PROGRAM KINOTEKE Veljača 2018.

ČETVRTAK / 01.02.

PLESAČICA

Dancer / La danseuse, 2017.
17:30 sati



Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij:
Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
   U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
   http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

SECRET ARTS CINEMA 4

U RALJAMA MODNE KONFEKCIJE
20:00 sati



 U RALJAMA MODNE KONFEKCIJE
   Tematski filmski program Secret Arts Cinema u prethodnim je izdanjima predstavio slavnu dansku zgradu Osmicu i njene stanare, potom fotografski svijet Petera Lindbergha, a onda i neumornu balerinu Maiko i njeno balansiranje između majčinstva i karijere. Ovaj put nas je nadahnula modna dizajnerica čije kreacije malo tko poznaje, a još manje njih uistinu i odijeva. Svejedno, svojim je nepokolebljivim inzistiranjem na shvaćanju što uistinu znači svijet mode i tekstilne industrije zagrebla dublje i šire u pore suvremenog društva no velika većina njenih kolegica i kolega.
   Na splitskoj projekciji upoznat ćemo rad modnog dvojca Arileo te onaj Katarine Popović Cvitković (Karin Design), a pridružit će im se i Ana Kujundžić koja je dobar dio karijere posvetila eksperimentalnim pristupima pri izradi tkanina.
   Program Secret Arts Cinema u organizaciji udruge Pari Pikule posvećen je filmovima i popratnim događanjima koji slave kreativnost, odnosno tematiziraju rad arhitekata, dizajnera, umjetnika i zanatlija. Riječ je o filmsko-umjetničkoj avanturi koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju naslov filma sve do početka projekcije. Cilj programa je otkrivanje magičnog svijeta kreativnosti uz filmove i popratna događanja, a osim u kinima održava se i kao pop-up event na nizu alternativnih lokacija.
   Secret Arts Cinema realiziran je uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra, Kune Zlatice i Kolorklinike te u suradnji s Art-kinom Croatia, Kinom Gaj, Kinom Tuškanac, Kinom Urania, Kinom Valli i Kinotekom Zlatna vrata.
   VOLIM KREATIVNO! program@secretartscinema.com

PETAK / 02.02.

NOĆ U PARIZU

Nocturama, 2016.
17:30 sati



Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij:
Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
   Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
   Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
   http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

PLESAČICA

Dancer / La danseuse, 2017.
20:00 sati



Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij:
Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
   U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
   http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 03.02.

ULICA U PALERMU

Via Castellana Bandiera, 2013.
17:30 sati



Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij:
Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

OSMI POVJERENIK

8 povjerenik, 2017.
20:00 sati



8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij:
Ivan Salaj
Uloge:Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)

   http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/524312/ivan-salaj-redatelj-osmog-povjerenika-skripljani-su-glumili-upravo-trecicanski

PONEDJELJAK / 05.02.

BEZ LJUBAVI

Nelyubov, 2017.
20:00 sati



VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij:
Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
   Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 06.02.

ULICA U PALERMU

Via Castellana Bandiera, 2013.
17:30 sati



Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij:
Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

A Clockwork Orange, 1971. Stanley Kubrick, 137 min. UK/US
Scenarij:
Stanley Kubrick po romanu Anthonyja Burgessa
Uloge: Malcolm McDowell, Patrick Magee, Michael Bates, Adrienne Corri, Miriam Karlin
   Neobična, pomalo bizarna priča smještena u Velikoj Britaniji u ne tako dalekoj budućnosti vrti se oko tinejdžera Alexa, vođe nasilne ulične bande. Kao rezultat izdaje Alex završava iza rešetaka što će označiti prekretnicu u njegovom životu. Kako bi isposlovao smanjenje kazne dobrovoljno ulazi u eksperimentalni policijski program koji za cilj ima smanjenje kriminala te tako postaje njihov pokusni kunić. Pod utjecajem znanih i neznanih sredstava Alex postaje sušta suprotnost sebe samog...

   „Paklena naranča“ (A Clockwork Orange) distopijski kriminalistički film snimljen je prema istoimenom romanu Anthonyja Burgessa i to prema američkom izdanju, koje je bilo bez posljednjeg poglavlja. Film je izazvao burne reakcije i uveo izraz “ultranasilje” u svakodnevnu upotrebu. U hrvatskim kinima nije bio nikada prikazan (u redovitoj distribuciji), ali je svejedno postao kultni fenomen. U Velikoj Britaniji film je nakon premijere povučen iz distribucije zbog želje redatelja Kubricka zgroženog medijskom hajkom koja je pratila film. Film je nominiran za 4 Oscara (najbolji film, režija, scenarij prema predlošku i montaža). Kubricku je film donio titulu postmodernističkog umjetnika, ali njegova ga je kontroverzna tematika izložila oštrim kritikama i zamjerkama, a mnogi mu je nisu oprostili čak ni posmrtno.

   1971.g. ekranizirana je jedna od najbizarnijih distopija književnog svijeta, kultna „Paklena naranča“ Anthonyja Burgessa. Napadana zbog eksplicitnih opisa nasilja i okrutnih, nemilosrdnih likova, bila je predložak kojemu je kubrickovska vizija mogla samo osigurati vječnost. A zašto je „Naranča“ toliko kontroverzna i kultna? Nasilnih filmova bilo je uvijek, takvih likova također, sadizma i uživanja u tuđoj patnji još i više. Hah, nije stvar u ŠTO, nego KAKO. I baš tu vidimo što znači redatelj s vizijom i dodirom. Kubrickovo nasilje nije toliko potresno i uznemiravajuće zbog eksplicitnosti, baš obrnuto. Ono užasava zbog svog artističkog, koreografiranog prikaza, poput baleta u kojem bismo trebali uživati, a ne ga se plašiti. Kubrick moćnim oružjem (Alex) pogađa naša osjetila, zadire u naše mračne predjele u koje ne želimo vjerovati i tjera nas da se smijemo silovanju ili cipelarenju. Likovi umotani u bijelo i crno, detaljni i futuristični interijeri, glazba starog Ludwiga vana (stavio bih neki komplimentirajući atribut, no ne osjećam se dovoljno vrijedan) te sveprisutna, briljantno metaforična distopijska kritika društva samo pridonose općem uvlačenju pod kožu. Besmisleno je napominjati kako je scenaristička tortura (ako niste, pročitajte Burgessa) odrađena savršeno, kao i iz mog amaterskog kuta baljezgati o fenomenalnoj režiji. Uostalom, Stanley je oduvijek volio masakrirati vlastite glumce na snimanjima kako bi sve izgledalo savršeno i neponovljivo, i hvala mu na tome. (Matej Lovrić, www.fak.hr)
   "Kada je britanski pisac Burgess 1962. objavio svoj deveti roman 'Paklenu naranču', toliko je podignuo prašinu da su ga kritičari opisali 'znatiželjom dana'. Više od pola stoljeća kasnije još se nije pojavilo ništa slično tome..." (The Guardian)
   „Clockwork Orange, film koji ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Bez pretjerivanja – vrhunsko, bezvremensko dijelo genija. Malcolm McDowell i njegova gluma uvlače vas/nas u svijet mučenja, nepoštenja, ljudske zlobe, kajanja, odbacivanja, morala, izdaje... zapakirano u odličnu atmosferu. Kultno ostvarenje i obavezan dio filmske kulture. (filmski.net)
   "Paklena naranča" je film koji, od početka do kraja, pršti ironijom. To je briljantno, crno poetično djelo koje istodobno fascinira i izaziva gađenje"... (James Brundage, Filmcritic.com)
    "Paklena naranča" je uokvirena poput satire, no nije jasno čemu se rugao Kubrick - tinejdžerima, silovateljima, kriminalnom postupku, liberalnoj birokraciji, bogate britanske klase; vi odlučite. Poput većine Kubrickovih filmova, i ovaj je originalan, hermetičan, jezovit spektakl kojemu se moramo diviti jer je jedinstven"... (Michael Atkinson, Chicago Leader)

   http://www.imdb.com/title/tt0066921/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 07.02.

PLESAČICA

Dancer / La danseuse, 2017.
17:30 sati



Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij:
Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
   U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
   http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

NOĆ U PARIZU

Nocturama, 2016.
20:00 sati



Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij:
Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
   Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
   Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
   http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 08.02.

PLESAČICA

Dancer / La danseuse, 2017.
17:30 sati



Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij:
Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
   U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
   http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

MUZEJ ČUDESA

Wonderstruck, 2017.
20:00 sati



Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij:
Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
   Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
   Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 09.02.

LJUBAV NABRZAKA

17:30 sati



Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij:
Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
   Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
   Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
   Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
   Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)

http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

KVADRAT

The Square, 2017.
20:00 sati



The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 min. DK/FR/DE/S
Scenarij:
Ruben Östlund
Uloge: Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
   Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
   Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
   Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
   Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
   „The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)

   Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
   30. Evropske filmske nagrade 2017.Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
   Zlatni globus 2017. nominacija za najbolji strani film
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1

SUBOTA / 10.02.

OSMI POVJERENIK

8 povjerenik, 2017.
17:30 sati



8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij:
Ivan Salaj
Uloge:Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)

   http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/524312/ivan-salaj-redatelj-osmog-povjerenika-skripljani-su-glumili-upravo-trecicanski

MUZEJ ČUDESA

Wonderstruck, 2017.
20:00 sati



Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij:
Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
   Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
   Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 12.02.

BEZ LJUBAVI

Nelyubov, 2017.
20:00 sati



VUKOVAR SPLITU: 11. VFF (izbor)
Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij:
Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
   Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 13.02.

MUZEJ ČUDESA

Wonderstruck, 2017.
17:30 sati



Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij:
Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
   Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
   Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

FB: IZBOR PUBLIKE / CASABLANCA

Casablanca, 1942.
20:00 sati




Casablanca, 1942. Michael Curtiz, 102 min. US
Scenarij:
Julius J. Epstein, Philip G. Epstein & Howard Koch prema kazališnoj predstavi „Everybody Comes to Rick's“ Murray Burnetta & Joan Allison
Uloge: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid, Claude Rains, Conrad Veidt, Sydney Greenstreet, Peter Lorre, Dooley Wilson
   Ilsa Lund: Play it once, Sam. For old times' sake.
   Sam: (lying) I don't know what you mean, Miss Elsa.
   Ilsa Lund: Play it, Sam. Play "As Time Goes By."
   Sam: (lying) Oh, I can't remember it, Miss Elsa. I'm a little rusty on it.
   Ilsa Lund: I'll hum it for you. Da-dy-da-dy-da-dum, da-dy-da-dee-da-dum... (Sam begins playing) Sing it, Sam.
   Sam: (singing) You must remember this / A kiss is still a kiss / A sigh is just a sigh / The fundamental things apply / As time goes by. / And when two lovers woo, / They still say, "I love you" / On that you can rely / No matter what the future brings...    
   Rick Blaine: (rushing up) Sam, I thought I told you never to play...- (Sees Ilsa. Sam closes the piano and rolls it away.)

   Amerikanac Rick Blaine u vichijevskoj Casablanci vodi sumnjivi i pomodni noćni lokal, naoko nezainteresiran za politička previranja i rat koji se vodi skoro u cijelom svijetu. Svatko tko iole nešto znači svraća u njegov lokal "Rick's Cafe Americain", koji tek postaje uzbudljivo mjesto dolaskom Victora Laszla, simbola antinacističkog pokreta diljem Evrope. Sa njim je i supruga, Ilse Lund, sa kojom je Rick upravo uoči ulaska nacista u Pariz doživio veliku romansu, ali i koja ga je bez objašnjenja napustila... Deprimirani Rick odlazi za Casablancu, cinično promatrajući svijet koji ga je razočarao. Međutim, ponovni susret sa Ilsom u Ricku budi stare osjećaje. Poučen iskustvom u prvom trenutku odbija pomoći onoj koja ga je već jednom razočarala...

   Bio bi to tek kratki sadržaj „Casablance“ koji se može pronaći u skoro svakom filmskom ili video vodiču, i kako vrijeme prolazi ovaj film stekao je ime jedne od najvećih hollywoodskih ikona. Svoj put ka slavi „Casablance“ je započela 26.studenog 1942. godine svečanom premijerom u njujorškoj dvorani The Hollywood Theatre. Mnogi su po izlasku iz kina smatrali kako je riječ o još jednoj studijskoj produkciji Warner Brosa koje su nastajale brzinski, u roku od mjesec-dva. "Drhtavi, srceparajući film!", bile su prve kritike izrečene nakon premijere filma egzotičnog i pamtljivog naslova. Nedugo zatim ime filma bilo je na svačijim usnama zahvaljujući činjenici da se u "pravoj" Casablanci 1943. godine održao summit na kojem su sudjelovali Churchill, Staljin i Roosevelt, što se itekako odrazilo na dodatnu posjetu i popularnost filma. Stvarni i pravi uspjeh filma, kao i konačna potvrda vrijednosti stiže sa nagradom Oscar. Osvaja ga Michael Curtiz za režiju, scenaristi i sam film, a još su bili nominirani: Arthur Edeson za fotografiju, Max Steiner za muziku, Humphrey Bogart za glavnu mušku ulogu (tu nagradu osvaja tek 1951. godine ulogom Charlie Allunta u Hustonovoj „Afričkoj kraljici“), te Claude Rains za sporednu mušku ulogu brilijantno odigravši ulogu šarmatnog, korumpiranog francuskog kapetana Louisa Renaulta.

   Od tada, film je ušao u filmski folklor, zahvaljujući svom duhu, odmjerenosti i nezaboravnim ulogama. Čak se trebala nastaviti priča o Ricku i Renaultu odmah po završetku snimanja, ali scenarij nikada nije napisan. Bilo je brojnih imitatora svih ovih godina. „The Conspirators“ (And Storm over Lisabon) iz 1944. redatelja Jeana Negulescoa sa Hedy Lamarr i Paulom Henreidom, nastao na tragu mita „Casablance“ nije uspio ponoviti uspjeh svog uzora, kao ni „Caboblanco“ iz 1980. godine J. Lee Thompsona sa Charles Bronsonom koji je u cijelosti koncipiran na obrascu „Casablance“. Čak dvije televizijske serije (1955. sa Charles McGrawom kao Rickom, te 1983. sa Davidom Soulom) osuđene su na propast, postižući jedino to da svih podsjete kako je jedino Bogartova verzija bila ona prava - i još uvijek jest! Dokaz za to je i da danas, 76 godina kasnije, sa zvijezdama koje su odavno umrle, te sa blijedim filmskim i TV imitacijama, Curtizov sjajni film o humanosti i cinizmu u ratom zahvaćenoj Sjevernoj Africi, još uvijek živi i po mnogima spada u najljepšu filmsku priču. I u novije vrijeme bilo je brojnih pokušaja imitacije klasika: bučno najavljivana „Havana“ (1990.) Sydneya Pollacka neslavno je prošla, isto kao i „Barbwire“ (1996. David Hogan) koji je doslovce kopirao priču. S malom diverzijom: Bogartovu ulogu u Americi uništenom Drugim građanskim ratom preuzima Pamela Anderson.

   Filmski scenarij „Casablance“ zasnovan je na kazališnom komadu "Everybody Comes to Rick's" (koji je u kazalištu realiziran tek 1991. godine, sa Leslie Granthamom u ulozi Ricka) Murraya Burnetta i Joan Allison. Burnetta je inspirirao jedan bar cafe u južnoj Francuskoj gdje su se skupljali anti-nacisti prije odlaska u Casablancu, a u kojem je svirao jedan crni pijanist. U kazališnoj obradi Rick je inače odvjetnik specijaliziran za krivično pravo, opterećen osobnim razvodom braka. 22. prosinca 1941. godine Warner Bros za 20.000 dolara otkupljuje materijal, i to je bila najveća cijena ikada plaćena za jedan nepoznati i neproducirani komad. U scenaristički projekt ubačeni su Julius J. i Phillip G. Epstein, koji su kalkulirali sa raznim imenima za film (bilo je prijedloga da se film nazove „African Manhunt“ ili „They Met in Casablanca“), ali dilemu prekida producent filma Hal Wallis koji 31. prosinca 1941. mijenja oficijelni naziv u „Casablanca“. Već 5. siječnja Warner objavljuje u Hollywood Reporteru da će u tom filmu glavne uloge tumačiti Ronald Reagan, Ann Sheridan i Dennis Morgan. Kao što je poznato, Reagan se nikada nije pojavio u toj ulozi, ali su sa tim činom započele kalkulacije oko nositelja glavnih uloga. Osim Reagana, za ulogu Ricka u najužoj konkurenciji bio je George Raft (zvijezda tridesetih godina, upamćen po ulozi u Hawksovom „Licu s ožiljkom“). Međutim, Raft odbija ulogu sa komentarom: "Ne želim u filmu biti nasuprot neke nepoznate Šveđanke!" Ulogu na kraju dobija Humphrey Bogart, sa točno definiranim ugovorom: 3.500 dolara tjedno plus troškovi.

   Za ulogu Ilse testirane su Ann Sheridan, Michele Morgan i ruska balerina Tamara Toumanova (u planu je bila i Hedy Lamarr, no odbila je ponudu jer nije željela snimati prema nedovršenom rukopisu), ali 24. travnja 1942. Warner postiže sporazum sa Davidom O.Selznickom (producent Paramounta, kasnije MGM-a) koji im ustupa Ingrid Bergman u zamjenu za Oliviu de Havilland. Prema riječima Ingrid Bergman, David je s njom razgovarao na slijedeći način: "Zapravo i neznam ništa o ovoj priči, ali ćeš imati sjajnu garderobu i sigurno je da će sve skupa biti nezaboravno."

   Unajmljen je još čitavi niz Warnerovih glumaca za sporedne uloge, iako još uvijek nije izvršena podjela glavnih. Za ulogu uglednog anti-naciste bio je predviđen poznati tenor iz musicala Dennis Morgan, ali uloga na kraju ipak pripada Austrijancu Paulu Henreidu. U prvi trenutak Paul odbija ulogu, ali kada su Nijemci započeli progon anti-nacista, prihvaća Warnerovu ponudu spašavajući na taj način vlastiti život. Majora Strassera u prvoj varijanti trebao je glumiti poznati redatelj Otto Preminger, dok je još uvijek bilo dosta dvojbi oko pjevača-pijaniste. Pomišljalo se na Ellu Fitzgerald, Hazel Scott  ili Lenu Horne. Na kraju ulogu dobija nepoznati Dooley Wilson (inače bubnjar i jedini od svih aktera koji je prije snimanja bio u Casablanci). Usprkos činjenici da u stvarnosti Dooley nije znao svirati klavir (samo je imitirao pokrete pijanista Elliotta Carpentera, tajanstvenog Warnerovog glazbenika koji je potrebne melodije svirao iza kamere), poistovjećen je s filmskom temom "As Time Goes By", i po prikazivanju filma primao po 5000 pisama dnevno, više nego jedan Clark Gable. Većinu nacista glumili su Židovi, a kada se nakon 2. svjetskog rata „Casablance“ počela prikazivati u Njemačkoj, nedostajalo je 20-tak minuta. Izbačene su scene u kojima se negativno govorilo o Nijemcima i skoro sve u kojima se pojavljuje Conrad Veidt (major Strasser).

   Ni sa redateljem nije išlo glatko, jer ponudu odbija William Wyler. Cijeli posao na filmu počinje se normalno odvijati tek pojavom redatelja Michaela Curtiza, koji unajmljuje još jednog scenaristu, Howarda Kocha, za dotjerivanje scenarija koji još uvijek nije imao kraj. Snimanje „Casablance“ započelo je 25. svibnja 1942. godine, sa flashback scenama Pariza, iako su članovi glumačke ekipe kasnije stvorili mit da je film rađen sa sekvencama u nizu. Usprkos nesuglasicama prouzrokovanim među glumcima (prvenstveno sa Bergmanicom) i izmjenama scenarija, film se nastavio snimati u potpunoj zbrci i pometnji. Kada bi netko zapitao o logici pojedinih scena, Curtiz je spremno odgovarao: "Ne brinite o logici! Učiniti ću da se sve odvija takvom brzinom da nitko neće primijetiti." Usprkos totalnom manjku kohezije (ispostavilo se na kraju da zaista nije nitko primijetio) pisci scenarija uspjeli su stvoriti najcitiranije (i najparodiranije) dijaloge: "Here is looking at you kid", "I think it's the beginning of a beautiful friendship"... Vrhunac ironije: filmski najpoznatija rečenica "Play it again Sam" (Sviraj to ponovo Sam) nije nikada stvarno izgovorena! U kazališnom komadu prema kojem je rađen scenarij filma Rick izgovara "Sviraj to, ti glupo kopile!". U prvobitnom scenariju pisalo je "Sviraj, ti glupane!", dok se u samom filmu Rick obraća Samu na slijedeći način: "Ako ona može to podnijeti, i ja mogu. Sviraj!". Dotična rečenica postoji tek u nazivu filma Woody Allena iz 1972. godine, „Play it again Sam“, koji u velikoj mjeri objašnjava autoritet i magnetičnost jednog Bogarta (Woodyjev idol u filmu, po sistemu "što bi uradio Boggie u ovom trenutku"), ali i „Casablance“, budeći konstantno nostalgiju za originalom.

   Sa glavnim kamermanom Arthurom Edesonom, scenografom Carl Jules Waylom, te montažerom Owen Marksom (i pomoćnikom Don Siegelom, kasnije poznatim redateljem), uz doprinos ostale filmske i glumačke ekipe, posao se zahuktao i polako približavao kraju, makar su se i scenaristi i Curtiz dvoumili oko kraja. Postojalo je nekoliko alternativa: da Ilsa ostane sa Rickom (previše riskantno: imati ženu koja napušta supruga), ubiti Ricka i Ilsa odlazi sa Victorom (previše žalosno) ili da Victor bude ubijen (politički neprihvatljivo). To je posebno zbunjivalo Ingrid Bergman, ali joj je jednostavno savjetovano da odglumi rolu imajući u vidu sve varijante. Napokon se producent Wallis i redatelj Curtiz odlučuju obraditi dva završetka, ali je prvo snimljeno finale tako dobro uspjelo da su se odmah za njega odlučili, uz neprimjetne korekcije. Drugačiji završetak nisu ni pokušavali snimiti.

   Tijekom snimanja filma ekipa je bila suočena sa nekoliko problema, a Warner je bio zabrinut činjenicom postojanja mogućnosti cenzure nekih ljubavnih scena Ilse (kao udate žene) i Ricka, kao i još nekih scena koje su odudarale od tadašnjih, jako strogih cenzorskih pravila. Sam Humphrey imao je podosta privatnih problema pošto ga je supruga Mayo Methot sumnjičila za vezu sa Ingrid Bergman nakon što ih je zatekla u njenoj garderobi nakon snimanja. Doduše, u jako bezazlenom odnosu, no ipak...

   Osim postojećih problema, kompozitor Max Steiner mrzio je pjesmu "As Time Goes By" (inače djelo Hermana Hupfelda, bez uspjeha lansirana već 1931. godine u broadwayskom musicalu "Everybody's Welcome") smatrajući je prejednostavnom za ljubavnu temu. Pjesma je skoro eliminirana u posljednjem trenutku, ali zbog činjenice da se Bergmanica već ošišala zbog uloge u filmu „Kome zvono zvoni“ (For Whom the Bell Tolls, 1943. Sam Wood) spriječen je pokušaj producenta da ponovo snimi scenu u kojoj ona moli Sama da joj odsvira "As Time Goes By". Nakon što je film počeo prikazivanje, pjesma "As Time Goes By" zadržala se 21 tjedan na top listi američkog radija.

   Tijekom snimanja Bogart je sam iskovao frazu "Here's looking at you kid", koja je u originalu bila "Here's good luck to you!" (u njemačkoj verziji ova rečenica izgovorena je "Schau mir in die Augen, Kleines," što bi u engl. prijevodu bilo "Look in my eyes, kid."). Osim toga, vidljive su i neke greške. Kada Bogart, provodeći posljednje dane u Parizu govori Ingrid: "Nijemci su nosili sivo, ti si bila u plavom", ona odgovara: "Spremila sam tu haljinu. Kada Nijemci odu opet ću je obući". Međutim, u flashbacku koja se odnosi na taj dan, ona nosi odijelo a ne haljinu... A kada Bogart odlazi na vlak, nakon što je podosta prostajao čekajući na kiši, mantil mu je potpuno suh...

   Cijeli film sniman je u Hollywoodu, u Warnerovim studijima i to u trajanju od 59 dana tokom proljeća 1942. godine. Odlična fotografija i scenografija toliko su impresivni da su mnogi "zaboravili" kako je skoro cijeli film sniman u studiju, osim završne scene koja je snimljena na aerodromu "Municipal" u Los Angelesu. I tu se potkrala “sitna” greška: ona odlazi avionom sa suprugom a početak divnog prijateljstva prati fotografija u izmaglici. A Casablanca se nalazi u pustinjskom Maroku gdje može biti govora o svemu osim o magli. A kako nije bilo novaca, u završnoj sceni nije se mogao koristiti (iznajmiti) pravi avion već je tu “ulogu” odigrala manja maketa koja je vještinom snimatelja i redatelja izgledala poput pravog aviona.

   Film je koštao 878.000 dolara, Curtizov honorar bio je 73.400 dolara, Bogartov 36.667, Ingrid Bergman, Conrad Veidt i Paul Henreid dobili su po 25.000 dolara, Claude Rains 22.000, Sydney Greenstreet 7.500, Peter Lorre 2.333, dok se Dooley Wilson zadovoljio sumom od 3.500 dolara (klavir na kojem je Dooley navodno svirao prodan je 1988. godine jednoj japanskoj firmi za 154.000 dolara). Do sada je film samo od rentiranja video-kazete ostvario prihod od preko 4,2 milijuna dolara. Nove, kolekcionarske verzije te DVD izdanje još su više povećale profit. Na Internet stranicama www.imdb.com, prema glasovima posjetitelja (433.797) „Casablanca“ zauzima 36. mjesto s prosječnom ocjenom 8,5.

   Status kult-filma „Casablanca“ je, između ostalog, stekla i početkom šezdesetih godina kada se u Cambridgeu (Massachusetts, SAD) u kino-klubu "Battle Theatre" prikazivala nekoliko godina uzastopce prva tri tjedna u mjesecu. Svojevremeno je američki magazin "TV Guide" imenovao „Casablancu" za najpopularniji film koji se redovito reprizira na televiziji (i najčešće). Na BBC-ju je prvi put prikazana u siječnju 1977. godine i od tada reprizirana 20-tak puta. 1977. godine Američki filmski institut proglasio je „Casablancu“ najboljim i najutjecajnijim filmom svih vremena, uz „Prohujalo sa vihorom“ (Gone with the Wind, 1939. Victor Fleming) i "Građanina Kanea" (Citizen Kane, 1941. Orson Welles).

   Brazilski filmski zaljubljenik Joao Luiz Albuquerque uzeo je kopiju „Casablance“ i napravio novi (!?) kraj u kojem Ilse ne ide u avion sa Victorom. Ova neautorizirana verzija doživjela je specijalno prikazivanje na filmskom festivalu u Rio de Janeiru 1987. godine.

   Američki kritičar i pisac David Thompson, u svojoj zbirci fikcionalnih biografija filmskih likova, pod imenom „Suspects“, zamislio je nastavak tj. budućnost junaka „Casablance“. Rick i kapetan Renault postali su vođe Pokreta otpora, povezani homoseksualizmom. Victor je po dolasku u SAD raskrinkan kao nacistički doušnik, a Ilse Lund, kasnije kao tajnica Generalnog sekretara OUN-a Daga Hammarskjolda gine 1961. u avionskoj nesreći.
   1982. godine američki novinar Chuck Rose iz šale je scenarij „Casablance“ (jasno, s izmijenjenim imenima) poslao 217-orici filmskih literarnih agenata. 147 mu je nezainteresirano vratilo rukopis, 32 su prepoznala o čemu je riječ, dok ga je njih 38 prihvatilo kao jedan sasvim novi i upotrebljivi scenarij.
http://www.imdb.com/title/tt0034583/?ref_=fn_al_tt_1
https://hr.wikipedia.org/wiki/Casablanca_(1942.)
http://tipo-goodtalking.blogspot.hr/2013/10/casablanca.html
http://www.fak.hr/recenzije/lovricevi-evergreeni/casablanca-1942/

SRIJEDA / 14.02.

NOĆ U PARIZU

Nocturama, 2016.
17:30 sati



Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij:
Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
   Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
   Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
   http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

KINO CIRKUS: TOUT VA BIEN

Tout va bien (1er commandement du clown), 2014.
20:00 sati



Tout va bien (1er commandement du clown), 2014. Emilie Desjardins, Pablo Rosenblatt 93 min. FR
   "Tout Va Bien" francuski je dokumentarni film o klaunskoj umjetnosti. Film prati 14 umjetnika u profesionalnoj školi za klaunsku umjetnost i fizičko kazalište "Le Samovar" u gradu Bagnoletu. Ovih 10 umjetnica i 4 umjetnika odlučili su se kroz dvije godine profesionalne edukacije preuzeti izvedbene rizike na sebe, suočiti se s vlastitim strahovima i predrasudama i pronaći istinskog klauna u sebi koji miješa osjećaje veselja i zabave i začudnosti i negrapnosti. Kroz njihovu evoluciju i svijest o vlastitim klaunima, mi postepeno otkrivamo  obrise i dubinu ove popularne umjetnosti, sada možda više potrebne društvu nego ikada.
http://www.imdb.com/title/tt3545356/?ref_=fn_al_tt_8

ČETVRTAK / 15.02.

ERIC CLAPTON: ŽIVOT U 12 TAKTOVA

Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016.
17:30 sati



Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
   Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
   Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1

LADY BIRD

20:00 sati



Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”? Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.   
   Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film „Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove. Film trenutno ima 167 osvrta na temelju kojih je stekao savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

http://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 16.02.

LADY BIRD

17:30 sati



Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”? Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.   
   Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film „Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove. Film trenutno ima 167 osvrta na temelju kojih je stekao savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

http://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=fn_al_tt_1

ERIC CLAPTON: ŽIVOT U 12 TAKTOVA

Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016.
20:00 sati



Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
   Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
   Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 17.02.

ULICA U PALERMU

Via Castellana Bandiera, 2013.
17:30 sati



Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij:
Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

LADY BIRD

20:00 sati



Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”? Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.   
   Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film „Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove. Film trenutno ima 167 osvrta na temelju kojih je stekao savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

http://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 19.02.

MARINA ABRAMOVIĆ: THE ARTIST IS PRESENT

oDOKa: SANDRA STERLE predstavlja dokumentarni film
20:00 sati



Marina Abramovic: The Artist is Present, 2012. Matthew Akers, Jeff Dupre, 106 min. US
   Marinu Abramović zovu "bakom performansa", iako je ona vrlo mladolika u ovom fascinantnom, vizualno svježem dokumentarnom portretu koji je snimio Matthew Akers. Film prati glasovitu retrospektivu Abramovićkinih radova u MOMA-i, održanu 2010. godine. Ta umjetnica rođena u Srbiji, još je 1970-ih godina stvarala djela koja se bave ograničenjima i predodžbama tijela, a koja su već odavno postala dio modernog umjetničkog kanona. Ipak, ona i dalje, s energijom sportaša, proširuje granice performansa. Dobivši jednogodišnji pristup svemu što ona radi, Akers prikazuje mnoge strane Marine Abramović dok postavlja svoja djela u MOMA-i. Predstava u muzeju, pod naslovom „Umjetnica je prisutna“ bila je maratonski spektakl u kojem se Abramovićeva suočavala sa svakim pojedinačnim posjetiteljem u tišini, stječući usput sve više obožavatelja. Akersova kamera snima je i dok glamurozno pozira za modne časopise, dok poput gurua pomaže mladim umjetnicima u rekonstruiranju njezinih ranih radova, dok bolesna leži u krevetu i liječi se kromatskim terapijama, dok kuha tjesteninu u kuhinji, dok se ponovno emotivno povezuje sa svojim bivšim umjetničkim i životnim partnerom Ulayem.
http://www.imdb.com/title/tt2073029/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 20.02.

LADY BIRD

17:30 sati



Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”? Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.   
   Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film „Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove. Film trenutno ima 167 osvrta na temelju kojih je stekao savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

http://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=fn_al_tt_1

LJUBAV NABRZAKA

20:00 sati



Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij:
Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
   Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
   Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
   Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
   Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)

http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 21.02.

MUZEJ ČUDESA

Wonderstruck, 2017.
17:30 sati



Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij:
Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
   Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
   Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

ULICA U PALERMU

Via Castellana Bandiera, 2013.
20:00 sati



Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij:
Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 22.02.

ULICA U PALERMU

Via Castellana Bandiera, 2013.
17:30 sati



Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij:
Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017.
20:00 sati



Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij:
Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani. Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)

   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij. “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” ima i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba.
http://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_1

PETAK / 23.02.

TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017.
17:30 sati



Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij:
Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani. Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)

   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij. “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” ima i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba.
http://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_1

LADY BIRD

20:00 sati



Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”? Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.   
   Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film „Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove. Film trenutno ima 167 osvrta na temelju kojih je stekao savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

http://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 24.02.

LJUBAV NABRZAKA

17:30 sati



Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij:
Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
   Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
   Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
   Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
   Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)

http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017.
20:00 sati



Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij:
Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani. Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)

   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij. “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” ima i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba.
http://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_1

UTORAK / 27.02.

TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017.
17:30 sati



Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij:
Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani. Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)

   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij. “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” ima i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba.
http://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_1

OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA

Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
20:00 sati



Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
   Vrijeme održavanja:
Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ

UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ

UTO 30.1.2018. 20.00 ZORAN ČUTURA

SRIJEDA / 28.02.

ERIC CLAPTON: ŽIVOT U 12 TAKTOVA

Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016.
17:30 sati



Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
   Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
   Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1

TRI PLAKATA IZVAN GRADA

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017.
20:00 sati



Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij:
Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani. Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)

   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij. “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” ima i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba.
http://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_1

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

Cijena ulaznica

- Klasika 10,00 kn (za članove Kinoteke-ulaz besplatan)
- Art 20,00 kn (za članove Kinoteke-10,00 kn)

Godišnja iskaznica

- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA