PROGRAM KINOTEKE 2017. godina

UTORAK / 03.01.

HAJDUČKA VREMENA

Hajdučka vremena, 1977.
17:00 sati



1977. Vladimir Tadej, 90 min.HR
Scenarij: Branko Ćopić, Arsen Diklić, Vlastimir Radovanović, Vladimir Tadej
Uloge: Boris Dvornik, Ružica Sokić, Danilo Stojković, Slavko Simić, Nikola Simić, Mate Ergović, ?uro Utješanović, Olivera Marković, Ramiz Paši, Mile Rupčić, Dino Dvornik
   Dvadesetih godina prošlog stoljeća, u malom bosanskom selu podno Grmeča, započinje školska godina. Za dječake Baju i Iketu to je kraj bezbrižnog djetinjstva i slušanja djedovih priča o hajdučkim podvizima. Prvi dan u školi, međutim, ne započinje strašno, pogotovo što se između Baje i Veje, pridošlice iz Like, razvije simpatija. Dan pokvari dugački dječak Joja, pa Baju i Iketa moraju uzeti u zaštitu njihovi rođaci, sedmoro braće Rašeta. Još veću nevolju stvaraju žandari, uzimajući hranu i stoku od seljaka koji zbog slabog uroda nisu mogli platiti porez. Stižu hajduci, plijen od žandara vrate seljacima i vrate se u brda, a zajedno s njima nestala su i braća Rašeta. Žandarima stiže pojačanje i za hajducima se organizira potjera. Baja i Iketa povjeruju u Jojinu priču da su se Rašete odmetnuli u hajduke i polaze ih tražiti. Njima se pridružuje i Veja…
   Pustolovno-dječji film, kvalitativno pristojan izdanak žanra kojeg je u hrvatskoj kinematografiji pedesetih godina začeo Branko Bauer filmovima „Sinji galeb“ i „Milioni na otoku“, s tim da je specifičnost „Hajdučkih vremena“ smještaj radnje u prošlost, čime film zadobiva i elemente povijesnog žanra... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0180729/?ref_=fn_al_tt_1

GLASNIJE OD BOMBI

Louder Than Bombs, 2015.
20:00 sati



Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij:
Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
   Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
   U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
   Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
   Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
   Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
   Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
   Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
   Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

SRIJEDA / 04.01.

VLAK U SNIJEGU

Vlak u snijegu, 1976.
17:00 sati



1976. Mate Relja, 85 min. HR
Scenarij:
Mate Relja prema istoimenom romanu Mate Lovraka
Uloge: Slavko Štimac, Željko Malčić, Gordana Inkret, Edo Peročević, Ratko Buljan, Antun Nalis, Branko Matić, Vlado Bačić, Vojkan Pavlović
   Na Jabukovcu u Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban, Draga i Pero. Učenike te seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad. Tamo su, u tiskari zahvalili na besplatnom putu u Zagreb pjesmom, a naposljetku su otišli u zoološki vrt. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, željezničari oslobađaju vlak.   
   Roman „Vlak u snijegu“ (prvotno naslovljen kao Djeca velikog sela), napisao je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Nadahnut stvarnim događajima, roman je strukturiran u obliku pitke, djeci bliske proze koja se odlikuje jednostavnom, a dinamičnom fabulom, oblikovanom u stilu pustolovnog zapleta...
   Film je sniman između 1973. i 1976. Premijerno je prikazan u Bjelovaru 1976. godine. Iste godine prikazan je na Šibenskom dječjem festivalu i na Filmskom festivalu u Puli, gdje je osvojio nagradu publike "Jelen" kao prvi film za djecu koji je osvojio tu nagradu.
http://www.imdb.com/title/tt0076893/?ref_=fn_al_tt_1

KOMUNA

Kollektivet / The Commune, 2016.
20:00 sati



Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij:
Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
   Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa...  U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
   Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...

   Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto  što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 05.01.

DRUŽBA PERE KVRŽICE

Družba Pere Kvržice, 1970.
17:00 sati



1970. Vladimir Tadej, 96 min. HR
Scenarij: Vladimir Tadej po romanu Mate Lovraka
Uloge: Mladen Vasary, Predrag Vukovic, Berislav Kokot, Adem Ćejvan, Boris Dvornik, Inge Appelt, Antun Nalis, Boris Vujović, Antun Vrdoljak
   Grupa dječaka u malom mjestu obnavlja razrušeni stari mlin. Ipak, postoje i oni kojima njihov plan nikako ne odgovara… Već godinama seoska vodenica nije u pogonu, a središnji je problem mnogih seljaka. Oni za svoje potrebe moraju koristiti parni mlin što je u interesu vlasnika mlina. Seoski dječaci, na čelu s Perom, osnivaju Družbu i zadatak im je svoje slobodno vrijeme provesti obnavljajući vodenicu. Na tom putu očekuje ih niz pustolovina, pa čak i opasnost. Pero, Medo, Šilo i Milo Dijete četvorica su članova Družbe, ali i vrijedni dječaci. Ne boje se nikakvog fizičkog posla, a i znaju čuvati mnoge tajne. Njihova tajnovitost i pustolovni duh ovaj film će pretvoriti u niz uzbudljivih akcija.
   Dječji filmski klasik zabavan je i svevremen film o prijateljstvu i snazi zajedništva pa je podjednako zanimljiv i mlađim i starijim generacijama.
http://www.imdb.com/title/tt0065666/?ref_=fn_al_nm_1a

GLASNIJE OD BOMBI

Louder Than Bombs, 2015.
20:00 sati



Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij:
Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
   Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
   U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
   Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
   Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
   Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
   Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
   Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
   Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

SUBOTA / 07.01.

MALI PRINC

The Little Prince, 2015.
11:00 sati



The Little Prince, 2015. Mark Osborne, 108 min. UK/J

DOBRI DINOSAUR

The Good Dinosaur, 2015.
17:00 sati



The Good Dinosaur, 2015. Peter Sohn, 97 min. SAD

NEDJELJA / 08.01.

UPS! NOA JE OTIŠAO

Ooops! Noah is Gone, 2014.
11:00 sati



Ooops! Noah is Gone, 2014. Toby Genkel, 83 min. DE

UTORAK / 10.01.

SINJI GALEB

Sinji galeb, 1953.
17:00 sati



1953. Branko Bauer, 92 min. HR
Scenarij:
Josip Barković, Branko Bauer (prema romanu „Bratovščina Sinjeg galeba“ Tone Seliškara)
Uloge: Suad Rizvanbegović, Tihomir Polanec, Darko Slivnjak, Boris Ivančić, Radovan Vučković, Anica Pozojević, Pavao Saćer, Antun Nalis, Viktor Bek, Nela Eržišnik
   Dječak Ive s prijateljima se otisne na more, kako bi otplatio dugove u koje mu je zapao otac. Svoju brodicu nazovu Sinji galeb, a nakon nekog vremena padnu u oči pomorskim kriminalcima predvođenima Lorencom...
   U debitantskom ostvarenju Sinji galeb, Branko Bauer snažno je navjestio svoj talent. Određena ‘škripavost’ na temeljnoj zanatskoj razini (posve razumljiva u to još pionirsko doba hrvatskog i jugoslavenskog igranog dugog metra) nadoknađena je maštovitom pričom, živopisnim likovima i ekspresivnim vizualnim stilom. Prvijencem i narednim ostvarenjem „Milioni na otoku“, Bauer je demonstrirao visoku kompetenciju u žanru filmova za djecu i omladinu, kojem će se, doduše u nešto manje izravnom obliku, vratiti u završnom razdoblju svog opusa filmovima „Zimovanje u Jakobsfeldu“ i „Salaš u Malom Ritu“ (odnosno glasovitoj seriji Salaš u Malom Ritu), kao i svom posljednjem ostvarenju „Boško Buha“. Film je 1954. prikazan na festivalima djeejeg filma u Mar del Plati i Veneciji... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0170583/?ref_=fn_al_tt_1

PUT

Yol, 1982.
20:00 sati



(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Yol, 1982. Şerif Gören / Yilmaz Güney, 114 min. TU
Scenarij:
Yilmaz Güney
Uloge: Tarik Akan, Şerif Sezer, Halil Ergün, Meral Orsonhay, Necmettin Çobanoglu, Tuncay Akça, Hikmet Çelik
   Pet robijaša odlazi na kratki dopust; Seyit putuje u izolirano kurdsko selo kako bi kaznio ženu zbog nevjere, Mehmet odlazi u posjet supruzi koja ga sumnjiči za bratovo ubojstvo, Omer dolaskom u rodno selo otkriva da ga teroriziraju vojne snage, a Yusuf i Mevlut putuju u posjet mladenki, odnosno zaručnici. Postepeno uviđaju da i izvan zatvorskih zidina vlada nepravda i ugnjetavanje...
   Tipičan film najpoznatijega turskog autora Yilmaza Güneya, „Put“ je hvaljen kao oštra osuda konzervativnih društvenih struktura i turske patrijarhalne tradicije – junaci su na privremenoj slobodi, no gledatelj zajedno s njima otkriva da i izvan zatvorskih zidina vladaju nepravda i opresija. Prizori u kojima junaci putuju pustim i grubim krajolikom imaju, međutim, i autonomnu, nesimboličnu dojmljivost, za što je zaslužan i Şerif Gören – on je nadgledao snimanje prema preciznim uputama Yilmaza Güneya koji je pak nakon bijega iz turskog zatvora vodio montažu i obradu tih materijala u Švicarskoj... (enciklopedija.lzmk)
   Tijekom priprema za snimanje filma „Sirotinja“ (Zavallilar, 1975), Yilmaz Güney, turski redatelj kurdskog porijekla, biva uhapšen zbog navodnog ubojstva suca tijekom fizičkog obračuna u jednom restoranu te osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, pa je film dovršio Atif Yilmaz. Redatelja je u istanbulskom zatvoru posjetio američki redatelj Elia Kazan, koji je u tisku izjavio da Güney živi u dobrim uvjetima te da vodi filmsku kompaniju, piše memoare, romane i scenarije. Po tim su scenarijima njegovi suradnici, sljedeći njegove upute, režirali filmove s kojima je postigao svoje najveće međunarodne uspjehe. Prvi takav film bio je „Stado“ (Sürü, 1978) u režiji Zekija Öktena, panorama suvremene Turske dana kroz priču o pastiru Sirvanu koji zbog želje da bolesnoj supruzi osigura potrebnu medicinsku skrb dolazi u sukob s ocem, da bi naposljetku s njima i stadom krenuo put Ankare. I sljedeće ostvarenje, film „Neprijatelj“ (Düşman, 1979), o nezaposlenom radniku koji je primoran prihvatiti posao trovača pasa lutalica zbog čega uskoro počinje imati noćne more, režirao je Zeki Ökten. 1979., nakon što je premješten u zatvor na otok u Mramornom moru, a knjiga koju je posvetio sinu zabranjena, bježi iz zatvora u Francusku gdje radi na montaži svog najvećeg međunarodnog uspjeha, filma „Put“ (Yol, 1982), kojega je prema njegovim uputama režirao Şerif Gören. Pričom o petorici političkih zatvorenika koji za kratka dopusta kreću u posjet rodbini i prijateljima, postepeno uviđajući da život izvan zatvorskih zidina nije ništa bolji, otvoreno progovara o suvremenoj Turskoj. Zlatnu palmu za najbolji film u Cannesu podijelio je s filmom „Nestali“ (1982) Coste Gavrasa, a u Turskoj je prikazan tek 1999. godine... (filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0084934/?ref_=fn_al_tt_2

SRIJEDA / 11.01.

VUK SAMOTNJAK

Vuk samotnjak, 1972.
17:00 sati



1972. Obrad Gluščević, 90 min.HR
Scenarij:
Stjepan Perović, Obrad Gluščević
Uloge: Slavko Štimac, Željko Mataija, Ivan Štimac, Boro Ivanišević, Smiljan Čičić, Smiljka Pavičić-Budak, Edo Peročević, Slavica Fila
   Njemački ovčar, zaostao iz rata, pomalo je podivljao živjeći sam u planini. To je lički kraj s vukovima koji nerijetko seljanima napadaju ovce. Dječak Ranko uspije se sprijateljiti s divljim psom kojeg, po natpisu s medaljice na ogrlici, naziva Hund. Ostali seljani međutim za Hunda misle da je vuk te organiziraju na njega hajku...
   Najčuveniji, najpopularniji i po mnogima najbolji hrvatski i jugoslavenski dječji film ikad snimljen, znameniti „Vuk samotnjak“ slojevito je ostvarenje podatno zanimljivim interpretacijskim mogućnostima, na primjer onoj o suodnosu prirodnog/divljeg i kultiviranog, ili o odnosu nekad zaraćenih strana i nasljeđu koje sa sobom u taj odnos donose. Svojim debitantskim nastupom proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario niz izuzetnih uloga (Specijalno vaspitanje, Sjećaš li se Dolly Bell). Na Pulskom festivalu „Vuk samotnjak“ nagrađen je Velikom srebrnom arenom za drugi najbolji film, a dobio je i nagradu publike Jelen... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0069478/?ref_=fn_al_tt_1

GLASNIJE OD BOMBI

Louder Than Bombs, 2015.
20:00 sati



Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij:
Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
   Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
   U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
   Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
   Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
   Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
   Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
   Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
   Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

ČETVRTAK / 12.01.

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
17:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

KLAN

El Clan, 2016.
20:00 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

PETAK / 13.01.

SLIKA

La Tableau, 2011.
15:00 sati



La Tableau, 2011. Jean-François Laguionie, 76 min. FR

KLAN

El Clan, 2016.
17:30 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

ELLE

Elle, 2016.
20:00 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 14.01.

ELLE

Elle, 2016.
17:30 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
20:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

UTORAK / 17.01.

KOMUNA

Kollektivet / The Commune, 2016.
17:30 sati



Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij:
Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
   Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa...  U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
   Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...

   Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto  što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

KOŠUTE

Les biches, 1968.
20:00 sati




(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Les biches, 1968. Claude Chabrol, 100 min. FR
Scenarij:
Paul Gégauff, Claude Chabrol
Uloge: Jean-Louis Trintignant, Jacqueline Sassard, Stéphane Audran, Nane Germon
  Bogata i pomalo tajnovita ljepotica Frédérique, odjevena u crno, zavodi privlačnu mladu Why, siromašnu slikaricu opsjednutu košutama. Why sve više nalikuje mentorici, no obje se zaljubljuju u proračunatog arhitekta Paula. On bira Frédérique, pa je psihički labilna slikarica spremna na drastične poteze...
   Film "Košute" označio je nov uspon u Chabrolovoj karijeri. Naime, radi se o vrlo uspjelom i provokativnom filmu za što su, osim redatelja, zaslužni njegov stalni scenarist Paul Gégauf i redateljevi omiljeni glumci, osobito Stéphane Audran. Film prikazuje nesvakidašnji ljubavni odnos koji je na prvi pogled neupitno homoseksualan, no on isključivo koristi redateljevom otkrivanju licemjerja i ispraznosti francuskog buržoaskog društva koje se zapravo cijelo vrijeme "dosađuje". Osim redateljeve preokupacije društvom, ovaj film na sjajan način ponire u duševni život fatalističkih, čak morbidnih likova sklonih prepuštanjima i opsesivnoj ljubomori. Atmosfera nelagode je, osim pomno razrađenim dijalozima, ostvarena i neočekivanim pokretima kamere te začudnim glazbenim naglascima. Mnogi su, uglavnom francuski, kritičari komentirali ideološko viđenje priče po kojoj marksistički intelektualci iskorištavaju pripadnike visokoga društva, dok ga siromašni (koje zastupa Jacqueline Sassard) prihvaćaju i neminovno su njegove žrtve. Za ovu ulogu Stéphane Audran osvojila je Srebrnog medvjeda na berlinskom festivalu 1968. godine.
http://www.imdb.com/title/tt0062728/?ref_=nv_sr_1

SRIJEDA / 18.01.

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
17:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

KLAN

El Clan, 2016.
20:00 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

ČETVRTAK / 19.01.

GLASNIJE OD BOMBI

Louder Than Bombs, 2015.
17:30 sati



Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij:
Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
   Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
   U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
   Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
   Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
   Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
   Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
   Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
   Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

ELLE

Elle, 2016.
20:00 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 20.01.

ELLE

Elle, 2016.
17:30 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
20:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

SUBOTA / 21.01.

ELLE

Elle, 2016.
17:30 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

KLAN

El Clan, 2016.
20:00 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

UTORAK / 24.01.

BLAGO

Comoara, 2015.
17:30 sati



Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij:
Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
   33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
   Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
   Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
   Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
   Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
   Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
   International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
   Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

CRNE PTICE

Črne ptice, 1967.
20:00 sati



(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Črne ptice, 1967. Eduard Galić, 92 min. HR
Scenarij:
Grgo Gamulin
Uloge: Voja Mirić, Fabijan Šovagović, Ivan Šubić, Vanja Drach, Ivo Serdar, Rade Šerbedžija, Relja Bašić
   Pred kraj Drugog svjetskog rata ustaški upravitelji zatvora, suočeni s partizanskom ofenzivom, namjeravaju likvidirati partizanske zatvorenike. Zatvorenici počnu planirati bijeg…
   Desetljećima zaboravljene „Crne ptice“ jedini je dugometražni igrani kinofilm Eduarda Galića - nastao je na marginama nezavisne filmske produkcije, kao film na hrvatskom jeziku u slovenskoj proizvodnji. Gledajući danas „Crne ptice“, prije svega vidimo film koji se sasvim uklapa u procvat modernističkih i autorskih poetika u jugoslavenskom novom filmu druge polovice 1960-ih, u svim rasponima od naturalizma crnog talasa do ekspresionizma slovenske črne serije, preko hrvatskoga diskretnog modernizma kao međuzone. Premda lokalna publika lako prepoznaje izvanfilmske reference, sam filmski svijet što ga gledamo na ekranu apstrahiran je, ritualiziran i formaliziran, u svojevrsnoj korelaciji ultimativnog zločina – Holokausta – koji prikazuje. Tako je Galić ostvario možda najbolji debi hrvatske kinematografije, s jedne strane klasični film bijega, s druge strane poetski film stanja, s treće strane zastrašujuća meditacija o ratnom zločinu, pri čemu bestjelesno oko što lebdi nad svijetom filma kao da priziva sve poznate teorijske rasprave o ne/prikazivosti Holokausta i etičnosti filmske slike. (Tomislav Šakić)
   Dragulj ‘Crne ptice’ zaživjele su 43 godine nakon što su snimljene. Šerbedžija je u njima odigrao prvu veliku filmsku ulogu, a Šovagović zvuči upravo proročanski.. (Nenad Polimac, Jutarnji List)

http://www.imdb.com/title/tt0061530/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/crne-ptice-nepoznati-film-ede-galica-o-ustasama-senzacija-na-sff-u/2308196/
http://www.archive.subversivefestival.com/subff2010/index_direkt_det.php?tekst_id=218&menu_id=35&sm_id=37&sd_id=80&spd=1

SRIJEDA / 25.01.

KLAN

El Clan, 2016.
17:30 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

BLAGO

Comoara, 2015.
20:00 sati



Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij:
Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
   33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
   Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
   Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
   Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
   Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
   Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
   International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
   Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

ČETVRTAK / 26.01.

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
17:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

KOMUNA

Kollektivet / The Commune, 2016.
20:00 sati



Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij:
Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
   Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa...  U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
   Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...

   Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto  što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 27.01.

BLAGO

Comoara, 2015.
17:30 sati



Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij:
Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
   33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
   Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
   Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
   Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
   Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
   Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
   International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
   Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

KLAN

El Clan, 2016.
20:00 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

SUBOTA / 28.01.

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
17:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

ELLE

Elle, 2016.
20:00 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 31.01.

BLAGO

Comoara, 2015.
17:30 sati



Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij:
Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
   33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
   Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
   Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
   Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
   Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
   Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
   International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
   Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

SRIJEDA / 01.02.

GODINA ZMAJA

Year of the Dragon, 1985.
17:30 sati



SJEĆANJE NA MICHAELA CIMINA
Year of the Dragon, 1985. 134 min. US
Scenarij:
Oliver Stone i Michael Cimino po istoimenom romanu Roberta Daleya
Uloge: Mickey Rourke, John Lone, Ariane
   Stanley White, najodlikovaniji njujorški policajac, premješten je u kinesku četvrt. Progonjen sjećanjima iz vijetnamskog rata ovaj bjesni muškarac pred sebe stavlja nemoguć zadatak - uništiti kinesku mafiju. Na putu mu stoji Joey Tai, izrazito okrutni mladi mafijaš koji ne preza ni pred čim kako bi zavladao podzemljem...
   Neo-noir action classic... (cinephiliabeyond.org)
   Mladi Rourke je u svemu tome, makar katkad okružen daleko slabijim talentima, fantastičan kao tipični antiheroj krimi-akcijade osamdesetih – Poljak iz Brookylna, vijetnamski veteran koji postaje drtiharijevski policajac, dražesni seronja i rezignirani idealist s misijom čišćenja njujorške Kineske četvrti od trijada, iako nitko u gradskoj upravi ne priznaje njihovo postojanje... (zuti-titl.com)
   Jednom davno, Michael Cimino je bio velika nada američkog filma. Snimio je „Deer Huntera“ i sva vrata su mu bila otvorena. Mickey Rourke također je imao predispozicije da bude jak glumački igrač na holivudskom nebu. Što se u međuvremenu dogodilo? Cimino je snimio „Heaven’s Gate“. Umjesto megalomanski epskog vesterna dobio se epski flop koji mu je zakucao karijeru o prašnjavi pod odakle se nikad više nije podigao. Mickey se volio zajebavati uokolo, pa se od Handsome Mickeyja pretvorio u Marva iz „Sin Cityja“. O, sranje, on ga je i glumio. Namjerno sam zloban. No, Mickey, koji je imao karizmu, nikad nije našao pravi projekt da ga izdigne na pravu razinu, a Cimino više nije imao toliko dugačak povodac kao u vrijeme „Heaven’s Gatea“, pa su se njih dva činila kao savršeni spoj. Karizma i redateljsko umijeće trebalo je rezultirati nečim zanimljivim. I uistinu jest, ako ćemo govoriti pravo - „Godina Zmaja“ pošten je i fer kriminalistički film... (deckardovkutak.wordpress.com)
   Remek-djelo 80-ih, podcijenjeno do bola do danas... Rourke u svojoj najboljoj ulozi (po meni), sadrži par antologijskih scena od kojih vam se kičma ježi zbog ljepote... (dalal/forum.hr)

MICHAEL CIMINO JE JEDAN OD BITNIH AUTORA AMERIČKE KINEMATOGRAFIJE U DRUGOJ POLOVICI DVADESETOG STOLJEĆA I TO NE SAMO ZBOG „LOVCA NA JELENE“
http://kinotuskanac.hr/article/lovac-na-uspjeh

UBIO JE NOVI HOLLYWOOD, ALI „LOVAC NA JELENE“ PA ČAK I „VRATA RAJA“ ANTOLOGIJSKI SU FILMOVI
http://trusty.hr/scena/film/316-cimino-na-ponovno-gledanje-bio-je-lud-ubio-je-novi-hollywood-ali-lovac-na-jelene-pa-cak-i-vrata-raja-odlicni-su-filmovi.html

 

UMRI MUŠKI

Die Hard, 1988.
20:00 sati



SJEĆANJE NA ALANA RICKMANA
Die Hard, 1988. John McTiernan, 131 min. US
Scenarij:
Steven E. de Souza, Jeb Stuart
Uloge: Bruce Willis, Bonnie Bedelia, Alan Rickman, Alexander Godunov, Reginald VelJohnson, Paul Gleason, William Atherton
   „Umri muški“ je film i o strahu – o strahu jedne nacije (koja je na vrhuncu moći) od nepoznatog....
   Willis je karizmatični policajac John McClane koji na Badnjak dolazi iz New Yorka u Los Angeles kako bi u obiteljskom krugu proveo blagdane. Dolazi u zgradu korporacije Naikatomi na prijem priređen na radnom mjestu bolje mu polovice. Nedugo zatim kontrolu nad zgradom preuzimaju teroristi na čelu sa Hansom Gruberom (izvrsni Alan Rickman), sofisticirani, inteligentni i hladnokrvni kriminalac. Svi koji su se u tom zatekli postaju taoci i jamac da će se ispuniti zahtjevi terorista koji su se namjerili na 600 mil. USD obveznica smještenih u trezoru koji se nalaze u zgradi. To je, naravno, zadatak za FBI no stvar u svoje ruke uzima John McClane koji postaje prototip modernog antijunaka, policajca u potkošulji... i tu počinje zabava!
      Film koji je od glavnog glumca serije 'Slučajni partneri' stvorio akcijskog junaka koji se s teroristima nosi na samo sebi svojstven 'McClane' način. Film je snimljen prema romanu 'Nothing Last Forever' Rodericka Thorpa, nastavku knjige 'Detektiv' u čijoj se ekranizaciji 1968. pojavio Frank Sinatra. Nakon što su brojni, tada daleko razvikaniji kolege poput Schwarzennegera i Eastwooda odbile ulogu ista je pripala ne odveć poznatom Bruceu Willisu. Ostalo je povijest.
   „Umri muški“ predstavlja kamen-temeljac akcijskog žanra, a ono što ga posebno krasi je zaokružena psihologija glavnog lika koji ne predstavlja stroj za borbu, već „malog“ čovjeka koji uspijeva u naizgled nemogućem – izboriti se sa nadmoćnim neprijateljem...
   John McClane, vjerojatno jedan od najpoznatijih filmskih (anti) junaka svih vremena, krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme. Čovjek od malo riječi, ali zato jak na djelima, koji zna "ubosti" svog protivnika tamo gdje najviše boli, što sarkastičnim upadicama što svojim pištoljem ili šakama. A tu je i fenomenalni Alan Rickman kao također jedan od najpoznatijih filmskih negativaca ikada - Hans Gruber... (dragonrage/filmski.net)
   Maestralan i bezvremenski akcijski klasik! (blazi 17/filmski/net)
   Malo je filmova koji uspiju napraviti to da negativac bude zanimljiviji od pozitivca, stvarno malo, a „Die Hard“ svakako ulazi u tu kategoriju. Nije da se nismo nagledali već svakojakih bad guysa, od onih bezveznih, pa do onih uglađenih, ali, iako su neki bili zanimljivi nikad nisu uspjeli zasjeniti glavnu facu. Rickmanu je to pošlo za rukom, a još je bolja stvar da mu je to bila prva važnija uloga... (deckardovkutak.wordpress.com)

http://www.imdb.com/title/tt0095016/?ref_=fn_al_tt_1

SJEĆANJE NA ALANA RICKMANA
   U svima filmovima zamjetno je Rickmanovo zaleđe šekspirijanskog glumca širokog zamaha i upečatljive geste, jer je sve svoje likove, makar ponekad bili i slabo napisani, tumačio s osloncem na njihove ljudske osobine i mane... (Josip Grozdanić/hfs)
http://kinotuskanac.hr/article/umjetnik-raskosna-dara

ČETVRTAK / 02.02.

BELGICA

Belgica, 2016.
17:30 sati



Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij:
Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
   Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
   „Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
   „Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on!  Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

PETAK / 03.02.

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
17:30 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

SUBURRA

Suburra, 2015.
20:00 sati



Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij:
Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
   Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
   Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

SUBOTA / 04.02.

BELGICA

Belgica, 2016.
17:30 sati



Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij:
Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
   Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
   „Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
   „Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on!  Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

UTORAK / 07.02.

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
17:30 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

LIMENI BUBANJ

Die Blechtrommel, 1979.
20:00 sati



(EVROPSKI) KINO KLUB
Die Blechtrommel, 1979. Volker Schlöndorff, 142 min. DE
Scenarij:
Jean-Claude Carriere, Volker Schlöndorff, Franz Seitz i Günter Grass (prema vlastitom romanu),
Uloge: Mario Adorf, Angela Winkler, David Bennent, Katharina Thalbach, Daniel Olbrychski
   Trogodišnji Oskar odbija odrasti i ući u iskvareni i zastrašujući svijet odraslih u kojem nacisti preuzimaju vlast, a razbor ima sve manju vrijednost. Ne odvaja se od svog limenog bubnja kojim iritira odrasle, a ako mu ga netko pokuša oduzeti, vrištanjem lomi stakla.
   Ovo vizualno fascinantno ostvarenje jasnoću klasičnog izlaganja povezuje s poetikom alegorije te iracionalnom logikom sna, čemu je vjerojatno pridonio i Jean-Claude Carrière, čest scenaristički suradnik Luisa Buñuela. Film se odlikuje domišljatim i vještim pronalaženjem vizualnih pandana strukturama književnog predloška, jednoga od najcjenjenijih romana novije njemačke književnosti, u čemu je izravan oslonac pružila likovna i filmska tradicija ekspresionizma. Groteskni su prizori brojni, a junak patuljak uvjetuje što se u znatnom dijelu izlaganja točka promatranja nalazi otprilike u visini koljena odrasla čovjeka, dok je prilično odbojnom prikazana i seksualnost likova. Kritika je osobito hvalila suptilno balansiranje na granici fantastike u scenama kakva je ona u kojoj je Oskar začet te scena na nacističkom mitingu. Među nagradama izdvajaju se Zlatna palma u Cannesu (ex aequo) te Oscar za film na stranom jeziku. (Nikica Gilić, Filmski leksikon)
   „Limeni bubanj“ je roman njemačkog književnika Günter Grassa iz 1959. godine. Napisan je kao dio Dancinške (Gdanjske) trilogije i jedno je od najvećih djela moderne poslijeratne njemačke literature.
http://www.imdb.com/title/tt0078875/?ref_=nv_sr_1

SRIJEDA / 08.02.

DOGMA

Dogma, 1999.
17:30 sati



SJEĆANJE NA ALANA RICKMANA
Dogma, 1999. Kevin Smith, 130 min. US
Scenarij:
Kevin Smith
Uloge: Ben Affleck, Matt Damon, Linda Fiorentino, Salma Hayek, Jason Lee, Alan Rickman, Chris Rock
   Glavna junakinja filma je Bethany, cinična uposlenica klinike za abortuse, kojoj se jedne noći ukazuje Metatron,
anđeo koji služi kao Glas Božji te joj saopći kako kao daleki potomak Isusa Krista mora krenuti na misiju spasavanja čovječanstva. Naime, kardinal Glick u New Jerseyu je u nastojanju da učini katolicizam modernim i popularnim ponudio oprost grijeha svima koji posjete crkvu. Tu su vijest čuli Loki i Bartleby, dvojica anđela koje je Bog prognao na Zemlju, te u tome vide priliku da se vrate na nebo. Problem je u tome što je Bog nepogrešiv, pa bi izigravanje njegove volje izazvalo propast svega. Bethany mora zaustaviti dva anđela u njihovoj misiji, a pri tome će joj pomoći sijaset bizarnih likova - Jay i Silent Bob, dva sitna dilera; Rufus, trinaesti apostol koji je izbačen iz Biblije zato što je crnac; te Serendipity, muza koja zarađuje za život u striptiz-baru. Azrael, jos jedan pali anđeo, pak ima neke svoje planove, pa je spreman tu veselu družinu zaustaviti sa svojom hordom demona.
   Kevin Smith je scenarij za „Dogmu“ napisao još davno prije nego što je snimio svoj slavni prvijenac „Trgovce“.
Iako su mnogi katolički fundamentalisti napali film kao vrijeđanje njihovih vjerskih osjećaja, sam Smith je za sebe tvrdio da je katolik, te da je film manje napad na vjeru kao takvu, koliko na način na koji je ona kroz praktično djelovanje Katoličke crkve u posljednje vrijeme postala udaljena od modernih vjernika.
   U ulozi Velikog Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog nastupale su žene, pripadnici crne rase, a redatelji su konzervativnim kršćanskim krugovima i inače dizali tlak i nekonvencionalnim prikazom Božje osobnosti. Mnoštvo je razloga zašto su najkonzervativniji teološki krugovi, posebno katolički, pošizili na ulogu Alanis Morissette u filmu "Dogma". Neovisno o tome što kanadska glazbenica potječe iz katoličke obitelji. Problem je u tome što je ona žena. Koliko god to bilo besmisleno, jer Bog ne može imati spol. Problem nastaje u patrijarhalnom naslijeđu kršćanstva, dotle da metafora Crkve kao božje nevjeste dobiva dodatne nezgodne konotacije ukoliko Boga u filmu tumači glumica... (10 najbolje odigranih uloga boga / express.hr)
   U ovom filmu o kojem se zapravo previše govorilo ono najbolje izvukli su glumci. To osobito važi za Lindu Fiorentino koja prekrasno stari, uvijek šarmantnog Rickmana i za Afflecka koji je svom liku dao crtu dramske, buntovne grozničavosti. Sve u svemu, „Dogma“ je benigni šašavi filmić bez specifične težine, infantilna igrarija koja međutim doista nije uvredljiva... (Jurica PAVIČIĆ, SD)

http://www.imdb.com/title/tt0120655/?ref_=nv_sr_1

SJEĆANJE NA ALANA RICKMANA
   U svima filmovima zamjetno je Rickmanovo zaleđe šekspirijanskog glumca širokog zamaha i upečatljive geste, jer je sve svoje likove, makar ponekad bili i slabo napisani, tumačio s osloncem na njihove ljudske osobine i mane... (Josip Grozdanić/hfs)
http://kinotuskanac.hr/article/umjetnik-raskosna-dara

SECRET ART CINEMA

Secret Art Cinema
20:00 sati



   Secret Art Cinema novi je filmski program posvećen umjetnosti.
   Zašto Secret Art Cinema? Jer mi volimo kreativno pa vas vodimo u filmsko-umjetničku avanturu koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju ništa o filmu koji će gledati. Naslov filma ostaje tajna sve do početka projekcije. Jeste li spremni prepustiti se iznenađenju?
   Budite sigurni, za vas smo pripremili niz zanimljivih filmova o sjajnim arhitektima, dizajnerima, umjetnicima i zanatlijama. Njihova svjedočanstva o nama poznatim ili potpuno nepoznatim kreacijama u formi filma. Umjetnost se s umjetnošću susreće, isprepliće i komunicira u vremenu i prostoru, na svim razinama i u svim kulturama.
   Projekt Secret Art Cinema na kreativan i izravan način povezuje filmske gledatelje sa značajnim umjetničkim djelima.
   Nakon prve tajne projekcije 8. veljače 2017. u Osijeku, Rijeci i Splitu, avantura će se nastaviti i na drugim lokacijama u Hrvatskoj. Gledat ćemo filmove na temu umjetnosti. Recentne, zanimljive i u Hrvatskoj još neprikazane, filmove istaknutih autora o pothvatima nadarenih, a često i genijalnih autora.
   Pozvani su svi, dolazak je za ljubitelje umjetnosti obavezan a ulaz slobodan.
   VOLIM(O)  KREATIVNO!

ČETVRTAK / 09.02.

SUBURRA

Suburra, 2015.
17:30 sati



Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij:
Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
   Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
   Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

NEONSKI DEMON

The Neon Demon, 2015.
20:00 sati



The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij:
Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
   Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
   „Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)  
   „Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
   U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)

http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1

PETAK / 10.02.

THERESE RAQUIN

In Secret, 2013.
13:30 sati



In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD
Scenarij:
Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)
Uloge: Elizabeth Olsen, Tom Felton, Jessica Lange, Oscar Isaac
   Nova verzija klasičnog romana Émila Zole ...
   Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu  koja će imati tragične posljedice...
   „Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu “Venera iz Gorda”  gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju. Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru  objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.
http://www.imdb.com/title/tt0409379/?ref_=nm_flmg_wr_4

NEONSKI DEMON

The Neon Demon, 2015.
17:30 sati



The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij:
Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
   Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
   „Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)  
   „Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
   U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)

http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

SUBOTA / 11.02.

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
17:30 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

NEONSKI DEMON

The Neon Demon, 2015.
20:00 sati



The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij:
Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
   Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
   „Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)  
   „Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
   U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)

http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1

NEDJELJA / 12.02.

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
17:30 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
20:00 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 13.02.

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
17:30 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
20:00 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 14.02.

NEONSKI DEMON

The Neon Demon, 2015.
17:30 sati



The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij:
Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
   Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
   „Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)  
   „Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
   U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)

http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1

IDI I GLEDAJ

Idi i smotri, 1985
20:00 sati



(EVROPSKI) KINO KLUB
Idi i smotri, 1985. Elem Klimov, 142 min. SSSR
Scenarij
: Ales Adamovich, Elem Klimov
Uloge: Aleksej Kravčenko, Olga Mironova, Ljubomir Lauciavicius, Vladas Bagdonas, Juris Lumiste, Viktor Lorents, Kazimir Rabecki, Evgenij Tiličejev, Aleksandr Berda
   Četrnaestogodišnjak Florja ukrade pušku mrtvom vojniku te se pridruži partizanima u borbi protiv nacista u Bjelorusiji, da bi potom iskusio sve strahote rata te svjedočio razaranjima i pogubljenjima apokaliptičnih razmjera koja vrhunac dosežu u brutalnim i šokantnim prizorima paljenja sela i klanja stanovništva…
   Bez pretjerane simbolike i estetizacije, Klimov je prikazom surovog, prljavog, krvavog rata, viđenog kroz oči četrnaestogodišnjaka koji suočen s užasom genocida i potpunim rasapom čovječnosti od nevinog dječaka postaje traumatizirano i starmalo ljudsko biće, kreirao djelo emocionalna učinka rijetko dosegnuta u povijesti kinematografije, djelo čiji prizori godinama ostaju u zornom sjećanju gledatelja, odnosno djelo koje se s pravom može smatrati možda i najboljim ratnim filmom ikada snimljenim... (hfs/filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0091251/?ref_=nv_sr_1

SRIJEDA / 15.02.

UZBUNA NA ZELENOM VRHU

Uzbuna na zelenom vrhu, 2017.
15:00 sati



ŠKOLSKA PROJEKCIJA
Uzbuna na zelenom vrhu, 2017.
2017. Čejen Černić, 81 min. HR
Scenarij:
Hana Jušić prema romanu Ivana Kušana
Uloge: Marko Tocilj, Alex Rakos, Jan Pentek, Tin Gregoric, Jakov Piljek, Lucija Philips
   „Uzbuna na Zelenom Vrhu“ prati uzbudljive događaje u životu Ratka Milića - Koka prije njegova preseljenja u Zagreb. Koko i njegovi prijatelji provode ljetne praznike igrajući se na obalama jezera uz idilični Zeleni Vrh. Tu prazničku idilu iznenada narušava niz misterioznih pljački i razbojstava počinjenih pod okriljem noći. Kao i uvijek, Koko i prijatelji odlučuju "malo uskočiti" odraslima i uzimaju stvari u svoje ruke...
   Prednastavak filmova nastalih prema romanima Ivana Kušana (Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Ljubav ili smrt).
   Roman “Uzbuna na Zelenom Vrhu” je kriminalistički roman za mlade o skupini dječaka s mjestom radnje na periferiji velikog grada. „Uzbuna na Zelenom Vrhu“prvi je od Kušanovih dječjih romana, a ubrzo nakon što je objavljen postaje nezaobilaznom literaturom na popisu lektira za školu...
http://www.imdb.com/title/tt6484954/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.uzbunanazelenomvrhu.hr/en/

SUBURRA

Suburra, 2015.
17:30 sati



Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij:
Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
   Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
   Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

BELGICA

Belgica, 2016.
20:00 sati



Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij:
Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
   Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
   „Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
   „Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on!  Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 16.02.

SUBURRA

Suburra, 2015.
17:30 sati



Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij:
Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
   Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
   Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

MANCHESTER BY THE SEA

Manchester by the Sea, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij:
Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)

http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

PETAK / 17.02.

MANCHESTER BY THE SEA

Manchester by the Sea, 2016.
17:30 sati



2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij:
Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)

http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

SUBOTA / 18.02.

SUBURRA

Suburra, 2015.
17:30 sati



Suburra, 2015. Stefano Sollima, 130 min. IT/FR
Scenarij:
Giancarlo De Cataldo, Carlo Bonini
Uloge: Pierfrancesco Favino, Elio Germano, Claudio Amendola, Alessandro Borghi, Greta Scarano, Jean-Hugues Anglade, Lidia Vitale, Yulia Kolomiets
   Mafija i organizirani kriminal! Talijani već desetljećima muku muče sa mafijašima i kriminalom, pa stoga nije nikakvo čudo da je o talijanskim mafijašima (i mafijašima talijanskog porijekla) snimljeno već pregršt filmova, od kojih su mnogi i kultni klasici. A hoće li s godinama jedan od klasika postati i ova mafijaška priča, ostaje nam tek za vidjeti...
   Gangster znan kao Samuraj želi pretvoriti luku maloga gradića u blizini Rima u novi Las Vegas. Korumpirani političar sklon mladim prostitutkama i kokainu pruža mu zaštitu uz pomoć utjecajnoga kardinala. Svi lokalni mafijaški šefovi pristali su raditi za ovaj zajednički cilj. Ali mir neće dugo potrajati i okrutni rat između kriminalnih skupina uskoro će uništiti Samurajev san.
http://www.imdb.com/title/tt4025514/

MANCHESTER BY THE SEA

Manchester by the Sea, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij:
Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)

http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

NEDJELJA / 19.02.

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
17:30 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
20:00 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 20.02.

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
17:30 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
20:00 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 21.02.

BELGICA

Belgica, 2016.
17:30 sati



Belgica, 2016. Felix van Groeningen, 127 min. BE/FR
Scenarij:
Arne Sierens, Felix van Groeningen
Uloge: Stef Aerts, Tom Vermeir, Stefaan De Winter
   Nakon dva festivalski uspješna filma, canneskog naslova „The Misfortunates“ (2009.), i velikog internacionalnog indie hita koji je dospio do nominacije za Oscara (The Broken Circle Breakdown, 2012.), Felix van Groeningen ima novi film. „Belgica“ je svoj festivalski život započela sa visokim očekivanjima, na Sundance Festivalu gde je van Groeningen nagrađen za najbolju režiju u međunarodnoj konkurenciji.
   „Belgica“ je priča o dva brata: karizmatični i temperamentni Frank - suprug, otac i neizlječivi ženskaroš - i njegov ambiciozni ali nezreli, jednooki mlađi brat Jo, koji je vlasnik bara po imenu Belgica. Nakon što Frank pomogne da Belgica postane posjećeno mjesto s dobrom glazbom, lijepim ljudima i razvratnom zabavom, braća postaju poslovni partneri. Belgica ubrzo postaje veći i bolji bar, te se čini da su braća otkrili formulu za uspjeh, sve dok ne shvate da je vođenje posla na ovoj razini kompliciranije no što su mislili, zbog čega pati i njihov odnos i osobni životi...
   „Belgica“ nije nužno belgijska priča koliko univerzalna, ne samo o bratskoj ljubavi nego i o noći koja daje oduška našim iluzijama i vodi nas na dalje od naše zacrtane svakodnevice, često sive kao nebo nad Belgijom. Pa opet, naslov je indikativan. „Belgica“ je Belgija u malom, opuštena, prijateljski nastrojena sredina koja je možda šlampava, ali je zato slobodna i slobodoumna, u kojoj su različitosti dobrodošle, u kojoj sve izgleda kao pred raspadom, ali nikog nije briga za to i sve nekako funkcionira. Ipak je Belgija zemlja koja je više od godinu dana bila bez vlade, a da se to nije pretjerano odražavalo na dnevni (a naročito na noćni) život njenih građana. Pa opet i mračni pod-tonovi su nekako belgijski. Što će biti jednom kada se žurka (kako god je zvali) zaista završi? Kada neki mamlazi unesu eksploziv? Ali žurka se nastavlja, u čijoj god režiji. Show must go on!  Viva Belgica! (Marko Stojiljković, fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt3544218/?ref_=fn_al_tt_1

DUH KOŠNICE

20:00 sati



El espíritu de la colmena, 1973. Víctor Erice, 97 min. ES
Scenarij:
Víctor Erice, Ángel Fernández Santos, Francisco J. Querejeta
Uloge: Fernando Fernán-Gómez, Teresa Gimpera, Ana Torrent, Isabel Telleria, Juan Francisco Margallo, Ketty de la Cámara
   1940. u malo kastiljsko selo stiže putujuće kino koje prikazuje film „Frankenstein“ (1931). Dok otac provodi vrijeme proučavajući pčele i slušajući radio, a majka pišući pisma nepoznatom muškarcu u Francuskoj, šestogodišnja djevojčica Ana, potaknuta snažnim dojmom koji je na nju ostavio film, tumačenjima starije sestre Isabel i boravkom stranca u napuštenoj kući, gubi granicu između zbilje i fantazije te se daje u potragu za duhom...
   Cjelovečernji prvijenac Victora Ericea, s radnjom smještenom u malo kastiljsko selo 1940., priča je o šestogodišnjoj djevojčici Ani koja nakon projekcije „Frankensteina“, potaknuta snažnim dojmom koji je na nju ostavio film, tumačenjima starije sestre Isabel i boravkom stranca u napuštenoj kući, počinje gubiti granicu između zbilje i fantazije te se daje u potragu za duhom. Zbog ekspresivne fotografije Luisa Cuadradoa (koji je tijekom snimanja filma patio od progresivne sljepoće!), suptilne varijacije svjetla i sjene, upečatljivih kompozicija, režijske umješnosti, autentičnih lokacija, izvrsne atmosfere te nezaboravne izražajnosti Ane Torrent, ovaj se portret odrastanja sa suptilnim evokacijama na frankistički režim, nagrađen Zlatnom školjkom za najbolji film na festivalu u San Sebastiánu, drži vrhunskim ostvarenjem španjolske kinematografije... (hfs/filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0070040/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 22.02.

MANCHESTER BY THE SEA

Manchester by the Sea, 2016.
17:30 sati



2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij:
Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)

http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

LOVAC NA JELENE

The Deer Hunter, 1978.
20:00 sati



SJEĆANJE NA MICHAELA CIMINA
The Deer Hunter, 1978. 183 min. US
Scenarij:
Deric Washburn
Uloge: Robert De Niro, Christopher Walken, John Savage, John Cazale, Meryl Streep
   1968. Clairton, američka provincija. Michael, Steven i Nick su trojica nerazdvojnih prijatelja koji su pozvani da se bore u Vijetnamu. Netom prije odlaska Steven oženi trudnu Angelu a svadbena je zabava ujedno i oproštajna za mladiće. U ratnom užasu bivaju zarobljeni te prepušteni na milost i nemilost Vijetkonga koji za njih smišlja dijabolične igrice. Scena ruskog ruleta jedna je od najčuvenijih i najpotresnijih u povijesti filmske umjetnosti. Iskustva iz rata zauvijek će se odraziti na živote mladića a neki od njih kući se uopće neće vratiti.
   “Lovac na jelene“ bio je prvi i najkontroverzniji kino film nekog velikog holivudskog studija koji je kritizirao američku umiješanost u Vijetnamski sukob nakon 1975. godine kada je rat službeno završio.1979. godine “Lovac na jelene“ je osvojio Oscare za najbolju režiju, sporednog glumca (C.Walken), zvuk, montažu i najbolji film.
   Jedan od prvih filmova koji od polovice 1970-ih prekidaju tzv. razdoblje znakovite šutnje o iskustvima vezanim za Vijetnamski rat. Uvjerljivim opisom ambivalentnosti američkih osjećaja u razdoblju postvijetnamske moralne krize, pomalo pretencioznim analogijama i kontroverznim tretmanom Vijetnamaca, otvorio je poprište ideoloških rasprava u kojima je negirano da je riječ o antiratnom filmu, kakav je evidentno bio konkurentski “Povratak ratnika” (Hal Ashby, 1978). Michael Cimino neosporno ne ispituje uzroke rata, nego njegove razorne učinke na psihu i egzistenciju protagonista. Pritom sklonost prema slavenskim motivima, epskoj naraciji, emocionalnoj povišenosti i masovnim ritualima katkad potencira do ruba pompoznosti, npr. u raskošnoj i briljantno snimljenoj, ali razvučenoj sceni vjenčanja. Ipak, u vizualno dojmljivom, etnografski obogaćenom filmu uspijeva stvoriti autentičnu atmosferu provincijskog života umnogome neasimilirane izolirane supkulture, a posebice se izdvaja središnja scena ruskog ruleta (pogrešno osporavana zbog upitne povijesne vjerodostojnosti) u kojoj je metaforično prikazana brutalnost ratovanja. Pokazujući spremnost Hollywooda za suočavanje s Vijetnamskim ratom i odavanje priznanja novom redateljskom naraštaju, američka Akademija nagradila je film Oscarima za najbolji film, režiju, sporednu mušku ulogu (Walken), montažu (Peter Zinner) i zvuk (Richard Portman, William McCaughey, Aaron Rochin, Darin Knight). Filmom je Cimino postao redateljska zvijezda s punom kreativnom slobodom koju je iskoristio snimajući sljedeći film, “Vrata raja”. (D. Primorac / Filmski leksikon)
   U svojoj kritici ugledni Roger Ebert branio je umjetničku slobodu ruskog ruleta: "To je organizirajući simbol filma: sve što možete vjerovati u vezi igre, u vezi njezinog namjernog nasilja, u vezi toga kako ta igra dira duševno zdravlje ljudi koji su je prisiljeni igrati može se primijeniti na rat općenito. To je briljantan simbol zbog toga što, u kontekstu priče, on čini svaku ideološku izjavu u vezi rata potpuno nebitnom... “
   Postojale su žalbe na film budući da pripadnici vojske Sjevernog Vijetnama nikada nisu koristili ruski rulet za svoju zabavu. Također se govorilo da su scene u Sajgonu izmišljene ili umišljene te da su De Niro, Christopher Walken i John Savage prestari za služenje vojnog roka u Vijetnamu. Tri desetljeća kasnije, 'imaginacija' kao da je utišala sve te kritike... a “Lovac na jelene” i dalje je jedan od najvećih američkih filmova ikad snimljenih... (David Thomson)

http://www.imdb.com/title/tt0077416/?ref_=nv_sr_1

MICHAEL CIMINO JE JEDAN OD BITNIH AUTORA AMERIČKE KINEMATOGRAFIJE U DRUGOJ POLOVICI DVADESETOG STOLJEĆA I TO NE SAMO ZBOG „LOVCA NA JELENE“
 http://kinotuskanac.hr/article/lovac-na-uspjeh

UBIO JE NOVI HOLLYWOOD, ALI „LOVAC NA JELENE“ PA ČAK I „VRATA RAJA“ ANTOLOGIJSKI SU FILMOVI
http://trusty.hr/scena/film/316-cimino-na-ponovno-gledanje-bio-je-lud-ubio-je-novi-hollywood-ali-lovac-na-jelene-pa-cak-i-vrata-raja-odlicni-su-filmovi.html

ČETVRTAK / 23.02.

TRAINSPOTTING 2

Trainspotting 2, 2017.
0:05 sati



Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij:
John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
   Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
   Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
   1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
   Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik  originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
   „Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
   „Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)

http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1

O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
   Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
   "Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

 

NEONSKI DEMON

The Neon Demon, 2015.
17:30 sati



The Neon Demon, 2015. Nicolas Winding Refn, 118 min. US / DK / FR
Scenarij:
Nicolas Winding Refn
Uloge: Elle Fanning, Jena Malone, Bella Heathcote, Abbey Lee, Karl Glusman, Desmond Harrington, Keanu Reeves, Christina Hendricks
   Novi film Nicolasa Windinga Refna (Pusher, Drive) vodi nas u svijet mode i život 16-godišnje Jesse željne slave i glamura modnoga svijeta. Doselivši u Los Angeles, s namjerom da izgradi manekensku karijeru, njenu mladost i vitalnost počinju proždirati žene opsjednute ljepotom. Cliff Martinez je nagrađen za najbolji glazbu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu…
   „Napravio sam dosta filmova o nasilnim muškarcima, vrijeme je bilo da napravim jedan o takvim ženama“.... (redatelj i senarist Nicolas Winding Refn)  
   „Neonski demon“ je jedan od onih čudnih filmova koji gledatelja nakon gledanja ostavlja zbunjenog, ali koji ga i nakon nekoliko dana neće moći izbaciti iz glave... (http://lonewolf.com.hr)
   U rukama nekog drugog redatelja, 'Neonski demon' mogao je, između ostalog, biti esej o gubitku nevinosti, sazrijevanju i srušenim snovima, na jednoj razini čak i slojevita razrada priče o dolasku mlade provincijalke u veliki razvratni grad kakav je Los Angeles. Mogao je, također, sadržavati i društveni komentar o naličju modne industrije ili kriti neka snažna podtekstualna značenja vezana za narcisoidni poremećaj osobnosti i ambivalentnost identiteta... (Miro Nikolić, dalmatinski portal)

http://www.imdb.com/title/tt1974419/?ref_=nv_sr_1

TRAINSPOTTING 2

Trainspotting 2, 2017.
20:00 sati



Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij:
John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
   Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
   Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
   1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
   Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik  originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
   „Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
   „Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)

http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1

O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
   Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
   "Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

 

PETAK / 24.02.

TRAINSPOTTING 2

Trainspotting 2, 2017.
17:30 sati



Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij:
John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
   Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
   Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
   1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
   Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik  originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
   „Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
   „Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)

http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1

O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
   Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
   "Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

 

MANCHESTER BY THE SEA

Manchester by the Sea, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij:
Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)

http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

SUBOTA / 25.02.

MANCHESTER BY THE SEA

Manchester by the Sea, 2016.
17:30 sati



2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij:
Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)

http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

TRAINSPOTTING 2

Trainspotting 2, 2017.
20:00 sati



Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij:
John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
   Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
   Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
   1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
   Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik  originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
   „Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
   „Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)

http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1

O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
   Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
   "Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

 

NEDJELJA / 26.02.

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
17:30 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

SVE ILI NIŠTA

Hell or High Water, 2016.
20:00 sati



Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij:
Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
      Žanrovski biser… Ovo je divlja vožnja po kriminalnom svijetu američkog juga. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče "Sicario", scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio brojne nominacije uključujući:
   4 nominacije / Oscar: najbolji film, originalni scenarij, sporedna muška uloga i montaža
   3 nominacije / Zlatni globus: najbolji film – drama, sporedna muška uloga I scenarij
   4 nominacije / Bafta: originalni scenarij, sporedna muška uloga, montaža I fotografija
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 216), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)      
 
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 27.02.

SILVIO SPALATINO

19:00 sati



Silvio Spalatino, 2014. Stipe Božić, 31 min. HR
   25. 9. 1943., sedamnaest dana nakon pada Italije, na dan ulaska njemačkih vojnika u Split, oko stotinu Splićanki navodno se udalo za talijanske vojnike. Toga se je dana Vesna Dumanić-Šulenta udala za talijanskog vojnika po imenu Giuseppe De Stefani. Međutim, ubrzo su ih Njemci deportirali u radni logor Christian-stadt am Baber, u Njemačku, gdje se je rodio njihov sin Silvio. Silviova majka ubrzo umire a ocu se nakon toga također gubi trag pa je Silvio završio u jednom talijanskom sirotištu. Silvio godinama bezuspješno pokušava naći svoje korjene. U istraživanje se slučajno uključio splitski liječnik Nadan Petri kojeg je trag vodio k Matičnom uredu u Splitu gdje je iz knjige vjenčanih doznao za vjenčanje Silviove majke Vesne Dumanić-Šulenta (r. 1913.) i oca Giuseppea De Stefanija (r. 1927.), talijanskog vojnika, u Splitskoj crkvi Sv. Petra koja je kasnije razrušena u bombardiranju. Nakon više od 70 godina, na dan ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju, Silvijo stiže u Split i na groblju Lovrinac pronalazi grob majčinih roditelja.
   Producent: Joško Blajić; snimatelji: Iva Božić, Stipe Božić i Nikša Rušić; montaža: Stipe Božić; glazba: Joško Koludrović; prijevodi: Elizabeta Garber; suradnik na scenariju: Nadan Petri PRODUCENTSKA UDRUGA JOSIP BEPO KARAMAN

 

 

 

UTORAK / 28.02.

TRAINSPOTTING 2

Trainspotting 2, 2017.
17:30 sati



Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij:
John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
   Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
   Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
   1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
   Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik  originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
   „Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
   „Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)

http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1

O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
   Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
   "Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

 

SRIJEDA / 01.03.

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
17:30 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

MANCHESTER BY THE SEA

Manchester by the Sea, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij:
Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)

http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

ČETVRTAK / 02.03.

TRAINSPOTTING 2

Trainspotting 2, 2017.
17:30 sati



Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij:
John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
   Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
   Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
   1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
   Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik  originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
   „Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
   „Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)

http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1

O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
   Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
   "Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

 

GDJE JE SLJEDEĆA INVAZIJA

Where to Invade Next, 2015.
20:00 sati



GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij:
Michael Moore
   Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
   Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
   Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...

   Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)

   Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
   Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)

   Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
   www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1

 

PETAK / 03.03.

GDJE JE SLJEDEĆA INVAZIJA

Where to Invade Next, 2015.
17:30 sati



GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij:
Michael Moore
   Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
   Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
   Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...

   Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)

   Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
   Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)

   Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
   www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1

 

MJESEČINA

Moonlight, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI FILM & ADAPTIRANI SCENARIJ & SPOREDNA MUŠKA ULOGA
Moonlight, 2016. Barry Jenkins, 111 min. US
Scenarij
: Barry Jenkins, Tarell Alvin McCraney (prema tekstu „In Moonlight Black Boys Look Blue“ kazališnog autora Tarella Alvina McCraneya)
Uloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan Sanderson, Naomie Harris
   Bezvremenska priča o ljudskom samootkrivanju i vezama, drama „Mjesečina“ svojevrsna je kronika odrastanja koja prati Chirona od djetinjstva do odrasle dobi i njegove pokušaje pronalaska svog mjesta u svijetu. Poetična i dirljiva priča o odrastanju kroz tri poglavlja života kroz doživljaje ekstaze, boli i ljepote življenja.
   Kada je bio dijete Chiron je živio sa svojom samohranom majkom, ovisnicom o cracku, u četvrti u Miamiju kojom vlada kriminal. Chiron je sramežljivo i povučeno dijete jer je malen i majka ga je potpuno zapostavila i zbog toga je stalno na meti nasilnika. Osim od svog vršnjaka Kevina, Chiron životne savjete dobiva od lokalnog dilera Juana i njegove brižne djevojke Terese, koji mu pružaju utočište od nasilja i zapostavljanja. Uz takvo djetinjstvo jasno je u kojem smjeru će najvjerojatnije ići njegov život, osim ako ne posluša Juanove savjete i zaista počne sam odlučivati o svom životu...
   Film je zaradio čak osam nominacija za Oscara: najbolji film, Mahershala Ali za sporednog glumca, Naomie Harris za sporednu glumicu, za režiju, za adaptirani scenarij, za kinematografiju, montažu i glazbu. Prethodno je imao šest nominacija za Zlatni globus – potvrdio je samo jednu, najvažniju: „Mjesečina“ je najbolja drama prošle (filmske) godine...
   Zavodljiva, varljivo blaga gluma i fotografija (Jamesa Laxtona). „Mjesečina“ je vjetar u leđa za bilo koga tko se ikada borio s identitetom, ili pronalaženjem veze u osamljenom svijetu... (David Rooney, The Hollywood Reporter)
   Bolno romantičan i neobično mudar... (Justin Chang, Los Angeles Times)
   Remek djelo... i to ne godine nego dekade! (kuroishijin / forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4975722/?ref_=nv_sr_1

SUBOTA / 04.03.

GDJE JE SLJEDEĆA INVAZIJA

Where to Invade Next, 2015.
17:30 sati



GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij:
Michael Moore
   Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
   Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
   Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...

   Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)

   Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
   Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)

   Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
   www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1

 

MANCHESTER BY THE SEA

Manchester by the Sea, 2016.
20:00 sati



2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij:
Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)

http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

PONEDJELJAK / 06.03.

SRCE ŽENE ILI 24/1

Srce žene ili 24/1, 2016.
19:00 sati



OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
2016. Andrejka V.Skračić, 60 min. HR

   Suzana je mama dvoje djece (Vane i Jere), žena koja voli i podupire svoga supruga Bartula, brine se o domu te se u slobodno vrijeme - ako i kada ga ima – bavi stvaranjem filmova. Unatoč svemu, Hrvatski zavod za zapošljavanje i okolina tretiraju je kao nezaposlenu osobu. To je jako deprimira i ponižava jer je zauzeta po cijeli dan. Ta nepravedna situacija u njoj potakne potrebu da o tome napravi film.
   Tako pratimo jedan njezin običan dan u 24 scene (što predstavlja 24 sata, odnosno 24 slika u sekundi). U svakoj od njih je uhvaćen neki aspekt Suzaninog života: od realnosti i odgovornosti, do snova, čežnji ispovijesti... Ona se rano ustaje, hrani djecu, suši robu, odlazi na HZZZ i na tržnicu, kuha, razmišlja o svojem položaju i životnim vrijednostima, budi se noću da utješi dijete, podnosi nerazumijevanje okoline, bezuspješno pokušava naći sredstva za svoj projekt. Navečer, umorna i nenaspavana ali nadahnuta ljepotom prirode, stihovima E. Dickenson i scenama A. Tarkovskog, Suzana odlučuje snimiti film vlastitim snagama.
   Film je posvećen majčinstvu i stvaralaštvu žene.

UTORAK / 07.03.

MANHATTAN

Manhattan, 1979.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Manhattan, 1979. Woody Allen, 96 min. US
Scenarij:
Woody Allen
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Mariel Hemingway, Michael Murphy, Meryl Streep
   Woody Allen je Isaac, 42godišnji pisac TV scenarija koji živi na Manhattanu. Jednostavno rečeno Isaac je nezadovoljan životom. Zapeo je na poslu koji ne može smisliti dok mu se bivša žena lezbijka odselila drugoj ženi te se bacila se u spisateljske vode. To ne bi bilo toliko strašno da njezina prva knjiga koju upravo piše ne govori o njihovoj turbulentnoj vezi. U međuvremenu se okrenuo novoj vezi s prelijepom Tracy koja ga jednostavno obožava, no osjećaj nije obostran, a ima i još jedan detalj vrijedan spomena. Ona je, naime, 17godišnjakinja zaokupljena školskim obvezama. Do dramatičnog zaokreta u Isaacovom životu doći će kada ga najbolji prijatelj Yala upozna sa svojom ljubavnicom Mary...
   Na trenutke nisam mogao pobjeći od osjećaja da gledam tisuću razglednica kako netko brzo niže na ekranu, snimke čovjeka koji svojim fotoaparatom vodi ljubav s gradom, s romantičnim šetalištima ispod starinskih uličnih svjetiljaka, njegovom veličanstvenom panoramom na mjesečini. Pričajući o uspjelim i, još više, manje uspjelim ljubavima među gradskim intelektualcima srednje klase, Allen istovremeno priča o ljubavi prema gradu, bilo već spomenutim kadrovima, plesom svjetla i sjena, često korištenom glazbom rođenog Njujorčanina Gershwina, ili čak samim likom koji tumači – osobom koja „ne može ostaviti New York jer ne bi preživjela nigdje drugdje“. Možemo mirne savjesti reći da je romansa između Isaaca i njegova grada, dakle, ujedno i najstabilnija, najsretnija od svih veza na „Manhattanu“. (Sven Mikulec, FAK)
   Uz uspio snimateljski rad te duhovit i slojevit scenarij, razigrana glumačka ekipa obogaćuje jedan od redateljevih najcjenjenijih filmova, hvaljen i zbog vješta izazivanja gledateljskih emocija te komičnih učinaka... (Nikica Gilić, HFL)

http://www.imdb.com/title/tt0079522/?ref_=nv_sr_3

ANNIE HALL

Annie Hall, 1977.
20:00 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Annie Hall, 1977. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij:
Woody Allen, Marshall Brickman
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Carol Kane, Paul Simon
   Jedan od najpoznatijih filmova Woodyja Allena dijelom je autobiografska priča i njegova najuspješnija filmska suradnja s Diane Keaton, tadašnjom partnericom i u privatnom životu. Woody tumači četrdesetogodišnjeg komičara Alvyja, neurotična intelektualca iz New Yorka koji se prisjeća veze s Annie Hall. Veza je prekinuta i on pokušava shvatiti što je pošlo po krivu...
   Zato je „Annie Hall“, čije menhetenske manire inkarnira njegova muza Diane Keaton, sveden na seriju sumanutih anegdota o egzistencijalnim strahovima, masturbaciji, snifanju kokaina, odlascima u kino, psihoanalizi itd. One-lineri su oštri poput najoštrijega žileta. A Keaton je u ovom filmu postala ikona stila, pa su njene jakne od tweeda, kaki hlače, bijela košulja, kravata i crni prsluk postali ono što je za Audrey Hepburn bila mala crna haljina... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0075686/?ref_=nv_sr_1

SRIJEDA / 08.03.

PRVI PONEDJELJAK U SVIBNJU

First Monday in May, 2016.
17:30 sati



OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US

   Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1

8 1/2

Otto e mezzo, 1963.
20:00 sati



OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Otto e mezzo, 1963. Federico Fellini, 138 min. IT/FR
Scenarij
: Federico Fellini, Ennio Flaiano, Tulio Pinelli, Brunello Rondi
Glazba: Nino Rota
Uloge: Marcello Mastroianni, Claudia Cardinale, Anouk Aimee, Sandra Milo
   Slavni redatelj Guido Anselmi budi se nakon tjeskobna, klaustrofobična i akrofobična sna. Oporavlja se pred snimanje novoga filma, projekta koji ga ispunjava potpunom nesigurnošću. I dok teku završne pripreme za realizaciju filma o čijem sadržaju još uvijek dvoji, njegovo stanje pogoršavaju nerazriješeni odnosi sa ženama – suprugom Luisom i ljubavnicom Carlom. Producenti ga požuruju, kritičari ispunjavaju sumnjama, novinari su sve nasrtljiviji, pa se njegov doživljaj stvarnosti sve više prepleće sa snovima i vizijama, a sadašnjost s prošlošću...
   2 osvojena Oscara (najbolji strani film, kostimi) i 3 nominacije (najbolja scenografija, režija, scenarij)
   Originalan, složeno strukturiran, izražajno vrlo bogat, s autorovim specifičnim darom zapažanja, film je bio gotovo aklamacijski prihvaćen, posebno stoga jer je u razdoblju trijumfa autorskog filma upozorio na mogućnosti autorova izravnijeg komuniciranja s publikom i u mediju igr. filma; Fellini je tim djelom postao »redatelj superzvijezda... (Ante Peterlić, HFL)
   Federico Fellini je bio tako nevjerojatno kreativan da je, kada je postao mentalno blokiran, pretvorio tu svoju unutrašnju borbu u fenomenalno remek-djelo samoanalize… Nakon “Slatkog života” (1960.), Fellini nije znao što učiniti sljedeće. Stekao je uspjeh, slavu i reputaciju o kojoj je sanjao, a to ga je prestrašilo. Njegov um je bio tornado vlastite sumnje u sebe, ambicije, izgorijevanja i krivnje, te je pao u dubine za svoj sljedeći film, koji je obilježio tranziciju prema neobičnim, apstraktnim prizorima…Kroz Guida, Fellini je prepoznao gorku istinu o čovječanstvu; nakon dostizanja nekog potpunog ispunjenja – bilo to romantične ili poslovne prirode – pohlepni um čovjeka samo traži još više. Bio je to genij Fellinija da uhvati unutrašnju borbu za našu meditaciju i zabavu... (Phil Villarreal, Arizona Daily Star)
   Nekako, ovaj film je više od zastarjele krize umjetnika koji kontemplira. To je više o nesposobnosti svih nas da pronađemo smisao u našim životima, stavimo ga u kontekst i dođemo sa nečim značajnim... (Desson Thompson, San Francisco Cronicle)
   8 1/2 je najbolji film ikada snimljen o snimanju filma… Vidio sam ga više puta, a moja naklonost za film samo raste. On čini ono što je nemoguće; Fellini je čarobnjak koji razgovara, otkriva, objašnjava i razrađuje svoje trikove, dok nas istodobno još uvijek zavarava s njima. Pravi se da ne zna što želi ili kako da to ostvari, a film dokazuje da točno zna... (Roger Ebert, Chicago Sun)

http://www.imdb.com/title/tt0056801/?ref_=nv_sr_1

ČETVRTAK / 09.03.

NEVIDLJIVI DJEČAK

Il ragazzo invisibile, 2014.
11:30 sati



ŠKOLSKA PROJEKCIJA
Il ragazzo invisibile, 2014. Gabriele Salvatores, 100 min. IT/FR/EI
Scenarij:
Alessandro Fabbri, Ludovica Rampoldi, Stefano Sardo
Uloge: Ludovico Girardello, Valeria Golino, Fabrizio Bentivoglio
   Michele je trinaestogodišnji, sramežljivi dječak koji odrasta u mirnom morskom gradiću. Zaljubljen je u djevojčicu Stellu te se nada kako će ga ona primijetiti iako osjeća kako je ona u potpunosti nesvjesna njegove prisutnosti. Jednog sasvim običnog i po ničemu posebnog dana Michele se pogleda u ogledalo te otkriva nešto vrlo neobično – postao je nevidljiv. Zajedno s otkrićem da je nevidljiv stiže i nevjerojatna avantura...
   Film je osvojio Nagradu mlade publike za najbolji evropski film za djecu i mlade koju dodjeljuje Evropska filmska akademija: Najbolji film bira mladi žiri iz 25 europskih gradova.
http://www.imdb.com/title/tt3078296/?ref_=fn_al_tt_1

JA, DANIEL BLAKE (CANNES 2016. ZLATNA PALMA)

I, Daniel Blake, 2016.
17:30 sati



I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
   Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
   Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
   Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
   Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   “I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
   “Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)

http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1

KAPETAN FANTASTIČNI

20:00 sati



Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij
: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
   U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
   Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
   KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike  
   PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju  
   SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
   http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 10.03.

KAPETAN FANTASTIČNI

17:30 sati



Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij
: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
   U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
   Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
   KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike  
   PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju  
   SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
   http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

JA, DANIEL BLAKE (CANNES 2016. ZLATNA PALMA)

I, Daniel Blake, 2016.
20:00 sati



I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
   Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
   Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
   Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
   Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   “I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
   “Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)

http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1

SUBOTA / 11.03.

ELLE

Elle, 2016.
17:30 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

KAPETAN FANTASTIČNI

20:00 sati



Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij
: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
   U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
   Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
   KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike  
   PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju  
   SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
   http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 13.03.

ČOVJEK OD MRAMORA

19:00 sati



Czlowiek z marmuru, 1977. 165 min. PL
Scenarij: Aleksander Scibor-Rylski
Uloge: Jerzy Radziwilowicz, Krystyna Janda, Tadeusz Lomnicki, Jacek Lomnicki, Michal Tarkowski
   Agnieszka, mlada studentica režije, radi istraživanje za diplomski ispit, dokumentarni film o zidaru Birkutu, radničkom junaku iz pedesetih godina koji je kasnije netragom nestao. Tijekom istrage i razgovora s njegovim poznanicima, suprugom te redateljem tadašnjeg filma o Birkutu, na površinu polako izlazi stvaran života junaka i ljudi koji su stvorili sliku o njemu za javnost. Nakon što mit i propaganda ustupe mjesto neugodnoj istini, Agnieszka se susreće sa cenzurom.
   Film je u Cannesu 1978. dobio Zlatnu palmu, no još je značajniji bio njegov odjek u Poljskoj, tako da su radnici brodogradilišta u Gdanjsku (začetnici „Solidarnosti“) za vrijeme prosvjeda 1980. tražili od Wajde nastavak, pa mu je to bio najvjerojatnije glavni poticaj za snimanje „Čovjeka od željeza“.

SJEĆANJE NA ANDRZEJA WAJDU
   Velikan poljske kinematografije Andrzej Wajda jedan je od najznačajnijih evropskih redatelja druge polovice dvadesetog stoljeća, pa se mnogima, posebice u nas gdje njegovih filmova na redovnom kino-repertoaru nije dugo bilo, činilo da je on klasik koji pripada povijesti. U  bogatu opusu stvaranom tijekom šest desetljeća poneko iznimno vrijedno djelo ostvario je čak i u razdobljima kada se činilo da više nije na samom vrhu. U drugoj polovici pedesetih stvorio je više remek-djela vinuvši se u vrh evropske kinematografije. U sedamdesetim je kao neosporna nacionalna filmska i kulturna veličina radio izrazito društveno-kritične filmove postajući glas savjesti svoje domovine čega su bili svjesni i predstavnici vlasti tako da je nekoliko ministara kulture odobrilo njegove filmske projekte, svjesni da će zbog ideološke „krivnje“  nakon toga morati predati ostavku... (Tomislav Kurelec/HFS)

http://www.imdb.com/title/tt0075902/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 14.03.

PEPEO I DIJAMANT

Popiól i diament, 1958.
17:30 sati



Popiól i diament, 1958. 103 min. PL
Scenarij:
Jerzy Andrzejewski (po vlastitom romanu), J.J. Waggener i Andrzej Wajda
Uloge: Zbigniew Cybulski, Ewa Krzyzewska, Waclaw Zastrzezynski, Adam Pawlikowski, Bogumil Kobiela
   Mladom je borcu pokreta otpora, Macieku, zadnjeg dana Drugog svjetskog rata naređeno da ubije komunističkog vođu Szczuku. Iako su tokom rata bili u dvije suprotstavljene ideološke skupine ipak ih je povezivao zajednički cilj: borba protiv Nijemaca, pa Maciek upada u moralne dvojbe da li izvršiti naredbu ili ne...
   Andrzej Wajda (1926 - 2016) nije nikada bio po volji poljskim cenzorima, ali njegova slavna filmska prilagodba i danas kontroverznoga romana Jerzyja Andrzejewskog, „Pepeo i dijamanti“, snimljena 1958., nije razljutila samo komunističku vlast, nego i njezinu mnogobrojnu oporbu. Pisac dojmljive priče, koja se odigrava u pet svibanjskih dana 1945. godine kada je u Evropi II. svjetski rat već okončan, a u Poljskoj se nastavlja bratoubilačkim obračunom dojučerašnjih antifašističkih suboraca, pripadnika prozapadne Domovinske i prosovjetske Narodne armije, optužen je za sklonost komunistima što nije bio mali grijeh. Wajda je stvorivši filmsko remek-djelo uspio izbjeći zamke socrealizma, a njegov je glavni junak Maciek, koji gubi život izvršavajući zapovijed da ubije komunističkoga sekretara Szczuku, u veličanstvenoj izvedbi karizmatičnoga Zbigniewa Cybulskog, poljskoga Jamesa Deana poginula pod kotačima vlaka, doživio golemu popularnost.

SJEĆANJE NA ANDRZEJA WAJDU
   Velikan poljske kinematografije Andrzej Wajda jedan je od najznačajnijih evropskih redatelja druge polovice dvadesetog stoljeća, pa se mnogima, posebice u nas gdje njegovih filmova na redovnom kino-repertoaru nije dugo bilo, činilo da je on klasik koji pripada povijesti. U  bogatu opusu stvaranom tijekom šest desetljeća poneko iznimno vrijedno djelo ostvario je čak i u razdobljima kada se činilo da više nije na samom vrhu. U drugoj polovici pedesetih stvorio je više remek-djela vinuvši se u vrh evropske kinematografije. U sedamdesetim je kao neosporna nacionalna filmska i kulturna veličina radio izrazito društveno-kritične filmove postajući glas savjesti svoje domovine čega su bili svjesni i predstavnici vlasti tako da je nekoliko ministara kulture odobrilo njegove filmske projekte, svjesni da će zbog ideološke „krivnje“  nakon toga morati predati ostavku... (Tomislav Kurelec/HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0052080/?ref_=nv_sr_1

ŽDRALOVI LETE

Letyat zhuravli, 1957.
20:00 sati



(EVROPSKI) KINO KLUB
Letyat zhuravli, 1957. Mihail Kalatozov, 97 min. SSSR
Scenarij:
Viktor Rozov
Uloge: Tatjana Samojlova, Aleksej Batalov, Vasilij Merkurjev
   Radnja se događa za vrijeme Drugog svjetskog rata i prikazuje kako se taj sukob kroz ljudske gubitke i traume odražava na civilno stanovništvo u pozadini...
   Protagonistica je djevojka Veronika čiji se momak na samom početku rata kao dobrovoljac prijavio u Crvenu armiju i poginuo, a ona, ne znajući da je poginuo, sticajem okolnosti udala za muzičara koji je mitom izbjegao regrutaciju...
   „Ždralovi lete“ su snimljeni u vrijeme tzv. Hruščovljevog odmrzavanja te su izazvali senzaciju otklonom od sirove patriotske propagande koja je bila karakteristična za prikaz Drugog svjetskog rata u Staljinovoj eri. Tako je u filmu prvi put u sovjetskom filmu prikazano naličje rata, i to kroz korupciju, crnu burzu i izbjegavanje regrutacije. Usprkos teške teme, publici se film izuzetno svidio, a Samojlova je postala velika zvijezda ne samo u SSSR-u, nego i u cijelom tadašnjem Istočnom bloku. Njegov najveći uspjeh se, pak, dogodio na Kanskom festivalu gdje je 1958. godine osvojio Zlatnu palmu.
http://www.imdb.com/title/tt0050634/?ref_=nv_sr_1

SRIJEDA / 15.03.

OSLOBOĐENJE SKOPLJA

Osloboduvanje na Skopje, 2016.
17:30 sati



Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij:
Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
   Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
   Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
   „Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
   'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
   Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)

http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1

GDJE JE SLJEDEĆA INVAZIJA

Where to Invade Next, 2015.
20:00 sati



GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij:
Michael Moore
   Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
   Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
   Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...

   Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)

   Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
   Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)

   Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
   www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1

 

ČETVRTAK / 16.03.

KAPETAN FANTASTIČNI

17:30 sati



Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij
: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
   U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
   Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
   KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike  
   PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju  
   SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
   http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

OSLOBOĐENJE SKOPLJA

Osloboduvanje na Skopje, 2016.
20:00 sati



Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij:
Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
   Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
   Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
   „Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
   'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
   Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)

http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1

PETAK / 17.03.

PRVI PONEDJELJAK U SVIBNJU

First Monday in May, 2016.
17:30 sati



OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US

   Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1

KAPETAN FANTASTIČNI

20:00 sati



Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij
: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
   U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
   Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
   KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike  
   PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju  
   SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
   http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 18.03.

OSLOBOĐENJE SKOPLJA

Osloboduvanje na Skopje, 2016.
17:30 sati



Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij:
Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
   Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
   Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
   „Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
   'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
   Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)

http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1

JA, DANIEL BLAKE (CANNES 2016. ZLATNA PALMA)

I, Daniel Blake, 2016.
20:00 sati



I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
   Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
   Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
   Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
   Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   “I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
   “Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)

http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1

PONEDJELJAK / 20.03.

TREBOTIĆ

Trebotić, 2016.
18:30 sati




Trebotić, 2016. Milan Bešlić, 30 min. HR
   Dokumentarni film sažima cjelokupno stvaralaštvo istaknutog splitskog umjetnika Matka Trebotića.
   Film je sniman u Splitu, na Braču i u Zaprešiću prigodom održavanja Trebotićeve izložbe „Univerzum Trebotić“ postavljenoj u Galeriji umjetnina u Splitu (2015./2016.) i Muzeju Matija Skurjeni u Zaprešiću (2016.). Dokumentarna komponenta filma naglašena je snimkama umjetnika u njegovom splitskom atelijeru pri radu na novim slikama, kao i u njegovom rodnom mjestu Milni na otoku Braču. Uz kurentne izložbe i prizore umjetnika u svakodnevnom životu i radu, uz izjave vodećih povjesničara umjetnosti i kustosa predstavljen je i cjelokupan Trebotićev opus i svi medijima u kojima se izražava.
   Scenarij i režija: Milan Bešlić
   Proizvodnja: HRT, 2016.

 

 

ZLATNI MOMCI

20:00 sati



Wonder Boys, 2000. 108 min. US
Scenarij:
Steve Kloves (po romanu Michael Chabona)
Uloge: Michael Douglas, Tobey Maguire, Frances McDormand, Katia Holmes, Robert Downey Jr.
Na dan kada ga napušta i treća supruga i dok ga agent u izdavačkoj kući pritišće da nakon sedam godina završi roman, sveučilišni književi profesor Grady Tripp saznaje da je njegova ljubavnica ostala u drugom stanju.
   „Wonder Boys“ je film nastao po istoimenom romanu Michaela Chabona, inspiriranom autorovim studentskim danima na pittsburghskom sveučilištu... Hansonov „Wonder Boys“ doista je katalog onih motiva o kojima se u Hollywoodu ne snima, jer ih se drži dosadnima publici.
 Film je pun intelektualaca koji debatiraju o književnosti, studentskih seminara, ljudi u krizi srednje dobi i nerealiziranih erotskih varnica. „Wonder Boys“ sasvim antiholivudski - ima posve neaktivnog glavnog junaka, a mnogo poduzetniji nisu ni epizodni. Sve ga to čini neobično evropskim filmom kojeg kao da je smislio neko od srednje generacije francuskih redatelja, a ne autor preciznih i pametnih trilera poput Hansona... (J.Pavičić, Slobodna Dalmacija)

http://www.imdb.com/title/tt0185014/?ref_=nv_sr_1
http://kinotuskanac.hr/article/indiskretni-sarm-literature

SJEĆANJE NA CURTISA HANSONA
   Curtis Hanson jedan je od najboljih američkih redatelja danas, ali i redatelj koji nije puno istraživao. To ne treba shvatiti kao packu: Hansonovi filmovi („Ruka koja njiše kolijevku“, „L.A. Confidential“, „Loš utjecaj“…) nisu nikad nosili inovativni rizik, ali su uvijek bili inteligenti, precizni i moćni. Hanson je redatelj koji je naučio školu trilera od Hitchcocka i nadogradio je nečim svojim: uznemirujućim moralizmom i
sumornim pogledom na svijet američke više srednje klase... (J. Pavičić nakon premijere „Wonder Boysa“)

UTORAK / 21.03.

SVJEDOCI NASILJA (PROZOR SPAVAĆE SOBE)

The Bedroom Window, 1987.
17:30 sati



The Bedroom Window, 1987. 112 min. US
Scenarij:
Curtis Hanson (prema romanu „The Witnesses“ Anne Holden)
Uloge: Steve Guttenberg, Elizabeth McGovern, Isabelle Huppert, Paul Shenar, Carl Lumbly
   Mladi ljubavnički par tijekom susreta svjedoči napadu na ženu u susjedstvu. Terry želi pomoći, no Sylvia se boji odlaska policiji da joj suprug ne sazna za aferu. Terry ipak policiji javi opis napadača, no nakon nekog vremena završi kao glavni osumnjičenik. Kako bi ispravio nepravdu, sam kreće u potragu za napadačem uz pomoć žrtve Denise...
   Iznenađujuće dobar homagge Hitchcocku... (Scott Weinberg / eFilmCritic.com)
http://www.imdb.com/title/tt0092627/?ref_=nv_sr_1

SJEĆANJE NA CURTISA HANSONA
   Curtis Hanson jedan je od najboljih američkih redatelja danas, ali i redatelj koji nije puno istraživao. To ne treba shvatiti kao packu: Hansonovi filmovi („Ruka koja njiše kolijevku“, „L.A. Confidential“, „Loš utjecaj“…) nisu nikad nosili inovativni rizik, ali su uvijek bili inteligenti, precizni i moćni. Hanson je redatelj koji je naučio školu trilera od Hitchcocka i nadogradio je nečim svojim: uznemirujućim moralizmom i
sumornim pogledom na svijet američke više srednje klase... (J. Pavičić nakon premijere „Wonder Boysa“)

 

SJENE ZABORAVLJENIH PREDAKA

Tini zabutykh predkiv, 1964.
20:00 sati



(EVROPSKI) KINO KLUB
Tini zabutykh predkiv, 1964. Sergej Paradžanov, 97 min. SSSR

Scenarij: Ivan Čendej, Sergej Paradžanov
Uloge: Ivan Mikolaičuk, Larisa Kadočnikova
    Sovjetski film koji se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja tadašnje sovjetske kinematografije. Predstavlja adaptaciju istoimene priče ukrajinskog pisca Mihaila Kocjubinskoga. Radnja je smještena u karpatske planine na zapadu Ukrajine, odnosno u zabačeno područje koje naseljavaju  Hutsuli. Protagonist  je Ivan, mladi Hutsul koji će se iz ljubavi oženiti za Maričku, kćer čovjeka koji je ubio njegovog oca, ali će nakon Maričkine tragične smrti neuspješno pokušati utjehu u drugoj ženi po imenu Palagna...
   Prvi film kojim je Sergej Paradžanov iskazao osobenu umjetničku viziju, remek-djelo „Sjene zaboravljenih predaka“ (1964) priča je o tragičnoj ljubavi između karpatskih Romea i Julije, Ivana i Mariške. Iznimne vizualne ljepote, originalne i ekspresivne upotrebe bogatog kolorita, spektakularnih pokreta kamere, disjunktivne montaže, impresivne kostimografije i zvučne kulise, film je zbog jedinstvenog prikaza folklornog i mitološkog ozračja te rituala i simbola lokalne ukrajinske etnokulture Hutsula u karpatskom gorju, unatoč optužbama za formalizam i ukrajinski nacionalizam od strane sovjetskih vlasti, autoru priskrbio status jednog od najinovativnijih filmaša suvremenog filma... (HFS)
   Nakon Staljinove smrti krajem 50-ih i tijekom prve polovice 60-ih godina u sovjetskom su političkom i kulturnom životu zapuhali nešto topliji i liberalniji vjetrovi, da bi predsjednik Nikita Hruščov otvorenim napadom na apstraktnu i tzv. „odnarođenu umjetnost“ naglo zaustavio započetu liberalizaciju društva. Zahvaljujući tomu romantična drama „Sjene zaboravljenih predaka“ odmah je nakon premijere 1964. povučena iz distribucije i zabranjena, a Paradžanov je po kratku postupku bio optužen zbog „buržoaskog subjektivizma i misticizma“ te zbog „odstupanja od estetike socijalističkog realizma“... (Josip Grozdanić/Vijenac)

http://www.imdb.com/title/tt0058642/?ref_=nv_sr_1

SRIJEDA / 22.03.

OSLOBOĐENJE SKOPLJA

Osloboduvanje na Skopje, 2016.
17:30 sati



Osloboduvanje na Skopje, 2016. Danilo Šerbedžija, Rade Šerbedžija, 110 min. MK/HR/FI
Scenarij:
Dušan Jovanović, Rade Šerbedžija, Danilo Šerbedžija
Uloge: Rade Šerbedžija, Mikko Nouisiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski, Nebojša Glogovac
   Skoplje, 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji Zoran svjedoči ratnim užasima. Dok mu se otac bori u partizanskoj vojsci, Zoranova se majka zapošljava kod njemačkog oficira Hansa ne bi li od nacista spasila sestrinog supruga. Međutim, među njima se razvija sve prisniji odnos... (Makedonski kandidat za Oscara)
   Kada je 1978. godine u Zagrebu premijerno izvedena kazališna predstava “Oslobođenje Skoplja”, tadašnja komunistička vlast bila je šokirana. Predstava kazališne družine KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar) s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama, u režiji Ljubiše Ristića iz Beograda i po scenariju Dušana Jovanovića iz Ljubljane, bio je sasvim drugačiji pogled na Drugi svjetski rat...
   „Oslobođenje Skoplja“, povijesna ratna drama Dušana Jovanovića, nakon mnoštva uspješnih kazališnih adaptacija tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća, doživjela je i svoju filmsku premijeru. Pored iznimne priče, koju je već u startu nudio Jovanovićev predložak, „Oslobođenje Skoplja“ besprijekorno je odrađen film u svim segmentima, koji kvalitetom realizacije otvoreno konkurira visokobudžetnim povijesnim dramama. Obitelj Šerbedžija ovom adaptacijom sačuvala je od zaborava fantastičnu dramu vrijednu gledanja... (Arman Fatić / Blog mladih filmofila / http://pulafilmfestival.hr)
   'Oslobođenje Skoplja' nije samo film o junaštvu... Film nije tipično utemeljen na priči o borbi pokreta otpora protiv nacista kao apsolutnog zla, već više govori o ljudima koji pokušavaju zadržati svoj identitet u posebnim okolnostima', navodi se i dodaje kako su Šerbedžije uspjeli prikazati humanost u svojim likovima... (vodeće finske Novine, Turun Sanomat)
   Unatoč tome što je 'Oslobođenje Skoplja' mali film, on ima veliko srce i daje nadu da iza svih horora dolazi bolje sutra.. (Smackthejack.net)

http://www.imdb.com/title/tt4168286/?ref_=nv_sr_1

PRVI PONEDJELJAK U SVIBNJU

First Monday in May, 2016.
20:00 sati



OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US

   Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1

ČETVRTAK / 23.03.

PRVI PONEDJELJAK U SVIBNJU

First Monday in May, 2016.
17:30 sati



OBILJEŽAVAMO MEĐUNARODNI DAN ŽENA
First Monday in May, 2016. Andrew Rossi, 90 min. US

   Dosad neviđen pogled iza kulisa dvaju premijernih njujorških kulturnih događanja, „Prvi ponedjeljak u svibnju“ prati stvaranje „Kine: Kroz ogledalo“, najposjećenije modne izložbe u povijesti Kostimografskog instituta u Metropolitan Museum of Art te Met Galu 2015., zvjezdanu dobrotvornu priredbu. Slijedite Annu Wintour, glavnu urednicu časopisu „Vogue“ i predsjednicu Met Gale, te Andrewa Boltona, kustosa koji je osmislio revolucinarni šou, dok se pripremaju za nezaboravnu večer.... i goste: Johna Galliana, Jeana-Paula Gaultiera, Karla Lagerfelda i dr...
http://www.imdb.com/title/tt5519566/?ref_=nv_sr_1

GDJE JE SLJEDEĆA INVAZIJA

Where to Invade Next, 2015.
20:00 sati



GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Where to Invade Next, 2015. Michael Moore, 120 min. USA
Scenarij:
Michael Moore
   Ništa vas ne može pripremiti na novi dokumentarni rad "kontroverznog" Michaela Moorea, naročito ukoliko ste stvorili sud o njemu temeljem njegovih prehodnih radova tj. specifičnim pristupom temama koje obrađuje: Roger and Me, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9/11, Sicko...
   Ovo je prvi Mooreov film nakon šestogodišnje pauze, a napravljen je u obliku putničkog dokumentarnog filma. Moore je je proveo neko vrijeme u evropskim državama poput Italije, Francuske, Njemačke, Finske, Norveške, Islanda i nama susjedne Sloveniju (te nakratko i u Tunisu) gdje je (na)učio kako se ove države alternativnim metodama bore sa socijalnim i ekonomskim nedaćama, koje je doživio u SAD-u.
   Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a fanovi su ostali začuđeni jer ovaj dokumentarac nije čista kritika kao dosadašnji Mooreovi radovi niti govori o gorućim problemima SAD-a. Dapače, autor se odlučio proputovati svijetom, pričati s ljudima i dobro nasmijati, ali i upozoriti gledatelje podučavajuči ih (pače, svih nas) kako se živi "s druge strane" . Iako naslov vuče ka suprotnom zaključku, isti nema veze s vojnim invazijama već isključivo invazijom pomoću kamere (istražuje potencijalne države koje bi mogli „napasti“, uzeti njihove ideje i implementirati ih u američki sustav), i to po evropskim ulicama koje prikazuje privlačnim i egzotičnim, te govori o blagodatima života u tim državama koje ne samo da nisu karakteristične za SAD već se često i osuđuju kao 'komunistička' ideologija...

   Ponešto drugačiji od ostalih njegovih filmova, „Where to Invade Next“ osvježavajuć je i zanimljiv dokumentarni film koji u svom epilogu poziva na promjene. Sam je Michael Moore rekao da ih želi vidjeti za vrijeme svog života, a hoće li to tako i biti, preostaje nam čekati i vidjeti... (Tin Bačun, www.ziher.hr)

   Svakog dana, u svakoj njemačkoj školi podučavaju djecu o onom što su radili njihovi preci. Ne zataškavaju činjenice. Ne prave se da se to nije dogodilo. Ne kažu: „Hej, to se zbilo prije nego što sam se rodio. Kakve veze to ima sa mnom? Ja nisam nikoga ubio.“ Fašizam tretiraju kao svoj izvorni grijeh, trajni znamen na kolektivnoj njemačkoj duši za koji neprestano moraju tražiti iskupljenje, nuditi odštetu i nikada ne zaboraviti. Zaboravit ne mogu jer se na pločniku pred njihovim kućama nalaze sitne gravure s imenima židovskih obitelji, bivših stanovnika tih kuća koji su odvedeni i ubijeni. Lokalni umjetnici postavili su diskriminatorne znakove iz 1930-tih kako bi podsjetili današnju generaciju da njemačka povijest nije samo Beeethoven i Bach, nego su to i genocid i zlo...
   Ako postoji nešto što bismo trebali ukrasti od Nijemaca, onda je to teza da ako narod prizna svoju mračnu stranu i iskupi se, postaje slobodan biti boljom nacijom i ispravno postupati prema drugima. Ako oni to mogu, zasigurno možemo i mi... (Michael Moore, iz dijela filma u kojem je autor posjetio Njemačku)

   Chicago International Film Festival 2015. Najbolji dokumentarni film
   www.imdb.com/title/tt4897822/?ref_=fn_al_tt_1

 

PETAK / 24.03.

JA, DANIEL BLAKE (CANNES 2016. ZLATNA PALMA)

I, Daniel Blake, 2016.
17:30 sati



I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
   Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
   Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
   Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
   Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   “I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
   “Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)

http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1

ELLE

Elle, 2016.
20:00 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 25.03.

JA, DANIEL BLAKE (CANNES 2016. ZLATNA PALMA)

I, Daniel Blake, 2016.
17:30 sati



I, Daniel Blake, 2016. Ken Loach, 100 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Dave Johns, Hayley Squires, Dylan McKiernan, Briana Shann
   Daniel Blake (59), većinu svog života proveo je u Newcastleu radeći kao stolar. Nakon što je doživio srčani udar i gotovo pao sa skele, prvi put u životu treba pomoć države. Put mu se križa s onim samohrane majke Katie i njezine dvoje djece, Daisy i Dylan. Za Katie, jedina šansa da izbjegne jednosobni smještaj u londonskom hostelu za beskućnike bila je prihvaćanje stana u Newcastleu, gradu udaljenom 450 kilometara o kojem ne zna ništa. Daniel i Katie naći će se na ničijoj zemlji uhvaćeni u bodljikavoj žici birokracije koja odobrava socijalnu pomoć u današnjoj Velikoj Britaniji...
   Cannes 2016. Zlatna Palma za najbolji film – Loachu je ovo druga Zlatna palma, prvu je osvojio prije deset godina filmom “Vjetar koji povija ječam” i zapravo je rijetka ovogodišnja nagrada u Cannesu koja nije iznenadila publiku i kritiku...
   Svijet se nalazi u opasnosti neoliberalizma koji je već mnoge od Grčke do Portugala doveo u katastrofalnu situaciju dok krajnja desnica ponovno podiže svoju glavu hraneći se očajem osiromašenih ljudi. Mi stariji sjećamo se tih mračnih vremena i zato moramo reći da je i jedan ljepši i drukčiji svijet moguć i nužan - izjavio je britanski redateljski veteran i proklamirani socijalist i ljevičar Ken Loach, primajući Zlatnu palmu...
   Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno... (Tihomir Polančec, http://tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   “I, Daniel Blake” emotivna je šamarčina koju će osjetiti i oni koji se solidariziraju s Blakeom, glavnim likom njegova filma, kao što će je osjetiti i oni čija je politika dovela Blakea i tisuće sličnih u beznadnu životnu situaciju (Dean Sinovčić, nacional.hr)
   “Ja, Daniel Blake“ je Loachov povratak dramskom dokumentarizmu, političkom aktivizmu i socrealizmu sivih kadrova, povremeno osunčanih zrakama humanizma, dobrote i solidarnosti na djelu jer “svi trebamo vjetar u leđa tu i tamo“... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)

http://www.imdb.com/title/tt5168192/?ref_=nv_sr_1

KAPETAN FANTASTIČNI

20:00 sati



Captain Fantastic, 2016. Matt Ross, 118 min. USA
Scenarij
: Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, George MacKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Erin Moriarty
   U glavnoj ulozi oca velike obitelji s šestero djece nalazi se Ben... U središtu je njegova nekonvencionalna obitelj i djeca koju je odgajao daleko od svakidašnjeg svijeta i urbane civilizacije u divljini prirode, u šumama Pacific Northwesta. Istovremeno zabavan i dramatičan film koji se raspliće kada bipolarna majka učini samoubojstvo, a otac i djeca su primorani krenuti na put u civilizaciju kako bi prisustvovali majčinom sprovodu. Ovo putovanje pretvori se u nevolje kada se djeca po prvi puta susretnu sa stvarnim svijetom i kada otac dođe u sukob s djedom koji ne odobrava dosadašnji odgoj djece...
   Na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu Matt Ross dobio je nagradu za režiju, u programu „Izvjestan pogled“...
   KARLOVY VARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Nagrada publike  
   PALM SPRINGS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Redatelj na kojeg treba obratiti pažnju  
   SEATTLE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
   http://www.imdb.com/title/tt3553976/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 27.03.

HLADNORUKI KAŽNJENIK

Cool Hand Luke, 1967.
20:00 sati



SJEĆANJE NA GEORGEA KENNEDYJA
Cool Hand Luke, 1967. Stuart Rosenberg, 126 min. US
Scenarij:
Donn Pearce i Frank Pierson (prema romanu Donna Pearcea)
Uloge: Paul Newman, George Kennedy, Strother Martin, Morgan Woodward, Lou Antonio
   U lokalni zatvor na Floridi na dvogodišnju kaznu stiže Luke zbog nekog sitnijeg prekršaja. Hrabar i beskompromisan, ne priznaje nametnute autoritete te brzo i lako upada u probleme. Uskoro se nađe u boksačkoj borbi s vođom zatvorenika Draglineom. Iako slabiji, odbija odustati i tako osvaja poštovanje Draglinea i ostalih zatvorenika. Dok Lukeova popularnost među zatvorenicima raste, rastu i problemi s krutom zatvorskom upravom…
   Karijera Georgea Kennedyja, karizmatičnog glumca za sporednu ulogu u sjajnoj krimi-drami „Hladnokrvni kažnjenik“ Stuarta Rosenberga nagrađena Oscarom i nominirana za Zlatni globus, trajala je duže od pola stoljeća, a grubo se i površno može podijeliti na tri segmenta, u skladu s ulogama kakve je tumačio i među kojima su tri prijelomno obilježile njegov glumački habitus. Jedna je gotovo tipska rola ona prgavca i agresivnog tipa kakav je grubi zatvorenik Dragline u spomenutom remek-djelu „Hladnokrvni kažnjenik“, koje se u domaćim kinima distribuiralo pod naslovom „Hladnoruki kažnjenik“, u kojem je Kennedy interpretirao krupnog vođu zatvorenika, tipa nalik na medvjeda s kojim će se sukobiti usamljeni i tragični antijunak iz naslova kojeg je, pak, u svojoj možda i najboljoj a svakako jednoj od amblematskih uloga utjelovio Paul Newman. Najuspjelije Rosenbergovo ostvarenje istodobno je lijep i okrutan, smiješan i tragičan, zabavan i duboko potresan film, kontrakulturni filmski međaš s kraja 60-ih, adaptacija romana Donna Pearcea vremenom radnje smještena nakon nedefinirana rata, možda Drugog svjetskog, a moguće i korejskog, čime je filmu u određenoj mjeri osigurana svevremenost odnosno bezvremenost. U djelu koje i danas odlično funkcionira kao provokativna studija nonkonformizma, a koje je i slojevita karakterna studija tvrdoglavog usamljenika koji se opire autoritetima i establišmentu, što filmu u trenutnim okolnostima narastajućeg i praktički globalnog otpora establišmentu osigurava dodatnu atraktivnost, Newman tumači odlikovanog ratnog junaka Lucasa Jacksona koji se, dospjevši iza rešetaka, sukobljava ne samo s prividno blagim no sadističkim upraviteljem zatvora Kapetanom (sjajni Strother Martin), nego i sa skupinom zatvorenika predvođenih fantastičnim Georgeom Kennedyjem. U kontekstu otpora establišmentu vrijeme kraja šezdesetih bilo je slično današnjem, otpor vlastima i svakovrsnim autoritetima bujao je na svim stranama, istina s drugačijim pa i dijametralno suprotnim idejnim i ideološkim predznacima, lijevima, individualističkima i egzistencijalističkima u odnosu na današnje desne, kolektivističke i populističke, a „Hladnokrvni kažnjenik“ prometnuo se u možda i ključni celuloidni odraz takvih društvenih kretanja... (Josip Grozdanić, HFS)
   Paul Newman nipošto nije sam - snažnu potporu mu iz zaleđa pružaju uvijek izvrstan George Kennedy i mnoga druga poznata lica koja će tek u godinama koje slijede postati ime za sebe (Dennis Hopper, Harry Dean Stanton, Wayne Rogers...). Uz obilje memorabilnih scena i odličan razvoj lika, radi se o zbilja impresivnoj filmskoj poslastici koja s punim pravom zaslužuje nositi titulu „klasika“. Kao pravi anti-junak, Luke nikada nije htio biti ničiji idol, samo živjeti život po svojim vlastitim pravilima. I kao takav, uspio je skinuti krinku nepravednom i licemjernom društvu u kojemu je bio zarobljen (simbolično Dragelineovo skidanje tamnih sunčanih naočala jednome od stražara i njihovo drobljenje pod kotačima automobila). Bez obzira na ishod događaja, sistem nije uspio slomiti njegov duh i kao takvoga ga zatvorenici i pamte, u njihovim pričama Luke ostaje idealiziran, nepobjediv i besmrtan... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0061512/?ref_=nv_sr_1

UTORAK / 28.03.

TIHO, TIHO CHARLOTTE

Hush... Hush, Sweet Charlotte, 1964.
17:30 sati



SJEĆANJE NA GEORGEA KENNEDYJA
Hush... Hush, Sweet Charlotte, 1964. Robert Aldrich, 133 min. US
Scenarij:
Henry Farrell i Lukas Heller
Uloge: Bette Davis, Olivia de Havilland, Joseph Cotten, Agnes Moorehead, George Kennedy
   Kao mlada djevojka, bogata Charlotte Hollis planirala je pobjeći s ljubavnikom, oženjenim Johnom Mayhewom. Tijekom obiteljske zabave na južnjačkoj plantaži svojih roditelja, pronašla je Johna ubijena. Gotovo četrdeset godina kasnije, ona živi sama na plantaži s koje nikad ne odlazi jer svi misle da je ona ubojica. Jedina podrška joj je kućepaziteljica Velma. Kad lokalne vlasti odluče izgraditi cestu preko njezine plantaže, pojavit će se duhovi prošlosti...
   Film je imao sedam nominacija za Oscara, ali niti jednu nominaciju nije potvrdio. Agnes Moorehead dobila je Zlatni globus za sporednu žensku ulogu...
http://www.imdb.com/title/tt0058213/?ref_=nv_sr_1

SRIJEDA / 29.03.

DJED FRIMAS (ANIMIRANI/TITLOVANI)

Le Père Frimas, 2013.
17:30 sati



DANI FRANKOFONIJE 2017.
Le Père Frimas, 2013. Iouri Tcherenkov, 26 min. FR/JP
Scenarij
: Iouri Tcherenkov, Antoine Lanciaux
   Na vrhovima Alpi, živi Djed Frimas, divna osoba s očaravajućim moćima. Svake zime pazi da snijeg prekrije cijelu šumu. Ali te godine ništa se ne događa kako je predviđeno. Sylvain, šumski duh naglo izlazi isvoje zimskog sna, gladan i srdit...
http://www.imdb.com/title/tt3426500/?ref_=fn_al_tt_1

MOJ ŽIVOT KAO TIKVICA (ANIMIRANI/TITLOVANI)

Ma vie de Courgette, 2016.
18:30 sati



Ma vie de Courgette, 2016. Claude Barras, 70 min.  FR/H
Scenarij:
Céline Sciamma, Claude Barras
   U ovoj priči nije riječ o povrću. Junak ove animirane pustolovine je hrabri maleni dječak zvan Tikvica. Kada tragičnim spletom  događaja izgubi majku, mladi Tikvica ostaje sam na svijetu. Simpatični policajac Raymond odvodi ga u dom pun djece koja su također ostala bez roditelja. Isprva zastrašen neobičnim, ponekad i surovim mjestom, on se s vremenom nauči otvoriti te ondje pronalazi novu obitelj i iskrenu ljubav....
http://www.imdb.com/title/tt2321405/?ref_=nv_sr_1

NASLJEDNICI

Les héritiers, 2014.
20:00 sati



DANI FRANKOFONIJE 2017.
Les héritiers, 2014. Marie-Castille Mention-Schaar, 105. min. FR
Scenarij:
Ahmed Dramé, Marie-Castille Mention-Schaa
Uloge: Ariane Ascaride, Ahmed Dramé, Amine Lansari, Stéphane Bak, Martin Cavanno, Xavier Maly, Noémie Merlant, Geneviève Mnich
   U gimnaziji Leon Blum u Creteilu, poznatoj po katastrofalno niskoj općoj razini znanja, đaci drugog razreda se ne pridržavaju pravila. Profesor povijesti, gospođa Gueguen, predlaže gimnazijalcima jedan zajednički program: sudjelovanje na državnom natjecanju o pokretu otpora i deportacijama.  Na početku susdržani, đaci prihvaćaju izazov i postepeno će se mijenjati zaslugom kolektivnog rada i povijesnih istraživanja. Uskoro, nastavnica uspijeva motivirati đake usprkos skepticizmu svojih kolega … (Film je zasnovan na stvarnoj priči o učiteljici koja je svojim načinom rada i pristupom uspjela motivirati učenike i promijeniti njihove živote)
http://www.imdb.com/title/tt5573818/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 30.03.

DANI FRANKOFONIJE 2017.
Jour des Corneilles, 2012. Jean-Christophe Dessaint, 96 min. BE / NL / LU / CAN
Scenarij:
Amandine Taffin
   U kolibi u dubini šume otac i dijete žive divljim i teškim životom u potpunoj izolaciji. Dijete odrasta bojeći se oca i diveći mu se, a duhovi koji opsjedaju šumu jedino su mu društvo. Sve dok jednog dana ne otkrije obližnje selo i ondje ne upozna djevojčicu Manon. Uz nju otkriva da postoji ljubav. Otada neće prestati tražiti mjesto gdje se krije očeva ljubav prema njemu.
http://www.imdb.com/title/tt1891845/?ref_=nv_sr_1

NIJE MOJ TIP

Pas son genre, 2014.
20:00 sati



DANI FRANKOFONIJE 2017.
Pas son genre, 2014. Lucas Belvaux, 111 min. FR/BE
Scenarij:
Lucas Belvaux po romanu „Pas son genre“ Philippea Vilaina
Uloge: Émilie Dequenne, Loïc Corbery, Sandra Nkake, Charlotte Talpaert, Anne Coesens
   Clement, mladi pariški profesor filozofije dobiva posao u Arrasu na godinu dana. Daleko od Pariza i njegovog blještavila, Clement ne zna kako iskoristiti slobodno vrijeme. Tako susretne Jennife , lijepu frizerku koja mu postaje ljubavnica. Ako je Clementov život režiran Kantom ili Prustom, Jenniferin je u ritmu čitanja petparačkih (popularnih) romana, tabloida i karaoke večeri s prijateljicama. Srca i tijela su slobodna za doživjeti najljepšu ljubav, ali  hoće li to biti dovoljno da nadvisi kulturološke i socijalne prepreke
http://www.imdb.com/title/tt3489470/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 31.03.

3 SRCA

3 coeurs, 2014.
17:30 sati



DANI FRANKOFONIJE 2017.
3 coeurs, 2014. Benoît Jacquot, 106 min. FR/DE/BE
Scenarij
: Julien Boivent, Benoît Jacquot
Uloge: Benoît Poelvoorde, Charlotte Gainsbourg, Chiara Mastroianni, Catherine Deneuve, Patrick Mille
   U provincijskom gradu, jedne noći, kasneći na vlak za Pariz Marc susreće Sylvie. Lutaju ulicama do jutra, provedu čitavu noć pričajući, razmijene poljubac i dogovore sastanak za nekoliko dana u Parizu bez razmjene kontakta. Marc zbog komplikacija na poslu zakasni. Razočarana Sylvie odlučuje se posvetiti svome braku te seli u Ameriku gdje joj suprug dobiva posao. Marc upoznaje Sophie i ulazi u ozbiljnu vezu. Taman uoči vjenčanja, Marc shvati da su Sophie i Sylvie sestre...
http://www.imdb.com/title/tt2822742/?ref_=fn_al_tt_1

UZVODNO RIJEKOM

En amont du fleuve, 2016.
20:00 sati



DANI FRANKOFONIJE 2017.
En amont du fleuve, 2016. Marion Hänsel 90 min. BE/NL/HR (sniman u okolici Zadra)
Scenarij:
Hubert Mingarelli
Uloge: Olivier Gourmet, John Lynch, Sergi López
   Dvojicu polubraće, Homera i Joea, očeva smrt dovodi u Hrvatsku. Prije ovoga događaja nisu ni znali jedan za drugoga. Iako se međusobno jedva i poznaju, obojica žele saznati razlog očeve iznenadne smrti. Susreću Irca Seana koji je poznavao njihova oca…
http://www.imdb.com/title/tt5154076/?ref_=nv_sr_1

SUBOTA / 01.04.

ŠUTNJA

Silence, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

NEDJELJA / 02.04.

BLAŽENA OZANA KOTORSKA

Blažena Ozana Kotorska, 2015.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2015.
Božo Vodopija, 30 min. HR
   U polusatnom dokumentarnom filmu "Blažena Ozana Kotorska" brojni sugovornici govore o životu prve hrvatske blaženice koja je živjela u 16. stoljeću i čije neraspadnuto tijelo se danas čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke u Kotoru. Njezina svetost je bila prepoznata još među ljudima njezinog vremena.
   U filmu se, uz ostalo, mogu vidjeti snimke njezinog rodnog mjesta kao i prostori ćelije u kojima je provela 52 godine isposničkog života. Blaženom je proglašena 1927. godine, a postupak za kanonizaciju pokrenut je 2013. godine. Štuju je i katolici i pravoslavni. Prepoznata je kao osoba koja je činila dobra djela mnogima te kao osoba koja se na svoj način zauzimala za ekumenizam.

SVETE VJERE MUČENICI: HRVATSKI BLAŽENICI IZ JANJEVA I VRNAVOKOLA

Svete vjere mučenici, 2016.
18:30 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Božo Vodopija, 30 min. HR

   Na svečanosti 5. studenoga 2016. godine u Skadru u Albaniji, Sveta Stolica je blaženima proglasila 38 mučenika kojima je život oduzet iz mržnje prema vjeri u razdoblju od 1945. do 1974. godine. Među njima su i dva svećenika porijeklom iz najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu, koji su djelovali u Albaniji, a mučeništvo podnijeli u vrijeme režima Envera Hodže. To su fra Serafin Glasnović Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Vrnavokola. Time je naš hrvatski narod dobio još dva blaženika. Istodobno, postupak za proglašenje blaženim vodi se i za slugu Božjeg fra Alojzija Palića koji je svoj život položio također iz vjere i svjedočenja Isusa Krista nekoliko desetljeća ranije na Kosovu, gdje je ubijen 1913. Glas o svetosti te trojice svećenika pronosi i čuva, te im se desetljećima moli za zagovor vjernička zajednica Janjevaca.
   Ovaj film je prigoda za bolje upoznavanje vjernika i šire javnosti s njihovim životnim putem i situacijom koja je dovela do mučeništva i proglašenja blaženima. Snimanje je obavljeno u rodnim mjestima blaženika na Kosovu, mjestima gdje su služili i gdje su mučeni u Albaniji, a film donosi i razgovore s članovima njihovih obitelji i sunarodnjaka u Zagrebu i Kistanjama.

 

PONEDJELJAK / 03.04.

ZAPISI S HODOČAŠĆA NA KRAJ SVIJETA: CAMINO DE SANTIAGO

Camino Di Santiago, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš, 72 m. HR

   Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš iz Stoca prije dvije godine hodočastili su svetome Jakovu u Santiago de Compostellu. Hodajući su prešli put od osamsto kilometara, od Saint Jean Pied de Porta koji se nalazi u Francuskoj pa sve do Santiaga u španjolskoj pokrajini Galiciji, i sve bilježili s kamerom.
   Svojoj priči pridružili su i iskustva mladih Ljubušaka – Sande Mišetić, Josipa Kežića i Dalibora Milasa, koji su također prohodali 800 km hodočašća i pred kamerom svjedočili o svojim iskustvima.

ŠUTNJA

Silence, 2016.
20:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

UTORAK / 04.04.

BOŽJE PODZEMLJE STJEPANA POGLAJENA

Božje podzemlje Stjepana Poglajena, 2011.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2011. Neven Mihael Dianežević, 30 min. HR

   Ovaj film pokušava odgovoriti na pitanje tko je bio Stjepan Tomislav Poglajen. Ovaj isusovac sa stotinu imena i još više adresa, potpuno je zaboravljen u rodnoj Hrvatskoj, ali je zato u Slovačkoj, u kojoj je djelovao za vrijeme Drugog svjetskog rata, ostavio toliko snažan trag da ga smatraju apostolom moderne Slovačke crkve.

 

LA CHORAL DE CROATIE

La choral de Croatie, 2016.
18:35 sati




DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Davor Borić Bubi, 72 min. HR

   Glas Hrvatske pronosi se svetištem u Lurdu na osobit način kroz duhovnu pjesmu, a tradicijsko klapsko pjevanje duhovnih napjeva u izvedbi Klape Hrvatske ratne mornarice "Sv. Juraj" dalo je tome osobit pečat...
   Sve je započelo prije šesnaest godina u Lurdu u bazilici Pija X., na svečanosti otvaranja Međunarodnog susreta vojski svijeta, kada je klapskom pjesmom te skladbama duhovnog karaktera Klapa HRM "Sv. Juraj" po prvi put na ovaj način predstavljala svoj narod. Taj trenutak nepovratno je promijenio budućnost klape, ali i doprinos hrvatske duhovne glazbe međunarodnim susretima. Od tada pa do danas klapa ovu duhovnu tradicijsku baštinu pronosi diljem svijeta, potvrđujući hrvatsku stoljetnu pripadnost europskoj kulturi, o čemu govori i film "La Choral de Croatie".

 

ŠUTNJA

Silence, 2016.
20:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

SRIJEDA / 05.04.

USKRSNUĆE

Risen, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
Risen, 2016. Kevin Reynolds, 120 min. US  
Scenarij:
Kevin Reynolds i Paul Aielo
Uloge: Joseph Fiennes, Tom Felton, Peter Firth
   Bezvremenska biblijska priča o Kristovu uskrsnuću i tjednima koji su uslijedili, ispričana kroz oči jednog nevjernika, Claviusa, visokog rimskog vojnog časnika.
   Claviusa i njegovog pomoćnika Luciusa Poncije Pilat poslao je kako bi spriječili Isusove radikalne sljedbenike da ne bi ukrali tijelo pa potom tvrdili da je uskrsnuo. Kada tijelo ipak nestane za nekoliko dana, Clavius kreće u misiju da ga pronađe kako bi osporili glasine o uskrslom Mesiji i spriječiti ustanak u Jeruzalemu.
http://www.imdb.com/title/tt3231054/?ref_=nv_sr_1

LOV NA DIVLJAKE

20:30 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

ČETVRTAK / 06.04.

BROD

The Vessel, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
The Vessel, 2016. Julio Quintana, 85 min. PR/US
Scenarij:
Julio Quintana
Uloge: Lucas Quintana, Martin Sheen, Jacqueline Duprey
   Deset godina nakon što je tsunami uništio osnovnu školu prepunu djece u malom gradiću, jedan mladić počne graditi zagonetnu konstrukciju od ostataka škole. Njegovi napori ožive mjesto koje je na putu oporavka od užasne tragedije koja još određuje njihovu zajednicu.
http://www.imdb.com/title/tt4083052/?ref_=nv_sr_1

ŠUTNJA

Silence, 2016.
20:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

PETAK / 07.04.

MOJA OSVETA JE OPROST

Moja osveta je oprost, 2013.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2013. Neven Mihael Dianežević, 50 min. HR

   Dokumentarno-igrani film "Moja osveta je oprost" snimljen u produkciji HRT-a govori o "krvavoj krizmi" u Lanišću, gdje je ubijen 27-godišnji istarski svećenik Miroslav Bulešić. Novinarka HRT-ovog Centra Rijeka Irena Hrvatin, scenaristica i urednica djela, primila je nagradu za svoj uradak koji je premijerno prikazan prošle godine – točno na 66. godišnjicu kada je ubijen blaženik Miroslav Bulešić.
   Upečatljiv naslov filma "Moja osveta je oprost" je originalna Bulešićeva rečenica koju je napisao dvije godine prije smrti.

ŠUTNJA

Silence, 2016.
20:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

SUBOTA / 08.04.

NAJMANJI ANĐEO (ANIMIRANI FILM / SINKRONIZIRANI)

The Littlest Angel, 2011.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
The Littlest Angel, 2011. Dave Kim, 84 min. US

   Ovo je dirljiva priča o dječaku koji odlazi na nebo prerano. Usamljen i željan doma, putuje natrag na zemlju sa svojim psićem da bi pronašao najnesebičniji i najvrijedniji dar za malog Isusa.
   Književnik Charles Tazewell napisao je radio priču "Najmanji anđeo" 1939. godine, a sedam godina kasnije objavio ju je kao dječju knjigu. Prvu televizijsku ekranizaciju priča je doživjela 1969. kao mjuzikl.
http://www.imdb.com/title/tt1869724/?ref_=fn_al_tt_2

LOV NA DIVLJAKE

20:00 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

NEDJELJA / 09.04.

MADRECITAS, SLUŽBENICE MILOSRĐA: MISIONARKE U EKVADORU

Misionarke u Ekvadoru, 2015.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2015. Krunoslav Novak, 70 min. HR

   Film na zanimljiv način prikazuje život službenica milosrđa koje u Ekvadoru djeluju u četiri zajednice. Dvije su smještene u glavnom gradu Quitu, a druge dvije u Esmeraldasu i Palo Quemadu. Sestre su se u Ekvadoru nastanile godine 1988. u Paloquemadu, a danas uz sestre misionarke iz Italije i domaće sestre u toj dalekoj latinoameričkoj zemlji žive i tri hrvatske sestre s. Klementina Banožić, s. Iva Jelić i s. Antonela Medić.
Službenice milosrđa u teškim životnim okolnostima nastoje donositi Kristovo svjetlo u živote ljudi koje svakodnevno pogađa surova stvarnost siromaštva, napuštenosti, kršenja temeljenih ljudskih prava koja mnoge skupine ostavlja bez ikakve zaštite, na rubu očaja. U filmu sestre predstavljaju svoju djelatnost koja nije bila unaprijed "programirana". Po dolasku na određeno područje, sagledavši probleme lokalnoga stanovništva prilagođuju svoje aktivnosti. Tijekom godina su se ostvarile na području socijalne skrbi, obilazeći "periferije" stare i bolesne, kao i osnivajući zdravstvenu ustanovu u kojoj stanovništvo dobiva osnovnu skrb. Brigu su posvetile i samohranim majkama, kao i u obrazovanju žena uopće. Sestrama su mnogi zahvalni za dobivenu mogućnost obrazovanja od rane dobi. Sve to sestre ne bi mogle ostvariti bez svojih suradnika ali i mnogobrojnih dobročinitelja iz Hrvatske i Družbe.

 

PONEDJELJAK / 10.04.

PRST BOŽJI

Finger of God, 2007.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
Finger of God, 2007. Darren Wilson, 105 min. US
Scenarij:
Darren Wilson
Uloge: Darren Wilson, Pat Windel, Bob Windel
   Ovo je kratki film o Božjoj čudesnoj snazi. Bez novca, scenarija i konačne ideje o tome kako bi film trebao izgledati Darren je krenuo sa snimanjem. Kroz snimanje Bog mu je pokazao naklonost; predvidio je financije, poveo na put oko svijeta i doveo na taj put nevjerojatne ljude...
   Čudesa koja se svakodnevno događaju među Afričkom djecom, nevjerojatne rijetke snimke kineske podzemne crkve, radikalno promijenjeni život istočno-evropskih Roma, iznenađujuće priče o Božjim čudesima, stotine uskrslih od mrtvih, nekadašnja palača Saddaama Husseina koja je sada crkva i još mnogo zanimljivih tema nalaze se u ovom dokumentarcu.
http://www.imdb.com/title/tt1797384/?ref_=fn_al_tt_1

SIRIJA - ZEMLJA NA RASKRIŽJU

Sirija, zemlja na raskrižju, 2017.
20:00 sati



SIRIJA - ZEMLJA NA RASKRIŽJU
2017. Hrvoje Ivančić, Goran Šafarek, 46 min. HR

   Glavna tema dokumentarnog filma „Sirija – zemlja na raskrižju“ je prikaz života na teritoriju pod kontrolom sirijskog režima. Kroz sugovornike svih društvenih slojeva pokušavamo saznati kako je sukob utjecao na život prosječnog Sirijca. Razgovaramo s ministrima u vladi, profesorima na sveučilištu, prodavačima na tržnici, poslovnim ljudima. U Damasku odlazimo do prvih linija bojišta udaljenih svega tri kilometra od samog centra grada, ali posjećujemo i devastirani grad Homs te kršćanska sela na prvoj liniji prema Islamskoj državi. Kršćanski korijeni Sirije još uvijek su prisutni u svakodnevnom životu, ali i pogođeni ratnim razaranjem, ponajviše islamističkim divljanjem. Saznajemo na koji su se način militanti odnosili prema kršćanima u drevnom gradu Malouli, mjestu gdje stanovnici još uvijek koriste aramejski, jezik Isusa Krista.

 

UTORAK / 11.04.

MAJKA BOŽJA GORIČKA: 6 STOLJEĆA TAJANSTVENE PRISUTNOSTI

Majka božja Gorička, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Neven Mihael-Dianežević, 47 min. HR

   Majka Božja Gorička, hodočasničko svetište, jedno je od najstarijih u Hrvatskoj, a najveće u Krčkoj biskupiji. Začetnici su mu benediktinci. Ponosi se tradicijom dugom oko devet stotina godina. Nalazi se u predjelu Goričice u obližnjem Jurandvoru odakle mu potječe naziv Majke Božje Goričke.
Na mjestu gdje se nalazi i danas, crkva je sagrađena u 15. stoljeću. Predaja kaže da su djeca u tri navrata 1415. godine na čudesan način pronašla na tom mjestu kip Majke Božje iz crkvice u Jurandvoru. Pri trećem preseljenju kipa, početkom kolovoza, Gospin kip je pronađen na snijegu i tako je označila kakvih dimenzija želi crkvu koja je potom sagrađena na tom mjestu.

 

KRAJOLIK U MAGLI

Topio stin omichli, 1988.
20:00 sati



(EVROPSKI KINO) KLUB
Topio stin omichli, 1988. Theo Angelopoulos, 127 min. GR
Scenarij:
Theodoros Angelopoulos, Tonino Guerra, Thanassis Valtinos
Uloge: Michalis Zeke, Tania Palaiologou, Stratos Tzortoglou
   Petogodišnji dječak Aleksandar i četrnaestogodišnja sestra Voula jedne se večeri odlučuju ukrcati na vlak i krenuti u potragu za ocem vjerujući da živi u Njemačkoj. Nakon što ih uhvati policija, a ujak odbije preuzeti skrb, daju se u bijeg. Na putu upoznaju mladog glumca Oresta koji im odlučuje pomoći da stignu do Soluna...
   Film predstavlja jedan od vrhunaca redateljeva stvaralaštva, a karakterizira ga iznimna vizualna ljepota, prožet je nezaboravnim trenucima, dugim kadrovima, sugestivnom fotografijom, izvrsnom glazbom, autoreferencijalnim citatima, vizualnim simbolima, upečatljivom glumom… Film je nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji (1988), Zlatnim Hugom u Chicagu (1988) te Europskom filmskom nagradom Felix za najbolji film (1989)... (HFS)
   Angelopoulosova definitivno neobična coming-of-age priča upotpunjena s motivima nadrealizma sigurno je film o kojem bi se dalo raspravljati. Scenarij je pisao Tonino Guerra, čovjek koji je pisao i za najpoznatije talijanske redatelje, a nekako se najveći dodir da primjetiti u načinu na koji su snimljene pojedine scene eksterijera, koje definitivno podsjećaju na Fellinijev rad u „Amarcordu“ i „8ipol“. Klasične fabule nema, film je spor sa nekoliko prilično šokantnih scena koje ostaju u pamćenju.... (www.forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0096288/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 12.04.

LOV NA DIVLJAKE

17:30 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

VUČJA DRUŽINA

The Company of Wolves, 1984.
20:00 sati



BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
The Company of Wolves, 1984. Neil Jordan, 95 min. UK
Scenarij:
Neil Jordan prema priči Angele Carter
Uloge: Sarah Patterson, Angela Lansbury, David Warner, Tusse Silberg, Micha Bergese
   Bizarna i poetična bajka koja inspiraciju vuče iz folk priča o vukodlacima praktično je mračnija obrada Crvenkapice uz motive odrastanja i seksualnog sazrijevanja...
   Mlada Rosaleen zaspi i sanja da živi u šumi s ocem, majkom i sestrom koju nedugo potom ubiju vukovi. Dok joj roditelji žaluju, ona posjećuje baku koja joj daje crveni šal i savjet da se pazi stranaca. Prilikom druge posjete baki, susreće privlačna lovca s kojim sklapa okladu: dobit će poljubac ako stigne do bake prije nje...
   Film vizualno izgleda skoro pa savršeno, atmosfera je hvale vrijedna. Najviše mi se sviđao zadnji dio filma, kada Rosaleen najdirektnije asocira na crvenkapicu. Jednostavno moraš uživati u moderniziranoj obradi te teme, posebice opskurnom razgovoru između djevojke i vuka... (www.horrorhr.com)
   Svojim filmom 'The Company of the Wolves' (1984.), filmskoj publici i kritici Jordan daje do znanja da je riječ o zaista darovitome redatelju. 'Vuk nije ono što se čini', poručuje ova moderna verzija bajke o Crvenkapici, nastala prema priči spisateljice Angele Carter, u kojoj je Jordan na vrlo nadrealan i provokativan način iz tradicionalnih bajkovitih motiva izvukao reference na odrastanje, pubertet i bujajuću seksualnost. Motivu čudovišta kao nečem što prkosi normativnom poretku Jordan će se vraćati i u kasnijim filmovima od kojih većina ni ne spada u domenu strave i užasa... (www.filmski.net)

http://www.imdb.com/title/tt0087075/?ref_=fn_al_tt_1


BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
   Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih

ČETVRTAK / 13.04.

TONI ERDMANN

Toni Erdmann, 2016.
17:00 sati



GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij
: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
   Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.

   Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
   BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
   CANNES 2016. FIPRESCI Prize
   http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1

PATERSON

Paterson, 2016.
20:00 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 14.04.

ŠUTNJA

Silence, 2016.
17:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

PATERSON

Paterson, 2016.
20:00 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 18.04.

PATERSON

Paterson, 2016.
17:30 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

DIJAMANTI NOĆI

20:00 sati



(EVROPSKI KINO) KLUB
Démanty noci, 1964. Jan Němec, 63 min. CZ
Scenarij:
Jan Nemec (prema priči Arnosta Lustiga)
Uloge: Ladislav Jánsky, Antonín Kumbera, Ilse Bischofova
   Dvojica mladića uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu za koncentracioni logor. Lutajući iscrpljeni nepoznatim podnebljem u potrazi za skloništem, hranom i vodom, proganjani neispunjenim snovima, fragmentarnim sjećanjima i košmarnim vizijama, postaju lovinom skupine vremešnih Nijemaca u lovu...
   Početkom 60-ih godina u čehoslovačkoj se kinematografiji pojavila nova generacija filmaša. Lista imena koja su u svega nekoliko godina stasala mahom na praškom FAMU poduža je, a predvode je Miloš Forman, Jiří Menzel, Ján Kadár, Jaromil Jireš, Juraj Herz, Věra Chytilová i Evald Schorma. Ova je generacija u razdoblju od nepunog desetljeća u potpunosti etablirala čehoslovačku kinematografiju u globalnim okvirima, a neočekivan uspjeh praške škole filma priskrbio joj je epitet „čehoslovačkoga filmskog čuda“. U toj plejadi snažnih autorskih ličnosti etiketu najtalentiranijeg redatelja ponio je danas malo poznati Jan Němec. „Enfant terrible“ generacije svojim je filmovima i ponajviše stilskom osebujnošću uzburkavao strasti i nije se libio otvoreno, a opet suptilno kritizirati politički establišment. Iako je u kasnijoj fazi karijere zbog objektivnih okolnosti i sukoba s tadašnjim komunističkim režimom bio prisiljen pobjeći u SAD, Němec je u tri ključne godine svoga stvaralaštva (1964. – 1967.) udario snažan pečat domicilnoj kinematografiji. U tome kratkom razdoblju snimio je tri cjelovečernja filma – prvijenac „Démanty noci“, „O slavnosti a hostech“ i „Mucedníci lásky“ te jednu epizodu („Podvodníci“) u omnibusu „Perličky na dně“. Na samome početku redateljske karijere inspiraciju je crpio iz tada recentno objavljenih pripovijesti češkoga pisca Arnošta Lustiga...
   Dugometražni prvijenac jednog od najistaknutijih redatelja češkog novog vala, adaptacija je autobiografske novele Arnošta Lustiga „Tama nema sjenku“. Ova eksperimentalna ratna drama usredotočena se na dvojicu mladih Židova koji uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu ka konc-logoru... Kidajući okove konvencionalnog pripovijedanja, svodeći dijalog na minimum i oslanjajući se, uz repeticiju, na uzburkane misli u nezavidnoj situaciji primjerene postupke svojih likova, Němec maestralno oslikava očaj i strah, fizičku iznemoglost i stanje izmučene psihe dječaka. Prisnost ručne kamere, koja ih prati u naizgled beskrajnom lutanju i spuštanju na nivo životinja, doprinosi subjektivizaciji njihovog košmarnog doživljaja, pri čemu je holokaust iskorišćten kao paravan za prikaz preživljavanja u ekstremnim uvjetima... (Nikola Gocić /ngbooart.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0058001/?ref_=fn_al_nm_1a

SRIJEDA / 19.04.

TRGOVAČKI PUTNIK

Forushande / The Salesman, 2016.
17:30 sati



OSCAR 2017. Najbolji strani film
Forushande / The Salesman, 2016. Asghar Farhadi, 125 min. IR / FR
Scenarij:
Asghar Farhadi
Uloge: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti, Babak Karimi
   Triler-drama „Trgovački putnik“ nosi hitchcockovsku notu stalne neizvjesnosti i iščekivanja, u čemu je Farhadi nenadmašan majstor zanata, jer dok trnci prolaze kožom, gledatelj je emocionalno uznemiren i stalno zabrinut za likove i njihovu sudbinu... U ovoj priči to je bračno-glumački par Rana i Emad kojem se, zbog iznenadne opasnosti od rušenja zgrade u kojoj žive te prisilne selidbe, život okrene naglavačke. Spletom nesretnih okolnosti, njihov je odnos, kao i u predstavi „Smrt trgovačkog putnika“, koju trenutačno pripremaju na kazališnim daskama, stavljen na kušnju, a moralne i emotivne dvojbe postaju nepodnošljiv uteg - Ako ti netko uništi život, kako ga ne mrziti? Je li osveta opravdana i u kojim uvjetima ili treba pronaći snage i oprostiti?
   Asghar Farhadi još je jednom pokazao zašto ga je renomirani časopis „The Time“ uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. On nije samo najjača karika današnje iranske kinematografije, on se beskompromisno bori za ono u što vjeruje. Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara poprilično je 'zakuhao' situaciju, kad je u znak protesta protiv Trumpa i njegove antiizbjegličke politike koja njegovu iranskom narodu ne dopušta ulazak u SAD, otvoreno bojkotirao ceremoniju.
   „Trgovački putnik“ osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku, kao i „dražesne pupoljke canneske“ šest mjeseci ranije, točnije nagradu za najbolji scenarij i najbolju glavnu mušku ulogu za Shahaba Hosseinija, s kojim je Farhadi surađivao i na prethodnu filmu „Nader i Simin se rastaju“, koji je nanizao brojne nagrade, uključujući i Oscara za najbolji strani film, i Farhadija vinuo u zvjezdanu redateljsku orbitu. Inače, slavni iranski redatelj u vitrini ima sve najznačajnije filmske nagrade - Berlinskog srebrnog medvjeda (dvostruko), Zlatni globus i brojne druge...
   Struka je film počastila izuzetnim komplimentima, pa tako Variety hvali božanstvenu glumu i uraganske emocije tandema Alidoosti-Hosseini, Guardian naglasak stavlja na pametnu prču i besprijekornu dramu, dok se Hollywood Reporter divi kako Farhadi znalački plete mrežu oko gledatelja i na kraju ga ostavlja bez daha...
http://www.imdb.com/title/tt5186714/?ref_=nv_sr_1

OLUJNI PONEDJELJAK

20:00 sati



BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Stormy Monday, 1988. Mike Figgis, 93 min. UK/US
Scenarij:
Mike Figgis
Glazba: Mike Figgis
Uloge: Melanie Griffith, Tommy Lee Jones, Sting, Sean Bean, James Cosmo
   U depreisvnom Newcastlu, gdje vlada nezaposlenost, stiže ljubitelj jazza Brendan i zaposli se kao čistač u jazz-klubu čiji je vlasnik Finney. U obližnjem restoranu kao konobarica radi Amerikanka Kate s kojom Brendan stupi u ljubavnu vezu. U restoranu čuje razgovor dvojice sumnjivih tipa koji se spremaju posjetiti Finneya da bi ga prisilili da proda klub...
   „Pitao me prije nekog vremena jedan poznanik... zašto filmski kritičari svo svoje vrijeme troše govoreći o priči a nikada o vizualnim (i glazbenim) kvalitetama filma. Dobro pitanje, a ako je iti jedan film takav primjer, onda je to „Olujni ponedjeljak“, debitantski film Mike Figgisa. Svakako obratite pažnju na fotografiju, način snimanja i glazbu... Dobru glazbu... (Roger Ebert)
   Nikad nisam bio velika obožavateljica Melanie Griffith i Stinga, ali sam oduvijek uživala u izvedbama Tommyja Lee Jonesa i Seana Beana, tako da sam bio sigurna  što očekivati. Ali, svo četvoro me impresioniralo svojim nastupima. Ovo je film koji zahtijeva korištenje vlastitih osjetila: sjajna fotografija (Roger Deakins) ima sve odlike klasičnog film noira, a kada je u kombinaciji s prekrasnim jazz soundtrackom, stvara Moody atmosferu koju nemamo priliku često vidjeti u 80-tima. Sve u svemu, ovo je više nego dobar film upijajuće atmosfere i dobrih glumačkih izvedbi... (GirlwonderReturns/imdb)
   Ovo je jedan od onih tzv. sleepera: dobar film koji nije dovoljno poznat ..... ali bi trebao biti... (ccthemovieman-1/imdb)
   Poput Mike Hodgesa u klasiku ‘Get Carter’ (1971), Mike Figgis nudi uznemirujući pogled na Newcastle u ovoj suvremenoj jazz krimi-drami. Čak i kada prepoznate kuda će vas priča odvesti, ne brinite - ovaj film je dobro uravnotežen, uzbudljiv, fascinantan i dovoljno brzog tempa. Glumci izvrsni, slike grada  mračne i prijeteće kao u „Get Carter”, a vrhunski zvučni jazz zapis pomaže atmosferi. „Stormy Monday“ je dobar primjer uspona modernog britanskog filma u 80-tima....  (Mikew3001/imdb)

http://www.imdb.com/title/tt0096180/?ref_=nv_sr_1


BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
   Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih

ČETVRTAK / 20.04.

LOV NA DIVLJAKE

17:30 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

TRGOVAČKI PUTNIK

Forushande / The Salesman, 2016.
20:00 sati



OSCAR 2017. Najbolji strani film
Forushande / The Salesman, 2016. Asghar Farhadi, 125 min. IR / FR
Scenarij:
Asghar Farhadi
Uloge: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti, Babak Karimi
   Triler-drama „Trgovački putnik“ nosi hitchcockovsku notu stalne neizvjesnosti i iščekivanja, u čemu je Farhadi nenadmašan majstor zanata, jer dok trnci prolaze kožom, gledatelj je emocionalno uznemiren i stalno zabrinut za likove i njihovu sudbinu... U ovoj priči to je bračno-glumački par Rana i Emad kojem se, zbog iznenadne opasnosti od rušenja zgrade u kojoj žive te prisilne selidbe, život okrene naglavačke. Spletom nesretnih okolnosti, njihov je odnos, kao i u predstavi „Smrt trgovačkog putnika“, koju trenutačno pripremaju na kazališnim daskama, stavljen na kušnju, a moralne i emotivne dvojbe postaju nepodnošljiv uteg - Ako ti netko uništi život, kako ga ne mrziti? Je li osveta opravdana i u kojim uvjetima ili treba pronaći snage i oprostiti?
   Asghar Farhadi još je jednom pokazao zašto ga je renomirani časopis „The Time“ uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. On nije samo najjača karika današnje iranske kinematografije, on se beskompromisno bori za ono u što vjeruje. Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara poprilično je 'zakuhao' situaciju, kad je u znak protesta protiv Trumpa i njegove antiizbjegličke politike koja njegovu iranskom narodu ne dopušta ulazak u SAD, otvoreno bojkotirao ceremoniju.
   „Trgovački putnik“ osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku, kao i „dražesne pupoljke canneske“ šest mjeseci ranije, točnije nagradu za najbolji scenarij i najbolju glavnu mušku ulogu za Shahaba Hosseinija, s kojim je Farhadi surađivao i na prethodnu filmu „Nader i Simin se rastaju“, koji je nanizao brojne nagrade, uključujući i Oscara za najbolji strani film, i Farhadija vinuo u zvjezdanu redateljsku orbitu. Inače, slavni iranski redatelj u vitrini ima sve najznačajnije filmske nagrade - Berlinskog srebrnog medvjeda (dvostruko), Zlatni globus i brojne druge...
   Struka je film počastila izuzetnim komplimentima, pa tako Variety hvali božanstvenu glumu i uraganske emocije tandema Alidoosti-Hosseini, Guardian naglasak stavlja na pametnu prču i besprijekornu dramu, dok se Hollywood Reporter divi kako Farhadi znalački plete mrežu oko gledatelja i na kraju ga ostavlja bez daha...
http://www.imdb.com/title/tt5186714/?ref_=nv_sr_1

PETAK / 21.04.

PATERSON

Paterson, 2016.
17:30 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

SAMO JE KRAJ SVIJETA

Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016.
20:00 sati



Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016. Xavier Dolan, 99 min. CA/FR
Scenarij:
Xavier Dolan
Uloge: Gaspard Ulliel, Vincent Cassel, Marion Cotillard, Lea Seydoux, Nathalie Baye
   Xavier Dolan je kanadsko redateljsko ime koje u filmskim krugovima odzvanja već od 2009. kada je fascinirao svojim dugometražnim debijem „Ubio sam majku“ („I killed my mother“), za koji je napisao scenarij, potpisao režiju te igrao glavnu ulogu. Film je svoj 'konto' u rekordnom roku podebljao na 30 značajnih nagrada, među njima i najvažnije tri na Festivalu u Cannesu, a struka je Dolana proglasila 'filmskim čudom od djeteta'.  U njegovu prepoznatljivu stilu uzburkanih emocija, intrigantnih kompleksnih odnosa i raskošnog glazbeno-vizualnog izričaja, stiže i njegov šesti film „Samo je kraj svijeta“, s uglednom glumačkom postavom koju predvode evropske zvijezde, Vincent Cassel, Marion Cotillard i Lea Seydoux.
   Mladom i slavnom piscu Louiseu dijagnosticirana je bolest koja se ne može izliječiti pa se nakon dugih dvanaest godina vraća kući da obitelji nekako kaže da - umire. Međutim, članove obitelji zatiče u potpunom kaosu i borbi s vlastitim demonima. Dok emotivno prekapa po svojoj sobi iz djetinjstva i lijepim uspomenama, iz začaranog kruga narušenih obiteljskih odnosa koji otežavaju svaku komunikaciju, teško je izaći, a kamoli naći priliku za posljednje zbogom...  Kaos u koji se pretvori jedan naizgled običan obiteljski ručak, u začaranom krugu borbe s vlastitim demonima svakog pojedinog člana obitelji, u stalnom je emotivnom 'crescendu'...
   Sam je Dolan ispričao kako je nakon snimanja vrlo intenzivne završne scene svaki put na setu netko ostao u suzama ili bez riječi, dajući još jednu intepretaciju one slavne „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
   „Samo je kraj svijeta“ lani je pokorio Cannes, osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu Ekumenskog žirija za režiju, osvojio je i nagradu Cesar, a sa šest rekordnih nagrada trijumfirao je na netom održanim Canadian Screen Awards, gdje je nagrađen i redatelj, i adaptirani scenarij te cijela glumačka ekipa.
http://www.imdb.com/title/tt4645368/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 22.04.

SAMO JE KRAJ SVIJETA

Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016.
17:30 sati



Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016. Xavier Dolan, 99 min. CA/FR
Scenarij:
Xavier Dolan
Uloge: Gaspard Ulliel, Vincent Cassel, Marion Cotillard, Lea Seydoux, Nathalie Baye
   Xavier Dolan je kanadsko redateljsko ime koje u filmskim krugovima odzvanja već od 2009. kada je fascinirao svojim dugometražnim debijem „Ubio sam majku“ („I killed my mother“), za koji je napisao scenarij, potpisao režiju te igrao glavnu ulogu. Film je svoj 'konto' u rekordnom roku podebljao na 30 značajnih nagrada, među njima i najvažnije tri na Festivalu u Cannesu, a struka je Dolana proglasila 'filmskim čudom od djeteta'.  U njegovu prepoznatljivu stilu uzburkanih emocija, intrigantnih kompleksnih odnosa i raskošnog glazbeno-vizualnog izričaja, stiže i njegov šesti film „Samo je kraj svijeta“, s uglednom glumačkom postavom koju predvode evropske zvijezde, Vincent Cassel, Marion Cotillard i Lea Seydoux.
   Mladom i slavnom piscu Louiseu dijagnosticirana je bolest koja se ne može izliječiti pa se nakon dugih dvanaest godina vraća kući da obitelji nekako kaže da - umire. Međutim, članove obitelji zatiče u potpunom kaosu i borbi s vlastitim demonima. Dok emotivno prekapa po svojoj sobi iz djetinjstva i lijepim uspomenama, iz začaranog kruga narušenih obiteljskih odnosa koji otežavaju svaku komunikaciju, teško je izaći, a kamoli naći priliku za posljednje zbogom...  Kaos u koji se pretvori jedan naizgled običan obiteljski ručak, u začaranom krugu borbe s vlastitim demonima svakog pojedinog člana obitelji, u stalnom je emotivnom 'crescendu'...
   Sam je Dolan ispričao kako je nakon snimanja vrlo intenzivne završne scene svaki put na setu netko ostao u suzama ili bez riječi, dajući još jednu intepretaciju one slavne „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
   „Samo je kraj svijeta“ lani je pokorio Cannes, osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu Ekumenskog žirija za režiju, osvojio je i nagradu Cesar, a sa šest rekordnih nagrada trijumfirao je na netom održanim Canadian Screen Awards, gdje je nagrađen i redatelj, i adaptirani scenarij te cijela glumačka ekipa.
http://www.imdb.com/title/tt4645368/?ref_=fn_al_tt_1

LOV NA DIVLJAKE

20:00 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

UTORAK / 25.04.

MANHATTAN

Manhattan, 1979.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Manhattan, 1979. Woody Allen, 96 min. US
Scenarij:
Woody Allen
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Mariel Hemingway, Michael Murphy, Meryl Streep
   Woody Allen je Isaac, 42godišnji pisac TV scenarija koji živi na Manhattanu. Jednostavno rečeno Isaac je nezadovoljan životom. Zapeo je na poslu koji ne može smisliti dok mu se bivša žena lezbijka odselila drugoj ženi te se bacila se u spisateljske vode. To ne bi bilo toliko strašno da njezina prva knjiga koju upravo piše ne govori o njihovoj turbulentnoj vezi. U međuvremenu se okrenuo novoj vezi s prelijepom Tracy koja ga jednostavno obožava, no osjećaj nije obostran, a ima i još jedan detalj vrijedan spomena. Ona je, naime, 17godišnjakinja zaokupljena školskim obvezama. Do dramatičnog zaokreta u Isaacovom životu doći će kada ga najbolji prijatelj Yala upozna sa svojom ljubavnicom Mary...
   Na trenutke nisam mogao pobjeći od osjećaja da gledam tisuću razglednica kako netko brzo niže na ekranu, snimke čovjeka koji svojim fotoaparatom vodi ljubav s gradom, s romantičnim šetalištima ispod starinskih uličnih svjetiljaka, njegovom veličanstvenom panoramom na mjesečini. Pričajući o uspjelim i, još više, manje uspjelim ljubavima među gradskim intelektualcima srednje klase, Allen istovremeno priča o ljubavi prema gradu, bilo već spomenutim kadrovima, plesom svjetla i sjena, često korištenom glazbom rođenog Njujorčanina Gershwina, ili čak samim likom koji tumači – osobom koja „ne može ostaviti New York jer ne bi preživjela nigdje drugdje“. Možemo mirne savjesti reći da je romansa između Isaaca i njegova grada, dakle, ujedno i najstabilnija, najsretnija od svih veza na „Manhattanu“. (Sven Mikulec, FAK)
   Uz uspio snimateljski rad te duhovit i slojevit scenarij, razigrana glumačka ekipa obogaćuje jedan od redateljevih najcjenjenijih filmova, hvaljen i zbog vješta izazivanja gledateljskih emocija te komičnih učinaka... (Nikica Gilić, HFL)

http://www.imdb.com/title/tt0079522/?ref_=nv_sr_3

TANJA MRAVAK... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA

FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA: Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
20:00 sati



FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića

   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 27.6. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ

JESEN 2017.
Ante Tomić, Božidar Maljković, Zoran Čutura, Daniela Trbović...

http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/429852/odzvonilo-eli-hadziselimovicu-u-kinoteci-zlatna-vrata-slavni-biraju-filmove

SRIJEDA / 26.04.

ANNIE HALL

Annie Hall, 1977.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Annie Hall, 1977. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij:
Woody Allen, Marshall Brickman
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Carol Kane, Paul Simon
   Jedan od najpoznatijih filmova Woodyja Allena dijelom je autobiografska priča i njegova najuspješnija filmska suradnja s Diane Keaton, tadašnjom partnericom i u privatnom životu. Woody tumači četrdesetogodišnjeg komičara Alvyja, neurotična intelektualca iz New Yorka koji se prisjeća veze s Annie Hall. Veza je prekinuta i on pokušava shvatiti što je pošlo po krivu...
   Zato je „Annie Hall“, čije menhetenske manire inkarnira njegova muza Diane Keaton, sveden na seriju sumanutih anegdota o egzistencijalnim strahovima, masturbaciji, snifanju kokaina, odlascima u kino, psihoanalizi itd. One-lineri su oštri poput najoštrijega žileta. A Keaton je u ovom filmu postala ikona stila, pa su njene jakne od tweeda, kaki hlače, bijela košulja, kravata i crni prsluk postali ono što je za Audrey Hepburn bila mala crna haljina... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0075686/?ref_=nv_sr_1

GLAD

The Hunger, 1983.
20:00 sati



BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
The Hunger, 1983. Tony Scott, 97 min. UK/US
Scenarij:
Ivan Davis i Michael Thomas po romanu Whitleya Striebera
Uloge: Catherine Deneuve, David Bowie, Susan Sarandon
   Elegantna gotička drama o besmrtnoj ljepoti, beskrajnoj strasti i njihovoj strašnoj cijeni - gladi... Pred nama je još jedna prilika da se uvjerimo u umjetnički talent (ne samo glazbenika) Davida Bowieja!
   Miriam Blaylock prelijepa je bogata žena, ali i vampirica, a dugovječnost zahvaljuje ljubavnicima. Oni zauzvrat primaju obećanje vječnoga života, a i oni i Miriam hrane se krvlju stranaca. Privlačni čelist John s Miriam je već dva stoljeća, no odjednom na sebi počne zamjećivati znakove ubrzana starenja. Shvativši da obećanje vječnog života ne podrazumijeva i vječnu mladost, zatraži pomoć doktorice Sare Roberts koja proučava fenomen starenja. Ona baš i ne vjeruje u njegovu priču, ali je zainteresirana pa kontaktira Miriam... i takođe biva uhvaćena u zamku...
   „Postmodernistički vampirski film, uznemirujuć u svojoj sugestiji da muškarci i žene 80-tih godina prošlog stoljeća imaju iste želje, iste apetite i iste potrebe za moći, novcem i seksom... (Elaine Showalter, američka kritičarka)
http://www.imdb.com/title/tt0085701/?ref_=fn_al_tt_1


BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
   Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih

ČETVRTAK / 27.04.

INTERIJERI

Interiors, 1978.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Interiors, 1978. Woody Allen, 93 min. US  
Scenarij:
Woody Allen
Uloge: Diane Keaton, Kristin Griffith, Mary Beth Hurt, Geraldine Page, E.G. Marshall
   Prva drama Woody Allena nakon niza komedija snimljenih tijekom sedamdesetih...
   Tri odrasle sestre pokušavaju se nositi s posljedicama nenadana razvoda roditelja, Arthura i Eve. Renata je pjesnikinja čiji suprug, pisac Frederik, teško podnosi njezin uspjeh. Flyn je tašta glumica čijim se lošim filmovima ostali podsmjehuju. Joey je udana za Mikea, a nije zadovoljna poslom u oglašavanju...
   Jedna od najboljih Allenovih ‘klasičnih’ drama, također je nastala pod velikim utjecajem švedskog majstora i jednog od najvećih redatelja svih vremena Ingmara Bergmana. Šteta što je ovaj film u samom startu osuđen da padne u zaborav iako je izuzetno kvalitetan. 1977. godine izašao je „Annie Hall“, a dvije godine kasnije „Manhattan“ pa se tako „Interiors“, kao egzistencijalistička drama, našao u sendviču dvije najbolje ili barem najpopularnije komedije ovog američkog autora. Film govori o tri potpuno različite sestre koje se okupljaju kada njihov otac objavi da će se rastati od psihički bolesne majke. Ozbiljna je to drama koja odiše bergmanovskom atmosferom i tišinom te na specifičan, ali i moderan način prikazuje odnose u obitelji... (Borna Zidarić, www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0077742/?ref_=nm_flmg_wr_49

PRIJE SVEGA MILES

20:00 sati



Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
   Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).

   Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
   Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
   Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
   Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)

http://www.imdb.com/title/tt0790770/

PETAK / 28.04.

SVE ŠTO STE ODUVIJEK ŽELJELI ZNATI O SEKSU, A NISTE SE USUDILI PITATI

Everything You Always Wanted to Know About Sex * But Were Afraid to Ask, 1972.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Everything You Always Wanted to Know About Sex * But Were Afraid to Ask, 1972. Woody Allen, 88 min. US  
Scenarij:
Woody Allen prema istoimenoj knjizi Davida Reubena
Uloge: Woody Allen, Gene Wilder, Louise Lasser, Lynn Redgrave, John Carradine, Lou Jacobi
   Omnibus od sedam samostalnih priča kojima je jedina poveznica seksualna tematika...
   Dvorska luda pokušava zavesti kraljicu podmetnuvši joj afrodizijak. Psiholog nakon dolaska novog pacijenta počne preispitivati vlastiti ljubavni život. Talijanski par ima problema s postizanjem orgazma. Sredovječni muškarac krije neobičnu tajnu. Televizijski voditelj s gostima diskutira o perverzijama. Upoznajemo znanstvenika koji se bavi istraživanjem seksa. Završno, jedan spermij misli kako nije dorastao zadatku...
   „Sve što ste oduvijek željeli znati o seksu (ali ste se bojali pitati)“ Allen je napravio 1972. godine i to kao parodiju na istoimenu seksološku knjigu u kojoj sam glumi spermića s egzistencijalističkim dvojbama (Gdje smo i kuda idemo?) a tu je još i odlični Gene Wilder kao psihijatar zaljubljen u ovcu.
   Relativno vulgaran i katkad apsurdan humor omnibusa ''Sve što ste željeli znati o seksu, a niste se usudili pitati'' parodiraju priručnik za seks Davida Rubena... Ranih 1970-ih dr. David Reuben je napisao vrlo ozbiljan seksualni priručnik koji je postao bestseler. Suočen s tim epom nastavne erotike, Woody Allen odlučio je adaptirati ovu knjigu na filmsko platno podijelivši je u više pojedinačnih „tematskih epizoda“. Njegovi se humoristični skečevi bave seksom na javnom mjestu, odijevanju u odjeću suprotnog spola, ženskim poprsjem, perverzijama i ostalim seksističkim temama, u Woodyjevom stilu.   
   Odlična parodija koja ismijava razne pseudo-znanstvenike koji su se pojavili tijekom seksualne revolucije... (Igor Šimulija, telegram.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0068555/?ref_=nm_flmg_wr_53

THE BEATLES

The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years
20:00 sati



The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
   Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
   Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
   Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
   U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
   Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/

SUBOTA / 29.04.

PATERSON

Paterson, 2016.
17:30 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

GIMME DANGER

Gimme Danger, 2016.
20:00 sati



GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US

   Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
   Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.

   „Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
   Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
   „U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/

UTORAK / 02.05.

RASPJEVANA ULICA

Sing Street, 2016.
17:30 sati



Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij:
John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
   Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
   U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
   Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
   Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1

LOMEĆI VALOVE

Breaking the Waves, 1996.
20:00 sati



Breaking the Waves, 1996. 159 min. DK/ES/DE/IS/FR/NL
Scenarij:
Lars von Trier, Peter Asmussen
Uloge: Emily Watson, Stellan Skarsgard, Katrin Cartlidge, Jean-Marc Barr, Udo Kier
   Film se odigrava u malenoj, seoskoj, ekstremno religioznoj zajedinici koju nastanjuju pomorci, radnici, svećenici i pobožne kućanice. Mlada, religiozna, naivna i blago autistična djevojka Bess McNeil zaljubljuje se u danskog naftnog radnika Jana. Njih dvoje su snažno zaljubljeni, a kad Jan ode na svoju bušotinu Bes se moli da se vrati jednom zauvijek. Jan se zaista i vraća, ali slomljenog vrata u nesreći na naftnoj platformi. Zbog njegovog zdravstvenog stanja Jan i Bess više ne mogu uživati u seksu, pa Jan nagovara Bess da nađe drugog ljubavnika, a njemu da prepričava detalje. Kako Bess postaje sve izopačenija u svom seksualnom životu, tako sve više vjeruje da je njeno ponašanje vođeno od strane Boga i da pomaže Janovom oporavku... (film je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma)

CANNES 1996. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
EUROPEAN FILM AWARDS 1996. NAJBOLJI FILM

   Potpuno sam predvidio i zaboravio moj omiljeni ljubavni film svih vremena. Možda zbog činjenice da „Breaking the waves“ i nije klasična ljubavna drama, već remek djelo koje se bavi religijom, ljubavlju, seksom, brakom, malim društvenim zajednicama, stereotipima, strasti i mentalnom bolešću kao ni jedan prije njega... Kraj filma je jedan od najgenijalnijih, najšokantnijih i najsnažnijih završetaka filma. Kadar koji "deus ex machina" rješava sve dileme, zaplete i dvojbe filma nemjerljivom jasnoćom božje providnosti. Taj zadnji kadar koji je i najhladnijim slomio srce, govori više o ljubavi, religiji i iskrenoj bezuvjetnoj vjeri u Boga nego sve stranice Bibillje, Kurana, Scijentologije i ne znam čega sve ne zajedno. Savršen kadar, dostojan karizmatičnog i tragičnog filma kao što je remek djelo "Breaking the Waves"... (zujo / movie-maker.bloger)
http://www.imdb.com/title/tt0115751/?ref_=nv_sr_5

LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
   Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

SRIJEDA / 03.05.

THE BEATLES

The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years
17:30 sati



The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
   Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
   Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
   Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
   U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
   Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/

MOJA LIJEPA PRAONICA

My Beautiful Laundrette, 1985.
20:00 sati



BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
My Beautiful Laundrette, 1985. Stephen Frears, 97 min. UK
Scenarij:
Hanif Kureishi
Uloge: Gordon Warnecke, Daniel Day-Lewis, Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Derrick Branche
   Omar je mladi Englez pakistanskoga porijekla koji živi u Londonu osamdesetih tijekom vladavine Margaret Thatcher. Omarov otac Hussein je u domovini bio poznati ljevičarski novinar, ali sada ne voli ni politiku ni Englesku u kojoj živi. S druge strane, Omarov ujak Nasser vrlo dobro se snašao u novom okruženju i sposoban je poduzetnik. Nakon nekih sitnih poslića za ujaka, Omar postaje voditelj praonice rublja. Starom prijatelju iz djetinjstva, mladom, anarhoidnom Englezu Johnnyju, Omar ponudi posao u praonici…
   Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima...(Goran Markovčić/onaj koji gleda filmove)
   Moja lijepa praonica (1985), prema scenariju Hanifa Kureishija, vješto isprepleće etničke, homoseksualne i sociološke motive u ironičnoj analizi britanskog društva, a redatelju donosi međunarodna priznanja... (Diana Nenadić, HFL)

http://www.imdb.com/title/tt0091578/?ref_=nv_sr_1

ČETVRTAK / 04.05.

RASPJEVANA ULICA

Sing Street, 2016.
17:30 sati



Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij:
John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
   Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
   U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
   Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
   Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1

FRANTZ

Frantz, 2016.
20:00 sati



Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij:
François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
   U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
   Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 05.05.

GIMME DANGER

Gimme Danger, 2016.
17:30 sati



GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US

   Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
   Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.

   „Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
   Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
   „U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/

FRANTZ

Frantz, 2016.
20:00 sati



Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij:
François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
   U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
   Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 06.05.

FRANTZ

Frantz, 2016.
17:30 sati



Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij:
François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
   U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
   Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1

RASPJEVANA ULICA

Sing Street, 2016.
20:00 sati



Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij:
John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
   Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
   U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
   Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
   Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1

UTORAK / 09.05.

GIMME DANGER

Gimme Danger, 2016.
17:30 sati



GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US

   Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
   Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.

   „Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
   Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
   „U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/

IDIOTI

Idioterne, 1998.
20:00 sati



Idioterne, 1998. 117 min. DK/S/ES/FR/NL/IT
Scenarij:
Lars von Trier
Uloge: Bodil Jorgensen, Jens Albinus, Anne Louise Hassing, Troels Lyby, Nikolaj Lie Kaas
   Grupa mladih ljudi odluči se "obračunati" s društvom oko sebe na originalan način. Iako su svi potpuno zdravi i inteligentni, u društvu ostalih se ponašaju kao da su mentalno hendikepirani. Ono što je za njih terapija, slobodno nazvana spazzing, okolini predstavlja smetnju i neugodu. Najistaknutiji među njima je Stoffer, a nakon jednog izlaska u javnost pridružuje im se Karen. Problemi nastaju kad od njih zatraže da glume idiote i u krugu obitelji...
CANNES 1998. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
EUROPEAN FILM AWARDS 1998. NOMINACIJA ZA NAJBOLJI SCENARIJ

   U „Idiotima“, svom jedinom filmu Dogme 95, von Trier, na površinskoj razini, više nego ikad izaziva moralne standarde građanskoga društva tematizirajući anarhoidnu skupinu mladih ljudi koji izigravaju mentalno retardirane osobe sa svrhom razotkrivanja društvenog licemjera, što na kraju prerasta u razotkrivanje vlastite nemoći spram društvenih regula, odnosno pristajanje na, renoarovski rečeno, pravilo igre. Od svih idiota, jedina osoba koja se i u stvarnom životu, a ne samo u prolaznoj dvotjednoj egzibicijskoj pustolovini, zapravo hepeningu, usudila poremetiti pravila igre jest ona koja im se posljednja i gotovo nesvjesno pridružila — sredovječna Karen. (Damir Radić / www.matica.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0154421/?ref_=nv_sr_5

LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
   Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

SRIJEDA / 10.05.

THE BEATLES

The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years
17:30 sati



The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
   Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
   Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
   Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
   U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
   Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/

PLES U TAMI

Dancer in the Dark, 2000.
20:00 sati



Dancer in the Dark, 2000. 140 min.
Scenarij:
Lars von Trier
Uloge: Björk, Catherine Deneuve, David Morse, Peter Stormare, Joel Grey
   Iako snimljen u Švedskoj, radnja filma događa se u SAD-u. Godina je 1964., a Selma je sa sinom Geneom stigla iz istočne Europe da bi zaradila za operaciju njegovih očiju. Oboje imaju isti genetski poremećaj čija je posljedica sljepilo. Dok se njezin vid sve više pogoršava, Selma sina želi spasiti iste sudbine. Amerika se ne pokazuje kao obećana zemlja i Selma živi u siromaštvu. Tajnu snagu pronalazi u ljubavi prema holivudskim mjuziklima.
CANNES 2000. ZLATNA PALMA
CANNES 2000. NAJBOLJA GLUMICA
EUROPEAN FILM AWARDS 2000. NAJBOLJI FILM
EUROPEAN FILM AWARDS 2000. NAJBOLJA GLUMICA

   Osebujnom von Trieru, koji za sebe kaže da se boji svega osim snimanja filmova, može se prigovoriti svašta, ali ne i da je kukavica ili predvidljiv, jer jedino što je u njegovim filmovima isto jest da stalno preispituje njihove i svoje granice. „Ples u mraku“ dio je trilogije Zlatno srce (uz Lomeći valove i Idiote) u kojoj on sadistički muči svoje junakinje samo da bi pokazao da one to mogu podnijeti. U ovom višeslojnom filmu prepunom dualnosti i simbolike von Trier je odlučio žrtvovati tihu, ali snažnu Selmu u zamjenu za katarzu gledatelja (a možda i svoju), u čemu ne bi uspio bez izvanredne Islanđanke... (Ana Zupcic, www.fak.hr)
   Ovaj pokušaj da se zastarjeli žanr mjuzikla predstavi novim generacijama u novom i bizarnom izdanju možda nije najbolji film prošle godine, ali je svakako jedan od najzanimljivijih, te stoga zaslužuje da se preporuči cak i onim gledateljima koji nisu fanovi ekscentričnog danskog režisera... (Dragan Antulov, purger.com)

http://www.imdb.com/title/tt0168629/?ref_=fn_al_tt_1

LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
   Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

ČETVRTAK / 11.05.

SLUŠKINJA

Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016.
17:30 sati



Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij:
Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
   Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
   Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
   Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
   Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
   Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1

MATURA

Bacalaureat / Graduation, 2016.
20:00 sati



Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij
: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
   Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
   „Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
   „Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   „Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
   „Brutalno iskren film.“ Time out
   „Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
   „Intiman epski film britke inteligencije“  Playlist
   „Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
   „Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll

http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2

 

PETAK / 12.05.

FRANTZ

Frantz, 2016.
17:30 sati



Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij:
François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
   U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
   Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1

SLUŠKINJA

Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016.
20:00 sati



Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij:
Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
   Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
   Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
   Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
   Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
   Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 13.05.

PRIJE SVEGA MILES

17:30 sati



Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
   Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).

   Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
   Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
   Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
   Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)

http://www.imdb.com/title/tt0790770/

MATURA

Bacalaureat / Graduation, 2016.
20:00 sati



Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij
: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
   Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
   „Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
   „Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   „Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
   „Brutalno iskren film.“ Time out
   „Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
   „Intiman epski film britke inteligencije“  Playlist
   „Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
   „Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll

http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2

 

NEDJELJA / 14.05.

SECRET ARTS CINEMA 3

Secret Arts Cinema 3
20:00 sati



Secret Arts Cinema 3 / Majčin dan!
Secret Arts Cinema novi je filmski program posvećen umjetnosti.
   Zašto Secret Arts Cinema? Jer mi volimo kreativno pa vas vodimo u filmsko-umjetničku avanturu koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju ništa o filmu koji će gledati. Naslov filma ostaje tajna sve do početka projekcije. Jeste li spremni prepustiti se iznenađenju?
   Budite sigurni, za vas smo pripremili niz zanimljivih filmova o sjajnim arhitektima, dizajnerima, umjetnicima i zanatlijama. Njihova svjedočanstva o nama poznatim ili potpuno nepoznatim kreacijama u formi filma. Umjetnost se s umjetnošću susreće, isprepliće i komunicira u vremenu i prostoru, na svim razinama i u svim kulturama.
   Projekt Secret Arts Cinema na kreativan i izravan način povezuje filmske gledatelje sa značajnim umjetničkim djelima.
   Nakon prve tajne projekcije 8. veljače 2017. u Osijeku, Rijeci i Splitu, avantura se nastavila i na drugim lokacijama u Hrvatskoj. Gledat ćemo filmove na temu umjetnosti. Recentne, zanimljive i u Hrvatskoj još neprikazane, filmove istaknutih autora o pothvatima nadarenih, a često i genijalnih autora.
   Pozvani su svi, dolazak je za ljubitelje umjetnosti obavezan a ulaz slobodan.
   VOLIM(O)  KREATIVNO!

UTORAK / 16.05.

MATURA

Bacalaureat / Graduation, 2016.
17:30 sati



Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij
: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
   Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
   „Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
   „Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   „Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
   „Brutalno iskren film.“ Time out
   „Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
   „Intiman epski film britke inteligencije“  Playlist
   „Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
   „Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll

http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2

 

DOGVILLE

Dogville, 2003.
20:00 sati



Dogville, 2003. 178 min. DK/S/FR/NL/IT/DE/UK/NO/FI
Scenarij:
Lars von Trier
Uloge: Nicole Kidman, Harriet Andersson, Lauren Bacall, Jean-Marc Barr, Paul Bettany
   Mlada, lijepa Grace u bijegu od gangstera stiže u gradić Dogville. Za njom se čuju pucnji i očito je da joj je život u opasnosti. Prvi je susreće Tom te nagovara sugrađane da je prihvate i sakriju. Zauzvrat, Grace počinje raditi za njih. Uskoro šerif susjednog grada stiže raspitujući se o njoj. Njezini novi sugrađani šute, no cijena skrivanja s vremenom postaje sve viša...
CANNES 2003. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
EUROPEAN FILM AWARDS 2003. NAJBOLJI REDATELJ

   Film koji će ostaviti na vas veliki dojam i nikada ga nećete zaboraviti. Da li su ljudi zapravo temeljno zli? Film me je potresao do srži. Obavezno pogledati ako želite dobiti nešto više... (cetkovic/filmski.net)
   'Dogville' je, uz Lynchev 'Mulholland Drive', vjerojatno najbolji film 21. stoljeća... (poiccard/ filmski.net)
   Lars Von Trier je i ovim svojim ostvarenjem pokazao da su mu likovi, i ono što oni mogu pružiti, centar svega. Neki mu stavljaju etiketu ženomrsca, koji u svim svojim filmovima do kraja napati glavne ženske likove. Ali njegove junakinje u filmu uvijek zadaju zadnji udarac. I njegove junakinje mi volimo. Sve do jedne. I Bess i Selmu i Grace i.... Genijalno! (maggie_the cat/filmski.net)
   Dogville je jako inteligentna drama o ljudskom licemjerstvu i pohlepi. Šteta bi bilo propustiti ovako remek-djelo! (larsvontrier fan/filmski.net)

http://www.imdb.com/title/tt0276919/?ref_=nv_sr_1

LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
   Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

SRIJEDA / 17.05.

FRANTZ

Frantz, 2016.
17:30 sati



Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij:
François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
   U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
   Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1

MANDERLAY

Manderlay, 2005.
20:00 sati



Manderlay, 2005. 139 min. DK/S/FR/NL/IT/DE/UK
Scenarij:
Lars von Trier
Uloge: Bryce Dallas Howard, Isaach De Bankolé, Danny Glover, Willem Dafoe, Michaël Abiteboul
   Nastavak filma Dogville (2003.), također s Grace Mulligan kao protagonisticom. Ovaj put ona se nađe na jugu Amerike, na plantaži pamuka koju vodi starija gospođa koju zovu Mam. Pukim slučajem, zahvaljujući mladoj crnkinji, otkriva da je na tom mjestu ropstvo opstalo čak sedamdeset godina nakon ukidanja. Šokirana tom spoznajom, uz pomoć očevih gangstera odluči to promijeniti.
CANNES 2005. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU
   „Dogville“ i „Manderlay“ dva su za mene ponajbolja filma Larsa Von Triera. Jednostavno kada sam prvi puta gledao „Dogville“ bio sam zapanjen tom nevjerojatno uspješnom teatralizacijom filma. Nastavak njegove Američke trilogije mi je još više sjeo jer je tu sve, što nije uspio u prvom dijelu, doveo do savršenstva... (http://blog.dnevnik.hr/film)
http://www.imdb.com/title/tt0342735/?ref_=nv_sr_1

LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
   Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

 

ČETVRTAK / 18.05.

MATURA

Bacalaureat / Graduation, 2016.
17:30 sati



Bacalaureat / Graduation, 2016. Cristian Mungiu, 128 min. RO/FR/BE
Scenarij
: Cristian Mungiu
Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Rares Andrici, Lia Bugnar
   Romeo Aldea (49) je liječnik koji živi u malom planinskom gradu u Transilvaniji gdje odgaja svoju kćerku Elizu s namjerom da, kada postane 18-godišnjakinja, napusti Rumunjsku kako bi se školovala i živjela u inozemstvu. Njegov plan blizu je ostvarenja jer je Eliza dobila stipendiju za studij psihologije u Velikoj Britaniji. Treba još samo položiti državnu maturu, formalnost za tako dobru učenicu. No dan prije prvog pisanog testa, Eliza je napadnuta, a njena je budućnost ugrožena. Romeo mora donijeti odluku. Postoji nekoliko načina da riješi tu situaciju, ali ni jedan ne uključuje principe koje je on, kao otac, prenio na svoju kćerku... (CANNES 2016. NAJBOLJI REDATELJ)
   „Rumunjska se u Hrvatskoj reklamira kao neoliberalna oaza gdje su IT stručnjaci oslobođeni poreza, a poduzetništvo cvjeta. No u Rumunjskoj koju vidimo u posljednjem djelu vodeće perjanice tamošnjeg filma Cristana Mungiua stvari ne funkcioniraju baš kako nam govore propovjednici slobodnog tržišta. Kapitalizam o kojemu su iza željezne zavjese slušali bajke samo je novi katalizator korupcije u svim porama društva, a sreća je za Rumunje nešto što postoji samo na ’obećanom Zapadu’, govori nam odličan Mungiujev film. Glavni je lik cijenjeni doktor medicine, ali s obzirom na to da je sav novac uložio u obrazovanje kćeri, i on samo preživljava. Ovo je i film o propalim snovima jedne generacije, o neuspjeloj tranziciji iz komunizma u kapitalizam, a ponajviše o kolektivnom osjećaju manje vrijednosti jednoga okoštalog društva... (Luka Fišić, lider/media)
   „Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   „Majstorski, kompleksan film istančanih psiholoških nijansi i moralnog tereta. Zamršen i duboko inteligentan.“ Guardian, Peter Bradshaw
   „Brutalno iskren film.“ Time out
   „Prekrasno strukturiran 'obiteljski pogled' na disfunkcionalno društvo“ Variety
   „Intiman epski film britke inteligencije“  Playlist
   „Najbolji film Cristiana Mungiua“ The Village Voice
   „Izvanredno. Sjajan portret oca koji je otišao korak predaleko.“ The Wrap, Ben Croll

http://www.imdb.com/title/tt4936450/?ref_=nv_sr_2

 

NEPOZNATA DJEVOJKA

La fille inconnue, 2016.
20:00 sati



La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
   Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
   „Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 19.05.

NEPOZNATA DJEVOJKA

La fille inconnue, 2016.
17:30 sati



La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
   Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
   „Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1

SLUŠKINJA

Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016.
20:00 sati



Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij:
Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
   Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
   Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
   Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
   Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
   Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 20.05.

SPIRITUAL MARKET

Spiritual Market, 2016.
20:00 sati



SPLIT SPOT FESTIVAL 2017.
Spiritual Market, 2016. Ira Tomić & John Kardum 39 min. HR

  Projekcija jazz filma, uz čije prikazivanje u MUTE modu ide svirka Vedran Ružić tria koji izvode glazbu s istoimenog albuma. Spiritual Market je porinom nagradjeni autorski jazz album mladog glazbenika i slikara Vedrana Ružića. Glavna mu je misija spajanje različitih umjetnosti pa tako za sebe kaže da dok slika vidi glazbu, a dok svira čuje boje. Glazbi i slikarstvu odlučio je pridružiti i fotografiju te filmsku umjetnost, a kao rezultat nastao je projekt Spiritual Market inspiriran zapisima putovanja Marka Pola na dalekom istoku.

 

UTORAK / 23.05.

NEPOZNATA DJEVOJKA

La fille inconnue, 2016.
17:30 sati



La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
   Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
   „Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1

ANTIKRIST

Antichrist, 2009.
20:00 sati



Antichrist, 2009. 104 min. DK/S/FR/IT/DE/PL
Scenarij:
Lars von Trier
Uloge: Willem Dafoe, Charlotte Gainsbourg, Storm Acheche Sahlstrom
   Nakon gubitka sina nesretnim slučajem, majka se ne uspijeva oporaviti te završava u bolnici. Njezin suprug koji je ujedno i terapeut odluči joj sâm pomoći. Njegovi pokušaji su bezuspješni, ali otkriva da se ona boji prirode. Stoga odlaze u izoliranu kuću imena "Raj". Nakon niza psihoterapijskih seansi, ona iskazuje sve jaču depresiju i manično ponašanje, a zahtijeva i grubi seks. Umjesto poboljšanja, njihov se odnos pogoršava...
CANNES 2009. NAJBOLJA GLUMICA
CANNES 2009. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU

   Sjajna Charlotte Gainsbourg zaslužila je sve nagrade koje je osvojila za ovu ulogu jer je uistinu savršeno dočarala majku koja izgubi dijete, a nakon toga i razum. Ljubitelji art filmova uživati će ovom ostvarenju... (Tea/filmski.net)
http://www.imdb.com/title/tt0870984/?ref_=nv_sr_1

LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
   Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

 

SRIJEDA / 24.05.

SLUŠKINJA

Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016.
17:30 sati



Ah-ga-ssi/The Handmaiden, 2016. Chan-wook Park, 144 min. KR
Scenarij:
Park Chan-Wook, Jeong Seo-Kyeong (prema romanu „Fingersmith“ Sare Waters)
Uloge: Min-hee Kim, Jung-woo Ha, Jin-woong Jo
   Inspiriran romanom „Fingersmith“ britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju u period tijekom kolonizacije od strane Japana 30-ih godina prošlog stoljeća...
   Bivši osuđenik Fujiwara želi se domoći velikog nasljedstva bogate Japanke Hideko, pa nagovara Sook-Hee, siromašnu djevojku bez roditelja, da mu pomogne u tome. Plan je da Sook-Hee počne raditi kao služavka za Hideko kako bi je uvjerila da se zaljubi u Fujiwaru. Fujiwara se, s druge strane, predstavlja kao grof, te postaje i bliskim prijateljem ujaka Kouzukija, perverznjaka i zlostavljača, koji također ima namjeru da oženi Hideko. Međutim, kada odnos Sook-Hee i Hideko doživi neočekivani preokret, situacija se komplicira...
   Iako nikada više nije dostigao svoja remek-djela sa početka karijere, Park Chan-Wook je svejedno jedno od najvećih imena korejske kinematografije. Iza sebe ima i nemali festivalski uspjeh (Zlatni Medvjed u Berlinu) i jedan zapažen, vizuelno impozantan iako na nivou priče ne baš koherentan hollywoodski pokušaj (Stoker). „The Handmaiden“ predstavlja fuziju različitih faza njegove karijere i različitih autorskih potpisa koje je tokom nje razvio, ima tu i nasilja i seksa, vizuelne poezije i upadljivo ušminkane artificijelnosti, i nečeg distinktivno korejskog i nečeg generalno zapadnjačkog. Reč je tu o izuzetno zanimljivom filmu... (Marko Stojiljković , http://film-na-dan.blogspot.hr)
   Nabijen konstantom senzualnošću i erotičnim nabojem, obilježen vrhunskim scenarističkim obratima, stiliziranom atmosferom i nadahnutom glumom dirigiranom pod majstorskom palicom Chan-wook Parka, ''Ah-ga-ssi'' iliti ''The Handmaiden'' je film kojeg ćete zasigurno dugo pamtiti... (http://www.ezadar.rtl.hr)
   Dva i pol sata istinskog uživanja. Drama s krimi zapletom, erotični triler i vrlo senzualna romansa u filmu koji je zaslužio da ga se pogleda nekoliko puta. Nije izostala niti ona poznata Parkova uvrnuta i mračna atmosfera s ludim 'twistom', ali maske padaju tek na kraju... (Marko Kamenar, http://movielandgroup.blogspot.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4016934/?ref_=fn_al_tt_1

MELANKOLIJA

Melancholia, 2011.
20:00 sati



Melancholia, 2011. 136 min. DK/S/FR/DE
Scenarij:
Lars von Trier
Uloge: Kirsten Dunst, Charlotte Gainsbourg, Alexander Skarsgard, Brady Corbet, Cameron Spurr
   U noći proslave vjenčanja Justine zapravo nije sretna te se bori s osjećajima. Troškove ekstravagantnoga vjenčanja i brigu da sve prođe u redu preuzela je njezina bogato udana sestra s kojom ima napeti odnos. Paralelno sa slavljem, odvija se i moguća katastrofa. Plavi planet prozvan Melankolija juri prema Zemlji i ne zna se koje će biti posljedice.
CANNES 2011. NAJBOLJA GLUMICA
CANNES 2011. NOMINACIJA ZA ZLATNU PALMU

   “Melancholia” je trebala biti znanstvenofantastični film. Razgovarao sam s nekima od najboljih ljudi u Danskoj i rekao im da trebam planet koji će biti deset puta veći od Zemlje i koji će na kraju udariti u Zemlju. Pitao sam ih kada bi se to moglo dogoditi, za tisuću ili dvije tisuće godina, a oni su mi rekli da se to može dogoditi sutra. “Sjajno”, rekao sam, “onda to neće biti znanstvenofantastični film.“ (Lars von Trier)
   Jedan on rijetkih filmova koji će vam sigurno biti bolji nakon svakog sljedećeg gledanja... (arubaluba/filmski.net)
   „Melancholia“ pokazuje da film ovisi najviše o režiji jer glumci prije ovoga nisu pokazali ovakvu impresivnu glumu! Bez specijalnih efekata u savršenom spoju ludila i klasične glazbe Lars Von Trier je još jednom pokazao koliki je car, svaka cast! (kovant/filmski.net)
   „Melancholia“ je jedinstveno i nezaboravno filmsko iskustvo, kao ni jedno do sad... (Antonio Kozina / ravnododna.hr)

http://www.imdb.com/title/tt1527186/?ref_=nv_sr_1

LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
   Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

ČETVRTAK / 25.05.

GENERACIJA '68,

Generacija '68, 2016.
17:30 sati



ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR

   Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1

IZA LICA ZRCALA

Iza lica zrcala, 2016.
19:30 sati



ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
   Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
   Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1

DUM SPIRO SPERO

Dum spiro spero, 2016.
20:30 sati



ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR

   Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
   Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 26.05.

DUM SPIRO SPERO

Dum spiro spero, 2016.
17:30 sati



ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR

   Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
   Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1

GENERACIJA '68,

Generacija '68, 2016.
18:30 sati



ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR

   Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1

IZA LICA ZRCALA

Iza lica zrcala, 2016.
20:30 sati



ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
   Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
   Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 27.05.

IZA LICA ZRCALA

Iza lica zrcala, 2016.
17:30 sati



ZAGREB DOX 2017.
Iza lica zrcala, 2016. Katarina Zrinka Matijević, 42 min. HR
   Autoričina osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.
   Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u. Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.
http://www.imdb.com/title/tt5903622/?ref_=fn_al_tt_1

DUM SPIRO SPERO

Dum spiro spero, 2016.
18:30 sati



ZAGREB DOX 2017.
Dum spiro spero, 2016. Pero Kvesić, 52 min. HR

   Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha.
   Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi. Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature. Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.
http://www.imdb.com/title/tt5479244/?ref_=fn_al_tt_1

GENERACIJA '68,

Generacija '68, 2016.
20:00 sati



ZAGREB DOX 2017.
Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 82 min. HR

   Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije…
http://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=nv_sr_1

UTORAK / 30.05.

PRIJE SVEGA MILES

17:30 sati



Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
   Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).

   Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
   Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
   Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
   Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)

http://www.imdb.com/title/tt0790770/

MATE MATIŠIĆ... ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA

Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
20:00 sati



FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića

   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 27.6. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ

JESEN 2017. Ante Tomić, Božidar Maljković, Zoran Čutura, Daniela Trbović, Renato Baretić...

2018. Leon Rizmaul, Stpe Božić, Marinko Biškić, Mario Stanić...

http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/429852/odzvonilo-eli-hadziselimovicu-u-kinoteci-zlatna-vrata-slavni-biraju-filmove

SRIJEDA / 31.05.

NEPOZNATA DJEVOJKA

La fille inconnue, 2016.
17:30 sati



La fille inconnue, 2016. Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 113 min. FR/BE
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Adele Haenel, Olivier Bonnaud, Jérémie Renier
   Francuska glumačka zvijezda u usponu, Adele Haenel, glumi Jenny Davin, mladu liječnicu kojoj u kasnim večernjim satima netko pozvoni na vrata ordinacije, no ona ne otvori jer je gotovo radno vrijeme. Sljedeće jutro, ona sazna da je to bila djevojka koju je policija pronašla mrtvu i ne može je identificirati. Šokirana je, a ubrzo je obuzima i nevjerojatna grižnja savjesti što joj nije pomogla. Kako bi barem donekle umirila svoj osjećaj krivnje, Jenny kreće u potragu za imenom mrtve djevojke kako bi se dostojno sahranila. Ne želi da ona nestane s ovog svijeta bez imena, kao da nikad ni nije živjela...
   „Braću Dardenne puno više od same istrage i famoznog »whodunnit« diskursa zanima socijalni milje u kojem se odvija njihova priča, s izbjeglicama i njihovim teškim infekcijama, koji u strahu da će biti deportirani ne žele otići na pregled u bolnicu jer nemaju dokumente, iako im liječnica kaže da će im svaki liječnik u bilo kojoj bolnici pomoći u tajnosti... (Dragan Rubeša, Novi List)
http://www.imdb.com/title/tt4630550/?ref_=fn_al_tt_1

ZID SMRTI, I TAKO TO

Zid smrti, i tako to, 2016.
20:00 sati



CIRKUSKA SRIJEDA:
Zid smrti, i tako to, 2016. Mladen Kovačević, 61 min. HR/RS/CS

   Film je smješten u svijet neizdržive buke, prljave hrane i alkohola koji teče u potocima. To je svijet u kojem se dječica igraju na vrtuljcima dok pored njih amaterske striptizete zabavljaju glasne muškarce uz zvuke treštave turbo-folk muzike. Naš glavni lik je Brankica – bivša zvijezda legendarne obitelji cirkusanata i akrobata. Zvali su je Princeza Zida (smrti). Brankica je sada baka šestoro unučadi, a tek su joj 42 godine. Zaglavljena u perverznom svijetu balkanskih sajmišta, ponavlja iste, po život opasne trikove na motociklu, prkoseći gravitaciji vozi po rubu ogromne bačve.
http://www.imdb.com/title/tt5592976/?ref_=fn_al_tt_1

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

Cijena ulaznica

- Klasika 10,00 kn (za članove Kinoteke-ulaz besplatan)
- Art 20,00 kn (za članove Kinoteke-10,00 kn)

Godišnja iskaznica

- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA