Suzume no tojimari, 2022. Makoto Shinkai, 122 min. JP
   „Suzume“, japanski animirani pustolovni film, treća je Shinkaieva suradnja s Radwimpsom Kazuma Jinnouchijem (glazba) i MasayoshiTanakom (dizajn likova), a inspirirana je potresom i tsunamijem u Tōhokuu 2011. Film prati 17-godišnju srednjoškolku Suzume Iwato i Soutu Munakatua, koji se udružuju kako bi spriječili niz katastrofa diljem Japana.
   „U Japanu je uobičajeno održati jichin-sai (ceremonija polaganja kamena temeljca), prije nego što započne gradnja nove zgrade ili kuće, ali ne radimo ništa kada ih jednom zatvorimo." Makoto Shinkai (redatelj) je primijetio da u Japanu ima dosta praznih ili napuštenih područja zbog pada nataliteta i starenja stanovništva, pa se dosjetio napisati priču o "ožalošćenim napuštenim mjestima". Kao rezultat toga, film se neizbježno pretvorio u film ceste o posjećivanju mjesta.
   „Suzume“ je možda malo ispod ljestvice postavljene prijašnjim Shinkaijevim radovima - ali kada su rezultati tako vizualno uzbudljivi i emocionalno dojmljivi, teško je naći zamjerke. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ova epska avantura vodi nas uzduž i poprijeko kroz Japan, izvan gradskih središta u potrazi za vratima katastrofe u napuštenoj infrastrukturi ispražnjenih ruralnih područja. Dok pratimo mladu ženu u njezinoj bjesomučnoj potrazi, shvaćamo da je uključena i u osobnu potragu za zrelošću i slobodom. Intimni portret koji je također studija ranjive, ali borbene nacije, „Suzume“ je znak otpora u vrijeme kada Majka Zemlja šalje upozorenja čovječanstvu. (Berlinalle)
https://www.imdb.com/title/tt16428256/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_3_nm_5_q_suzu

Ask, Mark ve Ölüm / Love, Deutschmarks and Death, 2022. Cem Kaya, 99 min. DE
   Kada je 1961. godine potpisan njemačko-turski sporazum kojim je Zapadna Njemačka regrutirala tursku (uglavnom nekvalificiranu) radnu snagu za svoje gospodarske sektore, Turci su postali (i ostali) najveća etnička manjina te zemlje. S turskim gastarbajterima u Njemačku je stigla i njihova muzika. Kako to već biva, u mnogim slučajevima obećanja su se ispostavila šupljima, a “obećana zemlja” agonija loših radnih uvjeta, niskih plaća i brojnih rasističkih ispada sa smrtonosnim ishodima. Bijes i razočaranje postali su okidač masovnih uličnih prosvjeda, ali i lajtmotiv turskog glazbenog podzemlja, supkulture na čiju se evoluciju kroz društveno-političke promjene fokusira njemačko-turski redatelj Cem Kaya.
   Kaya se u svojim filmovima već bavio turskom (popularnom) kulturom (Arabeks, Remake, Remix, Rip-Off), vješto pritom povezujući arhivski materijal i vlastita zapažanja. Rezultat su izuzetno pronicljivi, ponekad bizarni, ali u svakom slučaju duhoviti dokumentarni eseji koji donose drugi pogled na noviju njemačku i tursku povijest. (Nagrada publike u sekciji “Panorama”, Berlin International Film Festival 2022.)
   Dobar, informativan film.(Davide Abbatescianni / Cineuropa)
   Na kraju dana, ‘Ljubav, smrt i njemačke marke’ je dokumentarac o prosvjedu, radničkoj solidarnosti, antirasizmu, kao i o radosti i slavlju koje nam je upravo sada potrebno. (Jutta Brendemuhl / Goethe Institut)
   Unatoč tome, film funkcionira zbog nepretencioznosti i ispitivanja do koje mjere segmenti naoko strane kulture oplemenjuju njen opći izraz. (dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt13588944/?ref_=nm_knf_t_1

Ask, Mark ve Ölüm / Love, Deutschmarks and Death, 2022. Cem Kaya, 99 min. DE
   Kada je 1961. godine potpisan njemačko-turski sporazum kojim je Zapadna Njemačka regrutirala tursku (uglavnom nekvalificiranu) radnu snagu za svoje gospodarske sektore, Turci su postali (i ostali) najveća etnička manjina te zemlje. S turskim gastarbajterima u Njemačku je stigla i njihova muzika. Kako to već biva, u mnogim slučajevima obećanja su se ispostavila šupljima, a “obećana zemlja” agonija loših radnih uvjeta, niskih plaća i brojnih rasističkih ispada sa smrtonosnim ishodima. Bijes i razočaranje postali su okidač masovnih uličnih prosvjeda, ali i lajtmotiv turskog glazbenog podzemlja, supkulture na čiju se evoluciju kroz društveno-političke promjene fokusira njemačko-turski redatelj Cem Kaya.
   Kaya se u svojim filmovima već bavio turskom (popularnom) kulturom (Arabeks, Remake, Remix, Rip-Off), vješto pritom povezujući arhivski materijal i vlastita zapažanja. Rezultat su izuzetno pronicljivi, ponekad bizarni, ali u svakom slučaju duhoviti dokumentarni eseji koji donose drugi pogled na noviju njemačku i tursku povijest. (Nagrada publike u sekciji “Panorama”, Berlin International Film Festival 2022.)
   Dobar, informativan film.(Davide Abbatescianni / Cineuropa)
   Na kraju dana, ‘Ljubav, smrt i njemačke marke’ je dokumentarac o prosvjedu, radničkoj solidarnosti, antirasizmu, kao i o radosti i slavlju koje nam je upravo sada potrebno. (Jutta Brendemuhl / Goethe Institut)
   Unatoč tome, film funkcionira zbog nepretencioznosti i ispitivanja do koje mjere segmenti naoko strane kulture oplemenjuju njen opći izraz. (dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt13588944/?ref_=nm_knf_t_1

50-GODIŠNJACI: Emperor of the North Pole, 1973. Robert Aldrich, 118 min. US
Scenarij: Christopher Knopf
Uloge: Lee Marvin, Ernest Borgnine, Keith Carradine, Charles Tyner, Malcolm Atterbury
   Legendarni skitnica, A No.1 poznat je po svojoj vještini u besplatnoj vožnji vlakom, ali puno će se toga promijeniti nakon susreta sa Shackom, žestokim kondukterom koji nemilosrdno izbacuje slijepe putnike iz svog vlaka...
   Film prikazuje priču o borbi dvojice skitnica (osobito protiv "Establishmenta") tijekom Velike depresije u Oregonu 1930-ih. Scenarij je inspiriran odvojenim, ali međusobno povezanim spisima iz ranijih perioda: putopisnim memoarima Jacka Londona iz 1907., „The Road „, i dvjema manje poznatim knjigama, obje legendarnog skitnice "A-No. -1", pseudonim Leona Raya Livingstona , „Trag skitnice” (1913.) i njegov putopis iz 1917., „Od obale do obale s Jackom Londonom”.
   Ne sjećam se da sam ikada vidio boljeg Lee Marvina. (Bernard Drew / Gannett News Service)
   Jedan od boljih filmova o Velikoj depresiji. (Robert Roten Laramie / Movie Scope)
   Energija filma je ogromna, ali nikad fokusirana; ono što nam je konačno ostalo je previše nerežiranog nasilja i neke vrhunske režije neizvjesnog cilja. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
   Fina, razrađena akcijska melodrama sa sjajnim izvedbama i gotovo savršenim likovima, ljudima koji nas ne zamaraju svojom prošlošću jer je nemaju. Postoje isključivo unutar vremena i radnje samog filma. Kad se zaustavi, nestaju, ali zato smo imali smo senzacionalnu vožnju. (Vincent Canby / The New York Times)
   Mislio sam da su simboli tako jasni. Nikada mi nije palo na pamet da će publici nedostajati dodatno objašnjenje – da je Borgnine establishment, da je Marvin individualistički lik protiv establishmenta, a da je Keith Carradine oportunistička mladost koja bi se prodala za ono što je najzgodnije. Nikad nisam mislio da ljudi neće navijati za Marvinov lik. Mislio sam da će svi reći: "Razumijem ga. Pokušava ne biti podvrgnut sustavu, i ja sam za njega." Ali, mnogi nisu shvatili. (redatelj Robert Aldrich)
https://www.imdb.com/title/tt0070030/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_2_nm_6_q_Emperor%2520of%2520the%2520North%2520Pole

R.M.N., 2022. Cristian Mungiu, 125 min. RO
Scenarij: Cristian Mungiu
Uloge: Marin Grigore, Judith State, Macrina Barladeanu
   Rumunjski redatelj Cristian Mungiu, dobitnik Zlatne palme u Cannesu za remek-djelo “4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana”, svoj novi film, „R.M.N.“ nazvao je prema rumunjskom akronimu za nuklearnu magnetsku rezonancu jer je film "istraživanje mozga, tj. skeniranje mozga gdje se  pokušavaju otkriti stvari ispod površine".
   Nekoliko dana prije Božića, a nakon što je dao otkaz u Njemačkoj, Matthias se vraća u svoje multietničko selo u Transilvaniji. Želi čim više biti uključen u obrazovanje i odgoj vlastitog sina Rudija kojeg je predugo ostavio na skrb njegovoj majci Ani te na taj način osloboditi dječaka neriješenih strahova koji ga more. Matthias je istovremeno preokupiran i svojim ostarjelim ocem Ottom, a također bi se želio vidjeti i sa svojom bivšom ljubavnicom Csillom. Kada se u maloj tvornici u kojoj Csilla radi zaposli nekoliko novih radnika, mir zajednice biva narušen, a na površinu započinju izlaziti frustracije, konflikti i strasti koje su se dugo skrivale ispod tobožnjeg razumijevanja i mira…
   Zabrinjavajući, zamršeno pesimistični "RMN" redatelja Cristiana Mungiua , vjerojatno najistaknutijeg filmaša rumunjskog novog vala, je složen film, toliko prepun ideja da bi se moglo očekivati da je estetika od manjeg značaja, ali "RMN" je gotovo apsurdno zgodan. (Jessica Kiang / Variety)
   Mungiuov dodir je toliko vješt, a njegovo snimanje tako živo. (Manohla Dargis / New York Times)
   Mungiu ne nudi jednostavan lijek za ovaj otrovni nered. Kako bi i mogao? Ali nitko tko snimi ovako žestok film ne može se prestati nadati u ono što ljudska bića, u svom najboljem izdanju, mogu biti. RMN je djelo ogorčenog idealista. (Peter Rainer / Christian Science Monitor)
   Mungiu nikad ne gubi gracioznost koja dolazi s njegovim stilom pripovijedanja. (Tom O'Brien / Next Best Picture)
https://www.imdb.com/title/tt18550182/

MM97: Bus Stop, 1956. Joshua Logan, 96 min. US
Scenarij: George Axelrod prema drami Williama Ingea
Uloge: Marilyn Monroe, Don Murray, Arthur O'Connell, Betty Field, Eileen Heckart
    Beauregard Decker i Virgil Blessing dolaze na rodeo u Phoenixu, gdje se Decker zaljubljuje u prelijepu kavansku pjevačicu Cherie. On želi odvesti Cherie natrag u svoju rodnu Montanu i oženiti je, ali ona sanja o Hollywoodu i slavi. Kako se opire njegovim napadima, Decker je prisiljava da uđe s njim u autobus za  Montanu, ali kad autobus neplanirano stane zbog lošeg vremena, situacija se mijenja.
   „Autobusna stanica“ bio je prvi film koji je Monroe odlučila snimiti prema novom ugovoru. Za ulogu je naučila posebni naglasak, sama birala kostime i šminku u kojoj je nedostajao glamur, te je namjerno osrednje pjevala i plesala. Joshua Logan pristao je režirati unatoč tome što je sumnjao u glumačke sposobnosti Monroe i znao za njenu reputaciju teške glumice. Ipak, na koncu je film bio veliki komercijalni uspjeh.
    Merlinkina izvedba učinkovito je, jednom zauvijek odbacila mišljenje da je ona samo plavokosa starleta. (Saturday Review of Literature)
   Dramatičan odmak za Marilyn Monroe, koja proširuje svoje glumačke mogućnosti u ulozi Cherrie. (Jeffrey M. Anderson / Combustible Celluloid)
   Iako je Don Murray jedini koji je nagrađen za svoj nastup (nominiran za Oscara), glavni razlog da pogledate komediju Joshue Logana je Marilyn Monroe, koja blista kao seoska djevojka s holivudskim aspiracijama. (Emanuel Levy / EmanuelLevy.Com)
https://www.imdb.com/title/tt0049038/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_Bus%2520Stop%252C%2520