PROGRAM KINOTEKE Travanj 2025.

Maciej Migas 2024., Poljska 98 min.

Uloge: Katarzyna Leżeńska, Agnieszka Suchora, Agnieszka Więdłocha, Bartosz Opania, Edyta Olszówka, Jakub Dyniewicz, Michał Czernecki, Rafał Królikowski

Dvije žene u pedesetim godinama nisu sličnog života ni karaktera, ali spaja ih jedno – ne vjeruju  da će se išta više u njihovim životima promijeniti, pogotovo ne na bolje. Jedna živi na Baltičkom moru, druga u Tatrama. Jedna vodi slastičarnicu, druga je uspješna dizajnerica interijera. Jedna je udovica, drugu je upravo ostavio partner zbog mlađe žene. Jedna se posvećuje djeci i unucima, potpuno zaboravljajući na sebe, druga nema obitelj i okupirana je svojom dobrobiti.

Kada se sretnu na sprovodu prijatelja iz srednje škole, Agata potiče Majku da spontano ode u planinu, a ona zauzima njezino mjesto. Neočekivana zamjena uloga donosi niz komplikacija, smiješnih obrata i izazova s ​​kojima će se morati suočiti. Hoće li uspjeti prevladati svoje navike, predrasude i strahove? Hoće li pronaći hrabrosti otvoriti se ljubavi i započeti novo poglavlje u svom životu? Zar stvarno nikad ni za što nije kasno?

„Ljubav kao med“ je komedija o zrelom prijateljstvu i ljubavi koja dolazi neočekivano i ne gleda u rodni list.

Viktor Kossakovsky, 2024. Njemačka, US, 99'

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Berlinu, film donosi epsku, intimnu i poetsku meditaciju o arhitekturi i načinu na koji dizajn i izgradnja građevina iz davne prošlosti otkrivaju naše nade, kreativnosti, ambicije, sposobnosti, ali i destruktivne nagone. Fokusirajući se na pejzažni projekt talijanskog arhitekta Michelea de Luccija, Kossakoysky koristi krug kao simbol za promišljanje o usponima i padovima civilizacija, snimajući zadivljujuće prizore od ruševina hrama u Baalbeku u Libanonu koji datira još od 60. godine prije Nove ere pa sve do nedavnih razaranja gradova u Turskoj nakon zemljotresa. Kamenje i stijene povezuju različita društva – od sablasnih monolita utemeljenih u zemlji do tragičnih gomila betonskih ruševine koje čekaju da budu uklonjene te ponovno upotrijebljene. Kroz redateljev radoznali pogled, veličina i ludost čovječanstva te njegov nesiguran odnos s prirodom postavlja iznimno važno pitanje: na koji način gradimo i kako to možemo činiti bolje, prije nego postane prekasno?

Riječ je o monolitnoj filmskoj meditaciji, gotovo bez riječi, o betonu i kamenu, građevnim materijalima koji su tako sveprisutni, metafore čvrstoče i neuništivosti, a ipak privremeni i gotovo krhki.

Gints Zilbalodis, 2024., Belgija, Latvija, 85'
Jezik: nema dijaloga
Scenarij: Gints Zilbalodis, Ron Dyens, Matiss Kaza
Dvije nominacije za nagradu Oscar: za najbolji međunarodni film i za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade Zlatni globus za najbolji animirani film
Dobitnik nagrade publike i nagrade kritike na festivalu u Annecyju
Dobitnik nagrade Europske filmske Akademije za najbolji animirani film

Čini se da se svijet bliži svom kraju uslijed neizbrisivih tragova ljudske prisutnosti. Mačak je usamljena životinja, ali nakon što mu je dom opustošen velikom poplavom, on pronalazi utočište na brodu na kojem se već nalaze razne životinje te se mora s njima udružiti kako bi preživio unatoč njihovim različitostima. Dok usamljeni brodić plovi kroz mistične preplavljene krajolike, svi njegovi putnici moraju uspješno navigirati kroz izazove i opasnosti koje slijede, istovremeno se adaptirajući na ovaj novi svijet.

„Ako ćete ove godine pogledati samo jedan film koji je nominiran za Oscara, neka to bude 'Poplava' ilitiga 'Flow', latvijski animirani film Gintsa Zilbalodisa koji je nominiran čak u dvije kategorije - onoj za najbolji animirani film, ali i onoj za najbolji film izvan engleskog govornog područja, iako se u filmu ne govori nijednim ljudskim jezikom, osim onog filmskog.

Zašto 'Poplava'? Pa zato što je u mnogome najbolji, najneobičniji, najdirljiviji, najljudskiji iako u njemu nema nijednog čovjeka, a iznad svega - naljepši. I po onome što pokazuje na filmskom platnu/ekranu, i po onome što donosi iz dubine svojeg crnog, mačjeg srca.

Film ne govori samo o mački, ali pišem o dubini crnog mačjeg srca jer je glavni junak mali crni mačak koji živi svoju udobnu rutinu u svijetu koji su mu ostavili ljudi. Spava na mekom krevetu u napuštenoj ljudskoj kući, očito kući nekadašnjeg mačkoljupca jer je okružena neobičnim statuama mačaka i ispunjena crtežima maca. Kad ne spava u ljudskoj kući, mali crni mačak lunja uokolo - po šumi, do potoka, po livadama i proplancima. Ponaša se totalno mačje i glasa se toliko mačje da je - dopustite mi ovo osobno otimanje javnog prostora - mojih pet mačaka stalno dolazilo pred ekran, dodirivalo ga i virilo iza njega dok sam gledala film. Prizvao ih je.

No jednoga dana malog crnog mačka u njegovoj rutini spavanja, lova na ribe u potoku i pustolovina po šumi omete strašan voden val nalik cunamiju. Mačak se zamalo utopi, ali kad se nekako izvuče, vode oko njega se nezaustavljivo dižu. Jedini mu je spas mala lađa u kojoj već plovi jedna druga životinja, a uskoro će se na njezinoj palubi naći i još nekoliko.

Jednom davno slušala sam predavanje jednog profesora antropologije, koji je tvrdio da je ljudski rod nedugo nakon svoje pojave na planetu - bio pred samim izumiranjem. Navodno je u jednom trenutku bila tek koja stotina naših predaka na cijelom svijetu. Ono što nas je izvuklo, zbog čega ljudi ipak nisu izumrli navodno je, prema riječima tog profesora, bilo udruživanje u zajednicu. Ljudska se sposobnost za zajedništvom i suradnjom tako pokazala kao ne samo divna i plemenita osobina, nego i kao konkretna evolucijska prednost, baš kao što su to bili i inteligencija i specifično položeni palčevi na rukama. Film 'Poplava' priča sličnu priču. Jer mali crni mačak koji je glavni lik filma mora prevladati svoj strah i odbojnost prema drugima, razviti osjećaj za zajedništvo da bi preživio. Neki drugi, koji će se u toj njegovoj odiseji preživljavanja udružiti s njim, morat će naučiti potpuno suprotno - ponekad se izdvojiti iz čopora iz kojeg su potekli. Bit će na tom putu i tuge i panike i tragedije, ali sve ide prema udruživanju, prema zajednici. A to je, govori nam 'Poplava', dobra stvar.

Prekrasno animiran, posebice u podvodnim prizorima, scenama ptičjih borbi u zraku (koje su uz to izrazito brutalne), film ima i nevjerojatno koncipiran zvuk za priču bez dijaloga kojom dominira neumoljiva priroda i bića koja u njoj nastoje preživjeti. Film će na svoj način shvatiti i doživjeti djeca, ali i odrasli, i to tako da to nadilazi uobičajenu disneyjevsku etiketu 'filma za cijelu obitelj'. Animacijski revolucionaran, istinski prekrasan i dirljiv film sigurno će se posebno svidjeti ljubiteljima mačaka, pasa, a bogami i kapibara, no sa svojom će se bezvremenom pričom zavući pod kožu i gledateljima koji inače o životinjama uopće i ne razmišljaju.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

Steven Soderberg, 2025. US, 94'

Uloge: Cate Blanchett, Michael Fassbender, Marisa Abela, Tom Burke, Naomie Harris, Regé-Jean Page i Pierce Brosnan

Novi film Stevena Soderberga prati Georgea Woodhousea (Michael Fassbender), iskusnog obavještajnog agenta koji je dobio iznimno neugodan zadatak. Treba nadzirati i raskrinkati svoju suprugu i obavještajnu kolegicu, Kathryn Woodhouse (Cate Blanchett) koja je pod sumnjom da odaje obavještajne podatke.

Suočen s teškom odlukom, George mora birati između odanosti prema svojoj ženi i profesionalne obveze.

Jedno lice filma ono je klasičnog hladnoratovskog špijunskog trilera, napeta dinamika između dva vješta i neproniciva profesionalca. Drugo je lice film o braku, o granicama povjerenja i izdaje osobnih odnosa. Oba su izvanredno režirana i vrhunski odglumljena.  

Jim Abrahams, David Zucker, Jerry Zucker, Martyn Burke, 1984., US, 90'
Uloge: Val Kilmer, Omar Sharif, Peter Cushing, Michael Gough, Jeremy Kemp.

Urnebesna parodija na dva potpuno različita filmska žanra - mjuzikle Elvisa Presleya i špijunske trilere iz razdoblja drugog svjetskog rata, praktički je lišena čvrste fabule. U njoj se izmjenjuju nevjerojatne i bizarne situacije, likovi koji su fabula sami po sebi, a svi zajedno egzistiraju na referiranju na žanrovske klišeje i epizode iz popularnih filmova.

Top Secret! Je ujedno i debitantska uloga Vala Kilmera na velikom platnu. GlumiNicka Riversa, mladog, glupog i zabavnog rock pjevača iz pedesetih godina minulog stoljeća. Odlazi u Njemačku kako bi sudjelovao na glazbenom festivalu, ali nije svjestan činjenice da nacisti koriste festival kao paravan za prikrivanje svoje prave namjere - dominaciju svijetom.
Nick se zaljubi u lijepu Hilary, pripadnicu francuskog Pokreta otpora, zbog koje upada u mnoge probleme, pa čak završi i u zatvoru iz kojeg uspije pobjeći, iako na prilično šlampav način. Njegova sudbina postaje sve neizvjesnija, mnoga pitanja su bez odgovora. Hoće li mu Hilary slomiti srce kada joj se bivši vrati u život? Hoće li Nick pomoći Pokretu otpora sa svojim glazbenim i plesnim umijećem? Hoće li opet osvojiti Hilary?

Kristina Dufková. 2024. Češka, Slovačka, Francuska, 80'

Ben ima 12 godina,  tek je ušao u  pubertet ali mu tijelo već radi probleme. Ili točnije, njegova težina. Ben voli kuhati i jesti. Svih časti svojim kolačima, koje spravlja sa ljubavlju i vještinom. Ali, na liječnica mu preporuča da smršavi.

Druga djeca mu se rugaju, a njegova mama veterinarka, skupa sa svojim majmunom ljubimcem i ostalim životinjama o kojima brine, posve je izgubljena. Iako Ben malo što voli kao finu hranu (dobro, i muziku), odluči krenuti na dijetu. Ovaj simpatičan i zabavan animirani film o odrastanju na nježan se i slojevit način bavi temom dječje pretilosti, pritom uspješno izbjegavajući zamke stereotipa. Kako je odrastati kada te svi zovu debelim? I je li dijeta zaista pravi odgovor na sve?

Festivali i nagrade: Europska filmska nagrada - nominacije za najbolji europski film i najbolji animirani film, Međunarodni festival animiranog filma u Annecyju - nagrada žirija (program Contrechamp), nominacija za najbolji film (Contrechamp), Međunarodni filmski festival u Karlovym Varyma, Filmski festival u Locarnu, Zagreb Film Festival.

Film je titlovan.

John Landis, 1983., US, 116'
Uloge: Dan Aykroyd, Eddie Murphy, Ralph Bellamy, Don Ameche, Denholm Elliott, and Jamie Lee Curtis

„Kolo sreće“ je film redatelja Johna Landisa (Braća Blues, Američki vukodlak u Londonu), zacijelo najtalentiranijeg od svih novohollywoodskih filmaša kad je u pitanju žanr komedije. U doba kada je snimljeno "Kolo sreće" Dan Aykroyd i Eddie Murphy bili su na vrhuncu karijere. Bezvremenski klasik komičnog žanra prepun je satiričnog humora. Murphy glumi sitnog prevaranta koji dobiva priliku zamijeniti život s Aykroydom, koji je mešetarski majstor. Ali njihova „preokrenuta sreća“ tek je okrutna šala koju su iz dosade počinila dva megabogata brata (Don Ameche i Ralph Bellamy) kao dio isprazne oklade. A kad istina izađe na vidjelo... Posljedice su pravo komedijsko zlato.

Elmer Bernstein bio je nominiran za Oscara za najbolju glazbu na filmu, Denholm Elliott i Jamie Lee Curtis dobili su nagradu BAFTA kao najbolji sporedni glumci, a film je nominiran i za Zlatni globus u kategoriji najbolje komedije/mjuzikla.

Igor Bezinović, 2025. Hrvatska, Italija, Slovenija, 112'

Novi film jednog od najosebujnijih hrvatskih filmskih autora, Riječanina Igora Bezinovića, dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, originalan je film kakav dosad nije snimljen u domaćoj kinematografiji, a koji kroz izrazito inovativan stil progovara o fascinantnoj i široj javnosti nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke.

U ovom stilski raskošnom, kreativnom i zaigranom filmu građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.

Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš… Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke ovim su filmom, nakon 100 godina, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i kroz film ispričati svoju verziju događaja.

Svoju svjetsku premijeru Fiume o morte! imao je na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio dvije nagrade - glavnu nagradu Tiger natjecanja te nagradu kritičara FIPRESCI što ga čini prvim hrvatskim filmom koji se nagrađen u prestižnoj natjecateljskoj konkurenciji tog festivala.

Maryam Moghadam, Behtash Sanaeeha, Iran, Francuska, Švedska, Njemačka, 2024., 97'

Uloge: Lily Farhadpour, Esmail Mehrabi

Ovjenčana nagradama žirija FIPRESCI i Ekumenskog žirija na Berlinaleu, Moja omiljena torta dirljiva je romantična tragikomedija o pronalasku ljubavi i novog životnog poleta u zrelijim godinama. Sedamdesetogodišnja Iranka Mahin živi sama otkad joj je muž umro, a kći odselila iz Teherana u Europu. Prijateljice je potiču da prekine višegodišnju samačku rutinu i oživi svoj ljubavni život. Dok se otvara novoj romansi, jedan neočekivani susret razvit će se u nepredvidivu večer koju nikada neće zaboraviti. Film je na sebe navukao ljutnju iranskih vlasti zbog preslobodnog prikaza ženske junakinje koja se u jednoj sceni suočava s iranskom „moralnom policijom“.

Maryam Moghaddam i Behtash Sanaeeha, redatelji filma, nisu bili u mogućnosti prisustvovati premijeri filma u Berlinu. Njihovi su uredi pretreseni, a računala zapljenjena. Na sreću, kopija filma je već bila pohranjena izvan Irana. Većini gledatelja bit će nejasno što je moralnoj policiji moglo zasmetati u ovom nježnom i duhovitom filmu, no scene u kojima se ženama vidi kosa, te 70-godišnja heroina, koja se sjetno prisjeća vremena kada hidžab uopće nije bio potreban,dovoljan su razlog za represiju.

Noémie Merlant, FR, 2024. 104'
Uloge: Noémie Merlant, Souheila Yacoub, Sanda Codreanu

Redateljski prvijenac poznate francuske glumice Noémie Merlant premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu. Njegove su junakinje tri djevojke koje, za vrijeme toplotnog udara u Marseilleu, provode dan uplićući se u živote svojih susjeda i promatrajući ih s balkona. No, zabava će potrajati sve do večeri u kojoj isprva samo slučajno provjeravaju zgodnog tipa s druge strane ulice. Odatle, komedija zaokreće u smjeru horora, večer se pretvara u krvoproliće i trio je prisiljen nositi se sa situacijom.

Ovu živopisnu žanrovsku mješavinu komedije, trilera i horora zajedno su napisale Noémie Merlant i Céline Sciamma, koje su se upoznale radeći na Sciamminom nagrađivanom filmu „Portret žene u plamenu“.

Peter Farrelly, Bobby Farrelly, US, 1998., 119'
Uloge: Cameron Diaz, Matt Dillon, Ben Stiller, Lee Evans, Chris Elliott

Besramni i sirovi humor braće Farrelly, temeljen naeuforičnom ismijavnju sve što se ismijati može, uklopljen je u okvir romantične komedije. Film, koji je u svoje vrijeme skandalizirao dio publike i kritike, postao je obrazac za čitav novi žanr „gnjusne komedije“, one kojoj niti jedna tema, objekt ili radnja nisu sveti. 

Tedu (B. Stiller) se ostvari životni san kad ga na maturalni ples pozove najljepša djevojka na školi, prekrasna Mary Jensen (C. Diaz), Večer iz snova pretvara se u pakao kada Ted umjesto na plesu završi u bolnici. Bez potrebe da ulazimo u detalje (iako će braća Farelly sa zadovoljstvom popratiti i detalje) Ted doživi ponižavajući incident sa patentom hlača. Od tog neugodnog doživljaja prošlo je 13 godina, a Ted, sada uspješan pisac, i dalje razmišlja o Mary. Angažira privatnog detektiva koji joj ulazi u trag na Floridi. Međutim, detektiv Pat Healy (M. Dillon) i sam se zaljubi u Mary ... i tu kreće urnebes. Svima je, dakako, jasno da će Mary i Ted na kraju završiti zajedno, jednostavno, oboje su mili i pozitivni likovi u moru lažova i ljigavaca, ali dok do toga dođe dogodit će se jedna od najsmješnijih komedija ikada. „Svi su ludi za Mary“ drži 27. mjesto na popisu 100 najboljih komedija Američkog filmskog instituta, a Total Film magazin proglasion ga je četvrtom najboljom komedijom svih vremena.

Cameron Diaz za tu je ulogu dobila nagrade New York Film Critics Circle Award,  MTV Movie Award, American Comedy Award, a Blockbuster Entertainment Award i bila je nominirana za Zlatni globus.

Film je također bio nominiran za Zlatni globus, i dobio je četiri MTV nagrade, uključujući najbolji film. 

Maryam Moghadam, Behtash Sanaeeha, Iran, Francuska, Švedska, Njemačka, 2024., 97'

Uloge: Lily Farhadpour, Esmail Mehrabi

Ovjenčana nagradama žirija FIPRESCI i Ekumenskog žirija na Berlinaleu, Moja omiljena torta dirljiva je romantična tragikomedija o pronalasku ljubavi i novog životnog poleta u zrelijim godinama. Sedamdesetogodišnja Iranka Mahin živi sama otkad joj je muž umro, a kći odselila iz Teherana u Europu. Prijateljice je potiču da prekine višegodišnju samačku rutinu i oživi svoj ljubavni život. Dok se otvara novoj romansi, jedan neočekivani susret razvit će se u nepredvidivu večer koju nikada neće zaboraviti. Film je na sebe navukao ljutnju iranskih vlasti zbog preslobodnog prikaza ženske junakinje koja se u jednoj sceni suočava s iranskom „moralnom policijom“.

Maryam Moghaddam i Behtash Sanaeeha, redatelji filma, nisu bili u mogućnosti prisustvovati premijeri filma u Berlinu. Njihovi su uredi pretreseni, a računala zapljenjena. Na sreću, kopija filma je već bila pohranjena izvan Irana. Većini gledatelja bit će nejasno što je moralnoj policiji moglo zasmetati u ovom nježnom i duhovitom filmu, no scene u kojima se ženama vidi kosa, te 70-godišnja heroina, koja se sjetno prisjeća vremena kada hidžab uopće nije bio potreban,dovoljan su razlog za represiju.