PROGRAM KINOTEKE 2023. godina

100 GODINA WARNERA
The Jazz Singer, 1927. Alan Crosland, 88 min.
Scenarij: Alfred A. Cohn, prema kratkoj priči Samsona Raphaelsona, najprije adaptiranoj kao kazališna predstava
Uloge: Al Jolson, May McAvoy, Warner Oland, Eugenie Besserer
   Mladi Jakie Rabinowitz prkosi tradiciji svoje pobožne židovske obitelji pjevajući popularne pjesme u pivnici. Kažnjen od svog oca, kantora, Jakie bježi od kuće. Nekoliko godina kasnije, sada se naziva Jack Robin, postao je talentirani jazz pjevač. Pokušava izgraditi karijeru zabavljača, ali njegove profesionalne ambicije naposljetku dolaze u sukob sa zahtjevima njegovog doma i naslijeđa. (Ovim filmom zauvijek je završilo razdoblje nijemog filma. Bio je velika atrakcija koja je oduševila publiku, te donijela veliku financijsku dobit Warneru. Ostali studiji ostali su zatečeni. Već 1929. godine preko polovice od 20.500 američkih kinematografa prelazi na tonski film, a ta novost biva uskoro prihvaćena i u evropskim glavnim gradovima.)
   Godine 1926. Warnerovo rizično ulaganje od pola milijuna dolara s tvrtkom Western Electric u zvučni sustav Vitaphone donijelo je zaradu od 3,5 milijuna dolara na kino blagajnama s ovim filmom. Bio je to veliki uspjeh, zaslužan za transformaciju Warnera u najpopularniju filmsku tvornicu u Hollywoodu. Komercijalizacija zvuka na filmu i transformacija industrije s nijemih filmova na govorne filmove postala je stvarnost s uspjehom ovog filma. Iako to nije bio prvi Vitaphone („Don Juan“ iz 1926., nijemi film Johna Barrymorea, također je imao sinkroniziranu glazbenu partituru koju je izvela Njujorška filharmonija i zvučne efekte pomoću Vitaphoneovog sustava), bio je to prvi dugometražni holivudski "talkie" film u kojem je govorni dijalog korišten kao dio dramatične radnje. Međutim, to je samo djelomični talkie (25%) sa sinkroniziranim zvukom, vokalnim glazbenim brojevima i pratnjom. Sam Warner, suosnivač studija, umro je u preranoj dobi od 40 godina - jedan dan prije svjetske premijere filma u New Yorku 6. listopada 1927. Jolson je dobio glavnu ulogu nakon što su Eddie Cantor i George Jessel odbili Warnerovu ponudu za naslovnu ulogu. Publika je divlje oduševljena kad je omiljeni američki jazz pjevač i superzvijezda Al Jolson zapjevao. Iako je film proglašen nepodobnim u kategoriji najboljeg filma (smatralo se nepoštenim da se zvučni film natječe s nijemim), Warner Bros. dobio je posebnog Oscara na prvoj ceremoniji dodjele Oscara u svibnju 1929., za produkciju „Pjevača jazza“. Film je prerađen dva puta: „The Jazz Singer“ Michaela Curtiza (1952.) s Dannyjem Thomasom i Peggy Lee, te „The Jazz Singer“ Richarda Fleischera (1980.) s Neil Diamondom u glavnoj ulozi, te  Laurenceom Olivierom kao njegovim ocem.
   Unatoč tomu što su u filmu samo neke scene ozvučene, te premda to nije prvi takav slučaj, u povijesti je ostao zabilježen kao "prvi zvučni film", početak nove tehnološke i umjetničke ere. Ozvučene su uglavnom glazbene točke, s popularnim pjevačem Al Jolsonom u naslovnoj ulozi, a melodramska struktura, natpisi koji uglavnom zamjenjuju dijaloge te stilizirana gluma tipični su za nijemi film. No, publika i novinari bili su oduševljeni, čime je film ključno potaknuo prijelaz na zvučni film, što je studiju Warner Brothers omogućilo dostizanje većih producentskih tvrtki. Film je nagrađen posebnim Oscarom za uvođenje zvučne tehnike. (Nikica Gilić, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0018037/?ref_=nv_sr_srsg_0

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA WARNERA:
The Postman Always Rings Twice, 1946. Tay Garnett, 113 min. US
Scenarij: Harry Ruskin i Niven Busch prema istoimenom romanu Jamesa M. Caina iz 1934.godine
Uloge: Lana Turner, John Garfield, Cecil Kellaway, Hume Cronyn
   Nick Smith, sredovječni vlasnik zalogajnice uz cestu, zapošljava lutalicu Franka Chambersa da radi u njegovom restoranu. Frank brzo započne aferu s Nickovom lijepom mladom ženom Corom i njih dvoje se urote da ubiju Nicka i zaplijene njegovu imovinu. Kad uspiju, lokalni tužitelj Kyle Sackett postaje sumnjičav, ali ne može izgraditi čvrst slučaj. Međutim, par ubrzo shvaća da nijedno zlodjelo nikada ne prolazi nekažnjeno.
   Treća ekranizacija romana, ali prva pod originalnim naslovom romana i prva na engleskom jeziku. Prethodno je roman snimljen kao „Le Dernier Tournant“ u Francuskoj 1939. i kao „Ossessione“ u Italiji 1943. godine. Danas možda najpoznatija verzija je ona Boba Rafelsona iz 1981., s Jackom Nicholsonom i Jessicom Lange u glavnim ulogama, a ekranizacija Taya Garnetta iz 1946. opravdano se drži jednim od klasičnih ostvarenja film noira. Lana Turner često je napominjala da joj je ovo omiljena uloga. Sam autor romana, James M. Cain je smatrao da je ona savršen izbor za Coru i bio je toliko impresioniran njezinom izvedbom da joj je poklonio primjerak romana u kožnom uvezu s natpisom "Za moju dragu Lanu, hvala ti na izvedbi koja je bolja nego što sam očekivao ." Kad ga je novinar upitao protivi li se onome što je Hollywood učinio njegovom romanu, Cain je odgovorio: “Nisu ništa učinili mojoj knjizi. Tamo je gore na polici.“
   Majstorski tečaj film noira. (Jennie Kermode / Eye for Film)
   Garfield sa stilom odražava život grubog i zbunjenog mladog skitnice koji besciljno posrće u kobnu zamku. Gospođica Turner nevjerojatno je učinkovita kao nesigurna plavuša koja ima jadnu ambiciju da 'bude netko' i jasnu predodžbu da to može ostvariti kroz zločin. Cecil Kellaway je previše ugodan kao sredovječni suprug gospođice Turner. A Hume Cronyn je lukav, oštar i ljigav kao beskrupulozni kazneni odvjetnik. Uglavnom, gluma bolja od režije (Bosley Crowther / The New York Times)
   To je možda njezino najbolje djelo - iz opusa koji uključuje vrlo malo istinski zvjezdanih izvedbi. Bila je zvijezda, a ne nužno glumica, i zbog toga dio njezinog rada ne podnosi test vremena. Najviše je pamtimo po nizu filmova poput „Peyton Place“ i „Madame X“ koji su se bavili njezinim osobnim tragedijama, ali „Poštar…“, koji je prethodio svemu tome, zadivljujući je — okrutno, očajno i oštro pero Jamesa Caina koje ozbiljno testira Lanine vještine. Ali ona uspijeva i od prvog pogleda na nju - na vratima u svojim bijelim salonkama, dok kamera putuje uz njezine preplanule noge - ona postaje lik tako zamamno lijep i podmuklo zao da je publika prikovana za sjedalo.  (Stephen MacMillan Moser / Austin Chronicle)
   https://www.imdb.com/title/tt0038854/?ref_=nv_sr_srsg_0

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film ima i tri nominacije za Oscara.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Grand Hotel, 1932. Edmund Goulding, 112 min. US
Scenarij: Vicki Baum prema kazališnoj predstavi „Drake“ Williama Absaloma Drakea (pisanoj prema romanu Vicki Baum „Menschen im Hotel“
Uloge: Greta Garbo, John Barrymore, Joan Crawford
   Najraskošniji i najskuplji berlinski hotel je mjesto koje dr. Otternschlag opisuje kao dosadno jer ljudi dolaze, odlaze, a ništa se ne događa. No doktor je obično pijan pa ne primijećuje da je barun von Geigern bez novaca te pokušava ukrasti bisere od ekscentrične plesačice Grusinske. No na kraju joj ukrade srce. Barun se sprijatelji s Kringeleinom, slabašnim računovođom koji je saznao kako umire te je posljednje dane život odlučio provesti u luksuzu.
   Oscarom nagrađen film Edmunda Gouldinga jedini je u povijesti Oscara osvojio nagradu za najbolji film bez ijedne druge nominacije osim te.
   Greta Garbo u ulozi usamljene balerine Grusinske zauvijek će biti zapamćena po poznatoj rečenici: "Želim biti sama, ja samo želim biti sama".
  Drama se odvija brzinom koja nikada ne gubi smisao, čak i tijekom ekstremne duljine od gotovo dva sata, a kroz sve se provlači zadivljujući obrazac neočekivane komedije, uvijek svježe i uvijek pažljive. (Alfred Rushford, Variety)
   „Hotel“ je izdržao zahvaljujući svojoj jednostavnosti, a ni moć zvijezda ne blijedi. Ovo je komadić starog Hollywooda zavijek zarobljenog na filmu. (Blake Goble, The Michigan Daily, 2009.)
https://www.imdb.com/title/tt0022958/?ref_=nv_sr_srsg_0

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Se7en, 1995. David Fincher, 127 min.
Scenarij: Andrew Kevin Walker
Uloge: Brad Pitt, Morgan Freeman, Gwyneth Paltrow, John C. McGinley, R. Lee Ermey, Kevin Spacey
   Jedan od najboljih trilera 90-ih, te jedan od najboljih filmova ikad o nekom serijskom ubojici
Priča prati dvojicu detektiva - iskusnog koji se sprema u mirovinu i novajliju, njegovu moguću zamjenu - koji zajednički istražuju seriju ritualnih ubojstava inspiriranih sa Sedam smrtnih grijeha.
   Scenarist Andrew Kevin Walker završio je filmski program na javnom sveučilištu u Pennsylvaniji, no nekoliko godina kasnije nije bio ni blizu filmskoj industriji nego je jedva sastavljao kraj s krajem radeći u CD shopu u New Yorku. Bio je toliko depresivan da je napisao mračnu priču o lovu na ubojicu koji koristi sedam smrtnih grijeha kao inspiraciju za zločine. A kad je bio gotov, bio je toliko zadovoljan napisanim da je poslao scenarij profesionalnom piscu Davidu Koeppu nakon čega je uslijedio telefonski poziv u kojem ga je Koepp obavijestio da je spreman scenarij poslati agentu, koji je pak pronašao kupca u New Line Cinema. Ostalo je povijest.
   Što se dogodilo? Zlo je pobijedilo? Stari kliše je pao u vodu? Nije se vrijedno boriti? Upravo suprotno. A to shvaćamo i mi i Morgan Freeman i Brad Pitt. Poruka filma? Ima ih mnogo, ali ona koja visi iznad svih odgovorena je u posljednjoj rečenici filma. “Svijet nije lijepo mjesto, ali se za njega vrijedi boriti.” (Stavko Kljun, popcorn.hr)
   Sviđa mi se Fincherova ideja snimanja u ulicama New Yorka u kojem glavnu sporednu ulogu ima kisa koja savrseno nadopunjuje napetost u ovom zastrasujucem mracnom trileru.Kraj filma ne treba ni spominjat jedan od neponovljivih. (cupac, filmski.net)
   Kada je film zavšio ostao sam bez teksta zabuljen u televizor.Ovaj film vas doslovno ostavlja bez teksta.(mr blue, filmski.net)
   I, kao svako rasno remek-djelo, kao svaki film koji postane nešto vrlo osobno i dragocjeno, svakim je gledanjem sve bolji. Sve bogatiji. A ovaj turobni, do zadnjeg kadra i do zadnje rečenice mračan, depresivan triler uistinu je bogatstvo. Ultimativni triler iz jednostavnog razloga što taj žanr ne može dalje od ovoga, nema kamo. Ono što je Demme s "Jaganjcima" tek načeo, novovjeki filmski genijalac David Fincher izbrusio je do savršenstva. (John Doe, filmski.net)
   Najveća je vrijednost filma svakako Morgan Freeman, dobri duh suvremenog Hollywooda, koji je u stanju samom svojom pojavom izvući iz kaljuže i najgore celuloidno smeće. (Dragan Antulov, purger.com)
   Film pripada Freemanu i njegovom tihom, pažljivo detaljiziranom portretu izmučenog starijeg čovjeka koji uči da se ne predaje bez borbe. (Sheila Johnston, The Independent)
   “Sedam” je film koji svom silinom, žestoko i beskompromisno udara u glavu gledatelja. Film koji ne uljepšava stvari, šokira cijelim svojim trajanjem. Težak i mračan, s izvrsnim glumačkim ostvarenjima “Sedam” je jedan od najboljih trilera u povijesti “sedme umjetnosti”. (Tihomir Polančec, goodtalking.hr)
   Sama konstrukcija scenarija, ubojice koji bira i sakati svoje žrtve prema uzoru na sedam smrtnih grijeha, zaista je intelektualno i psihološki fenomenalna. Kada u filmu ima toliko krvi, umne bolesti i prljavštine a film ipak ne pređe granicu i uvrsti se u prenaglašeni američki horror, postaje obavezno štivo za sve fanove dobrog filma. (Bojan Gačić, kakavfilm.com)
   "Sedam" je mračan, težak, atmosferičan jedno riječju užasavajuć triler koji nije namijenjen osjetljivijoj publici. "Sedam" je ujedno i vrh filmskog stvaralaštva devedesetih, jedan od najboljih primjera svog žanra u kinematografskoj povijesti i školski primjer vrhunskog kriminalističkog trilera. Serijski ubojice, poput svih ostalih motiva koji normalnom čovjeku unose jezu u kosti, česta su filmska tema i plodno tlo za rađanje vrhunskih priča, a David Fincher je tu temu vrhunski obradio. (Ivica Perinović, e-zadar)
https://www.imdb.com/title/tt0114369/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
The Life of Emile Zola, 1937. William Dieterle, 116 min. US
Scenarij: Heinz Herald, Geza Herczeg, Norman Reilly Raine na temelju romana „Zola i njegovo vrijeme“ Matthewa Josephsona
Uloge: Paul Muni, Gloria Holden, Gale Sondergaard, Joseph Schildkraut
   Nakon dosta godina Emile Zola postiže uspjeh pišući o neugodnoj strani Pariza. Međutim, Zolina samodopadnost je poljuljana kada je židovski časnik Alfred Dreyfus  zatvoren pod optužbom da je špijun. Shvaćajući da je Dreyfus nevina žrtva antisemitizma, Zola hrabro piše novinski članak u kojem razotkriva istinu…
   Biografski film iz 1937. o francuskom piscu Émileu Zoli iz 19. stoljeća. Premijerno je prikazan u kinu Carthay Circle u Los Angelesu te je bio veliki kritički i financijski uspjeh. Suvremene kritike svrstavaju ga u najveći biografski film snimljen do tada. Proizveden tijekom Velike depresije i nakon što je nacistička stranka preuzela vlast u Njemačkoj, film nije istražio ključno pitanje antisemitske nepravde u Francuskoj u kasnom 19. stoljeću, kada se Zola uključio u aferu Dreyfus i radio na oslobađanju časnika. Neke nedavne studije označile su film kao tipičan primjer bojažljivosti Hollywooda u to vrijeme: antisemitizam nije uopće spomenut u filmu, kao ni riječ "Židov“.
   Na 10. dodjeli Oscara , film je dobio deset nominacija (i time postao prvi film u povijesti Oscara koji je postigao dvoznamenkasti broj nominacija) i osvojio tri nagrade, među kojima je i ona za najbolji film.
   Bogat, dostojanstven, pošten i snažan, to je ujedno najbolji povijesni film ikada snimljen i najbolja filmska biografija. Portret Zole u izvedbi Paula Munija je, bez sumnje, najbolja stvar koju je napravio. (Frank S. Nugent / The New York Times)
   Dostojanstvena, snažna i na trenutke potresna povijesna drama, briljantno režirana i izvanredno glumljena od strane Paula Munija, kao Zole, velikog francuskog pisca. (Harrison's Reports)
   "Zola" je ozbiljna, pažljivo konstruirana, detaljno producirana biografija. Osim toga, oslikava razdoblje u bojama koje su istovremeno tmurne i sjajne. (Mildred Martin /  Philadelphia Inquirer)
   „Život Emilea Zole“ oživljava um i duh i podiže kinematografiju na najviši vrh. To je pravo umjetničko djelo. (Ada Hanifin / San Francisco Examiner)
   Čini se da je ovo više od filma, koliko god bila veličanstvena njegova tehnička izvedba. To je živi dokument velike duše, sa svim njegovim sitnim ljudskim manama, i razdobljem francuske politike i društvenog života koje je zahvatio. (Edgar Hay / Miami Herald)
https://www.imdb.com/title/tt0029146/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Radi velikog interesa vraćamo program Revije UMAS 2022. Među 10 kratkih filmova ukupnog trajanja od 72 minute izdvajamo filmove Incubus (Tomislav Miletić Rottoloni) koji je osvojio glavnu nagradu žirija Revije UMAS 2022 te Priroda i društvo (Julio Juraga), koji je na Reviji osvojio nagradu publike

Sjena (Marija Mratinić / 6min)
Konzerva (Josip Maleš / 6min)
Muke (Ema Carević / 3 min)
Dunbar (Titouan Vieillard / 12 min)
Mojmir (Deni Marinović / 8 min)
Klinka (Lora Cukrov / 6 min)
Incubus (Tomislav Miletić Rottoloni / 9 min)
Igračka (Lucija Vrkić / 3 min)
Priroda i društvo (Julio Juraga / 10 min)
Etos (Sara Todorović / 9 min)

   U ponedjeljak 28. studenog 2022., pred prepunom Kinotekom održana je Revija UMAS 2022.Dodijeljene su dvije nagrade, Nagrada stručnog žirija i Nagrada publike. Stručni žiri djelovao je u sastavu: umjetnički direktor Kino Mediterana i Festivala mediteranskog filma Split Alen Munitić, naš poznati filmski kritičar i višestruki član žirija filmskih festivala Miro Nikolić i naša bivša studentica Lucija Bosančić, koja je s filmom "Jugo", osvojila nagradu publike Revije UMAS 2020. 

   Nagradu stručnog žirija osvojio je film "Incubus" Tomislava Miletića Rottolonija; Nagradu publike, koja je glasala neposredno nakon projekcija osvojio je film "Priroda i društvo" Julia Jurage.".

100 GODINA WARNERA:
Round Midnight, 1986. Bertrand Tavernier, 133 min. FR/US
Scenarij: David Rayfiel, Bertrand Tavernier i Colo Tavernier prema romanu „Ples nevjernika“ Francisa Paudrasa
Uloge: Dexter Gordon, François Cluzet, Sandra Reaves-Phillips, Lonette McKee, Christine Pascal, Herbie Hancock, John Berry, Martin Scorsese
   U New Yorku 1950-ih, Dale Turner je svirač saksofona koji se jedva snalazi sviranjem u lokalnim jazz klubovima, istovremeno se „boreći“ s alkoholom. Nakon razgovora s kolegom glazbenikom, Dale odlučuje otputovati u Pariz, zarađujući za život svirajući u jazz klubu …
   Lik glavnog protagonista, Dalea Turnera, temelji se na spoju stvarnih jazz legendi Lestera Younga (tenor saksofon) i Buda Powella (klavir). Iako je film fikcionaliziran, izvučen je izravno iz memoara/biografije „Ples nevjernika“ koju je napisao francuski pisac Francis Paudras, koji se sprijateljio s Powellom tijekom njegovih pariških iseljeničkih dana i na kojem se temelji glavni lik. Film je sjetan portret pariške jazz scene 1950-ih.
   Briljantno oživljena (pariška) scena sjajnom izvedbom Dextera Gordona, „Round Midnight“ je rijetka jazz drama koja odgovara snazi glazbe. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Vrhunski osmišljena glazbena drama u kojoj redatelj Bertrand Tavernier odaje dirljivu počast velikim crnim glazbenicima koji su živjeli i nastupali u Parizu kasnih 1950-ih. (Variety)
   Nijedan glumac ne bi mogao učiniti ono što veliki saksofonist Dexter Gordon čini u 'Round Midnight'. (Janet Maslin / New York Times)
   „Round Midnight“ uspijeva kao spoj jazza i njegovih izmučenih začetnika zahvaljujući nadahnutom odabiru glumaca i improvizacijskim vještinama bebop glazbenika Dextera Gordona. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)
   Prekrasna, nekonvencionalna počast be-bopu. (Dennis Schwartz / Movie Reviews)
 https://www.imdb.com/title/tt0090557/?ref_=nm_knf_t_4

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA WARNERA:
Mrs. Miniver, 1942. William Wyler, 134 min. US
Scenarij: Arthur Wimperis, George Froeschel, James Hilton i Claudine West na temelju romana „Gospođa Miniver“ Jana Struthera
Uloge: Greer Garson, Walter Pidgeon, Teresa Wright, Dama May Whitty, Reginald Owen
   Dirljiva drama o engleskoj obitelji srednje klase koja se uči nositi s ratom, ispričana u nizu dramatičnih vinjeta.
   „Gospođa Miniver“ pokazuje kako je Drugi svjetski rat utjecao na život skromne britanske kućanice u ruralnoj Engleskoj. Bio je kritički i komercijalni uspjeh, postavši film s najvećom zaradom 1942. i osvojivši šest Oscara , uključujući najbolji film, najboljeg redatelja, najbolju glumicu (Garson) i najbolju sporednu glumicu (Teresa Wright). Bio je to prvi film o Drugom svjetskom ratu koji je osvojio nagradu za najbolji film.
   Vrlo engleska priča o domaćoj snazi i izdržljivosti, o suzdržanosti i upornosti srednje klase, simptomatično smještena oko katastrofe u Dunkerqueu gdje su sve te kvalitete smatrane najizraženijim. Ovo je čisti proizvod Hollywooda, ali za englesku generaciju koja ga je prva gledala, film će dugo ostati najvjerniji prikaz nacionalnog sjećanja tog vremena. (Povjesničar Tony Judt)
   Pretjerano sentimentalan komad propagande, „Gospođa Miniver“ ipak uspijeva, uglavnom zahvaljujući izvedbi Greer Garson. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Odabir glume Greer Garson kao gospođe Miniver obilježen je delikatnim naglascima, inteligentno postavljenim. Koliko god gospođa Miniver bila bistra i hrabra, postoje trenuci kada su tjeskoba i bol očigledni u spokojnim i mirnim očima. (TC Kemp / Birmingham Post)
   Inspirativna počast hrabrosti naših žena u uvjetima totalnog rata. (Reg Whitley / Daily Mirror)
https://www.imdb.com/title/tt0035093/?ref_=nv_sr_srsg_0

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
The Shawshank Redemption, 1994. Frank Darabont, 142 min. US
Scenarij: Frank Darabont (prema priči „Rita Hayworth i iskupljenje u Shawshanku“ Stephena Kinga)
Uloge: Tim Robbins, Morgan Freeman, Bob Gunton, William Sadler, Clancy Brow
    U fokusu je zatvorska priča Andyja Dufresnea, bivšeg bankara, nakon što je osuđen za ubojstvo supruge i njezina ljubavnika. U konačnici je ovo dojmljiva storija o prijateljstvu, pravdi, slobodi i nadi koja se ne slama čak niti u uvjetima nesnošljivima za život.
   „Iskupljenje u Shawshanku“ jedan je od najomiljenijih filmova svih vremena: na najpopularnijem i najvećem internetskom filmskom sajtu, Imdb-u, dugi niz godina bio je najbolje ocijenjen film s nevjerojatnom prosječnom ocjenom 9,3 dobivenom od preko dva i pol milijuna glasača (55 % dalo mu je najveću ocjenu, 10.). Još uvijek je na prvom mjestu, drugi je „Kum“, treći „Vitez tame“.
   Najbolji film svih vremena? Nije ni naj-film 90-ih niti 1994., ali klasik jest. (Marko Njegić, SD)
   Snimateljsko remek-djelo jednog od najiskrenijih filmskih postignuća koja se odnose na žalosnu sudbinu osoba unutar zatvorenih institucija. (David Gašo, ziher.hr)
   „Iskupljenje u Shawshanku“ ima sve što zahtijeva jedan ziheraški film: relativno atraktivnu temu, dobar predložak, izvrsne glumce i dobru karakterizaciju likova, mada ponekad suviše konvencionalnu (dobri i loši zatvorenici, demonski i pokvareni čuvari). Stoga solidan komercijalni utržak i sedam nominacija za Oscara uopće ne čudi. Ono što čudi jest činjenica da je anketa na Internetu ovaj film proglasila najboljim filmom ikada snimljenim. Bez obzira na nesumnjive kvalitete pojedinih elemenata (pogotovo vječno pouzdanog Morgana Freemana), film se kao cjelina ne izdvaja od prosjeka. Posjeduje jednu zanimljivu, toplu ljudsku priču, ali njoj nedostaje realistička katarza, odnosno do nje dolazi suviše naglo da bi bila uvjerljiva. Zbog toga se, bez obzira na sav vizualni trud, završnica doima napravljenom po principu deus ex machina, što je sve samo ne recept za snažno umjetničko djelo. Stoga će „Iskupljenje u Shawshanku“ biti upamćeno kao korektan školski primjer filmskog zanata i ništa više. (Dragan Antulov, purger.com)
   "Iskupljenje u Shawshanku" stvara toplinu u našim osjećajima jer nas čini članom obitelji. Mnogi filmovi nude nam zamjenska iskustva i brze, površne emocije. "Shawshank" usporava i gleda se. Koristi pripovjedačev miran, pozoran glas kako bi nas uključio u priču o muškarcima koji su formirali zajednicu iza rešetaka. Dublji je od većine filmova; o kontinuitetu u životu, utemeljenom na prijateljstvu i nadi. (Roger Ebert)
   Prisutnost Morgana Freeman na ekranu, bez napora, daje „Shawshanku“ nešto najbliže vjerodostojnosti koju može postići. (Kenneth Turan / Los Angeles Times)
   Impresivan redateljski prvijenac koji priča nježnu priču s iznenađujućom količinom brige pune ljubavi.(Janet Maslin / New York Times)
   I, mala anegdota: Navodno je Frank Darabont 1984. platio Stephenu Kingu 5651 dolar za prava na ekranizaciju (tko zna kako su došli do te cifre), ali King taj ček nikada nije unovčio nego uokvirio. Bili su si dobri prijatelji pa mu ga je King nakon nekoliko godina čak i poslao nazad, s posvetom: "Ovo ti je u slučaju da ti nekad zatreba novac za jamčevinu. S ljubavlju, Steve." (U intervjuu iz 2016., King je rekao da mu je „Iskupljenje u Shawshanku“ omiljena adaptacija nekog njegova djela, uz „Stand by Me“)
   „Iskupljenje u Shawshanku“ jedan je od (rijetkih) filmova koji svoju popularnost i uspjeh duguje videu. Naime, te godine u kinima je bila žestoka konkurencija (npr. pojavili su se „Pulp Fiction“, “Forrest Gump”, “Lion King”, “True Lies”…), tako da je „Iskupljenje u Shawshanku“ prošlo ispod radara, ali zato je pun uspjeh i popularnost postigao na videu: jedan je od najiznajmljivanih filmova te godine. Pozitivne preporuke i ponovna gledanja od strane kupaca, te to što su ga dobro prihvatili i muški i ženski gledatelji, smatrali su se ključnim za uspjeh filma u najmu.
https://www.imdb.com/title/tt0111161/?ref_=nv_sr_srsg_0

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA / ANIMACIJA:
The Iron Giant, 1999. Brad Bird, 87 min. US
   Dugometražni animirani znanstveno-fantastični film o devetogodišnjem Hogarthu koji spasi golemog robota koji je došao na Zemlju iz svemira i sprijatelji se s njim. Hogarth pokušava zaštititi dobroćudnog i znatiželjnog diva od nametljivoga vladina agenta i vojske.
    Film je snimljen prema priči Teda Hughesa (1930 - 1998) i u sjećanje na njega. Priču pod naslovom „The Iron Man“ Hughes je napisao kratko vrijeme nakon samoubojstva svoje žene, pjesnikinje Sylvije Plath 1963. godine, kako bi utješio i zabavio djecu.
   Roger Ebert (Chicago Sun-Times) usporedio ga je, kako u priči tako i u animaciji, s djelima japanskog velikana Hayaoa Miyazakija, sažimajući film kao "ne samo slatki nestašluk, već zapletena priča koja ima nešto za reći.“
   „Željezni div“ bavi se ambicioznim temama i složenim ljudskim odnosima, vođen mirnom rukom i prekrasno animiranom režijom Brada Birda. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt0129167/?ref_=nv_sr_srsg_0

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
Streetcar Named Desire, 1951. Elia Kazan, 122 min. US
Scenarij: Tennessee Williams (drama i scenarij), Oscar Saul (adaptacija)
Uloge: Vivien Leigh, Marlon Brando, Kim Hunter, Karl Malden, Rudy Bond, Nick Dennis
   Francuski kvart New Orleansa tijekom nesigurnih godina nakon Drugog svjetskog rata. Osiromašena, sredovječna i sofisticirana južnjačka aristokratkinja Blanche DuBois dolazi u posjet mlađoj sestri Stelli, udanoj za muževna radnika Stanleyja Kowalskog. Blanche kod sestre traži utočište od frustracija i prošlosti, ali dolazi u sukob s brutalnim Stanleyjem.
   Williamsovo najpopularnije djelo, „Tramvaj zvan čežnja“, jedna je od najhvaljenijih drama dvadesetog stoljeća. I dalje se ubraja među njegove najizvođenije drame, a inspirirala je mnoge adaptacije u drugim oblicima.
   „Tramvaj zvan čežnja“ dramsko je djelo koje je literarna faktografija svrstala među klasike gotovo u trenutku njegova nastanka, učinivši tako vjerojatno njegovu tadašnju aktualnost svevremenom i otvorenom prepoznavanju i danas i ovdje. Tennessee Williams je pisac koji već 1948. za ovu dramu dobiva Pulitzerovu nagradu, prvu od čak tri. Uspjeh u teatru je izniman u režiji Elie Kazana, a nekoliko godina kasnije isti redatelj prema tom djelu snima i kultni film (svi su glumci iz kazališta ponovili svoje uloge i na filmu). Williams progovara glasnim jezikom o temama koje su ga mučile, o slabostima koje su bile sastavni dio njegove egzistencije: mentalna labilnost, homoseksualnost, alkoholizam. I upravo ta, od Čehova naslijeđena, upornost dozvolila je da ono pojedinačno, ako je od majstorskog pera odabrano i opisano, postane opće mjesto i naš zajednički problem. Stoga ga oslanjanje na raskrivanje stanja ljudske duše , intimne drame svojih junaka, njihova emotivna previranja – čine aktualnim svakom vremenu pa tako i ovom našem.
   Film je osvojio Oscare za najboljeg sporednog glumca (Karl Malden), najbolju glavnu glumicu (Vivien Leigh), najbolju sporednu glumicu (Kim Hunter) i najbolju produkciju.
   Epski nastupi u filmu s kipućom atmosferom. (Kim Newman / Empire)
   Ovaj film je za mene totalno umjetničko savršenstvo... To je najsavršeniji spoj scenarija, izvedbe i režije koji sam ikada vidio. Slažem se s Richardom Schickelom koji predstavu naziva savršenom. Likovi su tako savršeno napisani, svaka nijansa, svaki instinkt, svaki redak dijaloga najbolji su izbor od svih dostupnih u poznatom svemiru. Sve izvedbe su senzacionalne. Vivien Leigh je neusporediva, stvarnija i živopisnija od stvarnih ljudi koje poznajem. A Marlon Brando bio je živa pjesma. Bio je glumac koji je stupio na scenu i promijenio povijest glume. Čarolija, okruženje, New Orleans, Francuska četvrt, kišna vlažna poslijepodneva, večer pokera. Umjetnički genij, bez ograničenja. (Woody Allen)
      Grub je, depresivan i neukrotljiv, ali je tako moćan zbog likova. Preplavljeni su energijom i životom i nemoguće je ne ostati opčinjen njima unatoč njihovoj disfunkcionalnosti. (Keith Garlington / Keith & Movies)
   Emocije su podignute na još veću razinu zbog vrućine u New Orleansu i tjelesne građe Marlona Branda, koja je usklađena s njegovom titanskom izvedbom. (Matt Neal / ABC Radio)
https://www.imdb.com/title/tt0044081/?ref_=fn_al_tt_1

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Badlands, 1973. Terence Mallick, 94 min.
Scenarij: Terence Mallick
Uloge: Martin Sheen, Sissy Spacek, Warren Oates, Ramon Bieri
   Petnaestogodišnja Holly kreće s deset godina starijim Kitom u pustolovinu pustarama Dakote i Montane nakon što je on ubio njezina oca. Zatim će ubiti još sedam ljudi i pustolovina će se završiti doživotnim zatvorom za nju i električnom stolicom za njega.
   Priča o divljem, mračnom podmazivaču koji vodi zaljubljenu tinejdžericu na krvavo putovanje, labavo je temeljena na ubilačkom pohodu Charlesa Starkweathera i Caril Ann Fugate iz Nebraske iz 1958., prenesena na ekran kao mračna ljubavna priča. Tada TV glumac Martin Sheen i prilično anonimna Sissy Spacek lansirani su prema zvijezdama.
   Došao sam studirati u Los Angeles u jesen 1969. Na kraju moje druge godine u Los Angelesu, počeo sam raditi na „Badlands”. Na mene su utjecale knjige kao što su The Hardy Boys, Swiss Family Robinson, Tom Sawyer, Huck Finn - sve su uključivale nevinog u drami. Htio sam da slika bude postavljena kao bajka, izvan vremena, kao "Otok s blagom". (redatelj Terrence Mallick)
   Još uvijek je to najbolji scenarij koji sam ikada pročitao. Bilo je to očaravajuće iskustvo, djelo iz jednog razdoblja, a ipak za sva vremena. (Martin Sheen)
   Debi Terrencea Mallicka majstorski je isječak američke kinematografije, prepun vizualne poezije i odmjerenih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Film je toliko bogat idejama da jedva zna kamo krenuti. Transcendentne teme ljubavi i smrti spojene su s pop-kulturnim senzibilitetom i odigrane naspram pozadine srednjeg zapada, pozadine koja oduzima dah i svojom širinom i svojom banalnošću.(Dave Kehr / The Chicago Redar)
   Redateljski debi o kojem većina filmaša može samo sanjati. (www.cinephiliabeyond.org)
   Njegovi vizualno genijalni filmovi, vjerojatno su najljepša ostvarenja sedme umjetnosti posljednjih trideset godina, i koliko god plazme i ostale pomodarije činile gledanje filma kod kuće sve ugodnijim doživljajem, u punoj raskoši mogu zasjati ipak jedino na velikom platnu. (Dean Šoša, nacional.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0069762/?ref_=nv_sr_srsg_0

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film ima i tri nominacije za Oscara.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Fabelmans, 2022. Steven Spielberg, 151 min. US
Scenarij: Steven Spielberg, Tony Kushner
Uloge: Gabriel LaBelle, Mateo Zoryan Francis-DeFord, Michelle Williams, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Birdie Borria, Keeley Karsten, Alina Brace, Sophia Kopera,  Judd Hirsch
7 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Spielberg donosi intimni pogled u svoje djetinjstvo u polu-autobiografskom filmu koji prati osjetljive godine mladića koji će otkriti potresnu obiteljsku tajnu što će ga potaknuti da uroni u svijet filmova koji će mu pomoći da spozna istinu o sebi i drugima.
   Nakon 75 godina i 34 filma, tko je više od Spielberga zaslužio pregledavanja vlastitih sjećanja. (Leah Greenblatt / Entertainment Weekly)
   Spielbergov najosobniji film, onaj koji na veličanstven način oživljava sjećanja na njegovo djetinjstvo i mladost, s prikladnim, bajkovito-hollywoodskim dodirom. (Tomris Laffly / The Playlist)
   Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja… Ipak, ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha). (Ivica Perinović / ezadar.net.hr)
   Desetljećima nam je Spielberg p(r)okazivao nas same kroz magiju svojih filmova, a s “Fabelmanovima” nam konačno pokazuje ko je on: istovremeno, i dobar i loš, i ranjiv i sretan, i čaroban i kaotičan. (Ross Bonaime / Collider)
   Redatelj je dugo odgađao ovaj film, između ostaloga, zato što se bojao da će povrijediti svoje roditelje, no iako su oni u međuvremenu preminuli, ovdje predstavlja pristojnu, suhoparnu verziju onoga što se dogodilo, preskačući gotovo svu dramu i mračne, traumatske trenutke koji dolaze sa slomom prividno harmonične obitelji. Zbog toga je, unatoč svemu, pa i deklariranim redateljskim namjerama, ovo više priča o snazi obiteljskih spona, nego o njihovu pucanju. (Dino Staničić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt14208870/?ref_=fn_al_tt_1

Fabelmans, 2022. Steven Spielberg, 151 min. US
Scenarij: Steven Spielberg, Tony Kushner
Uloge: Gabriel LaBelle, Mateo Zoryan Francis-DeFord, Michelle Williams, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Birdie Borria, Keeley Karsten, Alina Brace, Sophia Kopera,  Judd Hirsch
7 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Spielberg donosi intimni pogled u svoje djetinjstvo u polu-autobiografskom filmu koji prati osjetljive godine mladića koji će otkriti potresnu obiteljsku tajnu što će ga potaknuti da uroni u svijet filmova koji će mu pomoći da spozna istinu o sebi i drugima.
   Nakon 75 godina i 34 filma, tko je više od Spielberga zaslužio pregledavanja vlastitih sjećanja. (Leah Greenblatt / Entertainment Weekly)
   Spielbergov najosobniji film, onaj koji na veličanstven način oživljava sjećanja na njegovo djetinjstvo i mladost, s prikladnim, bajkovito-hollywoodskim dodirom. (Tomris Laffly / The Playlist)
   Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja… Ipak, ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha). (Ivica Perinović / ezadar.net.hr)
   Desetljećima nam je Spielberg p(r)okazivao nas same kroz magiju svojih filmova, a s “Fabelmanovima” nam konačno pokazuje ko je on: istovremeno, i dobar i loš, i ranjiv i sretan, i čaroban i kaotičan. (Ross Bonaime / Collider)
   Redatelj je dugo odgađao ovaj film, između ostaloga, zato što se bojao da će povrijediti svoje roditelje, no iako su oni u međuvremenu preminuli, ovdje predstavlja pristojnu, suhoparnu verziju onoga što se dogodilo, preskačući gotovo svu dramu i mračne, traumatske trenutke koji dolaze sa slomom prividno harmonične obitelji. Zbog toga je, unatoč svemu, pa i deklariranim redateljskim namjerama, ovo više priča o snazi obiteljskih spona, nego o njihovu pucanju. (Dino Staničić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt14208870/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
All The President’s Men, 1976. Alan J. Pakula, 138 min.
Scenarij: William Goldman prema knjizi iz 1974. „Svi predsjednikovi ljudi“ Carla Bernsteina i Boba Woodwarda
Uloge: Dustin Hoffman, Robert Redford, Jack Warden, Martin Balsam, Hal Holbrook, Jason Robards, Jane Alexander, Stephen Collins, Ned Beatty, Meredith Baxter, Penny Fuller, Penny Peyser, Lindsay Crouse, F. Murray Abraham
   U središtu priče o glasovitoj aferi Watergate, koja je sedamdesetih godina uzdrmala Ameriku, jesu dvojica novinara Washington Posta, Woodward i Bernstein, koji su slučajno otkrili i raskrinkali jednu od najčuvanijih tajni Vlade i Bijele kuće zbog koje je pao tadašnji američki predsjednik Richard Nixon.
   Godine 2015. The Hollywood Reporter anketirao je stotine članova Akademije, tražeći od njih da ponovno glasaju o prošlim kontroverznim odlukama. Članovi Akademije naznačili su da bi, ako im se pruži druga prilika, dodijelili Oscara 1977. za najbolji film „Svim predsjednikovim ljudima“ umjesto „Rockyju“. O njegovoj snazi govori činjenica da u desetljećima koja su iza nas nije bilo filmova tog žanra koji bi mu mogao parirati. Spori, detaljni proceduralni triler koji je pokazao ogroman trud uložen u vođenje istrage koja je svrgnula Nixona s trona, je film u kojem se svi elementi uklapaju, kolektivni napor koji je, protivno izgledima i očekivanjima producenata, pronašao svoj put u filmskoj povijesti.
   Napeto, solidno odglumljeno djelo o snazi slobodnog tiska i opasnostima nekontrolirane moći, koje je još učinkovitije znamo li da je zasnovano na stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Najpažljivija studija o novinarima koju ćemo ikada vidjeti u igranom filmu. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Genijalna režija i scenarij koji su prevladali nedostatak drame koji bi inače mogla imati priča o novinarima. (Variety)
   Kad je Robert Redford došao na ideju snimiti film o novinarima Washington Posta koji rade na skandalu Watergate, zamislio je mali, niskobudžetni film s dva anonimna glumca. Nakon što je stupio u kontakt s Bobom Woodwardom i Carlom Bernsteinom, prvo su ga ignorirali, zatim odbili, da bi na kraju pristali, što je na kraju dovelo do zelenog svjetla mada su u početku bili skeptični oko "odlaska u Hollywood". Kada je njihova knjiga 'Svi predsjednikovi ljudi' postala bestseler 1974., Redfordova vizija morala se promijeniti. Mali film više nije dolazio u obzir, a Redford je otkupio prava na materijal za gotovo pola milijuna dolara. Ali nije bilo lako napraviti ovaj film. Ožiljci od Watergatea bili su još svježi, Prošla je tek godina dana od Nixonove ostavke, a publika je bila zasićena ovom pričom. Redfordu je bilo teško uvjeriti studije da je njegov projekt vrijedan ulaganja, a tek nakon dugog razmišljanja Warner Bros (nisu vjerovali u film bez negativaca, bez žena i bez oružja) pristaje, tek kad je Redford u projekt ubacio uglednog scenaristu (Williama Goldmana), redatelja (Alana J. Pakulu) i glumačku zvijezdu  Dustina Hoffmana.
https://www.imdb.com/title/tt0074119/?ref_=nv_sr_srsg_0

Futura, 2021. Pietro Marcello, Francesco Munzi & Alice Rohrwacher, 105 min. IT
   Nesvjesni prošlosti i iscrpljeni sadašnjošću - oni su naša budućnost.
   Autorski trio uglednih talijanskih redatelja Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher poduzimaju kolektivno istraživanje - putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Redatelji seciraju akutne boljke talijanskog društva i s tinejdžerima otvoreno razgovaraju o njihovim očekivanjima, čežnjama, strahovima i snovima te preprekama koje moraju prevladati da bi ih ostvarili. Uz današnje političke i socioekonomske podjele, pretjerano oslanjanje na tehnologiju i globalnu klimatsku krizu, film implicira pitanje: postoji li uopće budućnost za nas? No, inteligencija, izražajnost i dalekovidnost ovih tinejdžera budi nadu u moguće bolje sutra.
   Nadajmo se da će se za dvadeset godina subjekti „Future“ moći osvrnuti unatrag i zapitati se zbog čega su bili toliko zabrinuti. Ali da bi se to dogodilo, morati će prestati govoriti i početi djelovati. (Lee Jutton / Film Inquiry)
   Ovaj film će se izučavati u budućnosti u potrazi za tragovima o onome što se događalo u današnje vrijeme... Nitko od nas ne zna što budućnost nosi, ali film poput ovoga je podsjetnik da bi nam trebalo biti stalo. (The New York Times)
   To je jednostavna ideja: serija intervjua s mladim ljudima na rubu odrasle dobi koji istražuju svoje nade i brige dok prelaze u sljedeću fazu svojih života. Ali ovaj ljupki, promišljeni dokumentarac, koji posjećuje gradove, predgrađa i pokrajinske zajednice, ima kumulativnu snagu. (The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt14081460/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Lone Star, 1996. John Sayles, 135 min.
Scenarij: John Sayles
Uloge: Chris Cooper, Elizabeth Pena, Joe Morton, Matthew McConaughey, Kris Kirstofferson, Stephen Mendillo, Tony Amendola, Frances McDormand
   Priča započinje u gradiću Frontera na teksaško-meksičkoj granici gdje u obližnoj pustinji dva vojnika pronalaze kostur i značku šerifa. Istragu započinje lokalni šerif Sam Deeds, koji je taj položaj naslijedio od svog oca Buddyja. Mladi je Buddy postao gradska legenda nakon što je prije 40 godina iz grada otjerao svog korumpiranog, rasističkog i nasilnog prethodnika Charlieja Wadea. I dok zahvalni građani lokalnoj gimnaziji daju Buddyjevo ime, Samu je otac ostao u lošijoj uspomeni i on je spreman kostur povezati s Wadeovim tajanstvenim nestankom prije 40 godina, kao i svađom koja je njemu prethodila. Dok nastoji pronaći dokaze među Buddyju odanim svjedocima, u njegov život ponovno ulazi privlačna učiteljica Pilar Cruz, čiju je vezu sa Samom okrutno prekinuo upravo Buddy.
   Moj glumački vrhunac vjerojatno je uloga šerifa Sama Deedsa u filmu “Lone Star” iz 1996. Ta uloga u filmu Johna Saylesa, mog velikog prijatelja, širom mi je otvorila vrata Hollywooda. (Chris Cooper)
   Remek-djelo scenarista i redatelja Johna Saylesa zadivljujući je neo-vestern misterij, magično ispričan. (Cole Smithey / ColeSmithey.com)
   Pedantno napisana, zadivljujuća drama koja se svrstava uz najbolja djela indie filmaša Johna Saylesa. (Joe Leydon / Variety)
   „Lone Star“ predstavlja vrhunac karijere za scenarista i redatelja Johna Saylesa - i nezavisnu kinematografiju 90-ih općenito! (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Saylesov film je poput slaganja puzzli – gledatelju će redatelj isporučiti nekoliko priča koje se, kako film odmiče, sklapaju u efektno realiziranu cjelinu. (Tihomir Polančec / goodtalking.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0116905/?ref_=nv_sr_srsg_3

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
   Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
   Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
   Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
   'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
   Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
   U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
   Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
   Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
   Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
   'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
   Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
   U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Futura, 2021. Pietro Marcello, Francesco Munzi & Alice Rohrwacher, 105 min. IT
   Nesvjesni prošlosti i iscrpljeni sadašnjošću - oni su naša budućnost.
   Autorski trio uglednih talijanskih redatelja Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher poduzimaju kolektivno istraživanje - putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Redatelji seciraju akutne boljke talijanskog društva i s tinejdžerima otvoreno razgovaraju o njihovim očekivanjima, čežnjama, strahovima i snovima te preprekama koje moraju prevladati da bi ih ostvarili. Uz današnje političke i socioekonomske podjele, pretjerano oslanjanje na tehnologiju i globalnu klimatsku krizu, film implicira pitanje: postoji li uopće budućnost za nas? No, inteligencija, izražajnost i dalekovidnost ovih tinejdžera budi nadu u moguće bolje sutra.
   Nadajmo se da će se za dvadeset godina subjekti „Future“ moći osvrnuti unatrag i zapitati se zbog čega su bili toliko zabrinuti. Ali da bi se to dogodilo, morati će prestati govoriti i početi djelovati. (Lee Jutton / Film Inquiry)
   Ovaj film će se izučavati u budućnosti u potrazi za tragovima o onome što se događalo u današnje vrijeme... Nitko od nas ne zna što budućnost nosi, ali film poput ovoga je podsjetnik da bi nam trebalo biti stalo. (The New York Times)
   To je jednostavna ideja: serija intervjua s mladim ljudima na rubu odrasle dobi koji istražuju svoje nade i brige dok prelaze u sljedeću fazu svojih života. Ali ovaj ljupki, promišljeni dokumentarac, koji posjećuje gradove, predgrađa i pokrajinske zajednice, ima kumulativnu snagu. (The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt14081460/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA MILJENKA SMOJE:
   Ka ribarsko, proletersko dite, ja ne volin rič vlasnik, gazda. Grube, Gadljive riči. Ne volin ništa posjedovat. Ni pitar zemlje. Ni kućicu od pasa. Čovik ka ja se osjeća slobodan. Ništa mu se ne more dogodit, ništa mu neće propast. Jebe me se oli padaju cine devizan, zlatu, zemljištu. Jeman ja jednu svoju uzrečicu: Blagoslovljen svaki dinar koji su mi izili konobari i žene... (Miljenko Smoje)

PROJEKCIJA JE REALIZIRANA U SURADNJI S HRVATSKOM RADIOTELEVIZIJOM.

Roko i Cicibela, 1978. Stipe Delić, 96 min. YU/HR
Scenarij: Miljenko Smoje
Uloge: Boris Dvornik, Semka Sokolović Bertok, Boris Buzančić, Josip Maroti
   Film se temelji na stvarnim (splitskim) osobama i događajima iz rane prve polovice 20. stoljeća: izvjesnom Roku Ljubici, i Dujki Bašić, kćeri batelanta i kućanice, čiji je nadimak bio Cicibela. Roko je bio ribar koji je živio u napuštenoj gajeti na Matejuški, a zaljubio se u Dujku s kojom se vjenčao u crkvi Svetoga Križa u Veloj Varoši u Splitu. Ovaj siromašni par živio je po napuštenim gajetama i leutima te su upali u oko i turistima koji su ih snimili. Umrli su zajedno na zimu 1936./37. godine stisnuti jedno uz drugo na zemljanom tlu potleušice u Antonovoj ulici (današnji Solurat) gdje ih je grad smjestio kada su ušli u poznije godine.
   Navedena melodrama stavlja fokus na ljubav dvoje ljudi kojima siromaštvo i neimaština nisu prepreka u ostvarivanju sretnog suživota.  U današnje vrijeme, u kojem su ljudi okrenuti stjecanju materijalnih dobara, ova čudesna pučka legenda o najpoznatijem splitskom ljubavnom paru pokazat će nam da materijalno bogatstvo ne znači puno i da ono nije jamstvo životne sreće.
https://www.imdb.com/title/tt0342942/?ref_=nv_sr_srsg_0

https://www.vecernji.hr/kultura/miljenko-smoje-nebo-ili-pakao-jebi-ga-na-oba-mjesta-cekala-ga-je-makinjeta-1564133
https://lupiga.com/vijesti/miljenko-smoje-14-2-1923-25-10-1995-javjat-cu-se-i-iz-pakla-3

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

100 GODINA WARNERA
A Nightmare on Elm Street, 1984. Wes Craven, 91 min.
Scenarij: Wes Craven
Uloge: John Saxon, Ronee Blakley, Heather Langenkamp, Amanda Wyss, Nick Corri, Johnny Depp, Robert Englund
   One, two, Freddy is coming for you…
   Three, four, better lock your door…
   Five, six, grab your crucifix…
   Seven, eight, gonna stay up late…
   Nine, ten, never sleep again!
   Nancy Thompson i grupu njenih prijatelja progoni Freddy Kruger, zlo biće iz nekog drugog svijeta koje svoje žrtve pronalazi ulazeći u njihove snove i ubija ih sa svojom rukavicom na kojoj se nalaze oštri bodeži na prstima. Nakon što je Nancy saznala da Freddy ulazi i u snove njenih prijatelja upozorava svog oca na to, ali on joj ne vjeruje i misli da je luda.
   Nakon premijere, dočekan je s izvrsnim kritikama i smatra se jednim od najvećih horor filmova ikada snimljenih , iznjedrivši franšizu od šest nastavaka.
   Kada je prije skoro 40 godina Wes Craven snimio “Stravu u ulici brijestova” mnogi noćima nisu spavali. Lice Freddya Kruegera teško je zaboraviti, ali i sama tema filma natjerala nas je na razmišljanje gdje je u stvari granica između sna i jave. “Strava u ulici brijestova” jedan je od rijetkih horor filmova koji je čak i stroge filmske kritičare natjerao na razmišljanje s obzirom na to da horor kao žanr nikada nije uziman previše ozbiljno. Film je snimljen u 30 dana i postao je instant hit - u samo 72 sata od prikazivanja u kinima vratio je sva uložena sredstva. Ipak, najzanimljivija je sama priča prema kojoj je Wes Craven snimio ovaj film. Početkom 1981. u novinama se pojavila zanimljiva priča o mladim ljudima koji su patili od stravičnih noćnih mora. Neki su od tih ljudi, navodno, i umrli u snu. Wesa je posebno zaintrigirala priča o mladiću kojeg su noćne more dovele do ruba ludila a na kraju i u smrt. Tada se rodila ideja za film. Pop pjesma iz 1970-ih " Dream Weaver " Garyja Wrighta zapečatila je priču za Cravena, dajući mu ne samo umjetničko okruženje iz kojega može iskočiti, već i sintisajzerski riff za filmsku glazbu.
   Prema Cravenu, njegova vlastita adolescentska iskustva dovela su ga do imena Freddy Krueger; u školi ga je maltretiralo dijete po imenu Fred Krueger.
   U određenom smislu, Freddy predstavlja najgore roditeljstvo i odraslost – prljavi starac, zločesti otac i odrasla osoba koja želi da djeca umru umjesto da im pomogne da napreduju. On je bauk i najgori strah od djece – odrasla osoba koja ih želi uhvatiti. On je vrlo iskonska figura, nešto poput Kronosa koji proždire svoju djecu – ta zla, uvrnuta, izopačena očinska figura koja ih želi uništiti i može ih uhvatiti u njihovom najosjetljivijem trenutku , a to je kad spavaju! (Wes Craven)
   Vrhunski primjer pretjeranog žanra. (Kim Newman / Monthly Film Bulletin)
   Žanr ima ugrađena ograničenja... ali Craven se izvrsno suočava s izazovom; „Strava u Ulici brijestova“ na pola je puta između eksploatacijskog filma i klasičnog nadrealizma. (Paul Attanasio / Washington Post)
   Inteligentna premisa Wesa Cravena, u kombinaciji sa zastrašujućim vizualnim izgledom Freddyja Kruegera, i dan danas izaziva noćne more. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   Izvornik donosi zastrašujućeg negativca i jedinstveni koncept koji oduzima svaku šansu za sigurnost. Freddy je nedvojbeno u svom najboljem izdanju, probijajući se kroz ekran u status ikone horora. (Cody Leach / YouTube)
https://www.imdb.com/title/tt0087800/?ref_=nv_sr_srsg_0

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Futura, 2021. Pietro Marcello, Francesco Munzi & Alice Rohrwacher, 105 min. IT
   Nesvjesni prošlosti i iscrpljeni sadašnjošću - oni su naša budućnost.
   Autorski trio uglednih talijanskih redatelja Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher poduzimaju kolektivno istraživanje - putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Redatelji seciraju akutne boljke talijanskog društva i s tinejdžerima otvoreno razgovaraju o njihovim očekivanjima, čežnjama, strahovima i snovima te preprekama koje moraju prevladati da bi ih ostvarili. Uz današnje političke i socioekonomske podjele, pretjerano oslanjanje na tehnologiju i globalnu klimatsku krizu, film implicira pitanje: postoji li uopće budućnost za nas? No, inteligencija, izražajnost i dalekovidnost ovih tinejdžera budi nadu u moguće bolje sutra.
   Nadajmo se da će se za dvadeset godina subjekti „Future“ moći osvrnuti unatrag i zapitati se zbog čega su bili toliko zabrinuti. Ali da bi se to dogodilo, morati će prestati govoriti i početi djelovati. (Lee Jutton / Film Inquiry)
   Ovaj film će se izučavati u budućnosti u potrazi za tragovima o onome što se događalo u današnje vrijeme... Nitko od nas ne zna što budućnost nosi, ali film poput ovoga je podsjetnik da bi nam trebalo biti stalo. (The New York Times)
   To je jednostavna ideja: serija intervjua s mladim ljudima na rubu odrasle dobi koji istražuju svoje nade i brige dok prelaze u sljedeću fazu svojih života. Ali ovaj ljupki, promišljeni dokumentarac, koji posjećuje gradove, predgrađa i pokrajinske zajednice, ima kumulativnu snagu. (The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt14081460/?ref_=fn_al_tt_1

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film ima i tri nominacije za Oscara.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
   Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
   Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
   Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
   'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
   Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
   U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film ima i tri nominacije za Oscara.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

Fabelmans, 2022. Steven Spielberg, 151 min. US
Scenarij: Steven Spielberg, Tony Kushner
Uloge: Gabriel LaBelle, Mateo Zoryan Francis-DeFord, Michelle Williams, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Birdie Borria, Keeley Karsten, Alina Brace, Sophia Kopera,  Judd Hirsch
7 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Spielberg donosi intimni pogled u svoje djetinjstvo u polu-autobiografskom filmu koji prati osjetljive godine mladića koji će otkriti potresnu obiteljsku tajnu što će ga potaknuti da uroni u svijet filmova koji će mu pomoći da spozna istinu o sebi i drugima.
   Nakon 75 godina i 34 filma, tko je više od Spielberga zaslužio pregledavanja vlastitih sjećanja. (Leah Greenblatt / Entertainment Weekly)
   Spielbergov najosobniji film, onaj koji na veličanstven način oživljava sjećanja na njegovo djetinjstvo i mladost, s prikladnim, bajkovito-hollywoodskim dodirom. (Tomris Laffly / The Playlist)
   Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja… Ipak, ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha). (Ivica Perinović / ezadar.net.hr)
   Desetljećima nam je Spielberg p(r)okazivao nas same kroz magiju svojih filmova, a s “Fabelmanovima” nam konačno pokazuje ko je on: istovremeno, i dobar i loš, i ranjiv i sretan, i čaroban i kaotičan. (Ross Bonaime / Collider)
   Redatelj je dugo odgađao ovaj film, između ostaloga, zato što se bojao da će povrijediti svoje roditelje, no iako su oni u međuvremenu preminuli, ovdje predstavlja pristojnu, suhoparnu verziju onoga što se dogodilo, preskačući gotovo svu dramu i mračne, traumatske trenutke koji dolaze sa slomom prividno harmonične obitelji. Zbog toga je, unatoč svemu, pa i deklariranim redateljskim namjerama, ovo više priča o snazi obiteljskih spona, nego o njihovu pucanju. (Dino Staničić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt14208870/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Altered States, 1980. Ken Russell, 102 min.
Scenarij: Paddy Chayefsky (prema vlastitom romanu)
Uloge: William Hurt, Blair Brown, Bob Balaban
   Student Eddie Jessup, poznat po tome što je nekonvencionalan, briljantan i pomalo lud, provodi eksperimente s izolacijskom komorom, koristeći sebe kao subjekta. Njegova iskustva u komori dovode ga do halucinacija, a većina slika je vjerski utemeljena iako on nije religiozan čovjek. Sedam godina kasnije, cijenjeni je redoviti profesor Medicinskog fakulteta. Vjerujući da je izgubio oštrinu i pao u neželjeno stanje, Eddie odlučuje nastaviti svoje eksperimente, ovaj put koristeći netestirane, halucinogene droge.
   Roman i film djelomično se temelje na istraživanju senzorne deprivacije Johna C. Lillya provedenom u izolacijskim spremnicima pod utjecajem psihoaktivnih droga poput meskalina, ketamina i LSD -ija. Tijekom snimanja Chayefsky se povukao iz projekta nakon svađe s Russellom i skinuo svoje ime s špice, zamijenivši ga s "Sidney Aaron", svojim stvarnim imenom. Prvi redatelj je bio Arthur Penn, koji je tijekom proba zamijenjen Russelom,: "htjeli su redatelja koji ima vrlo vizualnu maštu, a znali su da ja to imam.“ Bio je to prvi put da je Russell snimao u Hollywoodu
   „Izmijenjena stanja“ vrijedna su ozbiljnije pažnje, kao Russellova varijanta SF horora s debitantskim nastupom Williama Hurta u ulozi sveučilišnog profesora sklonog šokantnim eksperimentima, pri čemu autor kao da još jednom snima film o sebi samome. (Dean Kotiga / www.filmovi.hr)
   Ako nije posve vizionarski u svakom trenutku, barem je pouzdano — čak uzbudljivo — bizaran. (Janet Maslin / New York  Times)
   Iznimno odvažan za holivudski film, „Altered States“ napada gledatelja svojom inventivnom, agresivnom mješavinom zbrkanih zvučnih efekata i vizualne pirotehnike. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   Ovdje ima svega: seksa, nasilja, komedije, uzbuđenja, nježnosti. Riječ je o antologiji i apoteozi niza američkih pop filmova: „Frankenstein“, „Ubojstva u ulici Morgue“ , „rasijani profesor“, „2001.“ , „Alien“, „Ljubavna priča“... Otvara se ambiciozno i onda počinje lebdjeti - u genetsku fantaziju, u prekognitivni san delirija i oduševljenja. Ludilo je njegov predmet i sadržaj, stil i duh. Film mijenja ton, čak i formu, sa svakim novim raspoloženjem i mutacijom svog junaka. Širi se i skuplja s njegovim umom dok oboje gotovo ne puknu. Stalno prijeti da će poludjeti, a zatim ispuni svoju prijetnju, i dalje ostajući lucidan. Kreće se s jurišnom energijom lukavog psihopata ili filmaša zahvaćenih potencijalom da gledatelju filma otpuhne um kroz oči i uši. Dame i gospodo, dobrodošli u „Altered States“. (Richard Corliss / Time)
https://www.imdb.com/title/tt0080360/?ref_=nv_sr_srsg_0

Fabelmans, 2022. Steven Spielberg, 151 min. US
Scenarij: Steven Spielberg, Tony Kushner
Uloge: Gabriel LaBelle, Mateo Zoryan Francis-DeFord, Michelle Williams, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Birdie Borria, Keeley Karsten, Alina Brace, Sophia Kopera,  Judd Hirsch
7 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Spielberg donosi intimni pogled u svoje djetinjstvo u polu-autobiografskom filmu koji prati osjetljive godine mladića koji će otkriti potresnu obiteljsku tajnu što će ga potaknuti da uroni u svijet filmova koji će mu pomoći da spozna istinu o sebi i drugima.
   Nakon 75 godina i 34 filma, tko je više od Spielberga zaslužio pregledavanja vlastitih sjećanja. (Leah Greenblatt / Entertainment Weekly)
   Spielbergov najosobniji film, onaj koji na veličanstven način oživljava sjećanja na njegovo djetinjstvo i mladost, s prikladnim, bajkovito-hollywoodskim dodirom. (Tomris Laffly / The Playlist)
   Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja… Ipak, ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha). (Ivica Perinović / ezadar.net.hr)
   Desetljećima nam je Spielberg p(r)okazivao nas same kroz magiju svojih filmova, a s “Fabelmanovima” nam konačno pokazuje ko je on: istovremeno, i dobar i loš, i ranjiv i sretan, i čaroban i kaotičan. (Ross Bonaime / Collider)
   Redatelj je dugo odgađao ovaj film, između ostaloga, zato što se bojao da će povrijediti svoje roditelje, no iako su oni u međuvremenu preminuli, ovdje predstavlja pristojnu, suhoparnu verziju onoga što se dogodilo, preskačući gotovo svu dramu i mračne, traumatske trenutke koji dolaze sa slomom prividno harmonične obitelji. Zbog toga je, unatoč svemu, pa i deklariranim redateljskim namjerama, ovo više priča o snazi obiteljskih spona, nego o njihovu pucanju. (Dino Staničić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt14208870/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
M Butterly, 1993. David Cronenberg, 101 min.
Scenarij: David Henry Hwang prema vlastitoj,j istoimenoj drami, nagrađivanoj broadwayskoj predstavi.
Uloge: Jeremy Irons, John Lone, Barbara Sukowa, Ian Richardson, Annabel Leventon
   Drama o ljubavi i opsesiji koja se temelji na istinitoj priči!
   René Gallimard francuski je diplomat u Kini 1960-tih. godine. Nespreman je na snažne osjećaje koji ga obuzmu kada ugleda divu pekinške Opere dok izvodi Puccinijevu operu „Madame Butterfly“. Gallimard upoznaje, a potom postaje opsjednut svojom tajnovitom muzom Song Liling koju nazove „Butterfly“. Slijedi je u tajnovit svijet kineske glazbe, kulture i napokon se upušta u tako strastvenu ljubavnu aferu da spremno riskira, a potom i odbacuje svaki ostali dio svog života. Njihova afera traje 20 godina…
   David Cronenberg obuzdava svoj provokativni senzibilitet i suzdržano barata delikatnim materijalom. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   Rene Gallimard nije znao jer nije želio znati da je 20 godina bio zaljubljen u idealnu ženu svojih snova i nije dopustio da se stvarnost umiješa. Ovo objašnjenje zvuči kao romantični idealizam, ali Hwang sugerira da je Gallimard također bio zaslijepljen svojim bijelim zapadnjačkim fantazijama o pokornoj Azijatkinji. Toliko je očajnički tražio da ova osoba bude leptir njegovih snova da je jednostavno bio slijep za sve druge dokaze. Njegova samoobmana postavlja pozornicu za dramu. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Cronenberg više ne treba ljigave parazite ili eksplozivne glave; sposobnost ljudskog srca da se zavara dovoljno je zastrašujuća i bizarna. (Rob Gonsalves / Rob's Movie Vault)
   Nevjerojatna ljubavna priča pretvorena u jezivu horor priču. (Dennis Schwartz / dennisschwartzreviews.com)
https://www.imdb.com/title/tt0107468/?ref_=nm_flmg_t_72_act

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
   „Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
   Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
   Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
   Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
   Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
   Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
   Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
   Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
   Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
   U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
   Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
  ”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
   „Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
   „Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act

   napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
   „Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
   Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
   Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
   Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
   Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

100 GODINA WARNERA / ANIMIRANI
The Bugs Bunny/Road Runner Movie, 1979. Chuck Jones, Phil Monroe, Maurice Noble, Tom Ray, 108 min. US
Scenarij: Chuck Jones, Michael Maltese
   Zekoslav Mrkva i svi njegovi prijatelji nasmijat će vas do suza u ovoj kompilaciji 11 kratkometražnih crtića s nekim od najomiljenijih likova u povijesti animiranog filma.
   Ipak skromna (brojem) retrospektiva koja pruža izvrsnu prigodu da se pozdrave originali koji nikada nisu dobili priznanje od kritike, ali i dalje su moćni. (Richard Schickel / TIME)
https://www.imdb.com/title/tt0078915/?ref_=nv_sr_srsg_0

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
   Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
   Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
   Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
   Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
   U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
   Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
  ”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
   „Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
   „Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act

   napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
   Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
   Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
   Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
   Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
   U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
   Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
  ”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
   „Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
   „Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act

   napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

UMJESTO NAJAVLJENIH “DEMONA” KENA RUSSELLA
(tehničke poteškoće sa slikom)
prikazujemo osporavani, kultni film Michelangela Antonionija

Zabriskie Point, 1970. Michelangelo Antonioni, 113 min. US
Scenarij: Michelangelo Antonioni, Fred Gardner, Sam Shepard, Tonino Guerra, Clare Peploe
Uloge: Mark Frechette, Daria Halprin, Paul Fix, Rod Taylor, G.D. Spradlin, Bill Garaway, Kathleen Cleaver
  Na vrhuncu američke kontrakulturne scene, Michelangelo Antonioni, zbog ugovornih obveza s Carlom Pontijem i MGM-om, krenuo je u stvaranje "Zabriskie Pointa", antikonzumerističkog filma o Americi kasnih 60-ih. Film je, nakon prvih projekcija, označen kao promašaj, ali je istovremeno i stekao tihi, kultni status među sljedbenicima. Za film o kontrakulturi, takav zaokret od 360 stupnjeva u smislu gledateljske percepcije upravo je buntovnički savršen. Na neki način, kao da je film, nakon što je u početku bio pogrešno shvaćen, izašao kao pobjednik nad nevjerojatnim protivnikom. U burnom vremenu kada su demonstracije i povici prosvjeda bili česti i glasni, "Zabriskie Point" je upravo kakav mora biti - film tihog bijesa.
   Nakon studentske debate o načinu borbe protiv vlasti, Mark, nezadovoljan raspravom, napušta sastanak i odlučuje kupiti pištolj. Za to plaća preveliku cijenu jer je nakon ubojstva jednog policajca (prilikom nasilnog upada policije u studentski dom), Mark glavni osumnjičeni, te kreće u bijeg. Usput otima jedan laki avion sa kojim kruži predjelima pustinje Death Valley. Darija studira antropologiju i radi kao sekretarica za jednu veliku korporaciju. Kreće automobilom na put za Phoenix, i na tom putu sreću se dvoje glavnih likova, dvoje bliskih buntovničkih duša.
    Film je popraćen originalnom glazbom Pink Floyda i Jerryja Garcije iz The Grateful Deada, a glasovit je i podatak da su Doorsi snimili pjesmu „L'America“ za Antonionijev film, ali kada su mu je isporučili, on je nije upotrijebio.
   Plemeniti umjetnički impuls kratkog spoja u stranoj zemlji. (Vincent Canby / New York Times)
   „Zabriskie Point“ istovremeno je triler i (dopingirana) kapsula snova o kalifornijskom hippy pokretu. (Kate Muir / Times UK)
   „Zabriskie point““, iako po svojem izlasku kritiziran i odbacivan, tijekom godina je stekao kultni status. Zanimljiv je jer je sniman na vrhuncu hippie-kulture ali je izašao 1970., u godini kada se mjehurić koji je "generacija ljubavi i mira" stvorila već lagano počinje rasplinjavati. Ostaje nam kao dobar uvid u kraj šezdesetih, godina borbe američke pobunjene mladeži protiv konzumerizma i militarizma, godina još i danas idealiziranog i neprežaljenog vremena. (REX / www.regionalexpress.hr)
   Kontrakulturalni film Michelangela Antonionija uzrujao je mnoge zbog iskrenog dojma o američkom društvu. (Martina N. / www.advance.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0066601/?ref_=nv_sr_srsg_0

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
   Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
   Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
   Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
   Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
   U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
   Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
  ”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
   „Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
   „Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act

   napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

100 GODINA DISNEYA:
Tron, 1982. Steven Lisberger, 96 min. US
Scenarij: Steven Lisberger i Charles S. Haas po priči Bonnie MacBird
Uloge: Jeff Bridges, Bruce Boxleitner, David Warner
   Kompjutorski genij Kevin Flynn uspio je uz pomoć naslovnog junaka, kontrolnog programa koji je dizajnirao njegov prijatelj Alan Bradley, obuzdati svemoćni program MCP čija je namjera bila preuzeti kompaniju ENCOM.
   1974. godine zapadnu hemisferu planeta poharala je jedna od najranijih video igara naziva 'PONG'. Dvodimenzionalna arkada je bila vrlo jednostavna simulacija tenisa no kao tehnološka novina automatski je plijenila pažnju masa. Čarima potpuno nove dimenzije zabave nije odolio ni Steven Lisberger koji je upravo inspiriran ovom igrom zajedno sa producentom Donaldom Kushnerom pokrenuo animacijski studio ne bi li razvili ideju Trona u animirani film. Lisberger se vremenom odlučio u film uključiti uživo igrane elemente filma uz računalnu animaciju. Konačno, nakon bezbrojnih odbijenica od raznih studija, Walt Disney Productions uzima projekt pod svoje okrilje i Lisberger snima film za 17 miliona dolara.  
   Tako je „Tron" dio povijesti kinematografije i popkulture kao prvi film s izdašnom računalnom slikom i konceptom virtualne stvarnosti. (Brojni geekovski obožavatelji filma Tron su godinama bili uvjereni da naziv filma i lika dolazi od programske komande 'tron' (trace-on) korištene u računalnom jeziku BASIC. Kasnije je Lisberger demantirao takva nagađanja i objasnio da naziv filma dolazi od riječi – ELEKTRON.)
   Mislim da je sjajno, da je tako staložen studio kao što je Disney, dao toliko prostora novom redatelju i velikodušno prepoznao kako nove ideje zahtijevaju nove tehnike. (Arthur Knight / www.hollywoodreporter.com)
   Sjajan Disneyev film... tehnološka revolucija zvuka i svjetla koja je istovremeno  senzacionalna i pametna, stilski ujednačena i zabavna. (Roger Ebert / Chochago Sun Times)
   „Tron“ pokazuje koliko je zapravo metaforički sofisticiraniji od svojih gotovo tri desetljeća mlađih nasljednika i kao glavni motiv općeg kupusanja pokazuje upravo ono oko čega su se posljednjih dana raspamećeno raspisali svi do zadnjeg svjetskih medija – upravljanje informacijama. (Mladen Šagovac, moj-film.hr)
   Efekte revolucionarnog filma načelo je vrijeme, ali njegova vizija je ispred vremena. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt0084827/?ref_=fn_al_tt_2

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
   Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
   Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice -  poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
   Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
   U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
  “Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
   Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
   Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
   Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
   „4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
   Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
   Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
   „Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
   Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
   Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
   Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
   Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
   Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
   Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice -  poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
   Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
   U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
  “Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
   Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
   Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
   Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
   „4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
   Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
   Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

100 GODINA WARNERA:
Land of the Pharaohs, 1956. Howard Hawks, 106 min. US
Scenarij: Harold Jack Bloom, William Faulkner , Harry Kurnitz
Uloge: Jack Hawkins, Joan Collins, Dewey Martin, Alex Minotis, James Robertson Justice
   Opsjednut sudbinom u zagrobnom životu, egoistični faraon Khufu angažira potlačenog arhitekta Vashtara  i prisiljava ga da dizajnira najraskošniju i najzaštićeniju piramidu ikada izgrađenu. Vashtar se bori ispuniti Khufuova uzvišena očekivanja, znajući da će, ako to učini, vladar osloboditi njegovu porobljenu braću iz ropstva. Dok gradnja počinje, Khufuova nova žena, princeza Nellifer, kuje zavjeru kako bi osigurala vlastiti dio tiraninova bogatstva.
   „Zemlja faraona“ jedno je od najspektakularniji ostvarenja žanra svog vremena, te prvi komercijalni uspjeh u karijeri Howarda Hawksa. Film se snimao u rimskim studijima Cinecitta, ali i na lokacijama u samom Egiptu, pri čemu je Hawks uživao podršku lokalne vlade, koja mu je "posudila" pripadnike vojske za scene u kojima je sudjelovalo na tisućee statista. Inzistirajući na što većoj autentičnosti, Hawks je kao lokacije koristio nedovršenu piramidu u Baki kako bi rekonstruirao scene izgradnje Keopsove piramide. Unatoč podršci pri snimanju, film nikada nije prikazan u Egiptu jer je, prema vlastima, Vashtarizgledao kao Židov!?
   Film plijeni pozornost cijelo vrijeme zbog neodoljive veličanstvenosti i superiorne produkcije. (Harrison's Reports)
   Očaravajući spektakl. (Edwin Schallert / Los Angeles Times)
   Uvijek sam bio ovisan o povijesnim epovima, ali ovaj je bio drugačiji: davao je osjećaj da smo stvarno tamo. Ovako su ljudi živjeli; to je ono što su vjerovali, mislili i osjećali. Dobivate to kroz cjelokupni izgled slike: niske stropove, interijere obasjane bakljama, oblik stupova, izgled dodataka. (Martin Scorsese)
   Putujući u Egipat, Howard Hawks uspio je na fascinantan način ponovno stvoriti dio velike antičke slike. (Ah Weiler / NY Times)
https://www.imdb.com/title/tt0048283/?ref_=fn_al_tt_1

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
   Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
   Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice -  poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
   Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
   U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
  “Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
   Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
   Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

100 GODINA DISNEYA:
Dick Tracy, 1990. Warren Beatty, 105 min. US
Scenarij: Jim Cash, Jack Epps Jr.  prema istoimenom stripu Chestera Goulda
Uloge: Warren Beatty, Madonna, Al Pacino, Glenne Headly, Charlie Korsmo, Dustin Hoffman, James Caan, Kathy Bates, Seymour Cassel, Charles Durning
   Tess Trueheart želi samo miran život sa svojim momkom, detektivom Dickom Tracyem. Istovremeno, njihov grad je prepušten na milost i nemilost gangsterima koji šire val kriminala i Tracy ima pune ruke posla sa zlikovcima, ponajviše s Big Boy Capriceom i gotovo neodoljivom Mahoney.
   Film je osvojio tri Oscara - za najbolji make up, pjesmu i scenografiju, uz četiri nominacije. „Dick Tracy“ nije imao lak put do publike. Skakućući između studija i više redatelja (John Landis, Walter Hill…) prije nego što je Warren Beatty konačno otkupio prava i donio ih Disneyju, trebalo je gotovo desetljeće da proslavljenog detektiva iz stripa dovede na veliko platno. Beatty je htio za redatelja Boba Fossea (odbio ga je) ili Martina Scorsesea (veliki je fan tog stripa, ali tada je zauzet „Dobrim momcima“), pa se sam morao uhvatiti redateljskog posla. Film je 1990.najavljen kao nasljednik (prošlogodišnjeg stripovskog hita) „Batmana“, i dok se Disneyjev film mogao pohvaliti sličnom zvjezdanom posadom, raskošnim dizajnom koji je evocirao i stripove i klasične gangsterske filmove, likovi poput Dicka Tracyja i Flattopa nisu bili pop kulturne ikone poput Batmana i Jokera. Možda i u tome leži činjenica da „Dick Tracy“ nije ostvario komercijalne brojeve poput „Batmana“, premda je poznato da se i Warren Beatty opirao sveopćoj komercijalizaciji filma (majice, lutke i sl.).
   Kako stariš, snimaš filmove za sebe i nadaš se da će ih netko drugi htjeti vidjeti. Volim ovaj film. Zaista volim. Ali kad režiram, na kraju puta nemam pojma hoće li se drugima svidjet ili ne. (redatelj Warren Beatty)
   „Dick Tracy“ je moderan, jedinstven i neosporan tehnički trijumf. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Jedna od najoriginalnijih fantazija koje sam vidio na ekranu. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Ovo je pošten rad, ali konačno i pomalo ludost. Moglo se upotrijebiti malo manje boje i malo više krvi i mesa. Suprotno očekivanjima, Madonna je impresivna. (Owen Gleiberman / Entertainment Weekly)
   Zaboravite zaplet. Bit „Dicka Tracyja“ leži u likovima i stilu. (Bob Thomas / Associated Press)
   Za razliku od današnjih, agresivnih franšiza superheroja, „Dick Tracy“ ima osvježavajuću kvalitetu. Ima snažan identitet, umjetničku viziju i ispričao je samostalnu priču, a ne onu napravljenu za nastavke, crossovere ili prodaju igračaka. (David Reddish / Queerty)
https://www.imdb.com/title/tt0099422/?ref_=tttr_tr_tt

Rocca verändert die Welt, 2019. Katja Benrath, 101 min. DE
Scenarij: Hilly Martinek
Uloge: Luna Maxeiner, Fahri Yardım, Barbara Sukowa, Mina Tander, Volker Bruch, Michael Maertens
   Hrabra, zabavna i jedinstvena – to je Rocca, 11-godišnja djevojčica koja prvi puta polazi pravu školu jer je otac na nekoliko mjeseci otišao raditi na Međunarodnu svemirsku stanicu. Privatna poduka, koju je imala do preseljenja k baki u Hamburg, pomogla joj je da postane samostalna, snalažljiva, puna neočekivanoga znanja za njezinu dob. U novoj sredini ističe se svojom otvorenošću, posebnim znanjima i vještinama, ali i borbom za slabije i one kojima je pomoć potrebna. Rocca jednostavno želi svijet učiniti boljim mjestom! Prate ju brojne zgode i nezgode, no ona na sve pokušava gledati pozitivno i pronaći rješenje
   „Rocca mijenja svijet“ nudi djeci glavnu junakinju koja je jednako zabavna koliko i inteligentna i nadasve samouvjerena. Djevojka koja pokazuje da se mnogi problemi mogu riješiti ako im se pristupi dovoljno ciljano. (konsenzus / njemački mediji nakon premijere)
   Sentimentalan i vraški zabavan. „Rocca…“ vas potiče da pružite ruku i promijenite svijet na bolje. (Christoph Petersen / Filmstarts)
   Otkačen, smiješan, dirljiv - stvarno dobra priča o (suvremenoj) Pipi Dugoj Čarapi s izvrsnom glumačkom ekipom. (Cinema, DE)
https://www.imdb.com/title/tt8773020/?ref_=nv_sr_srsg_0

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
   Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
   U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
   Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
   Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
   Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
   Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
   Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
   U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
   Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
   Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
   Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
   Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
   „Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
   Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
   Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
   Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
   Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
   Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
   U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
   Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
   Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
   Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
   Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
   Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
   Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
   Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
   'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
   Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
   U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Ripost Féministe, 2022. Simon Depardon & Marie Perennes, 87 min. FR
   Nadahnjujuć film o ženama koje se usuđuju suprotstaviti svakodnevnom seksizmu i rodno uvjetovanom nasilju u svijetu u kojem se za prava žena još uvijek potrebno boriti svakodnevno. “Céline je kroz prozor izbacio njezin muž”, “Čak i moj pas razumije kad mu kažem NE”, “Moje tijelo, moj izbor, i začepi gubicu”… Ovo su poruke nalijepljene na zidovima diljem Francuske, na bijelim listovima formata A4, što se prvo svidjelo Marie Pérennès i Simonu Depardonu, autorima filma. Njihov film daje glas žrtvama, "glas onih koje ga više nemaju", kako su se same izrazili. Od sjevera do juga Francuske, iskusni aktivisti, slomljene feminističkim tezama ili same žrtve nasilja, izražavaju svoj bijes pred seksističkim društvom. U početku stvoren kako bi odao počast žrtvama feminicida, pokret se brzo razvio "jer nasilje počinje kad imaš osam godina i stave ti ruku na zadnjicu u metrou". U 2021. godini u Francuskoj su 122 žene ubijene pod udarcima supružnika ili bivših supružnika, navodi se u izvješću koje je krajem kolovoza objavilo Ministarstvo unutarnjih poslova.
   Elise u Brestu, Alexia u Saint-Etienneu, Cecile u Compiegneu, Jill u Marseilleu… Ovo su tek četiri od tisuća mladih žena koje osuđuju seksističko nasilje, javno uznemiravanje i mačo agresiju kojoj su svakodnevno izložene. Noću, naoružane bijelim plahtama i crnom bojom, oblijepljuju ulice porukama podrške žrtvama mizoginije i sloganima koji osuđuju femicid. Neke od njih feministiknje su s dugogodišnjom tradicijom, druge nikad prije nisu vodile ovakvu ili sličnu kampanju, ali sve su revoltirane protiv zlostavljanja koje je preplavilo njihove živote. Seksizam je posvuda… Ali i one su!
   Film je premijerno prikazan na prošlom festivalu u Cannesu, a uoči (canneske) premijere filma „Holy Spider“ grupa žena odjevena u crno nosila je veliki natpis, bacala dimne bombe te dizala šake u zrak. Na natpisu je bila duga lista imena žena koje su muškarci ubili u Francuskoj, a sve kao rezultat obiteljskog nasilja. Odgovornost za ovaj protest na crvenom tepihu preuzela je grupa koja stoji iza dokumentarnog filma „Riposte Féministe“ koji govori o tim ubojstvima. Zanimljivo, osiguranje nije ni na koji način omelo ovaj protest. (Dean Sinovčić, Nacional)
   Kolektivi koji su nam predstavljeni u ovom dokumentarnom filmu raznoliki su po svom sastavu i organizaciji. Bogati raznolikošću i podrijetlom svojih članova, neprestano u razmjeni ideja i metoda, ali i u djelovanju koje ujedinjuje njihovu odlučnost. Od pripreme do kolaža i lijepljenja, ponekad riskantno, ali uvijek tu da nas probudi, ispita... i upravo u dijeljenju tog "doinga" jedinstvo i relevantnost njihovih akcija mobiliziraju nas i upozoravaju. (Arthur Porto / www.senscritique.com)
    Poruku filma nije moguće ignorirati – promjena dolazi. (Andrew Murray / The Upcoming)
    Film koji mladim ženama daje platformu i prati dijalog o uzroku njihove borbe. (Anna Smith / Deadline)
    https://www.imdb.com/title/tt19841846/?ref_=fn_al_tt_1

Who's That Knocking at My Door, 1968. Martin Scorsese, 90 min.
(debitantski film Martina Scorsesea)
Scenarij: Martin Scorsese
Uloge: Zina Bethune, Harvey Keitel, Anne Collette, Lennard Kuras, Michael Scala, Harry Northup, Catherine Scorsese
   Mladi J.R. tipični je Amerikanac odrastao u urbanoj njujorškoj četvrti, u mirnom obiteljskom okruženju talijanskih doseljenika, predanih katolika i pripadnika srednje klase. J.R. je nezaposlen, a najviše vremena provodi u druženju s prijateljima na ulicama i po klubovima četvrti Mala Italija. Nakon što na trajektu za Staten Island upozna privlačnu djevojku iz srednje klase, za koju pomisli da bi mu mogla postati suprugom, J.R. će doznati da je ona žrtva seksualnog napastovanja. To saznanje i spoznaja da ona više nije djevica utjecat će na njegov odnos s djevojkom, ponajviše zbog njegova katoličkog odgoja.
   Svoj debitantski dugometražni igrani film, realiziran u crno-bijeloj tehnici, koji je završio kad mu je bilo svega 25 godina, Martin Scorsese je snimao dulje od dvije godine, a tijekom procesa nastanka film sniman kombinacijom 35 mm i 16 mm kamere doživio je brojne promijene i promijenio različite naslove. Rad na projektu započevši 1965. kao kratki studentski film pod naslovom „Bring on the Dancing Girls“, redatelj je prvu verziju zgotovio dvije godine kasnije, te je pod naslovom „I Call First“ premijerno prikazao na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu. Godine 1968. film je krenuo u distribuciju pod naslovom „Who´s that Knocking at My Door“, prema istoimenoj pjesmi na završetku djela, a premda je 1970. redistribuiran pod naslovom „J.R.“, naslov koji se do danas najviše koristi je „Tko to kuca na moja vrata“. Svoj prvijenac, u kojemu je Harvey Keitel ostvario glumački debi, Scorsese je realizirao pod stilskim utjecajem Godarda i Johna Cassavettesa te nadahnut Johnom Fordom. Već su u ovom filmu vidljiva brojna kasnija obilježja njegova autorskog rukopisa, od uporabe zamrznutih kadrova i slow motiona, preko tematiziranja identiteta Italoamerikanaca te motiva katoličkog osjećaja krivnje i iskupljenja, kao i mačizma i nasilja te odnosa prema (idealiziranim) ženama, do naglašene atmosferičnosti, dinamične montaže, svrhovitog korištenja glazbe te dojmljive fotografije i scenografije. (http://kinotuskanac.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0063803/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE:
Fumer fait tousser, 2022. Quentin Dupieux, 80 min. FR
Scenarij: Quentin Dupieux
Uloge: Gilles Lellouche, Vincent Lacoste, Anaïs Demoustier, Jean-Pascal Zadi, Oulaya Amamra, Adèle Exarchopoulos
   Skupina superheroja “Duhanske snage” nalazi se pred raspadom. Nakon bitke protiv zlonamjerne ogromne kornjače, “Duhanske snage” moraju ponovno pronaći zajedništvo koje ih je nekad krasilo. Upravo zbog toga vođa skupine predlaže im da odu na zajednički odmor u trajanju od tjedan dana kako bi povratili uzajamno povjerenje, ali i obnovili snagu za novo spašavanje svijeta, ovoga puta protiv Lezardina, najokrutnijeg vladara svemira koji je odlučio uništiti naš planet.
   Redatelj s lakoćom koristiti ekstremno nasilje i pretvara ga u sarkazam i komediju. (Valerie Complex / Deadline Hollywood)
   Toliko je nepredvidiv i duhovit da vam se jednostavno sviđa. (Germain Lussier / io9.com)
   Apsolutno zabavan i genijalan - Dupieuxovoj razuzdanoj mašti nema kraja. (Sara Martínez / Ruiz Espinof)
   Možda nije tako sadržajan ili smiješan kao neki drugi njegovi filmovi, ali ostaje dašak svježeg zraka i sadrži dovoljno trenutaka invencije i besprijekorne komedije da vas zabavi i šarmira. (Elena Lazic / The Playlist)
https://www.imdb.com/title/tt15471560/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA DISNEYA:
Dead Presidents, 1995. Albert & Allen Hughes, 119 min. US
Scenarij: Michael Henry Brown prema priči Michaela Henryja Browna, Alberta & Allena Hughesa
Uloge: Larenz Tate, Keith David, Chris Tucker, N'Bushe Wright, Freddy Rodriguez, Bokeem Woodbine
   Radnja započinje u Bronxu 1968. gdje mladi Afro-amerikanac Anthony Curtis odlučuje nakon završene srednje škole umjesto u koledž otići u marince, ostavivši trudnu djevojku. Nakon nimalo ugodnih godina provedenih u paklu vijetnamskog rata, vraća se kući, gdje otkriva kako gotovo ništa više nije kao prije. Njegovi najbolji prijatelji, takodjer vijetnamski veterani, odali su se drogi. Njegovu novu obitelj je tokom dugotrajnog odsustva morao izdržavati lokalni svodnik. Anthony pokušava preživjeti radeći naporan posao u klaonici, ali kada izgubi posao jedino što mu preostaje jest kriminal. Zajedno s prijateljima, bivšim lokalnim gangsterom, te crnom revolucionarkom planira napasti furgon korištenih novčanica koje savezna vlada namjerava poslati na spaljivanje u Washington.
   Film se temelji na iskustvima Haywooda T. Kirklanda čija je priča detaljno opisana u knjizi „Bloods: An Oral History of the Vietnam War by Black Veterans“  Wallacea Terryja.
   Iznimno ambiciozan nastavak njihovog sjajnog prvijenca, “Menace II Society“ , „Mrtvi predsjednici“ braće Hughes dođu u slijepu ulicu, ali angažiranost teških tema i eksplozivnih situacija čini ih snažnom dramom. (Todd McCarthy / Variety)
   I očekivano i iznenađujuće, poznato, a ipak nekako drugačije. (Kenneth Turan / Los Angeles Times)
   Drugi na mojoj listi pet najpodcijenjenijih filmova svih vremena. (Mark Kermode)
   Možda nije savršen film, ali još uvijek dokazuju kako braća Hughes imaju dosta kapaciteta i kako je velika vjerojatnost da će njihov slijedeći projekt uistinu biti remek-djelo. (Dragan Antulov, purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0112819/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE:
Aline, 2020. Valérie Lemercier, 126 min. FR/BE/CAN
Scenarij: Valérie Lemercier i Brigitte Buc
Uloge: Valérie Lemercier, Sylvain Marcel, Danielle Fichaud
   Quebec, 1960-e. Sylvette i Anglomard dočekali su svoje četrnaesto dijete, Aline. U ovoj skromnoj obitelji glazba je sve. Kad producent otkrije Aline i njezin zlatan glas, ima samo jednu ideju na umu: učiniti je najpopularnijom pjevačicom svijeta. Potpomognuta od strane članova vlastite obitelji, iskustvom Guya Claudea te okružena silnom pažnjom i ljubavi, Aline postaje tvorcem nevjerojatne životne sudbine.
   Valérie Lemercier, dvostruka dobitnica nagrade César, glumi Aline u glazbenoj drami nadahnutoj životom i karijerom legendarne Céline Dion.
   Često sam slušala njezine pjesme, posebno one na kojima je surađivala sa Jean-Jacquesom Goldmanom. Nisam znala mnogo o životu gospođe Dion niti poznavala ostatak njezina glazbenog opusa. U prosincu 2016., kad sam je, poput milijuna drugih ljudi, ugledala kako čini prve životne korake bez životnog partnera Renéa, uvelike sam se poistovjetila s ovom nevjerojatnom osobom i pjevačicom. Bila sam dirnuta njezinom hrabrošću, njezinom samoćom. Odmah sam shvatila da je ova velika umjetnica okosnica mojeg sljedećeg filma. Iste večeri producentica Emmanuelle Duplay me slušala i rekla mi da apsolutno želi raditi na filmu. Povrh talenta, ono što me fascinira kod Céline jest njezina iskrenost. Ona je poput otvorene knjige, prema publici se odnosi kao prema vlastitoj obitelji. Kad sam je promatrala na koncertu u Bercyju, s lakoćom sam procijenila njezin žar i koliko su njezini obožavatelji divni. Osjećala sam se kao kod kuće. (redateljica Valérie Lemercier)
   Ono što nedostaje je istraživanje umjetnosti Celine Dion kao pjevača. Ovo je dio koji nedostaje većini biografskih filmova, koji općenito smatraju skandal daleko fascinantnijim od istraživanja zašto je osoba uopće poznata. (Sheila O'Malley / www.rogerebert.com)
   „Aline“ je definitivno čudna, ali je također i neobično zabavna. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt9735462/?ref_=fn_al_tt_1

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Saint-Omer, 2022. Alice Diop, 122 min. FR
Scenarij: Amrita David i Alice Diop
Uloge: Kayije Kagame, Guslagie Malanda, Valérie Dréville
   Madame Coly, zašto ste ubili svoju kćer?
   Ne znam. Nadam se da mi ovo suđenje može pomoći da shvatim.
   U središtu priče nalaze se dvije žene: Laurence Coly, mlada senegalska imigrantkinja i studentica filozofije optužena da je ubila svoje 15-mjesečno dijete ostavivši ga da se utopi u oceanu, te Rama, senegalsko-francuska profesorica književnosti koja putuje iz Pariza u Saint-Omer kako bi taj slučaj iskoristila pri pisanju moderne preinake grčkog mita o Medeji.
   Premda igrano djelo, ono ništa manje nije vezano za vanfilmsku zbilju nego autoričin prethodni opus. Naime, lik Coly izvučen je iz stvarne vijesti koja je potresla Francusku 2016. godine, a lik Rame temelji se na samoj redateljici koja je, obuzeta slučajem čedomorstva (a u to doba i sama trudna), prisustvovala suđenju koje je uslijedilo. S obzirom na to da kamere nisu bile dozvoljene u sudnici, Diop evocira vlastita sjećanja, transkripte saslušanja i rekonstruira mizanscenu, a tom prostoru navodne objektivnosti kontrira specifično kompleksnu pozadinu optužene koja, poput mnogih tragičnih figura, zadržava svoje pravo da bude neshvaćena.
   Film je (bio) francuski kandidat za Oscara.
   Užasno iskustvo jedne imigrantice, „Saint Omer“, stavlja majku u fokus a publiku u žiri kako bi se pronašla ljudskost u nehumanom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Diop je snimila dobar film i pokazala da za nju ima mjesta i u igranoj formi. (Marko Njegić, SD)
   Prvijenac Alice Diop radikalan je, uznemirujući i fascinantan pogled na majčinstvo. (svijetkulture.com)
https://www.imdb.com/title/tt15376894/?ref_=fn_al_tt_1

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Les enfants des autres, 2022. Rebecca Zlotowski, 103 min. FR
Scenarij: Rebecca Zlotowski
Uloge: Virginie Efira, Roschdy Zem, Chiara Mastroianni
   Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Veneciji, “Tuđa djeca” je novi film redateljice Rebecce Zlotowski u kojem francuska glumačka senzacija Virginie Efira tumači ulogu Rachel, žene koja voli svoj život, svoje studente, svoje prijatelje, svog bivšeg supruga i lekcije iz gitare na koje redovito odlazi. Uskoro se zaljubljuje u Alija, novog momka, te se vrlo brzo zbližava s njegovom četverogodišnjom kćerkom Leilom. Uvečer ju priprema za krevet, pazi na nju, voli ju poput majke… ali ona nije njezina majka. Barem ne još. Rachel ima 40 godina. Njezina želja za stvaranjem vlastite obitelji svakog dana sve je jača, a biološki sat nemilosrdno otkucava. Je li prekasno?
   Rebecca Zlotowski potpisuje vrlo lijep portret žene, te ljubavnu priču u kojoj dobronamjernost prevladava nad rivalstvom. (L'Humanité)
   Dirljiv portret heroine bez djece kojoj se sviđa kći njezinog novog prijatelja. Film koji se, oslikavajući zlo (maćehe) rendgenom, odlikuje finoćom, strogošću i osjetljivošću. (Les Echos)
   Potresna, suvremena ljubavna priča koja zabranjuje patetiku. (Paris Match)
   Virginie Efira najuzbudljivija je glumica francuske kinematografije. (Adam Sanchez / www.gqmagazine.fr)
https://www.imdb.com/title/tt15403712/?ref_=nv_sr_srsg_0

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

Världens vackraste pojke, 2021. Kristina Lindström, Kristian Petri, 93 min. SE / DE / FR
   1970. godine redatelj Luchino Visconti proputovao je Europu u potrazi za savršenim dječakom dostojnim predstavljana apsolutne ljepote u njegovom novom filmu, adaptaciji romana 'Smrt u Veneciji' Thomasa Manna. U Stockholmu otkriva Björna Andrésena, sramežljivog 15-godišnjaka koji će uz Viscontija preko noći steći međunarodnu slavu. Björn provodi kratak, ali intenzivan dio svoje mladosti između Lida u Veneciji, Londona, filmskog festivala u Cannesu i dalekog Japana. Sada, pedeset godina nakon premijere „Smrti u Veneciji“, Björn nas vodi na izvanredno putovanje sačinjeno od osobnih uspomena, filmske povijesti, zvjezdane prašine i tragičnih događaja.
   Očarao je ne samo Dirka Bogardea nego cijeli svijet svojom ljepotom, ali prije svega svojom karizmom, svojim izgledom. Njegova uloga je nijema, ali je ispunjava nedokučivošću. Kontrast između nekad i sada ne može biti veći. U sadašnjosti, Björn Andrésen živi u bijedi i prijeti mu deložacija sve dok ga njegova djevojka Jessica ne spasi u posljednjem trenutku. Sada u "Najljepšem dječaku na svijetu" Björn Andrésen može ispričati vlastitim riječima, lijepo i elokventno, kako je moglo proći tako loše, nadopunjeno filmovima i audio snimkama iz njegova djetinjstva na kojima ga možete vidjeti kako savršeno svira klavir. Zapravo, želio se baviti glazbom, a ne glumom. (www.svd.se)
   „Najljepši dječak na svijetu“ postaje neka vrsta filmsko-povijesnog dodatka koji, kroz osobno, otvara etička pitanja koja okružuju produkciju i posljedice djela. (ng.se)
   Najljepši dječak na svijetu' je srceparajuće istraživanje bezvremenskog idola i težine njegova uspjeha. (rogerebert.com)
   Dirljiva, melankolična studija o starenju pod svjetlima sve slabijih reflektora. (Guy Lodge / Attitude)
   Pronicljivo i snažno istraživanje slave za kojom se nikad nije tragalo, ljepote dovedene i prodane i obiteljskog života koji je ostao slomljen tragedijom. (Cinerama)
https://www.imdb.com/title/tt8801666/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
BlowUp, 1966. Michelangelo Antonioni, 113 min. US
Scenarij: Michelangelo Antonioni, Tonino Guerra
Uloge: David Hemmings, Vanessa Redgrave, Sarah Miles, Jane Birkin, Veruschka von Lehndorff
   Uspješan londonski modni fotograf slučajno snimi nejasne aktivnosti mlađe žene i starijeg muškarca u jednome parku. Razvivši fotografije u studiju, postaje uvjeren da je kamera zabilježila ubojstvo. No što više povećava snimljeni detalj, to je udaljeniji od istine, zbog čega kreće u istragu ne bi li otkrio što se zaista dogodilo.
   Temeljen na kratkoj priči Julija Cortázara „Las babas del diablo“ (dijelom je i nadahnut životom uglednog britanskog fotografa Davida Roystona Baileyija), kontrakulturalni klasik Michelangela Antonionija uronjen je u društvenu, modnu i glazbenu scenu swinging Londona 1960-ih, koja postaje poprištem, za Antonionija karakterističnu dramu o duhovnoj krizi suvremenog čovjeka. „Povećanje“ je osvojilo Grand Prix na Filmskom festivalu u Cannesu.
   Film nije o odnosu čovjeka s čovjekom, nego o odnosu čovjeka sa stvarnošću. (redatelj Michelangelo Antonioni)
   U slučaju „BlowUp-a“, misterij [tj. je li se dogodilo ubojstvo] je relevantan za film, ali rješenje nije. Doista, nepostojanje rješenja je dio poante: životna neizvjesnost.. .prava neizvjesnost ne leži u misteriji fotografskih uvećanja, već u nestabilnosti samog Thomasa… Budući da „BlowUp“ nije riješen sretno, već u potpunom prepuštanju fantaziji i posljedično zaboravu, možemo ga shvatiti ili kao opomenu da se pomirimo sa stvarnošću, ili kao opomenu u kojoj je težnja za materijalnom dobiti prijetnja čovječanstvu. (povjesničar filma Gordan Gow)
   Jednako važan i temeljan film kao što su „Citizen Kane“, „Open City“ i „Hiroshima, Mon Amour“ – možda čak i više. (Arthur Knight / Playboy)
   Hipnotička, čarobna radnja, u kojoj se lik nakratko probudi iz dubokog sna otuđenosti i onda ponovno odluta. Ovo je glavni cilj filma. Ne 'Swinging London'. Ne egzistencijalna misterija. Ne paralele između onoga što Hemmings radi sa svojim fotografijama i onoga što Antonioni radi s Hemmingsom. Već jednostavno zapažanja da smo sretni kad radimo ono što radimo dobro, a nesretni tražeći zadovoljstvo negdje drugdje. https://www.imdb.com/title/tt0060176/?ref_=nv_sr_srsg_0Pretpostavljam da je Antonioni bio sretan kad je snimao ovaj film. (Roger Ebert)
https://www.imdb.com/title/tt0060176/?ref_=nv_sr_srsg_0

Morte a Venezia, 1971. Luchino Visconti, 130 min. IT/US
Scenarij: Luchino Visconti prema romanu Thomasa Manna
Uloge: Dirk Bogarde, Björn Andresen, Silvana Mangano, Romolo Valli, Mark Burns, Marisa Berenson
   Adaptacija romana Thomasa Mana o avangardnom kompozitoru koji dolazi u Veneciju ne bi li prebrodio osobnu i umjetničku krizu.
   Djelo koje impresionira likovnošću (snimatelj Pasqualino De Santis) i sugestivno ostvarenom atmosferom Venecije zaražene kolerom od koje umire i glavni junak (Dirk Bogarde), pisac koji kao svoje »zbogom životu« doživljava sentimentalno nagnuće prema prelijepom dječaku.Meditativna ispovijed čovjeka na kraju života, svih nada i očekivanja, kojemu ovaj zadnji »bljesak«, nevini dječak koji ga i ne zapaža, olakšava smrt. (filmska.lzmk.hr)
   U ovom bezvremenskom djelu Visconti predložak Thomasa Manna upotpunjuje referencama na skladatelja Gustava Mahlera, a bavi se svojim trajnim preokupacijama: dvosmislenošću i isprepletenošću erotske žudnje i čežnje za smrću. Umiruća Venecija postaje metafora dekadencije zapadne kulture na prijelazu stoljeća. (kinoeuropa)
   Osnovnu komponentu Viscontijeva stvaranja čini njegov odnos spram literarnog predloška i problem transponiranja jednog medija u drugi. Ka tom putu hrvanja s literaturom kojoj je ostajao  fanatično odan, Visconti je imao uspona i padova. Njegovo djelo možda najbolje potvrđuje onaj paradoks (ako je to uopće paradoks) da su na velikim književnim ostvarenjima nastajali uglavnom blijedi i loši filmovi i obratno - po zapisima banalnm i često puta s ruba literature stvarani su vrijedni filmovi. Međutim, kako se talijanski film šezdesetih godina oslobađa neorealističkih okvira tako i Visconti  prelazi na nove literarne predloške (egzistencijalističke, postekspresionističke), orijentirajući se uglavnom na strane autore. (Svemir Pavić)
   Cannes Film Festival 1971. Specijalna nagrada povodom 25. obljetnice festivala
   Nagrade David di Donatello 1971. Najbolja režija
   Nagrade BAFTA 1971. Najbolja scenografija, kostimografija, fotografija i glazbeni zapis
https://www.imdb.com/title/tt0067445/

100 GODINA DISNEYA:

The Hand That Rocks the Cradle, 1992. Curtis Hanson, 110 min. US
Scenarij: Amanda Silver
Uloge: Annabella Sciorra, Rebecca DeMornay, Matt McCoy, Ernie Hudson, Julianne Moore
   Claire Bartel je naprosto prezaposlena: njene dužnosti supruge, majke i poslovne žene nadilaze njene mogućnosti i vrijeme, te je prisiljena unajmiti Peyton Flanders naizgled savršenu dadilju. No, prevara je bila ogromna! Peyton je sve samo ne savršena, polako pletući mrežu zla trudeći se na svaki način - ne libeći se ni ubojstva - preuzeti Clairino mjesto i poziciju u obitelji...
   Veliki uspjeh „Fatalne privlačnosti“ otvorio je novu eru trilera u kojima su glavni protagonisti(ce) opasne žene. Među najboljim sljedbenicima, uz „Single White Female“, je ova uznemirujuća priča o zlokobnoj dadilji. Svakako jedan od najintrigantnijih i najuzbudljivijih trilera početkom devedesetih u sigurnim je rukama Curtisa Hansona (Prozor spavaće sobe, Pod lošim utjecajem...) koji nas vodi kroz pomračeni um "dadilje iz pakla" - izvrsna Rebecca De Mornay koja nikada prije ni kasnije nije ponovila sličnu kreaciju. (Vladimir Županović)
   Mislim da ona (Rebecca DeMornay, op VE) radi vrlo dobar posao, vrlo, vrlo zvučnu ulogu negativca u ovom filmu. (Roger Ebert)
   Ovo je DeMornayin film i ona je zaista opaka: u jednom trenutku može ubiti, a već u sljedećem blista do zavodljivosti. (Michael Upchurch / Seattle Times)
   Nakon što „progutate“ jednu nelogičnost na početku, postajete potpuno očarani genijalnošću priče, njezinom napetosti i zastrašujućim vrhuncem. (Quentin Crisp / Christopher Street)
https://www.imdb.com/title/tt0104389/?ref_=fn_al_tt_1

Världens vackraste pojke, 2021. Kristina Lindström, Kristian Petri, 93 min. SE / DE / FR
   1970. godine redatelj Luchino Visconti proputovao je Europu u potrazi za savršenim dječakom dostojnim predstavljana apsolutne ljepote u njegovom novom filmu, adaptaciji romana 'Smrt u Veneciji' Thomasa Manna. U Stockholmu otkriva Björna Andrésena, sramežljivog 15-godišnjaka koji će uz Viscontija preko noći steći međunarodnu slavu. Björn provodi kratak, ali intenzivan dio svoje mladosti između Lida u Veneciji, Londona, filmskog festivala u Cannesu i dalekog Japana. Sada, pedeset godina nakon premijere „Smrti u Veneciji“, Björn nas vodi na izvanredno putovanje sačinjeno od osobnih uspomena, filmske povijesti, zvjezdane prašine i tragičnih događaja.
   Očarao je ne samo Dirka Bogardea nego cijeli svijet svojom ljepotom, ali prije svega svojom karizmom, svojim izgledom. Njegova uloga je nijema, ali je ispunjava nedokučivošću. Kontrast između nekad i sada ne može biti veći. U sadašnjosti, Björn Andrésen živi u bijedi i prijeti mu deložacija sve dok ga njegova djevojka Jessica ne spasi u posljednjem trenutku. Sada u "Najljepšem dječaku na svijetu" Björn Andrésen može ispričati vlastitim riječima, lijepo i elokventno, kako je moglo proći tako loše, nadopunjeno filmovima i audio snimkama iz njegova djetinjstva na kojima ga možete vidjeti kako savršeno svira klavir. Zapravo, želio se baviti glazbom, a ne glumom. (www.svd.se)
   „Najljepši dječak na svijetu“ postaje neka vrsta filmsko-povijesnog dodatka koji, kroz osobno, otvara etička pitanja koja okružuju produkciju i posljedice djela. (ng.se)
   Najljepši dječak na svijetu' je srceparajuće istraživanje bezvremenskog idola i težine njegova uspjeha. (rogerebert.com)
   Dirljiva, melankolična studija o starenju pod svjetlima sve slabijih reflektora. (Guy Lodge / Attitude)
   Pronicljivo i snažno istraživanje slave za kojom se nikad nije tragalo, ljepote dovedene i prodane i obiteljskog života koji je ostao slomljen tragedijom. (Cinerama)
https://www.imdb.com/title/tt8801666/?ref_=fn_al_tt_1

Morte a Venezia, 1971. Luchino Visconti, 130 min. IT/US
Scenarij: Luchino Visconti prema romanu Thomasa Manna
Uloge: Dirk Bogarde, Björn Andresen, Silvana Mangano, Romolo Valli, Mark Burns, Marisa Berenson
   Adaptacija romana Thomasa Mana o avangardnom kompozitoru koji dolazi u Veneciju ne bi li prebrodio osobnu i umjetničku krizu.
   Djelo koje impresionira likovnošću (snimatelj Pasqualino De Santis) i sugestivno ostvarenom atmosferom Venecije zaražene kolerom od koje umire i glavni junak (Dirk Bogarde), pisac koji kao svoje »zbogom životu« doživljava sentimentalno nagnuće prema prelijepom dječaku.Meditativna ispovijed čovjeka na kraju života, svih nada i očekivanja, kojemu ovaj zadnji »bljesak«, nevini dječak koji ga i ne zapaža, olakšava smrt. (filmska.lzmk.hr)
   U ovom bezvremenskom djelu Visconti predložak Thomasa Manna upotpunjuje referencama na skladatelja Gustava Mahlera, a bavi se svojim trajnim preokupacijama: dvosmislenošću i isprepletenošću erotske žudnje i čežnje za smrću. Umiruća Venecija postaje metafora dekadencije zapadne kulture na prijelazu stoljeća. (kinoeuropa)
   Osnovnu komponentu Viscontijeva stvaranja čini njegov odnos spram literarnog predloška i problem transponiranja jednog medija u drugi. Ka tom putu hrvanja s literaturom kojoj je ostajao  fanatično odan, Visconti je imao uspona i padova. Njegovo djelo možda najbolje potvrđuje onaj paradoks (ako je to uopće paradoks) da su na velikim književnim ostvarenjima nastajali uglavnom blijedi i loši filmovi i obratno - po zapisima banalnm i često puta s ruba literature stvarani su vrijedni filmovi. Međutim, kako se talijanski film šezdesetih godina oslobađa neorealističkih okvira tako i Visconti  prelazi na nove literarne predloške (egzistencijalističke, postekspresionističke), orijentirajući se uglavnom na strane autore. (Svemir Pavić)
   Cannes Film Festival 1971. Specijalna nagrada povodom 25. obljetnice festivala
   Nagrade David di Donatello 1971. Najbolja režija
   Nagrade BAFTA 1971. Najbolja scenografija, kostimografija, fotografija i glazbeni zapis
https://www.imdb.com/title/tt0067445/

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
   Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
   Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
   Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
   Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
   Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
   Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
   Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

DANI FRANKOFONIJE:
Aline, 2020. Valérie Lemercier, 126 min. FR/BE/CAN
Scenarij: Valérie Lemercier i Brigitte Buc
Uloge: Valérie Lemercier, Sylvain Marcel, Danielle Fichaud
   Quebec, 1960-e. Sylvette i Anglomard dočekali su svoje četrnaesto dijete, Aline. U ovoj skromnoj obitelji glazba je sve. Kad producent otkrije Aline i njezin zlatan glas, ima samo jednu ideju na umu: učiniti je najpopularnijom pjevačicom svijeta. Potpomognuta od strane članova vlastite obitelji, iskustvom Guya Claudea te okružena silnom pažnjom i ljubavi, Aline postaje tvorcem nevjerojatne životne sudbine.
   Valérie Lemercier, dvostruka dobitnica nagrade César, glumi Aline u glazbenoj drami nadahnutoj životom i karijerom legendarne Céline Dion.
   Često sam slušala njezine pjesme, posebno one na kojima je surađivala sa Jean-Jacquesom Goldmanom. Nisam znala mnogo o životu gospođe Dion niti poznavala ostatak njezina glazbenog opusa. U prosincu 2016., kad sam je, poput milijuna drugih ljudi, ugledala kako čini prve životne korake bez životnog partnera Renéa, uvelike sam se poistovjetila s ovom nevjerojatnom osobom i pjevačicom. Bila sam dirnuta njezinom hrabrošću, njezinom samoćom. Odmah sam shvatila da je ova velika umjetnica okosnica mojeg sljedećeg filma. Iste večeri producentica Emmanuelle Duplay me slušala i rekla mi da apsolutno želi raditi na filmu. Povrh talenta, ono što me fascinira kod Céline jest njezina iskrenost. Ona je poput otvorene knjige, prema publici se odnosi kao prema vlastitoj obitelji. Kad sam je promatrala na koncertu u Bercyju, s lakoćom sam procijenila njezin žar i koliko su njezini obožavatelji divni. Osjećala sam se kao kod kuće. (redateljica Valérie Lemercier)
   Ono što nedostaje je istraživanje umjetnosti Celine Dion kao pjevača. Ovo je dio koji nedostaje većini biografskih filmova, koji općenito smatraju skandal daleko fascinantnijim od istraživanja zašto je osoba uopće poznata. (Sheila O'Malley / www.rogerebert.com)
   „Aline“ je definitivno čudna, ali je također i neobično zabavna. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt9735462/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA DISNEYA:
Dinosaur, 2000. Ralph Zondag & Eric Leighton, 82 min. US
   Radnje smještene prije 65 milijuna godina, „Dinosaur“ (39. Disneyjev dugometražni animirani film) je zanimljiva priča o Aladaru, iguanodonu koji se odvojio od svoje vrste i kojega je odgojila porodica. Kad kiša meteora uništi njihov dom, Aladar i njegova obitelj slijede krdo dinosaura u potrazi za sigurnošću.
   Priča nije toliko bitna kad film izgleda ovako dobro, a riječ je o vrhuncu tehničkih dostignuća. (Bob Grimm / Sacramento News)
   Iako je „Dinosaurov“ zaplet generičan i dosadan, zapanjujuća računalna animacija i detaljna pozadina dovoljni su da ga se isplati pogledati. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Negdje na pola puta, počinjete se navikavati na slikovnu čudesnost filma. (Todd McCarthy / Variety)
https://www.imdb.com/title/tt0130623/?ref_=fn_al_tt_1

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
   Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
   Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
   Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
   Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
   Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
   Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
   Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
   Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
   „4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
   Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
   Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

100 GODINA WARNERA:
Barry Lyndon, 1975. Stanley Kubrick, 184 min.UK / US
Scenarij: Stanley Kubrick prema romanu Williama Makepeacea Thackeraya "The Memoirs of Barry Lyndon, Esq."
Uloge: Ryan O'Neal, Marisa Berenson, Hardy Krueger, Patrick Magee, Diana Koerner
   Životni put Redmonda Barryja, od ranih 1760-ih do 1789., njegova lutanja Europom za Sedmogodišnjeg rata, pustolovine što ih proživljava kao kockar i pruski špijun, potom brak s bogatom nasljednicom Lady Lyndon, od koje dobiva titulu i prezime.
   „Barry Lyndon“ možda je najupečatljiviji primjerak Kubrickova stila: dugačak, kruto režirani film o mladom Ircu Barryju (uz ulogu u Hillovu „Vozaču”, Ryanu O’Nealu ova je jedina vrijedna spomena u karijeri) koji se bori za vlastitu poziciju unutar uštogljene engleske aristokracije. Poput Wihlerovih goblena Kubrick slaže slike ispred gledatelja u pravoj pravcatoj školi režije obračunavajući se s junakovom pohlepom i ambicijama, ali i dekadencijom društva kojeg je suvremenik... (Vladimir Županović)
   „Barry Lyndon“ osvojio je četiri Oscara: Najbolja glazba, kostimografija, fotografija i scenografija. Iako su neki kritičari zamjerali sporost filma i suzdržane emocije, njegova reputacija, kao i reputacija mnogih Kubrickovih djela, s vremenom je rasla. Važno je spomenuti kako je u to vrijeme Kubrick radio na filmu o Napoleonu, ali je morao odustati jer studio nije bio zainteresiran nakon propasti „Waterloa” - silan trud koji je uložio u proučavanje tog povijesnog razdoblja iskoristio je u „Barryju Lyndonu”.
   Gotovo je agresivan u svojoj hladnoj distanciranosti. Jedan od najljepših filmova ikada snimljenih. (Roger Ebert)
   Kubrick je brzopleto uzeo ovu priču i kontrolirao ju je tako pedantno da je isušio krv iz nje. (Paulina Kael)
   I, mali kuriozitet: bio je ovo prvi film iz Kubrickove ostavštine, točnije DVD kolekcije koja se svojevremeno pojavila na hrvatskom tržištu. Poznavatelji priče znaju o čemu je riječ: desetljećima su ljubitelji Kubrickovog rukopisa na ovim prostorima bili žrtve političkih sustava u kojima su živjeli. Najprije, Kubrick nije želio da se niti jedan njegov film prikaže u državama totalitarnih (komunističkih) vođa, da bi početkom devedesetih postao malo fleksibilniji nakon demokratskih promjena. Treba reći da je Kubrick osim što je redatelj, ujedno i producent svojih filmova te je na taj način u cijelosti kontrolirao vlastiti opus. Osim pokojeg filma kojeg smo mogli vidjeti na televiziji, početkom devedesetih najavljeno je video izdanje svih njegovih radova, da bi nakon plasiranja spektakularne „Odiseje“ početkom devedesetih Kubrick stavio novu zabranu. Razlog se može iščitati iz njegove tadašnje izjave: tamo gdje barbari ratuju nema mjesta mojoj umjetnosti...
https://www.imdb.com/title/tt0072684/?ref_=fn_al_tt_1

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
   Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
   Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
   Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
   Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
   Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
   Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
   Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA DISNEYA:
Veronica Guerin, 2003. Joel Schumacher, 98 min. IE/UK/US
Scenarij: Carol Doyle i Mary Agnes Donoghue
Uloge: Cate Blanchett, Gerard McSorley, Ciarán Hinds, Brenda Fricker, Don Wycherley, Barry Barnes, Simon O'Driscoll, Emmet Bergin, Charlotte Bradley, Mark Lamber
   Smještena u turbulentnu 1996. godinu, istinita priča o irskoj novinarki Veronici Guerin snažna je priča o iskonskoj hrabrosti, poštenju i nepotkupljivosti. Ne samo to; priča je to i obrazac kako bi se trebalo i moralo djelovati s pozicije javne riječi koja toliko toga može uzburkati i promijenit
   Dublin 1996. premrežen je dilerima droge, sukobima kriminalca, akcijama IRA-a, "poduhvatima" generala Martina Cahilla. U cijelom tom kaosu izdiže se jedna osoba, Veronica Guerin, novinarka Sunday Independenta koja ne želi i ne može promatrati kako joj se grad urušava. Ono što je pri tome bitno jeste da Veronica nije salonski novinar koji odlazi na pressice i prima saopćenja u mirnoći svog ureda: ona samostalno poduzima akcije i ide drito u srž problema, među same kriminalce i dilere riskirajući pri tome ne samo vlastitu sigurnost, nego i sigurnost svojih najbližih.
   Hrabra Veronica Guerin (i njen urednik bez kojeg ništa ne bi bilo moguće), možda nije bila talentirani novinar lijepe (književne) forme riječi, ali je njen način rada, aktualnost i sirovost tema koje je obrađivala, utjecao na javno mnijenje i promjenu zakona u Irskoj. Mada je cijela priča tragično završila, smrt Veronice Guerin (ubijena je na auto-putu naručenim ubojstvom od narko-bossa) ipak nije bila uzaludna: cijeli niz akcija koje je poduzela policija nakon toga, a i sam zakonodavac, pokazala je na koji se način mora djelovati i na koji se način može doći do pada stope kriminala. Moglo bi se secirati filmsku priču i izvedbu te tražiti mane, ali vjerujte, to u ovom slučaju uopće nije bitno. Bitan je angažman Veronice Guerin, a nakon gledanja ostaje u zraku lebdjeti pitanje: da je bilo (ili da ima) ovako hrabrih novinara (čast rijetkim iznimkama) u Lijepoj našoj, da li bi, npr., u periodu tranzicije i pretvorbe sve prošlo onako ponižavajuće za hrvatski narod. Može i drugačije: obavezuje li na djelovanje svih struktura angažirani tekst, potkrijepljen dokazima. (Vladimir Županović)
https://www.imdb.com/title/tt0312549/?ref_=nv_sr_srsg_0

Holy Spider / Ankabut-e moqaddas, 2021. Ali Abbasi, 118 min. DE/DK/FR/SE/IT/HKJ
Scenarij: Ali Abbasi & Afshin Kamran Bahrami
Uloge: Mehdi Bajestani, Zar Amir Ebrahimi, Arash Ashtiani, Forouzan Jamshidnejad, Alice Rahimi
   Novinarka Rahimi odlazi u iranski sveti grad Mašhad kako bi istražila ubojstva serijskog ubojice koji je uvjeren da djeluje u božje ime i da čisti ulice od grešnika ubijajući seksualne radnice. Broj žrtava raste, a Rahimi je sve bliže ubojici. Ipak, prilika za zadovoljenje pravde sve je dalje jer mnogi Pauka smatraju junakom.
   Radnja se temelji na istinitoj priči o serijskom ubojici Saeedu Hanaeiju koji je ubio 16 žena. Ovaj napeti krimić priznatog redatelja i scenarista Alija Abbasija hrabra je osuda društva u kojem je okrutno uzimanje pravde u svoje ruke dio svakodnevice. „Sveti pauk“ osvojio je nagradu za najbolju glumicu (Zar Amir Ebrahimi) ove godine u Cannesu. (film je danski kandidat za Oscara, i našao se među pet nominiranih)
   Moja namjera nije bila napraviti film o serijskom ubojici. Htio sam snimiti film o društvu serijskih ubojica. Riječ je o duboko ukorijenjenoj mizoginiji unutar iranskog društva, koje nije specifično religijsko ili političko već kulturno... Umjesto snimanja još jednog filma o različitim načinima na koje muškarac može ubiti i osakatiti žene, želio sam naglasiti složenost problema i uloge na različitim stranama, posebno u ime žrtava. (redatelj Ali Abbasi)
   Crtajući pesimističnu sliku konzervativnog i patrijarhalnog iranskog društva, film je efektno podijeljen na dvije priče, sagledane iz novinarkine i ubojičine perspektive prije nego što se njihove linije isprepletu poput krajeva marame za davljenje. (Marko Njegić, SD)
   „Holy Spider“ se odriče suptilnosti u korist dramatizacije inspirirane užasnim, stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Film je iranska društvena povijest koja na prvu izgleda kao film o serijskom ubojici... i jedno i drugo je točno. (Danny Leigh / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt18550140/?ref_=fn_al_tt_1

Da li ste videli ovu ženu?, 2022. Dušan Zorić, Matija Gluščević, 79 min. RS/HR
Scenarij: Dušan Zorić, Matija Gluščević
Uloge: Ksenija Marinković, Isidora Simijonović, Boris Isaković, Alex Elektra, Ivana Vuković, Vlasta Velisavljević, Goran Bogdan, Jasna Đuričić, Radoje Čupić
   U vrelini ljetnih dana, Draginja pronalazi tijelo mrtve žene koja podsjeća na nju. U vrelini ljetnih dana, Draginja unajmljuje lažnog muža kako bi se pokazala pred prijateljima. U hladnoći zimske noći, Draginja luta ulicama grada u potrazi za izgubljenim pamćenjem. Kroz tri različita života, jedna sredovječna žena pokušava iskoči iz svoje kože.
   Rezultat je nadrealistična psihodrama fokusirana na temu identiteta, prezicnije, na temu ženskog multiverzuma koji se želi osloboditi. To raslojavanje, tri metamorfoze jedne žene (sve u izvedbi Ksenije Marinković) koja luta Beogradom i njegovim opskurnim zakutcima u potrazi za načinom da iskoči iz vlastite kože. Filmska forma je slijedi, i sama se preoblikujući. (Human Rights Festival 2022)
   Ksenija Marinković se već i ovako proslavila ulogama u tom tipu „obične” žene koji ona može okrenuti i na komični i na dramski registar. Ovdje, pak, njena vještina, emocionalne dubine u koje može zaći i sposobnost transformacije, potpuno dolaze do izražaja i nose ovaj film koji upravo poentira na glumičinoj auri „običnosti”. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
https://www.imdb.com/title/tt14108038/?ref_=fn_al_tt_1

Da li ste videli ovu ženu?, 2022. Dušan Zorić, Matija Gluščević, 79 min. RS/HR
Scenarij: Dušan Zorić, Matija Gluščević
Uloge: Ksenija Marinković, Isidora Simijonović, Boris Isaković, Alex Elektra, Ivana Vuković, Vlasta Velisavljević, Goran Bogdan, Jasna Đuričić, Radoje Čupić
   U vrelini ljetnih dana, Draginja pronalazi tijelo mrtve žene koja podsjeća na nju. U vrelini ljetnih dana, Draginja unajmljuje lažnog muža kako bi se pokazala pred prijateljima. U hladnoći zimske noći, Draginja luta ulicama grada u potrazi za izgubljenim pamćenjem. Kroz tri različita života, jedna sredovječna žena pokušava iskoči iz svoje kože.
   Rezultat je nadrealistična psihodrama fokusirana na temu identiteta, prezicnije, na temu ženskog multiverzuma koji se želi osloboditi. To raslojavanje, tri metamorfoze jedne žene (sve u izvedbi Ksenije Marinković) koja luta Beogradom i njegovim opskurnim zakutcima u potrazi za načinom da iskoči iz vlastite kože. Filmska forma je slijedi, i sama se preoblikujući. (Human Rights Festival 2022)
   Ksenija Marinković se već i ovako proslavila ulogama u tom tipu „obične” žene koji ona može okrenuti i na komični i na dramski registar. Ovdje, pak, njena vještina, emocionalne dubine u koje može zaći i sposobnost transformacije, potpuno dolaze do izražaja i nose ovaj film koji upravo poentira na glumičinoj auri „običnosti”. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
https://www.imdb.com/title/tt14108038/?ref_=fn_al_tt_1

Holy Spider / Ankabut-e moqaddas, 2021. Ali Abbasi, 118 min. DE/DK/FR/SE/IT/HKJ
Scenarij: Ali Abbasi & Afshin Kamran Bahrami
Uloge: Mehdi Bajestani, Zar Amir Ebrahimi, Arash Ashtiani, Forouzan Jamshidnejad, Alice Rahimi
   Novinarka Rahimi odlazi u iranski sveti grad Mašhad kako bi istražila ubojstva serijskog ubojice koji je uvjeren da djeluje u božje ime i da čisti ulice od grešnika ubijajući seksualne radnice. Broj žrtava raste, a Rahimi je sve bliže ubojici. Ipak, prilika za zadovoljenje pravde sve je dalje jer mnogi Pauka smatraju junakom.
   Radnja se temelji na istinitoj priči o serijskom ubojici Saeedu Hanaeiju koji je ubio 16 žena. Ovaj napeti krimić priznatog redatelja i scenarista Alija Abbasija hrabra je osuda društva u kojem je okrutno uzimanje pravde u svoje ruke dio svakodnevice. „Sveti pauk“ osvojio je nagradu za najbolju glumicu (Zar Amir Ebrahimi) ove godine u Cannesu. (film je danski kandidat za Oscara, i našao se među pet nominiranih)
   Moja namjera nije bila napraviti film o serijskom ubojici. Htio sam snimiti film o društvu serijskih ubojica. Riječ je o duboko ukorijenjenoj mizoginiji unutar iranskog društva, koje nije specifično religijsko ili političko već kulturno... Umjesto snimanja još jednog filma o različitim načinima na koje muškarac može ubiti i osakatiti žene, želio sam naglasiti složenost problema i uloge na različitim stranama, posebno u ime žrtava. (redatelj Ali Abbasi)
   Crtajući pesimističnu sliku konzervativnog i patrijarhalnog iranskog društva, film je efektno podijeljen na dvije priče, sagledane iz novinarkine i ubojičine perspektive prije nego što se njihove linije isprepletu poput krajeva marame za davljenje. (Marko Njegić, SD)
   „Holy Spider“ se odriče suptilnosti u korist dramatizacije inspirirane užasnim, stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Film je iranska društvena povijest koja na prvu izgleda kao film o serijskom ubojici... i jedno i drugo je točno. (Danny Leigh / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt18550140/?ref_=fn_al_tt_1

Da li ste videli ovu ženu?, 2022. Dušan Zorić, Matija Gluščević, 79 min. RS/HR
Scenarij: Dušan Zorić, Matija Gluščević
Uloge: Ksenija Marinković, Isidora Simijonović, Boris Isaković, Alex Elektra, Ivana Vuković, Vlasta Velisavljević, Goran Bogdan, Jasna Đuričić, Radoje Čupić
   U vrelini ljetnih dana, Draginja pronalazi tijelo mrtve žene koja podsjeća na nju. U vrelini ljetnih dana, Draginja unajmljuje lažnog muža kako bi se pokazala pred prijateljima. U hladnoći zimske noći, Draginja luta ulicama grada u potrazi za izgubljenim pamćenjem. Kroz tri različita života, jedna sredovječna žena pokušava iskoči iz svoje kože.
   Rezultat je nadrealistična psihodrama fokusirana na temu identiteta, prezicnije, na temu ženskog multiverzuma koji se želi osloboditi. To raslojavanje, tri metamorfoze jedne žene (sve u izvedbi Ksenije Marinković) koja luta Beogradom i njegovim opskurnim zakutcima u potrazi za načinom da iskoči iz vlastite kože. Filmska forma je slijedi, i sama se preoblikujući. (Human Rights Festival 2022)
   Ksenija Marinković se već i ovako proslavila ulogama u tom tipu „obične” žene koji ona može okrenuti i na komični i na dramski registar. Ovdje, pak, njena vještina, emocionalne dubine u koje može zaći i sposobnost transformacije, potpuno dolaze do izražaja i nose ovaj film koji upravo poentira na glumičinoj auri „običnosti”. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
https://www.imdb.com/title/tt14108038/?ref_=fn_al_tt_1

A Man Called Otto, 2022. Marc Forster, 126 min. US
Scenarij: David Magee prema romanu „En man som heter Ove“ Fredrika Backmana (prema istom romanu realiziran je 2015. film i u Švedskoj)
Uloge: Tom Hanks, Mariana Treviño, Rachel Keller, Manuel Garcia-Rulfo
   Prema humorističnom i dirljivom bestseleru New York Timesa, film prati priču o Ottu Andersonu, mrzovoljnom udovcu čija je jedina radost kritiziranje i osuđivanje njegovih ogorčenih susjeda. Kada se živahna mlada obitelj doseli u susjednu kuću, Otto upoznaje brzopletu trudnicu Marisol, što dovodi do neočekivanog prijateljstva koje će njegov svijet okrenuti naglavačke.
   Možda bi ga trebalo gledati u originalu, no i ovaj je Otto prihvatljiv najviše radi Toma Hanksa i likova njegovih susjeda. (Anastazija Vržina, www.perun.hr)
   „Čovjek zvan Otto“ nas unosi u maleno zatvoreno susjedstvo i usamljen svijet jednog od njegovih stanovnika. Riječ je o takozvanom character studyju, odnosno priči koja prvenstveno istražuje stavove, navike, razmišljanja i općenito unutrašnji život određenog lika... Sve u svemu, „Čovjek zvan Otto“ priča je o promjeni, dobroti, ljubaznosti, ljubavi, zajednici i prijateljstvu. (www. svijetfilma.eu)
   Sa savršenim Tomom Hanksom u glavnoj ulozi, gotovo je zajamčeno da će vas „Čovjek zvan Otto“ nasmijati i rasplakati. (rotten tomatoes / audience reviews)
https://www.imdb.com/title/tt7405458/?ref_=fn_al_tt_1

All the Beauty and the Bloodshed, 2022. Laura Poitras, 122 min. US
   Film je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. "Sva ljepota i krvoproliće" premijerno je prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu prošle jeseni i odmah je dobio pohvale kritike, usput osvojivši Zlatnog Lava, glavnu nagradu festivala.
   Epska, emocionalna i slojevita priča o Nan Goldin, umjetnici i aktivistkinji međunarodnog ugleda, ispričana je kroz njezine projekcije, intimne intervjue, revolucionarne fotografije. Prikazuju se i rijetke snimke njezine osobne borbe protiv obitelji Sackler, koju drži odgovornom za opijatsku krizu. Goldin je osnovala aktivističku grupu P.A.I.N. (Prescription Addiction Intervention Now) s ciljem prisiljavanja muzeja na odbijanje novca Sacklerovih kako bi sačuvali svoj ugled. Po uzoru na Act Up organizirali su prosvjede kako bi skrenuli pažnju na toksičnu filantropiju te obitelji čija je tvrtka Purdue Pharma svojim popularnim lijekom OxyContinom raspirila epidemiju uzimanja opijata. Osim toga, grupa se zalagala za destigmatizaciju ovisnosti i smanjenje štete.
   Izuzetan pogled na borbu fotografkinje protiv ovisnosti i institucije odgovorne za njezinu bol, prikazanu kroz njen oštri objektiv. (rotten tomatoes / konsenzus kritičara)
   Zapravo dva dokumentarca u jednom, iako su neraskidivo povezani ne samo zbog osobe u središtu, već i zbog života Nan Goldin, koliko se otvorila (kroz vizualne distorzije, ali ponekad samo zbog potpune, brutalne istine u fotografiji) i koliko je predana bila i jest, kao osoba koja će biti glavna pokretačka snaga u borbi protiv Sacklerovih. Ali prije svega, to je izvrstan film o zajednici – onoj u kojoj je Goldin bila mlada umjetnica, kao umjetnički organizator 1989. godine s izložbom AUDS, a potom u proteklih nekoliko godina protiv Sacklerovih. (Quinoa1984/www.imdb.com)
https://www.imdb.com/title/tt21374850/?ref_=fn_al_tt_1

All That Jazz, 1979. Bob Fosse, 123 min.
Scenarij: Robert Alan Aurthur, Bob Fosse
Uloge: Roy Scheider, Jessica Lange, Leland Palmer, Ann Reinking, Cliff Gorman, Ben Vereen, Erzsébet Földi, David Margulies, Michael Tolan
   Nadareni ali i autodestruktivni koreograf Joe Gideon iscrpljuje sebe i svoje plesače pripremajući plesnu predstavu. Srčani bolesnik, a ne želi usporiti tempo rada pa bi predstava mogla postati njegov labuđi pjev, a priviđa mu se i anđeo smrti.
   Poluautobiografska priča temeljena na Fosseovom životu, te njegovoj karijeri plesača, koreografa i redatelja. Film je inspiriran Fosseovim maničnim naporom da montira film „Lenny“, dok je istovremeno postavljao brodvejski mjuzikl „Chicago“ 1975. Godine. Film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu 1980. godine. Na 52. dodjeli Oscara bio je nominiran za devet Oscara, osvojivši četiri: najbolju originalnu glazbu, scenografiju, kostimografiju i montažu.
   Redatelj Bob Fosse i glavna zvijezda Roy Scheider su na kreativnom vrhuncu u ovoj blistavoj, samosvjesnoj drami o redatelju-koreografu opsjednutom smrću. (rotten tomatoes / konsenzus kritičara)
   Egomanijačan, prekrasno koreografiran, uvjerljiv film. (Variety)
   Najbolji film koji sam ikad vidio. (Stanley Kubrick)
   Uvjerljiva prekretnica u evoluciji hollywoodskog filma: drhtav, pulsirajući, dinamičan i ekscesivan film. (Bruce McCabe / Boston Globe)
   To je film u kojem se riskira, uzbudljiva vožnja toboganom koja zaslužuje posebno poglavlje u filmskoj umjetnosti. (Leonard Klady / Winnipeg Free Press)
  Jedan od najvećih američkih filmova ikada snimljenih. (Grant Watson / Fiction Machine)
  A Tour de force autoportret briljantnog pisca-redatelja-koreografa Boba Fossea, neprimjetno utjelovljen u ulozi karijere Roya Scheidera. (David Lamble / Bay Area Reporter)
https://www.imdb.com/title/tt0078754/?ref_=nv_sr_srsg_0

Vera, 2023. Nedeljko Kovačić, 130 min. RS
Scenarij: Nedeljko Kovačić, Kristina Djuković
Uloge: Jovana Stoiljković, Petar Zekavica, Nikola Kojo, Bojan Žirović, Aleksandar Srećković – Kubura, Viktor Savić, Anita Mančić, Tihomir Stanić, Vuk Kostić, Nebojša Dugalić
   Film “Vera” je inspiriran istinitom pričom o Veri Pešić, špijunki iz vremena Drugog svjetskog rata, koju su neki nazivali “srpska Mata Hari”.
    U labirintu špijunskih igara na Balkanu, od Beča do Carigrada, Vera Pešić opstaje među jugoslavenskim, njemačkim i britanskim špijunima s dvostrukim i trostrukim agendama, sama, bez ideologije, ali odlučna da se bori i preživi.
   Čak i ako postoje istaknuti ženski likovi na filmskom platnu, obično smo navikli da su to žene u sferi umjetnosti ili, ako je ratni period, onda su one bolničarke ili su poznate po svom humanitarnom radu. Užasno su rijetke žene koje su na neki način i akcijske junakinje, a pritom su tako i živjele. “Vera” kao film naravno nije samo špijunski triler, već je to i melodrama, romansirana biografija, ali bez obzira na žanrovsko određenje, to je film koji u svakom pogledu prikazuje jednu rijetku i jedinstvenu ličnost. Mi smo se potrudili na neki način obraniti njen lik, jer nije da je Vera u potpunosti pozitivac na platnu.... Svakako, ona definitivno jeste slojevita ličnost. (scenaristica Kristina Đuković)
   Jovana Stojiljković je iskoristila rijetku priliku za glumicu u okvirima regionalne kinematografije da praktički sama "nosi" film i potvrdila se kao najveća mlada zvijezda srpske kinematografije. (Marko Njegić, SD)
   Glavna glumica Jovana Stojiljković je obavila posao kakav se i traži od ljudi koji prihvaćaju glumu kao ljubav, poziv, pa tek onda kao posao. Njena gluma objašnjava zašto se u Sloveniji glumica zove igralka, ona se igra, ali uvijek s empatijom i nikad osuđujuće. (Zoran Tučkar, www.ravnododna.com)
   Heroina ili antiheroina? Ovisi iz kog ugla se gleda. Nije sve u životu crno ili bijelo. Što se mene tiče, ona je heroina. Mislim da je važno što smo napravili film o jednoj takvoj ženi, koja je bila svakakva, ali prije svega jako hrabra. (glavna glumica Jovana Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt12802546/?ref_=nm_flmg_t_3_act

LA Confidential, 1997. Curtis Hanson, 138 min. US
Scenarij: Brian Helgeland & Curtis Hanson (po romanu Jamesa Ellroya iz 1990., trećoj knjizi iz njegove serije „L.A. Quartet“)
Uloge: Kevin Spacey, Russell Crowe, Guy Pearce, James Cromwell, Kim Basinger, Danny DeVito, David Strathairn, Ron Rifkin, Paul Guilfoyle, Paolo Seganti, Brenda Bakke
   Radnja smještena u početak 50-tih godina u Los Angelesu. Grad andjela, poput ostatka zemlje, uživa blagodati naglog poratnog prosperiteta i probuđene svijesti o tome kako ostatku svijeta može prodati uljepšanu sliku samog sebe. Ali, ispod te blistave površine krije se mračno naličje seksualnih perverzija, droge, nemorala i uznemirujuće povezanosti holivudskih veličina sa organiziranim zločinom. Izmedju te dvije krajnosti - blistavog lica i mračnog naličja - nalazi se losandjeleska policija čija su tri pripadnika junaci filma. U početku se trojica policajaca ne poznaju, čak i ne podnose, ali će ih pokolj u jednoj losandjeleskoj zalogajnici natjerati na međusobnu suradnju u rasvjetljavanju mračnog misterija.
   Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu 1997. Prema Hansonovom tumačenju, Warner nije želio da se prikaže u Cannesu jer su smatrali da tamo postoji "...anti-studijska pristranost... Zašto onda otići i vratiti se kući kao gubitnik?" Hanson je pak želio debitirati s filmom na međunarodnoj pozornici visokog profila. On i drugi producenti zaobišli su studio i poslali kopiju izravno izbornoj komisiji festivala, kojoj se svidio. Ostalo je povijest...
   Na specijaliziranoj filmsko-kritičarskoj web stranici Rotten Tomatoes, „LA Confidential“ ima od 99%  pozitivnih kritika i prosječnu ocjenu 9/10, pri čemu su 162 od 163 recenzije pozitivne. Konsenzus kritičara stranice glasi: "Napet tempo, briljantni scenarij i gluma vrijedna Oscara, dobitno se kombiniraju da bi proizveli pametnu, uzbudljivu vožnju.“ Ugledni časopis TIME rangirao je „LA Povjerljivo“ najboljim filmom 1997.
   Film noir, i tako i jest, ali je više od toga: neuobičajeno za kriminalistički film, bavi se psihologijom likova... Sadrži sve elemente policijske akcije, ali u oštro odrezanom, ekonomičnijem stilu; akcija ne postoji sama za sebe, već služi kao poornica vrhunskoj glumi. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
   Odmah sam shvatio da je to umjetničko djelo na vlastitoj razini. Bilo je nevjerojatno vidjeti fizičku inkarnaciju likova. (pisac romana James Elroy, nakon premijere u Cannesu)   
   Pravi pravcati biser sedme umjetnosti. Rakošan, zanimljiv i intrigantan film noir u punom smislu te riječi. L.A. Povjerljivo je film koji naprosto ne smijete propustiti a autori mogu samo žaliti što su u trci za Oscarom imali suparnika u „Titanicu“. I zadovoljili se sa samo dva oscara: adaptirani scenarij (Brian Helgeland i Curtis Hanson) prema romanu Jamesa Elroya te sporedna ženska uloga (Kim Basinger). Evociranje atmosfere Hollywooda pedesetih u mreži policijske korupcije, lakih dama i žutog tiska te okruženog glamourom koji će godinama kasnije postati svrhom postojanja tvornice snova. Sve to sa lakoćom i pedantno predstavlja redatelj Curtis Hanson do kraja vas držeći prikovanim za stolicu. U glumačkoj podjeli naprosto ne znate koga biste izdvojili: markantnog Kevina Spaceya i Russella Crowea; pravo otkriće u liku Guya Pearcea; uvijek dobrog, pače ovdje izvrsnog Danny DeVita kao predstavnika onog što danas zovemo neukusnim (mala riječ) žutim tiskom; već spomenuta Kim Basinger te hladnokrvni David Strathairn. I naprosto je nevjerojatno da akademija nije to prepoznala i barem nekog nominirala u kategoriji muških uloga. Premalo nagrada za ovako veliki film, ali ako mu je to ikakva satisfakcija kritika diljem svijeta aklamacijom ga je podržala dajući mu bezbroj nagrada. Komplimente više nitko ni ne uspijeva nabrojiti. Jednostavno, „L.A. Povjerljivo“ je impresivan film! (Vladimir Županović)
   Kao rijetko koji holivudski film u posljednje vrijeme, L.A. povjerljivo zaslužuje epitet "povijesni" u najpozitivnijem smislu riječi... Također, kao rijetko koji holivudski A-film približio se savršenstvu i treba ga najtoplije preporučiti kako publici tako i kritici. (Dragan Antulov, purger.com)
   Glumačka podjela pravljena bez kompromisa pokazala je rezultate: rijetko je vidjeti krimić s tako mnogo slojevitih, dobro napisanih i zaživjelih karaktera, koji, da stvar bude složenija, kroz film doživljavaju transformacije, mijenjaju uzajamne odnose i skidaju krinke. Filigranski dramaturški, redateljski i glumački rad složen je do zadnje ciglice. Slično važi i za kriminalistički zaplet. Pametan, slojevit, pun iznenađenje i lišen većih logičkih gafova, „L.A. Confidential“ apsolutno žanrovski funkcionira. (Jurica Pavičić,  SD/1998.)
https://www.imdb.com/title/tt0119488/?ref_=fn_al_tt_1

The Super Mario Bros. Movie, 2023. Aaron Horvath, Michael Jelenic, 92 min. US/JP
   Iz Nintenda i Illuminationa stiže novi animirani film inspiriran svijetom iz popularne igrice, „Super Mario Bros.“ S obzirom koliko veliku bazu obožavatelja Super Mario ima, usudili bi se reći i najveću u svijetu video igara budući da su generacije odrastale uz njega, „Super Mario Bros.“ Bi mogao biti jedan od najvećih hitova 2023. godine.
   S dugogodišnjim umjetničkim partnerom Aaronom Horvathom, film je režirao Michael Jelenic. Talentirani filmaš rođen je i odrastao u San Pedru, kalifornijskom gradu poznatom po brojnoj hrvatskoj koloniji. „Ponosan sam na svoje hrvatske korijene. Otac Albert je iz Ždrelca na Pašmanu, a majka Miranda je rođena u Americi, ali je podrijetlom iz Kukljice na susjednom otoku Ugljanu. Upoznali su se, naravno, na hrvatskom pikniku u San Pedru.“ – kazao je Michael Jelenic, koji već petnaestak godina oduševljava gledatelje sjajnim animiranim filmovima i serijama.
https://www.imdb.com/title/tt6718170/?ref_=nv_sr_srsg_2

All the Beauty and the Bloodshed, 2022. Laura Poitras, 122 min. US
   Film je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. "Sva ljepota i krvoproliće" premijerno je prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu prošle jeseni i odmah je dobio pohvale kritike, usput osvojivši Zlatnog Lava, glavnu nagradu festivala.
   Epska, emocionalna i slojevita priča o Nan Goldin, umjetnici i aktivistkinji međunarodnog ugleda, ispričana je kroz njezine projekcije, intimne intervjue, revolucionarne fotografije. Prikazuju se i rijetke snimke njezine osobne borbe protiv obitelji Sackler, koju drži odgovornom za opijatsku krizu. Goldin je osnovala aktivističku grupu P.A.I.N. (Prescription Addiction Intervention Now) s ciljem prisiljavanja muzeja na odbijanje novca Sacklerovih kako bi sačuvali svoj ugled. Po uzoru na Act Up organizirali su prosvjede kako bi skrenuli pažnju na toksičnu filantropiju te obitelji čija je tvrtka Purdue Pharma svojim popularnim lijekom OxyContinom raspirila epidemiju uzimanja opijata. Osim toga, grupa se zalagala za destigmatizaciju ovisnosti i smanjenje štete.
   Izuzetan pogled na borbu fotografkinje protiv ovisnosti i institucije odgovorne za njezinu bol, prikazanu kroz njen oštri objektiv. (rotten tomatoes / konsenzus kritičara)
   Zapravo dva dokumentarca u jednom, iako su neraskidivo povezani ne samo zbog osobe u središtu, već i zbog života Nan Goldin, koliko se otvorila (kroz vizualne distorzije, ali ponekad samo zbog potpune, brutalne istine u fotografiji) i koliko je predana bila i jest, kao osoba koja će biti glavna pokretačka snaga u borbi protiv Sacklerovih. Ali prije svega, to je izvrstan film o zajednici – onoj u kojoj je Goldin bila mlada umjetnica, kao umjetnički organizator 1989. godine s izložbom AUDS, a potom u proteklih nekoliko godina protiv Sacklerovih. (Quinoa1984/www.imdb.com)
https://www.imdb.com/title/tt21374850/?ref_=fn_al_tt_1

A Man Called Otto, 2022. Marc Forster, 126 min. US
Scenarij: David Magee prema romanu „En man som heter Ove“ Fredrika Backmana (prema istom romanu realiziran je 2015. film i u Švedskoj)
Uloge: Tom Hanks, Mariana Treviño, Rachel Keller, Manuel Garcia-Rulfo
   Prema humorističnom i dirljivom bestseleru New York Timesa, film prati priču o Ottu Andersonu, mrzovoljnom udovcu čija je jedina radost kritiziranje i osuđivanje njegovih ogorčenih susjeda. Kada se živahna mlada obitelj doseli u susjednu kuću, Otto upoznaje brzopletu trudnicu Marisol, što dovodi do neočekivanog prijateljstva koje će njegov svijet okrenuti naglavačke.
   Možda bi ga trebalo gledati u originalu, no i ovaj je Otto prihvatljiv najviše radi Toma Hanksa i likova njegovih susjeda. (Anastazija Vržina, www.perun.hr)
   „Čovjek zvan Otto“ nas unosi u maleno zatvoreno susjedstvo i usamljen svijet jednog od njegovih stanovnika. Riječ je o takozvanom character studyju, odnosno priči koja prvenstveno istražuje stavove, navike, razmišljanja i općenito unutrašnji život određenog lika... Sve u svemu, „Čovjek zvan Otto“ priča je o promjeni, dobroti, ljubaznosti, ljubavi, zajednici i prijateljstvu. (www. svijetfilma.eu)
   Sa savršenim Tomom Hanksom u glavnoj ulozi, gotovo je zajamčeno da će vas „Čovjek zvan Otto“ nasmijati i rasplakati. (rotten tomatoes / audience reviews)
https://www.imdb.com/title/tt7405458/?ref_=fn_al_tt_1

Hush, 1998. Jonathan Darby, 96 min. US
Scenarij: Jonathan Darby
Uloge: Jessica Lange, Gwyneth Paltrow, Johnathon Schaech
   Mada u narodu puno više kruže vicevi o ozloglašenim punicama a ne o svekrvama Hollywood je odlučio dati prednost ovim drugima. A nju tumači Jessica Lange kao bolesno posesivna udovica Martha koja plete mrežu oko nevjeste Helen želeći na svaki način udaljiti sina Jacksona od nje....  
   Sumorni američki jug i obiteljski odnosi nebrojeno je puta bio predmet mnogih ekranizacija, no ovaj put redatelj Jonathan Darby, istovremeno autor priče i ko-scenarist, koristio je elemente popularnih i izvrsnih thrillera devedesetih (Oglas donosi smrt, Ruka koja njiše kolijevku...) do ikonografije i odnosa klasika pedesetih. Razrađujući priču od psihološkog thrillera ka praktički horror završnici Darby prepušta uzde glumcima i konvencionalnim završecima. Johnathon Schaech, mada nedovoljno iskorišten svakako je glumac na kojeg treba obratiti pažnju, dok Jessici Lange, ma koliko se trudila, naprosto ne leži uloga negativke. (Vladimir Županović)
   Lange je jednostavno nevjerojatna glumica i toliko se zabavlja u ovoj ulozi, da jednoličnu priču čini vrijednom gledanja. (Gary Wolcott / Tri-City Herald)
   Ovo je očito film Jessice Lange. Njezina psihotična svekrva jedan je od najuznemirujućih likova koje sam susreo u bilo kojem filmu. (perfectbond / imdb)
https://www.imdb.com/title/tt0118744/?ref_=nv_sr_srsg_0

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
   Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
   Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
   Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
   Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
   Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
   Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
   Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee Curtis
   11 NOMINACIJA ZA OSCARA / OD TOGA 7 POTVRĐENIH, UKLJUČUJUĆI I NAGRADU ZA NAJBOLJI FILM. Do sada je na različitim festivalima prikupio gotovo 400 nominacija i više od 370 nagrada, a istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike. Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
   Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson /  Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

NAPOMENA: nažalost, u posljednji trenutak prisiljeni smo, zbog tehničkih poteškoća, otkazati najavljenu projekciju Burtonovog "Batmana". Isprika gledateljima - umjesto njega prikazujemo ovogodišnjeg (točnije, prošlogodišnjeg) Oscarovca, čudesnu pustolovinu "Sve u isto vrijeme".

A Man Called Otto, 2022. Marc Forster, 126 min. US
Scenarij: David Magee prema romanu „En man som heter Ove“ Fredrika Backmana (prema istom romanu realiziran je 2015. film i u Švedskoj)
Uloge: Tom Hanks, Mariana Treviño, Rachel Keller, Manuel Garcia-Rulfo
   Prema humorističnom i dirljivom bestseleru New York Timesa, film prati priču o Ottu Andersonu, mrzovoljnom udovcu čija je jedina radost kritiziranje i osuđivanje njegovih ogorčenih susjeda. Kada se živahna mlada obitelj doseli u susjednu kuću, Otto upoznaje brzopletu trudnicu Marisol, što dovodi do neočekivanog prijateljstva koje će njegov svijet okrenuti naglavačke.
   Možda bi ga trebalo gledati u originalu, no i ovaj je Otto prihvatljiv najviše radi Toma Hanksa i likova njegovih susjeda. (Anastazija Vržina, www.perun.hr)
   „Čovjek zvan Otto“ nas unosi u maleno zatvoreno susjedstvo i usamljen svijet jednog od njegovih stanovnika. Riječ je o takozvanom character studyju, odnosno priči koja prvenstveno istražuje stavove, navike, razmišljanja i općenito unutrašnji život određenog lika... Sve u svemu, „Čovjek zvan Otto“ priča je o promjeni, dobroti, ljubaznosti, ljubavi, zajednici i prijateljstvu. (www. svijetfilma.eu)
   Sa savršenim Tomom Hanksom u glavnoj ulozi, gotovo je zajamčeno da će vas „Čovjek zvan Otto“ nasmijati i rasplakati. (rotten tomatoes / audience reviews)
https://www.imdb.com/title/tt7405458/?ref_=fn_al_tt_1

En los márgenes, 2022. Juan Diego Botto, 105 min. ES/BE
Scenarij: Penelope Cruz, Luis Tosar, Christian Checa
Uloge: Juan Diego Botto, Olga Rodriguez
   Jedna od najvećih španjolskih glumica svih vremena i dobitnica Oscara, Penelope, još jednom briljira na velikom platnu u filmu “Na rubu”, priči o obitelji, ljubavi i solidarnosti.
   Grad je Madrid, ali ovo se može odvijati u bilo kojem gradu na svijetu. U pozadini priče o neminovnoj deložaciji, započelo je odbrojavanje u životima troje likova čije se priče međusobno isprepliću tijekom krucijalnih dvadeset i četiri sata koji će promijeniti njihove živote zauvijek.
   Drama “Na rubu” istražuje utjecaj stresa gospodarske situacije na osobne, međuljudske odnose te kako nam prijateljstvo i solidarnost može pomoći da prebrodimo najteže životne trenutke. Ovo je priča o uzbudljivoj utrci protiv vremena koja se odvija na periferiji velikog grada.
   Vaša primarna obaveza kada snimate film je da ne budete dosadni. (redatelj Juan Diego Botto)
   Snažan, dinamičan film u kojem redatelj, u maniri trilera, kombinira društvenu svijest s pritiskom na pojedinca u zadanim, svakako nepovoljnim situacijama. (Wendy Ide / Screen Daily)
   Neki to vide kao ljudsko pravo, drugi kao privilegiju. Ali bez obzira na sve, ako netko želi težiti sreći i stabilnoj egzistenciji, stanovanje je presudan čimbenik za postizanje tih ciljeva. Debi Juana Diega Bote prikazuje one članove društva kojima su ta prava uskraćena. Usred španjolske stambene krize i recesije, suočavaju se s deložacijom, neizvjesnom budućnošću i bez pomoći. Osim vlastitog otpora. (Susanne Gottlieb / cineuropa.org)
   Važno je reći – a to nam i ovaj film poručuje - da za promjenu svijeta nisu dovoljne pojedinačne dobre namjere, već da moramo svi otvoriti oči za potrebe onih koji su pored nas, spojiti socijalnu osjetljivost i brigu za najbliže. (José María Areste / decine21)
https://www.imdb.com/title/tt12306964/?ref_=nv_sr_srsg_0

Cvrčak i mravica, 2022. Luka Rukavina, 82 min. HR
Scenarij: Luka Rukavina, Rona Žulj
Glasovi: Tara Thaller, Marko Petrić, Filip Vidović, Jadranka Krajina, Katarina Madirazza Strahinić, Dušan Bućan, Mladen Vasary, Luka Petrušić, Domagoj Janković, Ivan Đurić, Hrvoje Kečkeš
   Cvrčak Ket voli svirati sa svojim bendom i zabavljati bezbrižne kukce iz okolice. Na Cvrčelli zabava nikad ne prestaje, a zima je tek izmišljotina uštogljenih mrava i teoretičara zavjere. U blizini živi mravica Antoneta, u društvu posvećenom graditeljstvu, disciplini i radu. Glazba je strogo zabranjena. Kad se Ket i Antoneta sretnu, među njima se brzo razvija bliskost. Može li Antoneta spasiti cvrčke od zime prije nego što je prekasno?
   Prvi hrvatski dugometražni animirani film (pripreman 10-tak godina) napravljen u tehnici 3D animacije - ‘Cvrčak i mravica’ - u kinima je tijekom prva 3 tjedna prikazivanja pogledalo više od 40 tisuća gledatelja. Film je dobio preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja za gledanje u sklopu nastavnog programa za osnovne škole, a dostupan je i metodički priručnik za nastavnike.
https://www.imdb.com/title/tt4581522/?ref_=nm_flmg_t_1_wr

Vera, 2023. Nedeljko Kovačić, 130 min. RS
Scenarij: Nedeljko Kovačić, Kristina Djuković
Uloge: Jovana Stoiljković, Petar Zekavica, Nikola Kojo, Bojan Žirović, Aleksandar Srećković – Kubura, Viktor Savić, Anita Mančić, Tihomir Stanić, Vuk Kostić, Nebojša Dugalić
   Film “Vera” je inspiriran istinitom pričom o Veri Pešić, špijunki iz vremena Drugog svjetskog rata, koju su neki nazivali “srpska Mata Hari”.
    U labirintu špijunskih igara na Balkanu, od Beča do Carigrada, Vera Pešić opstaje među jugoslavenskim, njemačkim i britanskim špijunima s dvostrukim i trostrukim agendama, sama, bez ideologije, ali odlučna da se bori i preživi.
   Čak i ako postoje istaknuti ženski likovi na filmskom platnu, obično smo navikli da su to žene u sferi umjetnosti ili, ako je ratni period, onda su one bolničarke ili su poznate po svom humanitarnom radu. Užasno su rijetke žene koje su na neki način i akcijske junakinje, a pritom su tako i živjele. “Vera” kao film naravno nije samo špijunski triler, već je to i melodrama, romansirana biografija, ali bez obzira na žanrovsko određenje, to je film koji u svakom pogledu prikazuje jednu rijetku i jedinstvenu ličnost. Mi smo se potrudili na neki način obraniti njen lik, jer nije da je Vera u potpunosti pozitivac na platnu.... Svakako, ona definitivno jeste slojevita ličnost. (scenaristica Kristina Đuković)
   Jovana Stojiljković je iskoristila rijetku priliku za glumicu u okvirima regionalne kinematografije da praktički sama "nosi" film i potvrdila se kao najveća mlada zvijezda srpske kinematografije. (Marko Njegić, SD)
   Glavna glumica Jovana Stojiljković je obavila posao kakav se i traži od ljudi koji prihvaćaju glumu kao ljubav, poziv, pa tek onda kao posao. Njena gluma objašnjava zašto se u Sloveniji glumica zove igralka, ona se igra, ali uvijek s empatijom i nikad osuđujuće. (Zoran Tučkar, www.ravnododna.com)
   Heroina ili antiheroina? Ovisi iz kog ugla se gleda. Nije sve u životu crno ili bijelo. Što se mene tiče, ona je heroina. Mislim da je važno što smo napravili film o jednoj takvoj ženi, koja je bila svakakva, ali prije svega jako hrabra. (glavna glumica Jovana Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt12802546/?ref_=nm_flmg_t_3_act

The Super Mario Bros. Movie, 2023. Aaron Horvath, Michael Jelenic, 92 min. US/JP
   Iz Nintenda i Illuminationa stiže novi animirani film inspiriran svijetom iz popularne igrice, „Super Mario Bros.“ S obzirom koliko veliku bazu obožavatelja Super Mario ima, usudili bi se reći i najveću u svijetu video igara budući da su generacije odrastale uz njega, „Super Mario Bros.“ Bi mogao biti jedan od najvećih hitova 2023. godine.
   S dugogodišnjim umjetničkim partnerom Aaronom Horvathom, film je režirao Michael Jelenic. Talentirani filmaš rođen je i odrastao u San Pedru, kalifornijskom gradu poznatom po brojnoj hrvatskoj koloniji. „Ponosan sam na svoje hrvatske korijene. Otac Albert je iz Ždrelca na Pašmanu, a majka Miranda je rođena u Americi, ali je podrijetlom iz Kukljice na susjednom otoku Ugljanu. Upoznali su se, naravno, na hrvatskom pikniku u San Pedru.“ – kazao je Michael Jelenic, koji već petnaestak godina oduševljava gledatelje sjajnim animiranim filmovima i serijama.
https://www.imdb.com/title/tt6718170/?ref_=nv_sr_srsg_2

En los márgenes, 2022. Juan Diego Botto, 105 min. ES/BE
Scenarij: Penelope Cruz, Luis Tosar, Christian Checa
Uloge: Juan Diego Botto, Olga Rodriguez
   Jedna od najvećih španjolskih glumica svih vremena i dobitnica Oscara, Penelope, još jednom briljira na velikom platnu u filmu “Na rubu”, priči o obitelji, ljubavi i solidarnosti.
   Grad je Madrid, ali ovo se može odvijati u bilo kojem gradu na svijetu. U pozadini priče o neminovnoj deložaciji, započelo je odbrojavanje u životima troje likova čije se priče međusobno isprepliću tijekom krucijalnih dvadeset i četiri sata koji će promijeniti njihove živote zauvijek.
   Drama “Na rubu” istražuje utjecaj stresa gospodarske situacije na osobne, međuljudske odnose te kako nam prijateljstvo i solidarnost može pomoći da prebrodimo najteže životne trenutke. Ovo je priča o uzbudljivoj utrci protiv vremena koja se odvija na periferiji velikog grada.
   Vaša primarna obaveza kada snimate film je da ne budete dosadni. (redatelj Juan Diego Botto)
   Snažan, dinamičan film u kojem redatelj, u maniri trilera, kombinira društvenu svijest s pritiskom na pojedinca u zadanim, svakako nepovoljnim situacijama. (Wendy Ide / Screen Daily)
   Neki to vide kao ljudsko pravo, drugi kao privilegiju. Ali bez obzira na sve, ako netko želi težiti sreći i stabilnoj egzistenciji, stanovanje je presudan čimbenik za postizanje tih ciljeva. Debi Juana Diega Bote prikazuje one članove društva kojima su ta prava uskraćena. Usred španjolske stambene krize i recesije, suočavaju se s deložacijom, neizvjesnom budućnošću i bez pomoći. Osim vlastitog otpora. (Susanne Gottlieb / cineuropa.org)
   Važno je reći – a to nam i ovaj film poručuje - da za promjenu svijeta nisu dovoljne pojedinačne dobre namjere, već da moramo svi otvoriti oči za potrebe onih koji su pored nas, spojiti socijalnu osjetljivost i brigu za najbliže. (José María Areste / decine21)
https://www.imdb.com/title/tt12306964/?ref_=nv_sr_srsg_0

En los márgenes, 2022. Juan Diego Botto, 105 min. ES/BE
Scenarij: Penelope Cruz, Luis Tosar, Christian Checa
Uloge: Juan Diego Botto, Olga Rodriguez
   Jedna od najvećih španjolskih glumica svih vremena i dobitnica Oscara, Penelope, još jednom briljira na velikom platnu u filmu “Na rubu”, priči o obitelji, ljubavi i solidarnosti.
   Grad je Madrid, ali ovo se može odvijati u bilo kojem gradu na svijetu. U pozadini priče o neminovnoj deložaciji, započelo je odbrojavanje u životima troje likova čije se priče međusobno isprepliću tijekom krucijalnih dvadeset i četiri sata koji će promijeniti njihove živote zauvijek.
   Drama “Na rubu” istražuje utjecaj stresa gospodarske situacije na osobne, međuljudske odnose te kako nam prijateljstvo i solidarnost može pomoći da prebrodimo najteže životne trenutke. Ovo je priča o uzbudljivoj utrci protiv vremena koja se odvija na periferiji velikog grada.
   Vaša primarna obaveza kada snimate film je da ne budete dosadni. (redatelj Juan Diego Botto)
   Snažan, dinamičan film u kojem redatelj, u maniri trilera, kombinira društvenu svijest s pritiskom na pojedinca u zadanim, svakako nepovoljnim situacijama. (Wendy Ide / Screen Daily)
   Neki to vide kao ljudsko pravo, drugi kao privilegiju. Ali bez obzira na sve, ako netko želi težiti sreći i stabilnoj egzistenciji, stanovanje je presudan čimbenik za postizanje tih ciljeva. Debi Juana Diega Bote prikazuje one članove društva kojima su ta prava uskraćena. Usred španjolske stambene krize i recesije, suočavaju se s deložacijom, neizvjesnom budućnošću i bez pomoći. Osim vlastitog otpora. (Susanne Gottlieb / cineuropa.org)
   Važno je reći – a to nam i ovaj film poručuje - da za promjenu svijeta nisu dovoljne pojedinačne dobre namjere, već da moramo svi otvoriti oči za potrebe onih koji su pored nas, spojiti socijalnu osjetljivost i brigu za najbliže. (José María Areste / decine21)
https://www.imdb.com/title/tt12306964/?ref_=nv_sr_srsg_0

Tootsie, 1982. Sydney Pollack, 116 min. US
Scenarij: Larry Gelbart, Don McGuire
Uloge: Dustin Hoffman, Jessica Lange, Teri Garr, Dabney Coleman, Charles Durning, Geena Davis, Sidney Polack, Bill Murray
   Michael Dorsey cijenjen je glumac, no nitko ga u New Yorku ne želi angažirati jer je perfekcionist i s njim je teško raditi. Kada njegova prijateljica Sandy ne prođe na audiciji za TV sapunicu, Michael mijenja identitet te glumeći ženu uspije zadovoljiti producente. Sad kao Dorothy Michaels dobiva sporednu ulogu u sapunici „Southwest General“ i postaje instant zvijezda. Postaje vrlo blizak atraktivnoj Julie u koju se smrtno zaljubljuje. To ga frustrira i predstavlja mu velik problem no nimalo nalik onome koji će se dogoditi kada se Julijin otac zaljubi u njegov alter ego…
   To nije samo najbolja komedija 1982. godine; to je popularna umjetnost na putu da postane kulturni artefakt. (Richard Schickel / TIME)
   Kultna romantična komedija Sydneya Pollacka zbija šale na račun stereotipa i seksualnosti. Iako nije osvojila Oscara za najbolji film, „Tootsie“ se okitila statusom ponajbolje komedije 1982. godine uz još 11 nominacija za tu prestižnu nagradu (samo je Jessica Lange potvrdila nominaciju za sporednu žensku ulogu osvojivši svog prvog Oscara). Najveće zasluge za takav uspjeh pripadaju izvrsnom spoju ljudi ispred i iza kamere koje imamo prilike vidjeti na vrhuncu njihovih karijera. (filmski.net)
   Kad “Tootsie“ skine maskaru sapunice, Pollack otkriva ozbiljnije teme filma - muško-ženske odnose, (homo)seksualnost, spolne i rodne identitete koji će biti krivo shvaćeni. U tom kontekstu Pollack promatra i seksizam, tj. odnos prema nježnijem spolu, dajući odgovor na pitanje kako je to bilo “biti žena u osamdesetima“ i odašiljući jasnu feminističku poruku. (Marko Njegić, SD)
   „Tootsie“ je vrsta filma s velikim F kakav su snimali 1940-ih, kada se nisu bojali pomiješati apsurd s ozbiljnošću, društveni komentar s farsom, i malo iskrene nježnosti uz dobar humor. Film također uspijeva iznijeti neka bezbrižna, ali dobronamjerna zapažanja o seksizmu. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
  „Tootsie“ je toliko spretan, samouvjeren, raskošan i zaokružen film da izgleda jednako dobro i danas kao i kad je postao hit božićne sezone 1982. godine. Nije da nije ostario, ali lijepo je ostario. (Michael Sragow / criterion)
https://www.imdb.com/title/tt0084805/?ref_=nv_sr_srsg_0

Holy Spider / Ankabut-e moqaddas, 2021. Ali Abbasi, 118 min. DE/DK/FR/SE/IT/HKJ
Scenarij: Ali Abbasi & Afshin Kamran Bahrami
Uloge: Mehdi Bajestani, Zar Amir Ebrahimi, Arash Ashtiani, Forouzan Jamshidnejad, Alice Rahimi
   Novinarka Rahimi odlazi u iranski sveti grad Mašhad kako bi istražila ubojstva serijskog ubojice koji je uvjeren da djeluje u božje ime i da čisti ulice od grešnika ubijajući seksualne radnice. Broj žrtava raste, a Rahimi je sve bliže ubojici. Ipak, prilika za zadovoljenje pravde sve je dalje jer mnogi Pauka smatraju junakom.
   Radnja se temelji na istinitoj priči o serijskom ubojici Saeedu Hanaeiju koji je ubio 16 žena. Ovaj napeti krimić priznatog redatelja i scenarista Alija Abbasija hrabra je osuda društva u kojem je okrutno uzimanje pravde u svoje ruke dio svakodnevice. „Sveti pauk“ osvojio je nagradu za najbolju glumicu (Zar Amir Ebrahimi) ove godine u Cannesu. (film je danski kandidat za Oscara, i našao se među pet nominiranih)
   Moja namjera nije bila napraviti film o serijskom ubojici. Htio sam snimiti film o društvu serijskih ubojica. Riječ je o duboko ukorijenjenoj mizoginiji unutar iranskog društva, koje nije specifično religijsko ili političko već kulturno... Umjesto snimanja još jednog filma o različitim načinima na koje muškarac može ubiti i osakatiti žene, želio sam naglasiti složenost problema i uloge na različitim stranama, posebno u ime žrtava. (redatelj Ali Abbasi)
   Crtajući pesimističnu sliku konzervativnog i patrijarhalnog iranskog društva, film je efektno podijeljen na dvije priče, sagledane iz novinarkine i ubojičine perspektive prije nego što se njihove linije isprepletu poput krajeva marame za davljenje. (Marko Njegić, SD)
   „Holy Spider“ se odriče suptilnosti u korist dramatizacije inspirirane užasnim, stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Film je iranska društvena povijest koja na prvu izgleda kao film o serijskom ubojici... i jedno i drugo je točno. (Danny Leigh / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt18550140/?ref_=fn_al_tt_1

Frantic, 1988. Roman Polański, 120 min. FR/US
Scenarij: Roman Polanski, Gérard Brach
Uloge: Emmanuelle Seigner, Harrison Ford, Betty Buckley, David Huddleston, Dominique Pinon, Jacques Ciron, Jimmie Ray Weeks, John Mahoney
   Tijekom boravka u Parizu, na simpoziju, doktor Richard Walker i njegova supruga Sondra odsjedaju u hotelu u kojem ona misteriozno nestaje. Policijska istraga ne daje rezultate pa se doktor odlučuje na vlastitu potragu krećući se zbunjujućom mrežom stranog jezika, lokaliteta, opuštenih policajaca, birokrata koji ispunjavaju trostruke obrasce i prkosne, tajanstvene skitnice koja zna više nego što ona govori.
   Napeti, konkretni triler u duhu ranijih radova Polanskog. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Gledati uvodne sekvence „Frantica“ znači podsjetiti se na talent Polanskog. On je jedan od rijetkih modernih majstora trilera i film noira. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   "Ludilo" je idealan spoj Europe i Hollywooda, američki film na francuski način i francuski film na američki način, možda i najizrazitiji takav u redateljevu opusu. (Marko Njegić / SD)
   Zanimljivo i učinkovito spaja nevjerojatnu avanturu trilera s napornim realizmom svakodnevnog života. (Peter Canavese / Reviews)
https://www.imdb.com/title/tt0095174/?ref_=fn_al_tt_1

Dnevnik Pauline P., 2022. Neven Hitrec, 95 min. HR
Scenarij: Dora Delbianco, Ivan Turković-Krnjak (prema popularnoj dječjoj knjizi Sanje Polak)
Uloge: Katja Matković, Aria Dunda, Tom Rushaidat, Borko Perić, Judita Franković Brdar, Igor Kovač
   „Dnevnik Pauline P.“ je priča o djevojčici Paulini P., snažnoj, emotivnoj i duhovitoj protagonistici ovoga filma i svojega života, gdje unutar školske godine pratimo njezine avanture u razredu i kod kuće, te sve probleme koje ona uspješno savladava. Film se temelji na Paulininom dnevniku, a ona iz kritičke perspektive i uz komične situacije, govori o svojim problemima u prijateljstvu, ljubavi i obitelji. Sama radnja filma smještena je u stvarni svijet, s pokojim dodirom „čarolije“.
   Film je dobio preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja za gledanje u sklopu nastave medijske kulture u osnovnim školama.
https://www.imdb.com/title/tt27190968/?ref_=nm_flmg_t_1_dr

Tori et Lokita, 2022. Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenne, 88 min. BE/FR
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenne
Uloge: Pablo Schils, Joely Mbundu, Alban Ulkaj
   Novi film glasovite braće Dardenne, premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu gdje je osvojio posebnu nagradu povodom 75. godišnjice festivala.
   Priča filma prati dječaka Torija i tinejdžericu Lokitu koji su napustili svoje rodne države Kamerun i Benin kako bi započeli s novim životom u Belgiji. Njih se dvoje pokušavaju snaći na sve moguće načine kako bi pronašli posao na crnom tržištu i poslali novac natrag svojim obiteljima. Tijekom zajedničkog putovanja, njihovo prijateljstvo stvara neraskidivu međusobnu povezanost koja im pomaže preživjeti. U nadi da će dobiti papire za ostanak u zemlji, ubrzo otkrivaju da postoji niz prepreka koje im stoje na putu. Zajedno se moraju boriti za svoje prijateljstvo i živote dok se svijet oko njih polagano započinje urušavati. Ipak, vjerujući u bolje sutra i bolji život, njihova borba zadivljujući je dokaz snage ljudskog duha te hrabrosti njihovog odnosa.
   Još jedan humanistički dragulj iz radionice braće Dardenne - „Tori i Lokita“ stavlja svoje likove u srcedrapajuće okolnosti, a pritom inzistira na njihovom iznimnom dostojanstvu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Kad god [Jean-Pierre i Luc Dardenne] usmjere svoju kameru na (obojenu) afričku populaciju, to je vrlo važno jer ono što oni govore jest "ovo su Francuzi i mi ih uključujemo u naš narativni kanon." (Tim Cogshell / FilmWeek)
   Prilično razorno, ali tako dobro napravljeno. (Christy Lemire / FilmWeek)
   Još jedan precizan portret nesigurnosti koju potlačeni ljudi doživljavaju pokušavajući napredovati u životu... Dardenneovo nepokolebljivo ispitivanje života svojih likova prije svega je dirljivo. (Gary M. Kramer / /Salon.com)
https://www.imdb.com/title/tt18317064/?ref_=nv_sr_srsg_0

The Super Mario Bros. Movie, 2023. Aaron Horvath, Michael Jelenic, 92 min. US/JP
   Iz Nintenda i Illuminationa stiže novi animirani film inspiriran svijetom iz popularne igrice, „Super Mario Bros.“ S obzirom koliko veliku bazu obožavatelja Super Mario ima, usudili bi se reći i najveću u svijetu video igara budući da su generacije odrastale uz njega, „Super Mario Bros.“ Bi mogao biti jedan od najvećih hitova 2023. godine.
   S dugogodišnjim umjetničkim partnerom Aaronom Horvathom, film je režirao Michael Jelenic. Talentirani filmaš rođen je i odrastao u San Pedru, kalifornijskom gradu poznatom po brojnoj hrvatskoj koloniji. „Ponosan sam na svoje hrvatske korijene. Otac Albert je iz Ždrelca na Pašmanu, a majka Miranda je rođena u Americi, ali je podrijetlom iz Kukljice na susjednom otoku Ugljanu. Upoznali su se, naravno, na hrvatskom pikniku u San Pedru.“ – kazao je Michael Jelenic, koji već petnaestak godina oduševljava gledatelje sjajnim animiranim filmovima i serijama.
https://www.imdb.com/title/tt6718170/?ref_=nv_sr_srsg_2

All the Beauty and the Bloodshed, 2022. Laura Poitras, 122 min. US
   Film je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. "Sva ljepota i krvoproliće" premijerno je prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu prošle jeseni i odmah je dobio pohvale kritike, usput osvojivši Zlatnog Lava, glavnu nagradu festivala.
   Epska, emocionalna i slojevita priča o Nan Goldin, umjetnici i aktivistkinji međunarodnog ugleda, ispričana je kroz njezine projekcije, intimne intervjue, revolucionarne fotografije. Prikazuju se i rijetke snimke njezine osobne borbe protiv obitelji Sackler, koju drži odgovornom za opijatsku krizu. Goldin je osnovala aktivističku grupu P.A.I.N. (Prescription Addiction Intervention Now) s ciljem prisiljavanja muzeja na odbijanje novca Sacklerovih kako bi sačuvali svoj ugled. Po uzoru na Act Up organizirali su prosvjede kako bi skrenuli pažnju na toksičnu filantropiju te obitelji čija je tvrtka Purdue Pharma svojim popularnim lijekom OxyContinom raspirila epidemiju uzimanja opijata. Osim toga, grupa se zalagala za destigmatizaciju ovisnosti i smanjenje štete.
   Izuzetan pogled na borbu fotografkinje protiv ovisnosti i institucije odgovorne za njezinu bol, prikazanu kroz njen oštri objektiv. (rotten tomatoes / konsenzus kritičara)
   Zapravo dva dokumentarca u jednom, iako su neraskidivo povezani ne samo zbog osobe u središtu, već i zbog života Nan Goldin, koliko se otvorila (kroz vizualne distorzije, ali ponekad samo zbog potpune, brutalne istine u fotografiji) i koliko je predana bila i jest, kao osoba koja će biti glavna pokretačka snaga u borbi protiv Sacklerovih. Ali prije svega, to je izvrstan film o zajednici – onoj u kojoj je Goldin bila mlada umjetnica, kao umjetnički organizator 1989. godine s izložbom AUDS, a potom u proteklih nekoliko godina protiv Sacklerovih. (Quinoa1984/www.imdb.com)
https://www.imdb.com/title/tt21374850/?ref_=fn_al_tt_1

Cvrčak i mravica, 2022. Luka Rukavina, 82 min. HR
Scenarij: Luka Rukavina, Rona Žulj
Glasovi: Tara Thaller, Marko Petrić, Filip Vidović, Jadranka Krajina, Katarina Madirazza Strahinić, Dušan Bućan, Mladen Vasary, Luka Petrušić, Domagoj Janković, Ivan Đurić, Hrvoje Kečkeš
   Cvrčak Ket voli svirati sa svojim bendom i zabavljati bezbrižne kukce iz okolice. Na Cvrčelli zabava nikad ne prestaje, a zima je tek izmišljotina uštogljenih mrava i teoretičara zavjere. U blizini živi mravica Antoneta, u društvu posvećenom graditeljstvu, disciplini i radu. Glazba je strogo zabranjena. Kad se Ket i Antoneta sretnu, među njima se brzo razvija bliskost. Može li Antoneta spasiti cvrčke od zime prije nego što je prekasno?
   Prvi hrvatski dugometražni animirani film (pripreman 10-tak godina) napravljen u tehnici 3D animacije - ‘Cvrčak i mravica’ - u kinima je tijekom prva 3 tjedna prikazivanja pogledalo više od 40 tisuća gledatelja. Film je dobio preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja za gledanje u sklopu nastavnog programa za osnovne škole, a dostupan je i metodički priručnik za nastavnike.
https://www.imdb.com/title/tt4581522/?ref_=nm_flmg_t_1_wr

Tori et Lokita, 2022. Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenne, 88 min. BE/FR
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenne
Uloge: Pablo Schils, Joely Mbundu, Alban Ulkaj
   Novi film glasovite braće Dardenne, premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu gdje je osvojio posebnu nagradu povodom 75. godišnjice festivala.
   Priča filma prati dječaka Torija i tinejdžericu Lokitu koji su napustili svoje rodne države Kamerun i Benin kako bi započeli s novim životom u Belgiji. Njih se dvoje pokušavaju snaći na sve moguće načine kako bi pronašli posao na crnom tržištu i poslali novac natrag svojim obiteljima. Tijekom zajedničkog putovanja, njihovo prijateljstvo stvara neraskidivu međusobnu povezanost koja im pomaže preživjeti. U nadi da će dobiti papire za ostanak u zemlji, ubrzo otkrivaju da postoji niz prepreka koje im stoje na putu. Zajedno se moraju boriti za svoje prijateljstvo i živote dok se svijet oko njih polagano započinje urušavati. Ipak, vjerujući u bolje sutra i bolji život, njihova borba zadivljujući je dokaz snage ljudskog duha te hrabrosti njihovog odnosa.
   Još jedan humanistički dragulj iz radionice braće Dardenne - „Tori i Lokita“ stavlja svoje likove u srcedrapajuće okolnosti, a pritom inzistira na njihovom iznimnom dostojanstvu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Kad god [Jean-Pierre i Luc Dardenne] usmjere svoju kameru na (obojenu) afričku populaciju, to je vrlo važno jer ono što oni govore jest "ovo su Francuzi i mi ih uključujemo u naš narativni kanon." (Tim Cogshell / FilmWeek)
   Prilično razorno, ali tako dobro napravljeno. (Christy Lemire / FilmWeek)
   Još jedan precizan portret nesigurnosti koju potlačeni ljudi doživljavaju pokušavajući napredovati u životu... Dardenneovo nepokolebljivo ispitivanje života svojih likova prije svega je dirljivo. (Gary M. Kramer / /Salon.com)
https://www.imdb.com/title/tt18317064/?ref_=nv_sr_srsg_0

Vera, 2023. Nedeljko Kovačić, 130 min. RS
Scenarij: Nedeljko Kovačić, Kristina Djuković
Uloge: Jovana Stoiljković, Petar Zekavica, Nikola Kojo, Bojan Žirović, Aleksandar Srećković – Kubura, Viktor Savić, Anita Mančić, Tihomir Stanić, Vuk Kostić, Nebojša Dugalić
   Film “Vera” je inspiriran istinitom pričom o Veri Pešić, špijunki iz vremena Drugog svjetskog rata, koju su neki nazivali “srpska Mata Hari”.
    U labirintu špijunskih igara na Balkanu, od Beča do Carigrada, Vera Pešić opstaje među jugoslavenskim, njemačkim i britanskim špijunima s dvostrukim i trostrukim agendama, sama, bez ideologije, ali odlučna da se bori i preživi.
   Čak i ako postoje istaknuti ženski likovi na filmskom platnu, obično smo navikli da su to žene u sferi umjetnosti ili, ako je ratni period, onda su one bolničarke ili su poznate po svom humanitarnom radu. Užasno su rijetke žene koje su na neki način i akcijske junakinje, a pritom su tako i živjele. “Vera” kao film naravno nije samo špijunski triler, već je to i melodrama, romansirana biografija, ali bez obzira na žanrovsko određenje, to je film koji u svakom pogledu prikazuje jednu rijetku i jedinstvenu ličnost. Mi smo se potrudili na neki način obraniti njen lik, jer nije da je Vera u potpunosti pozitivac na platnu.... Svakako, ona definitivno jeste slojevita ličnost. (scenaristica Kristina Đuković)
   Jovana Stojiljković je iskoristila rijetku priliku za glumicu u okvirima regionalne kinematografije da praktički sama "nosi" film i potvrdila se kao najveća mlada zvijezda srpske kinematografije. (Marko Njegić, SD)
   Glavna glumica Jovana Stojiljković je obavila posao kakav se i traži od ljudi koji prihvaćaju glumu kao ljubav, poziv, pa tek onda kao posao. Njena gluma objašnjava zašto se u Sloveniji glumica zove igralka, ona se igra, ali uvijek s empatijom i nikad osuđujuće. (Zoran Tučkar, www.ravnododna.com)
   Heroina ili antiheroina? Ovisi iz kog ugla se gleda. Nije sve u životu crno ili bijelo. Što se mene tiče, ona je heroina. Mislim da je važno što smo napravili film o jednoj takvoj ženi, koja je bila svakakva, ali prije svega jako hrabra. (glavna glumica Jovana Stojiljković)
https://www.imdb.com/title/tt12802546/?ref_=nm_flmg_t_3_act

Night and the City, 1992. Irwin Winkler, 105 min. US
Scenarij: Richard Price prema istoimenom Geralda Kersha
Uloge: Robert De Niro, Jessica Lange, Cliff Gorman, Alan King, Jack Warden
   Remake istoimenog noira iz pedesetih (žanrovski klasik „Night and the City”, 1950. Jules Dassin), o odvjetniku koji čini sve ne bi li uspio kao boksački promotor. U izvorniku je pak riječ o hrvanju - ne o boksu.
   Harry Fabian je ne odveć uspješni odvjetnik čija specijalnost su tužbe i nagodbe. Ljubaka sa konobaricom Helen Nasseros, ženom vlasnika omiljenog mu kafića na Manhattanu. Nakon izgubljene parnice od lokalnog mafijaša/boksačkog promotora Harry sprema osvetu. Namjerava ga poraziti na njegovom teritoriju iako ne zna ništa o boksu.
   Odglumljen je živopisno i osvježavajuće, oslobođen svih ćudljivih klišeja na kojima bi se mogla očekivati takva priča. Ali također je opterećen ambicioznom režijom. (Janet Maslin)
   Malo je takvih užitaka poput gledanja Roberta De Nira. Ovaj nastup jedan je od njegovih najboljih u karijeri. (Desson Howe / Washington Post)
https://www.imdb.com/title/tt0105001/?ref_=nv_sr_srsg_3

Tori et Lokita, 2022. Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenne, 88 min. BE/FR
Scenarij: Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenne
Uloge: Pablo Schils, Joely Mbundu, Alban Ulkaj
   Novi film glasovite braće Dardenne, premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu gdje je osvojio posebnu nagradu povodom 75. godišnjice festivala.
   Priča filma prati dječaka Torija i tinejdžericu Lokitu koji su napustili svoje rodne države Kamerun i Benin kako bi započeli s novim životom u Belgiji. Njih se dvoje pokušavaju snaći na sve moguće načine kako bi pronašli posao na crnom tržištu i poslali novac natrag svojim obiteljima. Tijekom zajedničkog putovanja, njihovo prijateljstvo stvara neraskidivu međusobnu povezanost koja im pomaže preživjeti. U nadi da će dobiti papire za ostanak u zemlji, ubrzo otkrivaju da postoji niz prepreka koje im stoje na putu. Zajedno se moraju boriti za svoje prijateljstvo i živote dok se svijet oko njih polagano započinje urušavati. Ipak, vjerujući u bolje sutra i bolji život, njihova borba zadivljujući je dokaz snage ljudskog duha te hrabrosti njihovog odnosa.
   Još jedan humanistički dragulj iz radionice braće Dardenne - „Tori i Lokita“ stavlja svoje likove u srcedrapajuće okolnosti, a pritom inzistira na njihovom iznimnom dostojanstvu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Kad god [Jean-Pierre i Luc Dardenne] usmjere svoju kameru na (obojenu) afričku populaciju, to je vrlo važno jer ono što oni govore jest "ovo su Francuzi i mi ih uključujemo u naš narativni kanon." (Tim Cogshell / FilmWeek)
   Prilično razorno, ali tako dobro napravljeno. (Christy Lemire / FilmWeek)
   Još jedan precizan portret nesigurnosti koju potlačeni ljudi doživljavaju pokušavajući napredovati u životu... Dardenneovo nepokolebljivo ispitivanje života svojih likova prije svega je dirljivo. (Gary M. Kramer / /Salon.com)
https://www.imdb.com/title/tt18317064/?ref_=nv_sr_srsg_0

Eyes Wide Shut, 1999. Stanley Kubrick, 159 min. UK/US
Scenarij: Stanley Kubrick & Frederic Raphael (po pripovjetci „Traumnovelle“ Arthura Schnitzlera)
Uloge: Tom Cruise, Nicole Kidman, Madison Eginton, Sydney Pollack, Todd Field, Sky Dumont, Julienne Davis, Marie Richardson, Vinessa Shaw, Rade Šerbedžija, Abigail Good, Leon Vitali, Fay Masterson, Leelee Sobieski
   Radnja filma se temelji na pripovjetci Arthura Schnitzlera, uglednog austrijskog liječnika i književnika koji je početkom 20. stoljeća prijateljevao s Freudom, te poslije stekao slavu secirajući dekadentni seksualni moral umirućeg Habsburskog imperija i Srednje Evrope uopće.
   Kubrick nije imao previše milosti prema  publici s ovih prostora. Prvo godinama nije dopuštao distribuciju svojih filmova u istočne zemlje zato jer mu nije bilo zakonom dopušteno ubirati postotak dobiti. Potom je zabranio prodaju svojih filmova zaraćenim Balkancima („Gdje Barbari ratuju, nema mjesta za umjetnost“, cit. S. Kubrick). Uzme li se u obzir da je između „Eyes Wide Shut“ i posljednjeg filma „Full Metal Jacket“ prošlo desetljeće i pol, ispada da cijele generacija filmofila Kubricka nisu vidjele u kinima.
   Kubrick je u svom scenariju radnju prenio iz Beča s početka dvadesetog stoljeća u New York 1990-ih. U fokusu je uspješni liječnik koji je šokiran kada mu supruga otkrije da je razmišljala o (vanbračnoj) ljubavnoj vezi godinu dana ranije. Potom se sam upušta u cjelonoćnu avanturu, tijekom koje se infiltrira u maskiranu orgiju neimenovanog tajnog društva.
   Kubrickova intenzivna studija ljudske psihe rezultirala je impresivnim kinematografskim djelom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Remek-djelo, provokativno zamišljeno, predivno snimljeno i majstorski izvedeno... Kubrickove briljantno koreografirane scene u jednom kadru stvaraju gotovo hipnotičku atmosferu pomiješane želje i straha. (Michael Wilmington / Chicago Tribune)
   Filmski prikaz seksualne izopačenosti i amoralnost bi lako moglo dospjeti u carstvo kampa u rukama manjeg talentiranog filmaša, ali Kubrick prikazuje iskonsko zlo na način koji ga nekako čini i novim i duboko zastrašujućim. (Nathan Rabin / The AV Clubat)
   Erotski triler nakon prvog gledanja, ali zapravo složena priča o braku i seksualnosti. (Combustible Celluloid)
   Može se reći da je veliki majstor, svidio se nama njegov mizantropski pogled na svijet ili ne, s ovim filmom napravio jednu od najveličanstvenijih oporuka u povijesti filma. (Dragan Antulov / purger.com)
   „Eyes Wide Shut“ savršeno je utjelovljenje kapitalističkih božićnih tendencija, u kojima novac govori, a klasa zamjenjuje sve. (Jason Shawhan / Nashville Scene)
   „Eyes Wide Shut“ doima se kao vrhunac karijere provedene pričajući priče svih boja; istovremeno je zastrašujuć, seksi i uzbudljiv te istražuje svijet koji je različit od svega što bi moglo postojati izvan uma Stanleyja Kubricka. (Craig Schroeder / Battleship Pretension)
https://www.imdb.com/title/tt0120663/?ref_=nv_sr_srsg_0

Dnevnik Pauline P., 2022. Neven Hitrec, 95 min. HR
Scenarij: Dora Delbianco, Ivan Turković-Krnjak (prema popularnoj dječjoj knjizi Sanje Polak)
Uloge: Katja Matković, Aria Dunda, Tom Rushaidat, Borko Perić, Judita Franković Brdar, Igor Kovač
   „Dnevnik Pauline P.“ je priča o djevojčici Paulini P., snažnoj, emotivnoj i duhovitoj protagonistici ovoga filma i svojega života, gdje unutar školske godine pratimo njezine avanture u razredu i kod kuće, te sve probleme koje ona uspješno savladava. Film se temelji na Paulininom dnevniku, a ona iz kritičke perspektive i uz komične situacije, govori o svojim problemima u prijateljstvu, ljubavi i obitelji. Sama radnja filma smještena je u stvarni svijet, s pokojim dodirom „čarolije“.
   Film je dobio preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja za gledanje u sklopu nastave medijske kulture u osnovnim školama.
https://www.imdb.com/title/tt27190968/?ref_=nm_flmg_t_1_dr

Metronom, 2022. Alexandru Belc, 93 min. RO/FR
Scenarij: Alexandru Belc
Uloge: Mara Bugarin, Serban Lazarovici, Vlad Ivanov
   Bukurešt ranih 1970-ih, na vrhuncu komunizma. Ana je potištena. Njezin momak Sorin i njegova obitelj dobili su dopuštenje za odlazak u inozemstvo, čime je prekinuta njihova srednjoškolska romansa. Anina najbolja prijateljica preklinje našu junakinju da prestane tugovati i dođe na tulum iste večeri. Na tulum dolazi i Sorin. Iako joj majka to zabranjuje, Ana se iskrada i pridružuje prijateljima. Piju, puše, plešu uz glazbu koja dopire s valova Radija Slobodna Europa. Voditelju radijske emisije Metronom razdragana mladež sastavlja pismo u kojem navode tko je tko od zapadnjačkih glazbenih zvijezda 1970-ih kojima se oni dive. Sorin se dobrovoljno javlja da pismo prokrijumčari iz zemlje. U stan iznenada provaljuju pripadnici Securitate, Ceaușescuove tajne službe, a zabavna noć, za Anu i njezine prijatelje, pretvara se u noćnu moru.
   Uz jednu totalitarnu državu koja trenutno vodi rat, kao i neke druge zemlje i vođe (i to ne samo u blizini Rusije) koji koketiraju s totalitarizmom, „Metronom“ Alexandrua Belca pravi je podsjetnik na to što život pod takvim režimom podrazumijeva, posebno za mlađu generaciju koja želi, na gnušanje moćnika, slobodu izražavanja i kretanja. Vremenski smještena prije točno pola stoljeća, na propast osuđena ljubavna priča Ane i Sorina pozadina je prodorna pogleda na zlokobne taktike takvih režima i način na koji potonji, u svojim građanima, guše svaku ideju napretka. Upravo je zastrašujuće gledati kako časnik Securitate (briljantni Vlad Ivanov) polako, ali sigurno lomi prkosnu Anu, dok se hrabra tinejdžerica, beznadno zaljubljena i odana svojim prijateljima, pretvara u vosak u rukama muškarca bez grižnje savjesti. (Discovery Press)
   Belcove pažljive kompozicije plijene uskim okvirom i mekanim svjetlom, besprijekorno vizualno tako  dočaravajući doba kojim se film bavi. Polagani ritam, čak i u naizgled blaženim scenama djece koja plešu i dobro se zabavljaju, posjeduje kvalitetu slutnje koja signalizira ono što se sprema. Prikaz Ane i njezinih roditelja zajedno, ali razdvojenih unutar kadra, autorski je signal taktike državnog aparata da separira ljude. Belc koristi sve što mu je na raspolaganju kada je riječ o vizualnom jeziku, uključujući vrhunsku scenografiju Bogdana Ionescua, ne bi li uspostavio atmosferu potlačenosti čak i u trenucima kada se film čini kao ništa više od priče o prekinutoj romansi. (Discovery Press)
   Polagani, elegantni, bogato zamišljeni dugometražni prvijenac Alexandrua Belca puno je više od rumunjskog „Romea i Julije“. (Jessica Kiang / Variety)
   Čudesan film koji slavi tinejdžerski duh, čak i usprkos nepravdi na najvišoj razini. (Rachel Ho / Exclaim!)
   Belcu nam ne treba pokazati mnogo nasilja da bi ukazao na to kako sama prijetnja nasiljem može postati učinkovito oruđe ugnjetavanja. (Amber Wilkinson / Eye for Film)
   Uz nevjerojatno zadivljujuće umijeće i empatično emocionalno putovanje, film je više nego vrijedan truda i učvršćuje se kao jedan od najboljih filmova godine. (Carson Timar / Clapper)
https://www.imdb.com/title/tt12253164/?ref_=nv_sr_srsg_0

Dellamorte Dellamore, 1994. Michele Soavi, 105 min. IT/FR/DE
Scenarij: Gianni Romoli prema grafičkom romanu / stripu Tiziana Sclavija
Uloge: Rupert Everett, François Hadji-Lazaro, Anna Falchi
   Priča o ljubavi i smrti, ispričana van holivudskih klišea, sa puno crnog humora i drugačije atmosfere.
   
   Zovem se Francesco Dellamorte...
   Neobično ime, zar ne?
   Frane od Smrti...
   Sveti Frane od Smrti...
   Puno puta sam htio promijeniti ime u Andre Dellamorte, ljepše bi zvučalo...

   Nešto uzrokuje da mrtvi ustaju iz svojih grobova kao zombiji, a čuvaru groblja Francescu Dellamorteu dosadi ih sve ubiti po drugi put. Jednog dana, Francesco se zaljubi u lijepu ženu čiji je muž nedavno umro - ali njihovu aferu tragično prekinu zombiji, poslavši Francesca u vrtoglavicu ludila i očaja...
   Ova svojevrsna “ekranizacija” je pravi pogodak! Sadrži gotovo sve elemente koje bi jedna Dylan Dog ekranizacija trebala imati – Ruperta Everetta prema kojem je Dylan i nastao što se izgleda tiče, uvrnutu priču (možda mrvicu nejasnu), crni humor, monstere (odnosno zombije), sex (nezaboravna scena sexa sa predivnom Annom Falchi), nasilje, atmosferu…i sve to na talijanski način. (Ivica Pustički / filmovisruba.com)
   Ovo je pravi mali izlet u vode misterija, strave, ljubavne drame te na opću radost Romerovim idolopoklonicima - zombija i kanibalizma uz poveću dozu ubojitog sarkazma. U glavnoj ulozi je osoba po kojoj je Dylan Dog dobio svoj grafički izgled – Rupert Everett. Nemojte onaj pojam ljubavna drama miješati sa filmom tipa „Return of the living dead“, ne; Dellamorte nije parodija već crna komedija sa mnogim vrlo ozbiljnim sekvencama. (www.stripovi.com)
   Elegantno ekscentrična ludost - razigrana, zbunjujuća i paradoksalna u jednakoj mjeri. (Antona Bitela / London Film Critics Circle)
   Frustrirati će gledatelje koji traže narativnu koheziju ili koherentnost, ali ova nadrealna vrsta humora i horora trebala bi zadovoljiti ljubitelje B-filmova raspoložene za šalu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Nekonvencionalan, ali postaje repetitivan jer Everett koristi plitke metafore za fašizam. (Stephen Holden /The New York Times)
   Film pati od neujednačenog tona, ali da ga iskupljuje njegova neuobičajena vizualna mašta. (Bob Stephens / The San Francisco Examinera)
   Soavijeva režija i humor, film čine drugačijim i nezaboravnim. (Joshua Siebalt / Dread Centrala)
https://www.imdb.com/title/tt0109592/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Projekcija se održava u sklopu Comicatora, splitskog festivala strip kulture, čije će se drugo izdanje održati od 27. do 30. travnja.
https://www.comicator.hr/
https://slobodnadalmacija.hr/kultura/ostalo/u-split-stizu-istrazitelj-nocnih-mora-dylan-dog-i-ljudi-koji-potpisuju-nove-epizode-strip-serijala-kultnog-statusa-1276445

The Super Mario Bros. Movie, 2023. Aaron Horvath, Michael Jelenic, 92 min. US/JP
   Iz Nintenda i Illuminationa stiže novi animirani film inspiriran svijetom iz popularne igrice, „Super Mario Bros.“ S obzirom koliko veliku bazu obožavatelja Super Mario ima, usudili bi se reći i najveću u svijetu video igara budući da su generacije odrastale uz njega, „Super Mario Bros.“ Bi mogao biti jedan od najvećih hitova 2023. godine.
   S dugogodišnjim umjetničkim partnerom Aaronom Horvathom, film je režirao Michael Jelenic. Talentirani filmaš rođen je i odrastao u San Pedru, kalifornijskom gradu poznatom po brojnoj hrvatskoj koloniji. „Ponosan sam na svoje hrvatske korijene. Otac Albert je iz Ždrelca na Pašmanu, a majka Miranda je rođena u Americi, ali je podrijetlom iz Kukljice na susjednom otoku Ugljanu. Upoznali su se, naravno, na hrvatskom pikniku u San Pedru.“ – kazao je Michael Jelenic, koji već petnaestak godina oduševljava gledatelje sjajnim animiranim filmovima i serijama.
https://www.imdb.com/title/tt6718170/?ref_=nv_sr_srsg_2

Dylan Dog: Dead Of Night, 2010. Kevin Munroe, 108 min. US
Scenarij: Thomas Dean Donnelly i Thomas Dean Donnelly prema grafičkom romanu / stripu Tiziana Sclavija
Uloge: Brandon Routh, Sam Huntington, Anita Briem, Peter Stormare, Taye Diggs
   Dylan Dog prvotno je bio čuvar granice između ljudi i čudovišta koja žive oko nas. Povukavši se iz tog svijeta, Dog je sada privatni istražitelj koji se u New Orleansu bavi istraživanjem najbanalnijih slučajeva, poput muževa koji varaju žene. Nakon što je napadnut njegov pomoćnik Marcus, vraća se svom intrigantnom zanimanju - detektiv za natprirodno.
   Kako to obično biva, od trenutka kada je najavljeno da će Ameri ekranizirati Dylan Doga, zadrti fanovi su iskazali svoje negodovanje, a kada su na vidjelo izašle informacije da se radnja za potrebe filma seli iz Londona u New Orleans, te da se u filmu neće pojaviti jedan od najpoznatijih likova serijala (pored samog Doga), Groucho, te da će Doga odigrati upravo Routh, njihovom nezadovoljstvu nije bilo kraja te su mnogi od njih već unaprijed otpisali taj projekt sa jednom utješnom spoznajom. A ta spoznaja je da za njih već postoji Dylan Dog film, i to gotovo savršeni Dylan Dog film – talijanski crnohumorni horrorac „Dellamorte Dellamore“ Michelea Soavia.
https://www.imdb.com/title/tt1013860/?ref_=fn_al_tt_1

   Projekcija se održava u sklopu Comicatora, splitskog festivala strip kulture, čije će se drugo izdanje održati od 27. do 30. travnja.
https://www.comicator.hr/
https://slobodnadalmacija.hr/kultura/ostalo/u-split-stizu-istrazitelj-nocnih-mora-dylan-dog-i-ljudi-koji-potpisuju-nove-epizode-strip-serijala-kultnog-statusa-1276445

À demain mon amour, 2021. Basile Carré-Agostini, 92 min. FR
   Kako se opustiti u mirovini kada se treba boriti protiv kapitalizma?
   Na pariškim ulicama zaustavljaju ih mladi ljudi da bi im zahvalili, a mediji prve pozivaju kad treba komentirati krize i skandale u svijetu financija. Monique i Michel Pinçon-Charlot francuski su sociolozi, poznati po svojim istraživanjima o nejednakosti u društvu i znanstvenim radovima kojima nemilosrdno seciraju jedan posto ultra-bogatih. Njihova ljubav traje duže od pedeset godina i veći dio tog vremena radili su zajedno u prestižnom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja, sve dok se prije 15 godina nisu umirovili kako bi uživali u dobrom, mirnom životu u pariškom predgrađu. No, kako se opustiti u mirovini kad se treba boriti protiv kapitalizma?
   Ili kako Monique kaže: ‘Danas, kao i jučer, nema drugog rješenja osim revolucije’. Drugim riječima, pravi odmor morat će još malo pričekati jer u francuskoj prijestolnici svako malo izbijaju prosvjedi.
   Razgovor pun politike i ljubavi. (Le Monde)
   Poetičan, politički i baš pariški film. (CPH:DOX)
   Da, u mirovini su od 2007. godine, ali nema govora o odustajanju od borbe protiv socijalne nepravde. Pogotovo što im status umirovljenika omogućuje da se "oslobode znanstvene neutralnosti", da izađu iz zone komfora i više se angažiraju u političkoj areni. To je zato što su se pitali “kako pronaći hrabrost nastaviti se boriti kada vidite svijet o kojem sanjate da se svakim danom sve više urušava? (www.allocine.fr)
https://www.imdb.com/title/tt16374466/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA (GLUME) MARLENE DIETRICH:
Blonde Venus, 1936. Josef von Sternberg, 93 min. US
Scenarij: Jules Furthman i SK Laurena, adaptiranom prema priči "Mother Love" Marlene Dietrich
Uloge: Marlene Dietrich, Herbert Marshall, Cary Grant, Dickie Moore, Gene Morgan, Rita La Roy, Robert Emmett O'Connor, Sidney Toler, Morgan Wallace
   Američki kemičar Ned Faraday oženio se njemačkom zabavljačicom Helen. No, razbolio se zbog izlaganja radiju i treba mu skupo liječenje u Njemačkoj, pa se njegova žena ponovno zaposli u noćnom klubu te postaje popularna kao "Plava Venera". Tamo upozna i milijunaša Nicka Townsenda...
   Objektivno, ovo je na neki način ponavljanje uloge koja ju je proslavila u Evropi par godine ranije (Plavi anđeo), ali kako odoljeti jednoj od najvećih svih vremena. Marlene u ulozi žene rastrzane između muža i ljubavnika, materinstva i karijere. Partner filmskoj divi je tada nepoznati mladi glumac koji će uskoro i sam postati glumačka ikona, Cary Grant. Prvi filmovi rane američke faze na najbolji mogući način pokazuju transformaciju glumice koja je svoj tekst učila fonetski, do ultimativne dive koja će svojim sjajem sijati sve do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
   Vitka figura s obavezno istaknutim nogama, sasvim svijetla, "platinum" kosa, poluotvorene oči sa obrvama u savršenom luku, ironičan i tajanstven poluosmijeh, cigareta u dugoj muštikli, dubok i zamaman glas te laki strani akcent koji dodatno unosi egzotiku. Jedna od najznačajnijih filmskih diva svih vremena, neponovljiva Marlene Dietrich.
   I ne manje važno: u Sjedinjenim Američkim Državama rasla joj je popularnost i zbog otvorenih antinacističkih stavova i angažmana. Naime, Dietrich je odbila raditi u Njemačkoj tijekom Trećeg Reicha, a u jednom intervjuu je izjavila kako smatra Hitlera idiotom, pa su je shodno tome proglasili izdajicom, a njezini su filmovi bili zabranjeni. U razdoblju od 1943. do 1946. godine održala je više od 500 nastupa pred savezničkim trupama. Za svoj angažman tijekom Drugog svjetskog rata odlikovana je američkom Predsjedničkom medaljom slobode te francuskom Legijom časti.
   Otkačena i savršena zbog svoje ugodne neobičnosti, „Plavokosa Venera“ je nevjerojatno zabavna, osobito u nastupu Dietrich u jednom od najzabavnijih trenutaka njene karijere. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)
   Ako volite umjetnost, „Plavokosa Venera“ će vam se neizmjerno svidjeti. Htjet ćete vidjeti više filmova Josefa von Sternberga i još više ćete cijeniti talente njemačkih umjetnika. (James T. Hamada / The Nippu Jiji, Honolulu)
   Mi volimo Dietrich i učinili smo je zvijezdom upravo zbog njenog nepopravljivo pohotnog ponašanja. Kad  izgleda fantastično i poigrava se s osjećajima slabijih muškaraca, ona je sama bit poželjnosti. Da se vrag odlučio iskušati Adama, on bi se sigurno pojavio kao Dietrich - lijep, živahan i seksualno prijeteći. (The Digital Fix)
https://www.imdb.com/title/tt0022698/?ref_=fn_al_tt_1

In Search of Me... Who am I?, 2017. Margaret Karlsson-Kociuba & Waldemar Kociuba, 31 min. PL/GB
Scenarij: Zbyszek Lupikasza i Daryl Robertson prema knjizi Jagada Gurua Siddhaswarupananda
   Ovaj film je o vama - vašoj biti.
   A ako ne znate svoj pravi identitet, u nevolji ste.
   Provesti ćete svoj život u svojevrsnom stanju snova - pogrešno ćete identificirati sebe kao nešto ili netko tko niste. I na osnovi te pogrešne identifikacije sebe, odredit ćete vaše životne ciljeve i smisao vašeg postojanja.
   Stoga znati tko ste je vrlo praktična potreba. Ništa nije važnije i relevantnije od toga da znate tko ste.
   Ovaj film je napravljen da vam pomogne spoznati odgovor na ovo pitanje. (Margaret Karlsson-Kociuba & Waldemar Kociuba)

ULAZ SLOBODAN / Projekciju će uveličati i autori filma, Margaret Karlsson-Kociuba & Waldemar Kociuba.

WARNEROVIH 100 / CLINTOVIH 93:
A Perfect World, 1993. Clint Eastwood, 138 min. US
Scenarij: John Lee Hancock
Uloge: Kevin Costner, TJ Lowther, Clint Eastwood, Laura Dern, Philip "Buzz" Perry
   Priča počinje kada Butch pobjegne iz zatvora zajedno s Terryjem Pughom, puno opakijim osuđenikom. Ubrzo provale u kuću Perryjevih i uzmu malog Phillipa za taoca. Za Phillipa, dječaka bez oca kojeg plaši stroga, religiozna majka, ovo predstavlja zastrašujući, ali uzbudljiv susret s muževnošću. Budući da je pametan dječak, Phillip brzo shvaća razliku između Terryja, lakog „na obaraču“, i opuštenijeg čovjeka poput Butcha. A Butch, usprkos svojoj nepouzdanosti, otkrije da ovom dječaku želi dati očinsku prisutnost kakvu on sam nikada nije imao… Ono što je počelo kao otmica polako se pretvara u odnos pun poštovanja i ljubavi, ali ne i za šerifa Reda Garneta ...
   U savršenom svijetu - kaže jedan lik u filmu - događaji koji oblikuju priču o Butchu Haynesu i Philipu Perryju ne bi se morali dogoditi. Ali svijet u kojem se odvija "Savršeni svijet" mjesto je tužnih, neizbrisivih ožiljaka koji kroje sudbine njihovih likova. Mnogi od tih ožiljaka povezani su s teretom i pogrešnim shvaćanjima muškosti, kako je lijepo ilustrirano tijekom ovog elokventnog filma ceste i koje je Eastwood razumio na suptilan, duboko dirljiv način. Vrijeme i mjesto - Teksas, neposredno prije ubojstva Kennedyja - prešutno pojačavaju osjećaj bespotrebne tragedije u filmu. "Savršen svijet", duboko emotivan, varljivo jednostavan film, vrhunac je dotadašnje redateljske karijere Clinta Eastwooda.
   Cahiers du Cinéma je „Savršen svijet“ proglasio najboljim filmom 1993.
   Dvosmislena kriminalistička drama Clinta Eastwooda pametna je i oštra, te sadrži bravuroznu izvedbu Kevina Costnera kao bjegunca iz zatvora u bijegu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Film koji bi svaki redatelj mogao s ponosom potpisati. (Roger Ebert / Chicago Sun-Times)
   Suptilno nijansirani portret Kevina Costnera, tj. odbjeglog robijaša Butcha Haynesa, čini kamen temeljac uspjeha filma i jedna je od najboljih glumčevih izvedbi, te zakašnjeli podsjetnik zašto je on filmska zvijezda takve veličine. (Vladimir Županović)
   „Savršen svijet“ je dokaz da je Hollywood još uvijek sposoban proizvoditi inteligentne filmove koji sve više postaju područje neovisnih filmaša. (James Berardinelli / ReelViews)
   Nije savršen film, ali bliže je tome nego što mislite. (Marc Savlov / Austin Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt0107808/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_A%2520Perfect%2520World

Full but still empty, 2022. Waldemar Kociuba, Margaret Karlsson Kociuba, Mike Napier i Julian Head, 36 min. PL/GB
   Filozofi, znanstvenici, slavne osobe i joga učitelji objašnjavaju zašto ne možemo postići potpuno zadovoljstvo?

ULAZ SLOBODAN / Projekciju će uveličati i autori filma, Margaret Karlsson-Kociuba & Waldemar Kociuba.

L'Innocent, 2022. Louis Garrel, 99 min.
Scenarij: Louis Garrel, Tanguy Viel, Naïla Guiguet
Uloge: Louis Garrel, Noémie Merlant, Anouk Grinberg, Roschdy Zem
   Kada Abel sazna da se njegova 60-godišnja majka Sylvie namjerava udati za muškarca koji se nalazi u zatvoru, potpuno izgubi živce. Uz pomoć svoje najbolje prijateljice Clémence, Abel će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi zaštitio svoju majku. Ali upoznavanje Michela, njegovog novog očuha, moglo bi mu ponuditi jednu potpuno novu perspektivu o kojoj do tada nije niti razmišljao…
   Nepredvidiv i neobuzdan, „Nevin“ vas izbacuje iz takta, a njegove eskalirajuće ludorije uvijek zabavljaju. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Pružajući onaj čisti užitak kina za koji smo mislili da smo ga već izgubili, Garrel i Merlantica će vam izmamiti osmijeh na licu. (Filipe Freitas / Always Good Movies)
   „Nevin“ je izvrstan hibrid, poput ostalih Garrelovih filmova: drama, jer su emocije prikazane izravno; romansa, jer likovi traže ljubav; i prije svega komedija, jer je Garrel tiho gura prema logičnom kaosu. (Paul Byrnes Sydney / Morning Herald)
   „Nevin“ je neočekivano dobar provod kakav je ovih dana teško naći u kinu. Nije lišena dubljeg značenja, ali prepuna je, prije svega, užitka u razigranom i zabavnom pripovijedanju. (Jason Di Rosso / ABC News, Australija)
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, film je nominiran u čak 11 kategorija za prestižnu francusku nagradu Cesar – a dobitnik je dvije glavne nagrade: za najbolju sporednu glumicu (Noémie Merlant) i najbolji originalni scenarij!
https://www.imdb.com/title/tt19841734/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_L%27Innocent

À demain mon amour, 2021. Basile Carré-Agostini, 92 min. FR
   Kako se opustiti u mirovini kada se treba boriti protiv kapitalizma?
   Na pariškim ulicama zaustavljaju ih mladi ljudi da bi im zahvalili, a mediji prve pozivaju kad treba komentirati krize i skandale u svijetu financija. Monique i Michel Pinçon-Charlot francuski su sociolozi, poznati po svojim istraživanjima o nejednakosti u društvu i znanstvenim radovima kojima nemilosrdno seciraju jedan posto ultra-bogatih. Njihova ljubav traje duže od pedeset godina i veći dio tog vremena radili su zajedno u prestižnom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja, sve dok se prije 15 godina nisu umirovili kako bi uživali u dobrom, mirnom životu u pariškom predgrađu. No, kako se opustiti u mirovini kad se treba boriti protiv kapitalizma?
   Ili kako Monique kaže: ‘Danas, kao i jučer, nema drugog rješenja osim revolucije’. Drugim riječima, pravi odmor morat će još malo pričekati jer u francuskoj prijestolnici svako malo izbijaju prosvjedi.
   Razgovor pun politike i ljubavi. (Le Monde)
   Poetičan, politički i baš pariški film. (CPH:DOX)
   Da, u mirovini su od 2007. godine, ali nema govora o odustajanju od borbe protiv socijalne nepravde. Pogotovo što im status umirovljenika omogućuje da se "oslobode znanstvene neutralnosti", da izađu iz zone komfora i više se angažiraju u političkoj areni. To je zato što su se pitali “kako pronaći hrabrost nastaviti se boriti kada vidite svijet o kojem sanjate da se svakim danom sve više urušava? (www.allocine.fr)
https://www.imdb.com/title/tt16374466/?ref_=fn_al_tt_1

Metronom, 2022. Alexandru Belc, 93 min. RO/FR
Scenarij: Alexandru Belc
Uloge: Mara Bugarin, Serban Lazarovici, Vlad Ivanov
   Bukurešt ranih 1970-ih, na vrhuncu komunizma. Ana je potištena. Njezin momak Sorin i njegova obitelj dobili su dopuštenje za odlazak u inozemstvo, čime je prekinuta njihova srednjoškolska romansa. Anina najbolja prijateljica preklinje našu junakinju da prestane tugovati i dođe na tulum iste večeri. Na tulum dolazi i Sorin. Iako joj majka to zabranjuje, Ana se iskrada i pridružuje prijateljima. Piju, puše, plešu uz glazbu koja dopire s valova Radija Slobodna Europa. Voditelju radijske emisije Metronom razdragana mladež sastavlja pismo u kojem navode tko je tko od zapadnjačkih glazbenih zvijezda 1970-ih kojima se oni dive. Sorin se dobrovoljno javlja da pismo prokrijumčari iz zemlje. U stan iznenada provaljuju pripadnici Securitate, Ceaușescuove tajne službe, a zabavna noć, za Anu i njezine prijatelje, pretvara se u noćnu moru.
   Uz jednu totalitarnu državu koja trenutno vodi rat, kao i neke druge zemlje i vođe (i to ne samo u blizini Rusije) koji koketiraju s totalitarizmom, „Metronom“ Alexandrua Belca pravi je podsjetnik na to što život pod takvim režimom podrazumijeva, posebno za mlađu generaciju koja želi, na gnušanje moćnika, slobodu izražavanja i kretanja. Vremenski smještena prije točno pola stoljeća, na propast osuđena ljubavna priča Ane i Sorina pozadina je prodorna pogleda na zlokobne taktike takvih režima i način na koji potonji, u svojim građanima, guše svaku ideju napretka. Upravo je zastrašujuće gledati kako časnik Securitate (briljantni Vlad Ivanov) polako, ali sigurno lomi prkosnu Anu, dok se hrabra tinejdžerica, beznadno zaljubljena i odana svojim prijateljima, pretvara u vosak u rukama muškarca bez grižnje savjesti. (Discovery Press)
   Belcove pažljive kompozicije plijene uskim okvirom i mekanim svjetlom, besprijekorno vizualno tako  dočaravajući doba kojim se film bavi. Polagani ritam, čak i u naizgled blaženim scenama djece koja plešu i dobro se zabavljaju, posjeduje kvalitetu slutnje koja signalizira ono što se sprema. Prikaz Ane i njezinih roditelja zajedno, ali razdvojenih unutar kadra, autorski je signal taktike državnog aparata da separira ljude. Belc koristi sve što mu je na raspolaganju kada je riječ o vizualnom jeziku, uključujući vrhunsku scenografiju Bogdana Ionescua, ne bi li uspostavio atmosferu potlačenosti čak i u trenucima kada se film čini kao ništa više od priče o prekinutoj romansi. (Discovery Press)
   Polagani, elegantni, bogato zamišljeni dugometražni prvijenac Alexandrua Belca puno je više od rumunjskog „Romea i Julije“. (Jessica Kiang / Variety)
   Čudesan film koji slavi tinejdžerski duh, čak i usprkos nepravdi na najvišoj razini. (Rachel Ho / Exclaim!)
   Belcu nam ne treba pokazati mnogo nasilja da bi ukazao na to kako sama prijetnja nasiljem može postati učinkovito oruđe ugnjetavanja. (Amber Wilkinson / Eye for Film)
   Uz nevjerojatno zadivljujuće umijeće i empatično emocionalno putovanje, film je više nego vrijedan truda i učvršćuje se kao jedan od najboljih filmova godine. (Carson Timar / Clapper)
https://www.imdb.com/title/tt12253164/?ref_=nv_sr_srsg_0

The Super Mario Bros. Movie, 2023. Aaron Horvath, Michael Jelenic, 92 min. US/JP
   Iz Nintenda i Illuminationa stiže novi animirani film inspiriran svijetom iz popularne igrice, „Super Mario Bros.“ S obzirom koliko veliku bazu obožavatelja Super Mario ima, usudili bi se reći i najveću u svijetu video igara budući da su generacije odrastale uz njega, „Super Mario Bros.“ Bi mogao biti jedan od najvećih hitova 2023. godine.
   S dugogodišnjim umjetničkim partnerom Aaronom Horvathom, film je režirao Michael Jelenic. Talentirani filmaš rođen je i odrastao u San Pedru, kalifornijskom gradu poznatom po brojnoj hrvatskoj koloniji. „Ponosan sam na svoje hrvatske korijene. Otac Albert je iz Ždrelca na Pašmanu, a majka Miranda je rođena u Americi, ali je podrijetlom iz Kukljice na susjednom otoku Ugljanu. Upoznali su se, naravno, na hrvatskom pikniku u San Pedru.“ – kazao je Michael Jelenic, koji već petnaestak godina oduševljava gledatelje sjajnim animiranim filmovima i serijama.
https://www.imdb.com/title/tt6718170/?ref_=nv_sr_srsg_2

L'Innocent, 2022. Louis Garrel, 99 min.
Scenarij: Louis Garrel, Tanguy Viel, Naïla Guiguet
Uloge: Louis Garrel, Noémie Merlant, Anouk Grinberg, Roschdy Zem
   Kada Abel sazna da se njegova 60-godišnja majka Sylvie namjerava udati za muškarca koji se nalazi u zatvoru, potpuno izgubi živce. Uz pomoć svoje najbolje prijateljice Clémence, Abel će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi zaštitio svoju majku. Ali upoznavanje Michela, njegovog novog očuha, moglo bi mu ponuditi jednu potpuno novu perspektivu o kojoj do tada nije niti razmišljao…
   Nepredvidiv i neobuzdan, „Nevin“ vas izbacuje iz takta, a njegove eskalirajuće ludorije uvijek zabavljaju. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Pružajući onaj čisti užitak kina za koji smo mislili da smo ga već izgubili, Garrel i Merlantica će vam izmamiti osmijeh na licu. (Filipe Freitas / Always Good Movies)
   „Nevin“ je izvrstan hibrid, poput ostalih Garrelovih filmova: drama, jer su emocije prikazane izravno; romansa, jer likovi traže ljubav; i prije svega komedija, jer je Garrel tiho gura prema logičnom kaosu. (Paul Byrnes Sydney / Morning Herald)
   „Nevin“ je neočekivano dobar provod kakav je ovih dana teško naći u kinu. Nije lišena dubljeg značenja, ali prepuna je, prije svega, užitka u razigranom i zabavnom pripovijedanju. (Jason Di Rosso / ABC News, Australija)
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, film je nominiran u čak 11 kategorija za prestižnu francusku nagradu Cesar – a dobitnik je dvije glavne nagrade: za najbolju sporednu glumicu (Noémie Merlant) i najbolji originalni scenarij!
https://www.imdb.com/title/tt19841734/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_L%27Innocent

100 GODINA (GLUME) MARLENE DIETRICH:
A Foreign Affair, 1948. Billy Wilder, 116 min. US
Scenarij: Billy Wilder, Charles Brackett, Richard L. Breen i Robert Harari prema priči Davida Shawa
Uloge: Jean Arthur, Marlene Dietrich, John Lund
   Kongresnica iz Iowe, Phoebe Frost, kreće u poslijeratni Berlin utvrditi činjenice o legendarnoj kabaretskoj pjevačici Eriki von Schlütow, za koju se dugo govorkalo da je bivša ljubavnica jednog ili više visokorangiranih nacističkih vođa, a sada je navodno u vezi s neidentificiranim američkim vojnim časnikom. Tijekom istrage Frost se zaljubljuje u njezinog pratitelja, kapetana Johna Pringlea, ne znajući da je zgodni Amerikanac tajni ljubavnik pjevačice koju istražuje…
   Film ima ozbiljan i ciničan politički ton, koji potvrđuje fascinaciju i Wildera i američke publike višestrukim naslijeđem Berlina.
   Jedan od Wilderovih velikih, zaboravljenih filmova... vrijedan ponovnog otkrivanja. (Channel 4)
   Pričljiv, inteligentan i ciničan film… te tako relevantan s obzirom za trenutnu američku umiješanost u Irak. (Andrea Mullaney / Eye For Film, 2006.)
   Svakako zanimljiv prozor u dinamiku poslijeratne Njemačke prepun pitanja poput „Kako razgraničiti odgovornost i krivnju među Nijemcima?“ Ali, jedna od stvari koje je teško gledati su američki vojnici koji love osiromašene Njemice i koriste materijalna dobra poput čokolade kako bi ih iskoristili. Kao što u jednom trenutku kaže Jean Arthur "U našem trudu da civiliziramo ovu zemlju, naši momci i sami brzo postaju barbari." (rotten tomatoes)
   Talent Jean Arthur spašava stvar kada se radi o scenarističkoj „rupi“, ali Dietrich je ta koja blista do kraja - ona je jednostavno božanstvena. Naravno, krade cijeli film, a scene u kojima pjeva u kabareu dugo ćete pamtiti. Ne propustite ovaj klasik! (rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt0040367/?ref_=fn_al_tt_1

WARNEROVIH 100 / CLINTOVIH 93:
Mystic River, 2003. Clint Eastwood, 138 min. US
Scenarij: Brian Helgeland prema istoimenom romanu Dennisa Lehanea
Uloge: Sean Penn, Tim Robbins, Kevin Bacon, Laurence Fishburne, Marcia Gay Harden, Laura Linney
   Stvarnost je da smo još uvijek 11-godišnjaci zatvoreni u podrumu zamišljajući kakav bi bio naš život da smo tada pobjegli. (Sean Devine / Kevin Bacon)
   Boston, sredina sedamdesetih godina. Jimmy, Sean i Dave su tri nerazdvojna prijatelja - 11-godišnjaka čiju će sudbinu odrediti neugodan događaj iz djetinjstva (Dave je bio otet i maltretiran 4 dana). 25 godina kasnije sudbine im se ponovno isprepliću - Jimmijeva 19-godišnja kći Katie je ubijena, a istragu vodi Sean koji je sada FBI-jev agent. A brojni dokazi i sumnje idu u pravcu rastrojenog Davea na kojeg je događaj iz djetinjstva ostavio trajan ožiljak.
   Bilo je pravo zadovoljstvo gledati ovaj potresan i slojevit film: odavno nisam imao prilike sudjelovati u nečem tako pametno i dobro napisanom (komplimenti Brianu Helgelandu, ali i Lehaneovom romanu), režiranom (Clint Eastwood je velemajstor) i odglumljenom (ne samo zbog oscara Seanu Pennu i Timu Robbinsu). Premda je "Mistična rijeka" naoko jednostavan 'whodoit' triler, to bi bila površna analiza ovog remek djela. Ubojstvo mlade Katie samo je jedan od rukavaca prema kojem se kreće koncizna priča i njen zaplet, no kirurški precizno autori dešifriraju sve nedoumice koje se javljaju tijekom filma. A njih je - osim samog umorstva - još barem 5-6. Premda je Sean Penn dobio Oscara za najbolju glavnu (mušku) ulogu, pomalo je nepravedno prema cijelom glumačkom ansamblu uopće govoriti o glavnoj ulozi. Ona je ravnopravno raspodijeljena na sve spomenute u glumačkom popisu. Svatko ima i svatko je dostojno iskoristio minutažu i prostor koji objašnjava lik i njegove 'traume'. A to je ono što može činiti jedan film velikim: dobra priča, vrstan zaplet i logičan rasplet kojim se otklanjanju sve moguće dileme. Ovo je istinsko remek djelo! (Vladimir Županović)
   Clint kao redatelj spada u neku klasičnu kategoriju; priču gradi polako i detaljno, gradeći postepeno likove koji su, bar u njegovim najboljim ostvarenjima, izuzetno opipljivi i stvarni. Njegova izjava da bi svaki glumac trebao u životu barem jednom režirati, kao i da bi svaki redatelj barem jednom trebao stajati ispred upaljenih kamera, govori mnogo o njegovom nakupljenom iskustvu i ispred i iza kamere. Zasigurno baš zato što je i sam glumac, on daje mnogo prostora svojim glumcima koji često u njegovim filmovima ostvaruju neke od najupečatljivijih uloga u svojoj karijeri, o čemu govori i mnoštvo Oscarskih nominacija. (www.terapija.net)
   "Mystic River" je spomenik moćne glume i glumaca koji eksplodiraju i implodiraju pred kamerom, ali i izvrsne režije i redatelja. Na novo gledanje "Mistična rijeka" još uvijek teče kao najbolji film Clinta Eastwooda u novom mileniju. (Marko Njegić, SD)
   Clint Eastwood sve što zna o režiji ulaže u „Mističnu rijeku“. Njegov se film prikrade, zabije vam se u glavu, a zatim vas obori. Ne možete ga se otresti. Toliko je proganjajući, toliko hipnotički. (Peter Travers / Rolling Stone)
   Daveova otmica je čin neobjašnjivog, gotovo metafizičkog zla, a ova priča o krivnji, tugi i osveti izrastaju iz nje poput gomile mračnog korova. Film je, kao i roman Dennisa Lehanea, parabola o neizlječivoj traumi, u kojoj nasilje rađa još nasilja a iskonsko kršenje nevinosti nikada se ne može ispraviti. „Mistična rijeka“ je rijedak američki film koji teži - i postiže - punu težinu i tamu tragedije. (AO Scott / The New York Times)
https://www.imdb.com/title/tt0327056/?ref_=fn_al_tt_1

L'Innocent, 2022. Louis Garrel, 99 min.
Scenarij: Louis Garrel, Tanguy Viel, Naïla Guiguet
Uloge: Louis Garrel, Noémie Merlant, Anouk Grinberg, Roschdy Zem
   Kada Abel sazna da se njegova 60-godišnja majka Sylvie namjerava udati za muškarca koji se nalazi u zatvoru, potpuno izgubi živce. Uz pomoć svoje najbolje prijateljice Clémence, Abel će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi zaštitio svoju majku. Ali upoznavanje Michela, njegovog novog očuha, moglo bi mu ponuditi jednu potpuno novu perspektivu o kojoj do tada nije niti razmišljao…
   Nepredvidiv i neobuzdan, „Nevin“ vas izbacuje iz takta, a njegove eskalirajuće ludorije uvijek zabavljaju. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Pružajući onaj čisti užitak kina za koji smo mislili da smo ga već izgubili, Garrel i Merlantica će vam izmamiti osmijeh na licu. (Filipe Freitas / Always Good Movies)
   „Nevin“ je izvrstan hibrid, poput ostalih Garrelovih filmova: drama, jer su emocije prikazane izravno; romansa, jer likovi traže ljubav; i prije svega komedija, jer je Garrel tiho gura prema logičnom kaosu. (Paul Byrnes Sydney / Morning Herald)
   „Nevin“ je neočekivano dobar provod kakav je ovih dana teško naći u kinu. Nije lišena dubljeg značenja, ali prepuna je, prije svega, užitka u razigranom i zabavnom pripovijedanju. (Jason Di Rosso / ABC News, Australija)
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, film je nominiran u čak 11 kategorija za prestižnu francusku nagradu Cesar – a dobitnik je dvije glavne nagrade: za najbolju sporednu glumicu (Noémie Merlant) i najbolji originalni scenarij!
https://www.imdb.com/title/tt19841734/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_L%27Innocent

EO, 2022. Jerzy Skolimowski, 88 min. PL
Scenarij: Ewa Piaskowska, Jerzy Skolimowski
Uloge: Sandra Drzymalska, Lorenzo Zurzolo, Mateusz Kościukiewicz, Isabelle Huppert
    Nadahnut filmom „Sretno, Baltazar / Au Hasard Balthazar“ Roberta Bressona iz 1966., prati život magarca koji nastupa u jednom poljskom cirkusu.
   Svijet je misteriozno mjesto gledan očima životinje. EO, sivi magarac melankoličnih očiju, na svom životnom putu susreće dobre i loše ljude, doživljava radost i bol, podnosi kolo sreće koje nasumično pretvara njegovu sreću u katastrofu, a njegov očaj u neočekivano blaženstvo. Ali ni na trenutak ne gubi nevinost.
   Film je premijerno prikazan u konkurenciji na 75. Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio nagradu žirija. Također, bio je poljski kandidat za Oscara i našao se među 5 najboljih stranih filmova (nagrada je na koncu pripala njemačkom „Na zapadu ništa novo“).
   Možda je navršio 84 godine i iza sebe ima 30-ak filmova, ali Jerzy Skolimowski i dalje nas zna iznenaditi. Ovaj je film posveta Bressonovu filmu „Au Hasard Balthazar“, filmu koji je jako prirastao srcu Jerzyja Skolimowskog, kako je rekao za magazin Télérama 2010.: „On mi je najvažniji film, jer me jedini stvarno dirnuo, duboko dirnuo.“ Divio se Bressonovom stilu, koji je opisao kao "lišen svakog sentimentalizma, nonšalantan, gotovo ravnodušan". A sada je došao na red da sam usmjerava magarca. Njegovo prvo iskustvo u režiranju životinja dovelo ga je do zaključka da su "Nesposobne glumiti bilo što. One jednostavno JESU". Jerzy Skolimowski koristi magarca kako bi istaknuo nevinost, kvalitetu za koju kaže da je bitna u ciničnom i bezdušnom svijetu. (www.festival-cannes.com)
   Kao i „Au Hasard Balthazar“, „EO“ je vođen mučnom dvosmislenošću naših odnosa sa životinjama. Vole li nas ili izdržavaju našu prisutnost zbog lukavosti ili ravnodušnosti? Obje interpretacije zvuče egocentrično - marginalizirajući naše tajanstvene odnose sa životinjama - jer jedva da smo u stanju suosjećati jedni s drugima, a kamoli pripadnicima druge vrste. (Chuck Bowen / www.slantmagazine.com)
   Film sugerira viziju koju je 84-godišnji Skolimowski morao skinuti s grudi prije umirovljenja ili smrti. Naizgled oslobođen zapleta i očekivanja, „EO“ je vođen, iznad svega, potrebom da poštuje vlastiti unutarnji, poetski pogon. (Chuck Bowen / www.slantmagazine.com)
   S 84 godine, poljski redatelj radi neke od svojih najboljih radova, a "EO" je vrhunac u dugoj, neravnoj, ali bogatoj karijeri. (Ty Burr / rotten tomatoes)
   „EO” je nenametljivi, zadivljujući dragulj izvan svakog okvira, dragulj koji nas šalje na zadivljujuću odiseju vizionarskih slikam i perceptivnim smjerom. (Jim Schembri / rotten tomatoes)      
   Ovaj portret životinje susreće se s najboljim i najgorim što svijet ljudi može ponuditi: „Eo“ je prekrasno, neodoljivo i posebno iskustvo. (Jane Freebury / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt19652910/?ref_=nv_sr_srsg_1_tt_3_nm_5_q_EO%252C%2520

EO, 2022. Jerzy Skolimowski, 88 min. PL
Scenarij: Ewa Piaskowska, Jerzy Skolimowski
Uloge: Sandra Drzymalska, Lorenzo Zurzolo, Mateusz Kościukiewicz, Isabelle Huppert
    Nadahnut filmom „Sretno, Baltazar / Au Hasard Balthazar“ Roberta Bressona iz 1966., prati život magarca koji nastupa u jednom poljskom cirkusu.
   Svijet je misteriozno mjesto gledan očima životinje. EO, sivi magarac melankoličnih očiju, na svom životnom putu susreće dobre i loše ljude, doživljava radost i bol, podnosi kolo sreće koje nasumično pretvara njegovu sreću u katastrofu, a njegov očaj u neočekivano blaženstvo. Ali ni na trenutak ne gubi nevinost.
   Film je premijerno prikazan u konkurenciji na 75. Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio nagradu žirija. Također, bio je poljski kandidat za Oscara i našao se među 5 najboljih stranih filmova (nagrada je na koncu pripala njemačkom „Na zapadu ništa novo“).
   Možda je navršio 84 godine i iza sebe ima 30-ak filmova, ali Jerzy Skolimowski i dalje nas zna iznenaditi. Ovaj je film posveta Bressonovu filmu „Au Hasard Balthazar“, filmu koji je jako prirastao srcu Jerzyja Skolimowskog, kako je rekao za magazin Télérama 2010.: „On mi je najvažniji film, jer me jedini stvarno dirnuo, duboko dirnuo.“ Divio se Bressonovom stilu, koji je opisao kao "lišen svakog sentimentalizma, nonšalantan, gotovo ravnodušan". A sada je došao na red da sam usmjerava magarca. Njegovo prvo iskustvo u režiranju životinja dovelo ga je do zaključka da su "Nesposobne glumiti bilo što. One jednostavno JESU". Jerzy Skolimowski koristi magarca kako bi istaknuo nevinost, kvalitetu za koju kaže da je bitna u ciničnom i bezdušnom svijetu. (www.festival-cannes.com)
   Kao i „Au Hasard Balthazar“, „EO“ je vođen mučnom dvosmislenošću naših odnosa sa životinjama. Vole li nas ili izdržavaju našu prisutnost zbog lukavosti ili ravnodušnosti? Obje interpretacije zvuče egocentrično - marginalizirajući naše tajanstvene odnose sa životinjama - jer jedva da smo u stanju suosjećati jedni s drugima, a kamoli pripadnicima druge vrste. (Chuck Bowen / www.slantmagazine.com)
   Film sugerira viziju koju je 84-godišnji Skolimowski morao skinuti s grudi prije umirovljenja ili smrti. Naizgled oslobođen zapleta i očekivanja, „EO“ je vođen, iznad svega, potrebom da poštuje vlastiti unutarnji, poetski pogon. (Chuck Bowen / www.slantmagazine.com)
   S 84 godine, poljski redatelj radi neke od svojih najboljih radova, a "EO" je vrhunac u dugoj, neravnoj, ali bogatoj karijeri. (Ty Burr / rotten tomatoes)
   „EO” je nenametljivi, zadivljujući dragulj izvan svakog okvira, dragulj koji nas šalje na zadivljujuću odiseju vizionarskih slikam i perceptivnim smjerom. (Jim Schembri / rotten tomatoes)      
   Ovaj portret životinje susreće se s najboljim i najgorim što svijet ljudi može ponuditi: „Eo“ je prekrasno, neodoljivo i posebno iskustvo. (Jane Freebury / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt19652910/?ref_=nv_sr_srsg_1_tt_3_nm_5_q_EO%252C%2520

6. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Apokawixa, 2022. Xawery Zulawski, 100 min. PL
Scenarij: Krzysztof Bernas, Maciej Kazula, Xawery Zulawski
Uloge: Mikolaj Kubacki, Waleria Gorobets, Monika Mikolajczak
   Ponekad mamurluk nije najgora stvar koja vam se može dogoditi...
   "Apokawixa" je priča o skupini maturanata koji - umorni od uzastopnih izolacija, vijesti o ekološkim katastrofama i zabrinuti za vlastitu neizvjesnu budućnost i sudbinu svijeta - odlučuju organizirati zabavu uz more. Unatoč alarmantno visokoj koncentraciji modrozelenih algi u Baltičkom moru i slučajevima čudnih infekcija, u početku sve ide normalno - plaža, ples, seks… No, iz minute u minutu cijela stvar počinje izmicati kontroli.
   Ekološko-apokaliptična priča o odrastanju. (www.filmweb.pl)
   Riječ je o zabavnom, psihodelično-pustolovnom filmu o mladima, ali ne samo za mlade. (redatelj Xawery Zulawski)
https://www.imdb.com/title/tt20426646/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_2_nm_0_q_APOKAWIX
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s poljskom udrugom Polonez.

The Super Mario Bros. Movie, 2023. Aaron Horvath, Michael Jelenic, 92 min. US/JP
   Iz Nintenda i Illuminationa stiže novi animirani film inspiriran svijetom iz popularne igrice, „Super Mario Bros.“ S obzirom koliko veliku bazu obožavatelja Super Mario ima, usudili bi se reći i najveću u svijetu video igara budući da su generacije odrastale uz njega, „Super Mario Bros.“ Bi mogao biti jedan od najvećih hitova 2023. godine.
   S dugogodišnjim umjetničkim partnerom Aaronom Horvathom, film je režirao Michael Jelenic. Talentirani filmaš rođen je i odrastao u San Pedru, kalifornijskom gradu poznatom po brojnoj hrvatskoj koloniji. „Ponosan sam na svoje hrvatske korijene. Otac Albert je iz Ždrelca na Pašmanu, a majka Miranda je rođena u Americi, ali je podrijetlom iz Kukljice na susjednom otoku Ugljanu. Upoznali su se, naravno, na hrvatskom pikniku u San Pedru.“ – kazao je Michael Jelenic, koji već petnaestak godina oduševljava gledatelje sjajnim animiranim filmovima i serijama.
https://www.imdb.com/title/tt6718170/?ref_=nv_sr_srsg_2

6. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Kobieta na dachu / Woman on the roof, 2022. Anna Jadowska, 97 min. PL
Scenarij: Anna Jadowska
Uloge: Dorota Pomykała, Bogdan Koca, Adam Bobik
   Jedan neočekivani čin 60-godišnje majke i supruge razbija njezinu obitelj i život, te je prisiljena pogledati unutra i otkriti što mora promijeniti kako bi osigurala ispunjeniji život.
   Mira je jedna od mnogih žena koje idu na posao, kupuju, pune hladnjak, služe muža i sina. Malo razmišljaju o svojim potrebama ili ih zapravo toliko potiskuju da ih više ne osjeća. (Dorota Pomykała)
   Sjajna uloga Dorote Pomykałe. Mira, glavna junakinja, prepuštena vlastitim strahovima i problemima dok najbliža okolina ne primjećuje težinu njezinih misli, njezinih briga. Sintaksa za razmišljanje... vidimo li, ili želimo vidjeti što se događa u glavama ljudi koji žive s nama, ili možda pored nas. Preporučam! (www.charlie.pl)
https://www.imdb.com/title/tt15257818/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_2_nm_0_q_Kobieta%2520na%2520dachu%2520
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s poljskom udrugom Polonez.

6. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Czarna owca / Black sheep, 2021. Aleksander Pietrzak, 107 min. PL
Scenarij: Bartosz Kozera
Uloge: Arkadiusz Jakubik, Magdalena Poplawska, Kamil Szeptycki, Agata Rózycka, Wlodzimierz Press, Anna Cieslak, Anna Smolowik, Katarzyna Chojnacka
   Nekada jedna riječ za sobom povuče lavinu posljedica, jedna odluka može utjecati na sudbinu cijele obitelji... Ali promjene ne moraju biti loše, zar ne?
   Magda, profesorica u katoličkoj srednjoj školi, skriva da više voli žene, muž Arek već dugo ne može pronaći posao, a sin Tomek, popularni YouTuber, uglavnom se vodi vlastitim interesima. Neugodnost počinje kada Magda, umorna od života u skrivanju, odluči slijediti svoje srce, što je pokrenulo lavinu događaja. Krize, sukobi i godinama potiskivane želje napokon eksplodiraju, svatko počinje živjeti sam za sebe. Ili mu se barem tako čini... Hoće li svaki od likova pronaći svoj put do sreće?
https://www.imdb.com/title/tt14319588/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_Czarna%2520owca%2520
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s poljskom udrugom Polonez.

100 GODINA (GLUME) MARLENE DIETRICH:
Witness for the Prosecution, 1957. Billy Wilder, 116 min. US
Scenarij: Billy Wilder i Harry Kurnitz prema drami Agathe Christie iz 1926. (Agatha Christie ga je smatrala najboljim filmom izvedenim iz jedne od njezinih priča)
Uloge: Tyrone Power , Marlene Dietrich, Charles Laughton, Elsa Lanchester
   "Pričat ćeš o tome - ali molim te, nemoj reći kraj!" (reklamna kampanja United Artista)
   Leonardu Voleu sudi se za ubojstvo bogate žene, a legendarni odvjetnik, Sir Wilfrid Robarts odlučio ga je zastupati. Nažalost, Leonardov alibi ovisi o svjedočenju njegove bešćutne supruge Christine - koja, nakon otkrića pravne rupe, donosi šokantnu odluku da se pojavi pred sudom protiv njega. Na Sir Wilfridovo iznenađenje, ovo je samo prvo u nizu zbunjujućih otkrića i obrata.
   Niti jednom nema dosadnog ili bezvrijednog trenutka. I zrak u sudnici prilično pucketa od emocionalnog elektriciteta, sve do onog zapanjujućeg iznenađenja u zadnjem dijelu. Tada cijela drama eksplodira. (Bosley Crowther / The New York Times)
   Marlene Dietrich nikada nije bila bolja nego što je ovdje. (Kevin Maher / Times, UK)
   Na kraju, “Svjedok optužbe” je napeta, fascinantna studija karaktera koja se odlikuje oštrom glumom, izvrsnom režijom i uvjerljivim zapletom s mnogo neočekivanih obrata koji će vas stalno tjerati da nagađate. (Ian Kane / Epoch Times)
   Dijelom komedija, dijelom uzbudljiva sudska drama i misterija do samog kraja, ovo je tihi klasik. (Tom Cassidy / Common Sense Media)
   „Svjedok optužbe“ jedna je od najboljih sudskih drama u povijesti kinematografije. (Danielle Solzman / Solzy at the Movies)
   Vrhunski primjer sudske drame, žanra sukladnog Wilderovoj orijentaciji prema dijalogu, odlikuje se složenim zapletom, s neočekivanim završnim obratom (karakteristično za poetiku autorice predloška A. Christie). (Bruno Kragić / HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0051201/?ref_=fn_al_tt_1

6. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
25 lat niewinności / 25 years of innocence, 2020. Jan Holoubek, 116 min. PL
Scenarij: Andrzej Gołda
Uloge: Piotr Trojan , Agata Kulesza , Dariusz Chojnacki , Adam Nawojczyk , Stanisław Linowski , Piotr Szekowski , Adam Kupa
   Tomasz Komenda imao je 23 godine kada je njegov normalan život brutalno prekinut. Preko noći je uhićen, zatvoren i optužen za ubojstvo. Naknadna vještačenja potvrdila su njegovu umiješanost u zločin, a svi dokazi bili su protiv njega. Za gotovo dva desetljeća robije bio je tučen, zastrašivan, ponižavan i prepušten sam sebi. Napokon, nakon 18 godina robije, otkriva se istina.
   Senzacionalna drama temeljena na stvarnim događajima koji su pogodili cijelu Poljsku. Tvorci filma pokušavaju pronaći odgovore na pitanja koja i dan danas muče sve. Kako se ovo moglo dogoditi? Zašto je nevin čovjek morao čekati toliko godina u ćeliji na pravdu? (www.filmweb.pl)
https://www.imdb.com/title/tt11368998/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_3_nm_0_q_25%2520lat%2520niewinno%25C5%259Bci%2520
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s poljskom udrugom Polonez.

WARNEROVIH 100 / CLINTOVIH 93:
Gran Torino, 2008. Clint Eastwood, 116 min. US
Scenarij: Nick Schenk, Dave Johannson
Uloge: Clint Eastwood, Bee Vang, Ahney He
   Umirovljeni mehaničar, mrzovoljni veteran korejskog rata i udovac Walt Kowalski, čeka da prođe ostatak njegova života. Njegovi su se susjedi ili iselili ili su umrli, a zamijenili su ih azijski imigranti koje prezire, te besciljne bande afroameričkih i latino tinejdžera. Onda netko pokuša ukrasti njegovo najveće blago: Gran Torino iz 1972., auto koji je djelomično sam sastavljao na vlastitoj proizvodnoj traci. Suprotstavljajući se lopovima, Walt Kowalski nenamjerno postaje junak koji mijenja živote svojih susjeda.
   “Gran Torino” je u načelu vrlo human u propitivanju rasne (ne)pomirljivosti i svakako najosobniji Eastwoodov film dosad kojim skida breme heroja i spušta zavjesu za finale impresivne glumačke karijere. (Marko Njegić, SD)
   Harmonija koju je stvorio Eastwood nalaže filmu da opusti gledatelja svojim komičnim tonom, koji je na svu sreću vrlo suptilan, pa ne kvari utisak o vrlo ozbiljnoj temi koju film obrađuje. (milantica96.blogspot.com)
   Film se na samom početku odvija i izgleda poznato, ali ubrzo prelazi tu točku i postaje mnogo ozbiljniji. Tek se tada počinje baviti pravim problemima, kao što su odgovornost, osveta i čast. (Los Angeles Times)
   Kao film, „Gran Torino“ je snažan, dirljiv i zabavan; kao posveta živoj legendi, duboko je, neizbrisivo dirljiv. (Nikki Baughan)
   Progovara o dvije vrlo interesantne i važne teme. Prva govori o tome kako nikada nije kasno okrenuti novi list u životu i tako promijeniti svoju narav, a druga ističe važnost multikulturalnog i višerasnog poštovanja i tolerancije. (Chicago Sun-Times)
   Eastwoodova gluma i režija konstantno balansiraju na granici između melodrame i komedije te upravo to predstavlja najveću vrijednost ovog filma.' (Philadelphia Inquirer)
   Jednostavno sjajan, nevjerojatno gledljiv i nezaobilazan za sve obožavatelje Eastwooda. Moram reći: ovaj će vam film uljepšati dan. (Angie Errigo / Empire Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt1205489/?ref_=fn_al_tt_1

6. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Niebezpieczni dżentelmeni / Dangerous men, 2022. Maciej Kawalski, 110 min. PL
Scenarij: Maciej Kawalski
Uloge: Marcin Dorociński, Tomasz Kot, Andrzej Seweryn, Wojciech Mecwaldowski
   Četiri slavna boema bude se nakon žestoke, pijane cjelonoćne zabave. Glave im pucaju od mamurluka, nitko se ničega ne sjeća, a situaciju ne popravlja ni leš nepoznate osobe pronađen na podu. Osim toga, čuvari reda kucaju na vrata kuće, ali to je tek početak nevolja. Počinje utrka s vremenom u kojoj se junaci moraju osloboditi ne samo sumnji, već i opasnih glasina iz okoline, te riješiti misterioznu smrt što je prije moguće.
   Ako netko ima opušten stav prema životu i sarkastičan smisao za humor, ovo je definitivno film za njega. (kino.trojmiasto.pl)
https://www.imdb.com/title/tt14741860/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_1_nm_0_q_Niebezpieczni%2520d%25C5%25BCentelmeni%2520
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s poljskom udrugom Polonez.

6. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Chrzciny / The Christening, 2022. Jakub Skoczen, 88 min. PL
Scenarij: Iwo Kardel ,Jacob Skoczen
Uloge: Katarzyna Figura, Maciej Musiałowski, Tomasz Schuchardt, Michał Żurawski, Agata Bykowska
   Prosinac 1981. Marianna, vjerna katolkinja, odluči iskoristiti obiteljsko slavlje - krštenje svog najmlađeg unuka - kako bi pomirila svoju djecu koja se godinama svađaju. Neočekivano ju prekida general Jaruzelski, koji tog dana objavljuje izvanredno stanje. Kako bi obiteljsku pomirbu privela kraju, Marianna odluči od svoje djece sakriti istinu o stanju u zemlji. Ova naizgled mala laž pokrenut će lavinu neočekivanih događaja koje će biti teško zaustaviti.
   Zabavan pokušaj suočavanja s teškom povijesti Poljske, koja se ispričao bez patetike i nepotrebne pompe. I na kraju, za pokazivanje da svi Poljaci mogu biti jedna obitelj. (obrazloženje novinarske nagrade na Festivalu mladih i debitantskih ostvarenja u Koszalinu)
https://www.imdb.com/title/tt11912510/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_4_nm_1_q_Chrzciny%2520
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s poljskom udrugom Polonez.

À demain mon amour, 2021. Basile Carré-Agostini, 92 min. FR
   Kako se opustiti u mirovini kada se treba boriti protiv kapitalizma?
   Na pariškim ulicama zaustavljaju ih mladi ljudi da bi im zahvalili, a mediji prve pozivaju kad treba komentirati krize i skandale u svijetu financija. Monique i Michel Pinçon-Charlot francuski su sociolozi, poznati po svojim istraživanjima o nejednakosti u društvu i znanstvenim radovima kojima nemilosrdno seciraju jedan posto ultra-bogatih. Njihova ljubav traje duže od pedeset godina i veći dio tog vremena radili su zajedno u prestižnom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja, sve dok se prije 15 godina nisu umirovili kako bi uživali u dobrom, mirnom životu u pariškom predgrađu. No, kako se opustiti u mirovini kad se treba boriti protiv kapitalizma?
   Ili kako Monique kaže: ‘Danas, kao i jučer, nema drugog rješenja osim revolucije’. Drugim riječima, pravi odmor morat će još malo pričekati jer u francuskoj prijestolnici svako malo izbijaju prosvjedi.
   Razgovor pun politike i ljubavi. (Le Monde)
   Poetičan, politički i baš pariški film. (CPH:DOX)
   Da, u mirovini su od 2007. godine, ali nema govora o odustajanju od borbe protiv socijalne nepravde. Pogotovo što im status umirovljenika omogućuje da se "oslobode znanstvene neutralnosti", da izađu iz zone komfora i više se angažiraju u političkoj areni. To je zato što su se pitali “kako pronaći hrabrost nastaviti se boriti kada vidite svijet o kojem sanjate da se svakim danom sve više urušava? (www.allocine.fr)
https://www.imdb.com/title/tt16374466/?ref_=fn_al_tt_1

6. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Brigitte Bardot Cudowna / Brigitte Bardot Forever, 2021. Lech Majewski, 122 min. PL
Scenarij: Lech Majewski
Uloge: Andrzej Grabowski, Joanna Opozda, Weronika Rosati, Eryk Lubos, Magdalena Różdzka, Kacper Olszewski, Tomasz Sapryk
   Sredina 20. stoljeća u komunističkoj Poljskoj. Adam živi s majkom koju uznemiravaju službenici Ureda za sigurnost. Adamov otac branio je Britaniju kao pilot tijekom Drugog svjetskog rata i nikad se više nije čulo za njega. Ne zna se je li ostao u Engleskoj ili se vratio u zemlju i skriva se kako bi izbjegao progon. Mladi junak postupno sazrijeva - a strana kultura igra važnu ulogu u tom procesu.
   Redateljski veteran snimio je nostalgičan film o svom životu prikazujući nam cijelu povijest Poljske od vremena Staljina do danas… pioniri, škola, sazrijevanje… pa do Solidarnosti... Oko epizode s Brigitte Bardott mogao se graditi cijeli film. (Marijus Kulvietis / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt9489944/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_1_nm_0_q_Brigitte%2520Bardot%2520Cudowna%2520
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s poljskom udrugom Polonez.

The Super Mario Bros. Movie, 2023. Aaron Horvath, Michael Jelenic, 92 min. US/JP
   Iz Nintenda i Illuminationa stiže novi animirani film inspiriran svijetom iz popularne igrice, „Super Mario Bros.“ S obzirom koliko veliku bazu obožavatelja Super Mario ima, usudili bi se reći i najveću u svijetu video igara budući da su generacije odrastale uz njega, „Super Mario Bros.“ Bi mogao biti jedan od najvećih hitova 2023. godine.
   S dugogodišnjim umjetničkim partnerom Aaronom Horvathom, film je režirao Michael Jelenic. Talentirani filmaš rođen je i odrastao u San Pedru, kalifornijskom gradu poznatom po brojnoj hrvatskoj koloniji. „Ponosan sam na svoje hrvatske korijene. Otac Albert je iz Ždrelca na Pašmanu, a majka Miranda je rođena u Americi, ali je podrijetlom iz Kukljice na susjednom otoku Ugljanu. Upoznali su se, naravno, na hrvatskom pikniku u San Pedru.“ – kazao je Michael Jelenic, koji već petnaestak godina oduševljava gledatelje sjajnim animiranim filmovima i serijama.
https://www.imdb.com/title/tt6718170/?ref_=nv_sr_srsg_2

6. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Orzeł. Ostatni patrol / Belowe the Surface. ORP Orzeł, 2022. Jacek Blawut, 100 min. PL
Scenarij: Jacek Blawut
Uloge: Tomasz Ziętek, Antoni Pawlicki, Tomasz Schuchardt, Filip Pławiak, Adam Woronowicz, Rafał Zawierucha, Mateusz Kościukiewicz
   Jedna od najvećih misterija u poljskoj povijesti - posljednja misija legendarne podmornice koja se tijekom Drugog svjetskog rata proslavila u okršajima s njemačkom flotom.
   Godina je 1940. Dok se grozničava evakuacija savezničkih vojnika nastavlja na plažama Dunkerquea, poljska podmornica ORP "Orzeł" klizi pod morem. Dobro uvježbana posada postigla je spektakularne uspjehe, a sada kreće u opasnu misiju tijekom koje će se morati suočiti ne samo s prijetnjom podvodnih mina i neprijateljskih brodova, već i sa sve napetijom atmosferom na brodu. Ono što će se dogoditi sljedećih dana ući će u povijest i ispisati legendu o najslavnijem poljskom brodu.
https://www.imdb.com/title/tt4741504/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_1_nm_0_q_Orze%25C5%2582.%2520Ostatni%2520patrol%2520
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s poljskom udrugom Polonez.

EO, 2022. Jerzy Skolimowski, 88 min. PL
Scenarij: Ewa Piaskowska, Jerzy Skolimowski
Uloge: Sandra Drzymalska, Lorenzo Zurzolo, Mateusz Kościukiewicz, Isabelle Huppert
    Nadahnut filmom „Sretno, Baltazar / Au Hasard Balthazar“ Roberta Bressona iz 1966., prati život magarca koji nastupa u jednom poljskom cirkusu.
   Svijet je misteriozno mjesto gledan očima životinje. EO, sivi magarac melankoličnih očiju, na svom životnom putu susreće dobre i loše ljude, doživljava radost i bol, podnosi kolo sreće koje nasumično pretvara njegovu sreću u katastrofu, a njegov očaj u neočekivano blaženstvo. Ali ni na trenutak ne gubi nevinost.
   Film je premijerno prikazan u konkurenciji na 75. Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio nagradu žirija. Također, bio je poljski kandidat za Oscara i našao se među 5 najboljih stranih filmova (nagrada je na koncu pripala njemačkom „Na zapadu ništa novo“).
   Možda je navršio 84 godine i iza sebe ima 30-ak filmova, ali Jerzy Skolimowski i dalje nas zna iznenaditi. Ovaj je film posveta Bressonovu filmu „Au Hasard Balthazar“, filmu koji je jako prirastao srcu Jerzyja Skolimowskog, kako je rekao za magazin Télérama 2010.: „On mi je najvažniji film, jer me jedini stvarno dirnuo, duboko dirnuo.“ Divio se Bressonovom stilu, koji je opisao kao "lišen svakog sentimentalizma, nonšalantan, gotovo ravnodušan". A sada je došao na red da sam usmjerava magarca. Njegovo prvo iskustvo u režiranju životinja dovelo ga je do zaključka da su "Nesposobne glumiti bilo što. One jednostavno JESU". Jerzy Skolimowski koristi magarca kako bi istaknuo nevinost, kvalitetu za koju kaže da je bitna u ciničnom i bezdušnom svijetu. (www.festival-cannes.com)
   Kao i „Au Hasard Balthazar“, „EO“ je vođen mučnom dvosmislenošću naših odnosa sa životinjama. Vole li nas ili izdržavaju našu prisutnost zbog lukavosti ili ravnodušnosti? Obje interpretacije zvuče egocentrično - marginalizirajući naše tajanstvene odnose sa životinjama - jer jedva da smo u stanju suosjećati jedni s drugima, a kamoli pripadnicima druge vrste. (Chuck Bowen / www.slantmagazine.com)
   Film sugerira viziju koju je 84-godišnji Skolimowski morao skinuti s grudi prije umirovljenja ili smrti. Naizgled oslobođen zapleta i očekivanja, „EO“ je vođen, iznad svega, potrebom da poštuje vlastiti unutarnji, poetski pogon. (Chuck Bowen / www.slantmagazine.com)
   S 84 godine, poljski redatelj radi neke od svojih najboljih radova, a "EO" je vrhunac u dugoj, neravnoj, ali bogatoj karijeri. (Ty Burr / rotten tomatoes)
   „EO” je nenametljivi, zadivljujući dragulj izvan svakog okvira, dragulj koji nas šalje na zadivljujuću odiseju vizionarskih slikam i perceptivnim smjerom. (Jim Schembri / rotten tomatoes)      
   Ovaj portret životinje susreće se s najboljim i najgorim što svijet ljudi može ponuditi: „Eo“ je prekrasno, neodoljivo i posebno iskustvo. (Jane Freebury / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt19652910/?ref_=nv_sr_srsg_1_tt_3_nm_5_q_EO%252C%2520

100 GODINA (GLUME) MARLENE DIETRICH:
Stage Fright, 1950. Alfred Hitchcock, 110 min. US
Scenarij: Whitfield Cook, Alma Reville, James Bridie prema romanu „Čovjek koji trči“ Selwyna Jepsona iz 1947.
Uloge: Jane Wyman, Marlene Dietrich, Michael Wilding, Richard Todd, Alastair Sim, Sybil Thorndike
   Policija misli da je glumac Jonathan Cooper ubojica, i sada su mu na tragu. On pak tvrdi da je žrtvu ubila njegova ljubavnica, slavna glumica Charlotte Inwood. U međuvremenu traži utočište kod bivše djevojke Eve, glumice u usponu. Uvjerena da je Jonathan nevin, Eve istražuje cijeli slučaj, ali kad se jednom uplete u mrežu prijevare, boji se da svi zapravo nose masku.
   Hitchcock i njegovi pisci uspjeli se dati glumačkoj ekipi neke uglađene i zabavne stvari. Ali moram vas obavijestiti da te stvari, iako su zasebno zabavne, stvaraju malo uzbuđenja ili neizvjesnosti. (Bosley Crowther / The New York Times)
   Jane Wyman je divna glumica, ali izbor za ženskog lidera pripada Dietrich. (Variety)
   Problemi nisu riješeni na zadovoljavajući način, ali čini se da Hitchcock istražuje načine kako razne neistine mogu dovesti do istine. (Dave Kehr / Chicago Reader)
   Priča o glumicama u nadmetanjima omogućuje Hitchcocku da razigrano nanese prijevaru na prevaru, kulminirajući obratom koji je, iako u to vrijeme nije bio osobito dobro prihvaćen, jedan od najistaknutijih elemenata filma. (Mattie Lucas / From the Front Row)
https://www.imdb.com/title/tt0042994/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_Stage%2520Fright

EO, 2022. Jerzy Skolimowski, 88 min. PL
Scenarij: Ewa Piaskowska, Jerzy Skolimowski
Uloge: Sandra Drzymalska, Lorenzo Zurzolo, Mateusz Kościukiewicz, Isabelle Huppert
    Nadahnut filmom „Sretno, Baltazar / Au Hasard Balthazar“ Roberta Bressona iz 1966., prati život magarca koji nastupa u jednom poljskom cirkusu.
   Svijet je misteriozno mjesto gledan očima životinje. EO, sivi magarac melankoličnih očiju, na svom životnom putu susreće dobre i loše ljude, doživljava radost i bol, podnosi kolo sreće koje nasumično pretvara njegovu sreću u katastrofu, a njegov očaj u neočekivano blaženstvo. Ali ni na trenutak ne gubi nevinost.
   Film je premijerno prikazan u konkurenciji na 75. Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio nagradu žirija. Također, bio je poljski kandidat za Oscara i našao se među 5 najboljih stranih filmova (nagrada je na koncu pripala njemačkom „Na zapadu ništa novo“).
   Možda je navršio 84 godine i iza sebe ima 30-ak filmova, ali Jerzy Skolimowski i dalje nas zna iznenaditi. Ovaj je film posveta Bressonovu filmu „Au Hasard Balthazar“, filmu koji je jako prirastao srcu Jerzyja Skolimowskog, kako je rekao za magazin Télérama 2010.: „On mi je najvažniji film, jer me jedini stvarno dirnuo, duboko dirnuo.“ Divio se Bressonovom stilu, koji je opisao kao "lišen svakog sentimentalizma, nonšalantan, gotovo ravnodušan". A sada je došao na red da sam usmjerava magarca. Njegovo prvo iskustvo u režiranju životinja dovelo ga je do zaključka da su "Nesposobne glumiti bilo što. One jednostavno JESU". Jerzy Skolimowski koristi magarca kako bi istaknuo nevinost, kvalitetu za koju kaže da je bitna u ciničnom i bezdušnom svijetu. (www.festival-cannes.com)
   Kao i „Au Hasard Balthazar“, „EO“ je vođen mučnom dvosmislenošću naših odnosa sa životinjama. Vole li nas ili izdržavaju našu prisutnost zbog lukavosti ili ravnodušnosti? Obje interpretacije zvuče egocentrično - marginalizirajući naše tajanstvene odnose sa životinjama - jer jedva da smo u stanju suosjećati jedni s drugima, a kamoli pripadnicima druge vrste. (Chuck Bowen / www.slantmagazine.com)
   Film sugerira viziju koju je 84-godišnji Skolimowski morao skinuti s grudi prije umirovljenja ili smrti. Naizgled oslobođen zapleta i očekivanja, „EO“ je vođen, iznad svega, potrebom da poštuje vlastiti unutarnji, poetski pogon. (Chuck Bowen / www.slantmagazine.com)
   S 84 godine, poljski redatelj radi neke od svojih najboljih radova, a "EO" je vrhunac u dugoj, neravnoj, ali bogatoj karijeri. (Ty Burr / rotten tomatoes)
   „EO” je nenametljivi, zadivljujući dragulj izvan svakog okvira, dragulj koji nas šalje na zadivljujuću odiseju vizionarskih slikam i perceptivnim smjerom. (Jim Schembri / rotten tomatoes)      
   Ovaj portret životinje susreće se s najboljim i najgorim što svijet ljudi može ponuditi: „Eo“ je prekrasno, neodoljivo i posebno iskustvo. (Jane Freebury / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt19652910/?ref_=nv_sr_srsg_1_tt_3_nm_5_q_EO%252C%2520

WARNEROVIH 100 / CLINTOVIH 93:
Unforgiven, 1992. Clint Eastwood, 130 min. US
Scenarij: David Webb Peoples
Uloge: Clint Eastwood, Gene Hackman, Morgan Freeman, Richard Harris
   Ostarjeli bivši revolveraš, udovac William Munny, živi s dvoje djece kao miran farmer dok ga ne posjeti mladi Schofield Kid s ponudom da mu se pridruži na unosnom poslu egzekucije dvojice kauboja koji su unakazili jednu prostitutku u gradiću Big Whiskey. Motiviran novcem, a moguće i oživjelim demonima prošlosti, Munny pristaje te angažira i bivšeg partnera Neda Logana. Nakon obavljena posla, Munny planira povratak kući, no kad sazna kako je šerif Big Whiskeya, Little Bill Daggett, ubio Logana, vraća se u grad radi osvete.
   Kao i drugi revizionistički vesterni , „Unforgiven“ se prvenstveno bavi dekonstrukcijom moralno crno-bijele vizije američkog Zapada koja je uspostavljena tradicionalnim djelima u tom žanru. (David Pountain / Little White Lies)
   I kao redatelj i kao zvijezda, Clint Eastwood skida desetljeća holivudskog laka nanesenog na Divlji zapad, i pojavljuje se s nizom grubo elokventnih izjava o prirodi nasilja. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Eastwoodova meditacija o starosti, ugledu, hrabrosti, herojstvu - o svim onim teretima koje nosi s takvom gracioznošću desetljećima. (Richard Corliss / Time)
   Iako je Gene Hackman u potpunosti zaslužio osvojenog Oscara za sporednu ulogu, osobno smatram da je ogromna nepravda učinjena Eastwoodu jer je upravo u ovom filmu pokazao pravo, ispaćeno, iskreno ljudsko lice svojega lika. On je naprosto zastrašujuće dobar u ulozi otriježnjelog ubojica koji nije pet godina pio alkohol i koji odlučuje još jednom učiniti jedan, zadnji korak prema paklu. Koji je to korak, neću vam reći, jer time ću vam pokvariti gledanje filma. Film je toliko dobar, zastrašujuć i bolno istinit da čovjeka hvata jeza kao pri gledanju najboljih horora. Maestralno! (leone/filmski.net)
   Briljantan i potresan „Unforgiven“ Clinta Eastwooda sadrži svu snagu dobrog vesterna bez upuštanja u klišeje zapleta i moralne uvjerenosti koje su tako često svojstvene ovom žanru. (Stephen Amidon / Financial Times)
   Jedan od najboljih revizionističkih epova ikada prikazanih na velikom platnu. (Mike Massie / Gone With The Twins)
https://www.imdb.com/title/tt0105695/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_Unforgiven

15 GODINA HAVC-a
U plavetnilo, 2017. Antoneta Alamat Kusijanović, 22 min.
Scenarij: Antoneta Alamat Kusijanović
Uloge: Gracija Filipović, Vanesa Vidaković Natrlin, Dominik Duždević, Andro Režić, Nataša Dangubić, Marija Kohn              
   Bježeći od obiteljskog nasilja, trinaestogodišnja Julija i njezina majka dolaze na idilični otok gdje je Julija provela djetinjstvo. Julija se žarko želi ponovno zbližiti sa svojom najboljom prijateljicom Anom. No Ana je zaljubljena i Julija joj više nije toliko važna. Njezino odbijanje ponovno otvara Julijine rane i baca je nazad u vrtlog nasilja.
   Film je svjetsku premijeru imao u programu Generation 14plus Berlinskog festivala gdje je nagrađen posebnim priznanjem, a na Međunarodnom festivalu kratkoga filma u Oberhausenu osvojio je nagradu mladog žirija. Nagrađen je i Srcem Sarajeva za najbolji kratkometražni igrani film.
https://www.imdb.com/title/tt6444314/?ref_=nm_knf_t_2

15 GODINA HAVC-a
Zvizdan, 2015. Dalibor Matanić, 123 min.
Scenarij: Dalibor Matanić
Uloge: Tihana Lazović, Goran Marković, Nives Ivanković, Dado Ćosić, Trpimir Jukić, Mira Banjac, Slavko Sobin, Lukrecija Tudor, Ksenija Marinković
   Film govori o zabranjenoj ljubavi, njenoj fragilnosti, ali i snazi. Radnja obuhvaća tri desetljeća, a smještena je u dva susjedna sela opterećena etničkim netrpeljivostima i povijesnim naslijeđem.
   Prva je ljubavna priča smještena u 1991. godinu – predratna previranja, prve barikade i napetost koja među selima doseže vrhunac, nisu dobro okruženje ni za kakvu ljubav, a kamoli za dvoje mladih iz dvaju susjednih sela. Deset godina kasnije, rat je već gotov, ali ne i zaboravljen – ožiljci još nisu zacijelili i naši se protagonisti moraju suočiti s njima. Treća priča smještena je u 2011. godinu – ni zla, ni napetosti, ni sumnje nisu nestale, ali čini se da je vrijeme za novi početak.
   Dugo sam vremena mislio da su se „Fine mrtve djevojke“ Mataniću „dogodile“, pitajući se gdje je nestao autor koji se odvažio ekranizirati Matu Matišića. Svega je u međuvremenu beznačajnog snimio, a onda, iz vedrog neba, „Zvizdan“. Tri priče o (zabranjenoj!?) ljubavi, istih protagonista (hvala mu na Tihani Lazović i Goranu Markoviću) u tri vremenski različite, ali slične situacije naše novije povijesti s razlogom su nagrađene u Cannesu i dočekane aklamacijom na domaćem terenu. Pohvalio bih i minijaturu Nives Ivanković, ali i žalio što ovaj neophodan film nije snimljen ranije. Uz jednu jezičnu nepažnju, nakon Smoje se, što mi je posebno drago, dalmatinski jezik ponovno probio na ekran. (V.E.)
https://www.imdb.com/title/tt4593108/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_6_nm_2_q_zvizdan

15 GODINA HAVC-a
Muški film, 2012. Nebojša Slijepčević, 12 min.
   Situacija na terenu je ozbiljna: puške i pištolji u svakoj su ruci. Koncentracija naoružanja dosegla je kritičnu točku. I najmanji incident dovoljan je da naruši krhki mir! Jedan nervozni prst na okidaču pokrenut će kaos koji će biti nemoguće zaustaviti...
   Ovaj kratkometražni dokumentarni film proglašen je najboljim u Košicama (Slovačka) na 19. izdanju Međunarodnog festivala lokalnih televizija, u kategoriji filmova nastalih u nezavisnim produkcijskim kućama.
https://www.imdb.com/title/tt2246758/?ref_=nm_knf_t_4

15 GODINA HAVC-A
Dnevnik Diane Budisavljević, 2019. Dana Budisavljević, 88 min. HR/SI/RS
Scenarij: Dana Budisavljević, Jelena Paljan
Uloge: Alma Prica, Igor Samobor, Biserka Ipša, Mirjana Karanović, Krešimir Mikić, Ermin Bravo, Livio Badurina, Vilim Matula, Jerko Marčić
   Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin
život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
   „Film koji će vam slomiti srce, ali vas i podsjetiti da uvijek treba stati na stranu ljudskosti...“ (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   „Ovaj film nije priča o “ustašama”, ni o nimalo i s pravom u ružnom svjetlu prikazanim “partizanima”, ovo je film o Dobroti. (Vedrana Rudan)
   „Nesumnjivo se radi o najvažnijem ostvarenju premijerno prikazanom na 66. pulskom filmskom festivalu“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Jedan tračak nade da postoji drugačija, bolja, svjesnija, osjetljivija i odgovornija Hrvatska koja ne vjeruje u političku podobnost kao kriterij uspjeha - ili barem ne u umjetnosti. Jer nada je nešto što ovoj zemlji najviše nedostaje. (Slavenka Drakulić, Jutarnji List)
   Hrvatska je u „Dnevniku Diane Budisavljević“ napokon dobila bolan i iskren filmski prikaz vjerojatno najmračnije etape u povijesti Hrvata. (Ines Mihić, www.dnevnik.hr)
   „Ne sjećamo se kad je neki noviji hrvatski film uspio izazvati ovakav emotivni potres unutar duše.“ (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Od smijeha i pljeska na premijeri “Generala” bila je glasnija samo tišina koja je vladala tijekom premijerne projekcije “Dnevnika Diane Budisavljević”. Ona tronuta, svečana tišina u kojoj se gotovo nitko nije usudio uhvatiti mobitel ili kupiti kokice, u kojoj su tisuće gledatelja u Areni kao na misi gledale film o ratnom junaštvu običnih ljudi, onih koji nisu nosili puške i dobivali medalje, ali su i te kako zadužili čitave generacije. (Milena Zajović, www.vecernji.hr)
   Taman kada smo, nakon tmurnih devedesetih (ne, nije riječ o posljedicama rata, već o sistemskom sivilu), ugledali nekakvo svjetlo na kraju tunela, izleti nam karamarkov duh iz boce i ponovno nas postavi u školske klupe kao loše đake koje treba ponovno učiti povijesti. I u svemu tome pojavi se hrabra Dana Budisavljević dostojanstveno se hvatajući ukoštac s mračnom temom koju bi mnogi rado gurnuli pod tapet.  (V.E.)
   PULA 2019. Velika Zlatna arena za najbolji film (obrazloženje žirija: Autori su na primjeren način pristupili važnoj povijesnoj temi i u njezinu relevantnost uvjerili gledatelja)
   PULA 2019. Zlatna arena za režiju Dana Budisavljević (obrazloženje žirija: Autorica je na uvjerljiv način spojila igrano, dokumentarno i arhivsko te retorički uvukla gledatelja u zbivanja). Dana je postala druga žena u povijesti Pulskog festivala koja je dobila Zlatnu arenu za režiju. Prvu je dobila Soja Jovanović 1959. godine.
   PULA 2019. Nagrada ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana - FEDEORA za najbolji hrvatski dugometražni film (obrazloženje žirija: Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.)
   PULA 2019. Nagrada publike Zlatna vrata Pule: Prosječna ocjena 4,90 (nakon projekcije više od četiri tisuće gledatelja pljeskalo je zapanjujućih osam minuta!)
   PULA 2019. Zlatna arena za glazbu Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz (obrazloženje žirija: Evokativna glazba je uspjela podcrtati emocije likova, dočarati tjeskobu rata i gledatelja uvući u više desetljeća udaljena zbivanja.)
   PULA 2019. Zlatna arena za montažu Marko Ferković (obrazloženje žirija: Precizna montaža usuglasila je sve segmente filmskog pripovijedanja i oblikovala ritmičnu strukturu čitave cjeline.)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/kako-sam-snimila-pricu-o-zeni-koja-je-spasila-vise-od-10000-srpske-djece/9128990/
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/osvrt-jurice-pavicica-na-66-pulu-proglasenje-pobjednika-u-ozracju-navijackog-delirija-kao-da-domaci-u-zadnjoj-cetvrtini-trpaju-tricu-za-tricom/9149120/
https://www.imdb.com/title/tt8028150/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

15 GODINA HAVC-a
Nije ti život pjesma Havaja, 2011. Dana Budisavljević, 50 min.
   Sjećate li se kad ste zadnji put razgovarali sa svojim roditeljima? O čemu ste pričali? Jeste li uspjeli napraviti korak dalje od vremenske prognoze i dnevne politike?
   Otkad više ne živimo pod istim krovom, tata i ja zajedno doručkujemo utorkom u 9 ujutro. Otkad se mama vratila u Hrvatsku, s njom ručam nedjeljom. Moj brat nam se nekad pridruži. Uglavnom pričamo o dnevnoj politici, filmovima koje smo gledali, kućnom budžetu, događajima u široj familiji ili prijateljima. Jednog dana sam odlučila postaviti pitanja koja nas se stvarno tiču. Tiču tako duboko da je o njima gotovo nemoguće razgovarati.
   Dana Budisavljević je snimila izvrsni segmentirani autoportret, zahvativši i puno širi kontekst od početno planiranog. Progovorivši o vlastitim strahovima, redateljica je i svojoj obitelji dopustila isto te pripremila teren za oprost i konačno zbližavanje. Jedan krug je zatvoren. Mogu li se napokon i drugi početi zatvarati na sličan način? (www.dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt2273227/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_1_nm_0_q_NIJE%2520TI%2520%25C5%25BDIVOT%2520PJESMA%2520HAVAJA

15 GODINA HAVC-a
Jedna od nas, 2020. Đuro Gavran, 55 min.
   Film prati skupinu generacijski povezanih ljudi koji tijekom jedne večere pokušavaju pronaći način da započnu razgovor o spoznaji koja ih je sve šokirala.
   Na proslavi petnaeste godišnjice mature kolege iz razreda prisjećaju se srednjoškolskih dogodovština. Kako večer odmiče, sljedovi hrane i pića se nižu, razgovori su sve otvoreniji, ali jednu temu s nelagodom izbjegavaju. Sve dok ih alkohol ne ohrabri da započnu razgovor o šokantnom pismu koje su svi primili. Pismu u kojem njihova kolegica iznosi svoju mučnu ispovijed o brutalnom zlostavljanju koje je proživljavala kao dijete i srednjoškolka.
   Važna društvena poruka s jedne, te uredna i precizna režijska ruka Đure Gavrana s druge strane, bez umjetno izazvanih emocionalnih timuna, promiču film “Jedna od nas” među najistaknutije domaće dokumentarce 2020. godine. (www.dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt9083126/?ref_=nm_knf_t_1

15 GODINA HAVC-a
Biciklisti, 2018. Veljko Popović, 8 min.
   Biciklistička sezona je u velikoj završnici. Tijekom posljednje utrke dvojica biciklista na vrhu ljestvice bore se ne samo za trofej nego i za naklonost dame i ispunjenje svojih erotskih fantazija. U međuvremenu, mali mediteranski grad priprema se za dolazak prekooceanskog broda i njegova kapetana.
   Premda smo kod Veljka Popovića navikli gledati sasvim drugačiju animiranu estetiku, hvatanje ukoštac s (možda) najpoznatijim radom Vaska Lipovca, Mediteranom, erotikom i humorom ponudilo nam je besprijekoran rukopis. „Biciklisti“ su dokaz kako se može biti kreativan, zabavan i zanimljiv u (samo) osam minuta. (V.E.)
https://www.imdb.com/title/tt8119856/?ref_=nm_knf_t_1

Ustav Republike Hrvatske, 2016. Rajko Grlić, 90 min. HR
Scenarij: Rajko Grlić, Ante Tomić
Uloge: Ksenija Marinković, Dejan Aćimović, Nebojša Glogovac
   Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnima. Mučno i bolno oni se polagano počinju otvarati i prepoznavati kao ljudi...

   Jedan od likova, da bi zadržao posao, mora položiti ispit iz Ustava RH. Kako malo teže uči, u tome mu pomaže drugi lik. Po tome je projekt dobio radni naslov “Ustav Republike Hrvatske” i pod njim smo dvije godine pisali scenarij. Tek naknadno smo postali svjesni da je Ustav RH jedna od najspominjanijih riječi internetskih i novinskih naslova. Na Ustav se pozivaju manje-više svi i to u širokom spektru raznih ideologija i religija, da o ljudskim pravima i ne govorim. Ukratko, Ustav je svakodnevno prisutan u našem životu, a 99 posto građana vjerojatno ga nikad nije imalo u rukama. O krucijalnom dokumentu po kojem funkcionira zajednica – zajednica ne zna ništa. Tako smo na kraju, kada već pričamo priču o današnjici, koja, naravno, ima političke konotacije, kao uostalom i sve što ovdje živi, hoda i raste, odlučili filmu ostaviti taj naslov. Uz to smo dodali podnaslov „Ljubavna priča o mržnji“. Tako naslov i podnaslov pokrivaju prostor u kome živi ovaj film... (Rajko Grlić)

   Najiščekivaniji regionalni film ove godine  ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. To je priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli. Ovaj se film pita da li se netko uronjen u predrasude i mržnju može pretvoriti u normalno ljudsko biće i da li takav netko može ići i korak dalje i pokazati da je ispod ledene maske satkan od ljubavi... (http://www.ustavrhfilm.com/)

   Grlić je redatelj ekstrovertne geste koji voli spektakularne filmove “veće od života”. Uz jednu davnu, zaboravljenu iznimku (“Za sreću je potrebno troje” iz 1985.) ovo je njegov daleko najkomorniji i najviše minimalistički film. “Ustav Republike Hrvatske” se uz iznimku par noćnih eksterijera gotovo čitav odvija u dva stana, u jednom haustoru, te između četiri lika. Čini se da to filmu nije odmoglo, nego pomoglo. Odričući se ekstrovertne grandioznosti, Grlić se fokusirao na bitno i napravio film o ljudima koji vam, dok ga gledate, postanu važni. “Ustav Republike Hrvatske” najuspješnija je od triju redateljevih suradnji s Tomićem te najbolji film koji je snimio u post-jugoslavenskom razdoblju... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)

   'Žestoki Hrvat' je mentalno stanje. Najčešće i profesija. Niti jedno niti drugo ne može se reći za pedere.... (Rajko Grlić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju)

   Prognoze da bi to mogao biti film godine u Hrvatskoj, ali i regiji, dobila su – nagradom u Montrealu - tako dodatnu podršku i težinu. No, još važnije je, da smo, po svemu sudeći, dobili vrijedan i važan film, o nama samima...(http://www.dnevnik.rs/kultura/ljubavna-prica-o-mrznji)

   Intervju Rajka Grlića za Večernje novosti
http://91.222.6.88/vesti/kultura.71.html:622261-Rajko-Grlic-Ponovo-u-pogonu-masine-za-rasipanje-mrznje

   Takva uloga je biser koji se dobiva jednom u karijeri. Smatram je velikom privilegijom. Kad se Rajko Grlić u konačnici odlučio za mene, bio sam vrlo sretan, ali i svjestan ogromne odgovornosti i izazova preda mnom. Zajedno s Tomićem i Grlićem, tri mjeseca sam intenzivno razgovarao o tome kako stvoriti taj kompleksan lik, promišljali smo baš svaku rečenicu. Scenarij je fantastičan, a dio koji se odnosi na bivšeg partnera mog lika je toliko divno napisan, da graniči s poezijom. Svakako sam u ovoj ulozi želio izbjeći bilo kakav stereotip igranja homoseksualca, kao nekog feminiziranog tipa povišenog glasa, koji lamaće rukama dok priča. Suština ove potresne priče i tragedije toga lika jest mnogo dublja i trebalo je duboko proniknuti u nju. Danas, kad je uloga iza mene, apsolutno stojim iza nje... (Nebojša Glogovac)

   Međunarodni filmski festival u Montrealu 2016. Grand Prix Amerike
   Festival slovenskog filma 2016. Najbolja slovenska koprodukcija; najbolja kostimmografija (Leo Kulaš)
   Leskovački internacionalni festival filmske režije - LIFFe 2016. Zlatni lješnjak za najbolju glumicu (Ksenija Marinković), Zlatni lješnjak za najboljeg glumca (Nebojša Glogovac)
http://www.imdb.com/title/tt5545674/?ref_=fn_al_tt_1

Suzume no tojimari, 2022. Makoto Shinkai, 122 min. JP
   „Suzume“, japanski animirani pustolovni film, treća je Shinkaieva suradnja s Radwimpsom Kazuma Jinnouchijem (glazba) i MasayoshiTanakom (dizajn likova), a inspirirana je potresom i tsunamijem u Tōhokuu 2011. Film prati 17-godišnju srednjoškolku Suzume Iwato i Soutu Munakatua, koji se udružuju kako bi spriječili niz katastrofa diljem Japana.
   „U Japanu je uobičajeno održati jichin-sai (ceremonija polaganja kamena temeljca), prije nego što započne gradnja nove zgrade ili kuće, ali ne radimo ništa kada ih jednom zatvorimo." Makoto Shinkai (redatelj) je primijetio da u Japanu ima dosta praznih ili napuštenih područja zbog pada nataliteta i starenja stanovništva, pa se dosjetio napisati priču o "ožalošćenim napuštenim mjestima". Kao rezultat toga, film se neizbježno pretvorio u film ceste o posjećivanju mjesta.
   „Suzume“ je možda malo ispod ljestvice postavljene prijašnjim Shinkaijevim radovima - ali kada su rezultati tako vizualno uzbudljivi i emocionalno dojmljivi, teško je naći zamjerke. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ova epska avantura vodi nas uzduž i poprijeko kroz Japan, izvan gradskih središta u potrazi za vratima katastrofe u napuštenoj infrastrukturi ispražnjenih ruralnih područja. Dok pratimo mladu ženu u njezinoj bjesomučnoj potrazi, shvaćamo da je uključena i u osobnu potragu za zrelošću i slobodom. Intimni portret koji je također studija ranjive, ali borbene nacije, „Suzume“ je znak otpora u vrijeme kada Majka Zemlja šalje upozorenja čovječanstvu. (Berlinalle)
https://www.imdb.com/title/tt16428256/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_3_nm_5_q_suzu

R.M.N., 2022. Cristian Mungiu, 125 min. RO
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Marin Grigore, Judith State, Macrina Barladeanu
   Rumunjski redatelj Cristian Mungiu, dobitnik Zlatne palme u Cannesu za remek-djelo “4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana”, svoj novi film, „R.M.N.“ nazvao je prema rumunjskom akronimu za nuklearnu magnetsku rezonancu jer je film "istraživanje mozga, tj. skeniranje mozga gdje se  pokušavaju otkriti stvari ispod površine".
   Nekoliko dana prije Božića, a nakon što je dao otkaz u Njemačkoj, Matthias se vraća u svoje multietničko selo u Transilvaniji. Želi čim više biti uključen u obrazovanje i odgoj vlastitog sina Rudija kojeg je predugo ostavio na skrb njegovoj majci Ani te na taj način osloboditi dječaka neriješenih strahova koji ga more. Matthias je istovremeno preokupiran i svojim ostarjelim ocem Ottom, a također bi se želio vidjeti i sa svojom bivšom ljubavnicom Csillom. Kada se u maloj tvornici u kojoj Csilla radi zaposli nekoliko novih radnika, mir zajednice biva narušen, a na površinu započinju izlaziti frustracije, konflikti i strasti koje su se dugo skrivale ispod tobožnjeg razumijevanja i mira…
   Zabrinjavajući, zamršeno pesimistični "RMN" redatelja Cristiana Mungiua , vjerojatno najistaknutijeg filmaša rumunjskog novog vala, je složen film, toliko prepun ideja da bi se moglo očekivati da je estetika od manjeg značaja, ali "RMN" je gotovo apsurdno zgodan. (Jessica Kiang / Variety)
   Mungiuov dodir je toliko vješt, a njegovo snimanje tako živo. (Manohla Dargis / New York Times)
   Mungiu ne nudi jednostavan lijek za ovaj otrovni nered. Kako bi i mogao? Ali nitko tko snimi ovako žestok film ne može se prestati nadati u ono što ljudska bića, u svom najboljem izdanju, mogu biti. RMN je djelo ogorčenog idealista. (Peter Rainer / Christian Science Monitor)
   Mungiu nikad ne gubi gracioznost koja dolazi s njegovim stilom pripovijedanja. (Tom O'Brien / Next Best Picture)
https://www.imdb.com/title/tt18550182/

MAROKANSKA SRIJEDA:
L'écharpe rouge, 2015. Mohammed Lyounsi, 105 min.
Scenarij: Mohammed Lyounsi & Jillali Ferhat
Uloge: Mohamed Bastaoui, Luis Fernández de Eribe, Karim Saidi
   Očaravajući i aktualan film koji se bavi kontinuiranim zatvaranjem alžirsko-marokanskih granica i poviješću koju marokanska kinematografija nikada nije evocirala. U filmu se posebice ističe patnja humane prirode uzrokovana užasnom tragedijom protjerivanja Marokanaca koji su 1975. godine živjeli u Alžiru.
   Odnosi između dviju susjednih država, Maroka i Alžira, jos uvijek su napeti, a priča o najbolnijem događaju, odnosno protjerivanju tisuće Marokanaca od strane alžirskih vlasti, već je i sama po sebi pustolovina.
   Tema filma je hrabar izbor prvog dugometražnog filma Mohameda Lyounsija, budući da je njezinu povijest i kontroverznost, s obzirom na višestruka čitanja i tumačenja, doista teško iznijeti na ekran. Redatelj je tako uspio ispričati ovu priču, zahvaljujući paralelnim pričama
skromnih ljudi koji nisu ni svjesni činjenica političke prirode. Čini se da je Lyounsi reducirao čitavu jednu priču koja počinje rođenjem i završava smrću.
   Lahbib i Louisa, marokansko-alžirski par, nešto vrlo normalno u to vrijeme, odjednom su se, na temelju političke odluke Alžira, našli svaki sa svoje strane zatvorenih granica. Kao i nekoliko drugih obitelji, i dalje su vezani nadom da će se jednog dana ponovno vidjeti kako bi živjeli zajedno sa svojim tek rođenim djetetom.
   Louisa postaje predmet žudnje pohlepnog uglednika, a Lahbib predmet izrabljivanja jednog nemilosrdnog kolonizatora. Narativni proces proživljava svoj krešendo kroz rutinu koja je jednako bolna i tužna, ali i kroz susjedstvo pogođeno pogrešnim političkim odlukama. Vrhunska glumačka postava i prekrasna umjetnička izvedba glumaca pomogla je ostvarivanju dramatičnih prikaza u filmu. Likovi se razvijaju pod znakom crvenog šala kao znaka vjernosti, priznanja i obećanja obnove odnosa, ne samo između protagonista Lahbiba i Louise, nego posebice između dva naroda koji se vole. (Press Veleposlanstva Kraljevine Maroko)
https://www.imdb.com/title/tt5310278/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_L%27%25C3%25A9charpe%2520rouge
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Maroko u Hrvatskoj.

MAROKANSKA SRIJEDA:
Sotto Voce, 2013. Kamal Kamal, 94 min.
Scenarij: Kamal Kamal
Uloge: Amal Ayouch, Mohamed Bastaoui, Ahmed Benaïssa
   Redatelj Kamal Kamal je završio svoje kinematografsko obrazovanje na poznatom francuskom Slobodnom kinematografskom konzervatoriju
(Conservatoire Libre du Cinéma Français) u Parizu. U njegovom opusu poznatijih filmova ubrajaju se filmovi "Taif Nizar" (2002.), "Symphonie
marocaine" (Marokanska simfonija, 2008.) i "Sotto voce" (2013).
   Alžirski rat i marokansko sudjelovanje u tom oslobodilačkom ratu sveprisutna je tema u filmovima Kamala Kamala. Kamal, naravno, ovaj alžirski rat nije proživio. Međutim, čitavo njegovo djetinjstvo odjekivalo je pričama koje mu je pričala njegova majka, Alžirka, koja je bila osuđena na smrt u odsutnosti, a koja je morala prijeći taj opasan put između Tlemcena i Oujde. Taj isti put je njezin sin, u ovom dugometražnom filmu, snimio s velikim narativnim majstorstvom.
   "Sotto Voce" je film koji je režiran u obliku jedne vrlo osobne naracije, a prati zajedničku borbu koju su Alžirci i Marokanci vodili protiv francuske vojske za vrijeme alžirskog rata. Junak ove priče je Moussa, marokanski član pokreta otpora, koji je bio zadužen za prebacivanje grupa izbjeglica, koji su pred ratom bježali kroz planine u regiji Beni Boussaid pa sve do marokansko-alžirske granice, blizu Oujde. Vođa osuđene skupine, u filmu, je alžirski liječnik koji voli operu. Postao je veliki ljubitelj opere kada je studirao medicinu u Francuskoj, a sanjao je o osnivanju zbora. Međutim, strahote rata daleko su nadmašile njegove glazbene užitke. Pokušavajući spasiti tu skupinu osuđenika, on zapravo pokušava spasiti svoj san: postati prvi vođa zbora za gluhonijeme u svijetu.
   A što se tiče nepodnošljive patnje, Kamal je istu kroz čitav film, čije je snimanje trajalo gotovo tri godine, pokušao ublažiti glazbom. (Press Veleposlanstva Kraljevine Maroko)
https://www.imdb.com/title/tt3461726/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_SOTTO%2520VOCE
   Projekcija se održava zahvaljujući suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Maroko u Hrvatskoj.

Ask, Mark ve Ölüm / Love, Deutschmarks and Death, 2022. Cem Kaya, 99 min. DE
   Kada je 1961. godine potpisan njemačko-turski sporazum kojim je Zapadna Njemačka regrutirala tursku (uglavnom nekvalificiranu) radnu snagu za svoje gospodarske sektore, Turci su postali (i ostali) najveća etnička manjina te zemlje. S turskim gastarbajterima u Njemačku je stigla i njihova muzika. Kako to već biva, u mnogim slučajevima obećanja su se ispostavila šupljima, a “obećana zemlja” agonija loših radnih uvjeta, niskih plaća i brojnih rasističkih ispada sa smrtonosnim ishodima. Bijes i razočaranje postali su okidač masovnih uličnih prosvjeda, ali i lajtmotiv turskog glazbenog podzemlja, supkulture na čiju se evoluciju kroz društveno-političke promjene fokusira njemačko-turski redatelj Cem Kaya.
   Kaya se u svojim filmovima već bavio turskom (popularnom) kulturom (Arabeks, Remake, Remix, Rip-Off), vješto pritom povezujući arhivski materijal i vlastita zapažanja. Rezultat su izuzetno pronicljivi, ponekad bizarni, ali u svakom slučaju duhoviti dokumentarni eseji koji donose drugi pogled na noviju njemačku i tursku povijest. (Nagrada publike u sekciji “Panorama”, Berlin International Film Festival 2022.)
   Dobar, informativan film.(Davide Abbatescianni / Cineuropa)
   Na kraju dana, ‘Ljubav, smrt i njemačke marke’ je dokumentarac o prosvjedu, radničkoj solidarnosti, antirasizmu, kao i o radosti i slavlju koje nam je upravo sada potrebno. (Jutta Brendemuhl / Goethe Institut)
   Unatoč tome, film funkcionira zbog nepretencioznosti i ispitivanja do koje mjere segmenti naoko strane kulture oplemenjuju njen opći izraz. (dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt13588944/?ref_=nm_knf_t_1

MM97: The Seven Year Itch, 1955. Billy Wilder, 105 min. US
Scenarij: George Axelrod, Billy Wilder prema istoimenoj kazališnoj predstavi Georgea Axelroda
Uloge: Marilyn Monroe, Tom Ewell, Evelyn Keyes, Sonny Tufts, Robert Strauss
   Usred ljetnog toplinskog vala, Njujorčanin Richard Sherman šalje suprugu Helen i sina Rickyja u Maine na odmor. Ostavši sam raditi na Manhattanu, Richard susreće prekrasnu plavušu, manekenku koja se uselila u stan na katu i odmah se zaljubljuje. Dok razmišlja o nevjeri, Richard sanja o svojoj lijepoj novoj susjedi…  hoće li njegove fantazije o njoj postati stvarnost?
   Marilynkina prisutnost je toliko zadivljujuća da kada je nema na ekranu, nestrpljivo čekamo, pitajući se: „Gdje ste nestali, gospođo DiMaggio?“ (Melissa Anderson / Village Voice)
   Prekrasna komedija. (Virginia Graham / The Spectator)
   Marilyn Monroe je prava priča ovog filma: šarmantna, lijepa i zabavna. (rottentomatoes)
   Povjetarac stvoren od navale zraka iz podzemne željeznice nestašno je podigao bijelu haljinu Marilyn Monroe i zavijorio scenu u kinematografsku i popkulturnu vječnost. Prizor seksepilne Merlinke kako s osmijehom sladostrašća pozdravlja "delicious breeze" i uživa u osvježavajućem strujanju zraka jedna je od najprepoznatljivijih filmskih slika 21. stoljeća. Čista antologija. Čisti seks. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt0048605/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_The%2520Seven%2520Year%2520Itch

Spider-Man: Across the Spider-Verse, 2023. Joaquim Dos Santos, Kemp Powers. Justin K. Thompson, 120 min. US
   Nastavak epske pustolovine  „Spider-Man: Into the Spider-Verse“ (2018), smješten u zajednički multiverzum alternativnih svemira zvan "Paukov stih". Miles Morales vraća se iz Brooklyna preko Multiversea kako bi udružio snage s Gwen Stacy i novim timom Spider- Ljudi koji će se suočiti s negativcem moćnijim od bilo čega s kim su se ikada susreli.
   „Across The Spider-Verse“ je film sam za sebe, a pomaže to što smo znali da je ovo drugi dio trodijelne priče. Budući da već znate da je ta treća priča zajamčena, možete drugi dio riješiti malo drugačije. (Kemp Powers, jedan od troje redatelja)
https://www.imdb.com/title/tt9362722/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_SPIDER-MAN%253A%2520ACROSS%2520THE%2520SPIDER-VERSE

R.M.N., 2022. Cristian Mungiu, 125 min. RO
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Marin Grigore, Judith State, Macrina Barladeanu
   Rumunjski redatelj Cristian Mungiu, dobitnik Zlatne palme u Cannesu za remek-djelo “4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana”, svoj novi film, „R.M.N.“ nazvao je prema rumunjskom akronimu za nuklearnu magnetsku rezonancu jer je film "istraživanje mozga, tj. skeniranje mozga gdje se  pokušavaju otkriti stvari ispod površine".
   Nekoliko dana prije Božića, a nakon što je dao otkaz u Njemačkoj, Matthias se vraća u svoje multietničko selo u Transilvaniji. Želi čim više biti uključen u obrazovanje i odgoj vlastitog sina Rudija kojeg je predugo ostavio na skrb njegovoj majci Ani te na taj način osloboditi dječaka neriješenih strahova koji ga more. Matthias je istovremeno preokupiran i svojim ostarjelim ocem Ottom, a također bi se želio vidjeti i sa svojom bivšom ljubavnicom Csillom. Kada se u maloj tvornici u kojoj Csilla radi zaposli nekoliko novih radnika, mir zajednice biva narušen, a na površinu započinju izlaziti frustracije, konflikti i strasti koje su se dugo skrivale ispod tobožnjeg razumijevanja i mira…
   Zabrinjavajući, zamršeno pesimistični "RMN" redatelja Cristiana Mungiua , vjerojatno najistaknutijeg filmaša rumunjskog novog vala, je složen film, toliko prepun ideja da bi se moglo očekivati da je estetika od manjeg značaja, ali "RMN" je gotovo apsurdno zgodan. (Jessica Kiang / Variety)
   Mungiuov dodir je toliko vješt, a njegovo snimanje tako živo. (Manohla Dargis / New York Times)
   Mungiu ne nudi jednostavan lijek za ovaj otrovni nered. Kako bi i mogao? Ali nitko tko snimi ovako žestok film ne može se prestati nadati u ono što ljudska bića, u svom najboljem izdanju, mogu biti. RMN je djelo ogorčenog idealista. (Peter Rainer / Christian Science Monitor)
   Mungiu nikad ne gubi gracioznost koja dolazi s njegovim stilom pripovijedanja. (Tom O'Brien / Next Best Picture)
https://www.imdb.com/title/tt18550182/

Suzume no tojimari, 2022. Makoto Shinkai, 122 min. JP
   „Suzume“, japanski animirani pustolovni film, treća je Shinkaieva suradnja s Radwimpsom Kazuma Jinnouchijem (glazba) i MasayoshiTanakom (dizajn likova), a inspirirana je potresom i tsunamijem u Tōhokuu 2011. Film prati 17-godišnju srednjoškolku Suzume Iwato i Soutu Munakatua, koji se udružuju kako bi spriječili niz katastrofa diljem Japana.
   „U Japanu je uobičajeno održati jichin-sai (ceremonija polaganja kamena temeljca), prije nego što započne gradnja nove zgrade ili kuće, ali ne radimo ništa kada ih jednom zatvorimo." Makoto Shinkai (redatelj) je primijetio da u Japanu ima dosta praznih ili napuštenih područja zbog pada nataliteta i starenja stanovništva, pa se dosjetio napisati priču o "ožalošćenim napuštenim mjestima". Kao rezultat toga, film se neizbježno pretvorio u film ceste o posjećivanju mjesta.
   „Suzume“ je možda malo ispod ljestvice postavljene prijašnjim Shinkaijevim radovima - ali kada su rezultati tako vizualno uzbudljivi i emocionalno dojmljivi, teško je naći zamjerke. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ova epska avantura vodi nas uzduž i poprijeko kroz Japan, izvan gradskih središta u potrazi za vratima katastrofe u napuštenoj infrastrukturi ispražnjenih ruralnih područja. Dok pratimo mladu ženu u njezinoj bjesomučnoj potrazi, shvaćamo da je uključena i u osobnu potragu za zrelošću i slobodom. Intimni portret koji je također studija ranjive, ali borbene nacije, „Suzume“ je znak otpora u vrijeme kada Majka Zemlja šalje upozorenja čovječanstvu. (Berlinalle)
https://www.imdb.com/title/tt16428256/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_3_nm_5_q_suzu

Ask, Mark ve Ölüm / Love, Deutschmarks and Death, 2022. Cem Kaya, 99 min. DE
   Kada je 1961. godine potpisan njemačko-turski sporazum kojim je Zapadna Njemačka regrutirala tursku (uglavnom nekvalificiranu) radnu snagu za svoje gospodarske sektore, Turci su postali (i ostali) najveća etnička manjina te zemlje. S turskim gastarbajterima u Njemačku je stigla i njihova muzika. Kako to već biva, u mnogim slučajevima obećanja su se ispostavila šupljima, a “obećana zemlja” agonija loših radnih uvjeta, niskih plaća i brojnih rasističkih ispada sa smrtonosnim ishodima. Bijes i razočaranje postali su okidač masovnih uličnih prosvjeda, ali i lajtmotiv turskog glazbenog podzemlja, supkulture na čiju se evoluciju kroz društveno-političke promjene fokusira njemačko-turski redatelj Cem Kaya.
   Kaya se u svojim filmovima već bavio turskom (popularnom) kulturom (Arabeks, Remake, Remix, Rip-Off), vješto pritom povezujući arhivski materijal i vlastita zapažanja. Rezultat su izuzetno pronicljivi, ponekad bizarni, ali u svakom slučaju duhoviti dokumentarni eseji koji donose drugi pogled na noviju njemačku i tursku povijest. (Nagrada publike u sekciji “Panorama”, Berlin International Film Festival 2022.)
   Dobar, informativan film.(Davide Abbatescianni / Cineuropa)
   Na kraju dana, ‘Ljubav, smrt i njemačke marke’ je dokumentarac o prosvjedu, radničkoj solidarnosti, antirasizmu, kao i o radosti i slavlju koje nam je upravo sada potrebno. (Jutta Brendemuhl / Goethe Institut)
   Unatoč tome, film funkcionira zbog nepretencioznosti i ispitivanja do koje mjere segmenti naoko strane kulture oplemenjuju njen opći izraz. (dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt13588944/?ref_=nm_knf_t_1

Ask, Mark ve Ölüm / Love, Deutschmarks and Death, 2022. Cem Kaya, 99 min. DE
   Kada je 1961. godine potpisan njemačko-turski sporazum kojim je Zapadna Njemačka regrutirala tursku (uglavnom nekvalificiranu) radnu snagu za svoje gospodarske sektore, Turci su postali (i ostali) najveća etnička manjina te zemlje. S turskim gastarbajterima u Njemačku je stigla i njihova muzika. Kako to već biva, u mnogim slučajevima obećanja su se ispostavila šupljima, a “obećana zemlja” agonija loših radnih uvjeta, niskih plaća i brojnih rasističkih ispada sa smrtonosnim ishodima. Bijes i razočaranje postali su okidač masovnih uličnih prosvjeda, ali i lajtmotiv turskog glazbenog podzemlja, supkulture na čiju se evoluciju kroz društveno-političke promjene fokusira njemačko-turski redatelj Cem Kaya.
   Kaya se u svojim filmovima već bavio turskom (popularnom) kulturom (Arabeks, Remake, Remix, Rip-Off), vješto pritom povezujući arhivski materijal i vlastita zapažanja. Rezultat su izuzetno pronicljivi, ponekad bizarni, ali u svakom slučaju duhoviti dokumentarni eseji koji donose drugi pogled na noviju njemačku i tursku povijest. (Nagrada publike u sekciji “Panorama”, Berlin International Film Festival 2022.)
   Dobar, informativan film.(Davide Abbatescianni / Cineuropa)
   Na kraju dana, ‘Ljubav, smrt i njemačke marke’ je dokumentarac o prosvjedu, radničkoj solidarnosti, antirasizmu, kao i o radosti i slavlju koje nam je upravo sada potrebno. (Jutta Brendemuhl / Goethe Institut)
   Unatoč tome, film funkcionira zbog nepretencioznosti i ispitivanja do koje mjere segmenti naoko strane kulture oplemenjuju njen opći izraz. (dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt13588944/?ref_=nm_knf_t_1

50-GODIŠNJACI: Emperor of the North Pole, 1973. Robert Aldrich, 118 min. US
Scenarij: Christopher Knopf
Uloge: Lee Marvin, Ernest Borgnine, Keith Carradine, Charles Tyner, Malcolm Atterbury
   Legendarni skitnica, A No.1 poznat je po svojoj vještini u besplatnoj vožnji vlakom, ali puno će se toga promijeniti nakon susreta sa Shackom, žestokim kondukterom koji nemilosrdno izbacuje slijepe putnike iz svog vlaka...
   Film prikazuje priču o borbi dvojice skitnica (osobito protiv "Establishmenta") tijekom Velike depresije u Oregonu 1930-ih. Scenarij je inspiriran odvojenim, ali međusobno povezanim spisima iz ranijih perioda: putopisnim memoarima Jacka Londona iz 1907., „The Road „, i dvjema manje poznatim knjigama, obje legendarnog skitnice "A-No. -1", pseudonim Leona Raya Livingstona , „Trag skitnice” (1913.) i njegov putopis iz 1917., „Od obale do obale s Jackom Londonom”.
   Ne sjećam se da sam ikada vidio boljeg Lee Marvina. (Bernard Drew / Gannett News Service)
   Jedan od boljih filmova o Velikoj depresiji. (Robert Roten Laramie / Movie Scope)
   Energija filma je ogromna, ali nikad fokusirana; ono što nam je konačno ostalo je previše nerežiranog nasilja i neke vrhunske režije neizvjesnog cilja. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
   Fina, razrađena akcijska melodrama sa sjajnim izvedbama i gotovo savršenim likovima, ljudima koji nas ne zamaraju svojom prošlošću jer je nemaju. Postoje isključivo unutar vremena i radnje samog filma. Kad se zaustavi, nestaju, ali zato smo imali smo senzacionalnu vožnju. (Vincent Canby / The New York Times)
   Mislio sam da su simboli tako jasni. Nikada mi nije palo na pamet da će publici nedostajati dodatno objašnjenje – da je Borgnine establishment, da je Marvin individualistički lik protiv establishmenta, a da je Keith Carradine oportunistička mladost koja bi se prodala za ono što je najzgodnije. Nikad nisam mislio da ljudi neće navijati za Marvinov lik. Mislio sam da će svi reći: "Razumijem ga. Pokušava ne biti podvrgnut sustavu, i ja sam za njega." Ali, mnogi nisu shvatili. (redatelj Robert Aldrich)
https://www.imdb.com/title/tt0070030/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_2_nm_6_q_Emperor%2520of%2520the%2520North%2520Pole

R.M.N., 2022. Cristian Mungiu, 125 min. RO
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Marin Grigore, Judith State, Macrina Barladeanu
   Rumunjski redatelj Cristian Mungiu, dobitnik Zlatne palme u Cannesu za remek-djelo “4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana”, svoj novi film, „R.M.N.“ nazvao je prema rumunjskom akronimu za nuklearnu magnetsku rezonancu jer je film "istraživanje mozga, tj. skeniranje mozga gdje se  pokušavaju otkriti stvari ispod površine".
   Nekoliko dana prije Božića, a nakon što je dao otkaz u Njemačkoj, Matthias se vraća u svoje multietničko selo u Transilvaniji. Želi čim više biti uključen u obrazovanje i odgoj vlastitog sina Rudija kojeg je predugo ostavio na skrb njegovoj majci Ani te na taj način osloboditi dječaka neriješenih strahova koji ga more. Matthias je istovremeno preokupiran i svojim ostarjelim ocem Ottom, a također bi se želio vidjeti i sa svojom bivšom ljubavnicom Csillom. Kada se u maloj tvornici u kojoj Csilla radi zaposli nekoliko novih radnika, mir zajednice biva narušen, a na površinu započinju izlaziti frustracije, konflikti i strasti koje su se dugo skrivale ispod tobožnjeg razumijevanja i mira…
   Zabrinjavajući, zamršeno pesimistični "RMN" redatelja Cristiana Mungiua , vjerojatno najistaknutijeg filmaša rumunjskog novog vala, je složen film, toliko prepun ideja da bi se moglo očekivati da je estetika od manjeg značaja, ali "RMN" je gotovo apsurdno zgodan. (Jessica Kiang / Variety)
   Mungiuov dodir je toliko vješt, a njegovo snimanje tako živo. (Manohla Dargis / New York Times)
   Mungiu ne nudi jednostavan lijek za ovaj otrovni nered. Kako bi i mogao? Ali nitko tko snimi ovako žestok film ne može se prestati nadati u ono što ljudska bića, u svom najboljem izdanju, mogu biti. RMN je djelo ogorčenog idealista. (Peter Rainer / Christian Science Monitor)
   Mungiu nikad ne gubi gracioznost koja dolazi s njegovim stilom pripovijedanja. (Tom O'Brien / Next Best Picture)
https://www.imdb.com/title/tt18550182/

MM97: Bus Stop, 1956. Joshua Logan, 96 min. US
Scenarij: George Axelrod prema drami Williama Ingea
Uloge: Marilyn Monroe, Don Murray, Arthur O'Connell, Betty Field, Eileen Heckart
    Beauregard Decker i Virgil Blessing dolaze na rodeo u Phoenixu, gdje se Decker zaljubljuje u prelijepu kavansku pjevačicu Cherie. On želi odvesti Cherie natrag u svoju rodnu Montanu i oženiti je, ali ona sanja o Hollywoodu i slavi. Kako se opire njegovim napadima, Decker je prisiljava da uđe s njim u autobus za  Montanu, ali kad autobus neplanirano stane zbog lošeg vremena, situacija se mijenja.
   „Autobusna stanica“ bio je prvi film koji je Monroe odlučila snimiti prema novom ugovoru. Za ulogu je naučila posebni naglasak, sama birala kostime i šminku u kojoj je nedostajao glamur, te je namjerno osrednje pjevala i plesala. Joshua Logan pristao je režirati unatoč tome što je sumnjao u glumačke sposobnosti Monroe i znao za njenu reputaciju teške glumice. Ipak, na koncu je film bio veliki komercijalni uspjeh.
    Merlinkina izvedba učinkovito je, jednom zauvijek odbacila mišljenje da je ona samo plavokosa starleta. (Saturday Review of Literature)
   Dramatičan odmak za Marilyn Monroe, koja proširuje svoje glumačke mogućnosti u ulozi Cherrie. (Jeffrey M. Anderson / Combustible Celluloid)
   Iako je Don Murray jedini koji je nagrađen za svoj nastup (nominiran za Oscara), glavni razlog da pogledate komediju Joshue Logana je Marilyn Monroe, koja blista kao seoska djevojka s holivudskim aspiracijama. (Emanuel Levy / EmanuelLevy.Com)
https://www.imdb.com/title/tt0049038/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_Bus%2520Stop%252C%2520

Love Life, 2022. Kôji Fukada, 123 min. JP/FR/DE
Scenarij: Kôji Fukada
Uloge: Fumino Kimura, Kento Nagayama, Atom Sunada, Tetsuta Shimada
   Taeko i njezin muž Jiro vode miran i pomalo hladan život s njezinim malim sinom Keitom. Iako Taeko i Jiro nisu pretjerano bliski, a ni Jirovi roditelji nisu oduševljeni njegovim izborom partnerice, sve ih spaja ljubav prema Keitu. No tragična nesreća dovest će dječakovog davno izgubljenog oca Parka natrag u Taekin život. Mučena osjećajem krivnje i boli, Taeko daje sve od sebe kako bi pomogla Parku, koji je gluh i bez doma.
   Obiteljska melodrama o modernoj koja ljubavi „ujeda” tamo gdje je najbolnije, a premijerno je prikazana u konkurenciji Venecijanskog filmskog festivala.
   Iznimno potresna melodrama ispričana glasnoćom isprekidanog šapta. (David Ehrlich / IndieWire)
https://www.imdb.com/title/tt18235306/?ref_=nv_sr_srsg_3_tt_8_nm_0_q_Love%2520Life

Sisu, 2022. Jalmari Helander, 91 min. FIN
Scenarij: Jalmari Helander
Uloge: Jorma Tommila, Aksel Hennie, Jack Doolan
   Tijekom posljednjih dana Drugog svjetskog rata, usamljeni tragač zlata susreće se s nacistima u akciji spaljivanja zemlje pri povlačenju u sjevernoj Finskoj. Kada mu nacisti ukradu zlato ubrzo shvaćaju da nije riječ o običnom rudaru. Iako ne postoji doslovni prijevod finske riječi “sisu”, ovaj bivši komandos će utjeloviti što sisu predstavlja: suludu hrabrost i odlučnost u suočavanju s naizgled nemogućim izazovom. I bez obzira na prepreke koje nacisti stavljaju pred njega, on će ići do kraja kako bi vratio svoje zlato – čak i ako to znači ubijanje svakog nacista koji mu se nađe na putu.
   Ovo je film o jednom ludom gadu koji ubija milijune nacista. Gotovo je nemoguće ne voljeti ga. (Alex Godfrey / Empire Magazine)
   Apsurdan, ali zabavan komad, „Sisu“ je mješavina špageti vesterna, trilera iz Drugog svjetskog rata i Johna Wicka. (Daniel Rester / Willamette Week)
   Elegantan je, iznimno nasilan i smrtonosan te, za ljubitelje ratnih filmova i akcijskih trilera, vraški zabavan u svojoj izmišljotini. (Robin Clifford / Reeling Reviews)
https://www.imdb.com/title/tt14846026/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_7_nm_1_q_SISU

Suzume no tojimari, 2022. Makoto Shinkai, 122 min. JP
   „Suzume“, japanski animirani pustolovni film, treća je Shinkaieva suradnja s Radwimpsom Kazuma Jinnouchijem (glazba) i MasayoshiTanakom (dizajn likova), a inspirirana je potresom i tsunamijem u Tōhokuu 2011. Film prati 17-godišnju srednjoškolku Suzume Iwato i Soutu Munakatua, koji se udružuju kako bi spriječili niz katastrofa diljem Japana.
   „U Japanu je uobičajeno održati jichin-sai (ceremonija polaganja kamena temeljca), prije nego što započne gradnja nove zgrade ili kuće, ali ne radimo ništa kada ih jednom zatvorimo." Makoto Shinkai (redatelj) je primijetio da u Japanu ima dosta praznih ili napuštenih područja zbog pada nataliteta i starenja stanovništva, pa se dosjetio napisati priču o "ožalošćenim napuštenim mjestima". Kao rezultat toga, film se neizbježno pretvorio u film ceste o posjećivanju mjesta.
   „Suzume“ je možda malo ispod ljestvice postavljene prijašnjim Shinkaijevim radovima - ali kada su rezultati tako vizualno uzbudljivi i emocionalno dojmljivi, teško je naći zamjerke. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ova epska avantura vodi nas uzduž i poprijeko kroz Japan, izvan gradskih središta u potrazi za vratima katastrofe u napuštenoj infrastrukturi ispražnjenih ruralnih područja. Dok pratimo mladu ženu u njezinoj bjesomučnoj potrazi, shvaćamo da je uključena i u osobnu potragu za zrelošću i slobodom. Intimni portret koji je također studija ranjive, ali borbene nacije, „Suzume“ je znak otpora u vrijeme kada Majka Zemlja šalje upozorenja čovječanstvu. (Berlinalle)
https://www.imdb.com/title/tt16428256/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_3_nm_5_q_suzu

Love Life, 2022. Kôji Fukada, 123 min. JP/FR/DE
Scenarij: Kôji Fukada
Uloge: Fumino Kimura, Kento Nagayama, Atom Sunada, Tetsuta Shimada
   Taeko i njezin muž Jiro vode miran i pomalo hladan život s njezinim malim sinom Keitom. Iako Taeko i Jiro nisu pretjerano bliski, a ni Jirovi roditelji nisu oduševljeni njegovim izborom partnerice, sve ih spaja ljubav prema Keitu. No tragična nesreća dovest će dječakovog davno izgubljenog oca Parka natrag u Taekin život. Mučena osjećajem krivnje i boli, Taeko daje sve od sebe kako bi pomogla Parku, koji je gluh i bez doma.
   Obiteljska melodrama o modernoj koja ljubavi „ujeda” tamo gdje je najbolnije, a premijerno je prikazana u konkurenciji Venecijanskog filmskog festivala.
   Iznimno potresna melodrama ispričana glasnoćom isprekidanog šapta. (David Ehrlich / IndieWire)
https://www.imdb.com/title/tt18235306/?ref_=nv_sr_srsg_3_tt_8_nm_0_q_Love%2520Life

Spider-Man: Across the Spider-Verse, 2023. Joaquim Dos Santos, Kemp Powers. Justin K. Thompson, 120 min. US
   Nastavak epske pustolovine  „Spider-Man: Into the Spider-Verse“ (2018), smješten u zajednički multiverzum alternativnih svemira zvan "Paukov stih". Miles Morales vraća se iz Brooklyna preko Multiversea kako bi udružio snage s Gwen Stacy i novim timom Spider- Ljudi koji će se suočiti s negativcem moćnijim od bilo čega s kim su se ikada susreli.
   „Across The Spider-Verse“ je film sam za sebe, a pomaže to što smo znali da je ovo drugi dio trodijelne priče. Budući da već znate da je ta treća priča zajamčena, možete drugi dio riješiti malo drugačije. (Kemp Powers, jedan od troje redatelja)
https://www.imdb.com/title/tt9362722/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_SPIDER-MAN%253A%2520ACROSS%2520THE%2520SPIDER-VERSE

Sisu, 2022. Jalmari Helander, 91 min. FIN
Scenarij: Jalmari Helander
Uloge: Jorma Tommila, Aksel Hennie, Jack Doolan
   Tijekom posljednjih dana Drugog svjetskog rata, usamljeni tragač zlata susreće se s nacistima u akciji spaljivanja zemlje pri povlačenju u sjevernoj Finskoj. Kada mu nacisti ukradu zlato ubrzo shvaćaju da nije riječ o običnom rudaru. Iako ne postoji doslovni prijevod finske riječi “sisu”, ovaj bivši komandos će utjeloviti što sisu predstavlja: suludu hrabrost i odlučnost u suočavanju s naizgled nemogućim izazovom. I bez obzira na prepreke koje nacisti stavljaju pred njega, on će ići do kraja kako bi vratio svoje zlato – čak i ako to znači ubijanje svakog nacista koji mu se nađe na putu.
   Ovo je film o jednom ludom gadu koji ubija milijune nacista. Gotovo je nemoguće ne voljeti ga. (Alex Godfrey / Empire Magazine)
   Apsurdan, ali zabavan komad, „Sisu“ je mješavina špageti vesterna, trilera iz Drugog svjetskog rata i Johna Wicka. (Daniel Rester / Willamette Week)
   Elegantan je, iznimno nasilan i smrtonosan te, za ljubitelje ratnih filmova i akcijskih trilera, vraški zabavan u svojoj izmišljotini. (Robin Clifford / Reeling Reviews)
https://www.imdb.com/title/tt14846026/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_7_nm_1_q_SISU

Love Life, 2022. Kôji Fukada, 123 min. JP/FR/DE
Scenarij: Kôji Fukada
Uloge: Fumino Kimura, Kento Nagayama, Atom Sunada, Tetsuta Shimada
   Taeko i njezin muž Jiro vode miran i pomalo hladan život s njezinim malim sinom Keitom. Iako Taeko i Jiro nisu pretjerano bliski, a ni Jirovi roditelji nisu oduševljeni njegovim izborom partnerice, sve ih spaja ljubav prema Keitu. No tragična nesreća dovest će dječakovog davno izgubljenog oca Parka natrag u Taekin život. Mučena osjećajem krivnje i boli, Taeko daje sve od sebe kako bi pomogla Parku, koji je gluh i bez doma.
   Obiteljska melodrama o modernoj koja ljubavi „ujeda” tamo gdje je najbolnije, a premijerno je prikazana u konkurenciji Venecijanskog filmskog festivala.
   Iznimno potresna melodrama ispričana glasnoćom isprekidanog šapta. (David Ehrlich / IndieWire)
https://www.imdb.com/title/tt18235306/?ref_=nv_sr_srsg_3_tt_8_nm_0_q_Love%2520Life

50-GODIŠNJACI: Scarecrow, 1973. Jerry Schatzberg, 112 min. US
Scenarij: Garry Michael White
Uloge: Gene Hackman, Al Pacino, Eileen Brennan, Richard Lynch
   Tijekom putovanja po istočnoj obali, bivši osuđenik Max, sklon ispadima, koji štedi novac ne bi li možda u Pittsburghu uspio otvoriti praonicu auta, susreće mornara Lionela koji sanja o tome da se vrati u grad na Srednjem zapadu svojoj ženi i vidi sina koji se rodio dok je on bio na moru. Kako će obojica ubrzo ustanoviti da nikad neće ostvariti svoje ciljeve, učvrstit će prijateljstvo koje će ispasti važnije od njihovih snova...
   Film ceste, zanimljiva priča o neobičnom prijateljstvu dvojice outsidera koje zajednička samoća i besciljno lutanje ujedini i između njih razvije čvrstu, povjerljivu vezu. Kroz opisanu priču film dočarava izgubljenost tadašnjih američkih ljudi, utjelovljenih u likovima dvojice gubitnika.
   Na filmskom festivalu u Cannesu 1973., film je osvojio Zlatnu palmu (podijelio s „The Hireling“, redatelja Alana Bridgesa), najveću nagradu. Iako se ne može pohvaliti komercijalnim uspjehom, „Scarecrow“ je s vremenom stekao kultni status.
   „Strašilo“ preživljava zahvaljujući snazi glumačkih izvedbi i kinematografiji Vilmosa Zsigmonda. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Iz zapanjujuće uvodne scene... nastaje "Strašilo" kao film koji nastavlja tamo gdje su "Ponoćni kauboj" i "Easy Rider" stali. (John Huddy / Miami Herald)
   Najbolji film u malom, ali zanimljivom Schatzbergovom opusu. (Philip French / Observer)
   Potresna priča o izgubljenim dušama iz zlatnog doba američke kinematografije. (Allan Hunter / Daily Express)
https://www.imdb.com/title/tt0070643/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_Scarecrow

Lombard, 2022. Lukasz Kowalski, 81 min. PL
   Jola i Wiesiek par su ekscentričnih biznismena iz poljskog Bitoma. Zajedno sa svoja tri djelatnika vode vjerojatno najveću zalagaonicu u Europi. No, zbog zatvaranja obližnjih rudnika i sve veće nezaposlenosti u gradu slavno vrijeme zalagaonice je davno prošlo. Lišeni osnovne egzistencije, stanovnici "poljskog Detroita" u zalagaonici ostavljaju sve više apsurdnih i beskorisnih predmeta. Iako svoje klijente ne podupiru samo lijepim riječima, nego i krepkom juhom ili toplom dekicom, ni Wiesiekove lude marketinške ideje, ni Jolino nježno srce ne mogu pomoći poslu koji bespovratno propada.
   Bez obzira na financijske gubitke, zalagaonica ostaje nezamjenjivo središte života lokalne zajednice. Uz prijeteću katastrofu, vlasnici poduzimaju posljednji pokušaj da spase svoj posao, ali i svoju ljubav. Suludo, zabavno i duhovito putovanje kroz humanost i brižnost.
    Nježnog humora ima u izobilju i ne možete si pomoći, a da ne osjećate nadu za ove brižne ljude. (fillums.com)
   ‘Zalagaonica’ je crnohumorni dokumentarac koji se na šaljiv način bavi ozbiljnom temom. (Backseat mafia)
https://www.imdb.com/title/tt19757058/

MM97: Gentlemen Prefer Blondes, 1953. Howard Hawks, 91 min. US
Scenarij: Charles Lederer prema istoimenom mjuziklu Anite Loos i Josepha Fieldsa
Uloge: Jane Russell, Marilyn Monroe, Charles Coburn, Elliott Reid
   Lorelei Lee i Dorothy Shaw su američke plesačice i najbolje prijateljice, iako su vrlo različite. Lorelei preferira muškarčeve financije i voli muškarce koji mogu podržati njezinu strast prema dijamantima, poput njezinog zaručnika Gusa, koji može zadovoljiti sve njezine financijske "potrebe". Dorothy, pak, bira one koji dobro izgledaju i ne mari za njihovo bogatstvo.
   Ikonična Marilyn Monroe i magnetična Jane Russell = prekrasan, zabavan mjuzikl. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Režija Howarda Hawksa je spora, a Russelličini gegovi lišeni šarma. Ipak, postoji nešto u  gospođici Russell i gospođici Monroe zbog kojih ne skidaš pogled s ekrana. (Bosley Crowther / The New York Times)
   Jane Russell i Marilyn Monroe su senzacionalne u glavnim ulogama. One ne samo da glume dobro, već su i vrlo seksi dok pjevaju i plešu. (Harrison’s Reports)
   Novije kritike su primijetile da je film revolucionaran zbog prikaza ženskog prijateljstva. Za časopis „Bust“ Samantha Mann piše: “Tijekom cijelog filma, glavni likovi pokazuju dosljednu odanost jedna drugoj. Nema zabadanja noževa u leđa, ogovaranja ili ponižavanja da bi pridobili naklonost muškarca. Žene ostaju postojane u svojoj odanosti jedna drugoj i ne toleriraju da netko govori loše o njima. Pružanje podrške i utjehe jedna drugoj prioritet je u pronalaženju načina da osvoje željene muškarce“.
https://www.imdb.com/title/tt0045810/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_Gentlemen%2520Prefer%2520Blondes

Sisu, 2022. Jalmari Helander, 91 min. FIN
Scenarij: Jalmari Helander
Uloge: Jorma Tommila, Aksel Hennie, Jack Doolan
   Tijekom posljednjih dana Drugog svjetskog rata, usamljeni tragač zlata susreće se s nacistima u akciji spaljivanja zemlje pri povlačenju u sjevernoj Finskoj. Kada mu nacisti ukradu zlato ubrzo shvaćaju da nije riječ o običnom rudaru. Iako ne postoji doslovni prijevod finske riječi “sisu”, ovaj bivši komandos će utjeloviti što sisu predstavlja: suludu hrabrost i odlučnost u suočavanju s naizgled nemogućim izazovom. I bez obzira na prepreke koje nacisti stavljaju pred njega, on će ići do kraja kako bi vratio svoje zlato – čak i ako to znači ubijanje svakog nacista koji mu se nađe na putu.
   Ovo je film o jednom ludom gadu koji ubija milijune nacista. Gotovo je nemoguće ne voljeti ga. (Alex Godfrey / Empire Magazine)
   Apsurdan, ali zabavan komad, „Sisu“ je mješavina špageti vesterna, trilera iz Drugog svjetskog rata i Johna Wicka. (Daniel Rester / Willamette Week)
   Elegantan je, iznimno nasilan i smrtonosan te, za ljubitelje ratnih filmova i akcijskih trilera, vraški zabavan u svojoj izmišljotini. (Robin Clifford / Reeling Reviews)
https://www.imdb.com/title/tt14846026/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_7_nm_1_q_SISU

Lombard, 2022. Lukasz Kowalski, 81 min. PL
   Jola i Wiesiek par su ekscentričnih biznismena iz poljskog Bitoma. Zajedno sa svoja tri djelatnika vode vjerojatno najveću zalagaonicu u Europi. No, zbog zatvaranja obližnjih rudnika i sve veće nezaposlenosti u gradu slavno vrijeme zalagaonice je davno prošlo. Lišeni osnovne egzistencije, stanovnici "poljskog Detroita" u zalagaonici ostavljaju sve više apsurdnih i beskorisnih predmeta. Iako svoje klijente ne podupiru samo lijepim riječima, nego i krepkom juhom ili toplom dekicom, ni Wiesiekove lude marketinške ideje, ni Jolino nježno srce ne mogu pomoći poslu koji bespovratno propada.
   Bez obzira na financijske gubitke, zalagaonica ostaje nezamjenjivo središte života lokalne zajednice. Uz prijeteću katastrofu, vlasnici poduzimaju posljednji pokušaj da spase svoj posao, ali i svoju ljubav. Suludo, zabavno i duhovito putovanje kroz humanost i brižnost.
    Nježnog humora ima u izobilju i ne možete si pomoći, a da ne osjećate nadu za ove brižne ljude. (fillums.com)
   ‘Zalagaonica’ je crnohumorni dokumentarac koji se na šaljiv način bavi ozbiljnom temom. (Backseat mafia)
https://www.imdb.com/title/tt19757058/

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

www.fmfs.hr

50-GODIŠNJACI: The Hireling, 1973. Alan Bridges, 108 min. UK
Scenarij: Wolf Mankowitz prema romanu „Najamnik“ LP Hartleya
Uloge: Robert Shaw, Sarah Miles
   Film je „podijelio“ Zlatnu palmu sa „Strašilom“  u Cannesu 1973. godine . Sarah Miles je dobila posebnu nagradu žirija za svoju izvedbu Lady Franklin.
   Smještena u vrijeme neposredno nakon Prvog svjetskog rata, priča počinje u klinici za mentalne bolesnike iz koje je upravo otpuštena mlada udovica Lady Franklin. Bivši narednik Ledbetter vozi je do njezine sebične majke u Bath. Iznajmljen da je vodi na izlete, Ledbetter postaje jedina osoba s kojom može razgovarati dok se polako izdiže iz duboke depresije. Dok Ledbetter pomaže Lady Franklin da prebrodi svoje mentalno stanje, on se zaljubljuje u nju, ali čini se da njihove razlike u društvenom položaju sprječavaju bilo kakvu šansu za romansu. U međuvremenu, ratni veteran i političar u usponu, kapetan Hugh Cantrip spetlja se s Lady Franklin, što dovodi do napete situacije u njezinom velebnom kućanstvu.
   Gluma u u ovom filmu je najbolje što smo vidjeli tijekom festivala. Sarah Miles i Robert Shaw su veličanstveni. (France-Soir)
   Majstorsko, umjetničko djelo. ( Stanley Kauffmann)
   Prekrasno zamišljen i izveden film, besprijekoran u svakom detalju i obilježen briljantnim glumačkim izvedbama. (Judith Crist / Texas Monthly)
https://www.imdb.com/title/tt0070180/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_The%2520Hireling

Pacifiction, 2022. Albert Serra, 145 min. FR
Scenarij: Albert Serra
Uloge: Benoît Magimel, Sergi López, Montse Triola
   Katalonski redatelj Albert Serra dosad je bio poznat po svojim povijesno orijentiranim filmovima (“Povijest moje smrti”, “Smrt Luja XIV.”), dok je PRIČA S PACIFIKA smještena u moderno vrijeme i zainteresirana za suvremeno razdoblje. Mjesto zbivanja je Tahiti, najveći otok Francuske Polinezije, gdje se francuski visoki povjerenik De Roller (Benoît Magimel) upliće u lokalne sporove i postaje sve više paranoičan oko toga skriva li njegova vlada nuklearne podmornice uz obalu. Gradacija njegove paranoje pritom proizlazi iz podteksta, atmosfere koja je uvijek na rubu urušavanja. U sličnoj ulozi našao se i glavni glumac – ni on, kao ni lik kojeg glumi, nije znao što se točno oko njega događa, nije imao pristup scenariju, scene su improvizirane na licu mjesta, a snimane su istovremeno trima kamerama od kojih nijedna nije imala primat. Rezultat je politički triler obojen proturječjima, nagađanjima i moralnom dvosmislenošću u pokušaju raskrinkavanja pritajene postkolonijalne strukture moći.
   Narativno oskudan i vizualno fascinantan, „Pacifiction“ je tsunami političkog trilera. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Romantičan. Zavodljiv. Hipnotičan. Neodoljiv. (Nando Salvá / Cinemanía)
   Bilo da film ima nešto politički ozbiljno za reći ili ne - a uvijek postoji sugestija da može – „Pacifiction“ je opojan užitak. (Jonathan Romney / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt13702796/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_3_nm_0_q_Pacifiction%252C%25202022.%2520