PROGRAM KINOTEKE Studeni 2025.

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

Jorgos Lanthimos, 2025. Irska, US, Južna Koreja, 120'
Uloge: Emma Stone, Jesse Plemons, Aidan Delbis, Stavros Halkias, Alicia Silverstone

Slobodna adaptacija korejske sci-fi komedije Save the Green Planet!svoj je naziv Bugonia dobila po mitu koji kaže da se pčele pojavljuju iz mrtvog goveda, odnosno iz načina na koji su ljudi, kroz mit, tumačili naizgled spontano obnavljanje pčelinjih zajednica i prirode općenito, u skladu s „božanskim redom“. U skladu s time, protagonist filma je pčelar, uvjeren da je trgovačko-farmaceutski konglomerat odgovoran za odumiranje njegovih pčela.

Sučeljavanje hladne, proračunate čelnice velike tvrtke (E. Stone), i društvenog marginalca i ekoterorista (J. Plemons) pretvara se u psihološki rat, u brutalnu, sarkastičnu društvenu kritiku. 

Film je dobitnik Venice Film Festival Green Drop Award, nagrade koja se dodjeljuje filmu koji se najuspješnije bavi temama ekologije, mira i kooperacije.

Jorgos Lanthimos, 2025. Irska, US, Južna Koreja, 120'
Uloge: Emma Stone, Jesse Plemons, Aidan Delbis, Stavros Halkias, Alicia Silverstone

Slobodna adaptacija korejske sci-fi komedije Save the Green Planet!svoj je naziv Bugonia dobila po mitu koji kaže da se pčele pojavljuju iz mrtvog goveda, odnosno iz načina na koji su ljudi, kroz mit, tumačili naizgled spontano obnavljanje pčelinjih zajednica i prirode općenito, u skladu s „božanskim redom“. U skladu s time, protagonist filma je pčelar, uvjeren da je trgovačko-farmaceutski konglomerat odgovoran za odumiranje njegovih pčela.

Sučeljavanje hladne, proračunate čelnice velike tvrtke (E. Stone), i društvenog marginalca i ekoterorista (J. Plemons) pretvara se u psihološki rat, u brutalnu, sarkastičnu društvenu kritiku. 

Film je dobitnik Venice Film Festival Green Drop Award, nagrade koja se dodjeljuje filmu koji se najuspješnije bavi temama ekologije, mira i kooperacije.

Scandar Copti, Palestina, Njemačka, Francuska, Italija, Katar, 2024. 123'

Studentica Fifi tek se oslobodila toplog ali strogog stiska svoje obitelji, a njena novootkrivena sloboda već je ugrožena. Kada se nakon manje nesreće probudi u bolnici, Fifi će morati brzo odlučiti koliki dio svog novog života im želi otkriti. No uz sumnjičavu i pronicljivu majku neke tajne je teže sačuvati.

Nagrađen za najbolji scenarij u programu Horizonti Venecijanskog filmskog festivala, Sretni praznici drugi je film nagrađivanog palestinskog redatelja Scandara Coptija. Svojim režijskim pristupom Copti priziva filmove Asghara Farhadija i Roberta Altmana, dok propituje kako se moć i volja države prelijevaju u ljudsku intimu, preoblikujući osobne odnose. Scandar Copti palestinski je redatelj i vizualni umjetnik, rođen u Jaffi. Živi i radi u Abu Dhabiju. Njegov prvi dugometražni film Ajami (2009.), koji je surežirao s Yaronom Shanijem, nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku.

Nikola Ležaić, Srbija, Hrvatska, 2025., 114'

Nikola je nekoć snimao filmove, a danas je zaglavio u snimanju reklama. Kada dozna za mogućnost da konačno vrati kući posmrtne ostatke svoje bake, koja je tijekom rata bila prisiljena pobjeći iz Hrvatske u Srbiju, Nikola s ocem kreće na putovanje iz Beograda u Dalmaciju. Putem uči lekciju o roditeljstvu, obitelji i uspomenama koje ponekad nisu stvarne. Kako je ovdje tako zeleno melankolična je meditacija o zavičaju, identitetu i obitelji. Novi film redatelja Nikole Ležaića, poznatog po kultnom ostvarenju Tilva Roš (2010), premijerno je prikazan na Međunarodnom festivalu u Karlovym Varyma, a u Puli je u kategoriji manjinskih koprodukcija ovjenčan zlatnim arenama za najbolji film, mušku glumu i kameru.

Nikola Ležaić (Bor, 1981.) filmski je scenarist, redatelj i producent. Diplomirao je filmsku režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Njegov redateljski debitantski film Tilva Roš jedan je od najcjenjenijih suvremenih srpskih filmova. Premijerno je prikazan u Sarajevu gdje je osvojio nagradu Srce Sarajeva, a međunarodnu premijeru imao je u Locarnu. Prikazan je na više od 40 svjetskih festivala i osvojio je više od 20 nagrada. Bio je nominiran za najbolji debitantski film na dodjeli nagrada EFA 2011. Godine 2014. producirao je film Neposlušni koji je premijerno prikazan na Festivalu u Sundanceu. Režirao je više od 200 glazbenih i reklamnih spotova. Kako je ovdje tako zeleno? njegov je drugi dugometražni film.

Luca Guadagnino, 2018., US, IT, 150' 

"Suspiria" Luce Guadagnina ambiciozna je reinterpretacija kultnog giallo klasika Daria Argenta iz 1977. godine. Guadagnino, poznat po filmovima poput Call Me By Your Name, svjesno je odbacio Argentov eksplozivni Technicolor stil u korist zagasite, hladne i intelektualno zahtjevne atmosfere.

Radnja je smještena u Berlin 1977. godine, u vrijeme Njemačke jeseni i terorističkih akcija RAF-a, što filmu daje snažnu društveno-političku pozadinu. Mlada Amerikanka Susie Bannion (Dakota Johnson) dolazi na prestižnu Markosovu plesnu akademiju, gdje ubrzo otkriva da se iza uvaženih profesorica (koje tumači Tilda Swinton u više uloga) krije krug moćnih vještica.

Guadagninov film tematska je meditacija o ženskoj moći, kolektivnoj traumi, nacionalnoj krivnji (njemačka prošlost) i zlouporabi autoriteta. Atmosfera je teška i klaustrofobična, a za razliku od Argentove vizualne raskošne estetike, Guadagnino se oslanja na body horror elemente i psihološku nelagodu, koristeći prigušene, fasbinderovske zemljane tonove.

Glazba, koju je komponirao Thom Yorke (Radioheada) značajan je element filma, pridonoseći njegovoj jezivoj i melankoličnoj atmosferi.

Film je podijelio i kritiku i publiku: dok su ga jedni slavili kao hrabar, slojevit i feministički horor-epos, drugi su mu zamjerili prekomjerno intelektualiziranje u odnosu na čistokrvni horor originala. Ipak, nedvojbeno je riječ o ambicioznom i nezaboravnom arthouse hororu 21. stoljeća.

Claude Barras, Švicarska, Francuska, Belgija, 2024., 87'

Nova animirana avantura Claudea Barrasa (Moj život kao Tikvica) donosi dirljivu priču o dvoje djece i mladunčetu orangutana koji kreću u borbu za spas prašume Bornea. Keria živi s ocem na Borneu, na rubu džungle. Kada spasi malog orangutana Oshija, pridružuje se svom rođaku Selaïu u putovanju koje je vodi u srce šume i duhovni svijet nomadskog plemena Penan. Kada se njihov zeleni dom nađe u opasnosti od drvne korporacije, odlučni trojac udružit će se u borbi za spas džungle. Divljaci kroz oči mladih junaka otvaraju važne ekološke teme i potiču djecu i mlade na promišljanje o zaštiti prirode i važnosti očuvanja prašuma i njihovih stanovnika. Claude Barras (1973) švicarski je redatelj, producent i scenarist. Režirao je više kratkometražnih filmova, a velik međunarodni uspjeh postigao je s višestruko nagrađivanim cjelovečernjim animiranim filmom Moj život kao Tikvica (ZFF 2017.), ujedno nominiranim za Oscara i Zlatni globus.  Divljaci su njegovo drugo dugometražno ostvarenje, a film je premijerno prikazan u Cannesu.

Film je titlovan

Urška Djukić, SI, IT, HR, SR, 2025., 89'
Uloge: Jara Sofija Ostan, Mina Švajger, Saša Tabaković, Nataša Burger

Introvertirana šesnaestogodišnja djevojka Lucija pridružuje se ženskom zboru svoje katoličke škole, gdje se sprijatelji s Ana-Marijom, popularnom i koketnom studenticom treće godine. Kada zbor otputuje u seoski samostan na vikend intenzivnih proba, Lucijino zanimanje za tamnookog restauratora stavlja na kušnju njezino prijateljstvo s Ana-Marijom i drugim djevojkama. Lucija otkriva svoju seksualnost i snalazi se u novom okruženju te počinje preispitivati ​​svoja uvjerenja i vrijednosti dok se pojavljuju novi nagoni, koji narušavaju harmoniju zbora.

Film je prikazan na filmskom festivalu u Berlinu ove godine, u službenom programu 'Perspectives', te je dobio nagrade na još dvama festivalima - Međunarodni filmski festival Tribeca 2025. - Nagrada za najbolju fotografiju, Zlatna arena za montažu u Hrvatskoj manjinskoj koprodukciji (Vladimir Gojun)

IN MEMORIAM WILLIAM FRIEDKIN 1935-2023
The Exorcist, 1973. William Friedkin, 122 min. US
Scenarij: William Peter Blatty prema vlastitom romanu
Uloge: Ellen Burstyn, Max von Sydow, Lee J. Cobb, Kitty Winn, Jack MacGowran, Jason Miller,  Linda Blair
   26. prosinca u kinima širom zemlje otvorio se film pod nazivom „Egzorcist“ i od tada se sav Pakao oslobodio. (Jason Zinoma u Newsweeku, 2. veljače 1974.)  
   Nedugo nakon što se poslom doseli u Washington, filmska glumica Chris MacNeil počne primjećivati neobične promjene u ponašanju i izgledu svoje 12-godišnje kćeri Regan. Isprva se čini da je riječ o shizofreniji, jer se djevojčica baca po krevetu, vrišti i udara o zid, no ubrzo će se pokazati da joj psihijatri, iznenađeni ozbiljnošću slučaja, ne mogu pomoći. Kad nesvakidašnja bolest nastavi napredovati, Chris odluči zanemariti liječnike i pomoć potražiti u crkvi. Naime, možda se radi o slučaju zaposjedanja, odnosno ulaska demona u ljudsko tijelo, i možda bi svećenici mogli pronaći pravi odgovor na Reganino sve teže stanje. Stoga Chris najprije kontaktira mladog svećenika Karrasa, koji služi u obližnjoj župi te koji se i sam bori s određenim problemima. Kad shvati da je riječ o teškom slučaju zaposjedanja, otac Karras će kao egzorcista angažirati iskusnog starijeg svećenika Lancastera Merrina.
     Blattyjev roman nadahnut je egzorcizmom iz 1949. godine koji je nad anonimnim mladićem poznatim kao "Roland Doe" izveo isusovački svećenik William S. Bowdern u St. Luisu. Doeina obitelj uvjerila se da se dječačko agresivno ponašanje može pripisati demonskom posjedovanju i pozvala je nekoliko katoličkih svećenika, uključujući Bowderna, da izvrše obred egzorcizma. To je bio jedan od tri egzorcizma koja je u to vrijeme odobrila Katolička crkva u Sjedinjenim Državama. Kasnija analiza paranormalnih skeptika zaključila je da je Doe vjerojatno bio mentalno oboljeli tinejdžer. Iako je Friedkin priznao da vrlo nerado govori o činjeničnim aspektima filma, film je snimio s namjerom da ovjekovječi događaje koji su se dogodili 1949. godine, i unatoč relativno malim promjenama koje su napravljene, film prikazuje sve što se moglo provjeriti. Kako bi snimio film, Friedkinu je omogućen pristup dnevnicima uključenih svećenika, kao i liječnika i medicinskih sestara; vrlo je detaljno razgovarao i o događajima s Doeinom tetkom.
   Budući da se radilo o horor filmu koji je probio proračun, a u glavnim ulogama nije imao većih zvijezda, Warner nije imao velika očekivanja. Nije čak ni upriličio uobičajenu probnu projekciju za kritičare, a film je pustio tek u 24 kina uglavnom u velikim gradovima. Prvih tjedan dana zaradio je 1,9 milijuna dolara, postavljajući „osobne“ rekorde svake dvorane. Ogromna / neočekivana gledanost natjerala je studio da poveća broj projekcija širom Amerike. Lekciju je naučio studio Universal koji je dvije godine kasnije otvorio „Ralje“ na čak 500 ekrana širom Amerike. Zanimljivo je da su početna 24 kina bila u „bjelačkim“ kvartovima, pošto producenti nisu očekivali da će „Exorcist“ zanimati afro-američko stanovništvo. A kada je počela pristizati i ta publika, shvatili su da nije nužno da im ponude sadržaj posebno prilagođen njima: slijedeći potez je bio očekivan – film se počeo prikazivati i u njihovim kvartovima.
   Film je zaradio 66,3 milijuna dolara u Americi i Kanadi, postavši drugi najpopularniji film te godine (1. Žaoka / The Sting, 68,5 milijuna dolara) i Warnerov film s najvećom zaradom svih vremena. Nakon nekoliko reizdanja, film je u Sjedinjenim Državama i Kanadi zaradio 232,6 milijuna dolara, što ga, kada se prilagodi inflaciji, čini devetim filmom s najvećom zaradom svih vremena u SAD-u i Kanadi i te najgledaniji „R“ film svih vremena. Čak i u doba moderne tehnologije i fantastičnih specijalnih efekata, ni jedan drugi film nije imao takav efekt na publiku koji ne jenjava ni nakon (skoro) 50 godina.
  Jedan od ključnih i prijelomnih naslova u okvirima žanra horora kontroverzno je i često osporavano, ali i iznimno provokativno i istinski zastrašujuće ostvarenje koje se može interpretirati u ključu buđenja seksualnosti kod djevojčice na početku puberteta te istjerivanja ´zla´ seksualnosti iz nje. Feministička kritika film je dočekala kao manifest nepristajanja patrijarhalnog društvenog uređenja predvođenog Katoličkom crkvom na žensku seksualnost, buđenje koje je prikazano na iznimno intenzivan, provokativan i dotad neviđen način. (D. Radić/HFL)
   Ovo je najstrašniji film koji sam vidio svih ovih godina... (Stanley Kauffmann/The New Republic)
   Nevjerojatan film koji je predodređen da postane barem klasik horora. Film redatelja Friedkina bit će duboko uznemirujući za svu publiku - nikada prije na ekranu nije bilo ničega sličnog  (Joe Dante / Castle of Frankenstein)
   Nisam siguran koji su točno razlozi zbog kojih će ljudi gledati ovaj film: zasigurno to neće biti uživanje, jer ono što ovdje dobijemo nije jeza iz filmova Vincenta Pricea, već sirovo i bolno iskustvo. (Roger Ebert/Chicago Sun-Times)
   „Egzorcist“ uspijeva na jednoj razini kao mučna zabava, ali na drugoj, dubljoj razini, to je potpuno zli film. (Andrew Sarris / The Village Voice)
   „Egzorcist“ svoju nadnaravnu temu čarobno predstavlja, s izvanrednim specijalnim efektima i jezivom atmosferom, što je rezultiralo jednim od najstrašnijih filmova svih vremena. (konzenzus kritičara / Rotten Tomatoes portal)
   „Egzorcist“ je za horor učinio ono što je Kubrickova „Odiseja“ učinila za znanstvenu fantastiku. Otvorila oči studijima koje su počeli odobravati velike proračune hororima. (Cinefantastique)
     Friedkin ustrajava zapravo na dvije stvari koje upotpunjuju već navedeni bizarni, začudni sukob dječjeg i demonskog: najprije je to suprotstavljanje znanstvenog i alternativnog, a potom i onaj mnogo skriveniji sukob privatnog i profesionalnog, koji se mnogo skrivenije zbiva u relativno mladu svećeniku. (Dario Marković / Vijenac)
https://www.imdb.com/title/tt0070047/?ref_=nv_sr_srsg_0

Eduard Galić, HR, 2025.

Sokol – Nezaustavljiv kao sudbina Dokumentarni film o Velimiru Đereku Sokolu – branitelju Vukovara iz Imotske krajine čija je priča postala simbol hrabrosti i izdržljivosti. Kroz ekskluzivne snimke, iskrene ispovijesti i do sada neviđene detalje, film donosi snažan portret čovjeka koji nikad nije stao.

Dag Johan Haugerud, 2025., Norveška, Njemačka, 110'
Uloge: Ella Øverbye,Selome Emnetu,Ane Dahl Torp,Anne Marit Jacobsen
Dobitnik Zlatnog medvjeda u Berlinu

"Snovi" je zaključni dio hvaljene "Trilogije iz Osla" norveškog redatelja i romanopisca Daga Johana Haugeruda. Za razliku od prethodnih dijelova (Sex i Love), ovaj film se fokusira na intenzitet prve ljubavi i tinejdžersku opsjednutost, te kako se ona prelama kroz prizmu obitelji i starijih generacija.

Protagonistica je Johanne (Ella Øverbye), 17-godišnja djevojka koja razvija duboku, strastvenu zaljubljenost u svoju učiteljicu. Njezina je zaljubljenost toliko snažna da je pretoči u rukopis memoara, "Ispovijesti iz mračnog kuta", koji dijeli sa svojom majkom i bakom.

Film vješto balansira ozbiljnost i suptilan humor, te postavlja pitanja o granicama između stvarnosti i fantazije, istine i izmišljene naracije. Haugerud, s vidljivim romanopisateljskim talentom, stvara dijalozima bogato djelo koje slavi ljudsku potrebu za osjećajem važnosti i definiranja vlastitog identiteta kroz odnose, bez obzira na to jesu li oni ostvareni ili samo proživljeni u snovima.

Sva tri filma u nizu ostvarila su zapažene uspjehe na velikim festivalima, potvrdivši Haugeruda kao jednog od najinteresantnijih recentnih filmskih autora.

Tato Kotetishvili, 2024., Gruzija, Nizozemska, 104'
Uloge: Nikolo Ghviniashvili, Nika Gongadze

Gonga i Bart na otpadu u Tbilisiju pronalaze kofer pun zahrđalih križeva. Marginalci, uvijek u potrazi za kakvim prihodom, dolaze na ideju da ih pretvore u neonska raspela i prodaju. Prodaja križeva za sve prigode, groblja, ukrase i rasvjetu po potrebi, pretvara se u ekscentričnu turu modernim Tbilisijem, kaotičnim gradom punim kontradiktornosti. Ljudi koje upoznajemo posredstvom dvojice trgovaca-početnika osebujan su presjek društva ukorijenjenog u ortodoksnu tradiciju, ali i otvorenog prema promjenama.  Film prate zvuci glazbe gruzijske underground scene.

„Korodirani urbani krajolik postaje reciklažno igralište u kojem svatko može nanovo osmisliti svoju osobnost i profesiju, identiteti su fluidni a namjere meandriraju prema putokazu na kojem se stapaju sveto i profano, urbano i ruralno, individualističko i kolektivno. Iako kapitalistička pohlepa crpi dostojanstvo građana Tbilisija pretvarajući umijeće življenja u korumpiranu i ispraznu igrariju, na margini su svi jednaki i ne haje za binarne opreke i hijerarhije moći. Jer kako kaže Bart - Pobjeda i poraz dvije su strane iste kovanice.“ (Dina Pokrajac)

Nagrade i festivali:

Locarno Film Festival (2024) – Zlatni leopard za najbolji film, nagrada mladog žirija; Asia Pacific  Screen Awards (2024) – najbolja režija; Hainan International Film Festival (2024); goEast Film Festival (2025) – najbolji film

Urška Djukić, SI, IT, HR, SR, 2025., 89'
Uloge: Jara Sofija Ostan, Mina Švajger, Saša Tabaković, Nataša Burger

Introvertirana šesnaestogodišnja djevojka Lucija pridružuje se ženskom zboru svoje katoličke škole, gdje se sprijatelji s Ana-Marijom, popularnom i koketnom studenticom treće godine. Kada zbor otputuje u seoski samostan na vikend intenzivnih proba, Lucijino zanimanje za tamnookog restauratora stavlja na kušnju njezino prijateljstvo s Ana-Marijom i drugim djevojkama. Lucija otkriva svoju seksualnost i snalazi se u novom okruženju te počinje preispitivati ​​svoja uvjerenja i vrijednosti dok se pojavljuju novi nagoni, koji narušavaju harmoniju zbora.

Film je prikazan na filmskom festivalu u Berlinu ove godine, u službenom programu 'Perspectives', te je dobio nagrade na još dvama festivalima - Međunarodni filmski festival Tribeca 2025. - Nagrada za najbolju fotografiju, Zlatna arena za montažu u Hrvatskoj manjinskoj koprodukciji (Vladimir Gojun)

Dag Johan Haugerud, 2025., Norveška, Njemačka, 110'
Uloge: Ella Øverbye,Selome Emnetu,Ane Dahl Torp,Anne Marit Jacobsen
Dobitnik Zlatnog medvjeda u Berlinu

"Snovi" je zaključni dio hvaljene "Trilogije iz Osla" norveškog redatelja i romanopisca Daga Johana Haugeruda. Za razliku od prethodnih dijelova (Sex i Love), ovaj film se fokusira na intenzitet prve ljubavi i tinejdžersku opsjednutost, te kako se ona prelama kroz prizmu obitelji i starijih generacija.

Protagonistica je Johanne (Ella Øverbye), 17-godišnja djevojka koja razvija duboku, strastvenu zaljubljenost u svoju učiteljicu. Njezina je zaljubljenost toliko snažna da je pretoči u rukopis memoara, "Ispovijesti iz mračnog kuta", koji dijeli sa svojom majkom i bakom.

Film vješto balansira ozbiljnost i suptilan humor, te postavlja pitanja o granicama između stvarnosti i fantazije, istine i izmišljene naracije. Haugerud, s vidljivim romanopisateljskim talentom, stvara dijalozima bogato djelo koje slavi ljudsku potrebu za osjećajem važnosti i definiranja vlastitog identiteta kroz odnose, bez obzira na to jesu li oni ostvareni ili samo proživljeni u snovima.

Sva tri filma u nizu ostvarila su zapažene uspjehe na velikim festivalima, potvrdivši Haugeruda kao jednog od najinteresantnijih recentnih filmskih autora.

Roger Michell, 2020., UK, 95'
Uloge:Jim Broadbent, Helen Mirren, Matthew Goode

„Vojvoda" (The Duke), posljednji film Rogera Michella(najpoznatijeg po velikom hitu Notting Hill) koji je preminuo nedugo nakon negovog prvog prikazivanja, šarmantna je i dirljiva komična drama temeljena na apsolutno nevjerojatnoj istinitoj priči. Unatoč izvrsnim kritikama i omiljenosti među publikom (97% na Rotten Tomatoes) film je ostao u sjeni jer je, baš u vrijeme kada bi sigurno postigao uspjeh u kinima, nastupilo dugo razdoblje pandemije u kojima su kina bila zatvorena, i u dubokoj krizi još neko vrijeme.

Radnja nas vodi u Newcastle 1961. godine gdje živi Kempton Bunton, 60-godišnji ekscentrični taksisa, idealist, borac za socijalnu pravdu i nesuđeni književnik. Razočaran tretmanom starijih osoba u društvu, posebice činjenicom da siromašni umirovljenici moraju plaćati TV pretplatu, Kempton poduzima neobičan korak.

Orkestrira razrađenu, i što je najbolje - uspješnu krađu Goyinog portreta Vojvode od Wellingtona iz Nacionalne galerije u Londonu, jedne od najznačajnijih i najčuvanijih svjetskih galerija. Njegov je plan jednostavan: vratit će sliku, pod uvjetom da vlada osigura besplatan TV umirovljenicima. Sa neprocjenjivom umjetninom odloženom u spavaćoj sobi, on živi običan, istovremeno tragičan i komičan život sa suprugom.

Film vješto balansira humor s ozbiljnim temama klasnih razlika, integriteta i kompleksnih obiteljskih odnosa, posebno s njegovom suprugom Dorothy (Helen Mirren), koja ga pokušava držati na zemlji. "Vojvoda" je optimistična priča o idealizmu i hrabrosti običnog čovjeka koji se usudi ssuprotstaviti sustavu, slaveći ljudsku dobrotu i upornost u potrazi za pravdom, ali i slojevitost i najobičnijih, najsvakodnevnijih ljudi i postupaka.

Tato Kotetishvili, 2024., Gruzija, Nizozemska, 104'
Uloge: Nikolo Ghviniashvili, Nika Gongadze

Gonga i Bart na otpadu u Tbilisiju pronalaze kofer pun zahrđalih križeva. Marginalci, uvijek u potrazi za kakvim prihodom, dolaze na ideju da ih pretvore u neonska raspela i prodaju. Prodaja križeva za sve prigode, groblja, ukrase i rasvjetu po potrebi, pretvara se u ekscentričnu turu modernim Tbilisijem, kaotičnim gradom punim kontradiktornosti. Ljudi koje upoznajemo posredstvom dvojice trgovaca-početnika osebujan su presjek društva ukorijenjenog u ortodoksnu tradiciju, ali i otvorenog prema promjenama.  Film prate zvuci glazbe gruzijske underground scene.

„Korodirani urbani krajolik postaje reciklažno igralište u kojem svatko može nanovo osmisliti svoju osobnost i profesiju, identiteti su fluidni a namjere meandriraju prema putokazu na kojem se stapaju sveto i profano, urbano i ruralno, individualističko i kolektivno. Iako kapitalistička pohlepa crpi dostojanstvo građana Tbilisija pretvarajući umijeće življenja u korumpiranu i ispraznu igrariju, na margini su svi jednaki i ne haje za binarne opreke i hijerarhije moći. Jer kako kaže Bart - Pobjeda i poraz dvije su strane iste kovanice.“ (Dina Pokrajac)

Nagrade i festivali:

Locarno Film Festival (2024) – Zlatni leopard za najbolji film, nagrada mladog žirija; Asia Pacific  Screen Awards (2024) – najbolja režija; Hainan International Film Festival (2024); goEast Film Festival (2025) – najbolji film

Charles Laughton 1955., US, 92'

"Noć lovca" jedini je redateljski rad slavnog britanskog glumca Charlesa Laughtona i smatra se jednim od najosebujnijih, najutjecajnijih i vizualno najupečatljivijih američkih filmova 1950-ih. Film je bio komercijalni neuspjeh u svoje vrijeme, ali je desetljećima kasnije dosegao kultni status remek-djela.

Adaptacija je to romana Davisa Grubba, o dijaboličnom, samozvanom velečasnomHarryju Powellu (Robert Mitchum), serijskom ubojici s tetovažama "LOVE" (Ljubav) i "HATE" (Mržnja) na prstima, koja je kasnije postala popularan motiv u pop-kulturnoj ikonografiji. Nakon što u zatvoru dozna za skrivenih 10.000 dolara, Powell pronalazi i oženi udovicu svoje žrtve, kako bi izvukao tajnu o skrivenom novcu. U tom procesu njezina djeca postaju Powellove mete i kreću u očajnički bijeg rijekom.

Film obilježava visoko ekspresionistička estetika, potpuni odmak od holivudskog realizma svoga vremena, a snimatelj Stanley Cortez stvara nadrealnu atmosferu koristeći izrazito visokokontrastnu crno-bijelu fotografiju, dramatičnu rasvjetu i neobične kutove snimanja.Robertu Mitchumu ovo je vjerojatno uloga života, u kojoj je stvorio jednog od najjezivijih i najpamtljivijih filmskih negativaca – utjelovljenje iskonskog ljudskog zla prerušenog u vjerskog proroka.

Film se često tumači kao mračna bajka ili gotička priča smještena na Američki jug. Scene djece koja bježe čamcem rijekom na pozadini pastoralnih, ali zloslutnih krajolika spadaju među najpoetičnije u povijesti kinematografije, a istovremeno i duboko uznemirujuće.

"Noć lovca" je jedinstveno djelo sa golemim utjecajem na filmsku umjetnost, poetski horor u kojem temelicemjerja, nevinosti, dječjeg straha i sukoba dobra i zla, pri čemu lik stara žena koja štiti djecu (legendarna Lillian Gish), predstavlja snagu prave vjere i majčinske dobrote.

Margherita Ferri, 2024. IT, 114'
Uloge: Claudia Pandolfi, Samuele Carrino

Dječak u ružičastim hlačama bio je najgledaniji domaći film u Italiji 2024., dijelom i zbog toga što je temeljen na istinitom događaju koji je potresao zemlju. Andrea je bio pametan, tih, dobroćudan dječak koji se od svijeta branio šutnjom. Pun raspon okrutnosti koje je trpio i tjeskoba koje su ga mučile otkriven je tek nakon njegove smrti. Film donosi uvid u njegovo djetinjstvo i odrastanje, s naglaskom na sve ono što se nije vidjelo, nije čulo, nije izgovorilo, te najviše, na sve ono što nije napravljeno, a trebalo je biti. Odlična prilika za roditelje i adolescente da osvijeste kako šutnja, iako se ponekad čini kao jedina opcija, nije rješenje, i kako je skrivanje i ignoriranje nasilja, vršnjačkog, internetskog ili sistemskog, naš doprinos njegovom širenju. Također, poticaj za sve one koji vide, čuju, pasivno sudjeluju u svakodnevnom zlostavljanju, ili su njegove žrtve, da ga prepoznaju, suprodstave se i podrže slabijeg. Film je prikazan na ovogodišnjem Festivalu mediteranskog filma Split, gdje je bio izvrsno primljen od publike svih uzrasta. Film za školsku djecu, adolescente, i obitelji.

Rose Glass, 2019.UK, 84'
Uloge: Morfydd Clark, Jennifer Ehle

Saint Maud" impresivan redateljski debi Rose Glass, koju publika Kinoteke poznaje preko prošlogodišnjeg velikog hita „Love Lies Bleeding“, prikazanog i u izboru najboljih filmova godine. Psihološki je to horor koji istražuje granicu između vjerske ekstaze i mentalne bolesti.

Film prati Maud (Morfydd Clark), usamljenu i duboko religioznu bolničarku koja radi kao njegovateljica u kući Amande (Jennifer Ehle), bivše slavne plesačice oboljele od raka. Uvjerena da je "dotaknuta" od strane Boga, Maud svoju misiju u životu vidi u spašavanju Amandine duše.

Rose Glass majstorski koristi klaustrofobičan ambijent i subjektivnu perspektivu kako bi nas uvukla u Maudin narušeni um. Vizualno je intenzivan i klinički hladan, a scene Maudinog religioznog zanosa prikazane su s uznemirujućom tjelesnošću i elementima body horrora.

Ovo je sporogoreći, ali iznimno snažan karakter-studij o usamljenosti, potisnutoj traumi i fanatizmu. Kulminira jednim od najšokantnijih i najefektnijih završetaka suvremenog horora, ostavljajući publiku da propituje prirodu Maudinog "božanskog" poziva. Film je osvojio britansku nagradu BIFA za najboljeg debitantskog redatelja (Rose Glass) te je bio nominiran za nagrade BAFTA, potvrđujući status Rose Glass kao jedne od najuzbudljivijih novih 

Dag Johan Haugerud, 2025., Norveška, Njemačka, 110'
Uloge: Ella Øverbye,Selome Emnetu,Ane Dahl Torp,Anne Marit Jacobsen
Dobitnik Zlatnog medvjeda u Berlinu

"Snovi" je zaključni dio hvaljene "Trilogije iz Osla" norveškog redatelja i romanopisca Daga Johana Haugeruda. Za razliku od prethodnih dijelova (Sex i Love), ovaj film se fokusira na intenzitet prve ljubavi i tinejdžersku opsjednutost, te kako se ona prelama kroz prizmu obitelji i starijih generacija.

Protagonistica je Johanne (Ella Øverbye), 17-godišnja djevojka koja razvija duboku, strastvenu zaljubljenost u svoju učiteljicu. Njezina je zaljubljenost toliko snažna da je pretoči u rukopis memoara, "Ispovijesti iz mračnog kuta", koji dijeli sa svojom majkom i bakom.

Film vješto balansira ozbiljnost i suptilan humor, te postavlja pitanja o granicama između stvarnosti i fantazije, istine i izmišljene naracije. Haugerud, s vidljivim romanopisateljskim talentom, stvara dijalozima bogato djelo koje slavi ljudsku potrebu za osjećajem važnosti i definiranja vlastitog identiteta kroz odnose, bez obzira na to jesu li oni ostvareni ili samo proživljeni u snovima.

Sva tri filma u nizu ostvarila su zapažene uspjehe na velikim festivalima, potvrdivši Haugeruda kao jednog od najinteresantnijih recentnih filmskih autora.

Jorgos Lanthimos, 2025. Irska, US, Južna Koreja, 120'
Uloge: Emma Stone, Jesse Plemons, Aidan Delbis, Stavros Halkias, Alicia Silverstone

Slobodna adaptacija korejske sci-fi komedije Save the Green Planet!svoj je naziv Bugonia dobila po mitu koji kaže da se pčele pojavljuju iz mrtvog goveda, odnosno iz načina na koji su ljudi, kroz mit, tumačili naizgled spontano obnavljanje pčelinjih zajednica i prirode općenito, u skladu s „božanskim redom“. U skladu s time, protagonist filma je pčelar, uvjeren da je trgovačko-farmaceutski konglomerat odgovoran za odumiranje njegovih pčela.

Sučeljavanje hladne, proračunate čelnice velike tvrtke (E. Stone), i društvenog marginalca i ekoterorista (J. Plemons) pretvara se u psihološki rat, u brutalnu, sarkastičnu društvenu kritiku. 

Film je dobitnik Venice Film Festival Green Drop Award, nagrade koja se dodjeljuje filmu koji se najuspješnije bavi temama ekologije, mira i kooperacije.

Zvonimir Munivrana, 2025., HR, 99'
Uloge: Tara Thaller, Stipe Jelaska, Romina Tonković, Slaven Knezović, Matija Prskalo, Đorđe Kukuljica

Par dana nakon dvadesetog rođendana, Franka useljava u nasljeđeni stan gdje nalazi ilegalnog stanara s kojim započinje ljubavnu vezu, no uskoro otkriva njegovu mračnu stranu, te se suočava s problemomkoji samo ona može riješiti.
Naime, Franka počne raditi kao konobarica u restoranu gdje se zbliži sa Stelom čiji otac, poštar po zanimanju, duguje novac opasnim ljudima.Stela,osimštotestiraFrankinuseksualnost,ponudizaradupreprodajomsredstavazapotenciju. U želji da pomogne Anti financijski, ali dokaže ocu da može sama zaraditi za život, prihvaća.
Zahvaljujući Pamuku, vlasniku disko kluba, Ante dobiva povjerljive dokumente koji otkriju, za njega šokantnu istinu, o ocu – do tada njegovom idolu i životnom motivatoru. Antin se svijet raspada i ‘preko noći’ napušta fakultet i upada u loše društvo. Za Franku počinje noćna mora jer se Ante ne želi iseliti, a i u problemu je  zbog ilegalnog posla sa Stelom. Suočena s odlukom prijaviti sve policiji i pouzdati se u spori pravosudni sustav ili se sama suočiti s problemom i riješiti ga, Franka uzima stvari u svoje ruke, te prerasta iz djevojke u ženu koja pronalazi vlastiti identitet.

Zvonimir Munivrana, 2025., HR, 99'
Uloge: Tara Thaller, Stipe Jelaska, Romina Tonković, Slaven Knezović, Matija Prskalo, Đorđe Kukuljica

Par dana nakon dvadesetog rođendana, Franka useljava u nasljeđeni stan gdje nalazi ilegalnog stanara s kojim započinje ljubavnu vezu, no uskoro otkriva njegovu mračnu stranu, te se suočava s problemomkoji samo ona može riješiti.
Naime, Franka počne raditi kao konobarica u restoranu gdje se zbliži sa Stelom čiji otac, poštar po zanimanju, duguje novac opasnim ljudima.Stela,osimštotestiraFrankinuseksualnost,ponudizaradupreprodajomsredstavazapotenciju. U želji da pomogne Anti financijski, ali dokaže ocu da može sama zaraditi za život, prihvaća.
Zahvaljujući Pamuku, vlasniku disko kluba, Ante dobiva povjerljive dokumente koji otkriju, za njega šokantnu istinu, o ocu – do tada njegovom idolu i životnom motivatoru. Antin se svijet raspada i ‘preko noći’ napušta fakultet i upada u loše društvo. Za Franku počinje noćna mora jer se Ante ne želi iseliti, a i u problemu je  zbog ilegalnog posla sa Stelom. Suočena s odlukom prijaviti sve policiji i pouzdati se u spori pravosudni sustav ili se sama suočiti s problemom i riješiti ga, Franka uzima stvari u svoje ruke, te prerasta iz djevojke u ženu koja pronalazi vlastiti identitet.

Željko Rogošić, 2025., Hrvatska, 89 minuta

Zagreb se krajem 19. stoljeća velikim kulturnim iskoracima, razvojem umjetnosti, kulture i znanosti, u teškim vremenima rigidne političke vlasti bana Khuena Hedervaryja, ali doprinosom toga istog bana i dr. 
Izidora Kršnjavog, sve više približava kulturnim i životnim standardima europskih metropola. Godine 1893. u njega stiže veliki slikar i putnik Vlaho Bukovac. Tematsku os dokumentarnog filma Vlaho Bukovac: Zagrebački dani čini usporedni ritam procesa međusobnog (su)odnosa i razvoja Bukovca i Zagreba. Zagreb se uspješno obnavlja i oporavlja od razornog Velikog potresa iz studenog 1880. g. (usporedni dokumentaristički zapisi sa potresom iz 2020. g.). Bukovac daje nezaobilazan doprinos profiliranju umjetničkog i kulturnog života Zagreba s kraja 19. i početka 20. st. Bukovac u Zagrebu osniva Društvo hrvatskih umjetnika, stvara novu „Zagrebačku šarenu školu“, doprinosi gradnji Umjetničkog paviljona i slika tri velike domoljubne slikarske kompozicije s nacionalnom tematikom– Gundulićev san (Sveučilišna knjižnica), Hrvatski narodni preporod (zastor HNK koje se otvara 1895. g.) i Dubravku (Dubrovnik), po narudžbi Izidora Kršnjavog. Veliki slikar u Zagreb je došao u vrijeme nakon Velikog potresa kad je grad bio šokiran, srušen i podatan za vizionarstvo i progres. Kad su jedno od drugog dobili što su mogli, Bukovac je otišao dalje.

Maura Delpero, 2025. Italija, Francuska, Belgija 119'
Uloge: Martina Scrinzi, Tommaso Ragno, Giuseppe De Domenico, Roberta Rovelli, Rachele Potrich, AnnaThaler, Carlotta Gamba, Orietta Notari

1944. je godina. U Vermiglio, planinsko selo u kojem je rat sveprisutan, ali dalek, dolazi Pietro, sicilijanski vojnik u bijegu od rata. Njegov dolazak omete jednostavnu dinamiku lokalne obitelji. Naime, ljubav koja se razvije između vojnika i najstarije kćeri, vodi u sudbinu kakvu nitko nije mogao očekivati.

Obitelj gubi svoj mir upravo u trenutku kada ga ratom iznureni svijet napokon pronalazi. Intimna obiteljska drama i alpski pejzaži kroje zapanjujuću priču o ljubavi, gubitku i otpornosti. Premijerno je prikazan u Veneciji 2024. gdje je osvojio Veliku nagradu žirija (Srebrni lav), potom scenarističku nagradu FIPRESCI u Palm Springsu, a izabran je i kao službeni talijanski kandidat za Oscare 2025.

Kaouther Ben Hania, 2025., Tunis, Francuska, 90'

Hana Jušić, 2025., Hrvatska, 135'

Brandon Cronenberg, 2020., Kanada, UK, 103'
Uloge: Andrea Riseborough, Christopher Abbott, Jennifer Jason Leigh

"Demoni" (Possessor, 2020.), drugi je dugometražni film Brandona Cronenberga (sina legendarnog Davida Cronenberga), snažan i vizualno dojmljiv znanstveno-fantastični horor koji se bavi temama identiteta, korporativne otuđenosti i mentalne dezintegracije.
Radnja prati Tasju Vos (Andrea Riseborough), elitnu ubojicu koja za tajnu organizaciju koristi naprednu tehnologiju kako bi preuzela kontrolu nad tijelima nevinih ljudi i prisilila ih da izvrše ubojstva visokog profila. Njezin se najnoviji zadatak, invazija na um Colina Tatea (Christopher Abbott), dramatično zakomplicira kada se originalni um domaćina počne boriti za kontrolu.
Film je često uspoređivan s radom Davida Cronenberga, Brandonovog oca, jer dijeli istu jezivu preokupaciju body horrorom i surovim, kliničkim prikazom tehnologije. Possessor je beskompromisan u svojoj grafičkoj brutalnosti, ali ta brutalnost služi kao metafora za destruktivni utjecaj posla na ljudsku psihu. Kroz halucinantne vizuale, topljenje lica i sirove praktične efekte, film izvanredno prikazuje unutarnju borbu za kontrolu uma. Riječ je o inteligentnom, stiliziranom i duboko uznemirujućem trileru koji tjera publiku da preispita granice između sebe i funkcije koju obavlja.

DANI FRANKOFONIJE:
Mon Chat et moi, 2023. Guillaume Maidatchevsky, 83 min. FR
Scenarij: Guillaume Maidatchevsky, Michaël Souhaïté
Uloge: Capucine Sainson-Fabresse, Corinne Masiero, Nicolas Casar-Umbdenstock
   Djevojčica Clemence i njezin prugasti mačak Ru odlaze iz Pariza provesti školske praznike na selo. Stigavši na odredište Ru ubrzo otkriva potpunu slobodu u prekrasnoj prirodi, ali i opasnosti života daleko od grada. Tijekom jednog od njegovih lutanja, Ru upoznaje Caline, bijelog mačića koji mu ubrzo postaje prijateljem, ali i velikog risa koji obitava u šumi u potrazi za sljedećim plijenom. Uskoro Ru sve više zavoli život u divljini, a kada dođe vrijeme da se Clemence vrati kući u Pariz, Ru će morati odlučiti želi li se vratiti s njom ili ostati sa svojim novim prijateljima…
   Mali pustolovni film, s jednom idejom: pokazati slobodnu volju i domišljatost onih koje pomalo glupavo nazivamo “zvijerima“. (Sophie Grassin / L'Obs)
   Obiteljska predstava koja, osim što će sigurno oduševiti ljubitelje mačaka, pretvara se u veličanstvenu odu prirodi, prijateljstvu i slobodi. (Claudine Levanneur / aVoir-aLire)
https://www.imdb.com/title/tt15097144/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_Mon%2520Chat%2520et%2520moi%252C%2520

Kaouther Ben Hania, 2025., Tunis, Francuska, 90'

Hana Jušić, 2025., Hrvatska, 135'