresivno djelo. Radnju pogoni niz nesporazuma, krivih pretpostavki i tajni, koji vode k spirali straha i krvavog nasilja u kojoj niti jedan lik ne zna što se zapravo događa.

Obilježavaju ga vrhunska fotografija Barryja Sonnenfelda s naglašenim sjenama, neonskim svjetlima i sporim pokretima kamere, te crni humor kojeg danas prepoznajemo kao jednu od glavnih osobina filmova braće Cohen. Nasilne i napete scene prožete su bizarnim, ironičnim i uvrnutim humorom.

Osvojio je Veliku nagradu žirija na Sundance Film Festivalu 1985.

David Gleeson, 2025. Irska, 92’
Uloge: Colin Morgan, Calam Lynch, Clara Crichton, Niamh Cusack, India Mullen, Stanley Townsend

1984. je godina. Oronulo kino u malom irskom gradiću na rubu je propasti. Dok se, za vrijeme projekcije filma Do posljednjeg daha, bori za simpatije financijera koji bi trebao osigurati budućnost dvorane, vlasnik kina je suočen s nizom katastrofa koje kao da su se urotile protiv svega što je planirao. Vodovodne cijevi pucaju, nestaje struje, štakor se mota među publikom, stari kinooperater je popio jednu (dvije ili tri) previše, otkriva se krađa, a obitelj odlučuje da je baš taj trenutak idealan za raščišćavanje dugogodišnjih razmirica.

Cijela se priča odvija u realnom vremenu, od početka do kraja večernje projekcije, tijekom koje nesretniEarl Clancy leti iz jedne krize u drugu, pokušavajući pri tom održati red u dvorani punoj nemirne publike. Strukturiran kroz poglavlja koja točno prate trajanje jedne filmske role ("Reel 1", "Reel 2"... ) film je nostalgična posveta vremenu analogije, malih lokalnih kina i zajednicama koje su ih posjećivale, ali i estetiku 1980-ih kroz stare filmske plakate, pucketanje celuloidne trake, ogrebotine na platnu te ritual društvenog odlaska u kino. Žanrovski balansira između drame i lagane komedije, naglašavajući važnost kina kao društvenog središta koje spaja ljude kako onda, tako i danas, u digitalnom dobu.

Redatelj David Gleeson temelji priču na vlastitom djetinjstvu. Naime, njegova je obitelj posjedovala kino, a njegov je otac je kao kinooperater počeo raditi još u djetinjstvu, te je radio idućih 78 godina, što je najduži zabilježeni staž u tom poslu u Irskoj, a vjerojatno i u svijetu. Na zatvaranju FMFS-a redatelj je naglasio da su se sve te nevjerojatne stvari (uključujući i „cheesy“ scenu u kojoj publika pjeva) uistinu dogodile, ali, naravno, ne sve u jednoj večeri.

Film je sniman u napuštenom kinu Royal Cinema u Limericku, koje je bilo zatvoreno gotovo 30 godina. Prostor je potpuno obnovljen za potrebe snimanja, a u njemu je i premijerno prikazan.

Matt Johnson, 2026., SAD / Kanada, 106'
Uloge: Dominic Sessa, Emilia Jones, Antonio Banderas, Leo Woodall, Éric Ripert

Anthony "Tony" Bourdain bahati je i nesigurni student književnosti. Kao i mnoge bahate i nesigurne studente, vode ga dvije želje – da pobjedgne od kuće i impresionira djevojku. S tom namjerom odlazi Provincetown, gdje laže o svom iskustvu kako bi dobio posao u skromnom restoranu. Zapošljava se kao perač posuđa i čistač ostriga. No profesionalna kuhinja glasno je, grubo, znojno i neuredno mjesto u kojem se u prvom redu uči životna disciplina, pa Tony prolazi bolno suočavanje s realnošću, uči se poniznosti i neočekivano otkriva svoj životni poziv.

Ova biografska humoristična drama prati formativno ljeto u mladosti slavnog kuhara, pisca i televizijske ikone Anthonyja Bourdaina. Umjesto klasičnog prikaza cijelog života, film se fokusira isključivo na jedno ključno razdoblje sredinom 1970-ih u kojem Bourdain od prepotentnog mladića postaje netko tko otkriva strast prema kulinarstvu.

Film nije tipičan biopic. Ne prikazuje ništa od onoga po čemu je Bourdaine postao svjetski poznat, ali udara temelj razmijevanja istoga, i pri tom je dirljiv, duhovit i zabavan. Redatelj Matt Johnson koristi tople, zrnate teksture i autentičnu scenografiju 1970-ih kako bi dočarao taktilni i osjetilni užitak ljetnog obalnog gradića. Legendarni francuski chef Éric Ripert, koji je bio Bourdainov najbolji prijatelj u stvarnom životu, pojavljuje se u cameo ulozi kao instruktor kuhanja u završnoj sceni filma, a Dominic Sessa, kojeg smo upamtili po predivnoj ulozi problematičnog i drskog tinejdžera u filmu The Holdovers, savršeno je utjelovio problematičnog i drskog mladog Bourdaina.

Kritičari su film dočekali s velikim pohvalama, posebno ističući glumačke izvedbe. Collider:

"Sirov je, glasan je, neuredan je, a ipak na kraju na tanjuru dobijete nešto duboko, prekrasno i uzbudljivo."

David Ehrlich (IndieWire):

"Ljetna oda pretencioznim mladim propalicama posvuda... Najpametniji aspekt scenarija je taj što dopušta verziji filma da se distancira od legende u koju će Bourdain na kraju izrasti."

Peter Bradshaw (The Guardian):

"...vrlo pitka i zabavna 'coming-of-age' priča o formativnim kuhinjskim iskustvima Anthonyja Bourdaina."

The New York Times:

"Fikcionalizirana priča o podrijetlu s pravim apetitom za životnim iskustvima."

RogerEbert.com:

"Sessa je dorastao zadatku da pronađe i nesigurnost i drsku samouvjerenost u ovom kompleksnom mladom čovjeku, ponekad u istom dahu."

Alauda Ruiz de Azúa, 2025., Španjolska, 117'
Uloge: Blanca Soroa, Patricia López Arnaiz, Miguel Garcés, Juan Minujín, Nagore Aranburu

Film renomirane baskijske autorice Alaude Ruiz de Azúa postao je apsolutni trijumf europske festivalske scene i najvažniji španjolski film sezone. Trijumfirao je i na ovogodišnjem Festivalu mediteranskog filma u Splitu.

Njegova radnja prati Ainaru, pametnu i idealističnu 17-godišnjakinju koja se nalazi na životnoj prekretnici. Dok njezina obitelj očekuje da odabere prestižni fakultet, a njezini vršnjaci proživljavaju tipične mladenačke slobode, izlaske i prve ljubavi, Ainara šokira sve priznanjem da osjeća dubok duhovni poziv i želi postati samostanska časna sestra u klauzuri. Njezina odluka otvara duboki ponor unutar tradicionalne, ali u biti sekularne i liberalne građanske obitelji. Film kroz nedjeljne obiteljske ručkove secira obiteljske odnose, generacijski jaz te granice tolerancije modernog društva prema radikalizmu pojedinca.

Nagrađen na brojnim festivalima, film je i dobitnik 5 nagrada Goya (španjolski Oscar), uključujući kategorije za najbolji film, najbolju režiju i najbolji originalni scenarij.

„Vrlina baskijske redateljice je što svakom od likova daje njegovo pravo i razloge da se s njim poistovjetimo. Ainaru se ne prikazuje kao kapricioznu tinejdžericu. Njena se nabožnost čini zaista duboka, a gledatelj ima dojam da cura bježi i od isprazne trivijalnosti pubertetskog društva i života. Otac je potresno zdvojan. Teta Maite je pravo čedo svoje generacije. Dovoljno je stara da može pamtiti Španjolsku u kojoj je katolicizam bio ideologija diktature, a klerikalni dril okosnica stege. Sve se to zbiva u Španjolskoj i Baskiji, dakle u zemlji u kojoj (kao i u Hrvatskoj) vjera nije ideološki neutralna. U Građanskom ratu crkva je faktički bila strana u sukobu, a nakon rata čvrsta poluga Francove vlasti. Za liberalnu, sekularnu srednju klasu stoga mora biti scenarij iz noćne more da vam kći odluči ono što odluči Ainara. Teta Maite je lik s kojim se hrvatska srednjoklasna publika najlakše identificira. No ona je od svih likova filma daleko najnetolerantnija.

Baskijska autorica žonglira svim tim lopticama velikom umješnošću i finoćom. "Nedjelje" su krasan i zaokružen film koji uspjeh nije doživio bez razloga.“

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Mahdi Fleifel, 2024., Palestina / Njemačka / Grčka / Francuska, 105'
Uloge: Mahmood Bakri, Aram Sabbah

Napeta drama-triler prvi je igrani filmMahdija Fleifela, inače prekaljenog dokumentariste. Taj se dokumentaristički pedigre itekako osijeća u ovom filmu,  koji prati dvojicu palestinskih izbjeglica koji su uspjeli pobjeći iz izbjegličkog kampa u Libanonu, ali su ostali, zaboravljeni od Boga i ljudi u prašnjavoj vrućini Atene. U bezizlaznom položaju, egzistencijalno i emocionalno rastrgani te bez ikakve mogućnosti za produktivan život, oni kradu, lažu i manipuliraju. Svakim uzaludnim korakom kojim pokušavaju opravdati nade koje u njih polažu čitave obitelji, tonu sve dublje u ponor, a njihov veliki prevarantski plan, dostojan napetog trilera, postaje trenutak u kojem gube posljednje iluzije o dostojanstvu i zajedništvu.

Narativi kojima se služe kako bi sami sebi opravdali svoje postupke govore mnogo o njihovim stvarnim vrijednostima te o onome što kao ljudska bića očekuju i, realno gledano, zaslužuju od života. Onima koje su ostavili za sobom – majkama, suprugama, djeci – ne govore istinu. Nada je jedina valuta koju posjeduju, no nje ponestaje, a cijela struktura filma u velikoj je mjeri vizualno realistična silazna spirala.

Izravan je to i ustrajan film, natopljen napetošću i iščekivanjem koji  funkcionira kao napeti kriminalistički triler, inspiriran holivudskim neovisnim filmovima iz 1970-ih. Sniman je u stilu cinema-verité pomoću 16mm trake, s kamerom koja unosi dozu spontanosti, ali i klaustrofobije. Atena je prikazana bez ijednog turističkog kadra– grad je mutna pozadina i sivo čistilište.

The Guardian:"Chatila je pametan, manipulativan i nemilosrdan... Film je iznimno napet i melankoličan, obilježen snažnim izvedbama i nevjerojatnom narativnom energijom."

IndieWire:"Kada je vaša egzistencija kriminalizirana, kako se zakoni takozvanog civilnog društva uopće mogu primijeniti? To a Land Unknown je socijalno-realistična drama nošena s dvije prekrasne glavne izvedbe..."

Sight & Sound:"...film otvara citat Edwarda Saida o sudbini Palestinaca koji ne završavaju tamo gdje su počeli, već negdje neočekivano i daleko. Te riječi postavljaju fatalistički ton. Film govori o domu, sigurnosti i ljudskosti, no upravo se njihova odsutnost najviše osjeća u ovom nelagodnom trileru."

The Washington Post:"Prljava, prizemna nemilosrdnost filma priziva u sjećanje neke od najžešćih filmova 1970-ih, uključujući Ulice zla (Mean Streets) i Ponoćnog kauboja (Midnight Cowboy)."

Seventh Row:"Napet i često potresan triler, To a Land Unknown prikazuje kako dobri ljudi mogu činiti loše stvari u nemogućim situacijama, u kojima je svaki čovjek prisiljen gledati isključivo sebe."

Igor Jelinović, 2026., Hrvatska, 97'
Uloge: Snježana Sinovčić - Šiškov, Aleksandra Janković, Šimun Šitum, Stojan Matavulj, Ana Marija Veselčić, Leon Lučev, Dara Vukić, Mare Rodin

Tonina je brižna i prodorna vlasnica računovodstvene tvrtke u kojoj zapošljava supruga i kćer, držeći sve obiteljske konce u svojim rukama. Uz sve svoje obveze Tonina brine i o dementnoj i nepokretnoj majci. Njezina mlađa sestra Tajana i njezina obitelj imaju mnogo opušteniji i manje ambiciozan pristup životu. Dvije sestre se sukobljavaju kada Tonina potajno otkupi dio njihove obiteljske kuće na otoku, iako su se dogovorile da će je kupiti zajedno. Godinu dana kasnije, Tonina i Tajana se pokušavaju pomiriti povodom majčina rođendana, no napetosti izbijaju na površinu. Gorko-duhovita dalmatinska dramedija kroz temu obiteljskog nasljedstva precizno secira lokalni mentalitet, ali zadržava univerzalnu prepoznatljivost.

Dugometražni prvijenac redatelja Igora Jelinovića osvojio je i publiku i kritiku. Na Pulskom filmskom festivalu nagrađen je s četiri Zlatne arene (uključujući one za najbolji film, scenarij i glumačke izvedbe).

"U jednom od najkompleksnijih ženskih likova novije hrvatske kinematografije, Snježana Sinovčić apsolutno majstorski portretira ženu koja je... i manipulativna i dominantna, ali i topla, brižna majka... Tonina i Tajana općenito su dva vjerojatno najbolje razrađena ženska lika u novijem hrvatskom filmu." – Zrinka Pavlić, tportal.

"Dijalog je iznimno citatan... a scena svađe između sestara na stubištu antologijska, ne samo u hrvatskim, nego i u regionalnim okvirima." – Marko Stojiljković, Lupiga.

"Jelinović pokazuje vrlo dobar osjećaj za dijalog i promjenjivu emocionalnu temperaturu prizora, što posebno ističe trenutke u kojima se humor i bol više ne mogu jasno razdvojiti. Koke je odlična dramedija koja o ozbiljnim temama govori bez teškog dramatiziranja, ali i bez njihova banaliziranja." – Kinofilm.hr.

"Nekretnina je tek okidač za priču o sestrama, neizgovorenim zamjeranjima, brizi, odgovornosti i pukotinama koje nastaju kada se privatni odnosi sudare s turizmom i logikom kapitala." – KLFM.

"Ovaj dramaturški nenametljiv film karakteriziraju duge scene razgovora te dugi pomični kadrovi različitih planova koji se sele s jednog lika na drugi... drama kao dalmatinska freska." – Kim Cuculić, Novi list.

Andrius Blaževičius, 2026., Litva / Luksemburg / Češka, 108'
Uloge: Žygimantė Elena Jakštaitė, Marius Repšys, Amelija Adomaitytė

Litvanska satirična drama inovativan je, pomalo ciničan i veoma duhovit pogled na sraz privatnog i globalnog.

Marija, korporativna direktorica, odlučuje reći svom suprugu Vytasu, neuspješnom filmskom redatelju, da želi razvod. Njezin se tajming se ispostavlja katastrofalnim: sutra ujutro Rusija pokreće opći napad na Ukrajinu. Dok se Litvom širi val panike, straha od potencijalne invazije i izbjegličke krize, Marija i Vytas prisiljeni su manevrirati tehnikalijama rastave i podijeljenim skrbništvom nad kćeri Dovile. Vytas se seli svojim roditeljima koji su pod utjecajem proruske propagande, te spas traži u volontiranju i antiratnom aktivizmu. Istovremeno, Marija udomljuje ukrajinsku izbjeglicu i suočava se s krizom u vlastitoj firmi. Njihova kći postaje tihi promatrač čija tjeskoba zrcali kolektivni strah nacije.

Sukobi unutar porodice funkcioniraju kao izravno zrcalo vanjskog, geopolitičkog stanja. Kroz likove se preispituje granica između privilegija, konformizma i iskrene empatije u trenucima krize. Snimatelj Narvydas Naujalis koristi statičnu, nisko postavljenu kameru i fiksne kutove promatranja, što kritičari uspoređuju s kultnim stilom japanskog redatelja Yasujirōa Ozua.

Svjetsku je premijeru imao u programu World Cinema Dramatic Competition, gdje je osvojio prestižnu Nagradu za najbolju režiju, jedan je od najzapaženijih europskih festivalskih naslova 2026. godine, te službeni litvanski kandidat za nagradu Oscar.

"To je staložen, trezven i često zajedljivo duhovit prikaz pojedinaca koji se probijaju kroz vlastite privatne katastrofe u sjeni one globalne."

— Roger Ebert

"Činjenica da sve ovo pogađa gledatelja s pravim emocijama, ali i s tamnim, komičnim rubom, uvelike je zasluga predanog, ljudski odmjerenog rada glumačke ekipe. Oni portretiraju suštinski sebične ljude koje šire okolnosti tjeraju da pogledaju izvan samih sebe."
— Zachary Barnes, Wall Street Journal

 "Sve na ekranu konstruirano je kao zrcalo u kojem svi vrište za povratkom u normalu. Vytas razbija prozore na ruskim automobilima, a Marija guta tablete za spavanje – njihovi strahovi i tjeskobe oko Rusije zapravo su strahovi njihove kćeri oko samog razvoda."
— Jared Mobarak, The Film Stage]

"Blaževičiusov film istražuje granice privilegije i empatije u suočavanju s međunarodnim sukobom... Naslov filma možda jasno povlači analogiju između prekida veze i globalnog konflikta, no ono što se događa u njihovim posljedicama daleko je od jednostavnog."
— The Film Verdict

Thierry Klifa, 2025., Francuska / Belgija, 121'
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Marina Foïs, Raphaël Personnaz

Marianne Farrère je direktorica moćnog kozmetičkog konglomerata, i, da ne okolišamo previše - najbogatija žena na svijetu. Njezin život, rigidno ukalupljen u rutinu brige o ugledu i obiteljskim interesima, doživljava potres  kada upozna šarmantnog, ali drskog i otvorenog pisca i fotografa. Između njih se razvija neobično i dvosmisleno prijateljstvo. Marianne otkriva zadovoljstvo u poklanjanju novca i ekstravagantnih darova. Naravno, obitelj neće tek tako promatrati kako se njihovo bogatstvo prelijeva osebujnom umjetniku. Situacija će brzo eskalirati, a obiteljski rat i golemi javni skandala potrest će cijelu državu.

Film je slobodna adaptacija čuvene afere Bettencourt, skandala oko nasljednice kozmetičkog carstva L'Oréal (Liliane Bettencourt) i fotografa Françoisa-Marieja Baniera. Žanrovski balansira između napete sudske/obiteljske melodrame i oštre farse, tedonosi satiričan i napet prikaz obiteljskih tajni, pohlepe i ekscentričnosti u krugovima ekstremnog bogatstva.Redatelj koristi raskošnu scenografiju i dizajnerski luksuz kako bi prikazao kontrast između vanjskog sjaja i unutarnje truleži te izoliranosti likova, a ulogu ekscentrične milijarderke pisao je imajući unaprijed na umu ikonu francuske kinematografije Isabelle Huppert.

Laurent Lafitte je za svoju izvedbu beskrupuloznog fotografa osvojio nagradu za najboljeg glumca na prestižnoj dodjeli Lumières u Francuskoj.

Premijerno je prikazan ove godine na festivalu u Cannesu.

Le Monde:

"Raskošan i duboko komičan duo Isabelle Huppert i Laurenta Lafittea drži film na svojim leđima."

The Scoop:

"Klifa ne želi napraviti puko sudsko objašnjenje ili politički dosje u dizajnerskim štiklama. On želi melodramu. On želi trulež starih bogataša koja izdaleka izgleda elegantno, a izbliza gljivično."

IMDb:

"Isabelle Huppert čini svoj lik potpuno uvjerljivim, unatoč činjenici da je život te žene zapravo bljutav i tmuran, ispunjen samo obvezama i restrikcijama."

Vladimir Tagić, 2025., Srbija / Bugarska / Francuska / Hrvatska / Crna Gora, 112'
Uloge: Andrija Kuzmanović,Nikola Pejaković,Snježana Sinovčić Šiškov,Hana Selimović,Vahid Džanković,Jovana Stojiljković

Zoran radi noćne smjene u režiji reality showa, živi s cimerom čiji se život sastoji od izležavanja i pušenja trave, pati za bivšom djevojkom koja je krenula dalje sa svojim životom, dok on stagnira i ne vidi kud to sve vodi. Kronično je neispavan, a njegova svakodnevica počinje se raspadati kada dozna da je njegov otuđeni, tvrdoglavi otac ozbiljno bolestan. Zoran je prisiljen preuzeti brigu o njemu u zadnjim tjednima njegova života, suočavajući se pritom s kolapsom javnog zdravstva, vlastitim emocionalnim demonima, ali i obiteljskim tajnama koje će isplivati. Naslovni automobil, stari i poluraspadnuti Yugo Florida, služi kao izravna metafora za narušeni odnos oca i sina, ali i za stanje društva u kojem žive.

Iako očigledno sumoran, film je prožet bljeskovima sjajnog crnog humora i situacija s kojima se može, svak sa svoje strane, identificirati svako odraslo dijete ili ostarjeli roditelj. Također, u tuzi i nevolji, Tagić pronalazi suptilna i realistična zrnca optimizma u prihvaćanju, u razumijevanju, u stvaranju autentičnih veza sa ljudima, u odbijanju da se pristane na svaku „nužnost“ koju držimo neizbježnom. 

Andrija Kuzmanovićje za ulogu Zorana dobioSrca Sarajeva za najboljeg glumca.

Zrinka Pavlić (Tportal):

"Nije ovo film u kojem će otac i sin napokon izgovoriti 'volim te', oprostiti jedan drugome, raščistiti stara nerazumijevanja i zamjerke. Balkanski muškarci iz ovoga filma prije bi dobrovoljno čistili septičku jamu žličicom nego priznali vlastitu ranjivost."

Kinofilm.hr:"Njegov emocionalni ton gradi se postupno, bez patetike i bez suvišnih naglašavanja. Kuzmanovićev prikaz Zorana, stalno napetog i iscrpljenog, izveden je uvjerljivo i s pravom mjerom.“

Lupiga:

"Priča kao da nam je darovana da nas podsjeti da živimo u disfunkcionalnom društvu, da je previše stvari izraubovano, ali da opet sve funkcionira i da će ciklusi ustajanja, padova i novih početaka postojati dokle god ovde trajemo."

Cineuropa:

"Jedan od najtužnijih filmova godine, koji ipak u sebi uspijeva zadržati tanku nit nade i apsurdnog humora."

Dave Green, 2026., US, 101'

Nakon što je desetljećima bio raznošen bombama, uništavan dinamitom, osakaćivan magnetima, udaran kamenjem, gažen vlakovima, varan tunelima, obješen oprugama, izvaljan parnim valjcima, mučen konopcima za skok, treskan raketama, izboden s leđa, ljuljan raketnim klizaljkama, prevaren monociklima i bačen naglavačka sa svake postojeće litice na jugozapadu, slavni Kojot konačno je odlučio uzvratiti udarac. Udruživši se s odvjetnikom za nesreće koji se reklamira na velikim plakatima Kevinom Averyjem, Kojot se suočava s lukavim korporativnim savjetnikom Buddyjem Craneom i tvrtkom ACME d.o.o., konglomeratom opsjednutim profitom koji stoji iza svake kaotične katastrofe našeg omiljenog animiranog lika.

Thierry Klifa, 2025., Francuska / Belgija, 121'
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Marina Foïs, Raphaël Personnaz

Marianne Farrère je direktorica moćnog kozmetičkog konglomerata, i, da ne okolišamo previše - najbogatija žena na svijetu. Njezin život, rigidno ukalupljen u rutinu brige o ugledu i obiteljskim interesima, doživljava potres  kada upozna šarmantnog, ali drskog i otvorenog pisca i fotografa. Između njih se razvija neobično i dvosmisleno prijateljstvo. Marianne otkriva zadovoljstvo u poklanjanju novca i ekstravagantnih darova. Naravno, obitelj neće tek tako promatrati kako se njihovo bogatstvo prelijeva osebujnom umjetniku. Situacija će brzo eskalirati, a obiteljski rat i golemi javni skandala potrest će cijelu državu.

Film je slobodna adaptacija čuvene afere Bettencourt, skandala oko nasljednice kozmetičkog carstva L'Oréal (Liliane Bettencourt) i fotografa Françoisa-Marieja Baniera. Žanrovski balansira između napete sudske/obiteljske melodrame i oštre farse, tedonosi satiričan i napet prikaz obiteljskih tajni, pohlepe i ekscentričnosti u krugovima ekstremnog bogatstva.Redatelj koristi raskošnu scenografiju i dizajnerski luksuz kako bi prikazao kontrast između vanjskog sjaja i unutarnje truleži te izoliranosti likova, a ulogu ekscentrične milijarderke pisao je imajući unaprijed na umu ikonu francuske kinematografije Isabelle Huppert.

Laurent Lafitte je za svoju izvedbu beskrupuloznog fotografa osvojio nagradu za najboljeg glumca na prestižnoj dodjeli Lumières u Francuskoj.

Premijerno je prikazan ove godine na festivalu u Cannesu.

Le Monde:

"Raskošan i duboko komičan duo Isabelle Huppert i Laurenta Lafittea drži film na svojim leđima."

The Scoop:

"Klifa ne želi napraviti puko sudsko objašnjenje ili politički dosje u dizajnerskim štiklama. On želi melodramu. On želi trulež starih bogataša koja izdaleka izgleda elegantno, a izbliza gljivično."

IMDb:

"Isabelle Huppert čini svoj lik potpuno uvjerljivim, unatoč činjenici da je život te žene zapravo bljutav i tmuran, ispunjen samo obvezama i restrikcijama."

Matt Johnson, 2026., SAD / Kanada, 106'
Uloge: Dominic Sessa, Emilia Jones, Antonio Banderas, Leo Woodall, Éric Ripert

Anthony "Tony" Bourdain bahati je i nesigurni student književnosti. Kao i mnoge bahate i nesigurne studente, vode ga dvije želje – da pobjedgne od kuće i impresionira djevojku. S tom namjerom odlazi Provincetown, gdje laže o svom iskustvu kako bi dobio posao u skromnom restoranu. Zapošljava se kao perač posuđa i čistač ostriga. No profesionalna kuhinja glasno je, grubo, znojno i neuredno mjesto u kojem se u prvom redu uči životna disciplina, pa Tony prolazi bolno suočavanje s realnošću, uči se poniznosti i neočekivano otkriva svoj životni poziv.

Ova biografska humoristična drama prati formativno ljeto u mladosti slavnog kuhara, pisca i televizijske ikone Anthonyja Bourdaina. Umjesto klasičnog prikaza cijelog života, film se fokusira isključivo na jedno ključno razdoblje sredinom 1970-ih u kojem Bourdain od prepotentnog mladića postaje netko tko otkriva strast prema kulinarstvu.

Film nije tipičan biopic. Ne prikazuje ništa od onoga po čemu je Bourdaine postao svjetski poznat, ali udara temelj razmijevanja istoga, i pri tom je dirljiv, duhovit i zabavan. Redatelj Matt Johnson koristi tople, zrnate teksture i autentičnu scenografiju 1970-ih kako bi dočarao taktilni i osjetilni užitak ljetnog obalnog gradića. Legendarni francuski chef Éric Ripert, koji je bio Bourdainov najbolji prijatelj u stvarnom životu, pojavljuje se u cameo ulozi kao instruktor kuhanja u završnoj sceni filma, a Dominic Sessa, kojeg smo upamtili po predivnoj ulozi problematičnog i drskog tinejdžera u filmu The Holdovers, savršeno je utjelovio problematičnog i drskog mladog Bourdaina.

Kritičari su film dočekali s velikim pohvalama, posebno ističući glumačke izvedbe. Collider:

"Sirov je, glasan je, neuredan je, a ipak na kraju na tanjuru dobijete nešto duboko, prekrasno i uzbudljivo."

David Ehrlich (IndieWire):

"Ljetna oda pretencioznim mladim propalicama posvuda... Najpametniji aspekt scenarija je taj što dopušta verziji filma da se distancira od legende u koju će Bourdain na kraju izrasti."

Peter Bradshaw (The Guardian):

"...vrlo pitka i zabavna 'coming-of-age' priča o formativnim kuhinjskim iskustvima Anthonyja Bourdaina."

The New York Times:

"Fikcionalizirana priča o podrijetlu s pravim apetitom za životnim iskustvima."

RogerEbert.com:

"Sessa je dorastao zadatku da pronađe i nesigurnost i drsku samouvjerenost u ovom kompleksnom mladom čovjeku, ponekad u istom dahu."

Ivan Perić, 2026., Hrvatska, 71'
Uloge: Ivan Perić, Vice Tomasović, Josip Rogošić, Marko Mandić, Marija Gabrijela Perić

Duhoviti i apsurdistički osvrt na višedesetljetnu izgradnju brze ceste Split–Omiš i omiške obilaznice. Glavni lik, Dante, lokalni je iznajmljivač polupodmornice koji u svom apartmanu pronađe kameru koju je zaboravio češki turist. Dante odlučuje tom kamerom snimiti vlastiti dokumentarac o beskrajnim građevinskim radovima na obilaznici. Tijekom snimanja nailazi na galeriju osebujnih lokalnih likova, lokalnog duhovnog vođu koji vjeruje da se nesnosne prometne gužve namjerno fabriciraju kako bi se opravdalo bušenje planine i došlo do skrivenog oscilatora Nikole Tesle,  Ekscentričnog engleskog umjetnika...

Potraga za odgovorima o cesti brzo se pretvara u satiru o mentalitetu, teorijama zavjere i ljudskoj potrebi da iza svakog infrastrukturnog apsurda vidi skriveni plan. Film vješto briše granice između stvarnih arhivskih televizijskih snimaka, novinskih izvještaja i potpuno izmaštane fikcije.

Marko Njegić (Slobodna Dalmacija):

"Posrijedi je 'mockumentary' jer Perić poseže za konstruiranim događajama koristeći stilski format pravog dokumentarca, a može se okarakterizirati kao satirička, apsurdistička komedija s obzirom da kronicira višegodišnju, bolje reći višedesetljetnu izgradnju omiške obilaznice... prepunu apsurda."

Andrius Blaževičius, 2026., Litva / Luksemburg / Češka, 108'
Uloge: Žygimantė Elena Jakštaitė, Marius Repšys, Amelija Adomaitytė

Litvanska satirična drama inovativan je, pomalo ciničan i veoma duhovit pogled na sraz privatnog i globalnog.

Marija, korporativna direktorica, odlučuje reći svom suprugu Vytasu, neuspješnom filmskom redatelju, da želi razvod. Njezin se tajming se ispostavlja katastrofalnim: sutra ujutro Rusija pokreće opći napad na Ukrajinu. Dok se Litvom širi val panike, straha od potencijalne invazije i izbjegličke krize, Marija i Vytas prisiljeni su manevrirati tehnikalijama rastave i podijeljenim skrbništvom nad kćeri Dovile. Vytas se seli svojim roditeljima koji su pod utjecajem proruske propagande, te spas traži u volontiranju i antiratnom aktivizmu. Istovremeno, Marija udomljuje ukrajinsku izbjeglicu i suočava se s krizom u vlastitoj firmi. Njihova kći postaje tihi promatrač čija tjeskoba zrcali kolektivni strah nacije.

Sukobi unutar porodice funkcioniraju kao izravno zrcalo vanjskog, geopolitičkog stanja. Kroz likove se preispituje granica između privilegija, konformizma i iskrene empatije u trenucima krize. Snimatelj Narvydas Naujalis koristi statičnu, nisko postavljenu kameru i fiksne kutove promatranja, što kritičari uspoređuju s kultnim stilom japanskog redatelja Yasujirōa Ozua.

Svjetsku je premijeru imao u programu World Cinema Dramatic Competition, gdje je osvojio prestižnu Nagradu za najbolju režiju, jedan je od najzapaženijih europskih festivalskih naslova 2026. godine, te službeni litvanski kandidat za nagradu Oscar.

"To je staložen, trezven i često zajedljivo duhovit prikaz pojedinaca koji se probijaju kroz vlastite privatne katastrofe u sjeni one globalne."

— Roger Ebert

"Činjenica da sve ovo pogađa gledatelja s pravim emocijama, ali i s tamnim, komičnim rubom, uvelike je zasluga predanog, ljudski odmjerenog rada glumačke ekipe. Oni portretiraju suštinski sebične ljude koje šire okolnosti tjeraju da pogledaju izvan samih sebe."
— Zachary Barnes, Wall Street Journal

 "Sve na ekranu konstruirano je kao zrcalo u kojem svi vrište za povratkom u normalu. Vytas razbija prozore na ruskim automobilima, a Marija guta tablete za spavanje – njihovi strahovi i tjeskobe oko Rusije zapravo su strahovi njihove kćeri oko samog razvoda."
— Jared Mobarak, The Film Stage]

"Blaževičiusov film istražuje granice privilegije i empatije u suočavanju s međunarodnim sukobom... Naslov filma možda jasno povlači analogiju između prekida veze i globalnog konflikta, no ono što se događa u njihovim posljedicama daleko je od jednostavnog."
— The Film Verdict

İlker Çatak, 2026., Njemačka / Turska / Francuska, 127'
Uloge: Ozgü Namal, Tansu Biçer, Leyla Smyrna Cabas, İpek Bilgin

Osvajač Zlatnog medvjeda za najbolji film na Berlinaleu 2026., politički je triler-drama, koji govori od uglednom bračnom paru iz Ankare koji sa svojom trinaestogodišnjom kćeri vodi ispunjen i sretan obiteljski život. Ona je glumica u državnom kazalištu, a on sveučilišni profesor i dramatičar. Njihov se svijet potpuno urušava nakon incidenta na premijeri kazališne predstave. Zbog kritičkih i političkih stavova preko noći dolaze na crnu listu države te gube posao, dom i pravo na rad. Obitelj bježi u Istanbul i useljava se kod Azizove majke. Dok se Aziz čvrsto drži svojih ideala i odbija kompromis, Derya pokušava pronaći bilo kakav izlaz kako bi zaštitila kćer, što njihov brak i obitelj dovodi do točke pucanja pod teretom opće društvene paranoje. Naslov filma odnosi se na službene žute omotnice i pisma (odnosno sudske/državne obavijesti) kakve građani dobivaju kada država protiv njih pokrene službeni postupak, ovrhu ili otkaz, što u filmu postaje simbol tihe, administrativne likvidacije nepoželjnih.

Iako je radnja u potpunosti smještena u Tursku, film se nije smio snimati na stvarnim lokacijama u Ankari i Istanbulu zbog političke klime i straha od odmazde režima. Redatelj je film snimio u Njemačkoj, pa tako gradovi Hamburg i Berlin zapravo „glume“ turske metropole.

Kinofilm.hr:

„Ozbiljan, promišljen i emocionalno snažan film koji podsjeća koliko sloboda umjetničkog izražavanja može biti krhka... Film ne govori političkim deklaracijama, nego konkretnim posljedicama koje današnja turska stvarnost ostavlja na živote pojedinaca.“

Marko Stojiljković (Lupiga):

„Na kraju, iako eksplicitno govori o turskom društvu u ovom trenutku, film „Žuta pisma“ prevazilazi samo taj konkretni primjer. U biti, to je film o ulozi kritički nastrojenog intelektualca u svakom opresivnom društvu (a svako je opresivno na svoj način) bilo kada.“