BONNIE & CLYDE

50 GODINA KINOTEKE
Bonnie and Clyde, 1967. Arthur Penn, 111 min. US
Scenarij: David Newman, Robert Benton, Robert Towne
Uloge: Warren Beatty, Faye Dunaway, Michael J. Pollard, Gene Hackman, Estelle Parsons
   Mladi su... Zaljubljeni su... I... Pljačkaju banke!
   Upoznali su se 1930. kada je pokušao ukrasti auto njezine majke. Još se nisu ni predstavili jedno drugom, a već su orobili trgovinu, ispucali nekoliko metaka i ukrali nečiji auto.
   Kriminalistička drama o zloglasnom paru, pljačkašima banaka koji su harali središnjom Amerikom tijekom Velike depresije. „Bonnie i Clyde“ smatra se epohalnim filmom u povijesti kinematografije: naziva se prvim filmom ere Novog Hollywooda koji je probio tabue. Film je zamišljen kao romantična i humorna verzija gangsterskih filmova tridesetih godina, poboljšana s modernim tehnikama snimanja. Arthur Penn namjerno je neke scene nasilja snimio u komičnom tonu koje bi se onda pretvorile u strahovito i krvavo nasilje. Na film su dobrim dijelom utjecali redatelji Francuskog novog vala, pogotovo u kontekstu brzih prijelaza i nemirne montaže, što je posebno primjetno u završnoj sekvenci. Zapravo, film je prvo ponuđen Francoisu Truffautu, ali je on odbio ponudu.
   Krenuvši od stvarnih gangstera Bonnie Parker i Clyde Barrowa, redatelj Arthur Penn je scenarij, uz producentsku podršku Warrena Beattyja, uklopio u viđenje kriminalaca kao romantičarskih odmetnika od rigidnog društvenog okružja i monotonije prosječne egzistencije. Kao i u njegovim ranijim filmovima (Ljevoruki revolveraš, Potjera bez milosti), odmetnici postaju žrtve društvene većine koja ne pristaje na izdvojenost i različitost, no ovaj se put takav stav poklapa s duhom vremena obilježenim kontrakulturnim nastupom mladog naraštaja, koji je film entuzijastično prihvatio. (D. Radić / HFL)
   Na filmu su smrti dotad uglavnom bile beskrvne i ljudi umirali “filmski“, ostavljajući dosta toga imaginaciji gledatelja, dok je Penn napravio revolucionarni eksplicitni spektakl krvi, kao odraz nasilja u stvarnosti epohe koja je podarila medijski naveliko ispraćen atentat na JFK-a i rat u Vijetnamu. Nitko prije nije ovako životno-filmski prikazao stradavanje (policajac pogođen u lice kad skoči na Clydeo auto), osobito u završnom krvlju natopljenoj pogibiji Bonnie i Clydea od krupe metaka iz policijskih strojnica... (Marko Njegić,SD)
   U vlastitoj produkciji 1965. godine  Arthur Penn režira film "Jedan Mickey" s Warrenom Beattyjem u glavnoj ulozi, a zatim se Warren Beatty prihvaća produkcije njihovog slijedećeg filma "Bonnie i Clyde.“ Ta dva filma, uz dva neobična westerna ("Ljevoruki revolveraš" i "Potjera bez milosti") ostaju i do danas Pennova najcjelovitija djela. Njegovi filmovi najstriktnije reflektiraju nasilje, netrpeljivost i antiheroizam, jer on insistira na tome da je nasilje integralni dio vremena u kojem živimo i da ga nitko ne smije ignorirati... Najtipičnije kvalitete Arthura Penna su intenzitet u prikazivanju fizičkog ponašanja, romantički lirizam, sposobnost da se postigne stilsko jedinstvo putem promjene tonaliteta i mješanja žanrova, tananost psihološkog crteža, vještina da bude suvremen unutar tradicionalne strukture. (Ivan Martinac)
   Nasilje je sastavni dio društva i povijesti USA, pošto je to nacija nastala po cijenu genocida, a i danas pokazuje svoju raspojasanost nad malim narodima. (Arthur Penn)
https://www.imdb.com/title/tt0061418/?ref_=nv_sr_srsg_0