ZORA, 1928.
50 GODINA KINOTEKE
Sunrise: A Song of Two Humans, 1928. F.W. Murnau, 106 min. US
Scenarij: Carl Mayer (prema priči Hermanna Sudermanna)
Uloge: George O'Brien, Janet Gaynor, Margaret Livingston, Bodil Rosing, J. Farrell MacDonald, Ralph Sipperly
Privlačna žena iz grada zavela je mlada farmera te mu predloži da utopi svoju dražesnu suprugu u jezeru prilikom puta u grad. On to i pokuša, ali emocionalno slomljen odustane. Prvi put u gradu, supružnici se njime oduševe i ponovno uspostave međusobnu bliskost. Na povratku kući zadesi ih oluja.
Većina kritičara naglašavala je slikarske kompozicije i uporabu svjetla (utjecaj impresionista, napose C. Moneta), a neki glazbeno strukturiranje. Prema potonjem tumačenju film ima tri stavka od kojih je prvi (farmerovo zanemarivanje supruge radi ljubavnice) »molski« melodramatičan, drugi (radosna zbivanja u gradu) »durski« humoran, a treći (oluja na jezeru) »molski« tragičan; sretno bi razrješenje predstavljalo codu. Nastala na izmaku nijemog razdoblja kao jedan od njegovih najkreativnijih izdanaka, plodno spajajući evropsku umjetničku tradiciju i iznimne američke produkcijske uvjete, „Zora“ je nagrađena Oscarima za najbolji film po umjetničkom dosegu, za žensku ulogu (J. Gaynor) i fotografiju (Charles Rosher, Karl Struss). (D. Radić / HFL)
Filmsko remek-djelo. (Mordaunt Hall / New York Times)
Vidjeti ga danas znači biti zapanjen smjelošću vizualnog eksperimentiranja. (Roger Ebert)
Filmska kamera - toliko dugo privezana silnom masom i naivnošću - napokon je naučila letjeti sa "Zorom“ (Todd Ludy)
Svakoga tko više voli inteligentan i poticajan film od uobičajenog smeća, pozivam da ga pogleda i sam se uvjeri u veličinu. (Wilella Waldorf / New York Post)
S dvije točke gledišta, „Sunrise“ je među najistaknutijim filmovima koji su ikad bljesnuli na platnu. Jedno je bogata, osjetljiva ljepota fotografije; drugo je tragična napetost priče. (Sydney Morning Herald)
Za svoj hollywoodski debi, 1927. godine, njemački redatelj FW Murnau oživio je jednostavnu priču s prekrasnim prikazom filmske virtuoznosti, stvarajući jedno od majstorskih djela umjetničke forme. (Richard Brody/ New Yorker)
Od „Kabineta dr. Caligarija“ i „Posljednjeg smijeha“, dva europska proizvoda kinematografske umjetnosti, ekran nije ponudio ništa što je makar i usporedivo sa „Zorom“, iz bilo kojeg ili svih kutova. (Washington Star)
Najveće ime njemačkog ekspresionizma /uz Langa/ Friedrich Murnau, snimio je "Zoru" kao svoj posljednji njemački a prvi američki film; naime, film je prema romanu Hermanna Sudermanna i scenariju Carla Mayera bio pripreman u Njemačkoj, ali je realiziran u Americi. No, po svemu "Zora" nosi u sebi sve karakteristike autorova opusa. Kadriranja s dubinskom oštrinom, kamera u pokretu, subjektivna kamera, dvostruke ekspozicije, izražajna su sredstva što ih se Murnau ne odriče ni u ovome filmu. Dapače, ovdje su neki murnauovski postupci dovedeni do kraja. Čitav film izgrađen je na dvojnostima /tematskim i formalnim/, na oponentama življenja i životnih stavova. Centralna oponenta "selo - grad" imala je sve šanse da se filmom isprofanira: muškarac,rastrgnut između čuvarice kućnog /seoskog/ ognjišta i tigrice iz velikog svijeta, zavođen sirenskim glasovima velegrada kojima ne odolijeva. Nikad banalan, možda ponekad više doslovan u metaforičnosti, film sadrži niz antologijskih scena, majstorskih mizanscenskih rješenja i tehničkih dosjetki. Ekspozicija u kojoj se „umjetno" razdvajaju nivoi sela i grada, kadrovi grada iz jurećeg tramvaja, brižno razrađeni rekvizitariji što pripadaju različitim duhovnim sredinama, izmjene montažnog ritma, kontrasti svjetla i tame /dana i noći/, sve to doprinosi jedinstvu filma u iskazivanju osnovne dvojnosti dobro - zlo. (Svemir Pavić)
https://www.imdb.com/title/tt0018455/?ref_=fn_al_tt_1