PROGRAM KINOTEKE 2021. godina

ČETVRTAK / 07.01.

IN MEMORIAM ŠPIRO GUBERINA: BUŽA

Buža, 1988.
19:30 sati



Buža, 1988. Vanča Kljaković, 70 min. HR
Scenarij:
Živko Jeličić
Uloge: Špiro Guberina, Ivica Vidović, Dara Vukić, Zoja Mihelac
   Vito (Špiro Guberina) i Pere (Ivica Vidović) dva su susjeda koji se stalno, zbog svakojakih tužbi i protutužbi, povlače po sudu. Kad mladi majstor, prilikom pokušaja postavljanja utičnice za struju, nehotice probije zid koji odjeljuje njihove spavaće sobe i napravi u njemu bužu, među susjedima počinje novi mali rat...
   “Ispovjedaonica, gorko-slatka priča o ljudskim karakterima, mediteranskom mentalitetu gdje susjed o susjedu zna više nego o samom sebi; o likovima koji se vole, mrze, podbadaju, potkupljuju, ali koji ne mogu jedni bez drugih. Oni su jači na riječima nego na djelima, pa njihove slabosti izazvaju zarazan smijeh, smijeh kojim i samima sebi želimo oprostiti slične mane...“ (HNK Split)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/zauvijek-je-otisla-jos-jedna-legenda-hrvatskog-glumista-u-88-godini-preminuo-spiro-guberina-15033598
https://arteist.hr/in-memoriam-spiro-guberina/

PETAK / 08.01.

OTAC

Otac, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 09.01.

You're Not You, 2014. George C. Wolfe, 102 min. US
Scenarij:
Shana Feste i Jordan Roberts prema romanu „You're Not You“ Michelle Wildgen
Uloge: Hilary Swank, Emmy Rossum, Josh Duhamel, Stephanie Beatriz, Jason Ritter, Julian McMahon, Loretta Devine, Ernie Hudson, Ali Larter, Marcia Gay Harden
   Kate je elegantna, uspješna klasična pijanistica kojoj je upravo dijagnosticiran ALS (amiotrofična lateralna skleroza / „ALS“ ili „Lou Gherigov sindrom“ je bolest koja polagano i sigurno napreduje pritom uklanjajući funkciju po funkciju, poput kretanja, govora, disanja itd.). Bec je drska studentica i nadobudna rock-pjevačica koja se jedva snalazi u svojim kaotičnim aferama. No kad Beck prihvati posao Kateine pomoćnice, upravo kada se Katein brak s Evanom raspadne, obje žene počnu se oslanjati na svoj nekonvencionalni, katkad svadljivi i divlje iskren odnos. Dok pedantna, svojeglava Kate počinje utjecati na nemirnu, spontanu Bec - i obratno - obje se žene suočavaju s kajanjima, istražuju nove teritorije i šire svoje ideje o tome kakve žele biti.
   Ukratko, „Ti nisi ti“ je film vrijedan Vašeg vremena. Tragična priča sa jako izraženom porukom o pravom prijateljstvu i vrijednostima koje često zaboravljamo. Definitivno ga preporučujem svima koji vole pogledati ne samo odlično snimljenu dramu već film koji sa malim budžetom uspijeva nešto što veliki „blockbuster“ naslovi često ne uspijevaju, a to je zaokupiti vašu potpuno pažnju par sati. (blog.dnevnik.hr/filmrecenzije)
   Istodobno komičan i dirljiv, srdačan i otkačen... izvrstan komad o snazi prijateljstva. (Morgan Rojas, Cinemacy)
   Bolje nego što se očekivalo, ali ne baš uvjerljivo u svakom pogledu. No, barem je iskren pokušaj hvatanja  ukoštac s portretom ove bolesti. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)

https://www.imdb.com/title/tt1198156/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 12.01.

OKLOPNJAČA POTEMKIN

Bronenosec Potemkin, 1925.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Bronenosec Potemkin, 1925. Sergej Eisenstein, 66 min.
Scenarij:
Nina Agadzhanova, Sergei Eisenstein, Nikolai Aseyev, Sergei Tretyakov
Uloge: Aleksandr Antonov, Vladimir Barksy, Grigori Aleksandrov
   Jedna od najpoznatijih scena svjetske kinematografije su dječja kolica - s djetetom u njima - koja jure niz stepenice, dok gomila ljudi bježi u panici od vojnika koji pucaju na njih. Film je priča o pobuni posade na ruskom ratnom brodu u revoluciji 1905. godine koja je uzdrmala cijelo carstvo.
      Prema istinitom događaju koji se zbio i kao refleks rusko-japanskog rata, film je bio zamišljen kao dio povijesne freske od sedam filmova s temom revolucionarnih zbivanja do Oktobarske revolucije (u tom se smislu Ejzenštejnov „Oktobar“ može tretirati kao završni dio). Posebno, realizirana je u spomen dvadesetogodišnjice revolucije iz 1905.; radni je naslov bio „Godina 1905.“. U projekt su bila uključena sva značajnija događanja iz te godine, s radnjom u 25 do 30 gradova. Međutim, nakon snimanja nekih prizora u Bakuu, Ejzenštejn je radnju reducirao na događaj koji je u scenariju zauzimao svega jednu stranicu (od stotinjak).  
   Nastao prema istinitom događaju, snimljen za svega četrdesetak dana i montiran na dan premijere, film je stekao status jednog od ključnih djela sovjetskog revolucionarnog filma, odnosno tzv. sovjetske montažne škole, što dijelom duguje svojoj spektakularnosti. Napravljen prema uzoru na antičke tragedije, komponiran po strukturi glazbenog djela u pet stavaka koji se majstorski ritmičku izmjenjuju suptilnošću glazbene skladbe, film, prema Ejzenštejnovim shvaćanjima, nema bogatije obrađenih likova, a odlikuje ga fascinantna montaža koja se u osamdesetak minuta sastoji od nevjerojatnih 1 346 kadrova. Antologijskom se smatra scena masakra na stubama u Odesi, prizor u povijesti i teoriji filma osobito značajan po tzv. ekspandiranom vremenu. U anketi na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. izabran je za najbolji film svih vremena, a u anketama uglednog britanskog časopisa Sight & Sound redovito se ubraja među deset najznačajnijih filmova svih vremena. (Ante Peterlić, HFS)
   "Oklopnjača Potemkin" se više ne smatra najboljim svih vremena, ali je ipak obavezna za svakoga tko se imalo zanima za filmsku povijest. (Roger Ebert/Chichago Sun Times)
   Osim "Građanina Kanea", ovaj film je vjerojatno jedan od onih o kojima se najviše pisalo. Sa razlogom se smatra remek-djelom. (Michael W. Phillips Jr. / Online Film Critics Society)
   Tehnička ostvarenja ovog filma zauzimaju središnju pozornost; njegova nevjerojatna montaža i tehnika reza još uvijek izazivaju dozu uzbuđenja. (Jeffrey M. Anderson/San Francisco Film Critics Circle)
   Ako vas zanima povijest kinematografije, ili utjecaj na politiku i medij 20. stoljeća, onda morate vidjeti ovaj film, makar će sovjetska propaganda u trajanju od preko sat vremena biti izazov za strpljenje moderne publike. (Nick Hilditch / BBC.com)
   „Krstarica Potemkin“ S. M. Ejzenštejna, djelo je koje čudesnim ritmom, dinamikom u kadru i svojom čvrstom strukturom zrači silnim revolucionarnim patosom. (Vedran Gligo)

   Filmofili će se sjetiti da je upravo kultna scena s padajućim dječjim kolicima na stepenicama u Odessi, u kojoj carski vojnici vrše masakr nad civilima, korištena u brojnim filmovima, među kojima su (jednako kultni):  „Nedodirljivi“ Briana De Palme, „Kum“ Francisa F. Coppole, „Ljubav i smrt“ Woodyja Allena… - tzv. Potemkinove stube postale su tako jedna od najutjecajnih filmskih scena i omiljena inspiracija brojnih umjetnika. Potemkin je snimljen za svega 40 dana i dovršen jutro prije premijere. Neovisno o tome (ili možda upravo zbog toga) što pokriva tek jednu „epizodu“ burnog ruskog revolucionarnog duha, radi se o filmu koji posjeduje takvu snagu i moć da je bio zabranjivan u mnogim zemljama (ironično, čak i u Sovjetskom Savezu za koji je izvorno bio i napravljen), iz straha da bi mogao potaknuti publiku na revolucionarnu akciju. Činjenica da je snimljen prema istinitom događaju samo ga čini još interesantnijim, ali plijeni pozornost čak i bez tog konteksta. Potemkin je istinsko remek-djelo koje više od ičega zaslužuje da ga se gleda na velikom platnu... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
   Često birana među najbolje filmove svih vremena, „Krstarica Potemkin“ danas nema „tek“ arhivsko-arheološko-povijesnu vrijednost, nije riječ o tome da je valja pogledati „samo“ kao dio opće kulture. Posrijedi je uistinu uzbudljivo djelo očaravajuće stvaralačke energije, prekrasno ekspresivne i bogate likovnosti, inventivne i sugestivne montaže, nadahnuto zaneseno agitatorskoga duha i fascinantne inventivnosti – sve oblikovano uz iznimnu pedantnost – filmu što se i osamdeset i osam godina nakon premijere doima svježijim i iskričavijim od mnoštva bezidejno-mlitavih ili isprazno šareno-dinamičnih suvremenih ostvarenja... (Janko Heidl, www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt0015648/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 13.01.

POVUCI – POTEGNI

Povuci - potegni, 2020.
19:30 sati



Povuci - potegni, 2020. Neven Hitrec, 60 min. HR  
Scenarij:
Neven Hitrec
   Jedna obitelj, devetogodišnje dijete i loš obrazovni program. Dječji radni stol pozornica je tragikomične obiteljske drame. Tko će prvi puknuti pod bremenom „znanja“? Brižni roditelji ili njihovo samoživo dijete?      
   Na filmskom festivalu Jugoistočne Europe SEE u Parizu film Povuci-potegni osvojio je nagradu za najbolji dokumentarni film.                 
   Zanimalo me kako loš hrvatski obrazovni sustav utječe na obitelj, kada se umorni roditelji nakon svog radnog vremena moraju suočiti s novim radnim vremenom, onim pedagoga i nastavnika svojoj djeci. Uvjet je bio i naći inteligentno i svojeglavo dijete koje pruža stalan otpor tim naporima svladavanja gomile, ponekad vrlo apsurdnog gradiva. Tražio se pravi predstavnik svoje generacije, kome su tablet i mobitel važniji od svega.(redatelj i scenarist Neven Hitrec)
https://www.facebook.com/povucipotegnifilm/

ČETVRTAK / 14.01.

You're Not You, 2014. George C. Wolfe, 102 min. US
Scenarij:
Shana Feste i Jordan Roberts prema romanu „You're Not You“ Michelle Wildgen
Uloge: Hilary Swank, Emmy Rossum, Josh Duhamel, Stephanie Beatriz, Jason Ritter, Julian McMahon, Loretta Devine, Ernie Hudson, Ali Larter, Marcia Gay Harden
   Kate je elegantna, uspješna klasična pijanistica kojoj je upravo dijagnosticiran ALS (amiotrofična lateralna skleroza / „ALS“ ili „Lou Gherigov sindrom“ je bolest koja polagano i sigurno napreduje pritom uklanjajući funkciju po funkciju, poput kretanja, govora, disanja itd.). Bec je drska studentica i nadobudna rock-pjevačica koja se jedva snalazi u svojim kaotičnim aferama. No kad Beck prihvati posao Kateine pomoćnice, upravo kada se Katein brak s Evanom raspadne, obje žene počnu se oslanjati na svoj nekonvencionalni, katkad svadljivi i divlje iskren odnos. Dok pedantna, svojeglava Kate počinje utjecati na nemirnu, spontanu Bec - i obratno - obje se žene suočavaju s kajanjima, istražuju nove teritorije i šire svoje ideje o tome kakve žele biti.
   Ukratko, „Ti nisi ti“ je film vrijedan Vašeg vremena. Tragična priča sa jako izraženom porukom o pravom prijateljstvu i vrijednostima koje često zaboravljamo. Definitivno ga preporučujem svima koji vole pogledati ne samo odlično snimljenu dramu već film koji sa malim budžetom uspijeva nešto što veliki „blockbuster“ naslovi često ne uspijevaju, a to je zaokupiti vašu potpuno pažnju par sati. (blog.dnevnik.hr/filmrecenzije)
   Istodobno komičan i dirljiv, srdačan i otkačen... izvrstan komad o snazi prijateljstva. (Morgan Rojas, Cinemacy)
   Bolje nego što se očekivalo, ali ne baš uvjerljivo u svakom pogledu. No, barem je iskren pokušaj hvatanja  ukoštac s portretom ove bolesti. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)

https://www.imdb.com/title/tt1198156/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 15.01.

PREDSJEDNIK

19:30 sati



La Cordillera / The Summit, 2017. Santiago Mitre, 94 min. ARG/FR/E
Scenarij:
Mariano Llinás, Santiago Mitre
Uloge: Walter Andrade, Ricardo Darín, Dolores Fonzi
   Hernán Blanco, predsjednik Argentine, suočava se s vrlo važnom odlukom. Sudjeluje na sastanku brojnih državnih vođa koji se održava u La Cordilleri. Na tom samitu latinoameričkih predsjednika moći će riješiti vrlo komplicirani osobni problem koji će utjecati na njegov privatni i javni život.
   Zaslužuje biti viđen na velikom ekranu, naročito zbog sporedne glumačke postave. (Sergio Huidobro / Cine Premiere)
   Najbolja stvar je ransformacija iz političkog trilera u alegoriju zla. (Paula Arantzazu Ruiz / Sensacine)
   Inteligentan film za odrasle koji poziva gledatelja na razmišljanje o trenutnoj politici. (Emiliano Basile / Escribiendo Cine)

https://www.imdb.com/title/tt6047298/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 16.01.

POGREŠAN KORAK

No matarás, 2020.
19:30 sati



No matarás, 2020. David Victori, 92 min. ES
Scenarij:
David Victori, Jordi Vallejo, Clara Viola
Uloge: Mario Casas, Milena Smit, Elisabeth Larena
   Posljednjih nekoliko mjeseci Dani se potpuno posvetio brizi za teško bolesnog oca koji će na kraju preminuti. Umornog i slomljenog, sestra ga uvjerava da je sad napokon došao trenutak da si ostvari želju - ode na putovanje oko svijeta i jednostavno odmori od svega. Dani je inače jedan od onih ljudi koji nikad ne izgube živce, uvijek su pristojni i, kako se ono kaže - uvijek lijepo pozdrave.
   Već sljedeće večeri Dani će u baru sasvim slučajno upoznati Milu, djevojku koja je sve što on nije - nepredvidiva, strastvena i impulzivna. Mila će ga još te noći odvesti na divlje putovanje ulicama Barcelone - putovanje puno straha, nasilja i krvi.
   Visoki, adrealinski ritam trilera, boljeg za trenutno gledanje nego naknadno razmišljanje, ne popušta gotovo ni u jednom trenutku, podjednako iscrpljujući gledatelja kao i Danija koji do posljednjeg kadra više neće biti čovjek kakvog smo upoznali u prvome. (Marko Njegić, SD)
   Mario Casas iznenađuje još jednom neobičnom transformacijom. (Sergio F. Pinilla / Cinemanía)
   Želio sam da iskustvo publike bude vrlo aktivno. (redatelj David Victori)
   Mario Casas i David Victori vuku nas na uronjeno, senzorno i destruktivno putovanje. (Javi P. Martín / www.ecartelera.com)

https://www.imdb.com/title/tt4359330/?ref_=fn_al_tt_2

UTORAK / 19.01.

ROCCO I NJEGOVA BRAĆA

Rocco e i suoi fratelli, 1960.
18:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Rocco e i suoi fratelli, 1960. Luchino Visconti, 177 min. IT
Scenarij:
Suso Cecchi D'Amico, Pasquale Festa Campanile, Massimo Franciosa, Enrico Medioli, Luchino Visconti
Uloge: Alain Delon, Renato Salvatori, Annie Girardot, Katina Paxinou, Alessandra Panaro, Max Cartier, Rocco Vidolazzi
   Talijanska kriminalistička drama iz 1960. godine priča je o ruralnoj porodici imigranata koja se doseljava sa siromašnog juga na razvijeni sjever zemlje, te se pokušava prilagoditi tamošnjem životu.
   Četvorica braće sa Sicilije, Simone, Rocco, Ciro i Luca, dolaze zajedno s majkom Rosariom u predgrađe Milana te se pokušavaju prilagoditi novom životu, u čemu je njihov najstariji brat Vincenzo već djelomice uspio. Simone postaje uspješan boksač i započinje ljubavnu vezu s prostitutkom Nadiom, ali zbog neodgovornosti ubrzo počinje rasipati snagu i novac te ga ona ostavi. Mlađi brat Rocco također pokazuje boksačku nadarenost i sam započinje vezu s Nadiom. Ipak, zbog osjećaja odgovornosti prema bratu, prekida vezu. Dok Rocco trijumfira kao boksač, Simone, potpuno propao, ubije Nadiu.
   Snimanje filma su obilježile velike poteškoće, prije svega vezane uz "problematični" sadržaj, koji je uključivao veliku količinu nasilja, ali i za tadašnje standarde izuzetno eksplicitnu scenu silovanja; zbog toga su Viscontiju gradske vlasti Milana, pod izgovorom da ne žele "ocrniti" svoj grad, odbijale davati dozvole za snimanje na autentičnim lokacijama. Kada je film konačno dovršen, postao je metom cenzora, kako u Italiji, tako i u drugim državama, te je u nekim slučajevima bio skraćen na gotovo polovicu originalnog trajanja. Visconti je tek 1966. godine, temeljem sudske parnice, uspio omogućiti prikazivanje u originalnom obliku. Kontroverze vezane uz cenzuru su, međutim, isto tako vješto iskorištene od strane producenata te su stvorile veliko zanimanje u italijanskoj javnosti, omogućivši "Rocco e suoi fratelli"https://www.imdb.com/title/tt0054248/?ref_=nv_sr_srsg_0 da postane jedan od najvećih filmskih hitova godine i jedan od prvih primjera succes de scandale u svjetskoj kinematografiji. Prikazan je na venecijanskoj Mostri gdje je osvojio Specijalnu nagradu žirija
   Viscontijev povratak analizi suvremene socijalne zbilje očituje niz književnih utjecaja: naslovom se film referira na roman „Josip i njegova braća“ Thomasa Manna, ali i talijanskog pjesnika Rocca Scotellaroa, likovi i motivi oslanjaju se na priče G. Testorija, a odnos Rocca, Simonea i Nadije na odnos Miškina, Rogozina i Nastasje u romanu „Idiot“ F. M. Dostojevskoga, dok dramaturškom strukturom film korespondira s dramom „Pogled s mosta“ Arthura Millera. Film je podijeljen u 5 »poglavlja« koja ne prate toliko razvoj radnje koliko korespondiraju različitim načinima prilagodbe svakog brata novom društvenom okruženju; temeljni indikatori protoka vremena su preokreti u međuljudskim odnosima i promjene u društvenomn statusu, dok su varijacije prilagodbe iskazane i vizualno – varijacijama osvjetljenja, od chiaroscuro, kao simbola izgubljenosti, preko oštrih tamnih tonova do izrazito osvijetljenih prizora kao simbola nade. Visconti se oslanja i na melodramske efekte koji vrhunac dosežu u sceni Roccova trijumfa u ringu povezanoj paralelnom montažom sa scenom Nadijina ubojstva (umire grleći Simonea), što je tumačeno i kao ironična varijacija melodramskog »spasa u zadnji trenutak« i kao Viscontijevo upozoravanje na suodgovornost Rocca, inače svojevrsne figure mučenika, u Nadijinoj smrti. (B. Kragić, HFL)
   ''Rocco" ostaje najviši doseg Viscontijeva stvaralaštva, jer je oslobođen primjesa literature, jer paralelizam radnje gradi gotovo isključivo jezikom filmskog medija. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0054248/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 20.01.

POGREŠAN KORAK

No matarás, 2020.
19:30 sati



No matarás, 2020. David Victori, 92 min. ES
Scenarij:
David Victori, Jordi Vallejo, Clara Viola
Uloge: Mario Casas, Milena Smit, Elisabeth Larena
   Posljednjih nekoliko mjeseci Dani se potpuno posvetio brizi za teško bolesnog oca koji će na kraju preminuti. Umornog i slomljenog, sestra ga uvjerava da je sad napokon došao trenutak da si ostvari želju - ode na putovanje oko svijeta i jednostavno odmori od svega. Dani je inače jedan od onih ljudi koji nikad ne izgube živce, uvijek su pristojni i, kako se ono kaže - uvijek lijepo pozdrave.
   Već sljedeće večeri Dani će u baru sasvim slučajno upoznati Milu, djevojku koja je sve što on nije - nepredvidiva, strastvena i impulzivna. Mila će ga još te noći odvesti na divlje putovanje ulicama Barcelone - putovanje puno straha, nasilja i krvi.
   Visoki, adrealinski ritam trilera, boljeg za trenutno gledanje nego naknadno razmišljanje, ne popušta gotovo ni u jednom trenutku, podjednako iscrpljujući gledatelja kao i Danija koji do posljednjeg kadra više neće biti čovjek kakvog smo upoznali u prvome. (Marko Njegić, SD)
   Mario Casas iznenađuje još jednom neobičnom transformacijom. (Sergio F. Pinilla / Cinemanía)
   Želio sam da iskustvo publike bude vrlo aktivno. (redatelj David Victori)
   Mario Casas i David Victori vuku nas na uronjeno, senzorno i destruktivno putovanje. (Javi P. Martín / www.ecartelera.com)

https://www.imdb.com/title/tt4359330/?ref_=fn_al_tt_2

ČETVRTAK / 21.01.

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 22.01.

POVUCI – POTEGNI

Povuci - potegni, 2020.
19:30 sati



Povuci - potegni, 2020. Neven Hitrec, 60 min. HR  
Scenarij:
Neven Hitrec
   Jedna obitelj, devetogodišnje dijete i loš obrazovni program. Dječji radni stol pozornica je tragikomične obiteljske drame. Tko će prvi puknuti pod bremenom „znanja“? Brižni roditelji ili njihovo samoživo dijete?      
   Na filmskom festivalu Jugoistočne Europe SEE u Parizu film Povuci-potegni osvojio je nagradu za najbolji dokumentarni film.                 
   Zanimalo me kako loš hrvatski obrazovni sustav utječe na obitelj, kada se umorni roditelji nakon svog radnog vremena moraju suočiti s novim radnim vremenom, onim pedagoga i nastavnika svojoj djeci. Uvjet je bio i naći inteligentno i svojeglavo dijete koje pruža stalan otpor tim naporima svladavanja gomile, ponekad vrlo apsurdnog gradiva. Tražio se pravi predstavnik svoje generacije, kome su tablet i mobitel važniji od svega.(redatelj i scenarist Neven Hitrec)
https://www.facebook.com/povucipotegnifilm/

SUBOTA / 23.01.

PREDSJEDNIK

19:30 sati



La Cordillera / The Summit, 2017. Santiago Mitre, 94 min. ARG/FR/E
Scenarij:
Mariano Llinás, Santiago Mitre
Uloge: Walter Andrade, Ricardo Darín, Dolores Fonzi
   Hernán Blanco, predsjednik Argentine, suočava se s vrlo važnom odlukom. Sudjeluje na sastanku brojnih državnih vođa koji se održava u La Cordilleri. Na tom samitu latinoameričkih predsjednika moći će riješiti vrlo komplicirani osobni problem koji će utjecati na njegov privatni i javni život.
   Zaslužuje biti viđen na velikom ekranu, naročito zbog sporedne glumačke postave. (Sergio Huidobro / Cine Premiere)
   Najbolja stvar je ransformacija iz političkog trilera u alegoriju zla. (Paula Arantzazu Ruiz / Sensacine)
   Inteligentan film za odrasle koji poziva gledatelja na razmišljanje o trenutnoj politici. (Emiliano Basile / Escribiendo Cine)

https://www.imdb.com/title/tt6047298/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 26.01.

ZORA, 1928.

Sunrise: A Song of Two Humans, 1928.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Sunrise: A Song of Two Humans, 1928. F.W. Murnau, 106 min. US
Scenarij:
Carl Mayer (prema priči Hermanna Sudermanna)
Uloge: George O'Brien, Janet Gaynor, Margaret Livingston, Bodil Rosing, J. Farrell MacDonald, Ralph Sipperly     
   Privlačna žena iz grada zavela je mlada farmera te mu predloži da utopi svoju dražesnu suprugu u jezeru prilikom puta u grad. On to i pokuša, ali emocionalno slomljen odustane. Prvi put u gradu, supružnici se njime oduševe i ponovno uspostave međusobnu bliskost. Na povratku kući zadesi ih oluja.
   Većina kritičara naglašavala je slikarske kompozicije i uporabu svjetla (utjecaj impresionista, napose C. Moneta), a neki glazbeno strukturiranje. Prema potonjem tumačenju film ima tri stavka od kojih je prvi (farmerovo zanemarivanje supruge radi ljubavnice) »molski« melodramatičan, drugi (radosna zbivanja u gradu) »durski« humoran, a treći (oluja na jezeru) »molski« tragičan; sretno bi razrješenje predstavljalo codu. Nastala na izmaku nijemog razdoblja kao jedan od njegovih najkreativnijih izdanaka, plodno spajajući evropsku umjetničku tradiciju i iznimne američke produkcijske uvjete, „Zora“ je nagrađena Oscarima za najbolji film po umjetničkom dosegu, za žensku ulogu (J. Gaynor) i fotografiju (Charles Rosher, Karl Struss). (D. Radić / HFL)
   Filmsko remek-djelo. (Mordaunt Hall / New York Times)
   Vidjeti ga danas znači biti zapanjen smjelošću vizualnog eksperimentiranja. (Roger Ebert)
   Filmska kamera - toliko dugo privezana silnom masom i naivnošću - napokon je naučila letjeti sa "Zorom“ (Todd Ludy)
   Svakoga tko više voli inteligentan i poticajan film od uobičajenog smeća, pozivam da ga pogleda i sam se uvjeri u veličinu. (Wilella Waldorf / New York Post)
   S dvije točke gledišta, „Sunrise“ je među najistaknutijim filmovima koji su ikad bljesnuli na platnu. Jedno je bogata, osjetljiva ljepota fotografije; drugo je tragična napetost priče. (Sydney Morning Herald)
   Za svoj hollywoodski debi, 1927. godine, njemački redatelj FW Murnau oživio je jednostavnu priču s prekrasnim prikazom filmske virtuoznosti, stvarajući jedno od majstorskih djela umjetničke forme. (Richard Brody/ New Yorker)
   Od „Kabineta dr. Caligarija“ i „Posljednjeg smijeha“, dva europska proizvoda kinematografske umjetnosti, ekran nije ponudio ništa što je makar i usporedivo sa „Zorom“, iz bilo kojeg ili svih kutova. (Washington Star)
   Najveće ime njemačkog ekspresionizma /uz Langa/ Friedrich Murnau, snimio je "Zoru" kao svoj posljednji njemački a prvi američki film; naime, film je prema romanu Hermanna Sudermanna i scenariju Carla Mayera bio pripreman u Njemačkoj, ali je realiziran u Americi. No, po svemu "Zora" nosi u sebi sve karakteristike autorova opusa. Kadriranja s dubinskom oštrinom, kamera u pokretu, subjektivna kamera, dvostruke ekspozicije, izražajna su sredstva što ih se Murnau ne odriče ni u ovome filmu. Dapače, ovdje su neki murnauovski postupci dovedeni do kraja. Čitav film izgrađen je na dvojnostima /tematskim i formalnim/, na oponentama življenja i životnih stavova. Centralna oponenta "selo - grad" imala je sve šanse da se filmom isprofanira: muškarac,rastrgnut između čuvarice kućnog /seoskog/ ognjišta i tigrice iz velikog svijeta, zavođen sirenskim glasovima velegrada kojima ne odolijeva. Nikad banalan, možda ponekad više doslovan u metaforičnosti, film sadrži niz antologijskih scena, majstorskih mizanscenskih rješenja i tehničkih dosjetki. Ekspozicija u kojoj se „umjetno" razdvajaju nivoi sela i grada, kadrovi grada iz jurećeg tramvaja, brižno razrađeni rekvizitariji što pripadaju različitim duhovnim sredinama, izmjene montažnog ritma, kontrasti svjetla i tame /dana i noći/, sve to doprinosi jedinstvu filma u iskazivanju osnovne dvojnosti dobro - zlo. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0018455/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 27.01.

POGREŠAN KORAK

No matarás, 2020.
19:30 sati



No matarás, 2020. David Victori, 92 min. ES
Scenarij:
David Victori, Jordi Vallejo, Clara Viola
Uloge: Mario Casas, Milena Smit, Elisabeth Larena
   Posljednjih nekoliko mjeseci Dani se potpuno posvetio brizi za teško bolesnog oca koji će na kraju preminuti. Umornog i slomljenog, sestra ga uvjerava da je sad napokon došao trenutak da si ostvari želju - ode na putovanje oko svijeta i jednostavno odmori od svega. Dani je inače jedan od onih ljudi koji nikad ne izgube živce, uvijek su pristojni i, kako se ono kaže - uvijek lijepo pozdrave.
   Već sljedeće večeri Dani će u baru sasvim slučajno upoznati Milu, djevojku koja je sve što on nije - nepredvidiva, strastvena i impulzivna. Mila će ga još te noći odvesti na divlje putovanje ulicama Barcelone - putovanje puno straha, nasilja i krvi.
   Visoki, adrealinski ritam trilera, boljeg za trenutno gledanje nego naknadno razmišljanje, ne popušta gotovo ni u jednom trenutku, podjednako iscrpljujući gledatelja kao i Danija koji do posljednjeg kadra više neće biti čovjek kakvog smo upoznali u prvome. (Marko Njegić, SD)
   Mario Casas iznenađuje još jednom neobičnom transformacijom. (Sergio F. Pinilla / Cinemanía)
   Želio sam da iskustvo publike bude vrlo aktivno. (redatelj David Victori)
   Mario Casas i David Victori vuku nas na uronjeno, senzorno i destruktivno putovanje. (Javi P. Martín / www.ecartelera.com)

https://www.imdb.com/title/tt4359330/?ref_=fn_al_tt_2

ČETVRTAK / 28.01.

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 29.01.

You're Not You, 2014. George C. Wolfe, 102 min. US
Scenarij:
Shana Feste i Jordan Roberts prema romanu „You're Not You“ Michelle Wildgen
Uloge: Hilary Swank, Emmy Rossum, Josh Duhamel, Stephanie Beatriz, Jason Ritter, Julian McMahon, Loretta Devine, Ernie Hudson, Ali Larter, Marcia Gay Harden
   Kate je elegantna, uspješna klasična pijanistica kojoj je upravo dijagnosticiran ALS (amiotrofična lateralna skleroza / „ALS“ ili „Lou Gherigov sindrom“ je bolest koja polagano i sigurno napreduje pritom uklanjajući funkciju po funkciju, poput kretanja, govora, disanja itd.). Bec je drska studentica i nadobudna rock-pjevačica koja se jedva snalazi u svojim kaotičnim aferama. No kad Beck prihvati posao Kateine pomoćnice, upravo kada se Katein brak s Evanom raspadne, obje žene počnu se oslanjati na svoj nekonvencionalni, katkad svadljivi i divlje iskren odnos. Dok pedantna, svojeglava Kate počinje utjecati na nemirnu, spontanu Bec - i obratno - obje se žene suočavaju s kajanjima, istražuju nove teritorije i šire svoje ideje o tome kakve žele biti.
   Ukratko, „Ti nisi ti“ je film vrijedan Vašeg vremena. Tragična priča sa jako izraženom porukom o pravom prijateljstvu i vrijednostima koje često zaboravljamo. Definitivno ga preporučujem svima koji vole pogledati ne samo odlično snimljenu dramu već film koji sa malim budžetom uspijeva nešto što veliki „blockbuster“ naslovi često ne uspijevaju, a to je zaokupiti vašu potpuno pažnju par sati. (blog.dnevnik.hr/filmrecenzije)
   Istodobno komičan i dirljiv, srdačan i otkačen... izvrstan komad o snazi prijateljstva. (Morgan Rojas, Cinemacy)
   Bolje nego što se očekivalo, ali ne baš uvjerljivo u svakom pogledu. No, barem je iskren pokušaj hvatanja  ukoštac s portretom ove bolesti. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)

https://www.imdb.com/title/tt1198156/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 30.01.

WALL-E

Wall-E, 2008.
17:00 sati



Wall-E, 2008. Andrew Stanton, 98 min. US
   WALL-E (Waste Allocation Load Lifter Earth-Class) je mali robot namijenjen da skuplja smeće i čisti što je ostalo nakon što su ljudi napustili Zemlju. Nakon što 700 godina mirno obavlja svoj zadatak odjednom se stvari mijenjaju kada se pojavi EVE (Extraterrestial Vegetation Evaluator), moderni robot sa vlastitim zadatkom da istraži dali se ljudi mogu ponovno vratiti na Zemlju. EVE shvati da je WALL-E slučajno našao ključ budućnosti planeta te pohita natrag u svemir da prenese svoje otkriće ljudima (koji su željno čekali vijest da im je sada sigurno vratiti se kući). U međuvremenu, WALL-E slijedi EVE galaktikom i započinje jednu od najuzbudljivijih i najmaštovitijih komičnih avantura ikada donesenih na veliki ekran.
   Osvojen Oscar (najbolji animirani film) i 5 nominacija (originalni scenarij, glazba, pjesma, mix zvuka, montaža zvuka);  osvojen Zlatni globus (najbolji animirani film); osvojena Children’s BAFTA (najbolji film); osvojena BAFTA (najbolji animirani film).
   Film nema ekološku poruku niti sam ja ikad pokušavao nešto takvo učiniti. To se našlo upakirano u čitavu misao vodilju filma, a ta je: svemu će jako koristiti ako se postane skrban u odnosima prema drugima i svijetu općenito. (redatelj Andrew Stanton)
   On je istovremeno i crtić i film za odrasle jer nosi jednu snažnu poruku, a opet obiluje onom dječjom, neiskvarenom maštom koja nam poručuje da je sve moguće, da se sve može postići, makar to bilo nemoguće. (ASP/cijelijesvijetpozornica.wordpress.com)
WALL-E je pogodan za djecu, zbog svoje jednostavnosti u komunikaciji, zanimljivih prizora, interesantnih događanja, ali i zbog lijepih poruka o ljubavi, ekologiji i vrijednosti ljudskog rada. Isto tako WALL-E može bez problema zabaviti i starije, koristeći poznat Pixarov recept ludorija i povremeno malo kompleksnijeg humora. (Marijan Sruk/crovortex)
   Neočekivana ljubavna priča, udružena s diskretnim podsjetnikom da bismo se trebali skrbiti jedan o drugome i o našem planetu. (voanews)

https://www.imdb.com/title/tt0910970/?ref_=nv_sr_srsg_0

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 02.02.

KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA

Chaplin's Shorts
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA

Pasji život / A Dog's Life, 1918. 40 min.
   Uz Chaplina, kao "zvijezda filma" pojavljuje se pas 'Scraps' koji je pomogao Charlieju i Edni da pronađu put ka boljem životu. Edna Purviance glumi pjevačicu iz varijetea, a Charlie Chaplin skitnicu. Sydney Chaplin (Chaplinov brat) nastupio je u manjoj ulozi, što je bilo prvi put da se dvojica braće zajedno pojavljuju na filmu.
https://www.imdb.com/title/tt0009018/

O desno rame / Sholder Arms, 1918. 45 min.
   Film je napravljen nakon ulaska SAD u prvi svjetski rat, te je osim komercijalne imao i propagandnu svrhu, odnosno Chaplin je njime svoju globalnu popularnost nastojao iskoristiti kako bi pomogao ratnim naporima svoje nove domovine. U njemu je tumačio lik pripadnika američke vojske poslanog na ratište u Francusku gdje doživljava razne bizarne i komične pustolovine. „Shoulder Arms“ koji je premijeru imao nedugo prije samog završetka rata, imao je izvrsnu gledanost i kritike, te predstavljao dotada najveći uspjeh u Chaplinovoj karijeri.
https://www.imdb.com/title/tt0009611/?ref_=fn_al_tt_1

Useljenik / The Pilgrim, 1923. 47 min.
   Chaplin se pojavljuje u ulozi odbjeglog zatvorenika koji krade odjeću, a zajedno sa njom i identitet svećenika, te sticajem okolnosti završi u malom teksaškom gradu, gdje će doživjeti komične pustolovine. „The Pilgrim“ je poznat kao posljednji u kome je nastupio zajedno sa svojom dugogodišnjom partnericom i bivšom ljubavnicom Ednom Purviance.
https://www.imdb.com/title/tt0014358/?ref_=fn_al_tt_2

   Mnogo je toga napisano i rečeno o Chaplinu; posebno ovih dana, u povodu njegove smrti, o odnosu nijemog i zvučnog perioda, o filozofiji komisionog, o fenomenu gega, o relaciji komisionog i tragičnog, o univerzalnosti i koherentnosti Chaplinova pogleda na svijet, i tko zna o čemu sve ne...
   Kratki filmovi, što ćemo ih večeras gledati, djeluju lako i prpošno, poput filmske skice ili krokija, bez veće dramaturške razrade i čvršće filmske strukture. Ta dramaturška labilnost koja je najveća mana Chaplinovih dugih filmova, posebice zvučnih, ovdje se ustanovljava kao kvalitet jer doprinosi apsolutizaciji gega kao stilotvornog jedinstva filma. U jednom jedinom Chaplinovom gegu sadržana je slojevitost i smisao filmskog iskaza. (Svemir Pavić, 27.1.1978.)

SRIJEDA / 03.02.

BIJES (ZAKON LINČA)

Fury, 1936.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
Fury, 1936. Fritz Lang, 96 min. US
Scenarij:
Bartlett Cormack, Fritz Lang
Uloge: Sylvia Sidney, Spencer Tracy, Bruce Cabot
   Temelji se na priči „Mob Rule“ Normana Krasne, inspiriranoj stvarnim događajima vezanim uz ubojstvo Brookea Harta u Kaliforniji nekoliko godina ranije.
   Nakon dulje odsutnosti, Joe Wilson, umnogome tipični Amerikanac, putuje na susret sa zaručnicom Katherine. Za prolaza gradićem Strandom uhite ga i osumnjiče za netom počinjenu otmicu. Šerifov zamjenik Bugs Meyers počne širiti glasine o Joeu kao nesumnjivom otimaču pa razjareni stanovnici odluče linčovati Joea. Usprkos šerifovim pokušajima da ih smiri, gomila opkoli i zapali zatvor, a Joe nestaje u plamenu. Okružni tužitelj optužuje dvadeset i dvoje građana za ubojstvo te ih suočava sa snimkom linča.
   „Fury“ je prvi hollywoodski film Fritza Langa, te atipično ostvarenje za studio MGM, koji je bio specijaliziran za eskapističke melodrame i mjuzikle i uglavnom izbjegavao snimati socijalno i politički angažirana ostvarenja poput suparničkog studija Warner Bros.
   Prvi Langov američki film većina kritičara, uz sljedeća dva (Samo jednom se živi, 1937. i Ti i ja, 1938.), drži dijelom svojevrsne društvenokritičke trilogije te je u ovom djelu motiv linča Langu poslužio za preciznu i nemoralizatorsku analizu prirode američkog populizma. Redatelj istodobno klasične holivudske žanrovske i narativne modele nadograđuje svojim preokupacijama iz njem. razdoblja stvaralaštva. (B. Kragić, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0027652/?ref_=fn_tt_tt_15

ČETVRTAK / 04.02.

KORDILJERI SNOVA

La cordillere des songes / The Cordillera of Dreams, 2019.
19:30 sati



La cordillere des songes  / The Cordillera of Dreams, 2019. Patricio Guzmán, 84 min.CHL/FR
   “Santiago u kojem sam rođen ravnodušno me pozdravlja”, ovim riječima čileanski dokumentarist Patricio Guzmán otvara “Kordiljere snova“, posljednji i najosobniji dio svoje trilogije koja povezuje monumentalne prirodne krajolike i potresnu političku povijest Čilea u esej očaravajuće ljepote o sjećanju i zaboravu, kolektivnoj traumi i prodornoj boli koju iza sebe ostavlja tišina. Patricio Guzmán je poput većine umjetnika i književnika napustio Čile prije više od 40 godina uoči nasilne uspostave diktature Augusta Pinocheta. Usprkos životu u egzilu, veliki čileanski redatelj nikada nije prestao raditi filmove o svojoj domovini, njezinoj prošlosti, kulturi i krajolicima.    
   Dok se u "Nostalgiji za svjetlošću" (2010.) bavi sjeverom, a u "Bisernom dugmetu" (2015.) jugom zemlje, treći dio posvećen je čileanskoj “beskrajnoj kralježnici”, impozantnom planinskom lancu koji se prostire cijelom dužinom zemlje. U razgovorima s čileanskim umjetnicima i znanstvenicima, Guzman propituje mjesto i simboliku Kordiljera u kolektivnoj svijesti nacije, koji za mnoge figuriraju kao majka koja istovremeno “štiti i izolira” zemlju od ostatka svijeta.
https://www.imdb.com/title/tt9567718/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 05.02.

OTAC

Otac, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 06.02.

KAKO SE ZAPRAVO ZOVEM

19:30 sati



The Strange Ones, 2019. Christopher Radcliff, Lauren Wolkstein, 81 min. US
Scenarij:
Christopher Radcliff
Uloge: Alex Pettyfer, James Freedson-Jackson, Emily Althaus
   Nakon obiteljske tragedije, Nick i, čini se, njegov mlađi brat Sam putuju prema nepoznatom odredištu, prolazeći kroz pusti američki krajolik. Na prvi pogled sve se čini normalno, no ono što izgleda kao mali obiteljski izgled otvara mračnu i složenu mrežu zastrašujućih tajni – dok se odnosi, identiteti i stvarnosti mijenjaju na potpuno neočekivane načine… Jesu li u bijegu i ako jesu, od čega bježe? Je li Nick zaštitnik šutljivog dječaka, njegov otmičar, ili nešto sasvim drugo?   
   Ovo je priča o otuđenju, lošim porodičnim odnosima i adolescenciji.
https://www.imdb.com/title/tt6014904/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 10.02.

AFRIČKA KRALJICA

The African Queen, 1951.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
The African Queen, 1951. John Huston, 106 min. UK/US
Scenarij:
John Huston, James Agee, John Collier i Peter Viertel (prema romanu C.S. Forestera)
Uloge: Humphrey Bogart, Katharine Hepburn, Robert Morley
   Priča se događa 1914, na početku Prvog svjetskog rata, u ondašnjoj Njemačkoj Istočnoj Africi.
   Charlie Allnut je priprosti, neobrijani Kanađanin, koji je kapetan broda Afrička kraljica. On povremeno dostavlja poštu engleskim misionarima, bratu i sestri Rose  i Samuelu Sayeru. Kada su Nijemci uništili njihovo selo, Samuel umire ostavljajući Rose izoliranu i u opasnosti. Charlie joj nudi svoj brod da je vrati nazad u civilizaciju. Iako pripadaju različitim društvenim slojevima, oni se usprkos mnogim neslaganjima i razlikama, brzo sprijatelje, dijele dobro i zlo, a prijateljstvo postupno prerasta u ljubav. Pred kraj puta očekuje ih sukob s njemačkom ratnom mornaricom…
   Film se odlikuje osebujnim hustonovskim humorom, suptilnim psihološkim nijansiranjem junaka i nježnim ironičnim tretmanom njihovog odnosa. Uz to što je izniman kao redateljsko ostvarenje, to je također i klasičan ‘glumački film’ u kojem obje zvijezde dosežu vrhunce svoje umjetnosti. Katherine Hepburn nominirana je za Oscara za ulogu u tom filmu, dok je Bogart 1951. Za svoju ulogu dobio Oscara.
   Primjer zlatnog doba Hollywooda koji se pokazao teškim za snimanje u ekstremnim uslovima u centralnoj Africi i pod vodstvom Hustonovog ludog genija, kao majstora režije koji stvara intimne priče u jednom epskom okruženju (Matthew Pejković)
   Adaptacija djela jednog od najpopularnijih britanskih pisaca pustolovnih romana komercijalno je najuspješniji Hustonov film koji odlikuju temeljna obilježja njegova autorskog rukopisa, od likova koji su ekscentrici s margine društva u potpunosti posvećeni cilju, preko izražene sklonosti egzotici i izoliranim sredinama do netipičnog kombiniranja žanrova, u konkretnom slučaju komedije karaktera i pustolovnog filma s notom melodrame. (B.Kragić/HFL)

https://www.imdb.com/title/tt0043265/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 11.02.

KAKO SE ZAPRAVO ZOVEM

19:30 sati



The Strange Ones, 2019. Christopher Radcliff, Lauren Wolkstein, 81 min. US
Scenarij:
Christopher Radcliff
Uloge: Alex Pettyfer, James Freedson-Jackson, Emily Althaus
   Nakon obiteljske tragedije, Nick i, čini se, njegov mlađi brat Sam putuju prema nepoznatom odredištu, prolazeći kroz pusti američki krajolik. Na prvi pogled sve se čini normalno, no ono što izgleda kao mali obiteljski izgled otvara mračnu i složenu mrežu zastrašujućih tajni – dok se odnosi, identiteti i stvarnosti mijenjaju na potpuno neočekivane načine… Jesu li u bijegu i ako jesu, od čega bježe? Je li Nick zaštitnik šutljivog dječaka, njegov otmičar, ili nešto sasvim drugo?   
   Ovo je priča o otuđenju, lošim porodičnim odnosima i adolescenciji.
https://www.imdb.com/title/tt6014904/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 12.02.

SLUČAJNA RASKOŠ PROZIRNOG VODENOG REBUSA

Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, 2020.
17:00 sati



Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, 2020. Dalibor Barić, 80 min. HR
Scenarij:
Dalibor Barić
Glasovi: Rakan Rushaidat, Ana Vilenica, Frano Mašković, Nikša Marinović, Mario Kovač, Željka Veverec, Boris Bakal, Pavlica Brazzoduro Bajsi
   Martin se pokušao boriti protiv sustava, a sada je u bijegu. Sara je konceptualna umjetnica. Zajedno se pridružuju revolucionarnoj komuni na selu. Policija im je na tragu. Inspektor Ambroz zna da su prava pitanja važnija od odgovora. Jer možda ništa od ovog nije istina.
   Dugometražni eksperimentalno-animirani film „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ autora Dalibora Barića simultano će imati online premijeru u Hrvatskoj i SAD-u u petak, 12. veljače. Istoga dana, film će imati kinopremijere u Splitu, Zagrebu i Rijeci.
   „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ jedan je od 27 naslova koji će se razmatrati za nominaciju za 93. nagradu Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti, u kategoriji dugometražnog animiranog filma. Podsjećanja radi, nakon 60 godina i Vukotićeva „Surogata“ ponovno imamo animirani film u utrci za Oscara. Osim toga, Barićev uradak je nominiran i za najbolji međunarodni dugometražni animirani film za nagradu Satellite koju dodjeljuje Međunarodna novinarska akademija (International Press Academy - IPA).
   Genijalnost filma „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ je u savršenoj sinesteziji – sinesteziji koja je toliko savršeno sinkronizirana da je kao takva mogla nastati samo u svijesti jedne osobe. Dalibor Barić potpisuje režiju, knjigu snimanja, scenarij, glazbu i skoro sve što se potpisati može. Možda malo kontroverzno i suprotno onoj o više glava koje razmišljaju bolje, ne mogu se oteti dojmu da je sinkronizacija jednog jedinog svestrano talentiranog uma, za razliku od kompromisima okaljanog timskog uratka, upravo ono što diže ovaj film na razinu više, odnosno, da budem preciznija, ne osiromašuje i ne kompromitira jednu odličnu ideju, tu jednu pomaknutu perspektivu. Možda je stvar u tome da više umova ne može pomaknuti perspektivu na tako nedosljedno dosljedan jedinstven način. (Slavica Nuić, ziher.hr)
   Dugi naslov odaje počast nadrealizmu, ali evocira i moja sjećanja iz djetinjstva na dokumentarne filmove Jacquesa Cousteaua o istraživanju mora. Zamišljao sam epizodu u kojoj su ispitivali fiktivnu meduzu "prozirni vodenasti rebus" ... Prošle su gotovo dvije godine otkad sam napisao scenarij, a čim sam završio film, početkom ove godine neki su se dijelovi priče neobično poklopili s događajima kojih smo svi svjedoci ovih dana, gdje 'održavamo svakodnevni život dok stvarno prolazimo kroz apokalipsu' ... Iza svih nadzora, detektiva, režima, otuđenja, nalazi se ta mala oaza života, uvijek na rubu, ali nekako nesalomljiva i dosljedna. (redatelj i scenarist Dalibor Barić)

https://www.imdb.com/title/tt12354878/?ref_=nm_flmg_act_1

SUDJELOVANJE NA FESTIVALIMA:
Međunarodni festival animiranog filma u Annecyju 2020.
Svjetski festival animiranog filma Animafest Zagreb 2020.
Međunarodni filmski festival Lima Alterna 2020.
Međunarodni filmski festival u Bogoti 2020.
Međunarodni filmski festival u Solunu 2020.
Međunarodni festival animiranog filma u Bucheonu 2020.
Festival eVropskog filma u Sevilli 2020.
Festival autorskog filma 2020.
Međunarodni festival animiranog filma Animateka 2020.
Međunarodni filmski festival Novos Cinemas 2020. – posebno priznanje
Filmski festival u Trstu 2021.

 

KORDILJERI SNOVA

La cordillere des songes / The Cordillera of Dreams, 2019.
19:30 sati



La cordillere des songes  / The Cordillera of Dreams, 2019. Patricio Guzmán, 84 min.CHL/FR
   “Santiago u kojem sam rođen ravnodušno me pozdravlja”, ovim riječima čileanski dokumentarist Patricio Guzmán otvara “Kordiljere snova“, posljednji i najosobniji dio svoje trilogije koja povezuje monumentalne prirodne krajolike i potresnu političku povijest Čilea u esej očaravajuće ljepote o sjećanju i zaboravu, kolektivnoj traumi i prodornoj boli koju iza sebe ostavlja tišina. Patricio Guzmán je poput većine umjetnika i književnika napustio Čile prije više od 40 godina uoči nasilne uspostave diktature Augusta Pinocheta. Usprkos životu u egzilu, veliki čileanski redatelj nikada nije prestao raditi filmove o svojoj domovini, njezinoj prošlosti, kulturi i krajolicima.    
   Dok se u "Nostalgiji za svjetlošću" (2010.) bavi sjeverom, a u "Bisernom dugmetu" (2015.) jugom zemlje, treći dio posvećen je čileanskoj “beskrajnoj kralježnici”, impozantnom planinskom lancu koji se prostire cijelom dužinom zemlje. U razgovorima s čileanskim umjetnicima i znanstvenicima, Guzman propituje mjesto i simboliku Kordiljera u kolektivnoj svijesti nacije, koji za mnoge figuriraju kao majka koja istovremeno “štiti i izolira” zemlju od ostatka svijeta.
https://www.imdb.com/title/tt9567718/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 13.02.

PRVA GODINA BRAKA

Paper Year, 2018.
19:30 sati



Paper Year, 2018. Rebecca Addelman, 89 min. CA
Scenarij:
Rebecca Addelman
Uloge: Eve Hewson, Avan Jogia, Hamish Linklater, Andie MacDowell
   Novopečeni bračni par suočava se s izazovima tijekom prve godine braka. Brak je bio impulzivna (iako nesumnjivo romantična) odluka za koju nijedna od njih nije bila spremna.
   Smiješna, emotivna, iskrena priča o ljubavi i izdajstvu naših izbora. Riječ je o tome koliko je teško promijeniti se uz drugu osobu. Riječ je o tome koliko smo ranjivi kad stvari započnemo i završimo. Riječ je o boli, radosti i impulzivnosti mladosti. Ali uglavnom je riječ o mladoj ženi koja pokušava odrasti i pritom riskira sve i riskira na sebi. (Calgary Underground Film Festival 2018.)
   Mučni realizam, dobro uočene društvene razlike i okvirna crna komedija odlike su ovog provokativnog, iako povremeno kolebljivog filma u kojem se Franny i Dan trude zeznuti prvu godinu bračnog života. U roku od samo nekoliko mjeseci prelaze put od uzbuđenih svatova, do želje za drugim osobama. Iako daje više prostora Frannyjevim eskapadama, radnja je inventivno napisana kako bi se zadirkivale obje strane. Ipak, u intrigantnom komadu gledatelji mogu ostati zbunjeni koliko su zapravo zabave trebali naći u ovoj romantici. (Kate Taylor / Globe and Mail)
   Jogia i Hewson potpuno su uvjerljivi u prikazivanju duboke naklonosti i obožavanja, što to čini još boljim u trenutku kada njihov odnos pukne. (Deborah Krieger/ Bust Magazine)
   Iako više potresno dirljiv nego duboko pronicljiv, "Paper Year" nam nudi pametan prikaz ljubavi koja se poništava. (Liam Lacey/ Original Cin)
   „Paper Year“ fokusiran je na onu točku u životu kada se zavaravamo da smo odgovorniji, odrasliji nego što zapravo jesmo i što se događa kad taj privid nestane. Što se dogodi kad jedan dio para shvati to prije drugog. Želite li odgovore, ovo je ona vrsta malog, hrabrog filma koji se hvata sa njima ukoštac. (Norman Wilner / Now Toronto)

https://www.imdb.com/title/tt6212136/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 16.02.

LOŠ DAN U BLACK ROCKU

19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Bad Day At Black Rock, 1954. John Sturges, 81 min. US
Scenarij:
John Sturges
Uloge: Spencer Tracy, Robert Ryan, Anne Francis, Dean Jagger, Walter Brennan
   Spencer Tracy je John MacCreedy, misteriozni neznanac koji se iskrcava na željezničkoj postaji američkog gradića na srednjem zapadu. Njegov je zadatak dodjeliti posthumni orden ocu veterana Drugog svjetskog rata no taj naoko jednostavan zadatak pretvara se u sukob sa iz nekog razloga izuzetno neprijateljski raspoloženim stanovnicima Black Rocka.
   Radnja filma događa 1945. i da film nije klasičan vestern ali sadrži sve elemente vesterna, ali i trilera u stilu hitchocka. Spencer Tracy je ponio najveći teret na vlastitim leđima, kao i mnogo puta do tada, u filmu koji se bavio ozbiljnim temama poput rasizma te tretmanom amerikanaca japanskog podrijetla
   Dok su nadljudskim naporima presjecali prostrana područja neispitane zemlje, da bi stigli u "obećane" krajeve naseljenici su živjeli u znaku triju simbola: konja, žene i revolvera. Mit kojega se super western najlakše oslobodio bio je mit Kentaura, mit čovjeka-jahača, konja i konjanika. Prošla su vremena Toma Mixa i njegova Tonya, Williama Harta i njegova Fritza, prošla su čak i vremena Ringo Kida, koji, izgubivši konja, još uvijek vuče sedlo, penjući se u poštanska kola. Spencer Tracy dolazi u Black-Rock i odlazi iz njega vlakom, metalnom "zmijom", koja je, godinama gutajući ljudske živote, na kraju ipak premostila pustinju. Drugi mit koga se super western također oslobodio bio je mit žene. Pionirski okviri, koji su uvjetovali da vrijednost ljudskog života bude beznačajno mala, stvorili su od žene predmet trajnog obožavanja. Civilizacija, iako nije oplemenila život, unijela je u njega nešto više reda. U "Black-Rocku" muškarci rješavaju svoje neobičnije nego nekada i slojevitije probleme i tu prisustvo žene nije neophodno. Trećeg mita super western se nije oslobodio. Da bio održao na životu svoje "vitezove-lutalice", svoje junake, koji u sebi nose prokletstvo strasti morao im je u ruke dati neko, bez obzira kakvo, sredstvo vlastite odbrane. Međutim, pošto Spencer Tracy većinu situacija rješava moralnom čvrstinom, a ne fizičkom snagom, možda je u "Black-Rocku" western uništio dio svojih specifičnosti da je tim aktom naprosto prerastao u FILM. (Ivan Martinac)
https://www.imdb.com/title/tt0047849/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 17.02.

IN MEMORIAM MIRA FURLAN

ZA SREĆU JE POTREBNO TROJE, 1985.
19:30 sati



IN MEMORIAM MIRA FURLAN
   Preda mnom više ne stoje nikakve odluke koje moram donijeti. Sve su odlučili drugi.

   Nemoguće je, a uz to i nepristojno, jedan život, a pogotovo takav kakav je imala Mira, sabijati u par rečenica. Ali evo, to je što ja mogu reći pokušavajući pri tome ukrotiti emocije. Mira je bila najveća jugoslavenska i hrvatska glumica moje generacije. Krhka i snažna, krajnje osjetljiva i istovremeno hrabra žena. Bila je začuđujuće obrazovana i nadasve talentirana. Posjedovala je istančan osjećaj za pravdu i snagu da, kao malo tko ovdje, javno govori o nepravdi. Imala je veliku karijeru i život koji ju, uz sve to, nimalo nije mazio. Bila je i takva će zauvijek ostati; prava heroina (Rajko Grlić)
   Znate kako je, Mira Furlan je bila naša tajna ljubav, dok smo bili dječaci svi smo nekako bili zaljubljeni u nju. Gledali smo je u jugoslavenskim filmovima. Prvi put sam je sreo kad sam bio na Akademiji, na prvoj godini, trebao sam napraviti intervju s njom za televiziju. Sjećam se da sam mucao, nisam mogao sastaviti rečenicu, koliko sam bio impresioniran njenom pojavom. Jer je ona za mene bila i ostala prava filmska diva. (Danis Tanović)
   Prava žena na krivome mjestu u krivo vrijeme: bila je sjajna kao radnička ‘femme fatale‘, a preko nje se može prelomiti čitava tragika ovih prostora. (Marko Njegić)

https://lupiga.com/vijesti/tako-je-govorila-velika-mira-furlan-ne-mogu-se-natjerati-da-mrzim
https://lupiga.com/vijesti/oprostaj-od-mire-furlan-adio-ti-kate-nasa

ZA SREĆU JE POTREBNO TROJE, 1985. Rajko Grlić, 100 min.
Scenarij:
Dubravka Ugrešić.
Uloge: Predrag Manojlović, Mira Furlan, Ksenija Pajić, Bogdan Diklić, Vanja Drach, Dubravka Ostojić, Mladen Budiščak, Nina Erak-Svrtan, Drago Krča, Miodrag Krivokapić, Vitomira Lončar
   U radničkoj melodrami Rajka Grlića Mira Furlan tumači Zdenku Radić, djevojku koja se zaljubi u bivšeg robijaša..
   Siromaštvo i očaj je natjeralo čovjeka da opljačka banku u provinciji i to pištoljem-igračkom. Poslije odsluženih tri godine u zatvoru,oslobođen je i na proputovanju kroz Zagreb sreće dvije potpuno različite žene koje će imati utjecaj na njegovu budućnost. To je početak ove suvremene melodrame koja se pretvara u priču o trokutu koji spajaju emocije i novac. Priča o očajničkim naporima i nadi da ljubav može pokazati i otvoriti izlaz iz života i vremena u kome čovjek živi.
https://www.imdb.com/title/tt0090360/?ref_=nm_flmg_act_68

ČETVRTAK / 18.02.

POVIJEST DAVIDA COPPERFIELDA

The Personal History of David Copperfield, 2019.
19:30 sati



The Personal History of David Copperfield, 2019. Armando Iannucci, 120 min. UK/US/GR
Scenarij:
Simon Blackwell po romanu Charlesa Dickensa
Uloge: Dev Patel, Hugh Laurie, Tilda Swinton
   Kao svjež i jedinstven pogled na polu-autobiografsko remek-djelo Charlesa Dickensa, film „Povijest Davida Copperfielda“ radnjom smješten u četrdesete godine 19. stoljeća kronika je života ikonskog naslovnog lika koji živi u pomalo kaotičnom svijetu u kojem pokušava pronaći svoje vlastito mjesto. Od nesretnog djetinjstva pa sve do otkrića svog najvećeg talenta – pisca priča i autora – Davidovo putovanje je istovremeno veselo i tragično, ali uvijek prepuno života, boja i ljudskosti.
   „Povijest Davida Copperfielda“  svjež je, smiješan i krajnje šarmantan pogled na Dickensov klasik, dokazujući da su neke priče uistinu bezvremenske (konsenzus kritičara / Rotten Tomatoes)
   Sjajan, zabavan film koji uspijeva i poštovati i izmisliti novi roman iz onog iz kojeg preuzima naslovni lik (Mark Kermode /The Observer)

https://www.imdb.com/title/tt6439020/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 19.02.

PRVA GODINA BRAKA

Paper Year, 2018.
19:30 sati



Paper Year, 2018. Rebecca Addelman, 89 min. CA
Scenarij:
Rebecca Addelman
Uloge: Eve Hewson, Avan Jogia, Hamish Linklater, Andie MacDowell
   Novopečeni bračni par suočava se s izazovima tijekom prve godine braka. Brak je bio impulzivna (iako nesumnjivo romantična) odluka za koju nijedna od njih nije bila spremna.
   Smiješna, emotivna, iskrena priča o ljubavi i izdajstvu naših izbora. Riječ je o tome koliko je teško promijeniti se uz drugu osobu. Riječ je o tome koliko smo ranjivi kad stvari započnemo i završimo. Riječ je o boli, radosti i impulzivnosti mladosti. Ali uglavnom je riječ o mladoj ženi koja pokušava odrasti i pritom riskira sve i riskira na sebi. (Calgary Underground Film Festival 2018.)
   Mučni realizam, dobro uočene društvene razlike i okvirna crna komedija odlike su ovog provokativnog, iako povremeno kolebljivog filma u kojem se Franny i Dan trude zeznuti prvu godinu bračnog života. U roku od samo nekoliko mjeseci prelaze put od uzbuđenih svatova, do želje za drugim osobama. Iako daje više prostora Frannyjevim eskapadama, radnja je inventivno napisana kako bi se zadirkivale obje strane. Ipak, u intrigantnom komadu gledatelji mogu ostati zbunjeni koliko su zapravo zabave trebali naći u ovoj romantici. (Kate Taylor / Globe and Mail)
   Jogia i Hewson potpuno su uvjerljivi u prikazivanju duboke naklonosti i obožavanja, što to čini još boljim u trenutku kada njihov odnos pukne. (Deborah Krieger/ Bust Magazine)
   Iako više potresno dirljiv nego duboko pronicljiv, "Paper Year" nam nudi pametan prikaz ljubavi koja se poništava. (Liam Lacey/ Original Cin)
   „Paper Year“ fokusiran je na onu točku u životu kada se zavaravamo da smo odgovorniji, odrasliji nego što zapravo jesmo i što se događa kad taj privid nestane. Što se dogodi kad jedan dio para shvati to prije drugog. Želite li odgovore, ovo je ona vrsta malog, hrabrog filma koji se hvata sa njima ukoštac. (Norman Wilner / Now Toronto)

https://www.imdb.com/title/tt6212136/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 20.02.

NOĆNA SMJENA

19:30 sati



Police, 2020. Anne Fontaine, 98 min. FR/BE/CH
Scenarij:
Claire Barré i Anne Fontaine po romanu Hugo Borisa
Uloge: Virginie Efira, Omar Sy, Grégory Gadebois
   Virginia, Erik i Aristide su troje policajaca. Svo troje svoje osobne i emotivne živote pokušavaju održati na površini dok se istovremeno bore sa svakodnevnim nasiljem u domovima i na ulicama. Jedne noći dobivaju neobičnu misiju: odvesti migranta na aerodrom iz nepoznatih razloga. Na putu do aerodroma, Virginija otkriva da će čovjek biti osuđen na smrt ako ga se deportira u zemlju odakle je pobjegao. Suočena s nepodnošljivom dilemom, ona započne sumnjati u dobrobit njihove misije. Troje policajaca imaju na raspolaganju samo jednu noć za odlučiti o sudbini migranta…
   Redateljica donosi solidnu, iako tipičnu dramu ali iz ženske perspektive, a Virginijin lik neprestano je rastrgan između njezinih osobnih i profesionalnih želja. Partitura klasične gudačke glazbe dodatno dodaje melankoličan, nježan ton filma, u vjerojatno jednom od rijetkih policijskih filmova u kojem nije ispaljen ni jedan metak. (Hollywood Reporter)
   Dinamičan i stiliziran prikaz Hugo Borisovog romana koji uspješno miksa niz problema kroz svoju mješavinu realizma i impresionizma, usredotočujući se na emocionalne muke policajaca i njihovih dilema, slabosti, neverbalne komunikacije, nepovjerenja, profesionalne etike i iskušenja. (Fabien Lemercier/Cineeuropa)

https://www.imdb.com/title/tt9850344/?ref_=fn_al_tt_2

UTORAK / 23.02.

NADNICA ZA STRAH

19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Le Salaire de la peur, 1953. Henri-Georges Clouzot, 156 min. FR
Scenarij:
Henri-Georges Clouzot  i Jérôme Géronimi  po romanu Georgesa Arnauda
Uloge: Yves Montand, Charles Vanel, Peter van Eyck, Folco Lulli, Véra Clouzot
   Četvorica evropskih pustolova kreću na zahtjevnu i opasnu misiju transporta nitroglicerina.
   Negdje u Srednjoj Americi tijekom prve polovine 50-ih prošlog stoljeća četvorica siromašnih evropskih pustolova odluče prihvatiti vrlo zahtjevnu i neugodnu poslovnu ponudu. Žele li se domoći nadnice od dvije tisuće dolara, Korzikanac Mario, Parižanin Jo, Nijemac Bimbo i Talijan Luigi, moraju do nekoliko stotina kilometara udaljenih izvora nafte za tvrtku Southern Oil Company prevesti dva kamiona s nitroglicerinom. Dok ih put vodi vrlo nekvalitetnim cestama i teško pristupačnim terenom, momci shvaćaju da su se prihvatili možda i neizvedivog zadatka transporta smrtonosnog tereta. Istodobno, svi oni imaju različite planove koje žele ostvariti teško zarađenim novcem, no sa svakim novim prijeđenim kilometrom sve više shvaćaju da možda nikad neće stići na cilj...
   Riječ je o jednom od najboljih filmova svih vremena, koji podjednako imponira dramaturškom kompaktnošću i savršenim ritmom naracije koji otkucava poput paklene naprave, kao i suptilnim psihološkim profiliranjem protagonista obilježenih intrigantnim i tjeskobnim egzistencijalnim motivima i socijalnim kontekstom. Djelo čvrste narativne strukture koje funkcionira i kao dojmljiva karakterna studija odlikuju i iznimno efektno gradiranje napetosti, što gledateljeve živce dovodi do ruba pucanja, izuzetno sugestivna režija koja nevjerojatno spretno koristi skučeni prostor kabine kamiona, ekspandirajuće ozračje pesimizma i fatalizma, izvrsna glazba Georgesa Aurica i podjednako uspjela fotografija Clouzotova stalnog suradnika Armanda Thirarda te impresivne glumačke interpretacije.
   Godine 1953. na festivalu u Cannesu ovjenčan Grand Prixom, pretečom Zlatne palme, i Posebnim priznanjem za glumački nastup C. Vanela, te nagrađena berlinskim Zlatnim medvjedom i nominiran za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma.
   „Nadnica za strah“ je izazvala veliku kontroverzu u periodu zaoštrenih odnosa Hladnog rata; film je zbog prikazivanja američkih naftnih kapitalista kao negativaca u filmu optužen za protuameričke sentimente te je nekoliko scena iz filma (cca. 20 minuta materijala) izbačeno iz verzije koja je završila u američkim kinima. Takva osakaćena verija bila je jedina službena verzija filma na američkom tržištu sve do 1992. godine, kada je Criterion reizdao film u njegovoj cijelosti, pruživši tako po prvi puta širokoj publici u Sjedinjenim Državama uvid u jedno od najvažnijih i najboljih ostvarenja u povijesti filma.
   „Nadnica za strah“ je jedan od onih filmova koji spadaju u obveznu lektiru svakog istinskog filmofila. Unatoč svojoj nesavršenosti i nedotjeranosti, to je film koji je ostavio trajan pečat u povijesti filma i čiji je utjecaj na daljnji razvoj filmske umjetnosti takav da ga se naprosto ne smije preskočiti. Tek kada pogledate ovaj film shvatiti ćete koliko su vam neke tehnike i scene iz novi(ji)h filmova poznate, odnosno koliko je taj Henri-Georges Clouzot bio značajan za povijest filma. Ovaj revolucionarni uradak pokazat će vam koliko je važno imati iskru kreativnog genija, ali i hrabrosti da u vremenu kada je ovaj film bio čista avangarda, taj genij i realizirate. (ArthurPoe, svijet filma/eu)
   Egzistencijalni triler. Najoriginalnija i najšokantnija francuska melodrama '50-ih godina. Kada postoji mogućnost da budeš dignut u zrak u bilo kojem trenutku, samo budala može vjerovati da lik određuje sudbinu.  Ako to nije parabola čovjekovog položaja u modernom svijetu, onda je u najmanju ruku ilustracija toga. Nasilje. se koristi da forsira viziju ljudske egzistencije. (Pauline Kael)
   Očajnička egzistencija protagonista, čije se filozofsko opravdanje nalazi jedino u mogućnosti samopotvrđivanja, uokvirena je škrtim (izbjegavanje egzotike), ali oštrim socijalnim kontekstom (bijeda polukolonijalne zemlje), zbog čega je film tumačen i kao komentar (jednim svojim slojem) ekonomskog izrabljivanja latinoameričkih zemalja od strane američkih multinacionalnih tvrtki. (B. Kragić. HFL)
   Henri Georges Clouzot jest jedan od "Šest velikih  "C"  francuskog filma, /Cocteau, Clair, Carne, Cayatte, Clouzot, Clement/. Oslobođen bilo kakve sentimentalnosti u psihološkoj podlozi, etičkoj poruci i režiserskom postupku, okrutan u insistiranju na autentičnosti najsitnijih detalja, Clouzot preliva na ekipu, glumce i sam film dio te okrutnosti, koja postaje "crvena nit" autorskog prepoznavavanja, "clouzoovski zaštitni znak".  Njegovo najznačajnije djelo "Nadnica za strah", realizirano 1952. godine ostaje, čini se, od svih klasičnih filmova iz te godine najbliže suvremenom filmskom izrazu, kako zbog sprege violencije i emocije, tako i zbog sukoba "mesa" i "duše" s malo izgleda na krajnje pozitivističko rješenje.  Snimajući željezničke prelaze, šine, signale i ostale mehaničke strukture mogu se postizavati ista halucinantna podrhtavanja kao i s bilo kojom drugom temom, rekao je jednom H. G. Clouzot i dodao: "Sva su sredstva dozvoljena, jer je film slobodan da koristi: i ljude i objekte i naša djela i tehnička otkrića u duhu koji želi". (Ivan Martinac)

https://www.imdb.com/title/tt0046268/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 24.02.

KAKO SE ZAPRAVO ZOVEM

19:30 sati



The Strange Ones, 2019. Christopher Radcliff, Lauren Wolkstein, 81 min. US
Scenarij:
Christopher Radcliff
Uloge: Alex Pettyfer, James Freedson-Jackson, Emily Althaus
   Nakon obiteljske tragedije, Nick i, čini se, njegov mlađi brat Sam putuju prema nepoznatom odredištu, prolazeći kroz pusti američki krajolik. Na prvi pogled sve se čini normalno, no ono što izgleda kao mali obiteljski izgled otvara mračnu i složenu mrežu zastrašujućih tajni – dok se odnosi, identiteti i stvarnosti mijenjaju na potpuno neočekivane načine… Jesu li u bijegu i ako jesu, od čega bježe? Je li Nick zaštitnik šutljivog dječaka, njegov otmičar, ili nešto sasvim drugo?   
   Ovo je priča o otuđenju, lošim porodičnim odnosima i adolescenciji.
https://www.imdb.com/title/tt6014904/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 25.02.

PRVA GODINA BRAKA

Paper Year, 2018.
19:30 sati



Paper Year, 2018. Rebecca Addelman, 89 min. CA
Scenarij:
Rebecca Addelman
Uloge: Eve Hewson, Avan Jogia, Hamish Linklater, Andie MacDowell
   Novopečeni bračni par suočava se s izazovima tijekom prve godine braka. Brak je bio impulzivna (iako nesumnjivo romantična) odluka za koju nijedna od njih nije bila spremna.
   Smiješna, emotivna, iskrena priča o ljubavi i izdajstvu naših izbora. Riječ je o tome koliko je teško promijeniti se uz drugu osobu. Riječ je o tome koliko smo ranjivi kad stvari započnemo i završimo. Riječ je o boli, radosti i impulzivnosti mladosti. Ali uglavnom je riječ o mladoj ženi koja pokušava odrasti i pritom riskira sve i riskira na sebi. (Calgary Underground Film Festival 2018.)
   Mučni realizam, dobro uočene društvene razlike i okvirna crna komedija odlike su ovog provokativnog, iako povremeno kolebljivog filma u kojem se Franny i Dan trude zeznuti prvu godinu bračnog života. U roku od samo nekoliko mjeseci prelaze put od uzbuđenih svatova, do želje za drugim osobama. Iako daje više prostora Frannyjevim eskapadama, radnja je inventivno napisana kako bi se zadirkivale obje strane. Ipak, u intrigantnom komadu gledatelji mogu ostati zbunjeni koliko su zapravo zabave trebali naći u ovoj romantici. (Kate Taylor / Globe and Mail)
   Jogia i Hewson potpuno su uvjerljivi u prikazivanju duboke naklonosti i obožavanja, što to čini još boljim u trenutku kada njihov odnos pukne. (Deborah Krieger/ Bust Magazine)
   Iako više potresno dirljiv nego duboko pronicljiv, "Paper Year" nam nudi pametan prikaz ljubavi koja se poništava. (Liam Lacey/ Original Cin)
   „Paper Year“ fokusiran je na onu točku u životu kada se zavaravamo da smo odgovorniji, odrasliji nego što zapravo jesmo i što se događa kad taj privid nestane. Što se dogodi kad jedan dio para shvati to prije drugog. Želite li odgovore, ovo je ona vrsta malog, hrabrog filma koji se hvata sa njima ukoštac. (Norman Wilner / Now Toronto)

https://www.imdb.com/title/tt6212136/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 26.02.

POVIJEST DAVIDA COPPERFIELDA

The Personal History of David Copperfield, 2019.
19:30 sati



The Personal History of David Copperfield, 2019. Armando Iannucci, 120 min. UK/US/GR
Scenarij:
Simon Blackwell po romanu Charlesa Dickensa
Uloge: Dev Patel, Hugh Laurie, Tilda Swinton
   Kao svjež i jedinstven pogled na polu-autobiografsko remek-djelo Charlesa Dickensa, film „Povijest Davida Copperfielda“ radnjom smješten u četrdesete godine 19. stoljeća kronika je života ikonskog naslovnog lika koji živi u pomalo kaotičnom svijetu u kojem pokušava pronaći svoje vlastito mjesto. Od nesretnog djetinjstva pa sve do otkrića svog najvećeg talenta – pisca priča i autora – Davidovo putovanje je istovremeno veselo i tragično, ali uvijek prepuno života, boja i ljudskosti.
   „Povijest Davida Copperfielda“  svjež je, smiješan i krajnje šarmantan pogled na Dickensov klasik, dokazujući da su neke priče uistinu bezvremenske (konsenzus kritičara / Rotten Tomatoes)
   Sjajan, zabavan film koji uspijeva i poštovati i izmisliti novi roman iz onog iz kojeg preuzima naslovni lik (Mark Kermode /The Observer)

https://www.imdb.com/title/tt6439020/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 27.02.

PRIČA O IGRAČKAMA

17:00 sati



(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
Toy Story, 1995. John Lasseter, 81 min. US

   „Priča o igračkama“ je prvi film koji koristio potpunu računalnu animaciju.
   Igračke iz sobe dječaka Andya su ”žive” kad djeca i odrasli ne gledaju, i sa strahom i zebnjom očekuju nove igračke koje će Andy dobiti za rođendan. Njegova omiljena igračka kauboj-šerif Woody biva zapostavljena kada Andy dobije igračku svemirskog rendžera Buzza Lightyeara. Borba između Woodyja i Buzza za Andyjevu naklonost će prerasti u avanturu iz koje će igračke izaći kao najbolji prijatelji.
   Zahvaljujući ogromnom uspjehu "Priča o igračkama" prerasla je u serijal, čiji sunastavci naišli na pozitivan prijem kod publike i kritike.
   Ono što u Pixaru znaju i praktiziraju jeste prvenstveno (o)smišljena i originalna priča, jedinstvenih i autentičnih likova čiji su karakteri izgrađeni u cjelosti u svakom pogledu, time sposobni da prema njima osjećamo empatiju. Pixarovci su sa „Pričom o igračkama“ upravo i započeli svo to silno citiranje u animaciji, tzv. citatnost kao postmodernistički postupak kojim se prave reference na postojeće filmove, odajući im počast u „preuzetim“ scenama istovremeno ih učinivši svojim i originalnim. I toga će se držati kroz sve nastavke sa referencama na „Star Wars“, „Back to the Future“, „Jurassic Park“, „Mission: Impossible“, „Cool Hand Luke“, „The Great Escape“, „Lord of the Rings“… (Sead Vegara/filmofil.ba)
https://www.imdb.com/title/tt0114709/?ref_=nv_sr_srsg_3

NOĆNA SMJENA

19:30 sati



Police, 2020. Anne Fontaine, 98 min. FR/BE/CH
Scenarij:
Claire Barré i Anne Fontaine po romanu Hugo Borisa
Uloge: Virginie Efira, Omar Sy, Grégory Gadebois
   Virginia, Erik i Aristide su troje policajaca. Svo troje svoje osobne i emotivne živote pokušavaju održati na površini dok se istovremeno bore sa svakodnevnim nasiljem u domovima i na ulicama. Jedne noći dobivaju neobičnu misiju: odvesti migranta na aerodrom iz nepoznatih razloga. Na putu do aerodroma, Virginija otkriva da će čovjek biti osuđen na smrt ako ga se deportira u zemlju odakle je pobjegao. Suočena s nepodnošljivom dilemom, ona započne sumnjati u dobrobit njihove misije. Troje policajaca imaju na raspolaganju samo jednu noć za odlučiti o sudbini migranta…
   Redateljica donosi solidnu, iako tipičnu dramu ali iz ženske perspektive, a Virginijin lik neprestano je rastrgan između njezinih osobnih i profesionalnih želja. Partitura klasične gudačke glazbe dodatno dodaje melankoličan, nježan ton filma, u vjerojatno jednom od rijetkih policijskih filmova u kojem nije ispaljen ni jedan metak. (Hollywood Reporter)
   Dinamičan i stiliziran prikaz Hugo Borisovog romana koji uspješno miksa niz problema kroz svoju mješavinu realizma i impresionizma, usredotočujući se na emocionalne muke policajaca i njihovih dilema, slabosti, neverbalne komunikacije, nepovjerenja, profesionalne etike i iskušenja. (Fabien Lemercier/Cineeuropa)

https://www.imdb.com/title/tt9850344/?ref_=fn_al_tt_2

SRIJEDA / 03.03.

PROVALNIK NA SLOBODI

Straight Time, 1978.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
Straight Time, 1978. Ulu Grosbard, Dustin Hoffman, 114 min. US
Scenarij:
Edward Bunker, Jeffrey Boam
Uloge: Dustin Hoffman, Theresa Russell, Gary Busey, Harry Dean Stanton, Kathy Bates
   Upravo pušten iz zatvora pljačkaš Max Dembo stiže u Los Angeles gdje se pokušava snaći na slobodi. Odlučan u tome da se više nikad ne bavi protuzakonitim poslovima, Max se smjesti u otrcanom hotelu, te pokušava naći kakav-takav posao. Međutim, u tome mu nimalo ne pomaže činjenica da je bio u zatvoru, a za vratom mu je i policajac Earl Frank kojemu se Max mora redovito javljati dok je na probnom roku. Max se sviđa službenici u zavodu za zapošljavanje, Jenny, pa se čini da mu je krenulo nabolje, barem u privatnom životu. Stvari će se ubrzo zakomplicirati, te će se Max naći ondje gdje je i bio: s druge strane zakona u novom pljačkaškom pohodu...
   Dvije godine nakon uspjeha s filmovima "Maratonac" i "Svi predsjednikovi ljudi" jedna od najvećih hollywoodskih zvijezda 1970-ih Dustin Hoffman nastupio je u ovome neobičnom filmu koji je dobio potpuno oprečne ocjene. Zanimljivo je da ga je počeo režirati sam Hoffman, ali je ubrzo odustao, te se režije prihvatio cijenjeni kazališni i filmski redatelj belgijskog podrijetla Ulu Grosbard.
   Film je prilagodba knjige „No Beast So Fierce“, glumca i scenarista Edwarda Bunkera. Bunker je, inače, bivši pljačkaš banaka i zatvorenik koji je u knjizi vrlo živo opisao vlastita iskustva, pa je i u središtu filma sličan lik - prijestupnik upravo pušten iz zatvora koji se na različite načine pokušava snaći na slobodi, ali mu to ne ide nimalo lako. I film djeluje poput svoga glavnog lika: isprano, mračno i tjeskobno, te Grosbardov uradak nije lak za gledanje. Iako film nije dobro prošao u kinima, godinama je stjecao kultni status pri čemu je pomogao i razvoj karijere Edwarda Bunkera, osobito njegov glumački nastup u Tarantinovom hitu "Reservoir Dogs".
https://www.imdb.com/title/tt0078326/

ČETVRTAK / 04.03.

DJEVOJKA KOJA OBEĆAVA

Promising Young Woman, 2020.
19:30 sati



Promising Young Woman, 2020. Emerald Fennell, 113 min. US
Scenarij:
Emerald Fennell
Uloge: Carey Mulligan, Laverne Cox, Bo Burnham, Alison Brie, Connie Britton, Jennifer Coolidge
   Redateljica i scenaristica Emerald Fennel (Killing Eve) u svom debiju na velika platna donosi novi, zanimljivi pogled na osvetu.
   Za Cassie svi tvrde da je obećavajuća mlada djevojka… dok joj strašan događaj ne usmjeri život na totalno drugačiji put. No ništa na prvi pogled nije onako kako izgleda. Ona je pametna, lukava, neustrašiva i živi dvostruki život. Po danu radi kao konobarica u lokalnom kafiću a po noći izlazi i traži osvetu. Neočekivani susret će omogućiti Cassie da ispravi sve nepravde iz svoje prošlosti.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Promising Young Woman“ ima 91% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8/10. Konsenzus kritike glasi: "Hrabar provokativan triler i vrhunac karijere za Carey Mulligan.“
   Carey Mulligan nudi eksplozivnu izvedbu koja bi je trebala učiniti vodećom u utrci za Oscara za najbolju glumicu. (Peter Travers/ABC News)
  Pametna, provokativna crna komedija - film o osveti s nevjerojatno snažnom, duboko slojevitom izvedbom Carey Mulligan u ulozi Cassie ...“(Richard Roeper/ Chicago Sun-Times)

https://www.imdb.com/title/tt9620292/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 05.03.

NE ZABORAVI DISATI

Ne pozabi dihati, 2019.
17:00 sati



Ne pozabi dihati, 2019. Martin Turk, 98 min. SI/IT/HR
Scenarij:
Martin Turk, Gorazd Trusnovec
Uloge: Matija Valant, Tine Vogrin, Iva Kranjc Bagola, Nikola Đuričko, Ronja Matijevec Jerman, Miha Rodman, Nina Valič
   Tinejdžerska intimna drama o odrastanju, najbolji prošlogodišnji slovenski igrani film stiže u hrvatska kina.
   Priča je to o 15-godišnjem Klemenu u čijem životu se sve preokrene kada se njegov voljeni brat Peter (18) zaljubi u prelijepu Sonju (18). Ovaj film odrastanja progovara o krhkosti tinejdžerskog doba, ljubomori, erotici i neizbjezˇnom procesu prihvac´anja cˇinjenice da se svijet mijenja, a zˇivot ide dalje.
   Film je prošle godine na Festivalu slovenskog filma nagrađen sa čak dvije prestižne nagrade. Nagradom Vesna  za najbolji dugometražni igrani film i nagradom Vesna za najbolju fotografiju, koju je osvojio hrvatski direktor fotografije Radislav Jovanov Gonzo.
   Dugo sam imao želju snimiti film o odrastanju. Ova ideja me je godinama proganjala pa sam je pretočio u scenarij. Želio sam na odrastanje gledati iz drugačije, poetičnije perspektive, nego što smo navikli to u filmovima za mlade. Vjerujem da će film biti izazovan mladoj publici, a istovremeno će i starije gledatelje podsjetiti na neka vlastita intimna iskustva. (redatelj i scenarist Martin Turk)
   Svjetska premijera filma bila je prošle godine na Filmskom festivalu u Rimu u natjecateljskom programu festivalske sekcije Alice Nella Citta. Film je prikazan i u natjecateljskim programima Zagreb Film Festivala, Pula Film festivala i Festivala mediteranskog filma u Bruxellesu a zatim na festivalima u Egiptu i Indiji.
   Nakon premijere u Rimu, talijanska filmska kritičarka Silvia Fabbri napisala je u Movietraineru: “Ne zaboravi disati, treći igrani film slovenskog redatelja Martina Turka dragocjeni je filmski dragulj i jedan je od onih filmova koje će biti teško zaboraviti. Turkov sofisticirani pogled, dirljiva i senzualna glazba Tehe Tearda i prekrasna fotografija Radislava Jovanova Gonza u melankoličnom su plesu, koji prikazuje Klemena i njegove suputnike koji kao da ne percipiraju Klemenovu tešku tjeskobu izazvanu novim iskustvima."
https://www.imdb.com/title/tt8644024/?ref_=nv_sr_srsg_0

FOTOGRAFIJA

Photograph, 2019.
19:30 sati



Photograph, 2019. Ritesh Batra, 109 min. IND/DE
Scenarij:
Ritesh Batra
Uloge: Nawazuddin Siddiqui, Sanya Malhotra, Sachin Khedekar
   Dobitnik Zlatnih kolica za film „Pogrešna dostava“ na ZFF-u 2013., redatelj Ritesh Batra u svom šarmantnom novom filmu inspiraciju crpi iz bolivudskih mjuzikla i Shakespeareovih komedija kako bi ponudio malo drukčiju priču o ljubavi u kontradiktornom svijetu urbane Indije.
   Siromašni ulični fotograf Rafi slika turiste u Mumbaiju kako bi pomogao baki otkupiti njihovu staru obiteljsku kuću. Ali baku more druge brige, Rafi još nema ženu. Kako bi je umirio, on nagovori neznanku s jedne od fotografija da pred bakom glumi njegovu zaručnicu. Dok granica između zamišljenih i pravih emocija postaje sve mutnija, njihova fiktivna veza susreće se sa sasvim stvarnim klasnim i društvenim preprekama.
   Film je svjetsku premijeru imao na prestižnom Sundance Film Festivalu, a na Berlinaleu je prikazan u sklopu programa Special Gala.
   Batra priču koja zvuči umorno pretvara u lijep film s tonom nježne tuge. (Caryn James / Hollywood Reporter)
   Svojim tempom film donosi strpljivom gledatelju bogate nagrade, a završetak izgleda poput povratka staromodnim romansama s velikih ekrana iz prošlosti. (Fionnuala Halligan / Screen International)
   Film je toliko tih i na nekim dijelovima tako miran da ćete postati nestrpljivi. Ali, njegova će vam nježnost ostati. (Anupama Chopra / Film Companion)

https://www.imdb.com/title/tt7778680/?ref_=nv_sr_srsg_5

SUBOTA / 06.03.

FOTOGRAFIJA

Photograph, 2019.
17:00 sati



Photograph, 2019. Ritesh Batra, 109 min. IND/DE
Scenarij:
Ritesh Batra
Uloge: Nawazuddin Siddiqui, Sanya Malhotra, Sachin Khedekar
   Dobitnik Zlatnih kolica za film „Pogrešna dostava“ na ZFF-u 2013., redatelj Ritesh Batra u svom šarmantnom novom filmu inspiraciju crpi iz bolivudskih mjuzikla i Shakespeareovih komedija kako bi ponudio malo drukčiju priču o ljubavi u kontradiktornom svijetu urbane Indije.
   Siromašni ulični fotograf Rafi slika turiste u Mumbaiju kako bi pomogao baki otkupiti njihovu staru obiteljsku kuću. Ali baku more druge brige, Rafi još nema ženu. Kako bi je umirio, on nagovori neznanku s jedne od fotografija da pred bakom glumi njegovu zaručnicu. Dok granica između zamišljenih i pravih emocija postaje sve mutnija, njihova fiktivna veza susreće se sa sasvim stvarnim klasnim i društvenim preprekama.
   Film je svjetsku premijeru imao na prestižnom Sundance Film Festivalu, a na Berlinaleu je prikazan u sklopu programa Special Gala.
   Batra priču koja zvuči umorno pretvara u lijep film s tonom nježne tuge. (Caryn James / Hollywood Reporter)
   Svojim tempom film donosi strpljivom gledatelju bogate nagrade, a završetak izgleda poput povratka staromodnim romansama s velikih ekrana iz prošlosti. (Fionnuala Halligan / Screen International)
   Film je toliko tih i na nekim dijelovima tako miran da ćete postati nestrpljivi. Ali, njegova će vam nježnost ostati. (Anupama Chopra / Film Companion)

https://www.imdb.com/title/tt7778680/?ref_=nv_sr_srsg_5

DJEVOJKA KOJA OBEĆAVA

Promising Young Woman, 2020.
19:30 sati



Promising Young Woman, 2020. Emerald Fennell, 113 min. US
Scenarij:
Emerald Fennell
Uloge: Carey Mulligan, Laverne Cox, Bo Burnham, Alison Brie, Connie Britton, Jennifer Coolidge
   Redateljica i scenaristica Emerald Fennel (Killing Eve) u svom debiju na velika platna donosi novi, zanimljivi pogled na osvetu.
   Za Cassie svi tvrde da je obećavajuća mlada djevojka… dok joj strašan događaj ne usmjeri život na totalno drugačiji put. No ništa na prvi pogled nije onako kako izgleda. Ona je pametna, lukava, neustrašiva i živi dvostruki život. Po danu radi kao konobarica u lokalnom kafiću a po noći izlazi i traži osvetu. Neočekivani susret će omogućiti Cassie da ispravi sve nepravde iz svoje prošlosti.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Promising Young Woman“ ima 91% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8/10. Konsenzus kritike glasi: "Hrabar provokativan triler i vrhunac karijere za Carey Mulligan.“
   Carey Mulligan nudi eksplozivnu izvedbu koja bi je trebala učiniti vodećom u utrci za Oscara za najbolju glumicu. (Peter Travers/ABC News)
  Pametna, provokativna crna komedija - film o osveti s nevjerojatno snažnom, duboko slojevitom izvedbom Carey Mulligan u ulozi Cassie ...“(Richard Roeper/ Chicago Sun-Times)

https://www.imdb.com/title/tt9620292/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 08.03.

DAN ŽENA: THELMA & LOUISE

30th Anniversary: Thelma & Louise, 1991.
19:00 sati



30th Anniversary: Thelma & Louise, 1991. Ridley Scott, 130 min. US
Scenarij:
Calie Khouri
Uloge: Susan Sarandon, Geena Davis, Michael Madsen, Harvey Keitel, Brad Pitt, Christopher McDonald
   Thelma i Louise dvije su obične žene nezadovoljne svojim životima, točnije muškarcima koji ih okružuju. U jednom se trenutku odlučuju iskoračiti iz mučne svakodnevnice odlazeći na vikend koji će zauvijek promijeniti njihove živote pošto barem jednom u životu žele doživjeti nešto drugo. Ono što je počelo kao ugodan provod, pretvara se u borbu za opstanak u muškom svijetu dominacije i nasilja. Od trenutka kada upotrijebe pištolj – obrana od silovanja – nađu se na putu s kojeg nema povratka…
   Tridesetogodišnjica izvrsnog filma koji nikad nije igrao u hrvatskim kinima (!?). Sam Ridley Scott opisivao ga je svojevremeno kao definitivni feministički film iza kojeg se nema što reći. Možda je to istina ukoliko je riječ o ženskoj samokontroli, ali to se ne može reći za njih dvije. U njihovim životima sve je do jednog trenutka kontrolirao muškarac, vukući sve konce. Problem nastaje i nakon njihovog bijega, jer je Scott (i Oscarom nagrađena scenaristica Callie Khouri) sasvim određen: onog trenutka kada su se samovoljno odmakle od kućnog praga, to moraju i platiti
   Filmovi su nasilni, one (žene) nisu! Tako su stajale stvari u kinima još od 60-tih kada na čelu kino blagajni u pravilu stoji macho muškarac. "Nježni spol" izguran je u stranu, gubeći snagu i dopadljivost, a kada bi bile prihvaćene u trend nasilja na filmu, redovito bi to i zažalile... Devedesete donose promjene, promovira se novi tip žena: samosvjesnih, žestokih, sposobnih, seksualno slobodnih, pametnih, zlih i ponekad ubojstvenih. Machizam nije samo privilegija muškaraca, to su potvrdile Sigourney Weaver u "Alien" serijalu, Linda Hamilton u "Terminatoru 2", Anne Parrilaud u "Nikiti", te svakako naše junakinje. Međutim, iznad svega stoji njihova samostalnost, ratobornost i besramnost -  spremnost odgovora na sve izazove. I od svih junakinja devedesetih upravo je najveće uživanje pružila turneja oko Amerike legendarne domaćice Thelme i frustrirane kuharice Louise. Za sve što su učinile vidljivo je kako je to samo ono što je muškarcima oduvijek bilo dozvoljeno - ubijanje nasilnika, pljačka banke, obračuni sa grubijanima - što samo pokazuje koliko su bile potrebne. Thelma & Louise definitivno su raščistile stare dileme i raskinule sa dosadašnjom tradicijom. Bježeći od svojih partnera, koji su sasvim sigurno anti muškarci (ne samo zbog toga što one to tvrde), samo su jedne od pesimistkinja u trenutnom bijegu od stvarnosti. Ulazeći  u ”avanturu veću od života” dovedene su do samog ruba, izabirući jedini mogući izlaz: nastaviti dalje… (Vladimir Županović)

   Sudeći prema brojnim ženama svih generacija koje su se tako snažno poistovjetile s Thelmom i Louise, još uvijek postoji snažna potreba za svim osnovnim elementima ovakvih klasičnih filmova pobune protiv društva, no ovoga puta pod uvjetima koje postavljaju žene. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Otkriva nam (ranije) neiskorišteni talent gospodina Scotta za živopisne američke slike, bez obzira na njegove engleske korijene. Režira buddy-buddy film s takvom svježinom i snagom da žanr čini potpuno novim. Također, film nam otkriva neočekivane resurse obje zvijezde, Susan Sarandon i Geene Davis, koje su savršeni naslovni par. (Janet Maslin / The New York Times)
   Beskompromisno potvrđivanje ženskih iskustava. (B. Ruby Rich, filmska kritičarka te profesor emeritus / Film & Digital Media, Santa Cruz)
   Neofeministički road film. (Kenneth Turan / The Washington Post)
   Film predstavlja napad na konvencionalne obrasce šovinističkog, muškog ponašanja prema ženama. (Jessica Enevold, u tekstu „Daughters of Thelma and Louise: New? Aesthetics of the Road“ za sveučilište Lund)
   Protivim se karakterizaciji filma kao feminističkog - više je zaokupljen osvetom i nasiljem nego feminističkim vrijednostima. (Sheila Benson / Los Angeles Times)

  U članku magazina The Atlantic, u spomen na 20. godišnjicu filma 2011. godine, Raina Lipsitz nazvala ga je "posljednjim velikim filmom o ženama".
https://www.imdb.com/title/tt0103074/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 09.03.

BERG-EYVIND I NJEGOVA ŽENA

Berg-Ejvind och hans hustru, 1918.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Berg-Ejvind och hans hustru, 1918. Victor Sjöström, 72 min. SE
Scenarij:
Victor Sjöström, Sam Ask
Uloge: Victor Sjöström, Edith Erastoff, John Ekman

NAPOMENA: RIJEČ JE O NIJEMOM FILMU, GDJE SE,  IZMEĐU SCENA, RADNJA OBJAŠNJAVA DIJALOŠKIM MEĐUNASLOVIMA. JEZIK JE ŠVEDSKI DOK SU PODNASLOVI NA ENGLESKOM JEZIKU.

   Film predstavlja ekranizaciju drame „Fjalla-Eyvindur“ islandskog književnika Johanna Sigurjonssona posvećene istoimenom islandskom odmetniku iz 18. vijeka. Njegov lik tumači sam Sjöström, a radnja prikazuje kako, bježeći pred zakonom, dolazi raditi kao napoličar na farmi u zabačenom dijelu Islanda, prije nego što se njegova vlasnica zaljubi u njega. Njihovoj ljubavi zaprijete seoski licemjeri, i dvoje zaljubljenih uskoro nema drugog izlaza; progonjeni odlaze do samog vrha planina gdje Halla gubi svoje jedino dijete..
   Središnje ostvarenje Sjöströmova švedskog opusa o kojem francuski kritičar Louis Delluc piše da je „najljepši film na svijetu ... prvi ljubavni duet viđen na ekranu“; djelo u epskomu narativnom razvoju prati dvoje ljubavnika (nepravedno optuženog bjegunca i udovicu) koje seoski filistri i »čuvari građanskog morala« progone sve do vrha planina, gdje žena gubi svoje jedino dijete, te i sâma umire u snježnoj oluji; vizualna ljepota snimki u interijeru (»folklorna arhitektura«) i dramatska funkcija prirode (snijeg, oluja, divljina) spojeni su u jedinstvenu »vizualnu simfoniju« koja se još uvijek doživljuje na emotivnom planu.
   Već u prvom dijelu švedskog perioda, Sjöström pokazuje u „Berg-Ejvind och hans hustru“ kako je melodrama, za njega, prirodan kontekst: žanr se realizira u realnom ambijentu, u konkretnom pejzažu. Autor koristi svaku priliku da intenzivira piktoralni kvalitet usredsređivanjem pažnje na determinantni utjecaj pejzaža, zbog čega „Berg-Ejvind och hans hustru“ prelazi put od pastorale do distancirane tragedije sa vrhuncem u scenama snježne vijavice na kraju, koje jasno najavljuju - kao što i potvrđuju autorsku dosljednost. (Aleksandar Bečanović, vijesti.me)
   Pod utjecajem romana Selme Lagerlöf, čija je umjetnost ukorijenjena u sagama i folkloru i prožeta poštovanjem prema prirodi, Sjöströmovi su filmovi bili lirsko lijepi izrazi čovjekova odnosa prema prirodi i društvu. U „Berg-Ejvind och hans hustru“ rafinirao je tehniku difuzije svjetla i upotrebu značajnih detalja. (hr.plantscienceoou.com)
   Victor Sjöström je bio, izvan svake sumnje, pionirska figura švedskog filma. Istaknuo je bolje od ostalih dvostruku čovjekovu borbu s prirodom, sa svojom vlastitom i onom koja ga okružuje. Mitska snaga švedskog pejzaža i elementarna impresivnost švedskih karaktera (često "pozajmljenih" od Selme Lagerlöf) eksponirani su kod Sjöströma na najizvorniji način. Ono što posebno začuđuje jest to, da je on kao glumac s dugim stažom prvi oslobodio švedski film teatarskog koncepta. (Ivan Martinac)

https://www.imdb.com/title/tt0008879/

SRIJEDA / 10.03.

SVE O EVI

All about Eve, 1950.
19:00 sati



KLASIKA SRIJEDOM
All about Eve, 1950. Joseph L. Mankiewicz, 138 min. US
Scenarij:
Joseph L. Mankiewicz prema kratkoj priči "The Wisdom of Eve" Mary Orr iz 1946. godine.
Uloge: Bette Davis, Anne Baxter, George Sanders, Celeste Holm, Gary Merrill, Hugh Marlowe, Thelma Ritter, Gregory Ratoff, Marilyn Monroe
   U naslovnoj ulozi je Bette Davis kao Margo Channing, visoko cijenjena, ali ostarjela Broadwayska glumica. Nasuprot nje je Anne Baxter kao Eve Harrington, mlada obožavateljica glumice koja joj ulazi u život i uskoro zaprijeti njezinoj karijeri i privatnim odnosima.
   Film je nominiran je za rekordnih 14 nagrada Oscar od kojih je osvojio njih 6, uključujući one za najbolji film i najboljeg redatelja. „Sve o Evi“ do danas je jedini film u povijesti čije su čak četiri glumice nominirane za nagradu Oscar (Davis i Baxter u kategoriji glavne ženske uloge, a Holm i Ritter u kategoriji sporedne ženske uloge). Drama Josepha L.Mankievicza smatra se jednim od najoštrijih i najmračnijih filmova o show businessu, koja je nastala po kratkoj priči objavljenog u časopisu Cosmopolitan, a koja je bila adaptirana za radio. Četiri su je godine drugi studiji izbjegavali sve dok kombinacija Mankiewiczeva ciničnog, duhovitog scenarija i izvrsne glumačke ekipe nije priču pretvorila u silan uspjeh...
   Podrijetlo priče „Sve o Evi“ vezano je za anegdotu glumice Elisabeth Bergner o kojoj je kratku priču napisala Mary Orr. Dok je nastupala u predstavi „The Two Mrs. Carrolls“ tijekom 1943. i 1944. godine, Bergner je dopustila mladoj obožavateljici da postane dio njezine svakodnevice zaposlivši je kao svoju asistenticu. Ipak, kasnije se pokajala zbog te odluke nakon što ju je djevojka pokušala potkopati. Govoreći o njoj samo kao o "okrutnoj djevojci", Bergner je ispričala svoju anegdotu Orr koja ju je iskoristila kao bazu sa svoju kratku priču "The Wisdom of Eve" (1946). U priči Orr djevojku čini još nemilosrdnijom i dopušta joj da ukrade karijeru starije glumice.
   Lijepa produkcija Darryla Zanucka, odlična glazba i klasna, superiorna filmska satira. (Bosley Crowther / The New York Times)
   Najveća uloga u karijeri Bette Davis. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Scenarij sumira cijeli niz bolno prepoznatljivih kazališnih tipova - od starenja, egoizma i izvana poslušnog, a iznutra sklonog spletkama moćnog kritičara lažnog šarma. (Rebecca Flint Marx / Allmovie)
   ... zavlačenje u mračne kutke zabavne industrije i stavljanje pod svjetlo problem starenja, pogotovo kad su u pitanju glumice. (Marc Lee / Daily Telegraph)
   Mankiewiczeva specijalnost britke su društvene komedije, žanr u kojem mu ni jedan Amerikanac nije ravan. „A Letter to Three Wives“ zasigurno je remek-djelo, no „All about Eve“ ipak nema premca. Ta zakulisna drama pruža pesimističan i mračan pogled na slavu i načine, rijetko čestite, na koje se do nje dolazi. Iako se radnja događa na Broadwayu, a ne u Hollywoodu, čini se da je taj film pomalo zločesti komentar industrije kojoj je Mankiewicz, inače obrazovan na jednom od najboljih sveučilišta u Americi, i sam pripadao. Donosi pomalo zavidan pogled na komercijalnu filmsku industriju i njezinu opsjednutost zvijezdama, piscima i redateljima i ostalim pripadnicima skupine čiji je, čitavo desetljeće, slavni pripadnik bio i sam Mankiewicz. (R. Barton Palmer / 501 Movie Directors)
   Kao jedan od predstavnika starog Hollywooda, „All about Eve“ podsjetio nas je koliko se filmska industrija promijenila do danas. Osim naravno zaboravljene crno-bijele tehnike u kojoj je i ovaj film sniman, čini se kako su stariji filmovi davali više pažnje dubini i kompleksnosti svakog karaktera. Tako su likovi od Eve i Margo sve do Addisona prikazani s jednakom važnošću za cjelokupan rasplet događaja. (Lucia Ursić / ziher.hr)
   Zasluženo se drži jednim od najuspjelijih i najvažnijih filmova svih vremena. Izuzetno inteligentna drama s prizvukom satire neosporno je remek-djelo, pedantno sročeni komad staromodnog, sofisticiranog i glamuroznog Hollywooda, ostvarenje koje obiluje slikovitim karakterima, iskričavim dijalozima, duhovitim replikama i subverzivnim detaljima o prijetvornosti i licemjerju u njujorškim kazališnim krugovima, te uz maestralnu Mankiewiczevu režiju, dojmljivu fotografiju oskarovca Miltona R. Krasnera i glazbu deveterostrukog oskarovca Alfreda Newmana nudi i fantastične glumačke interpretacije. (divan.fyi)
   Mankiewicz je do vrhunca doveo i umijeće uobličavanja duhovitih, ironičnih dijaloga koji filmu daju ugođaj sofisticirane komedije i u cjelini određuju mizanscenu. (Bruno Kragić / HFL)

https://www.imdb.com/title/tt0042192/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 11.03.

MINARI

Minari, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   OSCAR: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 12.03.

MINARI

Minari, 2020.
17:00 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   OSCAR: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

FOTOGRAFIJA

Photograph, 2019.
19:30 sati



Photograph, 2019. Ritesh Batra, 109 min. IND/DE
Scenarij:
Ritesh Batra
Uloge: Nawazuddin Siddiqui, Sanya Malhotra, Sachin Khedekar
   Dobitnik Zlatnih kolica za film „Pogrešna dostava“ na ZFF-u 2013., redatelj Ritesh Batra u svom šarmantnom novom filmu inspiraciju crpi iz bolivudskih mjuzikla i Shakespeareovih komedija kako bi ponudio malo drukčiju priču o ljubavi u kontradiktornom svijetu urbane Indije.
   Siromašni ulični fotograf Rafi slika turiste u Mumbaiju kako bi pomogao baki otkupiti njihovu staru obiteljsku kuću. Ali baku more druge brige, Rafi još nema ženu. Kako bi je umirio, on nagovori neznanku s jedne od fotografija da pred bakom glumi njegovu zaručnicu. Dok granica između zamišljenih i pravih emocija postaje sve mutnija, njihova fiktivna veza susreće se sa sasvim stvarnim klasnim i društvenim preprekama.
   Film je svjetsku premijeru imao na prestižnom Sundance Film Festivalu, a na Berlinaleu je prikazan u sklopu programa Special Gala.
   Batra priču koja zvuči umorno pretvara u lijep film s tonom nježne tuge. (Caryn James / Hollywood Reporter)
   Svojim tempom film donosi strpljivom gledatelju bogate nagrade, a završetak izgleda poput povratka staromodnim romansama s velikih ekrana iz prošlosti. (Fionnuala Halligan / Screen International)
   Film je toliko tih i na nekim dijelovima tako miran da ćete postati nestrpljivi. Ali, njegova će vam nježnost ostati. (Anupama Chopra / Film Companion)

https://www.imdb.com/title/tt7778680/?ref_=nv_sr_srsg_5

SUBOTA / 13.03.

DJEVOJKA KOJA OBEĆAVA

Promising Young Woman, 2020.
17:00 sati



Promising Young Woman, 2020. Emerald Fennell, 113 min. US
Scenarij:
Emerald Fennell
Uloge: Carey Mulligan, Laverne Cox, Bo Burnham, Alison Brie, Connie Britton, Jennifer Coolidge
   Redateljica i scenaristica Emerald Fennel (Killing Eve) u svom debiju na velika platna donosi novi, zanimljivi pogled na osvetu.
   Za Cassie svi tvrde da je obećavajuća mlada djevojka… dok joj strašan događaj ne usmjeri život na totalno drugačiji put. No ništa na prvi pogled nije onako kako izgleda. Ona je pametna, lukava, neustrašiva i živi dvostruki život. Po danu radi kao konobarica u lokalnom kafiću a po noći izlazi i traži osvetu. Neočekivani susret će omogućiti Cassie da ispravi sve nepravde iz svoje prošlosti.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Promising Young Woman“ ima 91% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8/10. Konsenzus kritike glasi: "Hrabar provokativan triler i vrhunac karijere za Carey Mulligan.“
   Carey Mulligan nudi eksplozivnu izvedbu koja bi je trebala učiniti vodećom u utrci za Oscara za najbolju glumicu. (Peter Travers/ABC News)
  Pametna, provokativna crna komedija - film o osveti s nevjerojatno snažnom, duboko slojevitom izvedbom Carey Mulligan u ulozi Cassie ...“(Richard Roeper/ Chicago Sun-Times)

https://www.imdb.com/title/tt9620292/?ref_=nv_sr_srsg_0

MINARI

Minari, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   OSCAR: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 16.03.

INCIDENT (NOĆ DIVLJAKA)

The Incident, 1967.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
The Incident, 1967. Larry Peerce, 107 min. US
Scenarij:
Nicholas E. Baehr
Uloge: Victor Arnold, Robert Bannard, Beau Bridges, Ruby Dee, Robert Fields, Jack Gilford, Mike Kellin, Ed McMahon, Gary Merrill, Donna Mills, Tony Musante, Brock Peters, Thelma Ritter, Martin Sheen, Jan Sterling, Diana Van der Vlis
   Priča o dva mlada huligana koji u njujorškoj podzemnoj željeznici teroriziraju noćne putnike. Slučajne žrtve više su okupirane vlastitim problemima nego željom pomoći jedni drugima, moleći se da oni neće biti sljedeći.
   Nastao po scenariju Nicholasa E. Baehra, ‘The Incident’ je svijetu predstavio Martina Sheena i Tonyja Musantea u ulozi dvojice psihopata koji pljačkaju i maltretiraju po noćnom New Yorku, s posebnim pikom na ekipicu koja se kući vraća podzemnom željeznicom. Fascinantno je gledati psihološki triler čije žešće i krvavije odjeke možemo vidjeti u svemu od ‘Last House On The Left’ preko ‘Straw Dogs’ i ‘Late Night Trains’ do ‘Death Wish’ – Larry Peerce je ni kriv ni dužan režirao jedan od izvora inspiracije za cijeli val razuzdane filmske eksploatacije. S jednom ‘malom’ razlikom u pristupu – ono što je u većini eksploatacijskih naslova tek uvod, ovdje je dobar dio mesa; čak četrdesetak minuta otpada na upoznavanje likova, što polovinu filma čini dramom, a polovinu sadističkim tripom u komornom teatru jednog vagona podzemne željeznice, ujedno i sočnom, inteligentnom studijom ljudskog karaktera, apatije, grupne psihologije i sebičnog kukavičluka. ...za 1967., ovo niskobudžetno djelce se i više nego impresivno drži i danas; sve od intenzivne atmosfere preko efektnog offscreen nasilja do predivne crno-bijele fotografije. (Velimir / zuti-titl.com)
   Riječi prljavo i mračno su postale kliše kojim se koriste mladi i moderni zaljubljenici filma opisujući malo mračnije palete boja u fotografiji. Ali ne postoje porikladniji pridjevi da bi se opisao “The Incident”, surova i teška priča koja je obilježila nezavisno američko stvaralaštvo. Od redatelja Larryja Peercea, koji kasnije nije napravio ništa vrijedno pomena, stiže priča u kojoj uloge ostvaruju mladi Martin Sheen i Tony Musante. Kao dvojica siledžija, oni pljačkaju, tuku i napadaju njujorčane, a jedne sudbonosne večeri, put ih navede u metro gdje teroriziraju putnike zabave radi. Nakon prvog čina, gdje su svi putnici predstavljeni u kratkim ali upečatljivim scenama, ostatak narative se odvija isključivo u metrou, klaustrofobičnom očaju urbanog nemorala i opstanka pred licem nepravde. Sa snažnom i odličnom crno-bijelom fotografijom, “The Incident” bi trebao imati mnogo više priznanja, kao esencijalni proto-novi Hollywood val koji je preuzeo ‘70-e. (bosonoga.com)
   "Incident" je film strukturiran na teoriji klasičnih filmskih arhetipova. Prema generalnoj orijentaciji pripada pokušajima /u teatru i na filmu/ da se o zlu kao proizvodu dehumanizirane civilizacije progovori izravno, izazovno, bez metaforičnosti i skrivene simbolike. Toj okrutnosti, nasilju u najelementarnijem smislu, suprotstaviti se može jedino individuum neinficiran zlom megalopolisa, čovjek iz dalekog, pastoralnog kraja, "s one strane svijeta.“ Baš kao u klasičnoj fordovskoj dramaturgiji /Poštanska kočija/, okupljaju se likovi "Incidenta", dolaze ljudi s raznih strana, iz svojih privatnih, malih svjetova, sa svojim svakodnevnim brigama i radostima, i ulaze - u metro - koji će ih odvesti u avanturu. Među obične ljude, likove koji se međusobno ne poznaju, uvlači se strah, nemoć i netrpeljivost, tenzija što progresivno raste do točke usijanja. I nasilnik i ugrožni upućeni su i osuđeni jedni na druge; nema mogućnosti vanjske interakcije i razrješenja situacije. Nema Peckinpahovih rješenja deus ex machina, ali ni Fordove tragične sentimentalnosti. Presudit će, na kraju, stranac, filmski arhetip iz klasičnog westerna, koji dolazi u pravom trenutku da bi kaznio zlo i nagradio dobro. Peerce je konzekventnim gradiranjem dramske tenzije, izvrsnom izbalansiranošću glavnih i sporednih likova "vjernim" dijaloškim pasažima i inzistiranjem na osnovnoj emociji /strah/ stvorio film čvrste i zatvorene cjeline. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0061814/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SRIJEDA / 17.03.

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 18.03.

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 19.03.

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
17:00 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

NE ZABORAVI DISATI

Ne pozabi dihati, 2019.
19:30 sati



Ne pozabi dihati, 2019. Martin Turk, 98 min. SI/IT/HR
Scenarij:
Martin Turk, Gorazd Trusnovec
Uloge: Matija Valant, Tine Vogrin, Iva Kranjc Bagola, Nikola Đuričko, Ronja Matijevec Jerman, Miha Rodman, Nina Valič
   Tinejdžerska intimna drama o odrastanju, najbolji prošlogodišnji slovenski igrani film stiže u hrvatska kina.
   Priča je to o 15-godišnjem Klemenu u čijem životu se sve preokrene kada se njegov voljeni brat Peter (18) zaljubi u prelijepu Sonju (18). Ovaj film odrastanja progovara o krhkosti tinejdžerskog doba, ljubomori, erotici i neizbjezˇnom procesu prihvac´anja cˇinjenice da se svijet mijenja, a zˇivot ide dalje.
   Film je prošle godine na Festivalu slovenskog filma nagrađen sa čak dvije prestižne nagrade. Nagradom Vesna  za najbolji dugometražni igrani film i nagradom Vesna za najbolju fotografiju, koju je osvojio hrvatski direktor fotografije Radislav Jovanov Gonzo.
   Dugo sam imao želju snimiti film o odrastanju. Ova ideja me je godinama proganjala pa sam je pretočio u scenarij. Želio sam na odrastanje gledati iz drugačije, poetičnije perspektive, nego što smo navikli to u filmovima za mlade. Vjerujem da će film biti izazovan mladoj publici, a istovremeno će i starije gledatelje podsjetiti na neka vlastita intimna iskustva. (redatelj i scenarist Martin Turk)
   Svjetska premijera filma bila je prošle godine na Filmskom festivalu u Rimu u natjecateljskom programu festivalske sekcije Alice Nella Citta. Film je prikazan i u natjecateljskim programima Zagreb Film Festivala, Pula Film festivala i Festivala mediteranskog filma u Bruxellesu a zatim na festivalima u Egiptu i Indiji.
   Nakon premijere u Rimu, talijanska filmska kritičarka Silvia Fabbri napisala je u Movietraineru: “Ne zaboravi disati, treći igrani film slovenskog redatelja Martina Turka dragocjeni je filmski dragulj i jedan je od onih filmova koje će biti teško zaboraviti. Turkov sofisticirani pogled, dirljiva i senzualna glazba Tehe Tearda i prekrasna fotografija Radislava Jovanova Gonza u melankoličnom su plesu, koji prikazuje Klemena i njegove suputnike koji kao da ne percipiraju Klemenovu tešku tjeskobu izazvanu novim iskustvima."
https://www.imdb.com/title/tt8644024/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 20.03.

OTAC

Otac, 2020.
17:00 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 23.03.

SEDMI PEČAT

Det sjunde inseglet, 1957.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Det sjunde inseglet, 1957. Ingmar Bergman, 96 min. SE
Scenarij:
Ingmar Bergman
Uloge: Max von Sydow, Gunnar Björnstrand, Bengt Ekerot
   U Švedsku kojom hara kuga sredinom 12. stoljeća nakon desetogodišnjeg sudjelovanja u križarskom pohodu vraćaju se vitez Antonius Block i njegov štitonoša Jöns. Jednog dana, dok Jöns izmoren leži na plaži, Antonius će shvatiti da je Smrt došla po njega. Želeći dobiti na vremenu i živ se vratiti kući, Antonius predloži Smrti da odigraju partiju šaha, ulog u kojoj je s jedne strane njegov život, a s druge odgovori na egzistencijalna pitanja koja ga muče, a koje će mu Smrt dati u slučaju njegove pobjede. Tijekom sljedećih nekoliko dana, dok sa Smrću bude igrao šah, Antonius će s njom putovati zemljom te pokušavati dokučiti postojanje Boga i smisao vlastitog života. Kao čovjek uzdrmane vjere, koju dodatno potkopavaju zbivanja u okolini i Jönsov cinizam, Antonius će shvatiti svu ispraznost ljudskog života te poželjeti prije smrti učiniti jedno plemenito i nesebično djelo.
   Mudri i dalekovidni ljudi srednjeg vijeka običavali su provesti noć u mrtvačkom sanduku s ciljem da nikad ne zaborave krajnju vrijednost svakog trenutka i nestalnu prirodu samog života. To je poput lubanje koja se drži na stolu. Što se tiče umjetnosti vjerujem da postoje dva tipa umjetnika. Jedan snima "kamerom" da bi nas obavijestio o aspektima realnosti, korupcije, nepravde, sloma društva. Drugi je fasciniran unutarnjim životom ljudi. On ulazi u njih,a zatim izlazi vani s onim što je otkrio u unutrašnjosti bića. Oba mi izgledaju potrebni ukoliko umjetnici uopće mogu biti potrebni. Na starim freskama koje sam viđao posjećujući seoske crkve sa svojim ocem ponekad se vidi Smrt kao igra šah s Križarom. Motiv sam upotrijebio kao centralnu scenu filma „Sedmi pečat“, jer on sadrži izvjesnu količinu nade.Teoretski je moguće da križar pobjedi. (Ingmar Bergman)
   Umjetnost je beznačajna za najveći dio čovječanstva i održala se na životu, kao i religija, iz sentimentalnih razloga, kao konvencionalna pristojnost. Zbog svega toga potpuno mi je svejedno koliko ljudi gleda moje filmove. Pravio sam ih da služe kao stol iii stolica, a ako nekome znače nešto više od stola ili stolice to nije moja stvar. (Ingmar Bergman)

https://www.imdb.com/title/tt0050976/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 24.03.

DJEVOJKA KOJA OBEĆAVA

Promising Young Woman, 2020.
19:30 sati



Promising Young Woman, 2020. Emerald Fennell, 113 min. US
Scenarij:
Emerald Fennell
Uloge: Carey Mulligan, Laverne Cox, Bo Burnham, Alison Brie, Connie Britton, Jennifer Coolidge
   Redateljica i scenaristica Emerald Fennel (Killing Eve) u svom debiju na velika platna donosi novi, zanimljivi pogled na osvetu.
   Za Cassie svi tvrde da je obećavajuća mlada djevojka… dok joj strašan događaj ne usmjeri život na totalno drugačiji put. No ništa na prvi pogled nije onako kako izgleda. Ona je pametna, lukava, neustrašiva i živi dvostruki život. Po danu radi kao konobarica u lokalnom kafiću a po noći izlazi i traži osvetu. Neočekivani susret će omogućiti Cassie da ispravi sve nepravde iz svoje prošlosti.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Promising Young Woman“ ima 91% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8/10. Konsenzus kritike glasi: "Hrabar provokativan triler i vrhunac karijere za Carey Mulligan.“
   Carey Mulligan nudi eksplozivnu izvedbu koja bi je trebala učiniti vodećom u utrci za Oscara za najbolju glumicu. (Peter Travers/ABC News)
  Pametna, provokativna crna komedija - film o osveti s nevjerojatno snažnom, duboko slojevitom izvedbom Carey Mulligan u ulozi Cassie ...“(Richard Roeper/ Chicago Sun-Times)

https://www.imdb.com/title/tt9620292/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 25.03.

ARKTIK – INSTITUT ZA BUDUĆNOST

Voštana figura, 2019.; Disanje kvarta, 2020.
19:30 sati



   Oba filma koja će se prikazati nastala su u produkciji ARKTIK – Instituta za budućnost, organizacije čiji je cilj dati prostora u umjetnosti onim temama i grupama koje se premalo čuje.

https://www.arktik.eu/

VOŠTANA FIGURA, 2019. Lidija Špegar,  19 min. HR
   Riječ je o kratkometražnom dokumentarnom filmu snimanog u New Yorku u ljeto 2017. za vrijeme putovanja multidisciplinarne umjetnice Vesne Mačković. Umjetnica je na raznim javnim njujorškim lokacijama izvodila niz performansa - pozirajući kao „Voštana figura hrvatske umjetnice u New Yorku" te izazivala reakcije polaznika. Film je u prosincu 2019. imao je svoju premijeru u MSU, Zagreb što je ujedno bila i jedina njegova projekcija.

DISANJE KVARTA, 2020. Sven Copony, 66 min. HR
   Film prati tijek istoimenog kazališnog projekta održanog prošle godine u Novom Zagrebu, povodom Dana Zapruđa. Glavne poruke i teme filma jačanje su kvartovskog zajedništva u kriznim vremenima, ali i osvještavanje našeg odnosa prema prostoru u kojem živimo, posebno potaknuti potresom i poplavom koje su, uz karantenu uslijed pandemije, zahvatile i potresle naše sugrađane.

PETAK / 26.03.

MINARI

Minari, 2020.
17:00 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   OSCAR: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

OTAC

Otac, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 27.03.

IZVRNUTO OBRNUTO

Inside Out, 2015.
17:00 sati



(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
Inside Out, 2015. Pete Docter, 95 min. US
Scenarij:
Pete Docter, Meg LeFauve, Josh Cooley
   Animirani film koji nas vodi na najneobičnija mjesta unutar uma koja možete zamisliti. Svima je poznato da je odrastanje jedno teško putovanje pa tako i za Rajku, djevojčicu koja se s obitelji preselila u San Francisco gdje njezin otac započinje novi posao. Kao i svi mi, Rajka je vođena svojim emocijama, a to su Sreća, Strah, Tuga, Ljutnja i Gadljivost. Rajkine emocije žive u stožeru, kontrolnom centru njezinog uma odakle je svakodnevno savjetuju. Iako Rajka i njezine emocije pokušavaju održati stvari pozitivnima, balansiranje novog grada, škole i kuće nije baš jednostavno.
   Prilično su me razljutila vremena predstava u kinu (najkasnija je u 19:10) i nije mi jasno kako nije prepoznat potencijal ovog predivnog filma. Očito neki ljudi žive u potpunoj zabludi vjerujući kako animirane filmove gledaju samo djeca. No, nakon što sam se udobno smjestio u kinu, mojem početnom nezadovoljstvu je došao kraj i počela je magija koja me vrlo brzo uvukla u jedan potpun nov, predivan svijet animacije. (Marko Kamenar / http://movielandgroup.blogspot.com)
   Želite s djecom razgovarati o osjećajima? Zajedno pogledajte ovaj film. (Ana Markotić, www.medijskapismenost.hr)

https://www.imdb.com/title/tt2096673/?ref_=nv_sr_srsg_0

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 30.03.

ŽDRALOVI LETE

Letyat zhuravli, 1957.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Letyat zhuravli, 1957. Mikhail Kalatozov, 95 min. SSSR/RU
Scenarij:
Viktor Rozov
Uloge: Tatana Samojlova, Aleksej Batalov, Vasilij Merkurev
   Radnja se događa za vrijeme Drugog svjetskog rata i prikazuje kako se taj sukob kroz ljudske gubitke i traume odražava na civilno stanovništvo u pozadini. Protagonistica je djevojka Veronika čiji se momak na samom početku rata kao dobrovoljac prijavio u Crvenu armiju i poginuo, a ona se, ne znajući da je poginuo, sticajem okolnosti udala za muzičara koji je mitom izbjegao regrutaciju...
   „Ždralovi lete“ su snimljeni u vrijeme tzv. Hruščovljevog odmrzavanja te su izazvali senzaciju otklonom od sirove patriotske propagande koja je bila karakteristična za prikaz Drugog svjetskog rata u Staljinovoj eri. Tako je u filmu prvi put u sovjetskom filmu prikazano naličje rata, i to kroz korupciju, crnu burzu i izbjegavanje regrutacije. Usprkos teške teme, publici se film izuzetno svidio, a Samojlova je postala velika zvijezda ne samo u SSSR-u, nego i u cijelom tadašnjem Istočnom bloku. Njegov najveći uspjeh se, pak, dogodio na Kanskom festivalu gdje je 1958. godine osvojio Zlatnu palmu.
   Film je genijalan, lijepo obrađuje depresivnu tematiku rata, a da o predivnim kadrovima i ne govorim. Također bi se trebao uzeti u obzir i bitan povijesni značaj koji su „Ždralovi“ imali na rusku kinematografiju. (DrugsBunny, www.forum.hr)
   „Ždralovi lete“ stoji na izdahu jedne tmurne epohe sovjetskog filma i na početku vremena u kojemu su istinski talenti sovjetske kinematografije počinju „slobodnije izražavati“... (Rudolf Sremec)
   Bio je to početak jedne svijetle epohe, preporoda sovjetskoga filma, ali koja epoha, na žalost, nije bila dugotrajna: trajala je svega desetak godina i dala desetak velikih filmskih ostvarenja. Potrebno se sjetiti se da je u početku, nakon Oktobarske revolucije, mladi sovjetski film odigrao svjetski značajnu ulogu. Djela Eisensteina, Pudovkina i ostalih režisera ušle su u sve kinoteke svijeta. Ali zatim, u eri Staljinove diktature postaje film obična propaganda, crno-bijela šablona, bez umjetničke i kritičke slobode. Novi duh osjetio se u sovjetskoj kinematografiji šezdesetih godina, naročito Hruščovljevim shvatanjima umjetnosti, pa i filma. Čitav niz talenata stupa odjednom na pozornicu, među kojima se ističu Čuhraj, Kalatozov, Rom i ostali. Film "Ždralovi lete" odraz je tog novog optimizma. Oko njega su se vodile žučljive polemike, ali je od mlađe generacije oduševljeno pozdravljen, iako Kalatozov pripada starijoj filmskoj generaciji. Već dugo u sovjetskoj kinematografiji nije moglo nešto tako iskreno i tako otvoreno. Humanizam ponovno postaje glavni činilac i glavna vrijednost djela. Scenarij koji je beznadno dugo ležao u ladicama bez odobrenja da se  snimi otkrio je malog svakodnevnog čovjeka koji je heroj baš svojim običnim i nespekulativnim junaštvima. On dokazuje da i u velikim danima domovinskog rata ima mjesta za intimne doživljaje i jubavi. Odlična gluma Tatjane Samojlove pomoglo je režiseru da ostvari ovaj nezaboravni film, a jednako i  snimatelj S. Urusevski. (Vedran Gligo)

https://www.imdb.com/title/tt0050634/?ref_=nm_knf_t1

SRIJEDA / 31.03.

KINO CIRKUS: SKYWALK ABOVE PRAGUE

Provazochodkyně nad Prahou, 2020.
19:30 sati



Provazochodkyně nad Prahou, 2020. Václav Flegl, Jakub Voves, 51 min. CZ
   Dokumentarni film "Skywalk above Prague" projekt je međunarodnog festivala suvremenog cirkusa i kazališta Letní Letná. 2019. godine ovaj praški festival otvoren je jedinstvenom izvedbom kolektiva Cie Basinga i Cie Gratte Ciel. Svjetski poznata šetačica na žici Tatiana-Mosio Bongonga prešla je put od 350 metara preko rijeke Vltave bez sigurnosnog pojasa na 35 metara visine.
   Dokumentarni film prati tijek zahtjevnih tehničkih priprema koje su pokazale kako se radilo o ogromnom izazovu i iskustvu za čitav tim ljudi. Iako je prvotna namjera ovog filma bila snimiti kratki videozapis koji će pratiti zbivanja iz backstagea, teme i situacije koje su se događale bile su toliko snažne da su nadahnule stvaranje ovog atraktivnog dugometražnog dokumentarnog filma.
https://www.imdb.com/title/tt13106902/?ref_=fn_al_tt_1

   Kino Cirkus edukativni je filmski program splitskog suvremenog cirkuskog kolektiva ROOM 100 uz koji publika može proširiti svoja znanja o slojevitosti cirkuske umjetnosti, njenom značaju, povijesti i razvoju. Kino Cirkus održava se u Splitu, Puli, Rijeci, Zagrebu, Dubrovniku i Samoboru.

 

ČETVRTAK / 01.04.

ZEMLJA NOMADA

Nomadland, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Nomadland, 2020. Chloé Zhao, 110 min. US
Scenarij:
Chloé Zhao prema knjizi Jessice Bruder
Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI FILM, NAJBOLJA REŽIJA
   OSCAR: NAJBOLJI FILM, REŽIJA I GLAVNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJI FILM, REŽIJA, GLAVNA ŽENSKA ULOGA I FOTOGRAFIJA
   „Nomadland“ kombinira dokumentarnu i fikcijsku formu, a temelji se na istoimenoj knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine koja je istraživala subkulturu Amerikanaca starije životne dobi koji su, izgubivši sve u recesiji 2008., napustili dotadašnji način života i počeli živjeti nomadski, putujući zemljom u svojim kombijima-kućama u potrazi za sezonskim poslovima. Treći je film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Na različitm festivalima i anketama "Zemlja nomada" osvojila je 227 (različitih) nagrada te dodatne (nepotvrđene) 132 nominacije.
   Radnja prati Fern, sredovječnu ženu koja ostane bez posla nakon gašenja tvornice gipsa u Nevadi te odluči prodati svoje stvari i kupiti kombi u kojem će živjeti, kojim će putovati i iz kojeg će tražiti novi posao. Prvi njezin poslovni angažman je u Amazonovom distributivnom centru, pa se, uzimajući u obzir početni motiv (propast tvornice uz posljedično brisanje poštanskog broja mjesta i tihu deložaciju radnika), može pretpostaviti da film suvereno zauzima oštar kritički stav prema kapitalističkom načinu proizvodnje i svoj nesigurnosti u raljama poslovne hirovitosti koja uz progresivno otuđivanje radnika uz njega ide. Ali to nije tako.
   Zapravo su sporedni likovi (naturščici) puno uvjerljiviji i intrigantniji od same Fern – od Boba Wellsa, svojevrsnog gurua nomadskog pokreta koji organizira godišnje okupljanje nomada u Arizoni, do Fernine vedre prijateljice Linde May, koja je ujedno središnja figura u knjizi Jessice Bruder. Vjerojatno bi i film bio zanimljiviji da je snimljen u formi “klasičnog” dokumentarca, umjesto ovog žanrovskog hibrida sa slavnom holivudskom glumicom u glavnoj ulozi. (Tihana Bertek / voxfeminae.net)
   Ljepota ovog filma leži u slavljenju slobode bez zamjeranja, bez optužbi i bez pretenzija na općedruštveno, u slavljenju stalne mijene i nanovo pronađene ljudske izgubljenosti. (Ante Nenadić / Lupiga.com)
   „Nomadland“ je poput otkrivanja nove zemlje, one koju ćete možda htjeti posjetiti više puta. (Anthony Oliver Scott / New York Times)
   Željela sam se fokusirati na ljudsko iskustvo i stvari koje nadilaze političke stavove i nekako su univerzalne – gubitak voljene osobe, potraga za domom... (redateljica Chloé Zhao)

   Kineski mediji u početku su pozdravili uspjeh filma na Zlatnom globusu, a vlada i mnogi kineski građani pobjedu su slavili su kao svoju. Međutim, nakon što su se ponovo pojavili intervjui iz 2013. godine u kojima je Zhao kritizirala Kinu kao "mjesto puno laži", kineska je vlada 5. ožujka 2021. na internetu cenzurirala svaki spomen „Nomadlanda“.
https://www.imdb.com/title/tt9770150/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UTORAK / 06.04.

LOV NA ČOVJEKA

Man Hunt, 1941.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Man Hunt, 1941. Fritz Lang, 105 min. US
Scenarij:
Dudley Nichols, Lamar Trotti prema romanu Geoffreya Householda
Uloge: Walter Pidgeon, Joan Bennett, George Sanders, John Carradine
   Kapetan Alan Thorndike ugledni je britanski aristokrat, lovac i pustolov koji se jednog dana 1939. godine u bavarskim Alpama zatekne u blizini Berghofa, rezidencije Adolfa Hitlera. Nakon što igrom slučaja svojom lovačkom puškom nacilja Hitlera i već stavi metak u cijev, Alana otkriju časnici SS-a te ga pretuku i odvedu na saslušanje. Dospjevši pred šefa Gestapoa, bojnika Quivea-Smitha, Alan tvrdi da je običan lovac te odbije priznati da ga je britanska vlada poslala ubiti Hitlera. Iznuđivanjem njegova priznanja nacisti žele u međunarodnim odnosima ocrniti Britaniju te nju proglasiti odgovornom za skori rat...
   Temeljena na romanu "Rogue Male" britanskog pisca i novinara Geoffreya Householda, izvrsna ratni triler "Lov na čovjeka" velikog Fritza Langa prvi je od četiri njegova izrazito antinacistički usmjerena ostvarenja. Njegovo ostvarenje je sigurno i energično režirano, odlično glumljeno te naglašeno antinacistički usmjereno djelo.
   „Man Hunt“ postao je prvi ratni film koji je privukao pozornost Haysova ureda u (tada) neutralnim Sjedinjenim Državama. Čelnika uprave Haysova ureda, Josepha Breena, scenarij je uznemirio do te mjere da ga je nazvao "filmom mržnje". Breen je smatrao da je u izolacionističkoj atmosferi SAD-a 1941. film prikazao sve Nijemce kao zle, za razliku od drugih filmova koji su prikazivali i dobre nenacističke Nijemce kao i zle naciste. Breen je inzistirao na tome da Nijemce ne treba okarakterizirati kao toliko brutalne i da će ured proći film samo ako će "nagovijestiti" brutalnost, a ne ga prikazati. Producent Darryl F. Zanuck također je bio zabrinut zbog Langovog antinacističkog stava i zabranio mu je završnu montažu. Međutim, Lang i njegov suradnik Gene Fowler, Jr., tajno su montirali film bez Zanuckova odobrenja. Nacistički simpatizeri (a njih u tom trenutku u Americi nije mali broj) opisuju film kao "pro-englesku propagandu" koja bi trebala promijeniti američko javno mnijenje.
   Agitprop film ne može biti učinkovitiji... ima bezvremenu kvalitetu djela čiste mašte. (Dave Kehr)
   Ako je netko tražio dokaz da su Langovo prijeratno i poratno djelo proizvodi istog uma, ne treba tražiti dalje od filma „Lov na čovjeka“. (Nathanael Hood / Retro set)
   Za mene je film strast, ja ga volim mnogo, beskrajno. Često sam pisao  da je to umjetnost našega vijeka. I on mora da bude kritičan. (Fritz Lang)
   U Hollywoodu su radila samo dva redatelja koji su snimali filmove ne mareći za financijski uspjeh: drugi je Von Stroheim. (Fritz Lang)
   Rođen sam u Beču,dugo sam radio u Njemačkoj, jedan od svojih najboljih filmova snimio sam u Francuskoj, dolaskom u Ameriku postao sam pravi internacionalac. Međutim, ja ne pripadam nikome, ono što jesam ili što radim (privatno) nije važno. Filmovi su važni. (Fritz Lang)

https://www.imdb.com/title/tt0033873/?ref_=ttco_co_tt

SRIJEDA / 07.04.

ČETIRI PRIJATELJA

Breaking Away, 1979.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
Breaking Away, 1979. Peter Yates, 101 min. US
Scenarij:
Steve Tesich
Uloge: Dennis Christopher, Dennis Quaid, Daniel Stern, Jackie Earle Haley, Barbara Barrie, Paul Dooley, Robyn Douglass
   Četvorica mladića iz sveučilišnog gradića Bloomingtona u Indiani - Dave, Mike, Cyrill i Moocher - provode besposleno ljeto godinu dana nakon završetka srednje škole. Dave je zaluđen talijanskom kulturom te trenira biciklizam inspiriran slavnim talijanskim biciklistima, uporno sipajući talijanske fraze, što posebno nervira njegova oca koji želi da mu se sin već jednom zaposli. No mladići traže posao moleći se da ga ne pronađu, a dane uglavnom provode na obližnjem jezeru. Kad se na jezeru pojave bogati studenti, dolazi do rivalstvai sukoba. U svrhu pomirenja i zdravog natjecateljskog duha, dekan odluči da na predstojećoj velikoj biciklističkoj utrci u organizaciji sveučilišta nastupi i lokalni tim. Pred Daveom, Mikeom, Cyrillom i Moocherom velik je izazov.
  Intimistička priča o odrastanju, "Breaking Away", osvojila je Zlatni globus za najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, a onda i pet nominacija za Oscara od kojih se pozlaćenim kipićem ovjenčao Steve Tesich za najbolji scenarij. Osim nagrada važniji je njegov izniman status među filmofilima.
   Čudesan, inteligentan film zbog kojeg se osjećate dobro. Pravo, dragocjeno kinematografsko čudo. (Roger Ebert/Chicago Sun Times)
   Glumačka postava nije poznata, redatelj ima prgavu povijest... ali, gotov proizvod je predivan. Svjež i zabavan film. (Janet Maslin / New York Times)
   Ne mogu niti zamisliti da se ovaj film nekome ne sviđa. (Gene Siskel / Chicago Tribune)
   Nepredvidiv, ali divan film Petera Yatesa koristi lokalnu biciklističku utrku kako bi razotkrilo seksualne, klasne i ekonomske napetosti unutar sveameričke zajednice. (Adrian Turner / Radio Times)

https://www.imdb.com/title/tt0078902/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 08.04.

MINARI

Minari, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   OSCAR: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 09.04.

NAJLJEPŠE GODINE

Gli anni più belli, 2020.
17:00 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Gli anni più belli, 2020. Gabriele Muccino, 129 min. IT
Scenarij:
Gabriele Muccino i Paolo Costello prema vlastitoj priči
Uloge: Pierfrancesco Favino, Micaela Ramazzotti, Kim Rossi Stuart
   Saga o četvero prijatelja i njihovu odnosu, ispripovijedana u rasponu od 40 godina.
   Italija, 1980. Šesnaestogodišnji idealisti Paolo, Giulio i Riccardo bliski su poput braće i dijele sve. Tu je i Gemma, Paolova djevojka, koja uskoro postaje neizostavni dio ekipe. No život nikada ne ide u očekivanom smjeru i mladi prijatelji krenut će različitim putevima. Njihove dogodovštine, nade, uspjesi i neuspjesi isprepleću se u dirljive i zabavne priče o prijateljstvu i ljubavi, stvarajući pritom bogatu tapiseriju Italije i različitih era njezine moderne povijesti.
   "Gli anni più belli" je još jedan dobar Muccinov film, njegov ponajbolji uz/iza " L'ultimo bacio / The Last Kiss", a svakako najambiciozniji. Priča pokriva golemi vremenski period od čak 40 godina (1980.- 2020.), kronicirajući živote trojice najboljih prijatelja i jedne djevojke od tinejdžerskih godina nadalje, njihova zaljubljivanja, ljubavna razočaranja, zaposlenja, ženidbe, rastave... (Marko Njegić, SD)
   Karakterizacija likova veoma je dobro profilirana, a oni se nekoliko puta u filmu, opisujući događaje i navodeći sjećanja, izravno obraćaju gledateljima u kameru, probijajući takozvani četvrti zid. Dramaturgija složene radnje, sa svim usponima i padovima, vrlo je dobra, glumci su izvrsni, a lijepa glazba Nicole Piovanija, i ilustrativna i pjesme, potkrjepljuje protok vremena. Ono što odolijeva vremenu i spaja jest jedinstveno, pravo prijateljstvo… (Marijana Jakovljević / Glas Koncila)
   Svjetla »Najljepših godina« su svjetla sjećanja, kad smo se toliko voljeli. Kad smo vjerovali da će naša prijateljstva trajati vječno. Iako će se ona rasplinuti kao da nikad nisu postojala. Ovo je možda najljepši Muccinov film. (Dragan Rubeša, Novi List)

https://www.imdb.com/title/tt9392248/?ref_=nv_sr_srsg_0

ZEMLJA NOMADA

Nomadland, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Nomadland, 2020. Chloé Zhao, 110 min. US
Scenarij:
Chloé Zhao prema knjizi Jessice Bruder
Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI FILM, NAJBOLJA REŽIJA
   OSCAR: NAJBOLJI FILM, REŽIJA I GLAVNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJI FILM, REŽIJA, GLAVNA ŽENSKA ULOGA I FOTOGRAFIJA
   „Nomadland“ kombinira dokumentarnu i fikcijsku formu, a temelji se na istoimenoj knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine koja je istraživala subkulturu Amerikanaca starije životne dobi koji su, izgubivši sve u recesiji 2008., napustili dotadašnji način života i počeli živjeti nomadski, putujući zemljom u svojim kombijima-kućama u potrazi za sezonskim poslovima. Treći je film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Na različitm festivalima i anketama "Zemlja nomada" osvojila je 227 (različitih) nagrada te dodatne (nepotvrđene) 132 nominacije.
   Radnja prati Fern, sredovječnu ženu koja ostane bez posla nakon gašenja tvornice gipsa u Nevadi te odluči prodati svoje stvari i kupiti kombi u kojem će živjeti, kojim će putovati i iz kojeg će tražiti novi posao. Prvi njezin poslovni angažman je u Amazonovom distributivnom centru, pa se, uzimajući u obzir početni motiv (propast tvornice uz posljedično brisanje poštanskog broja mjesta i tihu deložaciju radnika), može pretpostaviti da film suvereno zauzima oštar kritički stav prema kapitalističkom načinu proizvodnje i svoj nesigurnosti u raljama poslovne hirovitosti koja uz progresivno otuđivanje radnika uz njega ide. Ali to nije tako.
   Zapravo su sporedni likovi (naturščici) puno uvjerljiviji i intrigantniji od same Fern – od Boba Wellsa, svojevrsnog gurua nomadskog pokreta koji organizira godišnje okupljanje nomada u Arizoni, do Fernine vedre prijateljice Linde May, koja je ujedno središnja figura u knjizi Jessice Bruder. Vjerojatno bi i film bio zanimljiviji da je snimljen u formi “klasičnog” dokumentarca, umjesto ovog žanrovskog hibrida sa slavnom holivudskom glumicom u glavnoj ulozi. (Tihana Bertek / voxfeminae.net)
   Ljepota ovog filma leži u slavljenju slobode bez zamjeranja, bez optužbi i bez pretenzija na općedruštveno, u slavljenju stalne mijene i nanovo pronađene ljudske izgubljenosti. (Ante Nenadić / Lupiga.com)
   „Nomadland“ je poput otkrivanja nove zemlje, one koju ćete možda htjeti posjetiti više puta. (Anthony Oliver Scott / New York Times)
   Željela sam se fokusirati na ljudsko iskustvo i stvari koje nadilaze političke stavove i nekako su univerzalne – gubitak voljene osobe, potraga za domom... (redateljica Chloé Zhao)

   Kineski mediji u početku su pozdravili uspjeh filma na Zlatnom globusu, a vlada i mnogi kineski građani pobjedu su slavili su kao svoju. Međutim, nakon što su se ponovo pojavili intervjui iz 2013. godine u kojima je Zhao kritizirala Kinu kao "mjesto puno laži", kineska je vlada 5. ožujka 2021. na internetu cenzurirala svaki spomen „Nomadlanda“.
https://www.imdb.com/title/tt9770150/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SUBOTA / 10.04.

VUKOVI

Los lobos, 2019.
17:00 sati



Los lobos, 2019. Samuel Kishi, 95 min. ME     
Scenarij:
Samuel Kishi, Luis Briones, Sofía Gómez-Córdova
Uloge: Martha Reyes Arias, Maximiliano Nájar Márquez, Leonardo Nájar Márquez
   Braća Max i Leo su, s majkom Luciom, iz Meksika stigli u SAD, u potrazi za boljim životom. Nije im lako snaći se u novom domu. Dok čekaju majku da se vrati s posla, dječaci svojim crtežima stvaraju zamišljeni svijet. A razmišljaju i o majčinom obećanju da će ih odvesti u Disneyland, njihovu zemlju snova.   
   Redatelj i scenarist Samuel Kishi poticaj je našao u vlastitu djetinjstvu, kada je s majkom i bratom Kenjijem, koji je skladao glazbu za film, iz Meksika prešao u SAD s turističkom vizom pod izgovorom da idu u Disneyland.
   “Vukovi” izranjaju iz mojih maglovitih sjećanja sa željom da ispričam priču o djetinjstvu, nesigurnosti, migracijama, obitelji, prilagodbi na novu sredinu i značenju doma. (Redatelj i scenarist Samuel Kishi)
   Zbog pažljive ravnoteže između dječjeg čuda i pragmatizma odraslih, "Los Lobos" se ne gleda samo kao čin sjećanja, već postojane ljubavi i zahvalnosti. (Jessica Kiang / Variety)
   „Los Lobos“ prikriva surovu i ponižavajuću stvarnost pomoću koje se Samuel Kishi opire dehumanizaciji. (Elsa Fernández-Santos / El Pais)
   „Los Lobos“ je čudesan dragulj. Dirljiva i iskrena priča o najvrjednijem životnom blagu: obitelji. (Rene Sanchez / Cine Sin Fronteras)
   Prilično divno režirani i glumljeni "Los lobos" utjelovljenje je majčinskog i bratskog zagrljaja, rijetko topao i ljudski film koji ne bježi od realističnog oslikavanja problema, ali optimistički nudi filmsku nadu u bolje sutra s puno taktilnosti, melankolije i nježnosti u redateljskom pristupu. (Marko Njegić, SD
)
https://www.imdb.com/title/tt9057808/?ref_=fn_al_tt_1

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 13.04.

IVANOVO DJETINJSTVO

Ivanovo detstvo / Иваново детство, 1962.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Ivanovo detstvo / Иваново детство, 1962. Andrei Tarkovski, 84 min. RU  
Scenarij:
Andrei Tarkovski, Andrey Končalovski, Mikhail Papava, Vladimir Bogomolov prema priči  "Ivan" Vladimira Bogomolova
Uloge: Nikolai Burljaev, Valentin Zubkov, Evgeni Žarikov
   Drugi svjetski rat. Nakon sna, 12-godišnji Ivan budi se, ustaje i prolazi kroz ratom razoren krajolik da bi stigao do močvare, a onda preplivao rijeku. Na drugoj obali hvataju ga sovjetski vojnici i odvode svom pretpostavljenom, mladom poručniku Galcevu. Galcev ga ispituje i naposljetku se ispostavi da je dječak izviđač glavnog štaba u kojeg štapski pukovnik Grjaznov ima potpuno povjerenje. Kroz niz snova i razgovora različitih likova otkriva se da je Ivan u ratu izgubio cijelu obitelj – Nijemci su mu ubili majku i sestru, a vjerojatno i oca. To je dječaka ispunilo mržnjom i on nepokolebljivo ište osvetu…
   Vizualno zadivljujuć, film je istovremeno najgorkije ostvarenje cjelokupnog Tarkovskijeva opusa jer slikovnoj ljepoti suprotstavlja psihičku ružnoću, i to ne bilo kojeg lika nego djeteta na početku puberteta, na pragu najranije mladosti. Onaj pred kojim je trebalo stajati razdoblje najvećih uzbuđenja, prvih ljubavi, erotskih čežnji, nadahnjujuće iluzije o svijetu što stoji pred njim i toliko toga mu obećaje, u tako mladoj dobi ogrezao je u mržnju, gorčinu i očaj zbog strašnih posljedica rata koje je iskusio, i jedino što taj strašni očaj može prekinuti skora je smrt. „Ivanovo djetinjstvo“ stoga je jedan od najsnažnijih krikova protiv rata u povijesti kinematografije i jedno od najuznemirujućijih djela u istoj toj povijesti. Premijerno je prikazano na festivalu u Veneciji gdje je osvojilo Zlatnog lava za najbolji film. (HFS)
    Film ostaje kao vrhunac one linije u sovjetskom filmu koja je raskrstila s postulatima socijalističkog realizma i koja je inaugurirana filmovima poput Ždralovi lete Mihaila Kalatozova, Balada o vojniku Grigorija Čuhraja i Čovjekova sudbina Sergeja Bondarčuka. Pristup Tarkovskog ratnoj tematici, iako slavi i prikazuje junaštvo sovjetskih vojnika u domovinskom ratu pokazuje rijedak osjećaj za meditativno, višeslojno raščlanjivanje tjeskobama obuzetog i ranjivog pojedinca u ratnoj kataklizmi. (Marijan Krivak)
   Prilikom realizacije nekog filma uvijek mi je na umu Engelsova rečenica: „Umjetničko djelo je utoliko veće ukoliko je više skrivena ideja koju izražava.(Andrei Tarkovski)

https://www.imdb.com/title/tt0056111/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 15.04.

NAJLJEPŠE GODINE

Gli anni più belli, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Gli anni più belli, 2020. Gabriele Muccino, 129 min. IT
Scenarij:
Gabriele Muccino i Paolo Costello prema vlastitoj priči
Uloge: Pierfrancesco Favino, Micaela Ramazzotti, Kim Rossi Stuart
   Saga o četvero prijatelja i njihovu odnosu, ispripovijedana u rasponu od 40 godina.
   Italija, 1980. Šesnaestogodišnji idealisti Paolo, Giulio i Riccardo bliski su poput braće i dijele sve. Tu je i Gemma, Paolova djevojka, koja uskoro postaje neizostavni dio ekipe. No život nikada ne ide u očekivanom smjeru i mladi prijatelji krenut će različitim putevima. Njihove dogodovštine, nade, uspjesi i neuspjesi isprepleću se u dirljive i zabavne priče o prijateljstvu i ljubavi, stvarajući pritom bogatu tapiseriju Italije i različitih era njezine moderne povijesti.
   "Gli anni più belli" je još jedan dobar Muccinov film, njegov ponajbolji uz/iza " L'ultimo bacio / The Last Kiss", a svakako najambiciozniji. Priča pokriva golemi vremenski period od čak 40 godina (1980.- 2020.), kronicirajući živote trojice najboljih prijatelja i jedne djevojke od tinejdžerskih godina nadalje, njihova zaljubljivanja, ljubavna razočaranja, zaposlenja, ženidbe, rastave... (Marko Njegić, SD)
   Karakterizacija likova veoma je dobro profilirana, a oni se nekoliko puta u filmu, opisujući događaje i navodeći sjećanja, izravno obraćaju gledateljima u kameru, probijajući takozvani četvrti zid. Dramaturgija složene radnje, sa svim usponima i padovima, vrlo je dobra, glumci su izvrsni, a lijepa glazba Nicole Piovanija, i ilustrativna i pjesme, potkrjepljuje protok vremena. Ono što odolijeva vremenu i spaja jest jedinstveno, pravo prijateljstvo… (Marijana Jakovljević / Glas Koncila)
   Svjetla »Najljepših godina« su svjetla sjećanja, kad smo se toliko voljeli. Kad smo vjerovali da će naša prijateljstva trajati vječno. Iako će se ona rasplinuti kao da nikad nisu postojala. Ovo je možda najljepši Muccinov film. (Dragan Rubeša, Novi List)

https://www.imdb.com/title/tt9392248/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 16.04.

DRAGI DRUGOVI

Dorogie tovarishchi / Дорогие товарищи, 2020.
17:00 sati



Dorogie tovarishchi / Дорогие товарищи, 2020. Andrej Končalovski, 121 min. RU
Scenarj:
Andrej Končalovski, Elena Kiseleva
Uloge: Julia Visotckaja, Julia Burova, Vladislav Komarov, Andrej Gusev
   Šokantna i važna priča prema istinitom događaju...
   Novočerkask, Sovjetski Savez, 1962. godine. Ludmila je članica Partije i odana komunistkinja koja se tijekom Drugog svjetskog rata borila za staljinističku ideologiju. Sigurna u to da će njezin posao kreirati komunističko društvo, ova žena prezire bilo kakav anti-sovjetski sentiment. Međutim, tijekom štrajka u jednoj lokalnoj tvornici, Ludmila svjedoči ubojstvu nekolicine radnika, a sve pod naredbom vlasti koja na sve načine pokušava ugušiti radničke štrajkove diljem SSSR-a. Nakon krvoprolića, kada svjedoci pobjegnu s trga, Ludmila shvaća da je njezina kćerka nestala. Unatoč blokadi grada, masovnim hapšenjima i pokušajima vlasti da zataškaju masakr, Ludmila traži nestalu kćeru. Premda ne zna kako će njezina potraga završiti, Ludmila shvaća da se njezin život u potpunosti promijenio...
  26 mrtvih, deseci ranjenih, 7 pogubljenih i stotine osuđenih na robiju – to je bilanca protesta nenaoružanih radnika 1962. godine u Novočerkasku, koji je sovjetska vojska ugušila u krvi. Ti događaji su se od javnosti skrivali desetljećima, sve do raspada SSSR-a. „Dragi drugovi“ prikazan je u glavnom programu Venecijanskog festivala i nagrađen je Specijalnom nagradom žirija. Treba reći da je film uzburkao i podijelio rusku javnost, dirnuvši u delikatni povijesni događaj.
   Nenominiranje "Dragih drugova" Andreja Končalovskog za Oscara odjeknulo je kao najveće iznenađenje friških ovogodišnjih nominacija u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. (Marko Njegić, SD)
   Diktatura pobjeđuje kad njezine odluke i stavove prihvatite kao svoje. (Vlado Vurušić, JL)
   Končalovski se tematski vraća Rusiji, ovoga puta uz snažnu kritiku komunističkog režima iz vremena Nikite Hruščova i tragičnim i šokantnim događajima u Novočerkasku 1962. godine, kada je poslije pobune radnika, vlast odlučila, uz učešće KGB i vojske, pucati na vlastite građane. Iako je Končalovski efektno dočarao vrijeme, te  političku i društvenu klimu u SSSR početkom 60-ih, kao pametan autor on nas udaljava od gomile u protestu, i našu pažnju usmjerava na tragediju jedne majke, političke aktivistkinje lokalnog komiteta. (Goran Jovanović / www.filmovipreporuke.com)
   Fantastično u dva sata filma možemo shvatiti kakav je zapravo bio taj sovjetski komunizam. Totalitarni sustav koji je nakon desetljeća terora i čistki u ljude usadio strah da se praktički ne usude više ništa propitkivati. Svi imaju slijepo vjerovati onome što im se kaže, ako je potrebno žrtvovati za bolje sutra koje sigurno mora doći i ništa ne pitati ili ne daj bože prigovarati i buniti se. Tako se i potkraj filma Ludmila pita u što joj je ostalo vjerovati, ako ne u komunizam i režim za koji je dala apsolutno sve i kojeg je bespogovorno zastupala i borila se za njega. (http://gambee82.blogspot.com)

https://hr.rbth.com/povijest/87968-sovjetska-krvava-nedelja
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/film-o-prvom-velikom-buntu-radnika-protiv-sovjetske-vlasti-poznatom-kao-novocerkaski-masakr-15020934
https://www.imdb.com/title/tt10796286/?ref_=nm_flmg_wr_2

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 17.04.

VUKOVI

Los lobos, 2019.
17:00 sati



Los lobos, 2019. Samuel Kishi, 95 min. ME     
Scenarij:
Samuel Kishi, Luis Briones, Sofía Gómez-Córdova
Uloge: Martha Reyes Arias, Maximiliano Nájar Márquez, Leonardo Nájar Márquez
   Braća Max i Leo su, s majkom Luciom, iz Meksika stigli u SAD, u potrazi za boljim životom. Nije im lako snaći se u novom domu. Dok čekaju majku da se vrati s posla, dječaci svojim crtežima stvaraju zamišljeni svijet. A razmišljaju i o majčinom obećanju da će ih odvesti u Disneyland, njihovu zemlju snova.   
   Redatelj i scenarist Samuel Kishi poticaj je našao u vlastitu djetinjstvu, kada je s majkom i bratom Kenjijem, koji je skladao glazbu za film, iz Meksika prešao u SAD s turističkom vizom pod izgovorom da idu u Disneyland.
   “Vukovi” izranjaju iz mojih maglovitih sjećanja sa željom da ispričam priču o djetinjstvu, nesigurnosti, migracijama, obitelji, prilagodbi na novu sredinu i značenju doma. (Redatelj i scenarist Samuel Kishi)
   Zbog pažljive ravnoteže između dječjeg čuda i pragmatizma odraslih, "Los Lobos" se ne gleda samo kao čin sjećanja, već postojane ljubavi i zahvalnosti. (Jessica Kiang / Variety)
   „Los Lobos“ prikriva surovu i ponižavajuću stvarnost pomoću koje se Samuel Kishi opire dehumanizaciji. (Elsa Fernández-Santos / El Pais)
   „Los Lobos“ je čudesan dragulj. Dirljiva i iskrena priča o najvrjednijem životnom blagu: obitelji. (Rene Sanchez / Cine Sin Fronteras)
   Prilično divno režirani i glumljeni "Los lobos" utjelovljenje je majčinskog i bratskog zagrljaja, rijetko topao i ljudski film koji ne bježi od realističnog oslikavanja problema, ali optimistički nudi filmsku nadu u bolje sutra s puno taktilnosti, melankolije i nježnosti u redateljskom pristupu. (Marko Njegić, SD
)
https://www.imdb.com/title/tt9057808/?ref_=fn_al_tt_1

ZEMLJA NOMADA

Nomadland, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Nomadland, 2020. Chloé Zhao, 110 min. US
Scenarij:
Chloé Zhao prema knjizi Jessice Bruder
Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI FILM, NAJBOLJA REŽIJA
   OSCAR: NAJBOLJI FILM, REŽIJA I GLAVNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJI FILM, REŽIJA, GLAVNA ŽENSKA ULOGA I FOTOGRAFIJA
   „Nomadland“ kombinira dokumentarnu i fikcijsku formu, a temelji se na istoimenoj knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine koja je istraživala subkulturu Amerikanaca starije životne dobi koji su, izgubivši sve u recesiji 2008., napustili dotadašnji način života i počeli živjeti nomadski, putujući zemljom u svojim kombijima-kućama u potrazi za sezonskim poslovima. Treći je film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Na različitm festivalima i anketama "Zemlja nomada" osvojila je 227 (različitih) nagrada te dodatne (nepotvrđene) 132 nominacije.
   Radnja prati Fern, sredovječnu ženu koja ostane bez posla nakon gašenja tvornice gipsa u Nevadi te odluči prodati svoje stvari i kupiti kombi u kojem će živjeti, kojim će putovati i iz kojeg će tražiti novi posao. Prvi njezin poslovni angažman je u Amazonovom distributivnom centru, pa se, uzimajući u obzir početni motiv (propast tvornice uz posljedično brisanje poštanskog broja mjesta i tihu deložaciju radnika), može pretpostaviti da film suvereno zauzima oštar kritički stav prema kapitalističkom načinu proizvodnje i svoj nesigurnosti u raljama poslovne hirovitosti koja uz progresivno otuđivanje radnika uz njega ide. Ali to nije tako.
   Zapravo su sporedni likovi (naturščici) puno uvjerljiviji i intrigantniji od same Fern – od Boba Wellsa, svojevrsnog gurua nomadskog pokreta koji organizira godišnje okupljanje nomada u Arizoni, do Fernine vedre prijateljice Linde May, koja je ujedno središnja figura u knjizi Jessice Bruder. Vjerojatno bi i film bio zanimljiviji da je snimljen u formi “klasičnog” dokumentarca, umjesto ovog žanrovskog hibrida sa slavnom holivudskom glumicom u glavnoj ulozi. (Tihana Bertek / voxfeminae.net)
   Ljepota ovog filma leži u slavljenju slobode bez zamjeranja, bez optužbi i bez pretenzija na općedruštveno, u slavljenju stalne mijene i nanovo pronađene ljudske izgubljenosti. (Ante Nenadić / Lupiga.com)
   „Nomadland“ je poput otkrivanja nove zemlje, one koju ćete možda htjeti posjetiti više puta. (Anthony Oliver Scott / New York Times)
   Željela sam se fokusirati na ljudsko iskustvo i stvari koje nadilaze političke stavove i nekako su univerzalne – gubitak voljene osobe, potraga za domom... (redateljica Chloé Zhao)

   Kineski mediji u početku su pozdravili uspjeh filma na Zlatnom globusu, a vlada i mnogi kineski građani pobjedu su slavili su kao svoju. Međutim, nakon što su se ponovo pojavili intervjui iz 2013. godine u kojima je Zhao kritizirala Kinu kao "mjesto puno laži", kineska je vlada 5. ožujka 2021. na internetu cenzurirala svaki spomen „Nomadlanda“.
https://www.imdb.com/title/tt9770150/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UTORAK / 20.04.

ANĐEO UNIŠTENJA

El ángel exterminador, 1962.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
El ángel exterminador, 1962. Luis Buñuel, 95 min. ME
Scenarij:
Luis Buñuel prema priči Luisa Buñuela i Luisa Alcoriza
Uloge: Silvia Pinal, Enrique Rambal
   Kombinacija nadrealizma, crnog humora i društvene satire na račun buržoazije je film učinila jednim od najpopularnijih i najcitiranijih ostvarenja Buñuelovog opusa. Film je završio na crnoj listi i ekstremnih desničara i ekstremnih ljevičara širom svijeta zato što je uvijek uspijevao isprovocirati zatucane tipove i neslobodne režime.
   Skupina buržuja iz Mexico Cityja pozvana je na večeru u dvorac Nóbile, nakon što je prisustvovala operi. Tijekom svečane večere posluga nestaje, a na kraju večere gosti shvate da ne mogu napustiti sobu iz potpuno nepoznatog, tajanstvenog razloga. Kako dani odmiču, hrane i pića postaju oskudni, domaćini i gosti se razbole, smeće se nakuplja i oni spavaju gdje god mogu. Lijepo ponašanje i srdačnost malo po malo se gube i buržuji se ponašaju kao autentični divljaci.
   Ono što je Buñuela zanimalo jest mogućnost filma katastrofe (nešto poput Splava Meduze iz Gericaulta), samo u luksuzu istančanog aristokratskog ponašanja koji se kreće ka najponižavajućim granicama degradacije. Ali i neobjašnjivost nesreće, borba protiv nepoznate i opasne zapreke.
   Gosti na večeri predstavljaju vladajuću klasu u Francovoj Španjolskoj. Postavili su sebi svečani stol pobjedivši radnike u španjolskom građanskom ratu, i nikad se ne prestaju gostiti zarobljeni u vlastitoj, građanskoj slijepoj ulici. Sve više ogorčeni na to što su isključeni iz vanjskog svijeta, postaju rastu podli i nemirni; otkrivaju se njihove najgore tendencije. (Roger Ebert)
   U “Andaluzijskom psu“ britva je rasijecala očnu jabučicu. S (is)tom britvom Bunuel je u “Anđelu uništenja“ rasjekao buržujske oči pune pohlepe.(Marko Njegić, SD)
   Mnogi tvrde da sam surov i izopačen, a upravo je obrnuto. Ja ismijavam fetiše, koji prouzrokuju surovost i izopačenost. Kada sam bio mlad francuski nadrealizam bio je najnasiIniji umjetnički pokret u svijetu. Koristili smo se nasiljem kao oružjem protiv sistema. Danas je samo društvo postalo toliko nasilno da je neumjesno koristiti nasilje kao umjetnički izraz. Zato se sve češće služim humorom.  Politički ili didaktički film me ne interesira. Danas u ovoj zbrci ideologija ja sam skoro potpuno izgubio iluzije, a na osnovu iskustva ne mogu imati povjerenja u nove političke sisteme. Mislim da se demografska eksplozija nalazi u osnovi svih modernih katastrofa. (Luis Buñuel)

https://www.imdb.com/title/tt0056732/?ref_=nm_flmg_wr_17

SRIJEDA / 21.04.

VUKOVI

Los lobos, 2019.
19:30 sati



Los lobos, 2019. Samuel Kishi, 95 min. ME     
Scenarij:
Samuel Kishi, Luis Briones, Sofía Gómez-Córdova
Uloge: Martha Reyes Arias, Maximiliano Nájar Márquez, Leonardo Nájar Márquez
   Braća Max i Leo su, s majkom Luciom, iz Meksika stigli u SAD, u potrazi za boljim životom. Nije im lako snaći se u novom domu. Dok čekaju majku da se vrati s posla, dječaci svojim crtežima stvaraju zamišljeni svijet. A razmišljaju i o majčinom obećanju da će ih odvesti u Disneyland, njihovu zemlju snova.   
   Redatelj i scenarist Samuel Kishi poticaj je našao u vlastitu djetinjstvu, kada je s majkom i bratom Kenjijem, koji je skladao glazbu za film, iz Meksika prešao u SAD s turističkom vizom pod izgovorom da idu u Disneyland.
   “Vukovi” izranjaju iz mojih maglovitih sjećanja sa željom da ispričam priču o djetinjstvu, nesigurnosti, migracijama, obitelji, prilagodbi na novu sredinu i značenju doma. (Redatelj i scenarist Samuel Kishi)
   Zbog pažljive ravnoteže između dječjeg čuda i pragmatizma odraslih, "Los Lobos" se ne gleda samo kao čin sjećanja, već postojane ljubavi i zahvalnosti. (Jessica Kiang / Variety)
   „Los Lobos“ prikriva surovu i ponižavajuću stvarnost pomoću koje se Samuel Kishi opire dehumanizaciji. (Elsa Fernández-Santos / El Pais)
   „Los Lobos“ je čudesan dragulj. Dirljiva i iskrena priča o najvrjednijem životnom blagu: obitelji. (Rene Sanchez / Cine Sin Fronteras)
   Prilično divno režirani i glumljeni "Los lobos" utjelovljenje je majčinskog i bratskog zagrljaja, rijetko topao i ljudski film koji ne bježi od realističnog oslikavanja problema, ali optimistički nudi filmsku nadu u bolje sutra s puno taktilnosti, melankolije i nježnosti u redateljskom pristupu. (Marko Njegić, SD
)
https://www.imdb.com/title/tt9057808/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 22.04.

DRAGI DRUGOVI

Dorogie tovarishchi / Дорогие товарищи, 2020.
19:30 sati



Dorogie tovarishchi / Дорогие товарищи, 2020. Andrej Končalovski, 121 min. RU
Scenarj:
Andrej Končalovski, Elena Kiseleva
Uloge: Julia Visotckaja, Julia Burova, Vladislav Komarov, Andrej Gusev
   Šokantna i važna priča prema istinitom događaju...
   Novočerkask, Sovjetski Savez, 1962. godine. Ludmila je članica Partije i odana komunistkinja koja se tijekom Drugog svjetskog rata borila za staljinističku ideologiju. Sigurna u to da će njezin posao kreirati komunističko društvo, ova žena prezire bilo kakav anti-sovjetski sentiment. Međutim, tijekom štrajka u jednoj lokalnoj tvornici, Ludmila svjedoči ubojstvu nekolicine radnika, a sve pod naredbom vlasti koja na sve načine pokušava ugušiti radničke štrajkove diljem SSSR-a. Nakon krvoprolića, kada svjedoci pobjegnu s trga, Ludmila shvaća da je njezina kćerka nestala. Unatoč blokadi grada, masovnim hapšenjima i pokušajima vlasti da zataškaju masakr, Ludmila traži nestalu kćeru. Premda ne zna kako će njezina potraga završiti, Ludmila shvaća da se njezin život u potpunosti promijenio...
  26 mrtvih, deseci ranjenih, 7 pogubljenih i stotine osuđenih na robiju – to je bilanca protesta nenaoružanih radnika 1962. godine u Novočerkasku, koji je sovjetska vojska ugušila u krvi. Ti događaji su se od javnosti skrivali desetljećima, sve do raspada SSSR-a. „Dragi drugovi“ prikazan je u glavnom programu Venecijanskog festivala i nagrađen je Specijalnom nagradom žirija. Treba reći da je film uzburkao i podijelio rusku javnost, dirnuvši u delikatni povijesni događaj.
   Nenominiranje "Dragih drugova" Andreja Končalovskog za Oscara odjeknulo je kao najveće iznenađenje friških ovogodišnjih nominacija u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. (Marko Njegić, SD)
   Diktatura pobjeđuje kad njezine odluke i stavove prihvatite kao svoje. (Vlado Vurušić, JL)
   Končalovski se tematski vraća Rusiji, ovoga puta uz snažnu kritiku komunističkog režima iz vremena Nikite Hruščova i tragičnim i šokantnim događajima u Novočerkasku 1962. godine, kada je poslije pobune radnika, vlast odlučila, uz učešće KGB i vojske, pucati na vlastite građane. Iako je Končalovski efektno dočarao vrijeme, te  političku i društvenu klimu u SSSR početkom 60-ih, kao pametan autor on nas udaljava od gomile u protestu, i našu pažnju usmjerava na tragediju jedne majke, političke aktivistkinje lokalnog komiteta. (Goran Jovanović / www.filmovipreporuke.com)
   Fantastično u dva sata filma možemo shvatiti kakav je zapravo bio taj sovjetski komunizam. Totalitarni sustav koji je nakon desetljeća terora i čistki u ljude usadio strah da se praktički ne usude više ništa propitkivati. Svi imaju slijepo vjerovati onome što im se kaže, ako je potrebno žrtvovati za bolje sutra koje sigurno mora doći i ništa ne pitati ili ne daj bože prigovarati i buniti se. Tako se i potkraj filma Ludmila pita u što joj je ostalo vjerovati, ako ne u komunizam i režim za koji je dala apsolutno sve i kojeg je bespogovorno zastupala i borila se za njega. (http://gambee82.blogspot.com)

https://hr.rbth.com/povijest/87968-sovjetska-krvava-nedelja
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/film-o-prvom-velikom-buntu-radnika-protiv-sovjetske-vlasti-poznatom-kao-novocerkaski-masakr-15020934
https://www.imdb.com/title/tt10796286/?ref_=nm_flmg_wr_2

PETAK / 23.04.

DRAGI DRUGOVI

Dorogie tovarishchi / Дорогие товарищи, 2020.
17:00 sati



Dorogie tovarishchi / Дорогие товарищи, 2020. Andrej Končalovski, 121 min. RU
Scenarj:
Andrej Končalovski, Elena Kiseleva
Uloge: Julia Visotckaja, Julia Burova, Vladislav Komarov, Andrej Gusev
   Šokantna i važna priča prema istinitom događaju...
   Novočerkask, Sovjetski Savez, 1962. godine. Ludmila je članica Partije i odana komunistkinja koja se tijekom Drugog svjetskog rata borila za staljinističku ideologiju. Sigurna u to da će njezin posao kreirati komunističko društvo, ova žena prezire bilo kakav anti-sovjetski sentiment. Međutim, tijekom štrajka u jednoj lokalnoj tvornici, Ludmila svjedoči ubojstvu nekolicine radnika, a sve pod naredbom vlasti koja na sve načine pokušava ugušiti radničke štrajkove diljem SSSR-a. Nakon krvoprolića, kada svjedoci pobjegnu s trga, Ludmila shvaća da je njezina kćerka nestala. Unatoč blokadi grada, masovnim hapšenjima i pokušajima vlasti da zataškaju masakr, Ludmila traži nestalu kćeru. Premda ne zna kako će njezina potraga završiti, Ludmila shvaća da se njezin život u potpunosti promijenio...
  26 mrtvih, deseci ranjenih, 7 pogubljenih i stotine osuđenih na robiju – to je bilanca protesta nenaoružanih radnika 1962. godine u Novočerkasku, koji je sovjetska vojska ugušila u krvi. Ti događaji su se od javnosti skrivali desetljećima, sve do raspada SSSR-a. „Dragi drugovi“ prikazan je u glavnom programu Venecijanskog festivala i nagrađen je Specijalnom nagradom žirija. Treba reći da je film uzburkao i podijelio rusku javnost, dirnuvši u delikatni povijesni događaj.
   Nenominiranje "Dragih drugova" Andreja Končalovskog za Oscara odjeknulo je kao najveće iznenađenje friških ovogodišnjih nominacija u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. (Marko Njegić, SD)
   Diktatura pobjeđuje kad njezine odluke i stavove prihvatite kao svoje. (Vlado Vurušić, JL)
   Končalovski se tematski vraća Rusiji, ovoga puta uz snažnu kritiku komunističkog režima iz vremena Nikite Hruščova i tragičnim i šokantnim događajima u Novočerkasku 1962. godine, kada je poslije pobune radnika, vlast odlučila, uz učešće KGB i vojske, pucati na vlastite građane. Iako je Končalovski efektno dočarao vrijeme, te  političku i društvenu klimu u SSSR početkom 60-ih, kao pametan autor on nas udaljava od gomile u protestu, i našu pažnju usmjerava na tragediju jedne majke, političke aktivistkinje lokalnog komiteta. (Goran Jovanović / www.filmovipreporuke.com)
   Fantastično u dva sata filma možemo shvatiti kakav je zapravo bio taj sovjetski komunizam. Totalitarni sustav koji je nakon desetljeća terora i čistki u ljude usadio strah da se praktički ne usude više ništa propitkivati. Svi imaju slijepo vjerovati onome što im se kaže, ako je potrebno žrtvovati za bolje sutra koje sigurno mora doći i ništa ne pitati ili ne daj bože prigovarati i buniti se. Tako se i potkraj filma Ludmila pita u što joj je ostalo vjerovati, ako ne u komunizam i režim za koji je dala apsolutno sve i kojeg je bespogovorno zastupala i borila se za njega. (http://gambee82.blogspot.com)

https://hr.rbth.com/povijest/87968-sovjetska-krvava-nedelja
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/film-o-prvom-velikom-buntu-radnika-protiv-sovjetske-vlasti-poznatom-kao-novocerkaski-masakr-15020934
https://www.imdb.com/title/tt10796286/?ref_=nm_flmg_wr_2

NAJLJEPŠE GODINE

Gli anni più belli, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Gli anni più belli, 2020. Gabriele Muccino, 129 min. IT
Scenarij:
Gabriele Muccino i Paolo Costello prema vlastitoj priči
Uloge: Pierfrancesco Favino, Micaela Ramazzotti, Kim Rossi Stuart
   Saga o četvero prijatelja i njihovu odnosu, ispripovijedana u rasponu od 40 godina.
   Italija, 1980. Šesnaestogodišnji idealisti Paolo, Giulio i Riccardo bliski su poput braće i dijele sve. Tu je i Gemma, Paolova djevojka, koja uskoro postaje neizostavni dio ekipe. No život nikada ne ide u očekivanom smjeru i mladi prijatelji krenut će različitim putevima. Njihove dogodovštine, nade, uspjesi i neuspjesi isprepleću se u dirljive i zabavne priče o prijateljstvu i ljubavi, stvarajući pritom bogatu tapiseriju Italije i različitih era njezine moderne povijesti.
   "Gli anni più belli" je još jedan dobar Muccinov film, njegov ponajbolji uz/iza " L'ultimo bacio / The Last Kiss", a svakako najambiciozniji. Priča pokriva golemi vremenski period od čak 40 godina (1980.- 2020.), kronicirajući živote trojice najboljih prijatelja i jedne djevojke od tinejdžerskih godina nadalje, njihova zaljubljivanja, ljubavna razočaranja, zaposlenja, ženidbe, rastave... (Marko Njegić, SD)
   Karakterizacija likova veoma je dobro profilirana, a oni se nekoliko puta u filmu, opisujući događaje i navodeći sjećanja, izravno obraćaju gledateljima u kameru, probijajući takozvani četvrti zid. Dramaturgija složene radnje, sa svim usponima i padovima, vrlo je dobra, glumci su izvrsni, a lijepa glazba Nicole Piovanija, i ilustrativna i pjesme, potkrjepljuje protok vremena. Ono što odolijeva vremenu i spaja jest jedinstveno, pravo prijateljstvo… (Marijana Jakovljević / Glas Koncila)
   Svjetla »Najljepših godina« su svjetla sjećanja, kad smo se toliko voljeli. Kad smo vjerovali da će naša prijateljstva trajati vječno. Iako će se ona rasplinuti kao da nikad nisu postojala. Ovo je možda najljepši Muccinov film. (Dragan Rubeša, Novi List)

https://www.imdb.com/title/tt9392248/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 24.04.

KRALJ LAVOVA

17:00 sati



DISNEYEV (SUVREMENI) KLASIK
The Lion King, 1994. Rob Minkoff, Roger Allers, 88 min. US

   Bezbrižno djetinjstvo princa Simbe, sina moćnog kralja Mufase, naglo je prekinuto kada mu ujak Skar ubije oca, a Simbu proglasi odgovornim i protjera ga iz kraljevstva. U progonstvu se lavić sprijatelji sa bradavičastom svinjom Pumbom i merkatom Timonom, s kojima provodi dane i od kojih uči. No, približava se dan njegova punoljetstva i Simbu posjeti duh oca, koji mu govori da se mora vratiti u kraljevstvo, poraziti Skara te zauzeti mjesto na tronu. Prihvaćajući "hakuna matata“ filozofiju, zajedno sa svojim prijateljima, Simba kreće uzeti ono što mu pripada...
   Najpoznatiji i najpopularniji Disneyev suvremeni animirani rad (32 po redu) donosi priču o odrastanju i prihvaćanju sudbine, u ovom slučaju kraljevske. “Kralj lavova” posudio je dramske elemente iz klasične mitologije, afričkih narodnih priča, pa čak i Hamleta, te zajedno sa zadivljujućim vizualnim i glazbenim iskustvom Eltona Johna, Tima Ricea i najvećeg filmskog skladatelja današnjice, Hansa Zimmera, stvorio prelijepi filmski doživljaj za sve generacije.
https://www.imdb.com/title/tt0110357/?ref_=nv_sr_srsg_0

DRAGI DRUGOVI

Dorogie tovarishchi / Дорогие товарищи, 2020.
19:30 sati



Dorogie tovarishchi / Дорогие товарищи, 2020. Andrej Končalovski, 121 min. RU
Scenarj:
Andrej Končalovski, Elena Kiseleva
Uloge: Julia Visotckaja, Julia Burova, Vladislav Komarov, Andrej Gusev
   Šokantna i važna priča prema istinitom događaju...
   Novočerkask, Sovjetski Savez, 1962. godine. Ludmila je članica Partije i odana komunistkinja koja se tijekom Drugog svjetskog rata borila za staljinističku ideologiju. Sigurna u to da će njezin posao kreirati komunističko društvo, ova žena prezire bilo kakav anti-sovjetski sentiment. Međutim, tijekom štrajka u jednoj lokalnoj tvornici, Ludmila svjedoči ubojstvu nekolicine radnika, a sve pod naredbom vlasti koja na sve načine pokušava ugušiti radničke štrajkove diljem SSSR-a. Nakon krvoprolića, kada svjedoci pobjegnu s trga, Ludmila shvaća da je njezina kćerka nestala. Unatoč blokadi grada, masovnim hapšenjima i pokušajima vlasti da zataškaju masakr, Ludmila traži nestalu kćeru. Premda ne zna kako će njezina potraga završiti, Ludmila shvaća da se njezin život u potpunosti promijenio...
  26 mrtvih, deseci ranjenih, 7 pogubljenih i stotine osuđenih na robiju – to je bilanca protesta nenaoružanih radnika 1962. godine u Novočerkasku, koji je sovjetska vojska ugušila u krvi. Ti događaji su se od javnosti skrivali desetljećima, sve do raspada SSSR-a. „Dragi drugovi“ prikazan je u glavnom programu Venecijanskog festivala i nagrađen je Specijalnom nagradom žirija. Treba reći da je film uzburkao i podijelio rusku javnost, dirnuvši u delikatni povijesni događaj.
   Nenominiranje "Dragih drugova" Andreja Končalovskog za Oscara odjeknulo je kao najveće iznenađenje friških ovogodišnjih nominacija u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. (Marko Njegić, SD)
   Diktatura pobjeđuje kad njezine odluke i stavove prihvatite kao svoje. (Vlado Vurušić, JL)
   Končalovski se tematski vraća Rusiji, ovoga puta uz snažnu kritiku komunističkog režima iz vremena Nikite Hruščova i tragičnim i šokantnim događajima u Novočerkasku 1962. godine, kada je poslije pobune radnika, vlast odlučila, uz učešće KGB i vojske, pucati na vlastite građane. Iako je Končalovski efektno dočarao vrijeme, te  političku i društvenu klimu u SSSR početkom 60-ih, kao pametan autor on nas udaljava od gomile u protestu, i našu pažnju usmjerava na tragediju jedne majke, političke aktivistkinje lokalnog komiteta. (Goran Jovanović / www.filmovipreporuke.com)
   Fantastično u dva sata filma možemo shvatiti kakav je zapravo bio taj sovjetski komunizam. Totalitarni sustav koji je nakon desetljeća terora i čistki u ljude usadio strah da se praktički ne usude više ništa propitkivati. Svi imaju slijepo vjerovati onome što im se kaže, ako je potrebno žrtvovati za bolje sutra koje sigurno mora doći i ništa ne pitati ili ne daj bože prigovarati i buniti se. Tako se i potkraj filma Ludmila pita u što joj je ostalo vjerovati, ako ne u komunizam i režim za koji je dala apsolutno sve i kojeg je bespogovorno zastupala i borila se za njega. (http://gambee82.blogspot.com)

https://hr.rbth.com/povijest/87968-sovjetska-krvava-nedelja
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/film-o-prvom-velikom-buntu-radnika-protiv-sovjetske-vlasti-poznatom-kao-novocerkaski-masakr-15020934
https://www.imdb.com/title/tt10796286/?ref_=nm_flmg_wr_2

UTORAK / 27.04.

KRATAK SUSRET

Brief Encounter, 1945.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Brief Encounter, 1945. David Lean, 87 min. UK
Scenarij:
Noel Coward, David Lean, Anthony Havelock-Alla prema kazališnoj prdstavi „Still Life“ Noela Cowarda
Uloge: Celia Johnson, Trevor Howard, Stanley Holloway, Joyce Carey, Cyril Raymon
   Jedan od najboljih ostvarenja britanske i svjetske kinematografije. 2020. proglašen je najboljim romantičnim filmom u izboru magazina Time Out London.
   Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata, na britanskoj željezničkoj postaji Milford senzibilna Laura Jesson jednog dana susretne markantnog Alexa Harveya. Laura je plaha i obitelji odana žena udana za dobrodušnog, al i nezanimljivog Freda Jessona, s kojim ima sina i kćer. I Alec je oženjen te obitelji privržen muškarac koji, iako također svjestan jednoličnosti svog bračnog života, ne traga ni za kakvim pustolovinama izvan braka. Već pri prvom susretu u čekaonici, i Laura i on postanu svjesni snažne obostrane privlačnosti.
   „Brief Encounter“, čiji se zaplet često tumači kao odraz burnih zbivanja u netom završenom drugom svjetskom ratu, tokom koga su u Britaniji bile česte kratke i strastvene ljubavne veze, ali i tada još vidljive društvene stratifikacije i konzervativnih vrijednosti srednje klase kojima pripadaju protagonisti, je doživio veliki uspjeh kod publike, ali i kod kritike. Godine 1946. je bio među nekoliko filmova nagrađenih Zlatnom palmom na prvom festivalu u Cannesu, a Celia Johnson je bila nominirana za Oscar za najbolju glumicu.
   „Kratak susret“ mi se tada učinio velik (još i sad to mislim) umjetnički film, možda najbolji koji sam ikada vidio; u svojim je ozbiljnim, suzdržanim, zapravo subverzivnim mikro-ambicijama, možda i veći od, recimo „Građanina Kanea“, filma-šampiona te, još crno-bijele epohe, Wellesova remek-djela, također o ljudskoj usamljenosti i praznini iza pompoznih društvenih sistema i konstrukcija. Ah, film, film... (Vladimir Tomić, HFS)
   Treba se distancirati od preljube ili bračne afere, kako bi se upila ova ugodna priča. Moralna pridika nema smisla u ovom slučaju. To su emocije koje, bez obzira na bol i patnju, mijenjaju pogled na život. Na maloj željezničkoj stanici sve počinje, traje kratko i tu se sve završava, poput strasnog predaha između dvije zahuktale lokomotive života. (filmskivrtlog.wordpress.com)
   Iako je David Lean u svijetu filma cijenjen kao jedan od najeminentnijih engleskih redatelja, mi ćemo ga prije svega pamtiti po "Kratkom  susretu" jer se jedino tom prilikom vinuo u sam vrh svjetske kinematografije. (Ivan Martinac)

https://www.imdb.com/title/tt0037558/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 28.04.

ZEMLJA NOMADA

Nomadland, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Nomadland, 2020. Chloé Zhao, 110 min. US
Scenarij:
Chloé Zhao prema knjizi Jessice Bruder
Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI FILM, NAJBOLJA REŽIJA
   OSCAR: NAJBOLJI FILM, REŽIJA I GLAVNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJI FILM, REŽIJA, GLAVNA ŽENSKA ULOGA I FOTOGRAFIJA
   „Nomadland“ kombinira dokumentarnu i fikcijsku formu, a temelji se na istoimenoj knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine koja je istraživala subkulturu Amerikanaca starije životne dobi koji su, izgubivši sve u recesiji 2008., napustili dotadašnji način života i počeli živjeti nomadski, putujući zemljom u svojim kombijima-kućama u potrazi za sezonskim poslovima. Treći je film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Na različitm festivalima i anketama "Zemlja nomada" osvojila je 227 (različitih) nagrada te dodatne (nepotvrđene) 132 nominacije.
   Radnja prati Fern, sredovječnu ženu koja ostane bez posla nakon gašenja tvornice gipsa u Nevadi te odluči prodati svoje stvari i kupiti kombi u kojem će živjeti, kojim će putovati i iz kojeg će tražiti novi posao. Prvi njezin poslovni angažman je u Amazonovom distributivnom centru, pa se, uzimajući u obzir početni motiv (propast tvornice uz posljedično brisanje poštanskog broja mjesta i tihu deložaciju radnika), može pretpostaviti da film suvereno zauzima oštar kritički stav prema kapitalističkom načinu proizvodnje i svoj nesigurnosti u raljama poslovne hirovitosti koja uz progresivno otuđivanje radnika uz njega ide. Ali to nije tako.
   Zapravo su sporedni likovi (naturščici) puno uvjerljiviji i intrigantniji od same Fern – od Boba Wellsa, svojevrsnog gurua nomadskog pokreta koji organizira godišnje okupljanje nomada u Arizoni, do Fernine vedre prijateljice Linde May, koja je ujedno središnja figura u knjizi Jessice Bruder. Vjerojatno bi i film bio zanimljiviji da je snimljen u formi “klasičnog” dokumentarca, umjesto ovog žanrovskog hibrida sa slavnom holivudskom glumicom u glavnoj ulozi. (Tihana Bertek / voxfeminae.net)
   Ljepota ovog filma leži u slavljenju slobode bez zamjeranja, bez optužbi i bez pretenzija na općedruštveno, u slavljenju stalne mijene i nanovo pronađene ljudske izgubljenosti. (Ante Nenadić / Lupiga.com)
   „Nomadland“ je poput otkrivanja nove zemlje, one koju ćete možda htjeti posjetiti više puta. (Anthony Oliver Scott / New York Times)
   Željela sam se fokusirati na ljudsko iskustvo i stvari koje nadilaze političke stavove i nekako su univerzalne – gubitak voljene osobe, potraga za domom... (redateljica Chloé Zhao)

   Kineski mediji u početku su pozdravili uspjeh filma na Zlatnom globusu, a vlada i mnogi kineski građani pobjedu su slavili su kao svoju. Međutim, nakon što su se ponovo pojavili intervjui iz 2013. godine u kojima je Zhao kritizirala Kinu kao "mjesto puno laži", kineska je vlada 5. ožujka 2021. na internetu cenzurirala svaki spomen „Nomadlanda“.
https://www.imdb.com/title/tt9770150/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

ČETVRTAK / 29.04.

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 30.04.

ZEMLJA NOMADA

Nomadland, 2020.
17:00 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Nomadland, 2020. Chloé Zhao, 110 min. US
Scenarij:
Chloé Zhao prema knjizi Jessice Bruder
Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI FILM, NAJBOLJA REŽIJA
   OSCAR: NAJBOLJI FILM, REŽIJA I GLAVNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJI FILM, REŽIJA, GLAVNA ŽENSKA ULOGA I FOTOGRAFIJA
   „Nomadland“ kombinira dokumentarnu i fikcijsku formu, a temelji se na istoimenoj knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine koja je istraživala subkulturu Amerikanaca starije životne dobi koji su, izgubivši sve u recesiji 2008., napustili dotadašnji način života i počeli živjeti nomadski, putujući zemljom u svojim kombijima-kućama u potrazi za sezonskim poslovima. Treći je film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Na različitm festivalima i anketama "Zemlja nomada" osvojila je 227 (različitih) nagrada te dodatne (nepotvrđene) 132 nominacije.
   Radnja prati Fern, sredovječnu ženu koja ostane bez posla nakon gašenja tvornice gipsa u Nevadi te odluči prodati svoje stvari i kupiti kombi u kojem će živjeti, kojim će putovati i iz kojeg će tražiti novi posao. Prvi njezin poslovni angažman je u Amazonovom distributivnom centru, pa se, uzimajući u obzir početni motiv (propast tvornice uz posljedično brisanje poštanskog broja mjesta i tihu deložaciju radnika), može pretpostaviti da film suvereno zauzima oštar kritički stav prema kapitalističkom načinu proizvodnje i svoj nesigurnosti u raljama poslovne hirovitosti koja uz progresivno otuđivanje radnika uz njega ide. Ali to nije tako.
   Zapravo su sporedni likovi (naturščici) puno uvjerljiviji i intrigantniji od same Fern – od Boba Wellsa, svojevrsnog gurua nomadskog pokreta koji organizira godišnje okupljanje nomada u Arizoni, do Fernine vedre prijateljice Linde May, koja je ujedno središnja figura u knjizi Jessice Bruder. Vjerojatno bi i film bio zanimljiviji da je snimljen u formi “klasičnog” dokumentarca, umjesto ovog žanrovskog hibrida sa slavnom holivudskom glumicom u glavnoj ulozi. (Tihana Bertek / voxfeminae.net)
   Ljepota ovog filma leži u slavljenju slobode bez zamjeranja, bez optužbi i bez pretenzija na općedruštveno, u slavljenju stalne mijene i nanovo pronađene ljudske izgubljenosti. (Ante Nenadić / Lupiga.com)
   „Nomadland“ je poput otkrivanja nove zemlje, one koju ćete možda htjeti posjetiti više puta. (Anthony Oliver Scott / New York Times)
   Željela sam se fokusirati na ljudsko iskustvo i stvari koje nadilaze političke stavove i nekako su univerzalne – gubitak voljene osobe, potraga za domom... (redateljica Chloé Zhao)

   Kineski mediji u početku su pozdravili uspjeh filma na Zlatnom globusu, a vlada i mnogi kineski građani pobjedu su slavili su kao svoju. Međutim, nakon što su se ponovo pojavili intervjui iz 2013. godine u kojima je Zhao kritizirala Kinu kao "mjesto puno laži", kineska je vlada 5. ožujka 2021. na internetu cenzurirala svaki spomen „Nomadlanda“.
https://www.imdb.com/title/tt9770150/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

MINARI

Minari, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   OSCAR: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 04.05.

DAMA IZ ŠANGAJA

Lady from Shanghai, 1947.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Lady from Shanghai, 1947. Orson Welles, 87 min. US
Scenarij:
Orson Welles, William Castle, Charles Lederer i Fletcher Markle prema romanu „I Die Before I Wake“ Sherwooda Kinga.
Uloge: Rita Hayworth, Orson Welles, Everett Sloane, Glenn Anders, Ted de Corsia, Erskine Sanford
   Irski mornar Michael O'Hara očaran je ljepotom plavokose Else Bannister koju slučajno upozna jedne večeri, nakon što je spasi od otmičara. Ona mu povjeri da je udana za bogatog ali tjelesno hendikepiranog odvjetnika, te da su upravo pristigli u New York iz Šangaja. S obzirom na njegovo zanimanje, zaposli se na jahti njezina supruga, jer bračni par planira otputovati u San Francisco preko Panamskog kanala. Na dijelu puta pridruži im se Arthurov poslovni partner George koji Michaelu predlaže da mu pomogne odglumiti vlastitu smrt. Lukav je to naum da se domogne velike količine novca od životna osiguranja. Kad nepromišljeno pristane sudjelovati u Grisbyjevu planu, Michael će vrlo brzo biti uvučen u zamršen slučaj u kojem će biti optužen i za ubojstvo.
   Dio publike u izlaganju radnje zbunjivala je eliptičnost „Dame iz Šangaja“, vizualno bogat i redateljski iznimno maštovit film noir (s elementima drame) u kojem je uz Wellesa nastupila i jedna od najpopularnijih zvijezda onog vremena Rita Hayworth (tada njegova supruga). A rasplet tog filma ubraja se nedvojbeno među antologijske sekvence svjetske kinematografije. (Tomislav Kurelec)
   Film je realiziran po narudžbi Harryja Cohna, šefa studija Columbia Pictures. Welles je film uspio snimiti u zadanim rokovima i uz poštivanje proračuna. No Cohn je ipak bio nezadovoljan konačnim rezultatom, ponajviše zbog Wellesova inzistiranja na korištenju autentičnih lokacija u San Franciscu (jedan od prvih filmova koji je gotovo u cijelosti snimljen izvan samih studija te na autentičnim lokacijama, a dugo snimanje izvan studija bilo je nešto što se do tada nije prakticirao), izbjegavanju krupnih planova i pribjegavanju lažnom dokumentarističkom prosedeu. Zbog toga je Cohn odlučio nadosnimiti film, pri čemu je dio Wellesova snimljenog materijala uništen, a dio zagubljen (Wellesova verzija trebala je trajati 155 minuta!). Tu leže i razlozi zbog kojih je film naišao na neodobravanje i nerazumijevanje publike, ne samo zbog mnogim gledateljima konfuzne radnje, nego i stoga što je Welles odlučio dugu crvenu kosu svoje tadašnje supruge Rite Hayworth, koja joj je bila svojevrsni zaštitni znak, skratiti i obojati u plavo. No kritika je odlično prihvatila djelo, hvaleći ga kao jedan od zanimljivijih doprinosa film noiru te, osim sugestivne atmosfere, dojmljivih ekspresionističkih kadrova i izuzetno raspoloženih glumačkih nastupa, ističući antologijsku sekvencu završnog obračuna u kući ogledala u zabavnom parku. (kinotuškanac.hr)
    Odlično snimljen, impresivnih ekspresionističkih kadrova i izvrsnih glumačkih interpretacija (osobito je dojmljiva, uz samoga Wellesa, njegova tadašnja supruga Rita Hayworth), film je remek-djelo koje i danas fascinira gledatelje. Usprkos tada podijeljenim stavovima kritike, film je doživio brojne revalorizacije koje su mu sve više isticale vrijednost. (mojtv.hr)
   Priča o buntovnom muškarcu, fatalnoj ženi, preljubi, ljubomori, ubojstvu i naravno zelembaćima, nije ništa novo u okviru podžanra, jer su to uobičajene elementi u noir krimićima. Međutim, režiser unosi nesvakidašnju dozu divljih strasti, inteligentnih dijaloga, kroz koje se provlači karakterna izopačenost i krajna napetost, koja nastaje iz žrtve i bezosjećajnosti. Korupcija, ljubomora i sebičnost rijetko imaju takav zamah, kao što je to slučaj u ovom filmu. Doduše, treba imati u vidu strogost cenzorskog kodeksa. Završna sekvenca, sa ogledalima u zabavnom parku, je doista kultna u okviru filmske kulture. (Elvir Ćorhodžić, filmskivrtlog.wordpress.com)
   "Dama iz Šangaja" nema osebujnost i snagu "Građanina Kanea", ali je ipak stopostotni Wellesov film, ispunjen temperamentnim slikama i tragičnim likovima, neponovljivim i ekspresionističkim filmskim izrazom. Neki ga smatraju najljepšim Wellesovim djelom. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0040525/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 05.05.

ISTJERIVAČ ĐAVOLA

The Exorcist, 1973.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
The Exorcist, 1973. William Friedkin, 122 min. US
Scenarij:
William Peter Blatty prema vlastitom romanu
Uloge: Ellen Burstyn, Max von Sydow, Lee J. Cobb, Kitty Winn, Jack MacGowran, Jason Miller,  Linda Blair
   26. prosinca u kinima širom zemlje otvorio se film pod nazivom „Egzorcist“ i od tada se sav Pakao oslobodio. (Jason Zinoma u Newsweeku, 2. veljače 1974.)  
   Nedugo nakon što se poslom doseli u Washington, filmska glumica Chris MacNeil počne primjećivati neobične promjene u ponašanju i izgledu svoje 12-godišnje kćeri Regan. Isprva se čini da je riječ o shizofreniji, jer se djevojčica baca po krevetu, vrišti i udara o zid, no ubrzo će se pokazati da joj psihijatri, iznenađeni ozbiljnošću slučaja, ne mogu pomoći. Kad nesvakidašnja bolest nastavi napredovati, Chris odluči zanemariti liječnike i pomoć potražiti u crkvi. Naime, možda se radi o slučaju zaposjedanja, odnosno ulaska demona u ljudsko tijelo, i možda bi svećenici mogli pronaći pravi odgovor na Reganino sve teže stanje. Stoga Chris najprije kontaktira mladog svećenika Karrasa, koji služi u obližnjoj župi te koji se i sam bori s određenim problemima. Kad shvati da je riječ o teškom slučaju zaposjedanja, otac Karras će kao egzorcista angažirati iskusnog starijeg svećenika Lancastera Merrina.
     Blattyjev roman nadahnut je egzorcizmom iz 1949. godine koji je nad anonimnim mladićem poznatim kao "Roland Doe" izveo isusovački svećenik William S. Bowdern u St. Luisu. Doeina obitelj uvjerila se da se dječačko agresivno ponašanje može pripisati demonskom posjedovanju i pozvala je nekoliko katoličkih svećenika, uključujući Bowderna, da izvrše obred egzorcizma. To je bio jedan od tri egzorcizma koja je u to vrijeme odobrila Katolička crkva u Sjedinjenim Državama. Kasnija analiza paranormalnih skeptika zaključila je da je Doe vjerojatno bio mentalno oboljeli tinejdžer. Iako je Friedkin priznao da vrlo nerado govori o činjeničnim aspektima filma, film je snimio s namjerom da ovjekovječi događaje koji su se dogodili 1949. godine, i unatoč relativno malim promjenama koje su napravljene, film prikazuje sve što se moglo provjeriti. Kako bi snimio film, Friedkinu je omogućen pristup dnevnicima uključenih svećenika, kao i liječnika i medicinskih sestara; vrlo je detaljno razgovarao i o događajima s Doeinom tetkom.
   Budući da se radilo o horor filmu koji je probio proračun, a u glavnim ulogama nije imao većih zvijezda, Warner nije imao velika očekivanja. Nije čak ni upriličio uobičajenu probnu projekciju za kritičare, a film je pustio tek u 24 kina uglavnom u velikim gradovima. Prvih tjedan dana zaradio je 1,9 milijuna dolara, postavljajući „osobne“ rekorde svake dvorane. Ogromna / neočekivana gledanost natjerala je studio da poveća broj projekcija širom Amerike. Lekciju je naučio studio Universal koji je dvije godine kasnije otvorio „Ralje“ na čak 500 ekrana širom Amerike. Zanimljivo je da su početna 24 kina bila u „bjelačkim“ kvartovima, pošto producenti nisu očekivali da će „Exorcist“ zanimati afro-američko stanovništvo. A kada je počela pristizati i ta publika, shvatili su da nije nužno da im ponude sadržaj posebno prilagođen njima: slijedeći potez je bio očekivan – film se počeo prikazivati i u njihovim kvartovima.
   Film je zaradio 66,3 milijuna dolara u Americi i Kanadi, postavši drugi najpopularniji film te godine (1. Žaoka / The Sting, 68,5 milijuna dolara) i Warnerov film s najvećom zaradom svih vremena. Nakon nekoliko reizdanja, film je u Sjedinjenim Državama i Kanadi zaradio 232,6 milijuna dolara, što ga, kada se prilagodi inflaciji, čini devetim filmom s najvećom zaradom svih vremena u SAD-u i Kanadi i te najgledaniji „R“ film svih vremena. Čak i u doba moderne tehnologije i fantastičnih specijalnih efekata, ni jedan drugi film nije imao takav efekt na publiku koji ne jenjava ni nakon (skoro) 50 godina.
  Jedan od ključnih i prijelomnih naslova u okvirima žanra horora kontroverzno je i često osporavano, ali i iznimno provokativno i istinski zastrašujuće ostvarenje koje se može interpretirati u ključu buđenja seksualnosti kod djevojčice na početku puberteta te istjerivanja ´zla´ seksualnosti iz nje. Feministička kritika film je dočekala kao manifest nepristajanja patrijarhalnog društvenog uređenja predvođenog Katoličkom crkvom na žensku seksualnost, buđenje koje je prikazano na iznimno intenzivan, provokativan i dotad neviđen način. (D. Radić/HFL)
   Ovo je najstrašniji film koji sam vidio svih ovih godina... (Stanley Kauffmann/The New Republic)
   Nevjerojatan film koji je predodređen da postane barem klasik horora. Film redatelja Friedkina bit će duboko uznemirujući za svu publiku - nikada prije na ekranu nije bilo ničega sličnog  (Joe Dante / Castle of Frankenstein)
   Nisam siguran koji su točno razlozi zbog kojih će ljudi gledati ovaj film: zasigurno to neće biti uživanje, jer ono što ovdje dobijemo nije jeza iz filmova Vincenta Pricea, već sirovo i bolno iskustvo. (Roger Ebert/Chicago Sun-Times)
   „Egzorcist“ uspijeva na jednoj razini kao mučna zabava, ali na drugoj, dubljoj razini, to je potpuno zli film. (Andrew Sarris / The Village Voice)
   „Egzorcist“ svoju nadnaravnu temu čarobno predstavlja, s izvanrednim specijalnim efektima i jezivom atmosferom, što je rezultiralo jednim od najstrašnijih filmova svih vremena. (konzenzus kritičara / Rotten Tomatoes portal)
   „Egzorcist“ je za horor učinio ono što je Kubrickova „Odiseja“ učinila za znanstvenu fantastiku. Otvorila oči studijima koje su počeli odobravati velike proračune hororima. (Cinefantastique)
     Friedkin ustrajava zapravo na dvije stvari koje upotpunjuju već navedeni bizarni, začudni sukob dječjeg i demonskog: najprije je to suprotstavljanje znanstvenog i alternativnog, a potom i onaj mnogo skriveniji sukob privatnog i profesionalnog, koji se mnogo skrivenije zbiva u relativno mladu svećeniku. (Dario Marković, Vijenac)

https://www.imdb.com/title/tt0070047/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

ČETVRTAK / 06.05.

ZEMLJA NOMADA

Nomadland, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Nomadland, 2020. Chloé Zhao, 110 min. US
Scenarij:
Chloé Zhao prema knjizi Jessice Bruder
Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI FILM, NAJBOLJA REŽIJA
   OSCAR: NAJBOLJI FILM, REŽIJA I GLAVNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJI FILM, REŽIJA, GLAVNA ŽENSKA ULOGA I FOTOGRAFIJA
   „Nomadland“ kombinira dokumentarnu i fikcijsku formu, a temelji se na istoimenoj knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine koja je istraživala subkulturu Amerikanaca starije životne dobi koji su, izgubivši sve u recesiji 2008., napustili dotadašnji način života i počeli živjeti nomadski, putujući zemljom u svojim kombijima-kućama u potrazi za sezonskim poslovima. Treći je film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Na različitm festivalima i anketama "Zemlja nomada" osvojila je 227 (različitih) nagrada te dodatne (nepotvrđene) 132 nominacije.
   Radnja prati Fern, sredovječnu ženu koja ostane bez posla nakon gašenja tvornice gipsa u Nevadi te odluči prodati svoje stvari i kupiti kombi u kojem će živjeti, kojim će putovati i iz kojeg će tražiti novi posao. Prvi njezin poslovni angažman je u Amazonovom distributivnom centru, pa se, uzimajući u obzir početni motiv (propast tvornice uz posljedično brisanje poštanskog broja mjesta i tihu deložaciju radnika), može pretpostaviti da film suvereno zauzima oštar kritički stav prema kapitalističkom načinu proizvodnje i svoj nesigurnosti u raljama poslovne hirovitosti koja uz progresivno otuđivanje radnika uz njega ide. Ali to nije tako.
   Zapravo su sporedni likovi (naturščici) puno uvjerljiviji i intrigantniji od same Fern – od Boba Wellsa, svojevrsnog gurua nomadskog pokreta koji organizira godišnje okupljanje nomada u Arizoni, do Fernine vedre prijateljice Linde May, koja je ujedno središnja figura u knjizi Jessice Bruder. Vjerojatno bi i film bio zanimljiviji da je snimljen u formi “klasičnog” dokumentarca, umjesto ovog žanrovskog hibrida sa slavnom holivudskom glumicom u glavnoj ulozi. (Tihana Bertek / voxfeminae.net)
   Ljepota ovog filma leži u slavljenju slobode bez zamjeranja, bez optužbi i bez pretenzija na općedruštveno, u slavljenju stalne mijene i nanovo pronađene ljudske izgubljenosti. (Ante Nenadić / Lupiga.com)
   „Nomadland“ je poput otkrivanja nove zemlje, one koju ćete možda htjeti posjetiti više puta. (Anthony Oliver Scott / New York Times)
   Željela sam se fokusirati na ljudsko iskustvo i stvari koje nadilaze političke stavove i nekako su univerzalne – gubitak voljene osobe, potraga za domom... (redateljica Chloé Zhao)

   Kineski mediji u početku su pozdravili uspjeh filma na Zlatnom globusu, a vlada i mnogi kineski građani pobjedu su slavili su kao svoju. Međutim, nakon što su se ponovo pojavili intervjui iz 2013. godine u kojima je Zhao kritizirala Kinu kao "mjesto puno laži", kineska je vlada 5. ožujka 2021. na internetu cenzurirala svaki spomen „Nomadlanda“.
https://www.imdb.com/title/tt9770150/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SUBOTA / 08.05.

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
17:00 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

LJETO '85.

Summer of 85 / Été 85, 2020.
19:30 sati



Summer of 85 / Été 85, 2020. François Ozon, 90 min. FR
Scenarij:
François Ozon prema romanu „Dance on My Grave“ Aidana Chambersa
Uloge: Félix Lefebvre, Benjamin Voisin, Philippine Velge, Bruna Tedeschi
   Film počinje hapšenjem Alexa pod sumnjom za ubojstvo prijatelja Davida Gormana...
   Alexu je omiljena zabava jedrenje. Jednom prilikom će ga oluja uhvatiti na pučini ispred normandijske obale, brodić će se prevrnuti, a u spas će mu sa svojim brodom doći David, dvije godine stariji, za glavu viši momak koji jedri na profesionalnom nivou, vozi motor, a dane provodi između prostrane kuće u kojoj živi s majkom i njene radnje s plažnom odećom i potrepštinama. Za Alexa, David je prijatelj o kakvom je oduvek maštao i njih dvojica sklapaju »amour fou« pakt o tome da preživjeli mora zaplesati na grobu onome tko prvi od njih umre...
   Iako nije najbolje djelo Françoisa Ozona, „Ljeto ' 85“ služi kao zanosna, gorko-slatka oda tinejdžerskoj ljubavi i njezinim dugotrajnim posljedicama. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Trostruki dobitnik Srebrnog medvjeda na Berlinaleu, ljubitelj miješanja žanrova, erotizacije i predivno satkanih likova, Francois Ozon, vraća se na velika platna s predivnom pričom o ljubavi dva tinejdžera. Priča o odrastanju i sazrijevanju, uz mnogo sunca, mora, vjetra, tuluma osamdesetih. Alexis i David provode predivno ljeto u Normandiji i jedno u drugom pronalaze prijatelja i ljubav života, ali je pitanje hoće li taj san o savršenom potrajati duže nego što traje samo ljeto. (www.buro247.hr)
   Ozon se ponovo bavi svojim standardnim preokupacijama: odrastanjem i emocijama mladih ljudi koje se često vratolomno okreću, nesporazumima koji eskaliraju do misterije, krivicom i žalovanjem, kao i socijalnim pejzažom koji iz pozadine diktira odnose među ljudima. Ta tonalna nekonzistentnost stavlja glumce pod pritisak, ali se oni makar mogu osloniti na Ozonovo vođenje... Vizuelno, „Ljeto 85“ je prava poslastica u čemu veliku ulogu igra i fotografija koju potpisuje Hichame Alaouie, čime se dodatno pojačava mekoća, toplina i utisak »ljetnje« osunčanosti i »ispranosti« boja... Ozon je formiran i potentan autor koji rijetko promašuje, a „Ljeto 85“, iako ne spada u red njegovih najboljih filmova, miljama je daleko od lošeg. (Marko Stojiljković, XXZmagazin)

   12 nominacija za nagradu Cesar uključujući one za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij
   Nominacija za nagradu europske filmske akademije / najbolja režija
https://www.imdb.com/title/tt10457128/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 11.05.

MARTIN U OBLACIMA

Martin u oblacima, 1961.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
60 GODINA BAUEROVA KLASIKA
Martin u oblacima, 1961. Branko Bauer, 110 min. HR
Scenarij:
Fedor Vidas
Uloge: Boris Dvornik, Ljubica Jović
   U središtu filmske priče je student prava Martin Barić koji živi kao podstanar u prostranom stanu bračnog para Solar na Marulićevu trgu u Zagrebu. Kad se Solarovi upute na četiri mjeseca na more gdje će se gospodin Solar baviti arheološkim istraživanjima, dok će se gospođa Solar kupati, Martin ostaje sam u stanu s obavezom da čuva njihova psa Cezara. Martin i njegova djevojka Zorica, također studentica romanistike koja živi preko puta dvorišta u iznajmljenoj sobi, priželjkuju kupnju zajedničkog stana. Saznavši za njihovu želju da dođu do vlastite nekretnine Martinov naivni, brbljavi i smušeni stric Vjenceslav Barić, izumitelj, dođe na ideju da se prazni stan Solarovih iznajmi talijanskom biznismenu Carmineu koji u Zagreb dolazi sa svojom kćerkom Marcellom, a da tako zarađeni novac postane polog za stan. Usput bi stric pokušao Talijanu prodati neki od svojih izuma...
   Razigravajući sukob junakovih snova i žudnji s realnošću, Bauer je režirao jednu od najuspjelijih hrv. komedija uopće, ostavljajući većinu mračnijih i ciničnijih socioloških i psihololoških značenja u suptilnim konotacijama. U skladu s populističkim postavkama filma, gl. uloga povjerena je novoj zvijezdi B. Dvorniku, a „Baladu o Martinu“ pjeva popularni pjevač Ivo Robić. (Nikica Gilić, HFL)
  U doba premijere „Martin u oblacima" bio je neprikosnoveni kinematografski hit, poput filmova na koje nas to Bauerovo ostvarenje danas podsjeća i neumitan je zaključak kako u nas filmska komedija funkcionira po pravilima koja se već desetljećima nisu izmijenila.  Ipak na stanovit način „Martin u oblacima" bitno se razlikuje od naše suvremene kinematografske proizvodnje. Dok nas spomenute komedije ponajčešće onespokojavaju redateljskom šlampavošću, nepotrebnim okupljanjem glumaca i skučenošću budžeta, "Martin u oblacima" doima se poput čuda zahvaljujući dinamičnoj Bauerovoj režiji, obilju sugestivnih epizodista i superiornoj produkciji, u kojoj se očito nije moralo štedjeti na scenografiji i danima snimanja. Ta nadmoć filma iz 1961. u odnosu na recentna ostvarenja možda je nerazumljiva gledaocima neupućenima u oscilacije naše kinematografije, no dostatno je spomenuti da je ''Martin u oblacima“ nastao u razdoblju izuzetno čvrstih i kinematografskih standarda, kad društvo još nije bilo podredilo značenje filma televiziji; razlozi za isticanje te Bauerove komedije zato su razumljivi. Pri tom zaprepaštava podatak da je nemar prema filmskoj baštini kriv za to što „Martin u oblacima“ danas pripada manje poznatim, pomalo zaboravljenim ostvarenjima naše kinematogafije. Stoga su razumljivi brojni poticaji posljednjih godina da bolje upoznamo stanovita razdoblja u kojima su takvi filmovi nastojali često bez pretenzija da se nametnu tadašnjim određivačima ukusa, zadovoljavajući tek vlastite kriterije i stječući naklonost publike. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0055148/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 12.05.

NASHVILLE

19:00 sati



KLASIKA SRIJEDOM
Nashville, 1975.
Robert Altman, 161 min. US
Scenarij: Joan Tewkesbury
Uloge: David Arkin, Ned Beatty, Karen Black, Ronee Blakely, Timothy Brown, Keith Carradine, Geraldine Chaplin, Julie Christie, Shelley Duvall, Henry Gibson, Scott Glenn, Jeff Goldblum, Elliot Gould, Barbara Harris
   Nashville u američkoj državi Tennesseeju, središte američke country glazbe, stalno okupljalište slavnih izvođača, njihovih menadžera i aspiranata koji se nadaju da će biti zapaženi. U jeku su pripreme za festival, ali i predizborna kampanja u kojoj mladi politički propagandist Triplett pokušava za promidžbu svoje stranke pridobiti popularnu pjevačicu Barbaru Jean. Atmosfera je grozničava, neurotična, a kulminacija je bezrazložno ubojstvo Barbare Jean. To je, međutim, neočekivano, prilika za mladu, nepoznatu pjevačicu Albuquerque...
    Jedan od najoriginalnijih američkih redatelja, Robert Altman, najveći uspjeh postiže 1975. 'Nashvilleom', u kojem do savršenstva dovodi svoj karakterističan 'short-cuts' redateljski stil i tako postaje jednim od vodećih redatelja novog Hollywooda. U 'Nashvilleu' je radio bez scenarija i knjige snimanja, ostavljajući glumcima maksimalnu slobodu u kreiranju likova. A kako film govori o natjecanju u folk-glazbi, svaki je glumac osmislio pjesmu koju njegov lik pjeva u filmu, što je donijelo Oscara Keithu Carradineu za pjesmu 'I`m Easy'.
   Kad je John Lennon ubijen, zovu me iz Washington Posta i pitaju: "Osjećate li se odgovornim za ovo?" Odgovorio sam im: "Kako to mislite, odgovoran?". WP: "Pa, mislim, ti si taj koji je predvidio da će doći do političkog atentata na zvijezdu."... „I... Pa, ne osjećam se odgovornim , ali zar se vi ne osjećate odgovornim što niste poslušali moje upozorenje? ' (Robert Altman)
   Realiziran s nedeklariranom namjerom obilježavanja dvjestogodišnjice proglašenja nezavisnosti SAD-a, od kritike ironično komentiran kao »Altmanov dar jubileju«, jedan je od vrhunaca tzv. novoholivudskog filma. Redatelj je prikazom kaotičnog života Nashvillea spektakularno prožeo dvije reprezentativne sfere života nacije: politiku (odnosno izbore kao izraz američke demokratičnosti) i country glazbu kao najpopularniji izraz nacionalnog duha. Pretežno ciničnim pristupom sugerirao je beskrupuloznost koja se skriva iza fasada obiju djelatnosti, a i demistificirao sadržaje koji se nude s političke platforme, i osobito, poruke (ugl. sentimentalne, romantično ljubavne, domoljubne, patrijarhalne) folka i countryja. Dramatično se to spaja u završnom prizoru umorstva (asocijacija na brojne političke atentate u SAD-u), no, ipak, podižući vjeru u puk i potrebe za osnaženjem nacije nakon poraza u Vijetnamu i afere Watergate, film završava zdvojnom, ali istodobno oplemenjujućom i ohrabrujućom finalnom pjesmom aspirantice kojoj se pridružuje masa slušatelja. Uspoređivan s „Građaninom Kaneom“, kao kompleksan i kritički prikaz Amerike, posebno one političko-medijske, površinske i svakidašnje i one skrivenih individualnih i kolektivnih poriva. Altman je ovim epičnim filmom pokazao naracijsko majstorstvo povezivanja 24 ravnopravna, ugl. jednako precizno profilirana lika, čijim životima pretežito dominiraju karijerizam i seksualne frustracije i kompenzacije. (Ante Peterlić, HFL)
   Epska studija ambicija, pohlepe, talenta i politike u američkoj kulturi, s tim da sama zemlja i glazbena poduzeća služe kao mikrokozmos američkog društva... (Yoram Allon, Del Cullen i Hannah Patterson)
   Rendgenski snimak nelagodne političke duše tog doba... (Ray Sawhill / Salona film)
   Nakon što sam ga vidio osjećao sam se življim, osjećao sam da više razumijem ljude, osjećao sam se nekako mudrije. To je tako dobar film. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   „Nashville“ sam gledao više puta i još uvijek otkrivam detalje koji su mi izmakli...   (Harry Haun / New York Daily News)

https://www.imdb.com/title/tt0073440/

ČETVRTAK / 13.05.

LJETO '85.

Summer of 85 / Été 85, 2020.
19:30 sati



Summer of 85 / Été 85, 2020. François Ozon, 90 min. FR
Scenarij:
François Ozon prema romanu „Dance on My Grave“ Aidana Chambersa
Uloge: Félix Lefebvre, Benjamin Voisin, Philippine Velge, Bruna Tedeschi
   Film počinje hapšenjem Alexa pod sumnjom za ubojstvo prijatelja Davida Gormana...
   Alexu je omiljena zabava jedrenje. Jednom prilikom će ga oluja uhvatiti na pučini ispred normandijske obale, brodić će se prevrnuti, a u spas će mu sa svojim brodom doći David, dvije godine stariji, za glavu viši momak koji jedri na profesionalnom nivou, vozi motor, a dane provodi između prostrane kuće u kojoj živi s majkom i njene radnje s plažnom odećom i potrepštinama. Za Alexa, David je prijatelj o kakvom je oduvek maštao i njih dvojica sklapaju »amour fou« pakt o tome da preživjeli mora zaplesati na grobu onome tko prvi od njih umre...
   Iako nije najbolje djelo Françoisa Ozona, „Ljeto ' 85“ služi kao zanosna, gorko-slatka oda tinejdžerskoj ljubavi i njezinim dugotrajnim posljedicama. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Trostruki dobitnik Srebrnog medvjeda na Berlinaleu, ljubitelj miješanja žanrova, erotizacije i predivno satkanih likova, Francois Ozon, vraća se na velika platna s predivnom pričom o ljubavi dva tinejdžera. Priča o odrastanju i sazrijevanju, uz mnogo sunca, mora, vjetra, tuluma osamdesetih. Alexis i David provode predivno ljeto u Normandiji i jedno u drugom pronalaze prijatelja i ljubav života, ali je pitanje hoće li taj san o savršenom potrajati duže nego što traje samo ljeto. (www.buro247.hr)
   Ozon se ponovo bavi svojim standardnim preokupacijama: odrastanjem i emocijama mladih ljudi koje se često vratolomno okreću, nesporazumima koji eskaliraju do misterije, krivicom i žalovanjem, kao i socijalnim pejzažom koji iz pozadine diktira odnose među ljudima. Ta tonalna nekonzistentnost stavlja glumce pod pritisak, ali se oni makar mogu osloniti na Ozonovo vođenje... Vizuelno, „Ljeto 85“ je prava poslastica u čemu veliku ulogu igra i fotografija koju potpisuje Hichame Alaouie, čime se dodatno pojačava mekoća, toplina i utisak »ljetnje« osunčanosti i »ispranosti« boja... Ozon je formiran i potentan autor koji rijetko promašuje, a „Ljeto 85“, iako ne spada u red njegovih najboljih filmova, miljama je daleko od lošeg. (Marko Stojiljković, XXZmagazin)

   12 nominacija za nagradu Cesar uključujući one za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij
   Nominacija za nagradu europske filmske akademije / najbolja režija
https://www.imdb.com/title/tt10457128/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 14.05.

LJETO '85.

Summer of 85 / Été 85, 2020.
17:00 sati



Summer of 85 / Été 85, 2020. François Ozon, 90 min. FR
Scenarij:
François Ozon prema romanu „Dance on My Grave“ Aidana Chambersa
Uloge: Félix Lefebvre, Benjamin Voisin, Philippine Velge, Bruna Tedeschi
   Film počinje hapšenjem Alexa pod sumnjom za ubojstvo prijatelja Davida Gormana...
   Alexu je omiljena zabava jedrenje. Jednom prilikom će ga oluja uhvatiti na pučini ispred normandijske obale, brodić će se prevrnuti, a u spas će mu sa svojim brodom doći David, dvije godine stariji, za glavu viši momak koji jedri na profesionalnom nivou, vozi motor, a dane provodi između prostrane kuće u kojoj živi s majkom i njene radnje s plažnom odećom i potrepštinama. Za Alexa, David je prijatelj o kakvom je oduvek maštao i njih dvojica sklapaju »amour fou« pakt o tome da preživjeli mora zaplesati na grobu onome tko prvi od njih umre...
   Iako nije najbolje djelo Françoisa Ozona, „Ljeto ' 85“ služi kao zanosna, gorko-slatka oda tinejdžerskoj ljubavi i njezinim dugotrajnim posljedicama. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Trostruki dobitnik Srebrnog medvjeda na Berlinaleu, ljubitelj miješanja žanrova, erotizacije i predivno satkanih likova, Francois Ozon, vraća se na velika platna s predivnom pričom o ljubavi dva tinejdžera. Priča o odrastanju i sazrijevanju, uz mnogo sunca, mora, vjetra, tuluma osamdesetih. Alexis i David provode predivno ljeto u Normandiji i jedno u drugom pronalaze prijatelja i ljubav života, ali je pitanje hoće li taj san o savršenom potrajati duže nego što traje samo ljeto. (www.buro247.hr)
   Ozon se ponovo bavi svojim standardnim preokupacijama: odrastanjem i emocijama mladih ljudi koje se često vratolomno okreću, nesporazumima koji eskaliraju do misterije, krivicom i žalovanjem, kao i socijalnim pejzažom koji iz pozadine diktira odnose među ljudima. Ta tonalna nekonzistentnost stavlja glumce pod pritisak, ali se oni makar mogu osloniti na Ozonovo vođenje... Vizuelno, „Ljeto 85“ je prava poslastica u čemu veliku ulogu igra i fotografija koju potpisuje Hichame Alaouie, čime se dodatno pojačava mekoća, toplina i utisak »ljetnje« osunčanosti i »ispranosti« boja... Ozon je formiran i potentan autor koji rijetko promašuje, a „Ljeto 85“, iako ne spada u red njegovih najboljih filmova, miljama je daleko od lošeg. (Marko Stojiljković, XXZmagazin)

   12 nominacija za nagradu Cesar uključujući one za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij
   Nominacija za nagradu europske filmske akademije / najbolja režija
https://www.imdb.com/title/tt10457128/?ref_=fn_al_tt_1

IZBAČENI

Push, 2019.
19:30 sati



GOST: JERE KUZMANIĆ, Društvo arhitekata Split
Push, 2019. Fredrik Gertten, 92 min. SW
Scenarij
: Fredrik Gertten
   Film koji istražuje problem stanovanja diljem svijeta i odgovara na pitanje zašto si više ne možemo priuštiti život u svojim gradovima. U gradovima širom svijeta postaje sve teže i teže osigurati stanovanje. Tko stoji iza svega toga i koji su faktori koji čine stanovanje jednim od gorućih svjetskih pitanja? Ovaj aktualan i sjajan dokumentarac poziva na odgovornost moćnike koji spriječavaju pristup onome što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo. Film prati Leileni Farhu, posebnu izvjestiteljicu Ujedinjenih naroda, dok putuje širom svijeta u pokušaju da shvati kako se mijenjaju moderni gradovi i za koga u njima vise nema mjesta.
   Živahan, pristupačan dokumentarac o globalnoj stambenoj krizi Fredrika Gerttena ostavlja publiku s osjećajem angažmana, bijesa i s puno toga za raspraviti... (Allan Hunter, Screen Daily)
   Film je fantastičan prikaz trenutnog konfliktnog vremena u kojem živimo, u kojem je stanovanje postalo roba. (Maria Lúcia de Pontes, brazilska odvjetnica, javna pravobraniteljica i aktivistkinja)
    Nevjerojatan novi film o tome kako globalno financiranje potiče stambenu krizu i čini gradove nedostupnima za život. (Patrick Butler, urednik društvene, zdravstvene i obrazovne politike za The Guardian)
   „Izbačeni“ predstavljaju moćno ostvarenje koje tom globalno prisutnom problemu [stanovanja] pristupa poput uzbudljivog trilera. (Dokumentarni.net)

   Nagrade:
CPH: DOX 2019. Nagrada publike Politiken
Docs Barcelona 2019. Nagrada Reteena mladog žirija
Međunarodni filmski festival Life After Oil 2019. Posebno priznanje
DOCSMX (Meksiko) 2019. Nagrada žirija u selekciji Global Docs
FreedomFilmFest 2019. Nagrada Justin Louis za najbolji dokumentarni film
Filmsko-ekološki festival u San Franciscu 2019. Najbolji dugometražni film
Festival filmova o ljudskim pravima u Nürnbergu 2019. Nagrada mladog žirija Open Eyes
https://www.imdb.com/title/tt8976772/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SUBOTA / 15.05.

IZBAČENI

Push, 2019.
17:00 sati



GOST: JERE KUZMANIĆ, Društvo arhitekata Split
Push, 2019. Fredrik Gertten, 92 min. SW
Scenarij
: Fredrik Gertten
   Film koji istražuje problem stanovanja diljem svijeta i odgovara na pitanje zašto si više ne možemo priuštiti život u svojim gradovima. U gradovima širom svijeta postaje sve teže i teže osigurati stanovanje. Tko stoji iza svega toga i koji su faktori koji čine stanovanje jednim od gorućih svjetskih pitanja? Ovaj aktualan i sjajan dokumentarac poziva na odgovornost moćnike koji spriječavaju pristup onome što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo. Film prati Leileni Farhu, posebnu izvjestiteljicu Ujedinjenih naroda, dok putuje širom svijeta u pokušaju da shvati kako se mijenjaju moderni gradovi i za koga u njima vise nema mjesta.
   Živahan, pristupačan dokumentarac o globalnoj stambenoj krizi Fredrika Gerttena ostavlja publiku s osjećajem angažmana, bijesa i s puno toga za raspraviti... (Allan Hunter, Screen Daily)
   Film je fantastičan prikaz trenutnog konfliktnog vremena u kojem živimo, u kojem je stanovanje postalo roba. (Maria Lúcia de Pontes, brazilska odvjetnica, javna pravobraniteljica i aktivistkinja)
    Nevjerojatan novi film o tome kako globalno financiranje potiče stambenu krizu i čini gradove nedostupnima za život. (Patrick Butler, urednik društvene, zdravstvene i obrazovne politike za The Guardian)
   „Izbačeni“ predstavljaju moćno ostvarenje koje tom globalno prisutnom problemu [stanovanja] pristupa poput uzbudljivog trilera. (Dokumentarni.net)

   Nagrade:
CPH: DOX 2019. Nagrada publike Politiken
Docs Barcelona 2019. Nagrada Reteena mladog žirija
Međunarodni filmski festival Life After Oil 2019. Posebno priznanje
DOCSMX (Meksiko) 2019. Nagrada žirija u selekciji Global Docs
FreedomFilmFest 2019. Nagrada Justin Louis za najbolji dokumentarni film
Filmsko-ekološki festival u San Franciscu 2019. Najbolji dugometražni film
Festival filmova o ljudskim pravima u Nürnbergu 2019. Nagrada mladog žirija Open Eyes
https://www.imdb.com/title/tt8976772/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

ARKTIK

19:30 sati



Arctic, 2018. Joe Penna, 98 min. IS
Scenarij:
Joe Penna, Ryan Morrison
Uloge: Mads Mikkelsen, Maria Thelma Smáradóttir, Tintrinai Thikhasuk
   Za neke je ljude veličina otpora prirodnim nepogodama dokaz snage, volje življenja i jamstvo postojanja. Preživljavanje nije borba protiv zastrašujuće, živim ljudima nerazumljive smrti, veće prirodan otpor prestanku života. (iz knjige ‘Do posljednjeg sloja: u bespuću Himalaje’ Kalmana Žihe).
   Muškarac se nasukao na Arktiku nakon avionske nesreće: mora odlučiti hoće li ostati u relativnoj sigurnosti svog improviziranog kampa ili se upustiti u smrtonosnu šetnju kroz nepoznato u nadi da će se izvući živ.
   Debitantski dugometražni film Joea Penne, premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu, brutalna je i realistična priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Priča "Arctica" krajnje je minimalistička i jednostavna i u njoj pratimo sudbinu čovjeka o kojem ne znamo ništa: ni tko je on, ni što se s njim dogodilo, ni kako. Ne znamo ni koliko je dugo on već sam u pustošima arktičkog polarnog kruga, niti kuda je išao kad se njegov aviončić ondje srušio. No, ništa od toga zapravo i nije važno pošto je "Arctic" zapravo survivalistički one-man show izvanrednog danskog glumca Madsa Mikkelsena. Uopće ne čudi da mu je prema vlastitom priznanju ovo bilo najteže i najzahtjevnije snimanje u cijeloj karijeri.
   Ne puno, nego apsolutno sve ovdje počiva na uvjerljivosti glavnog lika, a standardno ekspresivni Mikkelsen, glumac s izrazito prepoznatljivim i izražajnim licem ovdje je doista odradio izuzetan posao. (gambee82.blogspot.com)
   Svi koji su ranije pogledali barem jedan film ili seriju s Mikkelsenom jasno im je da je on glumačka veličina. Osebujan i snažan u izvedbi on je dovoljan da bi bez ikakvih problema na svojim leđima nosio cijelu radnju filma kao što je „Arctic“. Iako iz samog naslova već svima treba biti jasno o kakvoj vrsti preživljavanja se ovdje radi, film uspjeva biti izrazito napet i gledljiv do samoga kraja. (suvljevepreporuke.wordpress.com)
   Intenzivan dramski triler o preživljavanju usamljene osobe drži vas na rubu sjedala cijelo vrijeme. (www.recenzijefilmova.com)
   Realno i brutalno, bez patetike i klišeiziranih scena, ova drama će vam poprilično objektivno dočarati život u najsirovijim predjelima Arktika te krhku granicu između života i smrti koja je cijelo vrijeme tu negdje, oko njih. (svijetkulture.com)
   „Arktik“ dokazuje da dobrom trileru za preživljavanje nije potrebno puno dijaloga da bi se mogao snaći - posebno kada je Mads Mikkelsen taj koji preživljava. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Precizan, iskren i neumoljiv film. (Oliver Jones, New York Observer)
   Jedan od najboljih filmova ikad snimljenih o čovjeku nasukanom u divljini. Madsu Mikkelsenu nije potreban nikakav dijalog da bi postigao najbolju izvedbu u karijeri. (David Ehrlich / Indiewire)

https://www.imdb.com/title/tt6820256/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 18.05.

ZAVEDENA I OSTAVLJENA

Sedotta e abbandonata, 1964.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Sedotta e abbandonata, 1964. Pietro Germi, 115 min. IT  
Scenarij:
Pietro Germi, Agenore Incrocci, Furio Scarpelli, Luciano Vincenzoni
Uloge: Stefania Sandrelli, Saro Urzi, Aldo Puglisi, Lando Buzzanca, Lola Braccini, Leopoldo Trieste
   Naslovna protagonistica je 15-godišnja djevojka iz zabačenog sicilijanskog gradića koju zavede i trudnom učini zaručnik njene starije sestre. Radnja prikazuje kako njena porodica, na čelu sa ocem poduzima drastične mjere kako bi sačuvala porodičnu čast.
    U filmu dominira groteskni osjećaj časti. Želja redatelja Pietra Germija je, da, iznoseći izmišljenu priču, optuži licemjerje lokalnih običaja i talijanskog zakonodavstva. Ono što je u njegovom prethodnom filmu (Razvod na talijanski način) bilo elegantno ironično, ovdje je živahnije, ali grubo sarkastično. Stječe se dojam da Germi namjerno spaja tonove različitog kulturnog podrijetla da bi „završio“ na Siciliji spajajući tragično i komično, što na koncu rezultira okrutnim i nevjerojatnim radom. (Giovanni Grazzini / Corriere della Sera, 1964.)
    „Zavedena i ostavljena“ se temom i mjestom radnje velikim dijelom naslanjao na Germijev raniji hit „Razvod na talijanski način“, te se navodi kao jedno od klasičnih ostvarenja žanra commedia all'italiana; dio kritičara ga, međutim, smatra nešto mračnijim ostvarenjem tog pravca, dijelom i zbog toga što je sljedeće godine u stvarnom životu slučaj France Viole imao morbidne sličnosti s nekim elementima radnje, odnosno pažnju javnosti skrenuo na ozbiljan problem još uvijek raširenog otimanja nevjesti na Siciliji. Usprkos toga, Sandrelli je zahvaljujući filmu postala velika zvijezda.
   Talijani su majstori u vlastitom ismijavanju. Veliki Pietro Germi dizajnira groteskno, komično remek-djelo takve žestine da je granica između komedije i tragedije doista vrlo tanka. Kao što je tipično za Germijev film, uloge su senzacionalne. Ovdje se, uz vrlo mladu i izvanrednu Stefaniju Sandrelli, nalazi i izvrsni nastup Sara Urzija, glave obitelji kojem prijeti razorni skandal. Neznanje i licemjerje secirani su profinjenom, elegantnom rukom. Ne smije se propustiti. (imdb/littlemartinarocena)
   Doduše, nije tako uglađen ili otmjen kao "Razvod na talijanski način". Nema napadnog Marcella, nema Sophijinih oblina... Možda je podređen slavnijem prethodniku... Ipak, kakav divan film! Komedija manira i običaja rijetko može biti bolja. A onda tamniji, pomalo prijeteći prizvuci koji otkrivaju fascinantnu Siciliju, koja je danas zauvijek izgubljena: vau! Volim oba Germijeva dragulja, ali kad bih mogla na pusti otok ponijeti samo jedan, bio bi to "Zavedena i napuštena". Čudim se kako je Germi, koji je i Genovezac, tako dobro razumio srce i dušu tog divnog otoka. Gotovo savršeno: ali, kome je uopće stalo do savršenstva? (imdb/Manicheus)
   U vrijeme kad su padali zidovi talijanske "filmske Bastille - Cinecitte", kada je mlada garda krenula u stvaranje novog talijanskog filma, Germi je bio jedan od onih koji su uperenorn kamerom izašli na ulice, zašli u siromašne radničke četvrti i spustili se do dna života, do poniženin i prezrenih. Posvetivši sav svoj život filmu /kao redatelj i glumac/, a film životu, Germi nikada nije ostajao samo na razini zavodljivoga neorealističnog dokumenta. Tražeći od filma puni društveni angažman i vjerujući u snagu njegove poručljivosti, problemima je prilazio kritički i analitički, ali hladno, nikada bez svijesti o vlastitoj poziciji i političkoj orijentaciji. U Germijevom djelu ogleda se novi kvalitet neorealizma - njegova kritička komponenta po kojoj ono najdirektnije anticipira suvremeni talijanski politički film /Petri, Rosi, Brusati/.  Germijev se filmski opus uvjetno može podijeliti u dvije faze - prvu, u kojoj prevladavaju čisti neorealistični  motivi, i drugu, koja se oslanja na bogate tradicije talijanske komedije. Međutim, i u tom drugom dijelu opusa  Germi nije neorealistički prpošan /kao na pr. de Sica ili de Santis/, nego je temeljit i kritičan u osuđivanju slabosti talijanskog društva, posebno odnosa muškarac-žena opterećenog raznim vrijednostima građanskog morala. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0058564/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Franca Viola (1948.), Talijanka je koja se proslavila 1960-ih u Italiji zbog odbijanja "rehabilitacijskog braka" (matrimonio riparatore ) sa svojim silovateljem, nakon što je oteta, držana kao talac više od tjedan dana i silovana mnogo puta. Smatra se prvom Talijankom koja je, silovana, javno odbila udati se za svog silovatelja. Umjesto toga, ona i njezina obitelj uspješno su nastavili progon nasilnika. Suđenje je imalo široki odjek u Italiji, jer se Violino ponašanje kosilo s tradicionalnim društvenim konvencijama u Južnoj Italiji, pri čemu bi žena izgubila čast ako se ne uda za muškarca sa kojim je izgubila djevičanstvo. Franca Viola postala je simbol emancipacije žena u poslijeratnoj Italiji.

https://voxfeminae.net/strasne-zene/franca-viola-djevojka-koja-je-rekla-ne/

SRIJEDA / 19.05.

ZAŠTO SKAČEM

The Reason I Jump, 2020.
19:30 sati



GOST: TANJA MRAVAK, magistra defektologije
The Reason I Jump, 2020. Jerry Rothwell, 82 min. US
Scenarij:
Naoki Higashida prema vlastitom romanu
   Snimljen prema bestselleru Naokija Higashide, „Zašto skačem“ je film koji gledatelja duboko uvlači u istraživanje doživljaja autističnih ljudi diljem svijeta.
   „Zašto skačem“ je dubinsko filmsko istraživanje neurorazličitosti kroz doživljaje neverbalnih osoba s autizmom diljem svijeta. Film spaja Higashidine revolucionarne uvide o autizmu, koji su nastali kada je imao tek trinaest godina, i intimne portrete pet čudesnih mladih ljudi. Publici se otvaraju vrata tog snažnog sveobuhvatnog, no često i radosnog, senzoričkog iskustva. Trenuci iz života svakoga od likova povezani su putovanjem japanskog dječaka kroz epske krajolike. Pripovijedani ulomci iz Naokijevih zapisa otkrivaju što njegov autizam znači njemu i drugima, kako se razlikuje njegovo viđenje svijeta, zašto se ponaša tako kako se ponaša: zašto skače. Film ove elemente pretvara u osjetilno bogatu tapiseriju koja nas vodi do Naokijeve temeljne poruke: to što ne govori ne znači da nema ništa za reći.
   Emocionalno prodoran i predivan (Variety)
   Čudesno djelo (The Hollywood Reporter)
   Promijenit će vaš način razmišljanja. (Screen Daily)
   Duboko dirljivo iskustvo. (The Film Stage)

   Nagrade:
British Independent Film Awards 2021. Najbolji dokumentarni film
Motion Picture Sound Editors, USA 2021. Najbolji zvuk
Sundance Film Festival 2020. Nagrada publike
Vancouver International Film Festival 2020. Nagrada publike i Impact Award
Festival Atmospheres 2020. Nagrada publike
Rome International Film Festival 2020. Nagrada Sorriso Diverso za najbolji strani film
Valladolid: TIEMPO DE HISTORIA 2020. Najbolji dokumentarni film
Denver Film Festival. Najbolji dokumentarni film
https://www.imdb.com/title/tt9098928/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

ČETVRTAK / 20.05.

ZAŠTO SKAČEM

The Reason I Jump, 2020.
19:30 sati



GOST: TANJA MRAVAK, magistra defektologije
The Reason I Jump, 2020. Jerry Rothwell, 82 min. US
Scenarij:
Naoki Higashida prema vlastitom romanu
   Snimljen prema bestselleru Naokija Higashide, „Zašto skačem“ je film koji gledatelja duboko uvlači u istraživanje doživljaja autističnih ljudi diljem svijeta.
   „Zašto skačem“ je dubinsko filmsko istraživanje neurorazličitosti kroz doživljaje neverbalnih osoba s autizmom diljem svijeta. Film spaja Higashidine revolucionarne uvide o autizmu, koji su nastali kada je imao tek trinaest godina, i intimne portrete pet čudesnih mladih ljudi. Publici se otvaraju vrata tog snažnog sveobuhvatnog, no često i radosnog, senzoričkog iskustva. Trenuci iz života svakoga od likova povezani su putovanjem japanskog dječaka kroz epske krajolike. Pripovijedani ulomci iz Naokijevih zapisa otkrivaju što njegov autizam znači njemu i drugima, kako se razlikuje njegovo viđenje svijeta, zašto se ponaša tako kako se ponaša: zašto skače. Film ove elemente pretvara u osjetilno bogatu tapiseriju koja nas vodi do Naokijeve temeljne poruke: to što ne govori ne znači da nema ništa za reći.
   Emocionalno prodoran i predivan (Variety)
   Čudesno djelo (The Hollywood Reporter)
   Promijenit će vaš način razmišljanja. (Screen Daily)
   Duboko dirljivo iskustvo. (The Film Stage)

   Nagrade:
British Independent Film Awards 2021. Najbolji dokumentarni film
Motion Picture Sound Editors, USA 2021. Najbolji zvuk
Sundance Film Festival 2020. Nagrada publike
Vancouver International Film Festival 2020. Nagrada publike i Impact Award
Festival Atmospheres 2020. Nagrada publike
Rome International Film Festival 2020. Nagrada Sorriso Diverso za najbolji strani film
Valladolid: TIEMPO DE HISTORIA 2020. Najbolji dokumentarni film
Denver Film Festival. Najbolji dokumentarni film
https://www.imdb.com/title/tt9098928/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

PETAK / 21.05.

ARKTIK

17:00 sati



Arctic, 2018. Joe Penna, 98 min. IS
Scenarij:
Joe Penna, Ryan Morrison
Uloge: Mads Mikkelsen, Maria Thelma Smáradóttir, Tintrinai Thikhasuk
   Za neke je ljude veličina otpora prirodnim nepogodama dokaz snage, volje življenja i jamstvo postojanja. Preživljavanje nije borba protiv zastrašujuće, živim ljudima nerazumljive smrti, veće prirodan otpor prestanku života. (iz knjige ‘Do posljednjeg sloja: u bespuću Himalaje’ Kalmana Žihe).
   Muškarac se nasukao na Arktiku nakon avionske nesreće: mora odlučiti hoće li ostati u relativnoj sigurnosti svog improviziranog kampa ili se upustiti u smrtonosnu šetnju kroz nepoznato u nadi da će se izvući živ.
   Debitantski dugometražni film Joea Penne, premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu, brutalna je i realistična priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Priča "Arctica" krajnje je minimalistička i jednostavna i u njoj pratimo sudbinu čovjeka o kojem ne znamo ništa: ni tko je on, ni što se s njim dogodilo, ni kako. Ne znamo ni koliko je dugo on već sam u pustošima arktičkog polarnog kruga, niti kuda je išao kad se njegov aviončić ondje srušio. No, ništa od toga zapravo i nije važno pošto je "Arctic" zapravo survivalistički one-man show izvanrednog danskog glumca Madsa Mikkelsena. Uopće ne čudi da mu je prema vlastitom priznanju ovo bilo najteže i najzahtjevnije snimanje u cijeloj karijeri.
   Ne puno, nego apsolutno sve ovdje počiva na uvjerljivosti glavnog lika, a standardno ekspresivni Mikkelsen, glumac s izrazito prepoznatljivim i izražajnim licem ovdje je doista odradio izuzetan posao. (gambee82.blogspot.com)
   Svi koji su ranije pogledali barem jedan film ili seriju s Mikkelsenom jasno im je da je on glumačka veličina. Osebujan i snažan u izvedbi on je dovoljan da bi bez ikakvih problema na svojim leđima nosio cijelu radnju filma kao što je „Arctic“. Iako iz samog naslova već svima treba biti jasno o kakvoj vrsti preživljavanja se ovdje radi, film uspjeva biti izrazito napet i gledljiv do samoga kraja. (suvljevepreporuke.wordpress.com)
   Intenzivan dramski triler o preživljavanju usamljene osobe drži vas na rubu sjedala cijelo vrijeme. (www.recenzijefilmova.com)
   Realno i brutalno, bez patetike i klišeiziranih scena, ova drama će vam poprilično objektivno dočarati život u najsirovijim predjelima Arktika te krhku granicu između života i smrti koja je cijelo vrijeme tu negdje, oko njih. (svijetkulture.com)
   „Arktik“ dokazuje da dobrom trileru za preživljavanje nije potrebno puno dijaloga da bi se mogao snaći - posebno kada je Mads Mikkelsen taj koji preživljava. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Precizan, iskren i neumoljiv film. (Oliver Jones, New York Observer)
   Jedan od najboljih filmova ikad snimljenih o čovjeku nasukanom u divljini. Madsu Mikkelsenu nije potreban nikakav dijalog da bi postigao najbolju izvedbu u karijeri. (David Ehrlich / Indiewire)

https://www.imdb.com/title/tt6820256/?ref_=nv_sr_srsg_0

IZBAČENI

Push, 2019.
19:30 sati



GOST: JERE KUZMANIĆ, Društvo arhitekata Split
Push, 2019. Fredrik Gertten, 92 min. SW
Scenarij
: Fredrik Gertten
   Film koji istražuje problem stanovanja diljem svijeta i odgovara na pitanje zašto si više ne možemo priuštiti život u svojim gradovima. U gradovima širom svijeta postaje sve teže i teže osigurati stanovanje. Tko stoji iza svega toga i koji su faktori koji čine stanovanje jednim od gorućih svjetskih pitanja? Ovaj aktualan i sjajan dokumentarac poziva na odgovornost moćnike koji spriječavaju pristup onome što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo. Film prati Leileni Farhu, posebnu izvjestiteljicu Ujedinjenih naroda, dok putuje širom svijeta u pokušaju da shvati kako se mijenjaju moderni gradovi i za koga u njima vise nema mjesta.
   Živahan, pristupačan dokumentarac o globalnoj stambenoj krizi Fredrika Gerttena ostavlja publiku s osjećajem angažmana, bijesa i s puno toga za raspraviti... (Allan Hunter, Screen Daily)
   Film je fantastičan prikaz trenutnog konfliktnog vremena u kojem živimo, u kojem je stanovanje postalo roba. (Maria Lúcia de Pontes, brazilska odvjetnica, javna pravobraniteljica i aktivistkinja)
    Nevjerojatan novi film o tome kako globalno financiranje potiče stambenu krizu i čini gradove nedostupnima za život. (Patrick Butler, urednik društvene, zdravstvene i obrazovne politike za The Guardian)
   „Izbačeni“ predstavljaju moćno ostvarenje koje tom globalno prisutnom problemu [stanovanja] pristupa poput uzbudljivog trilera. (Dokumentarni.net)

   Nagrade:
CPH: DOX 2019. Nagrada publike Politiken
Docs Barcelona 2019. Nagrada Reteena mladog žirija
Međunarodni filmski festival Life After Oil 2019. Posebno priznanje
DOCSMX (Meksiko) 2019. Nagrada žirija u selekciji Global Docs
FreedomFilmFest 2019. Nagrada Justin Louis za najbolji dokumentarni film
Filmsko-ekološki festival u San Franciscu 2019. Najbolji dugometražni film
Festival filmova o ljudskim pravima u Nürnbergu 2019. Nagrada mladog žirija Open Eyes
https://www.imdb.com/title/tt8976772/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SUBOTA / 22.05.

ZAŠTO SKAČEM

The Reason I Jump, 2020.
17:00 sati



GOST: TANJA MRAVAK, magistra defektologije
The Reason I Jump, 2020. Jerry Rothwell, 82 min. US
Scenarij:
Naoki Higashida prema vlastitom romanu
   Snimljen prema bestselleru Naokija Higashide, „Zašto skačem“ je film koji gledatelja duboko uvlači u istraživanje doživljaja autističnih ljudi diljem svijeta.
   „Zašto skačem“ je dubinsko filmsko istraživanje neurorazličitosti kroz doživljaje neverbalnih osoba s autizmom diljem svijeta. Film spaja Higashidine revolucionarne uvide o autizmu, koji su nastali kada je imao tek trinaest godina, i intimne portrete pet čudesnih mladih ljudi. Publici se otvaraju vrata tog snažnog sveobuhvatnog, no često i radosnog, senzoričkog iskustva. Trenuci iz života svakoga od likova povezani su putovanjem japanskog dječaka kroz epske krajolike. Pripovijedani ulomci iz Naokijevih zapisa otkrivaju što njegov autizam znači njemu i drugima, kako se razlikuje njegovo viđenje svijeta, zašto se ponaša tako kako se ponaša: zašto skače. Film ove elemente pretvara u osjetilno bogatu tapiseriju koja nas vodi do Naokijeve temeljne poruke: to što ne govori ne znači da nema ništa za reći.
   Emocionalno prodoran i predivan (Variety)
   Čudesno djelo (The Hollywood Reporter)
   Promijenit će vaš način razmišljanja. (Screen Daily)
   Duboko dirljivo iskustvo. (The Film Stage)

   Nagrade:
British Independent Film Awards 2021. Najbolji dokumentarni film
Motion Picture Sound Editors, USA 2021. Najbolji zvuk
Sundance Film Festival 2020. Nagrada publike
Vancouver International Film Festival 2020. Nagrada publike i Impact Award
Festival Atmospheres 2020. Nagrada publike
Rome International Film Festival 2020. Nagrada Sorriso Diverso za najbolji strani film
Valladolid: TIEMPO DE HISTORIA 2020. Najbolji dokumentarni film
Denver Film Festival. Najbolji dokumentarni film
https://www.imdb.com/title/tt9098928/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

ARKTIK

19:30 sati



Arctic, 2018. Joe Penna, 98 min. IS
Scenarij:
Joe Penna, Ryan Morrison
Uloge: Mads Mikkelsen, Maria Thelma Smáradóttir, Tintrinai Thikhasuk
   Za neke je ljude veličina otpora prirodnim nepogodama dokaz snage, volje življenja i jamstvo postojanja. Preživljavanje nije borba protiv zastrašujuće, živim ljudima nerazumljive smrti, veće prirodan otpor prestanku života. (iz knjige ‘Do posljednjeg sloja: u bespuću Himalaje’ Kalmana Žihe).
   Muškarac se nasukao na Arktiku nakon avionske nesreće: mora odlučiti hoće li ostati u relativnoj sigurnosti svog improviziranog kampa ili se upustiti u smrtonosnu šetnju kroz nepoznato u nadi da će se izvući živ.
   Debitantski dugometražni film Joea Penne, premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu, brutalna je i realistična priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Priča "Arctica" krajnje je minimalistička i jednostavna i u njoj pratimo sudbinu čovjeka o kojem ne znamo ništa: ni tko je on, ni što se s njim dogodilo, ni kako. Ne znamo ni koliko je dugo on već sam u pustošima arktičkog polarnog kruga, niti kuda je išao kad se njegov aviončić ondje srušio. No, ništa od toga zapravo i nije važno pošto je "Arctic" zapravo survivalistički one-man show izvanrednog danskog glumca Madsa Mikkelsena. Uopće ne čudi da mu je prema vlastitom priznanju ovo bilo najteže i najzahtjevnije snimanje u cijeloj karijeri.
   Ne puno, nego apsolutno sve ovdje počiva na uvjerljivosti glavnog lika, a standardno ekspresivni Mikkelsen, glumac s izrazito prepoznatljivim i izražajnim licem ovdje je doista odradio izuzetan posao. (gambee82.blogspot.com)
   Svi koji su ranije pogledali barem jedan film ili seriju s Mikkelsenom jasno im je da je on glumačka veličina. Osebujan i snažan u izvedbi on je dovoljan da bi bez ikakvih problema na svojim leđima nosio cijelu radnju filma kao što je „Arctic“. Iako iz samog naslova već svima treba biti jasno o kakvoj vrsti preživljavanja se ovdje radi, film uspjeva biti izrazito napet i gledljiv do samoga kraja. (suvljevepreporuke.wordpress.com)
   Intenzivan dramski triler o preživljavanju usamljene osobe drži vas na rubu sjedala cijelo vrijeme. (www.recenzijefilmova.com)
   Realno i brutalno, bez patetike i klišeiziranih scena, ova drama će vam poprilično objektivno dočarati život u najsirovijim predjelima Arktika te krhku granicu između života i smrti koja je cijelo vrijeme tu negdje, oko njih. (svijetkulture.com)
   „Arktik“ dokazuje da dobrom trileru za preživljavanje nije potrebno puno dijaloga da bi se mogao snaći - posebno kada je Mads Mikkelsen taj koji preživljava. (kritičarski konsenzus na portalu Rotten Tomatoes)
   Precizan, iskren i neumoljiv film. (Oliver Jones, New York Observer)
   Jedan od najboljih filmova ikad snimljenih o čovjeku nasukanom u divljini. Madsu Mikkelsenu nije potreban nikakav dijalog da bi postigao najbolju izvedbu u karijeri. (David Ehrlich / Indiewire)

https://www.imdb.com/title/tt6820256/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 24.05.

IKAR. LEGENDA MIETKA

Ikar. Legenda Mietka Kosza, 2019.
18:00 sati



4. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Ikar. Legenda Mietka Kosza, 2019. Maciej Pieprzyca, 122 min. PL
Scenarij:
Maciej Pieprzyca
Uloge: Dawid Ogrodnik, Cyprian Grabowski, Jowita Budnik, Wiktoria Gorodeckaja, Maja Komorowska, JustynaWasilewska, Piotr Adamczyk, Mikołaj Chroboczek, Michał Filipiak, Jacek Koman, Grzegorz Mielczarek
   Film u režiji Macieja Pieprzyce temelji se na biografiji pijanista Mieczysława Kosza koji je tragično umro u 29. godini života. Pripovijeda o izvanrednom čovjeku koji je unatoč preprekama koje mu je sudbina pripremila, postigao uspjeh i svjetsko priznanje.
   Film predstavlja biografiju genijalnog jazz pijanista, aranžera i skladatelja. Mietek gubi vid kao dijete. Njegova majka prepušta ga na brigu časnim sestrama u Laskama. U zavodu za slijepe dječak otkriva da mu glazba može postati način da ponovno vidi i priča o svijetu. Mietek postaje istaknuti klasični pijanist. Međutim, kada otkrije jazz, ima samo jedan cilj: postati najbolji jazz pijanist u Poljskoj. Postaje sve uspješniji, ne samo u zemlji, već i u svijetu. Osvaja glavnu nagradu na prestižnom jazz festivalu u Montreuxu. U njegovom životu neočekivano se pojavljuje karizmatična vokalistica Zuza. Ovaj će mu susret promijeniti život.
   Nagrade:
2019. Festival poljskih igranih filmova:
Najbolji film, glumac, fotografija, kostimografija, glazba, make-up
2020. Poljske filmske nagrade: najbolja glazba, najbolji zvuk
2020. Poljska filmska nagrada Orao: Najbolja glazba (Leszek Możdżer)
2020. Festival filmske glazbe u Krakovu: Nagrada za najbolji poljski zvučni zapis (Leszek Możdżer)
2020. Festival poljskog filma u Americi (Chicago): Najinteresantniji igrani film, Nagrada publike
2020. Golden Rooster Awards: Nagrada publike / najbolji glumac
https://www.imdb.com/title/tt9121954/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 25.05.

EASTERN

Eastern, 2019.
17:00 sati



4. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Eastern, 2019. Piotr Adamski, 78 min. PL
Scenarij:
Piotr Adamski, Michał Grochowiak
Uloge: Maja Pankiewicz, Paulina Krzyżańska, Mariusz Bąkowski, Tadeusz Bradecki, Marcin Czarnik, Krzysztof Czerny, Wiktor Dobrowolski, Joanna Domańska, Michał Dworczyk
   Film "Eastern" je dugometražni prvijenac Piotra Adamskog, koji je ujedno filmski redatelj i vizualni umjetnik. U svom debiju Piotr Adamski kreira viziju svijeta u kojem su životi ljudi regulirani drastičnim i rigoroznim krvnim zakonom.
   Film predstavlja šokantnu viziju Poljske u kojoj je oružje legalno, na snazi je zakon krvne osvete, a između sukobljenih obitelji postoji rat. U toj alternativnoj, distopijskoj stvarnosti odvija se osebujna igra iza vrata zatvorenog naselja, pod budnim okom video nadzora. Dvije djevojke upletene su u obračune između susjednih obitelji. Međutim, ubrzo se pokazuje da nikome nije ugodno u takvom svijetu. Strah, potreba da se zadatak izvrši po svaku cijenu i sveprisutna sumnja postaju nepodnošljivi. Može li se okrenuti protiv takvog sustava?
   Nagrade:
2019. Festival filmskih debija „Mladi i film” u Koszalinu
: Nagrada za glumačko otkriće (Maja Pankiewicz), Najbolja glazba
2020. KineNova International Film Festival: Nominacija / Najbolji film
2020. Ischia Film Festival: Nagrada za najbolji dugometražni film, Nagrada za najbolju režiju (Piotr Adamski)
2020. Lubelski filmski festival: Nagrada za dugometražni film
https://www.imdb.com/title/tt10438520/?ref_=nv_sr_srsg_8

SRIJEDA / 26.05.

UBIJ TO I NAPUSTI OVAJ GRAD

Zabij to i wyjedź z tego miasta, 2020.
19:30 sati



4. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Zabij to i wyjedź z tego miasta, 2020. Mariusz Wilczyński, 98 min. PL
Scenarij:
Mariusz Wilczyński
   Cjelovečernji prvijenac prvog poljskog tvorca animacije, Mariusza Wilczyńskog, film  koji oživljava djetinjstvo sa svom prtljagom muka i ushićenja te doziva one koji su preminuli dajući im novi život.
   Dok bježi od očaja nakon gubitka svojih najmilijih, protagonist se skriva u sigurnoj krajini sjećanja, gdje vrijeme stoji, a svi njegovi najmiliji su živi. S godinama se u njegovoj mašti razvija cijeli grad. Film je autobiografska impresija, reminescencija slika iz djetinjstva u kojoj oživljavaju sjećanja na preminule roditelje i rodni grad Lodz. "Ubij to i napusti ovaj grad" djeluje poput magičnog uroka koji daje moć putovanja kroz vrijeme. Ovo će putovanje biti duboko dirljivo, intimno iskustvo za svakog gledatelja.
   Nagrade:
2020. Ottawa International Animation Festival:
Najbolji animirani film
2020. Međunarodni festival animiranih filmova u Annecyju: Posebno priznanje žirija
2020. Festival europskog filma Palić: Nagrada kritike za najbolji film u programu „Paralele i sudari”
2020. Međunarodni festival animiranih filmova u Ottawi: Grand Prix za dugometražni film
2020. Lima „Al Este de Lima”: Glavna nagrada, Posebno priznanje žirija novinara
2020. Bečki međunarodni filmski festival Viennale: Nagrada FIPRESCI
2020. Međunarodni festival animacije „New Chitose Airport” u Sapporu: Posebna nagrada žirija
2020. Festival poljskih igranih filmova: Velika nagrada Zlatni lav, Nagrada za zvuk (FranciszekKozłowski)
https://www.imdb.com/title/tt8387918/?ref_=nm_knf_t1

ČETVRTAK / 27.05.

ZIEJA

Zieja, 2020.
19:30 sati



4. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Zieja, 2020.
Robert Gliński, 110 min. PL
Scenarij: Wojciech Lepianka
Uloge: Adrzej Seweryn, Zbigniew Zamachowski, Mateusz Więcławek, Sławomir Orzechowski, Kamil Przystał, Kaja Walden
   Film pripovijeda o legendarnom svećeniku iz Varšave - velečasnom Janu Zieji, kapelanu Sivih redova i suosnivaču Komiteta obrane radnika. Godina je 1977. Otac Jan Zieja pozvan je na ispitivanje. Oficir sigurnosne službe Grosicki nagovara ga na suradnju. Bojnik službe sigurnosti želi "kupiti" naivnog svećenika Zieju i napraviti od njega agenta koji će diskreditirati oporbu. Ispitivanja svećenika postaju prirodni izgovor za putovanje kroz povijest Poljske u dvadesetom stoljeću - od Poljsko-boljševičkog rata 1920., kroz Drugi svjetski rat, pa sve do danas.
   Nagrade:
 2020.Zielonogórski festival filma i kazališta:
Nagrada za najbolju glumačku izvedbu (Zbigniew Zamachowski)
2020. Međunarodni festival umjetnosti  „Camerimage” u Torunju: Glavna nagrada u Konkurenciji poljskih filmova
2021. Nagrada PSC (Udruge autora filmske fotografije): Nominacija (Witold Płóciennik)
https://www.imdb.com/title/tt10136434/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 28.05.

ŠTO DALJE ODAVDE

Jak najdalej stąd, 2020.
17:00 sati



4. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Jak najdalej stąd, 2020. Piotr Domalewski, 98 min. PL
Scenarij:
Piotr Domalewski
Uloge: Zofia Stafiej, Kinga Preis, Arkadiusz Jakubik, Dawid Tulej, Nigel O'Neill
   Film "Što dalje odavde" Piotra Domalewskog, poput njegovog prvijenca "Tiha noć", gorko-slatka je analiza zamršenih obiteljskih odnosa.
   Ola je buntovna tinejdžerka čvrstog karaktera. Pomaže majci brinuti se o svom invalidnom bratu dok je otac odsutan. I tu odsutnost zamjera ocu. Smatra da bi trebao biti s obitelji u svojoj zemlji. Ipak održava kontakt s njim jer joj je obećao kupiti automobil nakon što Ola položi vozački ispit.
17-godišnja Ola koja potječe iz malog grada sama kreće u nepoznatu zemlju. Bit će to putovanje njezinog života, putovanje u nepoznato tijekom kojeg će željeti obnoviti vezu s ocem kojeg odavno nije vidjela. U Irskoj će upoznati drukčiji svijet i ljude koji će joj promijeniti odnos prema životu.
   Nagrade:
2020. Festival poljskih igranih filmova:
Nagrada za scenarij (Piotr Domalewski), Nagrada za glumački debi (Zofia Stafiej), glazba
2020. Arras Film Festival: Srebrni Atlas
2020. Braunschweig International Film Festival: Volkswagen Financial Services Film Award
2020. Festival poljskog filma u Americi (Chicago): Posebna nagrada predsjednika Organizacijskog odbora festivala
2020. Festival mladog istočnoeuropskog kina u Cottbusu: Nagrada za režiju (Piotr Domalewski), Nagrada publike
2021. Goa International Film Festival of India: „Srebrni paun” za najbolju glumicu (Zofia Stafiej)
2021. Poljske filmske nagrade: njbolji film, scenarij, režija, glavna glumica
2021. Dublin International Film Festival: Najbolja glumica (Zofia Stafiej)
https://www.imdb.com/title/tt10004368/?ref_=nm_knf_t2

USIDJELICE

Leftover Women, 2019.
19:30 sati



Leftover Women, 2019. Shosh Shlam i Hilla Medalia, 83 min. IL
Scenarij:
Shosh Shlam i Hilla Medalia
   Neudane kineskinje pod neizmjernim su pritiskom društva da što prije pronađu partnera ili trpe stigmatizaciju zauvijek.
   Politika 'jednog djeteta' u Kini dovela je do demografske neravnoteže koja prijeti stabilnosti nacije - 30 milijuna je više muškaraca nego žena. Kineska vlada započela je ekstenzivnu kampanju sramoćenja neudanih djevojaka nazivajući ih usidjelicama (Leftover Women) kako bi što prije pronašle partnera i imale djecu. Poseban pritisak je na obrazovanim mladim ženama jer se vjeruje da će prokreacijom poboljšati ‘genetiku nacije’. Stigmatizacija je razvila i posebno tržište savjetnica koje pokušavaju pomoći 'preostalim ženama’, a potencijalnog partnera mogu pronaći i na posebnoj tržnici gdje majke neoženjenih muškaraca procjenjuju jesu li ’potencijalne mušterije’ dobre za njihovog sina. Iako se neudane žene smatraju izvorom, ali i rješenjem problema, neke od njih imaju drugačije poglede na život.
   Emocionalno kompleksna studija slučaja koja otkriva u kojoj mjeri tradicionalni stavovi još uvijek dominiraju kineskim društvom bez obzira na njegovu naizglednu globaliziranost. (Screen Daily)
Nagrade:
DocAviv Film Festival 2019.
Najbolja režija i Najbolja montaža
Philadelphia Film Festival 2019. Nagrada žirija
HotDocs, EBS International Documentary Festival 2019. Nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt10011232/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 29.05.

U POTRAZI ZA NEMOM

Finding Nemo, 2003.
17:00 sati



(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
Finding Nemo, 2003. Andrew Stanton, 100 min. US
Scenarij:
Andrew Stanton, Bob Peterson, David Reynolds
   Nemo je 6-godišnji sin jedinac kojeg plašljivi otac Marlin brižljivo čuva od vanjskog svijeta u kojem je ranije stradala skoro cijela obitelj. No, kada dođe vrijeme da Nemo krene u školu, Marlinova skrb neće biti od velike pomoći pošto je Nemo na putu ka vlastitoj radoznalosti uhvaćen od ronioca. Marlin, kojeg su vlastiti strahovi ometali u roditeljskim dužnostima morat će sve nadvladati te krenuti u očajničku potragu za sinom preko cijelog oceana - sve do Sidneyske luke, suočavajući se sa brojnim preprekama i svijetom kojeg do tada nije nikada upoznao. Ocean nije slučajno izabran kao centralni lokalitet - on je prava metafora za život. To je najstrašnije i najintrigantnije mjesto na svijetu jer se tamo može svašta dogoditi.
   Oscarovac u kategoriji najboljeg crtanog filma, "Potraga za Nemom" potvrdio je još jednom Pixarove visoke domete i teško dostižne standarde. Istovremeno duhovit, edukativan, razigran, emotivan i nadasve angažiran – Nemo je film za sve uzraste i sve generacije koji potpuno razbija predrasude kako su crtići štivo samo za najmlađe. Ako je ijedan film tipičan primjer "gledanja za sve uzraste" onda je to "Nemo": Premda je sve predstavljeno optikom ribica, svaki detalj priče ima toliko toga zajedničkog s ljudima, točnije, s roditeljskim iskušenjima u obrazovanju i odgoju vlastite djece. Daleko bi nas odveo tekst (premalo je prostora, a nešto treba ostaviti i iskustvu gledatelja, zar ne) u nabrajanju svega onog što krasi ovo remek-djelo animacije i filmskog štiva uopće. I na kraju, moram se osvrnuti na još jednu Continentalovu sinkronizaciju (inače, prvi sinkronizirani Disneyev film u kinima): ako su sa "Stuartom Malim" i "Kraljem lavova" prolazili prve razrede pučke škole, onda su s "Nemom" doktorirali. Ni traga onoj usiljenosti i teatralnosti izgovora hrvatske škole glume, ni traga afektiranoj purgerštini (bio bi ipak apsurd da ribe kajkaju, zar ne) - ukupni dojam je, kao i za film, izvanredan. Ne samo što se "Nemo" može gledati više puta, već je i nezaobilazni dio svačije kućne kolekcije. (Vladimir Županović)
https://www.imdb.com/title/tt0266543/?ref_=nv_sr_srsg_0

USIDJELICE

Leftover Women, 2019.
19:30 sati



Leftover Women, 2019. Shosh Shlam i Hilla Medalia, 83 min. IL
Scenarij:
Shosh Shlam i Hilla Medalia
   Neudane kineskinje pod neizmjernim su pritiskom društva da što prije pronađu partnera ili trpe stigmatizaciju zauvijek.
   Politika 'jednog djeteta' u Kini dovela je do demografske neravnoteže koja prijeti stabilnosti nacije - 30 milijuna je više muškaraca nego žena. Kineska vlada započela je ekstenzivnu kampanju sramoćenja neudanih djevojaka nazivajući ih usidjelicama (Leftover Women) kako bi što prije pronašle partnera i imale djecu. Poseban pritisak je na obrazovanim mladim ženama jer se vjeruje da će prokreacijom poboljšati ‘genetiku nacije’. Stigmatizacija je razvila i posebno tržište savjetnica koje pokušavaju pomoći 'preostalim ženama’, a potencijalnog partnera mogu pronaći i na posebnoj tržnici gdje majke neoženjenih muškaraca procjenjuju jesu li ’potencijalne mušterije’ dobre za njihovog sina. Iako se neudane žene smatraju izvorom, ali i rješenjem problema, neke od njih imaju drugačije poglede na život.
   Emocionalno kompleksna studija slučaja koja otkriva u kojoj mjeri tradicionalni stavovi još uvijek dominiraju kineskim društvom bez obzira na njegovu naizglednu globaliziranost. (Screen Daily)
Nagrade:
DocAviv Film Festival 2019.
Najbolja režija i Najbolja montaža
Philadelphia Film Festival 2019. Nagrada žirija
HotDocs, EBS International Documentary Festival 2019. Nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt10011232/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 31.05.

LEKCIJA LJUBAVI

17:00 sati



4. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Lekcja miłości, 2019. Małgorzata Goliszewska, Katarzyna Mateja, 73 min. PL
Scenarij:
Małgorzata Goliszewska, Anna Stylińska
   Cijeli svoj život Jola je radila samo ono što su drugi od nje očekivali. Kao majka šestero djece i žena impulzivnog muža svakodnevno se šminkala, nosila šarenu odjeću i pretvarala se da je sve u redu. Međutim, jednog se dana nešto u njoj prelomi - Jola pronalazi u sebi snagu da napusti muža i počne živjeti punim plućima. Viđa se s prijateljima, pleše u kafiću „Osmijeh”, piše poeziju i pjesme. Pjeva o ljubavi - osjećaju o kojem je oduvijek sanjala, ali ga nikad nije doživjela. U Jolinim očima svijet je romantičan, šaren i dramatičan. Neočekivano upoznaje Wojteka koji se prema njoj odnosi kao prema kraljici. Hoće li znati otvoriti se ljubavi, prvi put u svom životu? Pogotovo kad sazna da ima manje vremena nego što je mislila.
   Nagrade:
2020. Docs Against Gravity Film Festival uVaršavi:
Nagrada mjesečnika „Ogledalo” za najbolji psihološki film, Grand Prix Donje Šleske
2020. Festival medija „Čovjek u opasnosti” u Lodzu: Nagrada„Aleksander Kamiński”, Nagrada mladih kritičara
2020. Međunarodni festival dokumentarnog filma „Flahertiana” u Permu: „Veliki srebrni Nanuk”, Nagrada za najbolji dokumentarni film
2020. Guangzhou International Documentary Film Festival (GZDOC): Najbolji film
2020. Moscow International Documentary Film Festival DOKer: Najbolja režija
https://www.imdb.com/title/tt13009464/?ref_=nm_knf_t1

PLANET SAMACA 3

Planeta Singli 3, 2019.
19:30 sati



4. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Planeta Singli 3, 2019. Sam Akina, Michał Chaciński, 101 min. PL
Scenarij:
Sam Akina, Jules Jones, Michal Chacinski, Michal Pietrzyk, Lukasz Swiatowiec
Uloge: Agnieszka Więdłocha, Maciej Stuhr, Bogusław Linda, Danuta Stenka, Maria Pakulnis, Piotr Głowacki, Weronika Książkiewicz, Tomasz Karolak, Borys Szyc, Anna Smołowik, Joanna Jarmołowicz, Aleksandar Milićević, Jakub Józefowicz
   Treći dio i veliki finale hit komedije. Svi imaju problema s obitelji. Tomek i Ania napokon se odluče vjenčati. Svadba - na Anijin zahtjev - održat će se na selu kod Tomekove rodbine s kojom potonji već neko vrijeme nije u kontaktu. Pokazat će se da su njegova braća i majka poput talijanske obitelji - svaki razgovor prijeti eksplozijom, a od velike ljubavi do svađe ponekad je samo korak. No, prava iskra koja pokreće požar bit će tek iznenadan dolazak na vjenčanje Tomekova oca kojeg godinama nije vidio. Puno emocija, smijeha i iznenađenja u priči o tome da ljubav u različitim fazama života označava potpuno različite stvari.
https://www.imdb.com/title/tt8115320/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 01.06.

INTERIOR

17:00 sati



4. FESTIVAL POLJSKIH FILMOVA
Interior, 2029. Marek Lechki, 90 min. PL
Scenarij:
Marek Lechki
Uloge: Magdalena Popławska, Piotr Żurawski, Tomasz Sapryk, Lech Mackiewicz, Marcin Piętowski, Grzegorz Mielczarek, Maciej Winkler, Mariusz Bąkowski, Mateusz Grys, Julia Magott
   "Interior" je još jedno djelo Mareka Lechkog, tvorca kultnog i višekratno nagrađivanog "Erratuma".
   Magda i Maciek su dvoje tridesetpetogodišnjaka koji traže svoje mjesto na svijetu. Ona - profesionalno ispunjena i samopouzdana žena. On - književni primjer žrtve kapitalizma, bjegunac koji svoj život preokreće naopako. Iako se čini da se međusobno potpuno razlikuju, zajedničko im je jedno - mjesto u kojem žive. I premda je Poljska duga i široka, jednog dana će se njihove sudbine ispreplesti i ništa im više neće biti isto. Hoće li Magda uspjeti promijeniti svoj život i spasiti svoju obitelj? Hoće li Maciek pronaći mjesto za sebe u svijetu koji ga želi uništiti? Film "Interior" dirljiva je priča o dvoje ljudi koji u potrazi za srećom ruše sve za što su se do sada borili.
   Nagrade:
2019.Festival poljskih igranih filmova:
Nagrada za zvuk (Jarosław Czernichowski, Marcin Jachyra, Oliwier Synkowski, Marcin Lenarczyk)
2019. Nagrada „Zbyszek Cybulski”: Nominacija (Piotr Żurawski)
2020. Poljske filmske nagrade: Nominacija / najbolji zvuk
https://www.imdb.com/title/tt10665734/?ref_=nv_sr_srsg_6

NEPOZNATI IZ NORD-EXPRESSA

Strangers on a Train, 1951.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
100 GODINA: PATRICIA HIGHSMITH
Strangers on a Train, 1951. Alfred Hitchcock, 101 min. US
Scenarij:
Raymond Chandler, Whitfield Cook i Czenzi Ormonde prema istoimenom romanu Patricije Highsmith
Uloge: Farley Granger, Ruth Roman, Robert Walker
   Svako od nas ima nekoga, kojeg bi volio skloniti sa vlastitog puta, no još uvijek ne zna kako, odnosno pokušava pronaći pravi način, prije nego li pomisli na ubojstvo. (Patricia Highsmith)
   Priča se tiče dvoje stranaca koji se sretnu u vlaku, mladog tenisača i šarmantnog psihopate. Psihopat sugerira da, budući da se svi žele nekoga "riješiti", trebaju "razmijeniti" ubojstva, a na taj način neće biti uhvaćeni. Točnije, nikad ih nitko neće povezati s ubojstvima jer ne postoji nikakav vezivni motiv. Psihopat počini prvo ubojstvo, a zatim pokušava prisiliti tenisača da ispuni nagodbu.
   Hitchcock je osigurao prava na roman Patricie Highsmith za samo 7.500 dolara jer je to bio njezin prvi roman. Kao i obično, Hitchcock je svoje ime držao podalje od pregovora kako bi nabavna cijena bila niska. Highsmith je bilo prilično iznervirano kad je kasnije otkrila tko je otkupio prava za tako mali iznos.
   Hitchcockova ekranizacija od romana se razilazi u nekim elementima, no zadržala je osnovnu premisu i strast za istraživanja sjenovite strane američkog društva 1950-ih, zbog čega se oba drže za najuspješnije trilere svih vremena. Kritika posebno ističe, kao primjer vrhunske napetosti, sekvencu Guyeva teniskog meča paralelno montiranu s Brunovim pohodom na mjesto zločina, međutim, fascinantnija je završna sekvenca obračuna na karuselu, u kojoj Hitchcock na sebi svojstven način miješa vrhunsku napetost i lakonsko-cinični humor s dozom ekscentričnosti.
   Ovaj iznimno sofisticirani film efektno govori o univerzalnosti zločina te metodom dvojnika pokazuje postupke kojim se on vrlo lako prenosi s jednog lika na drugi. (T. Valentić, HFL)
   Psihološki triler, koji u nizu sablasnih trikova, kroz jednu ludu slučajnost, preispituje okrutno i uznemirujuće ubojstvo. Ovo bi bio atipični psihopatski izražaj, u kojem, nakon opuštenih do zabavnih sekvenci dolazi užasan vrhunac. U završnoj sekvenci, koja je, u jednom trenutku fascinantna, a već u drugom, prilično konfuzna, Hitch miješa užaren napon sa ciničnim humorom. Karakterizacija je dobra, a iako je homoerotika prisutna od samog početka, vješto je prikrivena, pa stoga i romansa u filmu, nema neku posebnu snagu. (Elvir Ćorhodžić / filmskivrtlog.wordpress.com)
   Kino gledatelji su ljudi, koji većinom vode normalan život i zato idu gledati neobične košmare. Za mene film nije komad života već komad kolača. (Alfred Hitchcock)

   https://www.imdb.com/title/tt0044079/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Uz to što obilježevamo 50 godina kontinuiranog kinotečnog prikazivanja, film „Nepoznati iz North Expressa“ prikazujemo i povodom stote obljetnice rođenja Patricije Highsmith te sedamdesete obljetnice prve ekranizacije jednog njenog romana.
   Patricia Highsmith (1921.-1995.), jedna je od najslavnijih i najkontroverznijih autorica psiholoških trilera. Prema njezinu prvom romanu „Stranci u vlaku“ Alfred Hitchcock snimio je svoj istoimeni klasik, a 1999. godine pojavio se film „Talentirani gospodin Ripley“ pa je interes za ovu književnicu ponovo porastao. Na hrvatski su joj jezik dosad prevedeni romani: „Sovin huk“, „Edithin dnevnik“, „Igra za žive“, „Staklena ćelija“, „Šeprtlja“, „Ta slatka mučnina“, „Talentirani gospodin Ripley“, „Ripleyjeva igra“, „Ripley pod zemljom“ i „Carol“.
   Autor njene biografije, Richard Bradford, piše kako je bila vrlo tajnovita žena koja je ostala enigma i njezinim prijateljima i ljubavnicima, a njezini čuveni uznemirujući romani su, kako će se pokazati, zapravo njezina autobiografija.
   „Ubojstvo je neka vrsta vođenja ljubavi, vrsta posjedovanja“, Patricia Highsmith.
   Patricia Highsmith s pravom se drži kraljicom sofisticiranih psiholoških trilera. Njezina proza je, umjesto na akciju i zagonetke, usmjerena na istančane psihološke studije u kojima mikroskopskom preciznošću prati kako mrvice ljubomore, netrpeljivosti, čak i ljubavi izrastaju u zločin. Highsmith se bavila motivima dvojništva, klasne zavisti, opsesije i toksičnog braka, a smještajući čitateljevu naklonost na stranu prijestupnika (bez iznuđivanja simpatija kojekakvim opravdanjima) činila nas je suučesnicima u književnim zločinima. Njezini moralno ambivalentni likovi i oblikovanje svijeta inspirirali su čitav niz književnika, scenarista i filmaša, od Alfreda Hitchcocka i Claudea Chabrola do Davida Finchera i drugih.

PETAK / 04.06.

USIDJELICE

Leftover Women, 2019.
17:00 sati



Leftover Women, 2019. Shosh Shlam i Hilla Medalia, 83 min. IL
Scenarij:
Shosh Shlam i Hilla Medalia
   Neudane kineskinje pod neizmjernim su pritiskom društva da što prije pronađu partnera ili trpe stigmatizaciju zauvijek.
   Politika 'jednog djeteta' u Kini dovela je do demografske neravnoteže koja prijeti stabilnosti nacije - 30 milijuna je više muškaraca nego žena. Kineska vlada započela je ekstenzivnu kampanju sramoćenja neudanih djevojaka nazivajući ih usidjelicama (Leftover Women) kako bi što prije pronašle partnera i imale djecu. Poseban pritisak je na obrazovanim mladim ženama jer se vjeruje da će prokreacijom poboljšati ‘genetiku nacije’. Stigmatizacija je razvila i posebno tržište savjetnica koje pokušavaju pomoći 'preostalim ženama’, a potencijalnog partnera mogu pronaći i na posebnoj tržnici gdje majke neoženjenih muškaraca procjenjuju jesu li ’potencijalne mušterije’ dobre za njihovog sina. Iako se neudane žene smatraju izvorom, ali i rješenjem problema, neke od njih imaju drugačije poglede na život.
   Emocionalno kompleksna studija slučaja koja otkriva u kojoj mjeri tradicionalni stavovi još uvijek dominiraju kineskim društvom bez obzira na njegovu naizglednu globaliziranost. (Screen Daily)
Nagrade:
DocAviv Film Festival 2019.
Najbolja režija i Najbolja montaža
Philadelphia Film Festival 2019. Nagrada žirija
HotDocs, EBS International Documentary Festival 2019. Nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt10011232/?ref_=fn_al_tt_1

PROFILE

Profile, 2018. Timur Bekmambetov,
19:30 sati



Profile, 2018. Timur Bekmambetov, 106 min. UK/US/RU/CY
Scenarij:
Britt Poulton, Olga Kharina i Timur Bekmambetov prema romanu "In the skin of a Jihadist" Anne Érelle
Uloge: Valene Kane, Shazad Latif, Christine Adams, Amir Rahimzadeh
    Kako bi istražila regrutiranje mladih Evropljanki od strane ISIS-a, novinarka Amy Whittaker stvara Facebook profil pod pseudonimom Melody Nelson. Predstavlja se kao žena koja je nedavno prešla na islam. A onda ju je kontaktirao Bilel, ISIS-ov borac iz Sirije. Dnevni kontakti s regruterom stavlja na kušnju cijelu istragu jer se i ona polagano, nesvjesno, zaplela u mrežu iskusnog regrutera.
   Formalni sjaj „Profila“ također je jedno od njegovih gotovo fatalnih ograničenja: samo zato što je naš svijet sada u potpunosti na mreži ne znači da je takva i stvarnost. (Bilge Ebiri / New York Magazine / Vulture)
   Je li to sjajan film? Ne, ali to je nešto tako rijetko u bilo kojem mediju, filmu ili bilo gdje - djelo u kojem je oblik doista sadržaj. (Mark Feeney / Boston Globe)
   "Profile" djeluje na nekoliko razina - kao kinematografski podvig, kao studija (dvostruke) osobnosti, kao triler ... ali najviše i kao upozoravajuća priča. (Michael Ordoña / Los Angeles Times)
   Dok mi Bekmambetov priča svoju priču, prošao sam zastrašujuće iskušenje koje me neprestano podsjećalo da to nije dokumentarac... iako se često činio kao takav. (Steven Prokopy / Third Coast Review)
   U konačnici, film je doista uzbudljiv, iznenađujući zbog svog dosljednog ritma i inteligentno predstavljene teme. (Ruben Peralta Rigaud / Cocalecas)
   Film vješto nudi metaforično prazno platno na kojem gledatelji mogu projicirati svoja mišljenja o tome kako se osjećaju prema istraživačkom novinarstvu, mrežnim odnosima i taktikama korištenim u borbi protiv terorizma... (Carla Hay / Culture Mix)
   „Profile“ je zabavan mali film - samo nemojte previše razmišljati o njemu. (Michael Ward / Should I See It)
   „Profile“ je učinkovit, istraživački triler o privlačnosti mrežnih laži nad stvarnim, teškim istinama. (Mark Dujsik / Mark Review Movies)

   https://www.imdb.com/title/tt7826276/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 05.06.

MOJ BRAT LOVI DINOSAURE

Mio fratello rincorre i dinosauri, 2019.
17:00 sati



Mio fratello rincorre i dinosauri, 2019. Stefano Cipani, 101 min. IT
Scenarij:
Fabio Bonifacci prema knjizi Giacoma Mazzariola
Uloge: Alessandro Gassmann, Isabella Ragonese, Rossy de Palma
   Jack je kao dijete bio uvjeren da je njegov brat Gio superjunak s posebnim moćima, baš kao u stripu. Sada, na pragu srednje škole, Jack zna da Gio zapravo ima Downov sindrom i pomalo ga se srami. Kada upozna Ariannu, svoju prvu ljubav, Gioovo nepredvidljivo ponašanje postaje mu sve veći teret. Zabrinut za svoj društveni status u novoj školi, odlučuje sakriti činjenicu da ima brata što nas vodi u emotivan, a često i duhoviti, razvoj događaja unutar njihove obitelji.
   Film je osvojio Nagradu mlade publike Evropske filmske akademije.
   Ako ne možeš voljeti nekoga unatoč njegovim nesavršenstvima i "manama", kako onda očekuješ da tebe netko (za)voli takvog kakav jesi, jedako nesavršenog. Jack će do odjavne špice i iza nje izrasti u bolju osobu, a sličan učinak bi film mogao imati i na gledatelja, kako je uostalom i najavila glumica De Palma na venecijanskoj premijeri. "Ovo je jedan od onih filmova nakon kojih, kad ih pogledate, izađete iz kina kao bolja osoba", rekla je De Palma tom prilikom. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt7997966/?ref_=nv_sr_srsg_0

PROFILE

Profile, 2018. Timur Bekmambetov,
19:30 sati



Profile, 2018. Timur Bekmambetov, 106 min. UK/US/RU/CY
Scenarij:
Britt Poulton, Olga Kharina i Timur Bekmambetov prema romanu "In the skin of a Jihadist" Anne Érelle
Uloge: Valene Kane, Shazad Latif, Christine Adams, Amir Rahimzadeh
    Kako bi istražila regrutiranje mladih Evropljanki od strane ISIS-a, novinarka Amy Whittaker stvara Facebook profil pod pseudonimom Melody Nelson. Predstavlja se kao žena koja je nedavno prešla na islam. A onda ju je kontaktirao Bilel, ISIS-ov borac iz Sirije. Dnevni kontakti s regruterom stavlja na kušnju cijelu istragu jer se i ona polagano, nesvjesno, zaplela u mrežu iskusnog regrutera.
   Formalni sjaj „Profila“ također je jedno od njegovih gotovo fatalnih ograničenja: samo zato što je naš svijet sada u potpunosti na mreži ne znači da je takva i stvarnost. (Bilge Ebiri / New York Magazine / Vulture)
   Je li to sjajan film? Ne, ali to je nešto tako rijetko u bilo kojem mediju, filmu ili bilo gdje - djelo u kojem je oblik doista sadržaj. (Mark Feeney / Boston Globe)
   "Profile" djeluje na nekoliko razina - kao kinematografski podvig, kao studija (dvostruke) osobnosti, kao triler ... ali najviše i kao upozoravajuća priča. (Michael Ordoña / Los Angeles Times)
   Dok mi Bekmambetov priča svoju priču, prošao sam zastrašujuće iskušenje koje me neprestano podsjećalo da to nije dokumentarac... iako se često činio kao takav. (Steven Prokopy / Third Coast Review)
   U konačnici, film je doista uzbudljiv, iznenađujući zbog svog dosljednog ritma i inteligentno predstavljene teme. (Ruben Peralta Rigaud / Cocalecas)
   Film vješto nudi metaforično prazno platno na kojem gledatelji mogu projicirati svoja mišljenja o tome kako se osjećaju prema istraživačkom novinarstvu, mrežnim odnosima i taktikama korištenim u borbi protiv terorizma... (Carla Hay / Culture Mix)
   „Profile“ je zabavan mali film - samo nemojte previše razmišljati o njemu. (Michael Ward / Should I See It)
   „Profile“ je učinkovit, istraživački triler o privlačnosti mrežnih laži nad stvarnim, teškim istinama. (Mark Dujsik / Mark Review Movies)

   https://www.imdb.com/title/tt7826276/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 08.06.

12 GNJEVNIH LJUDI

Twelve Angry Men, 1957.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Twelve Angry Men, 1957. Sidney Lumet, 96 min. US
Scenarij:
Reginald Rose prema vlastitoj priči
Uloge: Henry Fonda, Lee J. Cobb, Ed Begley, John Fiedler, E.G. Marshall, Jack Warden, Ed Binns, Martin Balsam, Jack Klugman, George Voskovec, Robert Webber i Joseph Sweeney
   Drama o članu porote koji mora uvjeriti ostalih 11 članova kako moraju osloboditi osumnjičenog na temelju opravdane sumnje.
   Veliki stol, dvanaest stolica i dvanaest porotnika... Iako se u suvremenom filmu često viđaju slični pothvati, ovo je bila prilično neuobičajena odluka za vrijeme u kojem je film nastao.
   Daleke, 1954. godine Reginald Rose sjedio je u poroti na nekom suđenju i, kao piscu televizijskih drama, nije mu promaknulo koliko takva jedna situacija nudi dramatičnosti koja bi se dala preseliti na TV ekran. Ubrzo je za CBS napisao sudsku dramu „12 gnjevnih ljudi“, koju je, na veliku radost svih ljubitelja kvalitetnih filmova, pogledao veliki Henry Fonda. Cijenjeni glumac nikad dotad nije se okušao u ulozi producenta, ali Roseov materijal toliko ga se dojmio da je odmah odlučio kontaktirati autora. Fonda i Rose brzo su se dogovorili da će zajedno producirati dugometražnu filmsku verziju teksta, skupili potrebnih 350 tisuća dolara i obratili se Lumetu, mlađahnom veteranu televizije. Ovaj debitantski tercet entuzijastično se bacio na realizaciju projekta, a nakon što je Fonda spremno uskočio u glavnu ulogu, preostalih 11 gnjevnih ljudi popunjeno je ponajboljim kazališnim glumcima dostupnima u tom trenutku. Koncentratu glumačkog talenta pridodani su majstor kamere Boris Kaufman, skladatelj Kenyon Hopkins i montažer Carl Lerner – svi sastojci potencijalnog remek-djela bili su ovdje.
   Priča o “12 gnjevnih ljudi” je priča koja nas uči o tome što s predrasude i što je to individualna pravda, koja nas uči kako funkcionira pravosudni sustav i kako valorizirati činjenice koje su pred nama, ali, ponajprije, priča o pravdi i načinima kako se do nje dolazi. Istina je uvijek ključ, a pravda je uvijek sama sebi svrha… samo to treba i dokazati! (cijelijesvijetpozornica.wordpress.com)
   Originalna verzija filma zasluženo je postala cult classic, film za sve generacije, film kog svatko treba pogledati. Odabir glumaca je fantastičan, gluma fenomenalna, priča napeta i interesantna, ugođaj očaravajući i sve to djeluje toliko uvjerljivo i toliko realno da ne dozvoljava prekid gledanja. Nova verzija (William Friedkin, 1997.) razlikuje se u nijansama i također predstavlja jedno izvanredno ostvarenje i jedan kvalitetan i uspio remake kojeg isto valja pogledati, neovisno o konačnome sudu. Ipak, malo lošiji odabir glumaca i nedostatak ambijenta ključne su nijanse koje umanjuju kvalitetu nove verzije u odnosu na onu originalnu, ali napominjem – kao samostalna cjelina, film je bolji nego što je u usporedbi s ovim. Moja ocjena ipak će biti komparativnog karaktera, ali jako visoka tako da prosudite sami – ako je komparativno ovakva, kolika bi bila da je individualna? Završio bih ovo s činjenicom da je ovaj film obavezno štivo za svakog pravnika, za svakog tko pravu pristupa s iole ljubavi i želje da pomoću njega nešto promijeni – kako je jedna sutkinja Vrhovnog suda Sjedinjenih Država rekla, gledanjem ovog filma, odlučila se baviti pravom. Čestitke autorima! (cijelijesvijetpozornica.wordpress.com)
   Film nije doživio veliku slavu kada je izašao. Sve Oscare mu je oteo potpuno drugačiji, dinamičniji spektakl Davida Leana, „Bridge on The River Kwai“. Ipak, osvojio je Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu, a karijera redatelja Sidneyja Lumeta krenula je uzlaznom putanjom. Nakon 12 Angry Men, režirao je hvaljene i nagrađivane filmove Serpico, Dog Day Afternoon i Network, kao i mnoge druge. A sve je počelo s dvanaest gnjevnih ljudi u maloj sobici. (Borna Zidarić, ziher.hr)
   Sidney Lumet 1957. realizira samostalno filmsko djelo napustivši televiziju zajedno s  Johnom  Frankenheimerom, Franklinom Schaffnerom i Martinom Rittom, međutim to djelo (Dvanaest gnjevnih ljudi) napravljeno po televizijskoj priči zadržava sve osnovne karakteristike televizijskog medija. Usprkos toga to je ipak ekstrerno kinestetična drama, tehnički čudesno djelo u potpunosti realizirano u jednoj sobi u kojoj zasjeda porota. Lumet je inače bio sklon takvim filmovima koji apostrofiraju klaustrofobične situacije i koji dovode u prvi plan specifične ličnosti u prekretnim točkama života. (Ivan Martinac)
   "To je napeta, privlačna i neodoljiva drama koja seže puno dalje od granica zidova porotničke sobe. (A.H. Weller / New York Times)
   Dakle, koja je važnost „12 gnjevnih ljudi“? Zašto ova iskonski televizijska drama zaslužuje da je pripiti kritičari legitimno spominju uz bok takve institucije kao što je „Građanin Kane“? Jednostavan odgovor koji se odmah nameće jest da je riječ o inteligentnoj sudskoj drami nošenoj izvrsnim glumačkim izvedbama koja u svojih 95 minuta dotiče čitav dijapazon intrigantnih tema poput društvenih predrasuda, značenja demokracije i američkog pravosudnog sustava, temeljnog „nevin dok mu se ne dokaže krivnja“ postulata ili tretmana imigranata u Americi. (Sven Mikulec, arteist.hr)

https://arteist.hr/12-gnjevnih-ljudi-analiza/
https://www.imdb.com/title/tt0050083/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 09.06.

BLISKI SUSRETI TREĆE VRSTE

Close Encounters of the Third Kind, 1977.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
Close Encounters of the Third Kind, 1977. Steven Spielberg, 138 min. US
Scenarij:
Steven Spielberg
Uloge: Richard Dreyfuss, François Truffaut, Melinda Dillon, Teri Garr
   „Bliski susreti treće vrste“ uzbudljiva je znanstvenofantastična drama koja prati Roya Nearyja i još šačicu ljudi koji su imali neposredan kontakt s nepoznatim letećim objektima. U svijetu u kojem letjelice, brodovi i ljudi misteriozno nestaju da bi se kasnije pojavili u potpuno nevjerojatnim uvjetima, usred pustinje ili desetljećima kasnije, samo će nekolicina njih spoznati i pravu istinu iza tih misterioznih nestanaka i još misterioznijih uzročnika.   
   Čarobnjaštvo Stevena Spielberga proradilo je do kraja u "Bliskim susretima treće vrste". Upravo je tim filmom Spielberg definirao ono što zovemo "spielbergovskom" magijom i oblikovao moderni "sense of wonder" filmski doživljaj unutar blockbuster-kinematografije i šire koji se još uvijek pokušava replicirati na velikom i malom ekranu. (Marko Njegić, SD)
   „Bliski susreti treće vrste“ možda ne kotira tako visoko u odnosu na neke druge filmove iz žanra, ali je jedan od onih što su od esencijalne važnosti za žanr znanstvene fantastike. Ovo je film koji je počeo ono što će kasnije od Spielberga učiniti najveću pop-ikonu u svijetu, kao i uzor za mnoge filmaše u budućnosti. Bez sumnje, ovaj je klasik filmska lektira za svakoga, bili fanovi znanstvene fantastike ili ne. (Adnan Bajrović, ziher.hr)
   Dječji film u najboljem smislu. (Pauline Kael/New Yorker)
   Najbolji izražaj Spielbergove benigne, snovite vizije. (Jonathan Rosenbaum/Chicago Reader)
   Najbolji ZF film ikada snimljen. (Ray Bradbury, američki pisac)
   Mislio sam da je film zadivljujuće ostvarenje jer je uhvatio osjećaj začudnosti kada razmišljamo o mogućnosti života izvan Zemlje...Ova nova verzija je jednostavno bolji film...Zašto Spielberg nije mogao napraviti tako dobar film prvog puta? (Roger Ebert / Chicago Sun Times / povodom posebnog izdanja iz 1980.)
   "Bliski susreti...“ su i dalje nedvojbeno veliki film. Njena univerzalna privlačnost je dala filmskoj publici nešto uzbudljivo čemu se mogu veseliti 1977.–78. kada je krenuo prvi val ZF filmova nakon „Ratova zvijezda“. Film se i danas jako dobro drži. Priča je svježa i uzbudljiva, vizualni efekti su zapanjujući kao i CGI danas a glazba predstavlja jedan od najboljih ostvarenja Johna Williamsa. (James Berardinelli)

https://www.imdb.com/title/tt0075860/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 10.06.

ZORA

Zora, 2020.
19:30 sati



Zora, 2020. Dalibor Matanić, 110 min. HR
Scenarij:
Dalibor Matanić
Uloge: Tihana Lazović, Krešimir Mikić, Lara Vladović, Maks Kleončić, Nataša Matjašec Rošker, Marko Mandić
   Dok se Matijina obitelj bori s neizliječenom traumom, njihovi sumještani bježe pred nadirućim radikalizmom koji ih dijeli na odabrane i nepoželjne. Izgubivši vjeru, Matija bezuspješno pokušava pronaći pravog sebe, no zora koja obasjava dolinu otkriva da su jedino oruđe protiv traume i zla suočavanje i borba.
   U smislu osvojenih nagrada „Zvizdan, 2015.“ Dalibora Matanića svakako predstavlja jedan od vrhunaca hrvatske kinematografije. U pojedinim intervjuima Matanić je isticao kako je „Zvizdan“ prvi dio trilogije inspiriran njegovom bakom i jednom njenom izjavom o “našima” i “njihovima” koju on tada nije razumio te da će se u narednim dijelovima baviti grijesima ili pogreškama sljedećih generacija svoje obitelji, svojega oca i samoga seb
   „Zora“ će premijeru imati na ljeto. Drugi je to dio trilogije »Sunce«. Osobno mogu reći da je »Zvizdan« bio prijemčljiviji film, no što će to biti »Zora«, »Zora« je avangardnija, ide radikalno naprijed. Bavimo se svim onim preprekama koje mogu uništiti ljubav, a ljubav mora ojačati kako bi pobjedila cinizam i negativne društvene pokrete. Bavimo se i ljudima, pojedincima, i društvom. Radnja je smještena u blagu budućnost, nekoliko godina ispred vremena u kojem sad živimo i »predviđa« neke stvari koje bi se mogle dogoditi, ako ne poštujemo humane postulate.  (redatelj Dalibor Matanić)
   „Zora“ - kad je bio napad na Capitol Hill, to je neka jeza koju sam htio postići u filmu. Jeza od neposredne i nepoznate budućnosti i jeza od povratka prošlosti, što bi kod nas značilo fašizma i nacizma. „Zora“ ide u blisku budućnost s mojom velikom filmskom nadom da se stvari mogu promijeniti na bolje i da ljubav na kraju dana ipak može pobijediti. (redatelj Dalibor Matanić)
   Poslije ovog filma se šuti. „Zora“' je film koji će vas natjerati da imate razgovor sami sa sobom i shvatite svu dubinu sjajne priče u koju nas uvodi isti takav redatelj. (Jugoslav Pantelić, umjetnički direktor FEST-a nakon premijere filma)
   „Zora“ je dostojan nastavak „Zvizdana“, vrijedan dodatak zamišljenoj trilogiji „Sunca“ i jedan od kreativnih, izvedbenih i humanističkih vrhunaca hrvatske kinematografije. (Marko Stojiljković, zonafilma.com)

https://www.imdb.com/title/tt13153956/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 11.06.

PROFILE

Profile, 2018. Timur Bekmambetov,
17:00 sati



Profile, 2018. Timur Bekmambetov, 106 min. UK/US/RU/CY
Scenarij:
Britt Poulton, Olga Kharina i Timur Bekmambetov prema romanu "In the skin of a Jihadist" Anne Érelle
Uloge: Valene Kane, Shazad Latif, Christine Adams, Amir Rahimzadeh
    Kako bi istražila regrutiranje mladih Evropljanki od strane ISIS-a, novinarka Amy Whittaker stvara Facebook profil pod pseudonimom Melody Nelson. Predstavlja se kao žena koja je nedavno prešla na islam. A onda ju je kontaktirao Bilel, ISIS-ov borac iz Sirije. Dnevni kontakti s regruterom stavlja na kušnju cijelu istragu jer se i ona polagano, nesvjesno, zaplela u mrežu iskusnog regrutera.
   Formalni sjaj „Profila“ također je jedno od njegovih gotovo fatalnih ograničenja: samo zato što je naš svijet sada u potpunosti na mreži ne znači da je takva i stvarnost. (Bilge Ebiri / New York Magazine / Vulture)
   Je li to sjajan film? Ne, ali to je nešto tako rijetko u bilo kojem mediju, filmu ili bilo gdje - djelo u kojem je oblik doista sadržaj. (Mark Feeney / Boston Globe)
   "Profile" djeluje na nekoliko razina - kao kinematografski podvig, kao studija (dvostruke) osobnosti, kao triler ... ali najviše i kao upozoravajuća priča. (Michael Ordoña / Los Angeles Times)
   Dok mi Bekmambetov priča svoju priču, prošao sam zastrašujuće iskušenje koje me neprestano podsjećalo da to nije dokumentarac... iako se često činio kao takav. (Steven Prokopy / Third Coast Review)
   U konačnici, film je doista uzbudljiv, iznenađujući zbog svog dosljednog ritma i inteligentno predstavljene teme. (Ruben Peralta Rigaud / Cocalecas)
   Film vješto nudi metaforično prazno platno na kojem gledatelji mogu projicirati svoja mišljenja o tome kako se osjećaju prema istraživačkom novinarstvu, mrežnim odnosima i taktikama korištenim u borbi protiv terorizma... (Carla Hay / Culture Mix)
   „Profile“ je zabavan mali film - samo nemojte previše razmišljati o njemu. (Michael Ward / Should I See It)
   „Profile“ je učinkovit, istraživački triler o privlačnosti mrežnih laži nad stvarnim, teškim istinama. (Mark Dujsik / Mark Review Movies)

   https://www.imdb.com/title/tt7826276/?ref_=nv_sr_srsg_0

TEREZA 37

19:30 sati



POBJEDNIK PULSKOG FESTIVALA (2020)
Tereza 37, 2020. Danilo Šerbedžija, 100 min. HR
Scenarij:
Lana Barić
Uloge: Lana Barić, Ivana Roščić, Leon Lučev, Dragan Mićanović, Marija Škaričić, Goran Marković, Goran Bogdan
   Tereza ima 37 godina i već je godinama u braku s pomorcem Markom. Živi u Splitu. Upravo je doživjela svoj četvrti spontani pobačaj. Saznaje kako postoji velika vjerojatnost da nije genetski kompatibilna sa svojim suprugom. Već duže vrijeme osjeća pritisak najbliže okoline, roditelja i mlađe sestre koja ima već troje djece. Započinje preispitivati svoj rutinirani brak, susreće nove muškarce. Upoznajemo neku novu Terezu. Njezino ponašanje pokreće niz događaja koji će joj promijeniti život, u duhu njezine novostečene slobode i istine koja je samo njena.
   Dramaturški, vizualno i glumački, „Tereza 37“ spada u sam vrh suvremene hrvatske kinematografije, dok su važna tema i njena filigranska, a pristupačna i nenametljiva obrada razlog zašto bi film trebalo uvrstiti na popis obavezne domaće filmske lektire. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
   Nije Terezu lako (za)voljeti, nismo uvijek načisto s njom, ali Šerbedžija i Barić je uspijevaju prikazati kao ljudsko biće, osobito u (za recentnu hrvatsku kinematografiju) iznenađujuće emotivnoj završnici kad Barić i Mićanović "sanremovski" pjevaju "Felicita" kao Romina Power i Al Bano. Scena karaoke-dueta jedna je od redateljsko-glumački najljudskijih i najemotivnijih u (novijem) hrvatskom filmu. (Marko Njegić, SD)
   To što vas priča drži intenzivno zahvaljujemo odličnom scenariju Lane Barić, koja je zakoračila u prostore potpuno nepoznate našem filmu. (Nenad Polimac, JL)
   Glumačka podjela je u cjelini izvrsna, scenarij je daleko iznad domaćih standarda, a odlična je i režija Danila Šerbedžije koji u ranijim filmovima (“Sedamdeset i dva dana”, “Oslobođenje Skopja”) nije dao naslutiti da ima sluha za ovako diskretan i višeslojan prosede. (Nenad Polimac, JL)
To je izvrsna, snažna, inteligentna i veoma dojmljiva drama, koje je scenarij napisala vrsna filmska i kazališna glumica Lana Barić, koja je i utjelovila naslovni lik. Iako joj je to scenaristički prvijenac, pokazala je da vrlo pronicljivo, pametno i emotivno povezuje osobne, vrlo intimne probleme likova i socijalnoga okruženja, tradicije i običaja. (Marijana Jakovljević, Glas Koncila)
  
Žiri beogradskog FEST-a je nagradio hrvatsku glumicu Lanu Barić "za hrabru, temeljnu kreaciju žene u potrazi za slobodom". Ključna riječ je, čini se, "temeljna", što glavni ženski lik filma "Tereza 37", temeljen na dalmatinskim ženama koje Lana poznaje i voli, čini univerzalnim i prepoznatljivim izvan Splita i Dalmacije. „Ispast će banalno bilo što da kažem, zato što jako puno žena, ipak najviše žena, izdvaja detalje i to različite detalje u kojima prepoznaju nešto svoje. Ja sam je pisala iz neke istine svog odrastanja u Splitu i ljudi valjda prepoznaju tu istinu. Nije ona uvijek lijepa, ta istina, dapače, ali je takva. Meni je drago da ljudi reagiraju i da imaju potrebu podijeliti tu reakciju, sad je to već svaki put tako, kad god imamo neku projekciju. Čini se da jesmo uboli nešto što je autentično i onda sam mirna, jer ljudima znači.“ (Lana Barić)
   Pula 2020. Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za režiju (Danilo Šerbedžija); Zlatna arena za scenarij (Lana Barić); Zlatna arena za sporednu žensku ulogu (Ivana Roščić); Zlatna arena za masku (Snježana Gorup); Zlatna arena za montažu (Dubravka Turić)
   Zagreb Film Festival 2020. Zlatni bicikl
   Balkanski festival novog filma u Stockholmu 2021. Nagrada za ženska postignuća (Danilo Šerbedžija)
   FEST 2021. Najbolja ženska uloga (Lana Barić)
https://www.imdb.com/title/tt12794392/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 12.06.

MOJ BRAT LOVI DINOSAURE

Mio fratello rincorre i dinosauri, 2019.
17:00 sati



Mio fratello rincorre i dinosauri, 2019. Stefano Cipani, 101 min. IT
Scenarij:
Fabio Bonifacci prema knjizi Giacoma Mazzariola
Uloge: Alessandro Gassmann, Isabella Ragonese, Rossy de Palma
   Jack je kao dijete bio uvjeren da je njegov brat Gio superjunak s posebnim moćima, baš kao u stripu. Sada, na pragu srednje škole, Jack zna da Gio zapravo ima Downov sindrom i pomalo ga se srami. Kada upozna Ariannu, svoju prvu ljubav, Gioovo nepredvidljivo ponašanje postaje mu sve veći teret. Zabrinut za svoj društveni status u novoj školi, odlučuje sakriti činjenicu da ima brata što nas vodi u emotivan, a često i duhoviti, razvoj događaja unutar njihove obitelji.
   Film je osvojio Nagradu mlade publike Evropske filmske akademije.
   Ako ne možeš voljeti nekoga unatoč njegovim nesavršenstvima i "manama", kako onda očekuješ da tebe netko (za)voli takvog kakav jesi, jedako nesavršenog. Jack će do odjavne špice i iza nje izrasti u bolju osobu, a sličan učinak bi film mogao imati i na gledatelja, kako je uostalom i najavila glumica De Palma na venecijanskoj premijeri. "Ovo je jedan od onih filmova nakon kojih, kad ih pogledate, izađete iz kina kao bolja osoba", rekla je De Palma tom prilikom. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt7997966/?ref_=nv_sr_srsg_0

TEREZA 37

19:30 sati



POBJEDNIK PULSKOG FESTIVALA (2020)
Tereza 37, 2020. Danilo Šerbedžija, 100 min. HR
Scenarij:
Lana Barić
Uloge: Lana Barić, Ivana Roščić, Leon Lučev, Dragan Mićanović, Marija Škaričić, Goran Marković, Goran Bogdan
   Tereza ima 37 godina i već je godinama u braku s pomorcem Markom. Živi u Splitu. Upravo je doživjela svoj četvrti spontani pobačaj. Saznaje kako postoji velika vjerojatnost da nije genetski kompatibilna sa svojim suprugom. Već duže vrijeme osjeća pritisak najbliže okoline, roditelja i mlađe sestre koja ima već troje djece. Započinje preispitivati svoj rutinirani brak, susreće nove muškarce. Upoznajemo neku novu Terezu. Njezino ponašanje pokreće niz događaja koji će joj promijeniti život, u duhu njezine novostečene slobode i istine koja je samo njena.
   Dramaturški, vizualno i glumački, „Tereza 37“ spada u sam vrh suvremene hrvatske kinematografije, dok su važna tema i njena filigranska, a pristupačna i nenametljiva obrada razlog zašto bi film trebalo uvrstiti na popis obavezne domaće filmske lektire. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
   Nije Terezu lako (za)voljeti, nismo uvijek načisto s njom, ali Šerbedžija i Barić je uspijevaju prikazati kao ljudsko biće, osobito u (za recentnu hrvatsku kinematografiju) iznenađujuće emotivnoj završnici kad Barić i Mićanović "sanremovski" pjevaju "Felicita" kao Romina Power i Al Bano. Scena karaoke-dueta jedna je od redateljsko-glumački najljudskijih i najemotivnijih u (novijem) hrvatskom filmu. (Marko Njegić, SD)
   To što vas priča drži intenzivno zahvaljujemo odličnom scenariju Lane Barić, koja je zakoračila u prostore potpuno nepoznate našem filmu. (Nenad Polimac, JL)
   Glumačka podjela je u cjelini izvrsna, scenarij je daleko iznad domaćih standarda, a odlična je i režija Danila Šerbedžije koji u ranijim filmovima (“Sedamdeset i dva dana”, “Oslobođenje Skopja”) nije dao naslutiti da ima sluha za ovako diskretan i višeslojan prosede. (Nenad Polimac, JL)
To je izvrsna, snažna, inteligentna i veoma dojmljiva drama, koje je scenarij napisala vrsna filmska i kazališna glumica Lana Barić, koja je i utjelovila naslovni lik. Iako joj je to scenaristički prvijenac, pokazala je da vrlo pronicljivo, pametno i emotivno povezuje osobne, vrlo intimne probleme likova i socijalnoga okruženja, tradicije i običaja. (Marijana Jakovljević, Glas Koncila)
  
Žiri beogradskog FEST-a je nagradio hrvatsku glumicu Lanu Barić "za hrabru, temeljnu kreaciju žene u potrazi za slobodom". Ključna riječ je, čini se, "temeljna", što glavni ženski lik filma "Tereza 37", temeljen na dalmatinskim ženama koje Lana poznaje i voli, čini univerzalnim i prepoznatljivim izvan Splita i Dalmacije. „Ispast će banalno bilo što da kažem, zato što jako puno žena, ipak najviše žena, izdvaja detalje i to različite detalje u kojima prepoznaju nešto svoje. Ja sam je pisala iz neke istine svog odrastanja u Splitu i ljudi valjda prepoznaju tu istinu. Nije ona uvijek lijepa, ta istina, dapače, ali je takva. Meni je drago da ljudi reagiraju i da imaju potrebu podijeliti tu reakciju, sad je to već svaki put tako, kad god imamo neku projekciju. Čini se da jesmo uboli nešto što je autentično i onda sam mirna, jer ljudima znači.“ (Lana Barić)
   Pula 2020. Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za režiju (Danilo Šerbedžija); Zlatna arena za scenarij (Lana Barić); Zlatna arena za sporednu žensku ulogu (Ivana Roščić); Zlatna arena za masku (Snježana Gorup); Zlatna arena za montažu (Dubravka Turić)
   Zagreb Film Festival 2020. Zlatni bicikl
   Balkanski festival novog filma u Stockholmu 2021. Nagrada za ženska postignuća (Danilo Šerbedžija)
   FEST 2021. Najbolja ženska uloga (Lana Barić)
https://www.imdb.com/title/tt12794392/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 15.06.

STUDENTSKI RADOVI: SPLIT / BREST

SEA-EU alijansa
15:00 sati



   U okviru SEA-EU alijanse, Evropskog Sveučilišta mora predstavili bi se University of Western Brittany Cinematographic Studies iz Bresta (Francuska) i UMAS Film i video iz Splita.
 
   SEA-EU alijansa je novoosnovana platforma u kojoj se nalazi splitsko Sveučilište. Glavni cilj SEA-EU alijanse jest stvoriti zajedničke studije na preddiplomskoj i diplomskoj razini, doktorske škole, zajedničku infrastrukturu i upravljanje istraživanjima i znanjem te provesti više od 3000 mobilnosti studenata i zaposlenika. Sveučilište u Splitu zaduženo je za spajanje sveučilišta, javnog i poslovnog sektora s naglaskom na odgovornost za okoliš i društvo.
   Projekt The European University of the Seas (LINK NA: https://sea-eu.org/) (SEA-EU) započeo je s provedbom u listopadu prošle godine, a u prosincu je potpisan zajednički Sporazum o mobilnosti koji pokriva sve sastavnice unutar svih sveučilišta. Kako su sve članice alijanse uključene u Erasmus+ program, svi djelatnici i studenti Sveučilišta u Splitu i svih njegovih sastavnica mogu surađivati u okviru tog programa.

1. dan
   Ordinary landscape / Paysage ordinaire, Damien Monnier, 86 min
   Against Winds and Tides/Contre Vents et marées, Bénédicte Pagnot et Nathalie Markault, 52 min
   Mauxtus, by Saskia Corlu, 15 min
   Between flowers there are ruins /Au milieu des fleurs il y a des ruines,  Elyea Serres, 15 min

2. dan
   Find the Name/ Trouvez le nom, Isabelle Le Corff & collectif étudiants, 47 min
   Ferwell/ Oproštaj, Dan Oki, 80 min
   Dove sei, amor mio, Veljko Popović, 10,20 min
   Solidarity network/ Mreža solidarnosti, Gildo Bavčević, 30 min
   Silvio the Dragon/ Silvio zmaj, Lucija Bosančić 12,46 min

BONNIE & CLYDE

Bonnie and Clyde, 1967.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Bonnie and Clyde, 1967. Arthur Penn, 111 min. US
Scenarij:
David Newman, Robert Benton, Robert Towne
Uloge: Warren Beatty, Faye Dunaway, Michael J. Pollard, Gene Hackman, Estelle Parsons
   Mladi su... Zaljubljeni su... I... Pljačkaju banke!
   Upoznali su se 1930. kada je pokušao ukrasti auto njezine majke. Još se nisu ni predstavili jedno drugom, a već su orobili trgovinu, ispucali nekoliko metaka i ukrali nečiji auto.
   Kriminalistička drama o zloglasnom paru, pljačkašima banaka koji su harali središnjom Amerikom tijekom Velike depresije. „Bonnie i Clyde“ smatra se epohalnim filmom u povijesti kinematografije: naziva se prvim filmom ere Novog Hollywooda koji je probio tabue. Film je zamišljen kao romantična i humorna verzija gangsterskih filmova tridesetih godina, poboljšana s modernim tehnikama snimanja. Arthur Penn namjerno je neke scene nasilja snimio u komičnom tonu koje bi se onda pretvorile u strahovito i krvavo nasilje. Na film su dobrim dijelom utjecali redatelji Francuskog novog vala, pogotovo u kontekstu brzih prijelaza i nemirne montaže, što je posebno primjetno u završnoj sekvenci. Zapravo, film je prvo ponuđen Francoisu Truffautu, ali je on odbio ponudu.
   Krenuvši od stvarnih gangstera Bonnie Parker i Clyde Barrowa, redatelj Arthur Penn je scenarij, uz producentsku podršku Warrena Beattyja, uklopio u viđenje kriminalaca kao romantičarskih odmetnika od rigidnog društvenog okružja i monotonije prosječne egzistencije. Kao i u njegovim ranijim filmovima (Ljevoruki revolveraš, Potjera bez milosti), odmetnici postaju žrtve društvene većine koja ne pristaje na izdvojenost i različitost, no ovaj se put takav stav poklapa s duhom vremena obilježenim kontrakulturnim nastupom mladog naraštaja, koji je film entuzijastično prihvatio. (D. Radić / HFL)
   Na filmu su smrti dotad uglavnom bile beskrvne i ljudi umirali “filmski“, ostavljajući dosta toga imaginaciji gledatelja, dok je Penn napravio revolucionarni eksplicitni spektakl krvi, kao odraz nasilja u stvarnosti epohe koja je podarila medijski naveliko ispraćen atentat na JFK-a i rat u Vijetnamu. Nitko prije nije ovako životno-filmski prikazao stradavanje (policajac pogođen u lice kad skoči na Clydeo auto), osobito u završnom krvlju natopljenoj pogibiji Bonnie i Clydea od krupe metaka iz policijskih strojnica... (Marko Njegić,SD)
   U vlastitoj produkciji 1965. godine  Arthur Penn režira film "Jedan Mickey" s Warrenom Beattyjem u glavnoj ulozi, a zatim se Warren Beatty prihvaća produkcije njihovog slijedećeg filma "Bonnie i Clyde.“ Ta dva filma, uz dva neobična westerna ("Ljevoruki revolveraš" i "Potjera bez milosti") ostaju i do danas Pennova najcjelovitija djela. Njegovi filmovi najstriktnije reflektiraju nasilje, netrpeljivost i antiheroizam, jer on insistira na tome da je nasilje integralni dio vremena u kojem živimo i da ga nitko ne smije ignorirati... Najtipičnije kvalitete Arthura Penna su intenzitet u prikazivanju fizičkog ponašanja, romantički lirizam, sposobnost da se postigne stilsko jedinstvo putem promjene tonaliteta i mješanja žanrova, tananost psihološkog crteža, vještina da bude suvremen unutar tradicionalne strukture. (Ivan Martinac)
   Nasilje je sastavni dio društva i povijesti USA, pošto je to nacija nastala po cijenu genocida, a i danas pokazuje svoju raspojasanost nad malim narodima. (Arthur Penn)

https://www.imdb.com/title/tt0061418/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 16.06.

STUDENTSKI RADOVI: SPLIT / BREST

SEA-EU alijansa
15:00 sati



   U okviru SEA-EU alijanse, Evropskog Sveučilišta mora predstavili bi se University of Western Brittany Cinematographic Studies iz Bresta (Francuska) i UMAS Film i video iz Splita.
 
   SEA-EU alijansa je novoosnovana platforma u kojoj se nalazi splitsko Sveučilište. Glavni cilj SEA-EU alijanse jest stvoriti zajedničke studije na preddiplomskoj i diplomskoj razini, doktorske škole, zajedničku infrastrukturu i upravljanje istraživanjima i znanjem te provesti više od 3000 mobilnosti studenata i zaposlenika. Sveučilište u Splitu zaduženo je za spajanje sveučilišta, javnog i poslovnog sektora s naglaskom na odgovornost za okoliš i društvo.
   Projekt The European University of the Seas (LINK NA: https://sea-eu.org/) (SEA-EU) započeo je s provedbom u listopadu prošle godine, a u prosincu je potpisan zajednički Sporazum o mobilnosti koji pokriva sve sastavnice unutar svih sveučilišta. Kako su sve članice alijanse uključene u Erasmus+ program, svi djelatnici i studenti Sveučilišta u Splitu i svih njegovih sastavnica mogu surađivati u okviru tog programa.

1. dan
   Ordinary landscape / Paysage ordinaire, Damien Monnier, 86 min
   Against Winds and Tides/Contre Vents et marées, Bénédicte Pagnot et Nathalie Markault, 52 min
   Mauxtus, by Saskia Corlu, 15 min
   Between flowers there are ruins /Au milieu des fleurs il y a des ruines,  Elyea Serres, 15 min

2. dan
   Find the Name/ Trouvez le nom, Isabelle Le Corff & collectif étudiants, 47 min
   Ferwell/ Oproštaj, Dan Oki, 80 min
   Dove sei, amor mio, Veljko Popović, 10,20 min
   Solidarity network/ Mreža solidarnosti, Gildo Bavčević, 30 min
   Silvio the Dragon/ Silvio zmaj, Lucija Bosančić 12,46 min

SLAVUJ

Slavuj, 2021.
18:30 sati



Slavuj, 2021. Kralj Sunca, 15 min. HR
   Riječ je o eksperimentalno / narativnom mjuziklu koji je većim dijelom sniman unutar Dioklecijanove palače.
   Ovaj film je na neki način uvid u trenutke iz života ili doživljaj svijeta istinitog glazbenika, gitarista pjevača Slavuja. Oko kamere prati nastajanje glazbe kroz Slavujev put i odnos sa samim gradom, gdje glazba i slika u sinkroniji daju uvid u Slavujevu nutrinu i emocije.
   Film je crno bijeli, kadrovi su odabrani iz stvarnog grada te ostavljaju dojam da trepere na rubu surealnog. Perspektiva gledatelju otvara mogućnost da film shvati kao san ili pak da zaista na trenutak prihvati poziv da možda i sam osjeti svijet kroz Slavuja te upozna njegovu percepciju i preispita svoju.

 

IN MEMORIAM BOGDAN ŽIŽIĆ

Bogdan Žižić 1934. - 2021,
19:30 sati



IN MEMORIAM BOGDAN ŽIŽIĆ
   Tiho u 87. godini u Zagrebu preminuo je Bogdan Žižić, jedan od najznačajnijih hrvatskih filmskih redatelja i scenarista. Bogdan Žižić je rođen 8. studenog 1934. u Solinu, a Klasičnu gimnaziju završio u Splitu, da bi 1957. diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1964. aktivno se bavi realizacijom filmova. Realizirao je pet dugometražnih igranih filmova, više televizijskih igranih filmova te oko stotinu kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih filmova na različite teme, pretežito prema vlastitim scenarijima. Osim filmova na tzv. slobodne teme, realizirao je i brojne dokumentarne filmove s područje likovnih umjetnosti. Posljednjih godina dovršio je niz angažiranih dugometražnih dokumentaraca. Među njima su svakako: biografski film o hrvatskom pjesniku i patniku "Vlado Gotovac – Moj slučaj", dokumentarni film o rušenju spomenika – "Damnatio memoriae ili udar na sjećanje", te znanstveni film "Palača sunca" – o istraživanjima i spoznajama prof. Mladena Pejakovića o smislu i značenjima splitske Dioklecijanove palače. Osim u Hrvatskoj snimao je u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Rusiji i Češkoj.
   Dobitnik je dviju Velikih zlatnih arena u Puli, za filmove „Kuća“ i „Ne naginji se van“.
   Bogdan Žižić nosilac je najviših hrvatskih nagrada za kulturu i filmska ostvarenja, nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, nagrade Oktavijan za film Goli otok. Dobitnik je i Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
   U poznom razdoblju Žižić se istakao i kao pisac, objavio je knjige “Gorući grm: Alfred Pal – život i djelo”, “Josip Bepo Karaman i Split njegova doba”, a osobito je dobro prihvaćena knjiga memoara “Pješčana ura – sjećanja na Solin, Split, Pulu i Zagreb”.

   A uopće nije bio literat, taj gospodin Žižić, već čovjek velikog filmskog opusa. To s knjigama u Durieuxu bilo mu je vjerojatno samo usput. To dublje mu se klanjam. (Nenad Popović, uz odlazak Bogdana Žižića)
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2021/05/01/nenad-popovic-uz-odlazak-bogdana-zizica/

   Bogdan Žižić bio je gospodin par excellence, svestrani umjetnik, čovjek širokih i evropskih obzira. (Veljko Krulčić)
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2021/05/03/veljko-krulcic-crtica-o-bogdanu-zizicu/

ČETVRTAK / 17.06.

ZORA

Zora, 2020.
19:30 sati



Zora, 2020. Dalibor Matanić, 110 min. HR
Scenarij:
Dalibor Matanić
Uloge: Tihana Lazović, Krešimir Mikić, Lara Vladović, Maks Kleončić, Nataša Matjašec Rošker, Marko Mandić
   Dok se Matijina obitelj bori s neizliječenom traumom, njihovi sumještani bježe pred nadirućim radikalizmom koji ih dijeli na odabrane i nepoželjne. Izgubivši vjeru, Matija bezuspješno pokušava pronaći pravog sebe, no zora koja obasjava dolinu otkriva da su jedino oruđe protiv traume i zla suočavanje i borba.
   U smislu osvojenih nagrada „Zvizdan, 2015.“ Dalibora Matanića svakako predstavlja jedan od vrhunaca hrvatske kinematografije. U pojedinim intervjuima Matanić je isticao kako je „Zvizdan“ prvi dio trilogije inspiriran njegovom bakom i jednom njenom izjavom o “našima” i “njihovima” koju on tada nije razumio te da će se u narednim dijelovima baviti grijesima ili pogreškama sljedećih generacija svoje obitelji, svojega oca i samoga seb
   „Zora“ će premijeru imati na ljeto. Drugi je to dio trilogije »Sunce«. Osobno mogu reći da je »Zvizdan« bio prijemčljiviji film, no što će to biti »Zora«, »Zora« je avangardnija, ide radikalno naprijed. Bavimo se svim onim preprekama koje mogu uništiti ljubav, a ljubav mora ojačati kako bi pobjedila cinizam i negativne društvene pokrete. Bavimo se i ljudima, pojedincima, i društvom. Radnja je smještena u blagu budućnost, nekoliko godina ispred vremena u kojem sad živimo i »predviđa« neke stvari koje bi se mogle dogoditi, ako ne poštujemo humane postulate.  (redatelj Dalibor Matanić)
   „Zora“ - kad je bio napad na Capitol Hill, to je neka jeza koju sam htio postići u filmu. Jeza od neposredne i nepoznate budućnosti i jeza od povratka prošlosti, što bi kod nas značilo fašizma i nacizma. „Zora“ ide u blisku budućnost s mojom velikom filmskom nadom da se stvari mogu promijeniti na bolje i da ljubav na kraju dana ipak može pobijediti. (redatelj Dalibor Matanić)
   Poslije ovog filma se šuti. „Zora“' je film koji će vas natjerati da imate razgovor sami sa sobom i shvatite svu dubinu sjajne priče u koju nas uvodi isti takav redatelj. (Jugoslav Pantelić, umjetnički direktor FEST-a nakon premijere filma)
   „Zora“ je dostojan nastavak „Zvizdana“, vrijedan dodatak zamišljenoj trilogiji „Sunca“ i jedan od kreativnih, izvedbenih i humanističkih vrhunaca hrvatske kinematografije. (Marko Stojiljković, zonafilma.com)

https://www.imdb.com/title/tt13153956/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 18.06.

TEREZA 37

17:00 sati



POBJEDNIK PULSKOG FESTIVALA (2020)
Tereza 37, 2020. Danilo Šerbedžija, 100 min. HR
Scenarij:
Lana Barić
Uloge: Lana Barić, Ivana Roščić, Leon Lučev, Dragan Mićanović, Marija Škaričić, Goran Marković, Goran Bogdan
   Tereza ima 37 godina i već je godinama u braku s pomorcem Markom. Živi u Splitu. Upravo je doživjela svoj četvrti spontani pobačaj. Saznaje kako postoji velika vjerojatnost da nije genetski kompatibilna sa svojim suprugom. Već duže vrijeme osjeća pritisak najbliže okoline, roditelja i mlađe sestre koja ima već troje djece. Započinje preispitivati svoj rutinirani brak, susreće nove muškarce. Upoznajemo neku novu Terezu. Njezino ponašanje pokreće niz događaja koji će joj promijeniti život, u duhu njezine novostečene slobode i istine koja je samo njena.
   Dramaturški, vizualno i glumački, „Tereza 37“ spada u sam vrh suvremene hrvatske kinematografije, dok su važna tema i njena filigranska, a pristupačna i nenametljiva obrada razlog zašto bi film trebalo uvrstiti na popis obavezne domaće filmske lektire. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
   Nije Terezu lako (za)voljeti, nismo uvijek načisto s njom, ali Šerbedžija i Barić je uspijevaju prikazati kao ljudsko biće, osobito u (za recentnu hrvatsku kinematografiju) iznenađujuće emotivnoj završnici kad Barić i Mićanović "sanremovski" pjevaju "Felicita" kao Romina Power i Al Bano. Scena karaoke-dueta jedna je od redateljsko-glumački najljudskijih i najemotivnijih u (novijem) hrvatskom filmu. (Marko Njegić, SD)
   To što vas priča drži intenzivno zahvaljujemo odličnom scenariju Lane Barić, koja je zakoračila u prostore potpuno nepoznate našem filmu. (Nenad Polimac, JL)
   Glumačka podjela je u cjelini izvrsna, scenarij je daleko iznad domaćih standarda, a odlična je i režija Danila Šerbedžije koji u ranijim filmovima (“Sedamdeset i dva dana”, “Oslobođenje Skopja”) nije dao naslutiti da ima sluha za ovako diskretan i višeslojan prosede. (Nenad Polimac, JL)
To je izvrsna, snažna, inteligentna i veoma dojmljiva drama, koje je scenarij napisala vrsna filmska i kazališna glumica Lana Barić, koja je i utjelovila naslovni lik. Iako joj je to scenaristički prvijenac, pokazala je da vrlo pronicljivo, pametno i emotivno povezuje osobne, vrlo intimne probleme likova i socijalnoga okruženja, tradicije i običaja. (Marijana Jakovljević, Glas Koncila)
  
Žiri beogradskog FEST-a je nagradio hrvatsku glumicu Lanu Barić "za hrabru, temeljnu kreaciju žene u potrazi za slobodom". Ključna riječ je, čini se, "temeljna", što glavni ženski lik filma "Tereza 37", temeljen na dalmatinskim ženama koje Lana poznaje i voli, čini univerzalnim i prepoznatljivim izvan Splita i Dalmacije. „Ispast će banalno bilo što da kažem, zato što jako puno žena, ipak najviše žena, izdvaja detalje i to različite detalje u kojima prepoznaju nešto svoje. Ja sam je pisala iz neke istine svog odrastanja u Splitu i ljudi valjda prepoznaju tu istinu. Nije ona uvijek lijepa, ta istina, dapače, ali je takva. Meni je drago da ljudi reagiraju i da imaju potrebu podijeliti tu reakciju, sad je to već svaki put tako, kad god imamo neku projekciju. Čini se da jesmo uboli nešto što je autentično i onda sam mirna, jer ljudima znači.“ (Lana Barić)
   Pula 2020. Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za režiju (Danilo Šerbedžija); Zlatna arena za scenarij (Lana Barić); Zlatna arena za sporednu žensku ulogu (Ivana Roščić); Zlatna arena za masku (Snježana Gorup); Zlatna arena za montažu (Dubravka Turić)
   Zagreb Film Festival 2020. Zlatni bicikl
   Balkanski festival novog filma u Stockholmu 2021. Nagrada za ženska postignuća (Danilo Šerbedžija)
   FEST 2021. Najbolja ženska uloga (Lana Barić)
https://www.imdb.com/title/tt12794392/?ref_=fn_al_tt_1

PROFILE

Profile, 2018. Timur Bekmambetov,
19:30 sati



Profile, 2018. Timur Bekmambetov, 106 min. UK/US/RU/CY
Scenarij:
Britt Poulton, Olga Kharina i Timur Bekmambetov prema romanu "In the skin of a Jihadist" Anne Érelle
Uloge: Valene Kane, Shazad Latif, Christine Adams, Amir Rahimzadeh
    Kako bi istražila regrutiranje mladih Evropljanki od strane ISIS-a, novinarka Amy Whittaker stvara Facebook profil pod pseudonimom Melody Nelson. Predstavlja se kao žena koja je nedavno prešla na islam. A onda ju je kontaktirao Bilel, ISIS-ov borac iz Sirije. Dnevni kontakti s regruterom stavlja na kušnju cijelu istragu jer se i ona polagano, nesvjesno, zaplela u mrežu iskusnog regrutera.
   Formalni sjaj „Profila“ također je jedno od njegovih gotovo fatalnih ograničenja: samo zato što je naš svijet sada u potpunosti na mreži ne znači da je takva i stvarnost. (Bilge Ebiri / New York Magazine / Vulture)
   Je li to sjajan film? Ne, ali to je nešto tako rijetko u bilo kojem mediju, filmu ili bilo gdje - djelo u kojem je oblik doista sadržaj. (Mark Feeney / Boston Globe)
   "Profile" djeluje na nekoliko razina - kao kinematografski podvig, kao studija (dvostruke) osobnosti, kao triler ... ali najviše i kao upozoravajuća priča. (Michael Ordoña / Los Angeles Times)
   Dok mi Bekmambetov priča svoju priču, prošao sam zastrašujuće iskušenje koje me neprestano podsjećalo da to nije dokumentarac... iako se često činio kao takav. (Steven Prokopy / Third Coast Review)
   U konačnici, film je doista uzbudljiv, iznenađujući zbog svog dosljednog ritma i inteligentno predstavljene teme. (Ruben Peralta Rigaud / Cocalecas)
   Film vješto nudi metaforično prazno platno na kojem gledatelji mogu projicirati svoja mišljenja o tome kako se osjećaju prema istraživačkom novinarstvu, mrežnim odnosima i taktikama korištenim u borbi protiv terorizma... (Carla Hay / Culture Mix)
   „Profile“ je zabavan mali film - samo nemojte previše razmišljati o njemu. (Michael Ward / Should I See It)
   „Profile“ je učinkovit, istraživački triler o privlačnosti mrežnih laži nad stvarnim, teškim istinama. (Mark Dujsik / Mark Review Movies)

   https://www.imdb.com/title/tt7826276/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 19.06.

MOJ BRAT LOVI DINOSAURE

Mio fratello rincorre i dinosauri, 2019.
17:00 sati



Mio fratello rincorre i dinosauri, 2019. Stefano Cipani, 101 min. IT
Scenarij:
Fabio Bonifacci prema knjizi Giacoma Mazzariola
Uloge: Alessandro Gassmann, Isabella Ragonese, Rossy de Palma
   Jack je kao dijete bio uvjeren da je njegov brat Gio superjunak s posebnim moćima, baš kao u stripu. Sada, na pragu srednje škole, Jack zna da Gio zapravo ima Downov sindrom i pomalo ga se srami. Kada upozna Ariannu, svoju prvu ljubav, Gioovo nepredvidljivo ponašanje postaje mu sve veći teret. Zabrinut za svoj društveni status u novoj školi, odlučuje sakriti činjenicu da ima brata što nas vodi u emotivan, a često i duhoviti, razvoj događaja unutar njihove obitelji.
   Film je osvojio Nagradu mlade publike Evropske filmske akademije.
   Ako ne možeš voljeti nekoga unatoč njegovim nesavršenstvima i "manama", kako onda očekuješ da tebe netko (za)voli takvog kakav jesi, jedako nesavršenog. Jack će do odjavne špice i iza nje izrasti u bolju osobu, a sličan učinak bi film mogao imati i na gledatelja, kako je uostalom i najavila glumica De Palma na venecijanskoj premijeri. "Ovo je jedan od onih filmova nakon kojih, kad ih pogledate, izađete iz kina kao bolja osoba", rekla je De Palma tom prilikom. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt7997966/?ref_=nv_sr_srsg_0

ZORA

Zora, 2020.
19:30 sati



Zora, 2020. Dalibor Matanić, 110 min. HR
Scenarij:
Dalibor Matanić
Uloge: Tihana Lazović, Krešimir Mikić, Lara Vladović, Maks Kleončić, Nataša Matjašec Rošker, Marko Mandić
   Dok se Matijina obitelj bori s neizliječenom traumom, njihovi sumještani bježe pred nadirućim radikalizmom koji ih dijeli na odabrane i nepoželjne. Izgubivši vjeru, Matija bezuspješno pokušava pronaći pravog sebe, no zora koja obasjava dolinu otkriva da su jedino oruđe protiv traume i zla suočavanje i borba.
   U smislu osvojenih nagrada „Zvizdan, 2015.“ Dalibora Matanića svakako predstavlja jedan od vrhunaca hrvatske kinematografije. U pojedinim intervjuima Matanić je isticao kako je „Zvizdan“ prvi dio trilogije inspiriran njegovom bakom i jednom njenom izjavom o “našima” i “njihovima” koju on tada nije razumio te da će se u narednim dijelovima baviti grijesima ili pogreškama sljedećih generacija svoje obitelji, svojega oca i samoga seb
   „Zora“ će premijeru imati na ljeto. Drugi je to dio trilogije »Sunce«. Osobno mogu reći da je »Zvizdan« bio prijemčljiviji film, no što će to biti »Zora«, »Zora« je avangardnija, ide radikalno naprijed. Bavimo se svim onim preprekama koje mogu uništiti ljubav, a ljubav mora ojačati kako bi pobjedila cinizam i negativne društvene pokrete. Bavimo se i ljudima, pojedincima, i društvom. Radnja je smještena u blagu budućnost, nekoliko godina ispred vremena u kojem sad živimo i »predviđa« neke stvari koje bi se mogle dogoditi, ako ne poštujemo humane postulate.  (redatelj Dalibor Matanić)
   „Zora“ - kad je bio napad na Capitol Hill, to je neka jeza koju sam htio postići u filmu. Jeza od neposredne i nepoznate budućnosti i jeza od povratka prošlosti, što bi kod nas značilo fašizma i nacizma. „Zora“ ide u blisku budućnost s mojom velikom filmskom nadom da se stvari mogu promijeniti na bolje i da ljubav na kraju dana ipak može pobijediti. (redatelj Dalibor Matanić)
   Poslije ovog filma se šuti. „Zora“' je film koji će vas natjerati da imate razgovor sami sa sobom i shvatite svu dubinu sjajne priče u koju nas uvodi isti takav redatelj. (Jugoslav Pantelić, umjetnički direktor FEST-a nakon premijere filma)
   „Zora“ je dostojan nastavak „Zvizdana“, vrijedan dodatak zamišljenoj trilogiji „Sunca“ i jedan od kreativnih, izvedbenih i humanističkih vrhunaca hrvatske kinematografije. (Marko Stojiljković, zonafilma.com)

https://www.imdb.com/title/tt13153956/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 23.06.

THE CIRCUS DIRECTOR

Vive la France, 2014.
19:30 sati



KINO CIRKUS
Vive la France, 2014. Titti Johnson, Helgi Felixson, 75 min. IS/SW

   Islandski dokumentarni film koji prati Tilde Björfors, direktoricu švedskog Cirkus Cirkör, jedne od najuspješnijih svjetskih suvremenih cirkuskih kompanija.  Cirkus Cirkör nastao je nakon posjeta Tilde i nekoliko umjetnika Parizu gdje su se zaljubili u umjetnost suvremenog cirkusa i odlučili izgraditi jednu takvu priču u Stockholmu. Dvadeset godina od ovog posjeta, 2 milijuna ljudi diljem svijeta vidjelo je predstave Cirkus Cirköra.
https://www.imdb.com/title/tt3527010/?ref_=fn_al_nm_1a

ČETVRTAK / 24.06.

NAJBOLJE OD NJIH

Their Finest, 2016.
19:30 sati



Their Finest, 2016. Lone Scherfig, 117 min. UKSW/FR
Scenarij:
Gaby Chiappe prema romanu „Their Finest Hour and a Half“ Lise Evan
Uloge: Bill Nighy, Gemma Arterton, Sam Claflin
   London je ispražnjen od muškaraca jer Drugi je svjetski rat i oni su otišli na front. Catrin Cole dobiva posao spisateljice za propagandne filmove koji trebaju „ženski dodir“. Njezin prirodni talent brzo je zapažen od strane žustrog filmskog producenta Buckleya koji, da nije rata, nikada ne bi upoznao Catrin. U vrijeme kada je moral države u pitanju, Catrin, Buckley i živopisna radna ekipa furiozno stvaraju film koji će zagrijati srca nacije. Dok bombe padaju oko njih, Catrin otkriva da se drama, komedija i strast odvijaju podjednako iza i ispred kamere.
   Nošen sjajnom izvedbom Gemme Arterton, film elegantno kombinira komediju i ratnu dramu... (konsenzus kritičara/rotten tomatoes)
   Ugodna ljubavna priča i niz sjajnih britanskih glumaca. Najkraće: šarmantni eskapizam. (John Doyle/Globe and Mail)
   Dirljiv, dobro odglumljen, a ponekad i prilično zabavan za gledanje. (Anne Cohen/Rafinnery 29)
   U mojim je očima blizu kino savršenstva. (Charlotte Harrison/ Charlotte Sometimes Goes to the Movies)

https://www.imdb.com/title/tt1661275/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 25.06.

OKUS OSVETE

Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018.
17:00 sati



Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018. Christoffer Boe, 117 min. DK/DE
Scenarij:
Nikolaj Arcel, Bo Hr. Hansen i Mikkel Nørgaard po romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Johanne Louise Schmidt
   Dvojica radnika slučajno otkriju uznemirujući prizor u starom stanu u Kopenhagenu: skrivena iza lažnog zida nalaze se tri mumificirana leša postavljena u sjedeći položaj za stolom uz još jedno prazno mjesto. Slučaj vrlo brzo završava u rukama detektiva Carla Mørcka i njegovog pomoćnika Assada koji u što kraćem roku moraju otkriti tko su mumificirani leševi kao i za koga je namijenjeno četvrto, prazno mjesto za stolom. Carl i Assad kreću u potragu za vlasnikom stana koja ih dovodi do zlokobne institucije za „problematične“ djevojke na otoku Sprogø, na kojem su ekstremno zapuštanje i medicinski eksperimenti nasilne sterilizacije dio svakodnevnog života. Premda se za strahote otoka Sprogø smatra da pripadaju prošlosti Danske, i danas postoje ljudi koji smatraju da eksperimenti nikada nisu prestali. Carl i Assad započinju utrku s vremenom kako bi spriječili nova ubojstva i napade…
   Komercijalno najuspješniji film u povijesti danske kinematografije, ekranizacija je uspješnog romana Jussi Adler-Olsena. Jussi Adler-Olsen danski je pisac rođen 1950. u Kopenhagenu. Studiji sociologije, politologije i filmske umjetnosti, kao i odrastanje uz oca koji je kao psihijatar radio po raznim mentalnim ustanovama, omogućili su mu direktan uvid u krajnje raznovrsnu tematiku o kojoj piše, od ekstremnih oblika mentalnih bolesti do međunarodnih urota. Spisateljsku karijeru započeo je trilerima o međunarodnim zavjerama, a najpoznatiji je po seriji trilera (7) o policijskom inspektoru Carlu Mørcku.
    Ljubitelji misterioznih krimića i trilera već ionako jako dobro znaju da s avanturama detektiva iz Odjela Q sigurno neće promašiti. (gambee82.blogspot.com)
   Intrigantan triler s zadovoljavajućim završetkom drži vas u rukama od početka do kraja. (Fella_shibby/imdb.com)
   Smatrao sam da Britanciradenajbolje policijske psihološke drame! Ali, demantiran sam ovim filmom sjajnog scenarija, glume, režije i nadasve fotografije. A sad krećem u čitanje romana ovog nevjerojatnog pisca. (brianable/ imdb.com)
   Moram priznati da je ovo najbolji danski kriminalistički film ikad snimljen (sebastiansallingkierkegaard/imdb.com).

https://www.imdb.com/title/tt6916362/?ref_=nv_sr_srsg_0

ZORA

Zora, 2020.
19:30 sati



Zora, 2020. Dalibor Matanić, 110 min. HR
Scenarij:
Dalibor Matanić
Uloge: Tihana Lazović, Krešimir Mikić, Lara Vladović, Maks Kleončić, Nataša Matjašec Rošker, Marko Mandić
   Dok se Matijina obitelj bori s neizliječenom traumom, njihovi sumještani bježe pred nadirućim radikalizmom koji ih dijeli na odabrane i nepoželjne. Izgubivši vjeru, Matija bezuspješno pokušava pronaći pravog sebe, no zora koja obasjava dolinu otkriva da su jedino oruđe protiv traume i zla suočavanje i borba.
   U smislu osvojenih nagrada „Zvizdan, 2015.“ Dalibora Matanića svakako predstavlja jedan od vrhunaca hrvatske kinematografije. U pojedinim intervjuima Matanić je isticao kako je „Zvizdan“ prvi dio trilogije inspiriran njegovom bakom i jednom njenom izjavom o “našima” i “njihovima” koju on tada nije razumio te da će se u narednim dijelovima baviti grijesima ili pogreškama sljedećih generacija svoje obitelji, svojega oca i samoga seb
   „Zora“ će premijeru imati na ljeto. Drugi je to dio trilogije »Sunce«. Osobno mogu reći da je »Zvizdan« bio prijemčljiviji film, no što će to biti »Zora«, »Zora« je avangardnija, ide radikalno naprijed. Bavimo se svim onim preprekama koje mogu uništiti ljubav, a ljubav mora ojačati kako bi pobjedila cinizam i negativne društvene pokrete. Bavimo se i ljudima, pojedincima, i društvom. Radnja je smještena u blagu budućnost, nekoliko godina ispred vremena u kojem sad živimo i »predviđa« neke stvari koje bi se mogle dogoditi, ako ne poštujemo humane postulate.  (redatelj Dalibor Matanić)
   „Zora“ - kad je bio napad na Capitol Hill, to je neka jeza koju sam htio postići u filmu. Jeza od neposredne i nepoznate budućnosti i jeza od povratka prošlosti, što bi kod nas značilo fašizma i nacizma. „Zora“ ide u blisku budućnost s mojom velikom filmskom nadom da se stvari mogu promijeniti na bolje i da ljubav na kraju dana ipak može pobijediti. (redatelj Dalibor Matanić)
   Poslije ovog filma se šuti. „Zora“' je film koji će vas natjerati da imate razgovor sami sa sobom i shvatite svu dubinu sjajne priče u koju nas uvodi isti takav redatelj. (Jugoslav Pantelić, umjetnički direktor FEST-a nakon premijere filma)
   „Zora“ je dostojan nastavak „Zvizdana“, vrijedan dodatak zamišljenoj trilogiji „Sunca“ i jedan od kreativnih, izvedbenih i humanističkih vrhunaca hrvatske kinematografije. (Marko Stojiljković, zonafilma.com)

https://www.imdb.com/title/tt13153956/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 26.06.

MALA SIRENA

17:00 sati



(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
The Little Mermaid, 1989. Ron Clements, John Musker, 83 min. US

   Jedan od najpopularnijih animiranih filmova svih vremena.
   Ariel, sirena-princeza slobodnog duha teži postati dijelom ljudskog svijeta. Nakon neobično hrabre pogodbe s Ursulom, podlom morskom vješticom, Ariel kreće u avanturu života. Uz prijatelje Floundera i Sebastiana, Ariel će trebati mnogo hrabrosti i odlučnosti da uspješno riješi probleme iz oba njena svijeta.
https://www.imdb.com/title/tt0097757/?ref_=nv_sr_srsg_3

NAJBOLJE OD NJIH

Their Finest, 2016.
19:30 sati



Their Finest, 2016. Lone Scherfig, 117 min. UKSW/FR
Scenarij:
Gaby Chiappe prema romanu „Their Finest Hour and a Half“ Lise Evan
Uloge: Bill Nighy, Gemma Arterton, Sam Claflin
   London je ispražnjen od muškaraca jer Drugi je svjetski rat i oni su otišli na front. Catrin Cole dobiva posao spisateljice za propagandne filmove koji trebaju „ženski dodir“. Njezin prirodni talent brzo je zapažen od strane žustrog filmskog producenta Buckleya koji, da nije rata, nikada ne bi upoznao Catrin. U vrijeme kada je moral države u pitanju, Catrin, Buckley i živopisna radna ekipa furiozno stvaraju film koji će zagrijati srca nacije. Dok bombe padaju oko njih, Catrin otkriva da se drama, komedija i strast odvijaju podjednako iza i ispred kamere.
   Nošen sjajnom izvedbom Gemme Arterton, film elegantno kombinira komediju i ratnu dramu... (konsenzus kritičara/rotten tomatoes)
   Ugodna ljubavna priča i niz sjajnih britanskih glumaca. Najkraće: šarmantni eskapizam. (John Doyle/Globe and Mail)
   Dirljiv, dobro odglumljen, a ponekad i prilično zabavan za gledanje. (Anne Cohen/Rafinnery 29)
   U mojim je očima blizu kino savršenstva. (Charlotte Harrison/ Charlotte Sometimes Goes to the Movies)

https://www.imdb.com/title/tt1661275/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 30.06.

TEREZA 37

19:30 sati



POBJEDNIK PULSKOG FESTIVALA (2020)
Tereza 37, 2020. Danilo Šerbedžija, 100 min. HR
Scenarij:
Lana Barić
Uloge: Lana Barić, Ivana Roščić, Leon Lučev, Dragan Mićanović, Marija Škaričić, Goran Marković, Goran Bogdan
   Tereza ima 37 godina i već je godinama u braku s pomorcem Markom. Živi u Splitu. Upravo je doživjela svoj četvrti spontani pobačaj. Saznaje kako postoji velika vjerojatnost da nije genetski kompatibilna sa svojim suprugom. Već duže vrijeme osjeća pritisak najbliže okoline, roditelja i mlađe sestre koja ima već troje djece. Započinje preispitivati svoj rutinirani brak, susreće nove muškarce. Upoznajemo neku novu Terezu. Njezino ponašanje pokreće niz događaja koji će joj promijeniti život, u duhu njezine novostečene slobode i istine koja je samo njena.
   Dramaturški, vizualno i glumački, „Tereza 37“ spada u sam vrh suvremene hrvatske kinematografije, dok su važna tema i njena filigranska, a pristupačna i nenametljiva obrada razlog zašto bi film trebalo uvrstiti na popis obavezne domaće filmske lektire. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
   Nije Terezu lako (za)voljeti, nismo uvijek načisto s njom, ali Šerbedžija i Barić je uspijevaju prikazati kao ljudsko biće, osobito u (za recentnu hrvatsku kinematografiju) iznenađujuće emotivnoj završnici kad Barić i Mićanović "sanremovski" pjevaju "Felicita" kao Romina Power i Al Bano. Scena karaoke-dueta jedna je od redateljsko-glumački najljudskijih i najemotivnijih u (novijem) hrvatskom filmu. (Marko Njegić, SD)
   To što vas priča drži intenzivno zahvaljujemo odličnom scenariju Lane Barić, koja je zakoračila u prostore potpuno nepoznate našem filmu. (Nenad Polimac, JL)
   Glumačka podjela je u cjelini izvrsna, scenarij je daleko iznad domaćih standarda, a odlična je i režija Danila Šerbedžije koji u ranijim filmovima (“Sedamdeset i dva dana”, “Oslobođenje Skopja”) nije dao naslutiti da ima sluha za ovako diskretan i višeslojan prosede. (Nenad Polimac, JL)
To je izvrsna, snažna, inteligentna i veoma dojmljiva drama, koje je scenarij napisala vrsna filmska i kazališna glumica Lana Barić, koja je i utjelovila naslovni lik. Iako joj je to scenaristički prvijenac, pokazala je da vrlo pronicljivo, pametno i emotivno povezuje osobne, vrlo intimne probleme likova i socijalnoga okruženja, tradicije i običaja. (Marijana Jakovljević, Glas Koncila)
  
Žiri beogradskog FEST-a je nagradio hrvatsku glumicu Lanu Barić "za hrabru, temeljnu kreaciju žene u potrazi za slobodom". Ključna riječ je, čini se, "temeljna", što glavni ženski lik filma "Tereza 37", temeljen na dalmatinskim ženama koje Lana poznaje i voli, čini univerzalnim i prepoznatljivim izvan Splita i Dalmacije. „Ispast će banalno bilo što da kažem, zato što jako puno žena, ipak najviše žena, izdvaja detalje i to različite detalje u kojima prepoznaju nešto svoje. Ja sam je pisala iz neke istine svog odrastanja u Splitu i ljudi valjda prepoznaju tu istinu. Nije ona uvijek lijepa, ta istina, dapače, ali je takva. Meni je drago da ljudi reagiraju i da imaju potrebu podijeliti tu reakciju, sad je to već svaki put tako, kad god imamo neku projekciju. Čini se da jesmo uboli nešto što je autentično i onda sam mirna, jer ljudima znači.“ (Lana Barić)
   Pula 2020. Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za režiju (Danilo Šerbedžija); Zlatna arena za scenarij (Lana Barić); Zlatna arena za sporednu žensku ulogu (Ivana Roščić); Zlatna arena za masku (Snježana Gorup); Zlatna arena za montažu (Dubravka Turić)
   Zagreb Film Festival 2020. Zlatni bicikl
   Balkanski festival novog filma u Stockholmu 2021. Nagrada za ženska postignuća (Danilo Šerbedžija)
   FEST 2021. Najbolja ženska uloga (Lana Barić)
https://www.imdb.com/title/tt12794392/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 01.07.

OKUS OSVETE

Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018.
19:30 sati



Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018. Christoffer Boe, 117 min. DK/DE
Scenarij:
Nikolaj Arcel, Bo Hr. Hansen i Mikkel Nørgaard po romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Johanne Louise Schmidt
   Dvojica radnika slučajno otkriju uznemirujući prizor u starom stanu u Kopenhagenu: skrivena iza lažnog zida nalaze se tri mumificirana leša postavljena u sjedeći položaj za stolom uz još jedno prazno mjesto. Slučaj vrlo brzo završava u rukama detektiva Carla Mørcka i njegovog pomoćnika Assada koji u što kraćem roku moraju otkriti tko su mumificirani leševi kao i za koga je namijenjeno četvrto, prazno mjesto za stolom. Carl i Assad kreću u potragu za vlasnikom stana koja ih dovodi do zlokobne institucije za „problematične“ djevojke na otoku Sprogø, na kojem su ekstremno zapuštanje i medicinski eksperimenti nasilne sterilizacije dio svakodnevnog života. Premda se za strahote otoka Sprogø smatra da pripadaju prošlosti Danske, i danas postoje ljudi koji smatraju da eksperimenti nikada nisu prestali. Carl i Assad započinju utrku s vremenom kako bi spriječili nova ubojstva i napade…
   Komercijalno najuspješniji film u povijesti danske kinematografije, ekranizacija je uspješnog romana Jussi Adler-Olsena. Jussi Adler-Olsen danski je pisac rođen 1950. u Kopenhagenu. Studiji sociologije, politologije i filmske umjetnosti, kao i odrastanje uz oca koji je kao psihijatar radio po raznim mentalnim ustanovama, omogućili su mu direktan uvid u krajnje raznovrsnu tematiku o kojoj piše, od ekstremnih oblika mentalnih bolesti do međunarodnih urota. Spisateljsku karijeru započeo je trilerima o međunarodnim zavjerama, a najpoznatiji je po seriji trilera (7) o policijskom inspektoru Carlu Mørcku.
    Ljubitelji misterioznih krimića i trilera već ionako jako dobro znaju da s avanturama detektiva iz Odjela Q sigurno neće promašiti. (gambee82.blogspot.com)
   Intrigantan triler s zadovoljavajućim završetkom drži vas u rukama od početka do kraja. (Fella_shibby/imdb.com)
   Smatrao sam da Britanciradenajbolje policijske psihološke drame! Ali, demantiran sam ovim filmom sjajnog scenarija, glume, režije i nadasve fotografije. A sad krećem u čitanje romana ovog nevjerojatnog pisca. (brianable/ imdb.com)
   Moram priznati da je ovo najbolji danski kriminalistički film ikad snimljen (sebastiansallingkierkegaard/imdb.com).

https://www.imdb.com/title/tt6916362/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 02.07.

OKUS OSVETE

Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018.
17:00 sati



Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018. Christoffer Boe, 117 min. DK/DE
Scenarij:
Nikolaj Arcel, Bo Hr. Hansen i Mikkel Nørgaard po romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Johanne Louise Schmidt
   Dvojica radnika slučajno otkriju uznemirujući prizor u starom stanu u Kopenhagenu: skrivena iza lažnog zida nalaze se tri mumificirana leša postavljena u sjedeći položaj za stolom uz još jedno prazno mjesto. Slučaj vrlo brzo završava u rukama detektiva Carla Mørcka i njegovog pomoćnika Assada koji u što kraćem roku moraju otkriti tko su mumificirani leševi kao i za koga je namijenjeno četvrto, prazno mjesto za stolom. Carl i Assad kreću u potragu za vlasnikom stana koja ih dovodi do zlokobne institucije za „problematične“ djevojke na otoku Sprogø, na kojem su ekstremno zapuštanje i medicinski eksperimenti nasilne sterilizacije dio svakodnevnog života. Premda se za strahote otoka Sprogø smatra da pripadaju prošlosti Danske, i danas postoje ljudi koji smatraju da eksperimenti nikada nisu prestali. Carl i Assad započinju utrku s vremenom kako bi spriječili nova ubojstva i napade…
   Komercijalno najuspješniji film u povijesti danske kinematografije, ekranizacija je uspješnog romana Jussi Adler-Olsena. Jussi Adler-Olsen danski je pisac rođen 1950. u Kopenhagenu. Studiji sociologije, politologije i filmske umjetnosti, kao i odrastanje uz oca koji je kao psihijatar radio po raznim mentalnim ustanovama, omogućili su mu direktan uvid u krajnje raznovrsnu tematiku o kojoj piše, od ekstremnih oblika mentalnih bolesti do međunarodnih urota. Spisateljsku karijeru započeo je trilerima o međunarodnim zavjerama, a najpoznatiji je po seriji trilera (7) o policijskom inspektoru Carlu Mørcku.
    Ljubitelji misterioznih krimića i trilera već ionako jako dobro znaju da s avanturama detektiva iz Odjela Q sigurno neće promašiti. (gambee82.blogspot.com)
   Intrigantan triler s zadovoljavajućim završetkom drži vas u rukama od početka do kraja. (Fella_shibby/imdb.com)
   Smatrao sam da Britanciradenajbolje policijske psihološke drame! Ali, demantiran sam ovim filmom sjajnog scenarija, glume, režije i nadasve fotografije. A sad krećem u čitanje romana ovog nevjerojatnog pisca. (brianable/ imdb.com)
   Moram priznati da je ovo najbolji danski kriminalistički film ikad snimljen (sebastiansallingkierkegaard/imdb.com).

https://www.imdb.com/title/tt6916362/?ref_=nv_sr_srsg_0

NAJBOLJE OD NJIH

Their Finest, 2016.
19:30 sati



Their Finest, 2016. Lone Scherfig, 117 min. UKSW/FR
Scenarij:
Gaby Chiappe prema romanu „Their Finest Hour and a Half“ Lise Evan
Uloge: Bill Nighy, Gemma Arterton, Sam Claflin
   London je ispražnjen od muškaraca jer Drugi je svjetski rat i oni su otišli na front. Catrin Cole dobiva posao spisateljice za propagandne filmove koji trebaju „ženski dodir“. Njezin prirodni talent brzo je zapažen od strane žustrog filmskog producenta Buckleya koji, da nije rata, nikada ne bi upoznao Catrin. U vrijeme kada je moral države u pitanju, Catrin, Buckley i živopisna radna ekipa furiozno stvaraju film koji će zagrijati srca nacije. Dok bombe padaju oko njih, Catrin otkriva da se drama, komedija i strast odvijaju podjednako iza i ispred kamere.
   Nošen sjajnom izvedbom Gemme Arterton, film elegantno kombinira komediju i ratnu dramu... (konsenzus kritičara/rotten tomatoes)
   Ugodna ljubavna priča i niz sjajnih britanskih glumaca. Najkraće: šarmantni eskapizam. (John Doyle/Globe and Mail)
   Dirljiv, dobro odglumljen, a ponekad i prilično zabavan za gledanje. (Anne Cohen/Rafinnery 29)
   U mojim je očima blizu kino savršenstva. (Charlotte Harrison/ Charlotte Sometimes Goes to the Movies)

https://www.imdb.com/title/tt1661275/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 03.07.

NAJBOLJE OD NJIH

Their Finest, 2016.
17:00 sati



Their Finest, 2016. Lone Scherfig, 117 min. UKSW/FR
Scenarij:
Gaby Chiappe prema romanu „Their Finest Hour and a Half“ Lise Evan
Uloge: Bill Nighy, Gemma Arterton, Sam Claflin
   London je ispražnjen od muškaraca jer Drugi je svjetski rat i oni su otišli na front. Catrin Cole dobiva posao spisateljice za propagandne filmove koji trebaju „ženski dodir“. Njezin prirodni talent brzo je zapažen od strane žustrog filmskog producenta Buckleya koji, da nije rata, nikada ne bi upoznao Catrin. U vrijeme kada je moral države u pitanju, Catrin, Buckley i živopisna radna ekipa furiozno stvaraju film koji će zagrijati srca nacije. Dok bombe padaju oko njih, Catrin otkriva da se drama, komedija i strast odvijaju podjednako iza i ispred kamere.
   Nošen sjajnom izvedbom Gemme Arterton, film elegantno kombinira komediju i ratnu dramu... (konsenzus kritičara/rotten tomatoes)
   Ugodna ljubavna priča i niz sjajnih britanskih glumaca. Najkraće: šarmantni eskapizam. (John Doyle/Globe and Mail)
   Dirljiv, dobro odglumljen, a ponekad i prilično zabavan za gledanje. (Anne Cohen/Rafinnery 29)
   U mojim je očima blizu kino savršenstva. (Charlotte Harrison/ Charlotte Sometimes Goes to the Movies)

https://www.imdb.com/title/tt1661275/?ref_=fn_al_tt_1

OKUS OSVETE

Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018.
19:30 sati



Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018. Christoffer Boe, 117 min. DK/DE
Scenarij:
Nikolaj Arcel, Bo Hr. Hansen i Mikkel Nørgaard po romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Johanne Louise Schmidt
   Dvojica radnika slučajno otkriju uznemirujući prizor u starom stanu u Kopenhagenu: skrivena iza lažnog zida nalaze se tri mumificirana leša postavljena u sjedeći položaj za stolom uz još jedno prazno mjesto. Slučaj vrlo brzo završava u rukama detektiva Carla Mørcka i njegovog pomoćnika Assada koji u što kraćem roku moraju otkriti tko su mumificirani leševi kao i za koga je namijenjeno četvrto, prazno mjesto za stolom. Carl i Assad kreću u potragu za vlasnikom stana koja ih dovodi do zlokobne institucije za „problematične“ djevojke na otoku Sprogø, na kojem su ekstremno zapuštanje i medicinski eksperimenti nasilne sterilizacije dio svakodnevnog života. Premda se za strahote otoka Sprogø smatra da pripadaju prošlosti Danske, i danas postoje ljudi koji smatraju da eksperimenti nikada nisu prestali. Carl i Assad započinju utrku s vremenom kako bi spriječili nova ubojstva i napade…
   Komercijalno najuspješniji film u povijesti danske kinematografije, ekranizacija je uspješnog romana Jussi Adler-Olsena. Jussi Adler-Olsen danski je pisac rođen 1950. u Kopenhagenu. Studiji sociologije, politologije i filmske umjetnosti, kao i odrastanje uz oca koji je kao psihijatar radio po raznim mentalnim ustanovama, omogućili su mu direktan uvid u krajnje raznovrsnu tematiku o kojoj piše, od ekstremnih oblika mentalnih bolesti do međunarodnih urota. Spisateljsku karijeru započeo je trilerima o međunarodnim zavjerama, a najpoznatiji je po seriji trilera (7) o policijskom inspektoru Carlu Mørcku.
    Ljubitelji misterioznih krimića i trilera već ionako jako dobro znaju da s avanturama detektiva iz Odjela Q sigurno neće promašiti. (gambee82.blogspot.com)
   Intrigantan triler s zadovoljavajućim završetkom drži vas u rukama od početka do kraja. (Fella_shibby/imdb.com)
   Smatrao sam da Britanciradenajbolje policijske psihološke drame! Ali, demantiran sam ovim filmom sjajnog scenarija, glume, režije i nadasve fotografije. A sad krećem u čitanje romana ovog nevjerojatnog pisca. (brianable/ imdb.com)
   Moram priznati da je ovo najbolji danski kriminalistički film ikad snimljen (sebastiansallingkierkegaard/imdb.com).

https://www.imdb.com/title/tt6916362/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 05.07.

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 06.07.

NAJLJEPŠE GODINE

Gli anni più belli, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Gli anni più belli, 2020. Gabriele Muccino, 129 min. IT
Scenarij:
Gabriele Muccino i Paolo Costello prema vlastitoj priči
Uloge: Pierfrancesco Favino, Micaela Ramazzotti, Kim Rossi Stuart
   Saga o četvero prijatelja i njihovu odnosu, ispripovijedana u rasponu od 40 godina.
   Italija, 1980. Šesnaestogodišnji idealisti Paolo, Giulio i Riccardo bliski su poput braće i dijele sve. Tu je i Gemma, Paolova djevojka, koja uskoro postaje neizostavni dio ekipe. No život nikada ne ide u očekivanom smjeru i mladi prijatelji krenut će različitim putevima. Njihove dogodovštine, nade, uspjesi i neuspjesi isprepleću se u dirljive i zabavne priče o prijateljstvu i ljubavi, stvarajući pritom bogatu tapiseriju Italije i različitih era njezine moderne povijesti.
   "Gli anni più belli" je još jedan dobar Muccinov film, njegov ponajbolji uz/iza " L'ultimo bacio / The Last Kiss", a svakako najambiciozniji. Priča pokriva golemi vremenski period od čak 40 godina (1980.- 2020.), kronicirajući živote trojice najboljih prijatelja i jedne djevojke od tinejdžerskih godina nadalje, njihova zaljubljivanja, ljubavna razočaranja, zaposlenja, ženidbe, rastave... (Marko Njegić, SD)
   Karakterizacija likova veoma je dobro profilirana, a oni se nekoliko puta u filmu, opisujući događaje i navodeći sjećanja, izravno obraćaju gledateljima u kameru, probijajući takozvani četvrti zid. Dramaturgija složene radnje, sa svim usponima i padovima, vrlo je dobra, glumci su izvrsni, a lijepa glazba Nicole Piovanija, i ilustrativna i pjesme, potkrjepljuje protok vremena. Ono što odolijeva vremenu i spaja jest jedinstveno, pravo prijateljstvo… (Marijana Jakovljević / Glas Koncila)
   Svjetla »Najljepših godina« su svjetla sjećanja, kad smo se toliko voljeli. Kad smo vjerovali da će naša prijateljstva trajati vječno. Iako će se ona rasplinuti kao da nikad nisu postojala. Ovo je možda najljepši Muccinov film. (Dragan Rubeša, Novi List)

https://www.imdb.com/title/tt9392248/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 07.07.

OTAC

Otac, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 08.07.

MINARI

Minari, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   OSCAR: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 09.07.

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 10.07.

ZEMLJA NOMADA

Nomadland, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Nomadland, 2020. Chloé Zhao, 110 min. US
Scenarij:
Chloé Zhao prema knjizi Jessice Bruder
Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI FILM, NAJBOLJA REŽIJA
   OSCAR: NAJBOLJI FILM, REŽIJA I GLAVNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJI FILM, REŽIJA, GLAVNA ŽENSKA ULOGA I FOTOGRAFIJA
   „Nomadland“ kombinira dokumentarnu i fikcijsku formu, a temelji se na istoimenoj knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine koja je istraživala subkulturu Amerikanaca starije životne dobi koji su, izgubivši sve u recesiji 2008., napustili dotadašnji način života i počeli živjeti nomadski, putujući zemljom u svojim kombijima-kućama u potrazi za sezonskim poslovima. Treći je film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Na različitm festivalima i anketama "Zemlja nomada" osvojila je 227 (različitih) nagrada te dodatne (nepotvrđene) 132 nominacije.
   Radnja prati Fern, sredovječnu ženu koja ostane bez posla nakon gašenja tvornice gipsa u Nevadi te odluči prodati svoje stvari i kupiti kombi u kojem će živjeti, kojim će putovati i iz kojeg će tražiti novi posao. Prvi njezin poslovni angažman je u Amazonovom distributivnom centru, pa se, uzimajući u obzir početni motiv (propast tvornice uz posljedično brisanje poštanskog broja mjesta i tihu deložaciju radnika), može pretpostaviti da film suvereno zauzima oštar kritički stav prema kapitalističkom načinu proizvodnje i svoj nesigurnosti u raljama poslovne hirovitosti koja uz progresivno otuđivanje radnika uz njega ide. Ali to nije tako.
   Zapravo su sporedni likovi (naturščici) puno uvjerljiviji i intrigantniji od same Fern – od Boba Wellsa, svojevrsnog gurua nomadskog pokreta koji organizira godišnje okupljanje nomada u Arizoni, do Fernine vedre prijateljice Linde May, koja je ujedno središnja figura u knjizi Jessice Bruder. Vjerojatno bi i film bio zanimljiviji da je snimljen u formi “klasičnog” dokumentarca, umjesto ovog žanrovskog hibrida sa slavnom holivudskom glumicom u glavnoj ulozi. (Tihana Bertek / voxfeminae.net)
   Ljepota ovog filma leži u slavljenju slobode bez zamjeranja, bez optužbi i bez pretenzija na općedruštveno, u slavljenju stalne mijene i nanovo pronađene ljudske izgubljenosti. (Ante Nenadić / Lupiga.com)
   „Nomadland“ je poput otkrivanja nove zemlje, one koju ćete možda htjeti posjetiti više puta. (Anthony Oliver Scott / New York Times)
   Željela sam se fokusirati na ljudsko iskustvo i stvari koje nadilaze političke stavove i nekako su univerzalne – gubitak voljene osobe, potraga za domom... (redateljica Chloé Zhao)

   Kineski mediji u početku su pozdravili uspjeh filma na Zlatnom globusu, a vlada i mnogi kineski građani pobjedu su slavili su kao svoju. Međutim, nakon što su se ponovo pojavili intervjui iz 2013. godine u kojima je Zhao kritizirala Kinu kao "mjesto puno laži", kineska je vlada 5. ožujka 2021. na internetu cenzurirala svaki spomen „Nomadlanda“.
https://www.imdb.com/title/tt9770150/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UTORAK / 13.07.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: KUM

The Godfather, 1972.
21:30 sati



PONUDA KOJU NE MOŽETE ODBITI
The Godfather, 1972. 175 min.

   AUTORSKI TIM: Albert S.Rudy (producent), Francis Ford Coppola (redatelj - nominiran za Oscara), Mario Puzo & Francis Ford Coppola (scenaristi prema Puzovom romanu - osvojili Oscara za adaptirani scenarij), Gordon Willis (fotografija), William H.Reynolds, Peter Zinner, Marc Laub, Murray Solomon (montažeri - nominacija za Oscara), Nino Rota (skladatelj), Carlo Savina (glazbeni urednik), Dean Tavoularis (scenografija), Anna Hill Johnstone (kostimografija - nominacija za Oscara), Phil Rhodes (šminka), Bud Grenzbach, Richard Portman,  Christopher Newman (zvuk - nominacija za Oscara)
   ULOGE: Marlon Brando - osvojio Oscara (Don Vito Corleone), Al Pacino - nominiran za sporednu mušku ulogu (Michael Corleone), James Caan - nominiran za Oscara (Sonny Corleone), Richardo Castellano (Clemenza), Robert Duvall - nominiran za Oscara (Tom Hagen), Sterling Hayden (McCluskey), John Maley (Jack Woltz), Diane Keaton (Kay Adams), Al Lettieri (Solozzo), Abe Vigoda (Tessio), Talia Shire (Connie Rizzi), John Cazale (Fredo Corleone), Gianni Russo (Carlo Rizzi), Morgana King (mama Corleone), Richard Conte (Barzini), Lenny Montana (Luca Brasi), Salvatore Corsito (Bonasera), Alex Rocco (Moe Green), Al Martino (Johnny Fontane), Tony Giorgio (Bruno Tattaglia), Victor Rendina (Phillip Tattaglia), Simonetta Stefanelli (Apollonia), Corrado Gaipa (don Tommasino)...

   Prije 50 godina započelo je snimanje impresivne Coppoline i Puzoove kriminalističke sage o časti, odanosti ali i brutalnosti - najutjecajnijeg i najcitiranijeg filma u povijesti sedme umjetnosti. Premijera je, umjesto najavljene za Božić 1971. prebačena na 14.3. 1972. u New York, u kino Loew's State.

  "Namjera mi je bila napraviti autentični film o kriminalcima talijanskog podrijetla.  Kako su živjeli, kako su se ponašali, način na koji su se odnosili prema svojim obiteljima, te kako su proslavljali svoje svečanosti i rituale..." (Francis Ford Coppola)

   Oduvijek sam zamišljao KUMA kao priču o jednom velikom kralju koji ima tri sina. Najstariji je posjedovao naivno djetinjasti i ljepuškasti izgled, drugi čežnju i agresivnost, dok je trećeg karakterizirala spretnost i sposobnost zapovijedanja... (Francis Ford Coppola)

   Upoznao sam podosta mafijaša i svi su bili zadovoljni nakon gledanja filma. S poštovanjem su govorili o mojoj izvedbi. I nikad mi nisu dali platiti račun u Maloj Italiji. (Marlon Brando)

   Topao i pun ljubavi. Istovremeno brutalan, nasilan, odlučan i lepršav portret obiteljskog rituala i časti. Izuzetno šokantan prikaz obračunavanja u svijetu kriminala. Sve te suprotnosti dijelovi su fascinantnog, klasičnog Coppolinog (dvodijelnog) kriminalističkog epa koji sadrži cjelovitu priču o obitelji Corleone svrstavajući se u najupečatljivija ostvarenja svjetske kinematografije. Dominirajuća ravnoteža napetosti u obiteljskim odnosima i prijateljstvu medu okrutnim svijetom kriminala upravo je i neobično zanimljiv sa svim svojim kontradikcijama. Čast i ponos. Odanost. Ali i nasilje, brutalnost i ubojstva kao sredstva koja streme jednom jedinom cilju - moći.
   Početkom sedamdesetih ništa nije nagovještavalo ono što je Coppolu kasnije odvelo u legendu, medu najkreativnije i najuspješnije filmske autore današnjice. Coppoli, potpuno nespremnom, ponuđena je režija "Kuma", bestsellera Marija Puzoa. Sinopsis romana, do tada nepoznatog Puzoa, otkupio je producent Albert S. Ruddy za 35 000 US$ (kasnije Puzo dobija za doradu još 100 000 US$ i mali postotak od prikazivanja) mnogo prije no što je roman uopće postao bestseller. Scenarij, gdje je naknadno angažiran i autor romana, Mario Puzo, konačno je dovršen 13. ožujka 1971., a film je bio planiran za prikazivanje za Božić 1971. Albert S. Ruddy je u početku planirao film osrednjeg budžeta (2 milijuna US$, a kasnije je odobrio 6) i angažirao Coppolu pošto mu je odgovarao redatelj kojeg bi lako mogao kontrolirati. No, prevario se - Coppola nije osoba koju je lako kontrolirati. Potanko ispitujući projekt, pozdravlja priču vidno impresioniran vizionarski pretpostavljajući kakav će uspjeh i komercijalni efekt imati (od premijernog prikazivanja u ožujku 1972. film je počeo puniti filmske kase obarajući sve rekorde, jednako obožavan od publike i od kritike).
    Proučavajući i predstavljajući snagu moći u korupciji, ljudskim odnosima, časti i ponosu u labirintu vlastitih kanona, "Kum" istovremeno nudi čitav niz novih, talentiranih glumačkih imena filmskog svijeta: Al Pacina, James Caana, Diane Keaton i Roberta Duvalla - koji su se odlično uklopili u glumačku elitu na čelu sa veteranom Marlonom Brandom. Medutim, nije sve išlo tako lako. Coppola je odmah na početku odbio sugestije da don Vita Corleonea tumače Burt Lancaster, Orson Welles, George C.Scott ili pak Edward G.Robinson, insistirajući da tu ulogu tumače dvojica najvećih glumaca engleskog govornog područja: Laurence Olivier ili Marlon Brando. Olivier je imao obaveza i prevagnulo je to što je sam Coppola želio Branda, ekscentričnu filmsku zvijezdu upamćenu po brojnim hirovima. Jedan od njih uslijedio je i nakon dobivanja Oscara za glavnu mušku ulogu u "Kumu", šaljući "stanovitu" Indijanku Sacheen Malo Pero (u stvari, riječ je o glumici Mariji Cruz) da ga primi u njegovo ime protestirajući na taj način protiv teške situacije američkih Indijanaca. Svim redateljevim zahtjevima je udovoljeno. Nastao je film bogat temama i karakterima, izvrsno urađen i nije mogao no dobiti same superlative. Bilo je zadovoljstvo upoznati fotografiju Gordona Willisa i detalje njegove prirodne, zarazne atmosfere. Isto tako, izvanredna glazba Nina Rote u svakom trenutku dočaravala je atmosferu i tempo radnje i likova. Vezano uz ljubavnu temu filma - "Speak Softly Love (Love Theme from The Godfather)", Rota ju je skladao koristivši neke dijelove iz svoje partiture Fortunella (iz istoimenog filma Eduarda De Filippa iz 1958.), kako bi stvorio talijanski osjećaj i dočarao tragediju u filmu.
   Snaga "Kuma" između ostalog leži i u tragičnoj sudbini Michela Corleonea. Premda usmjerava svoj život u drugom, boljem pravcu, nezavisnom i poštenom, stjecajem okolnosti postaje glavna ličnost u kriminalističkom okruženju obiteljskog imperija. Uspoređujući "Kuma" sa "Kumom 2" može se primijetiti kako je drugi dio ponudio novi i bogati, gotovo osamljeni ali nadasve despotski život Michaela Corleonea, te vraćanje u prošlost iz života njegova oca, talijanskog emigranta. I drugi dio postigao je veliki uspjeh, postavljajući Coppolu, snažnog i nikad sigurnijeg redatelja, u samo središte filmske industrije.
   Obilježje filmova "Kum 1" i "Kum 2" (koji su se medu fanovima – nerijetko i među strukom - oduvijek promatrali kao jedna cjelina, a i sam Coppola priklonio se tome izdajući 1989. kolekciju pod nazivom "The Godfather: The Complete Epic 1902-1958" koja je premontirana prema kronološkom slijedu događaja sa još 15-20 minuta nikad prikazanog materijala) su u tome što su svijetu donijeli jednu nepredvidljivu i neponovljivu kroniku emigrantske obitelji sa Sicilije koja započinje svoj uspon u američkom kriminalu i od mnogih okarakterizirani kao italo-američka dinastija.Tijekom cijelog projekta prevladavaju erupcije raspoloženja, karaktera i snažnih emocija, ali i vlastitih poimanja časti. Roman "Kum" bio je bestseller prije nego što se film uopće počeo snimati, a kontroverznost i uzburkanost okruživali su cijelo vrijeme filmsku ekipu. Bilo je protesta od mnogih italo-amerikanaca, od kongresmena i senatora, te njujorškog javnog tužitelja. Italo-američka Liga za građanska prava održala je masovni protestni skup u Madison Square Gardenu želeći promjenu scenarija, a ne jednom su stigle prijetnje atentatima. Prave salve prijetnji i zastrašujućih poruka uzeli su maha, te prisilile autore filma na kompromis. Riječi "mafija" i "cosa nostra" brisane su iz scenarija, a od eventualne dobiti trebala se financirati izgradnja bolnice za sirotinju talijanskog podrijetla. Međutim, producent i redatelj nisu se smeli. Sastavili su briljantnu filmsku postavu iako su se od samog starta lomila koplja oko Branda - prije svega zbog njegove naravi i nestrpljivosti. Pokazalo se kako su kritičari Branda bili u pravu, pošto je već pri probnim snimanjima - po debelim naslagama šminke - pokazivao nervozu. No, kako je snimanje odmicalo, svi su u ekipi postali jedna cjelina, a Brandova uloga pripada krugu nezaboravnih ostvarenja na filmskom platnu - prepuna autoritativnosti u kombinaciji sa (obiteljskim) emocijama, pažnjom i naređenjima koja se bespogovorno izvršavaju. Kod biranja sporednih uloga, naročito kod izbora njegovih sinova, vladalo je mišljenje kako je bolje da to budu (tada) manje poznati glumci autentičnog izraza: James Caan (izvrsni Sonny, anarhični i divlji sin koji bi trebao biti novi Don), John Cazale (smotani Fredo kao da je zalutao u obitelj u kojoj se sva pravila i rasporedi znaju - a to svi znaju i umiju osim njega, podređenog sina koji nema kvalitete vođe ali mora biti prisutan), Al Pacino je upravo ulogom Michaela Corleonea došao do internacionalne slave ali i nezasluženo ostao bez Oscara. 20 godina kasnije Akademija mu se ipak odužila dajući mu jednog Oscara za "Miris žene" (Scent of a Woman) iako ta uloga nije ni blizu njegovim ranijim ostvarenjima i nominacijama (Kum 1 & 2, Serpico, Pasje popodne...). Kasniji izbor Roberta de Nira za ulogu mladog Vita Corleonea pokazao se ispravnim: ostvario je upečatljivu ulogu i osvojio Oscara. Robert Duvall (savršeni consigliere), Talia Shire (ne toliko prisutna kći u obiteljskom imperiju, ali bez nje se jednostavno nije moglo jer je nekoliko antologijskih scena – npr. kad Sonny mlati zeta - vezano za nju), Diane Keaton (izgleda kao stranac u mafijaškom okruženju, ali transformaciju od samozatajne i brižne djevojke do supruge koja hoće promjene, rješava bez problema), Richard Castellano (jedna vrsta obiteljskog ratnog vođe i ubojice: hladnokrvan, lojalan i točan), Morgana King (supruga i majka ogledalo je svih supruga i majki u takvom okruženju - nenametljiva, brižna, sveprisutna i puna razumijevanja - sa dubokom brigom za vlastitu obitelj), Sterling Hayden (oličenje svih korumpiranih policajaca), Lenny Montana (obiteljski egzekutor koji mijenja stranu), John Marley (filmski mogul u jednoj od najbrutalnijih i najupečatljivijih scena)... te mnogi drugi odigrali su svoje role velikom vještinom dajući svoj doprinos projektu. Striktni odabir glumaca poštivao se i na manjim, dodatnim ulogama rađenim u maniri i atmosferi vremena u kojem započinju događaji. Svatko je bio inspiracija svakome djelujući kao izvanredno uigrani tim. Njujorška Mala Italija, jezero Tahoe, Las Vegas, Sicilija, Hollywood, Brooklyn - mjesta su korištena u filmu tajnovito se skrivajući od radoznalaca i poštujući autentičnost. Sve je funkcioniralo kao na skicama, sa posebnim posvećivanjem detaljima. Sve skupa pridonijelo je istančanoj atmosferi kojom dominira cijeli film, uz autentičnu scenografiju, kostimografiju, rekvizite i sve ostalo što je pripadalo tridesetim i poslijeratnim godinama prošlog stoljeća. Coppola i Puzo surađivali su na scenarijima sva tri dijela, postižući kompaktnost koja je bila nužna. Lagano lepršajući građena je priča koju su željeli pokazati - a ona je sadržavala kroniku skoro triju generacija, stotinu likova kompliciranih životnih putova i interesa.
   Postoji obitelj i postoji OBITELJ, a "Kum" je oboje. Upečatljiva priča o dometima i moći obitelji Corleone ostvarene preko Mafije; ali i priča o ljubavi, ponosu i časti tih ljudi i njihovih privatnosti. Priča započinje (jasno, prva dva dijela promatrana kao cjelina) mladim Vitom Andolinijem (Oreste Baldini) koji bježi u njujoršku Malu Italiju kao osmogodišnji dječak, jedini preživjeli nakon vendete, krvne osvete protiv njegove obitelji na rodnoj Siciliji. Dok kao mladić (preuzima prezime Corleone kao sjećanje na rodno mjesto ali i zbog promjene identiteta) uči kako preživjeti u "poslovanju" vodećih bandi New Yorka, Vito (Robert De Niro) se sve više učvršćuje u operacijama podzemlja, istovremeno učeći o zadovoljstvu nakon čina osvete. Vraćajući se na Siciliju godinama kasnije, navodno zbog posla, uspijeva ubiti lokalnog mafijaškog bossa odgovornog za masakr njegove obitelji. Konačno, sačuvana je, točnije osvećena je obiteljska čast i on se vraća u New York, naglo započinjući svoj uspon ka vrhu mafijine piramide. Postaje perspektivni i poštovani KUM kojeg se svi boje ali i poštuju - don Vito Corleone (Marlon Brando), glava jedne od vodećih, vladajućih obitelji velegrada došavši do ogromne moći. Kada mu sva tri sina odrastu, uključuje ih u poslovanje i odgovornost prema organizaciji kojoj je na čelu. Tu je Sonny (James Caan), najstariji sin predviđen za nasljednika, eksplozivnog karaktera, oštar i gnjevan; Fredo (John Cazale), slab i naivan, pomalo budalasti sin preplašen svime što se oko njega događa; te Michael (Al Pacino), najmlađi i najobrazovaniji sin kojem je namijenjena guvernerska/senatorska (poštena građanska !?) funkcija, a koji je razapet između obitelji i osjećaja prema njoj, te svoje borbe protiv nasilja, moći i brutalnosti. Don Vito Corleone patrijahalni je poglavar obitelji koji je djeci podario obrazovanje i rigorozna načela sicilijanskog kraja prilagođena zahtjevima američkog načina života. No, njegova prava obitelj zapravo je mnogo šira - njemu se obraćaju za savjete i pomoć, a unatoč tome što je sagradio imperij na izigravanju zakona, don Vito se tim strože pridržava vlastitih. Pri tome imajući na platnom spisku mnoge utjecajne ljude američkog društva. Ipak, među sicilijanskim obiteljima vlada tek prividna sloga, i u borbi za vlast biti će ugroženi don Vitovi najbliži, čak i on sam. Odbija prihvatiti ostalih pet vladajućih mafijaških obitelji ne želeći sudjelovati u narko-poslovima, pokrećući istovremeno brutalni gangsterski rat koji rezultira napadom na njega. Teško i kritično ranjen prenosi svoju moć i zapovijedi na Sonnyja. Međutim, Michael je taj koji osvećuje oca zbog čega se prisiljen skrivati na Siciliji. Upravo na tom mjestu otkriva sve tajne i žestinu koje su njegovu obitelj motivirale u životu. Tu se zaljubljuje i ženi, ali uskoro njegova supruga pogiba od bombe namijenjene njemu, sasvim slučajno mu spašavajući život u organiziranoj uroti pokrenutoj iz New Yorka. Sonny, kao novi Don obitelji, misli jedino na osvetu i u svojoj eksplozivnosti i neopreznosti ulijeće u klopku naručenog ubojstva. Nakon smrti najstarijeg sina oporavljeni Vito kapitulira i pristaje se udružiti sa ostalim mafijaškim obiteljima u narko-trgovini. Kada se Michael napokon vrati sa Sicilije, preuzima ulogu Dona. Iako mu je svojedobno namijenjena drugačija karijera, sada je on potpuno hladnokrvna osoba, suprotna od one koja je napustila New York. Više to nije osjećajni i pošteni, iskreni Michael Corleone. Ponovo pronalazi Kay (Diane Keaton), svoju ljubav iz koledža i nagovara je da se uda za njega, obećavajući joj kako će poslovanje svoje obitelji usmjeriti prema zakonskim okvirima. Ali tada bolesni don Vito, sada iscrpljen i slab u svojoj moći, umire od srčanog udara i Michael preuzima svu kontrolu. Naređuje ubojstva nekih glavešina njujorških mafijaških obitelji te kontrolirajući svu moć ostaje potpuno sam, nadmoćan i bez konkurencije. On je KUM.

   Jedan od najvećih hollywoodskih kritičarskih i komercijalnih uspjeha, „Kum“ ne samo da je nadišao očekivanja, već je uspostavio nova mjerila za američku kinematografiju. (kritičarski konsenzus / Rotten Tomatoes)

   Jedna od najbrutalnijih i najdirljivijih kronika američkog života. (Vincent Canby / The New York Times)

   1992. „Kum“ je zauzeo 6. mjesto u Sight & Sound anketi (provedenoj među redateljima) Najvećih filmova svih vremena
   1998. U anketi Time Outa „Kum“ je proglašen najboljim filmom svih vremena.
   1999. Village Voice svrstao je „Kuma“ na 12. mjesto liste "Najboljih filmova 20. stoljeća" na temelju ankete među svjetskim kritičarima.
   1999. Entertainment Weekly proglasio ga je najvećim filmom ikad snimljenim.
   2002. U novoj anketi Sight & Sounda, filmski redatelji su „Kuma“ i njegov nastavak proglasili drugim najboljim filmom ikad; odvojena anketa kritičara stavila je „Kuma“ na četvrto mjesto.
   2002 „Kum“ je bio rangiran kao drugi najbolji film svih vremena prema britanskom TV kanalu Film4. Prvi je „Star Wars Episode V: Imperij uzvraća udarac“.
   2005. Časopis Time imenovao ga je jednim od 100 najvećih filmova u posljednjih 80 godina (odabrani filmovi nisu rangirani).
   2006. Savez američkih pisaca, West, proglasivši ga je drugim na listi 101 najvećeg scenarija (nakon „Casablance“).
   2008. Zauzeo je 1. mjesto na  listi 500 najboljih filmova svih vremena u časopisu Empire.
   2008. Nalazi se na 50. mjestu liste "100 najvećih filmova" uglednog francuskog časopisa Cahiers du cinéma.
   2010. Guardian je film rangirao na 15. mjesto na listi 25 najvećih umjetničkih filmova.
   2012. Guild of Motion Picture Editors naveo je „Kuma“ kao šesti najbolje montirani film svih vremena na temelju istraživanja vlastitog članstva.
   2012. Film se našao na sedmom mjestu Sight & Sounda - anketa je rađena sa redateljima . U istoj anketi kritičari su je svrstali na dvadeset prvo mjesto.
   2015. Drugi je na BBC-jevom popisu "100 najvećih američkih filmova". Glasali su filmski kritičari iz cijelog svijeta.

   I ne manje važno: Iako su brojni kriminalistički filmovi prethodili „Kumu“, njegov uspjeh - kritički, umjetnički i financijski - bio je okidač za produkciju brojnih prikaza Italo-Amerikanaca kao mafijaša, uključujući i filmove (npr. Scorseseovi "Dobri momci“) i serije (npr. "The Sopranos"). Sveobuhvatno istraživanje talijansko-američke kulture na filmu, provedeno od 1996. do 2001. godineTalijanskog Instituta u Americi, pokazuje kako su barem 300 filmova, koji sadrže Italo-Amerikance kao mafijaše, direktni potomci „Kuma“, u prosjeku devet godišnje.

https://www.imdb.com/title/tt0068646/

UTORAK / 20.07.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: LJETO '42.

Summer of ’42, 1971.
21:30 sati



Summer of ’42, 1971., 104 min. US
   AUTORSKI TIM: Richard A. Roth (producent), Robert Mulligan (redatelj), Herman Raucher (scenarij temeljen na vlastitim životnim iskustvima – nominacija za Oscara), Robert Surtees (fotografija – nominacija za Oscara), Folmar Blangsted (montaža – nominacija za Oscara), Michel Legrand (skladatelj – osvojio Oscara), Albert Brenner i Marvin March (scenografija), Jerry Alpert i Joanne Haas (kostimografija), Ken Chase i Dorothy White (šminka), Tom Overton (zvuk)
   ULOGE: Jennifer O'Neill (Dorothy), Gary Grimes (Hermie), Jerry Houser (Oscy), Oliver Conant (Benjie), Katherine Allentuck (Aggie), Christopher Norris (Miriam), Lou Frizzell (Druggist)
   Tinejdžer Herman Raucher ljetujući na otoku Nantucket sa svojim seksualno opsjednutim prijateljima, Oscyjem i Benjijem, tijekom Drugog svjetskog rata upoznaje Dorothy, dvadesetogodišnjakinju čiji suprug je u ratu. Dok njegovi prijatelji nespretno pokušavaju privoljeti djevojke njihovih godina, Herman se polako sprijatelji sa starijom ženom i zatekne kako se sve više zaljubljuje u nju, sve dok im iznenadna tragedija zauvijek ne promijeni život.
   Herman Raucher napisao je scenarij filma prema iskustvu iz mladosti kada je ljeto '42. godine proveo na Nantucket otoku u Novoj Engleskoj.  Film započinje pričom odraslog Hermija (glas Roberta Mulligana) koji se sjeća ljeta '42...
   Mimo poducentskih očekivanja, film je bio jedan od najvećih hitova te godine, a s obzirom na uloženi novac i jedan od komercijalno najisplatljivijih filmova u povijesti Hollywooda. Dvije godine kasnije je snimljen nastavak pod naslovom „Class of '44" koji opisuje Raucherove doživljaje na koledžu u posljednjoj godini rata, ali je on doživio neuspjeh.    
   POST FESTUM: Prisjećajući se njihovog jedinog (slučajnog) susreta Raucher nije mogao znati da je stigao nekoliko minuta nakon što je dobila obavijest o muževoj smrti. Zbunjena i uznemirena, skoro pripita, više puta je Rauchera zvala imenom svog supruga. Iako su oboje na kraju „uništeni“, suprotno uvriježenom mišljenju, do spolnog odnosa nije došlo. Raucher je to priznao u intervjuu iz 2002. godine, ali u filmu "Dopuštam vam da mislite što želite." Sljedećeg jutra, Raucher je otkrio da je napustila otok, ostavivši iza sebe poruku za njega. Nikad je više nije vidio; njegov posljednji "susret" s njom, dogodio se nakon premijere filma 1971. godine, kada je bila jedna od desetak žena koje su Raucheru napisale pismo tvrdeći da su njegova "Dorothy“. Raucher je prepoznao "pravi" Dorothyin rukopis, a svoj je identitet potvrdila pozivanjem na određene događaje za koje je samo ona mogla znati. Rekla je Raucheru da je godinama živjela s krivnjom da ga je traumatizirala i uništila mu život. I na koncu, napisala mu je da joj je drago što je uspio, te da je najbolje da više ne osvrće na prošlost.

   Hvala redatelju Robertu Mulliganu i uglavnom nepoznatoj glumačkoj postavi na ovom prekrasnom filmu. (Empire Magazine)

   Iako nisam filmofil, očarao me iznad očekivanja. Čuo sam čuo brojne reference na "Ljeto '42", i kad se trebao prikazati na televiziji mislio sam pogledati par minuta, jer me zapravo ne zanima priča od prije 62 godine u filmu snimljenom prije 33 godine. PBS mreža je film pustila bez prekida, a ja sam ga odgledao potpuno očaran. Razloge ne mogu objasniti tipičnom tehničkom analizom, ali me držao u transu podsjećajući me na vlastito odrastanje. (SushilKBirla/IMDB)

   Ovo je uistinu prekrasan film... klasik. Ima svega: romantike, komedije, tuge i podsjećanja na pubertet i punoljetnost. Dijalog između Hermieja i njegova dva prijatelja o seksualnosti prekrasan je i smiješan - tko se nije poistovjetio s njima vraćajući se u mladost. Sjajan film, jedan od onih koje mogu pogledati puno puta i svaki put otkriti nešto drugačije. p.s. Glazbena partitura Michela Legranda je prekrasna. Samo još jedan plus za film. (dhenderson/IMDB)

https://www.imdb.com/title/tt0067803/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UTORAK / 27.07.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: ŠETNJA U OBLACIMA

A Walk in the Clouds, 1995.,
21:30 sati



A Walk in the Clouds, 1995., 102 min. US
   AUTORSKI TIM: Gil Netter, David Zucker i Jerry Zucker
(produkcija), Alfonso Arau (redatelj), Robert Mark Kamen, Mark Miller & Harvey Weitzman (scenarij prema talijanskom filmu „Quattro passi fra le nuvole„ iz 1942., redatelja Alessandro Blasettija), Emmanuel Lubezki (fotografija), Don Zimmerman (montaža), Maurice Jarre (skladatelj), David Gropman (scenografija), Judy L. Ruskin (kostimografija), Mindy Hall, Julie Hewett, Denise Paulson (šminka)
   ULOGE: Keanu Reeves (Paul Sutton), Aitana Sanchez-Gijon (Victoria Aragon), Anthony Quinn (Don Pedro Aragon), Giancarlo Giannini (Alberto Aragon), Angelica Aragon (Maria Jose Aragon), Evangelina Elizondo (Guadalupe Aragon), Debra Messing (Betty Sutton)
   Radnja se odvija ljeti 1945. kada se iz rata vraća mladi Paul Sutton kojeg čekaju supruga i posao putujućeg trgovca čokoladom. Na svom (trgovačkom) putu upozna simpatičnu Victoriu Aragon i tokom putovanja sazna njenu žalosnu priču. Naime, kao studentica je zatrudnjela s profesorom i prisiljena je vratiti se na imanje oca koji će je rađe ubiti nego da doživi obiteljsku sramotu. Sutton joj odluči pomoći tako što će se, dok se stvar ne slegne, predstavljati kao njen suprug. Brojna obitelj s oduševljenjem dočeka Victoriju i navodnog supruga, no njezin je otac Alberto užasnut činjenicom da mu se kći udala bez znanja obitelji i to za najobičnijeg prodavača čokolade. S druge strane, stjecajem okolnosti, Paulov boravak na prostranom i prekrasnom imanju se produži i on polagano shvati da se u Victoriju zaljubio.
   Talijanski je film „Četiri koraka do neba“ svojim jetkim, ali toplim prikazom seoskog života najavio poratni pokret neorealizma. „Šetnja u oblacima“ predstavlja remake tog filma, pa se stoga može pretpostaviti da je i pojava poznatog talijanskog glumca Giancarla Gianninija svojevrsni hommage klasicima iz njegove domovine. Što se režisera Araua tiče, on je napravio izvrstan posao koristeći se predivnim lokacijama kalifornijske doline Napa da bi napravio neke od vizualno najfascinantnijih kadrova u posljednje vrijeme. Dobar je i veteran filmske glazbe Maurice Jarre, a ne zaostaju ni glumci, uključujući i Keanu Reevesa kojemu je ovaj put uloga dobro sjela. Ali, zato je scenarij očito podešen "high concept" ideologiji producenata. Šteta, mogla je to biti jedna od boljih melodrama u posljednje vrijeme, ali i ovako je „Šetnja u oblacima“ jedan prilično dobar film. (Dragan Antulov, www.purger.com)
   Najprije treba spomenuti sjajne uloge Giancarla Gianninija i Anthony Quinna. Zatim, vizualnost filma, očito plod artističkih ambicija redatelja Alfonsa Araua, na trenutke uistinu oduzima dah (snimateljsko remek djelo Emmanuela Lubezkog). I ne manje važno: ovo je jedan od zaista rijetkih filmova koji prikazuje jematvu u svoj svojoj raskoši. Svakako preporuka za romantičare i hedoniste. P.S. šteta zadnjih, nepotrebnih, 15-tak minuta. (Vladimir Županović)
   Možda izgleda kao jeftina melodrama, ali mi je godila svojom  nevinošću i povjerenjem. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
   „Šetnja u oblacima“ uglavnom je lijepa, dobro odglumljena i emocionalno bogata slika.  (Mick LaSalle / San Francisco Chronicle)
   Sjajna, bajkovita romansa koja više ovisi o želji nego o vjerodostojnosti. (Variety)

   Talijanski film (prema kojem je snimljen „Šetnja u oblacima“) „Quattro passi fra le nuvole“, koji je s radnjom smješten na talijansko selo, često se navodi kao svojevrsna preteča ili jedno od prvih ostvarenja neorealizma, te se zbog toga smatra jednim od najznačajnijih filmova u povijesti italijanske kinematografije.
https://www.imdb.com/title/tt0114887/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 03.08.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: ANĐELI GARAVA LICA

Angels with Dirty Faces, 1938.
21:00 sati



Angels with Dirty Faces, 1938. 97 min.
   AUTORSKI TIM: Samuel Bischoff
(produkcija), Michael Curtiz (redatelj), John Wexley i Warren Duff (scenarij prema priči Rowlanda Browna), Sol Polito (fotografija), Owen Marks (montaža), Max Steiner (skladatelj), Robert M. Haas (scenografija), Orry-Kelly (kostimografija), Perc Westmore (šminka),
   ULOGE: James Cagney (William "Rocky" Sullivan), Pat O'Brien (Jerry Connolly), Humphrey Bogart (Jim Frazier), Ann Sheridan (Laury Martin), George Bancroft (Mac Keefer), Emory Parnell (McMann), Adrian Morris (Blackie)
   Dvojica prijatelja iz newyorškog predgrađa završavaju na različitim stranama zakona...
   Rocky Sullivan i Jerry Connolly dvojica su tinejdžera i najboljih prijatelja koji odrastaju u najopasnijoj newyorškoj četvrti Hell's Kitchen. Obojica skloni sitnim prijestupima, Rocky i Jerry dožive različite sudbine nakon što policija spriječi njihovu posljednju provalu. Rocky završi u popravnom domu, dok Jerry izbjegne hapšenje odlučivši postati svećenik. Godinama kasnije Rocky je poznato gangstersko lice s naslovnica koji je upravo pušten iz zatvora. Došavši u svoju staru četvrt, Rocky je oduševljen susretom s Jerryjem koji kao svećenik nastoji pomoći mjesnim mladićima da ne krenu putem kriminala. Zaljubljen u djevojku Lauryi suočen s mogućnošću da napokon učini nešto dobro, Rocky počne dvojiti oko svoje gangsterske karijere, poglavito kada bude ugrožen Jerryjev život...
   Divlja melodrama koja nudi Cagneyja u najboljem izdanju. (Frank Nugent / New York Times)
   Moćna gangsterska melodrama, jedan od najuzbudljivijih filmova nastalih u posljednje vrijeme. Gluma, posebno Jamesa Cagneyja, je briljantna. (Harrison's Reports)
   Efektan i emotivno zasićen zaplet temelji se na uvijek intrigantnoj dvojnosti središnjeg karaktera što je u Cagneyjevoj interpretaciji izvedeno briljantno. Dodaju li se tomu elementi prijateljstva, prevare i razočaranja, Curtizov film s pravom nosi titulu klasika. (mojtv.hr)
   Osim standardnih moralnih pridika i upadljive tenzije, redateljMichael Curtiz je ponudio nešto novo – kontrast između dvije krajnosti, od kojih svaka ima dobru i lošu stranu. Gangster i svećenik. Tamna strana ulice, odnosno kriminala, je već viđena u krimićima s početka tridesetih, ali rijetko se je tko usudio baviti tematikom koja dovodi u koleraciju kriminal i mladiće, odnosno dječake, koji su pogođeni siromaštvom, a još uvijek nisu spremni za tržište rada. Curtiz nije želio isključivo pokazati herojsku i antagonističku narav. Stavio je sve protagoniste u isti žrvanj i pokazao da, ukoliko se želi iznjedriti jedno zdravije društvo, posebno za mlade ljude, pozitivci i negativci moraju surađivati, kako bi natjerali jedni druge da upoznaju sebe i tako pomognu društvu u cjelini. (Elvir Ćorhodžić / filmskivrtlog.wordpress.com)

https://www.imdb.com/title/tt0029870/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 10.08.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: PUT DO UNIŠTENJA

Road to Perdition, 2002.
21:00 sati



Road to Perdition, 2002. 117 min.
AUTORSKI TIM: Richard D. Zanuck, Dean Zanuck i Sam Mendes
(produkcija), Sam Mendes (redatelj), David Self (scenarij prema ilustriranom romanu Maxa Allana Collinsa i Richarda Piersa), Conrad L. Hall (fotografija – osvojen Oscar), Jill Bilcock (montaža), Thomas Newman (skladatelj), Dennis Gassner (scenografija), Albert Wolsky (kostimografija), Ron Snyder, Daniel C. Striepeke, Linda Boykin-Williams (šminka)
ULOGE: Tom Hanks (Michael Sullivan), Tyler Hoechlin (Michael Sullivan Jr.), Paul Newman (John Rooney), Jude Law (Harlen Maguire), Daniel Craig (Connor Rooney), Stanley Tucci (Frank Nitti), Jennifer Jason Leigh (Annie Sullivan), Liam Aiken (Peter Sullivan), Dylan Baker (Alexander  Rance), Ciarán Hinds (Finn McGovern), David Darlow (Jack Kelly)
   "Road to Perdition" pripovijeda gangstersko-obiteljsku dramu situiranu u depresivni, zimski Midwest tridesetih. Zaplet se temelji na čitavoj niski očinsko-sinovskih odnosa posloženih hijerarhijski i konfliktno. Junak Sullivan, revolveraš je koji radi za starog gazdu irske mafije Rooneya. Rooney prema Sullivanu gaji odnos pokroviteljstva i uvažavanja, kao prema surogatnom sinu. Ali, upravo će sinovi zavaditi dvojicu patrijarha.
   U trenutku kada sin Michaela Sullivana svjedoči okrutnom ubojstvu, život ovog dvanaestogodišnjeg dječaka i njegovog oca gangstera nepovratno su uništeni, a njihove sudbine zauvijek spojene. Sada, na meti mafije kojoj je posvetio život, Sullivan i njegov sin nemaju se kome obratiti imajući nemilosrdnog sadističkog ubojicu za petama. Upravo ovdje - u toj divljoj borbi da ostane živ i zaštiti svog sina - ovaj doživotni gangster pronalazi čast i iskupljenje...
   Prema nekim izvorima grafički strip prema kojem se snimio film zapravo je orginalna priča koja potječe iz japanskog manga stripa „Lone Wolf and Cub“ o samuraju koji želi osvetiti smrt svoje obitelji i zaštiti svog jedinog preostalog sina. Rad je to Kazuo Koikea i Goseki Kojima, prema kojem je snimljeno 6 filmova i nekoliko serija. Prema drugim izvorima film se djelomično temelji na stvarnim događajima oko mafijaša Johna Looneyja.
   Mendesu su nakon "Vrtloga života" prigovarali teatralnost režije, pa se ovaj put Englez svojski potrudio film režirati što se filmičnije može, a k tomu i demonstrirati umijeće u najameričkijem od svih žanrova i podneblja - gangsterskim tridesetima. Ne može se reći da mu to nije uspjelo: "Road to Perdition" hrana je za uši i oči, maestralno insceniran, sjajno dizajniran, dobro glumljen. Newman je ponovo veličanstven već kao pojava, Hanks je kao otac i ubojica napravio jednu od svojih najsuptilnijih uloga, Jude Law je upravo đavolski dojmljiv kao ubojica-fotograf beketovskog imena Maguire. "Road to Perdition" zaista je komad vrhunskog obrta, izvrsno napravljen film koji je lavovski dio kritike ispratio panegiricima. (Jurica Pavičić)
  “Put za Perdition” bila je prilika za oživljavanje žanra. Prošlo je već dosta vremena otkako sam gledao neki gangsterski film koji nije podsjećao na crtić. Želio sam se vratiti nekim od filmova gangsterskog žanra koje sam zavolio kada sam ih gledao prvi put. Ne samo filmove poput 'Kuma', već i ostvarenja i tridesetih i četrdesetih. (Sam Mendes)
   Ono što je važno u ovoj priči je ono što nasilje čini osobi koja povlači okidač, i što joj je učinilo tijekom godina, te kako ju je postupno uništilo iznutra. (Sam Mendes)
  Ovaj film, za razliku od drugih gangsterskih filmova nema eksplozija. Ovo je film o obitelji, a i dao mi je priliku da se malo udaljim od stvari koje inače radim. (Paul Newman)
   Newman i Hanks glume samopuzdanjem titana, njihovi talenti su u službi lika, nikad zvjezdanog ega. (Peter Travers / Rolling Stone)
   „Put do uništenja” s odličnim Paulom Newmanom i Tomom Hanksom – upravo je to: vrlo dobra stilska vježba američkoga gangsterskog, šekspirijanskog, krvavog, mačističkog filma. (Dragan Jurak, Feral Tribune)

https://www.imdb.com/title/tt0257044/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 17.08.

Dangerous Beauty / A Destiny of Her Own, 1998., 111 min. US
AUTORSKI TIM: Marshall Herskovitz, Edward Zwick, Arnon Milchan, Sarah Caplan
(produkcija), Marshall Herskovitz (redatelj), Jeannine Dominy (scenarij prema knjizi „The Honest Courtesan“ Margaret Rosenthal), Bojan Bazelli (fotografija), Steven Rosenblum (montaža), George Fenton (skladatelj), Norman Garwood (scenografija), Gabriella Pescucci (kostimografija), Federico Laurenti, Fabrizio Sforza (šminka)
ULOGE: Catherine McCormack (Veronica Franco), Rufus Sewell (Marco Venier), Oliver Platt (Maffio Venier), Fred Ward (Domenico Venier), Naomi Watts (Giulia De Lezze), Moira Kelly (Beatrice Venier), Jacqueline Bisset (Paola Franco), Jeroen Krabbé (Pietro Venier), Joanna Cassidy (Laura Venier)
   Kurtizane su najobrazovanije žene na svijetu. (Paola Franco)
   Venecija 1583., nijedan grad nije senzualniji, pogodniji za spletke, zasićeniji tajnama. Veza Veronice Franco sa mladim i zgodnim Marcom Venierom dovedena je na stranputicu. Marco voli Veronicu, ali njena majka Paola je presiromašna da bi mogla platiti miraz dostojan Marcove bogate i politički utjecajne porodice. Kada se Marco iz političkih razloga oženi drugom ženom, Veronica ne samo što odbija s njim nastaviti vezu, nego mu se odluči i osvetiti. Na nagovor vlastite majke, koja se i sama svojevremeno bavila tim poslom, odlučuje postati kurtizanom i uskoro postaje miljenicom venecijanske elite. Njena draž je, pored fizičkog izgleda, i to što je načitana i obdarena pjesničkim talentom. Nakon što je njene usluge u ratu s Turcima iskoristila i venecijanska diplomacija, Veronica se nalazi na vrhuncu moći. Ali kada Veneciju pogodi kuga, bigoti pronalaze žrtvu u kurtizanama, te je Inkvizicija optuži kao vješticu.
   Kurtizana je manje od ljubavnice i više od prostitutke. Manje je od ljubavnice jer se prodaje. Više je od prostitutke jer sama bira ljubavnike. Kurtizana je zapravo profesionalka čija je profesija - ljubav. Neke su od njih umrle mlade, neke su dočekale starost, neke su financijski propale, a druge pametnim investiranjem uvećale svoje blaga, ali većina ih je, nakon prohujalih godina slave i obožavatelja, živjela u moru uspomena i pomalo tugaljivo.
   Iako njenim (prikazanim) suđenjima nedostaje drama, stvarni su događaji bili prilično fascinantni, posebno njena vještina u pariranju inkvizitoru. Njen je život uistinu inspirativan. U nedostatku novca ili obiteljskog utjecaja, koristila je svoju inteligenciju i talent, kao i briljantnu osobnost, fizičku ljepotu i erotske vještine. Unatoč protivnicima, stekla je slavu kao pjesnik, te bila sudionikom intelektualnih i političkih događaja svog vremena. Veronica Franco je povijesna ličnost vrijedna naše pažnje i divljenja više od četiristo godina nakon svoje smrti. (Michael Asimow, UCLA)
https://www.imdb.com/title/tt0118892/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Veronica Franco (Venecija, 1546 – Venecija, 1591), talijanska pjesnikinja i kurtizana, dopisivala se i družila s književnicima i umjetnicima koji su slavili njezinu ljepotu i pamet. O tome svjedoče njena „Lettere familiari a diversi“ (1580). U malobrojnim sonetima i elegičnim „Terze rime e capitoli“(1575) obogatila je petrarkističke obrasce odmjerenom erotikom. Ono po čemu se Veronica Franco izdvaja od svojih obrazovanih kolegica nije toliko originalnost stila, koliko emancipatorska snaga i borbenost.Nakon epidemije kuge 1575. godine, Franco bježi iz Venecije. Međutim, tužena je inkviziciji zbog navodnog kaznenog djela vršenja heretičkih uroka u svom domu. Oslobođena jeoptužbe 1580., doživjela je duhovni obrat i posvetila se dobrotvornomu radu.
   Počuj sad, okrutniče, sti'će i taj dan, spravljam gorko-slatki umak osvetnice, recept kog će svijetu dobro biti znan. (Veronica Franco, Terze rime, 1575.)

UTORAK / 24.08.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: POSLJEDNJE ZAVOĐENJE

The Last Seduction, 1994
21:00 sati



The Last Seduction, 1994., 110 min. US
 AUTORSKI TIM:
Jonathan Shestack (produkcija), John Dahl (redatelj), Steve Barancik (scenarij), Jeff Jur (fotografija), Eric L. Beason (montaža), Joseph Vitarelli (skladatelj), Linda Pearl (scenografija), Terry Dresbach (kostimografija), Karen Dahl, Camille Henderson (šminka)
ULOGE: Linda Fiorentino (Bridget Gregory), Peter Berg (Mike Swale), Bill Pullman (Clay Gregory), Bill Nunn (Harlan), J. T. Walsh (Frank Griffith), Dean Norris (Shep), Herb Mitchell (Bob Trotter)
   Briljantni, nihilistični, seksi film noir.


   Bridget Gregory: Could you leave? Please?
   Mike Swale: I haven't finished charming you yet.
   Bridget Gregory: You haven't started.
   Mike Swale: Gimme a chance.
   Bridget Gregory: Look, go find yourself a nice little cowgirl and make nice little cowbabies and leave me alone.
   Mike Swale: I'm hung like a horse. Think about it.
   [pause]
   Bridget Gregory: Let's see.
   Mike Swale: Excuse me?
   Bridget Gregory: Mr. Ed, let's see.
   Mike Swale: Look, I tried to be nice. I can see that's something you're not...
   Bridget Gregory: No, I'm trying. I can be very nice when I try. Sit down.
   Mike Swale: OK, maybe we just got off to a bad start. I know plenty of people -
   [Bridget unzips his fly]
   Mike Swale: What are you doing?
   Bridget Gregory: I believe what we're looking for is a certain horse-like quality?

   Bridget želi sve i to odmah, bez obzira na cijenu i posljedice. Taj poriv nagna ju da pobjegne s milijun dolara novca od medicinske droge. Njezin suprug Clay je liječnik, šokiran potezom i zabrinut, te unajmljuje glasovitog privatnog istražitelja da ju nađe. Za Bridget je situacija bezizlazna dok ne zamijeti Mikea. Procijeni kako je on jednako očajan i u bijegu, te započne s njim strastvenu vezu pletući mrežu manipulacija i zločina.
   „The Last Seduction“ je nastao na valu „ženskog“ trilera devedesetih (naročito nakon uspjeha „Basic Insticta“, ali i „Kad jaganjci utihnu“, „Ruka koja njiše kolijevku“, „Single White Female“, „Bound“, „Blue Steel“, „Impulse“...), no Dahl i Fiorentino odlaze dalje od toga. Ovo je budući klasik kada je neo noir u pitanju. Izvedba Linde Fiorentino pokrenula je razgovor o nominaciji za Oscara, ali nije imala pravo biti nominirana jer je film najprije prikazan na TV prije puštanja u kina.
   S drskim samopouzdanjem, osmijehom i hrapavim glasom, Linda Fiorentino pričala mi je o svojoj nekonvencionalnoj heroini. „To mi je bila ‘uloga iz snova’. Nakon što sam pročitala scenarij, bila sam u Arizoni, sjela u automobil i vozila šest sati do sastanka. Nikada nisam pročitala ništa tako jedinstveno u smislu ženskog lika. Na sastanku s Johnom Dahlom, redateljem, rekla sam mu: ‘Johne, za ovaj film ne smiješ angažirati nikoga osim mene.’ I nisam se šalila.” (Rogert Ebert, intervju s Lindom Forentino)
   Sjajan ambijent, stilski gotovo besprijekoran (mali) film, nakucan tenzijama, seksom, intrigama i obrtima, vrckavim dijalozima, izvlači maksimalno od noir žanra, dok lik fatalne Bridget biva fantastično vođen od strane Dahla. Naravno, i same Linde Fiorentino - hladne, proračunate, manipulativne kučke bez trunke kajanja no i dalje ljudski, realistični lik, i verovali ili ne, navijao sam sve vrijeme za nju. Fiorentinova zrači karizmom u svakom kadru, ostali i jesu samo pijuni, dok sam film biva sve to što jeste, intrigantan, napet, zabavan, uzbudljiv... upravo zbog nje i lika koji tumači. (puppet_master, forum/titlovi.com)
   „The Last Seduction“ je superiorna lekcija iz ženske superiornosti. Za početak, taj labirintni film noir, tako briljantan, sparan, intrigantan i inteligentan kao što su film noir bili nekoć, prije nego što su s velikim modernim pripitomljavanjem žena izumrli, je početkom devedesetih debitirao na nekoj američkoj kabelskoj TV, ali je ostavio tako potentan utisak, da su ga ubrzo pustili i u kino dvorane, američke i strane. „The Last Seduction“ je bio svojevrsna senzacija, a ujedno mu je pripala i čast da je postao slavan kao film koji je Lindu Fiorentino ljudima doveo u kuće. Huh, i kao da to nije bilo dovoljno, zatim ju je još pustio i na ulicu. Linda Fiorentino je nakon znatnog smekšavanja Sharon Stone izgledala kao zadnja femme fatale. Muškarci za nju ne bi samo ubijali i sebe ponižavali, već bi joj i kuhali i prali i peglali i namještali posteljinu. Ne bi je samo svlačili, već i oblačili. Za nju bi išli i u dućan. Ne bi morala čak ni tražiti. Kad je muškarci ugledaju, znaju što joj treba. A to što treba nije ono što želi. A što želi? Ono što su uvijek željele sve opasne ženske: živjeti izvan patrijarhata i izvan fiksnih društvenih veza, eluzivno, nihilistički, polemično, avangardno i neuhvatljivo. Linda Fiorentino je prototip opasne ženske: zna što žele muškarci, i o tome nema nikakvih iluzija. Muškarcima učvrsti samosvijest i gurne ih do točke kad misle da znaju što žele, tako ih potom lakše izigra. (Marcel Štefančić, Arkzin.net)
   Uživao sam gledati Lindu koji djeluje hrabro mimo pravila, toliko udaljenu od hollywoodskih konvencija koje obično okružuju žensku protagonisticu. Njena Bridget je čudesna femme fatale s kojom ide do samog kraja. I dalje od toga. Neprestano čekamo da priča pogubi konce, ali to se – na našu sreću – ne događa: ova je žena od početka do kraja loša, nikad se ne reformira, nikad ne popušta, a sam film ne podliježe klišejima u kojima moral na kraju odnosi pobjedu. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
  „The Last Seduction“: The greatest femme fatale ever? (Anna Smith / bbc.com)
   Fiorentino osvjetljava ovaj (budući) klasik noira i udiše novi, prijeteći život femme fatale. Barbara Stanwyck bila bi ponosna. (Ben Reynolds / Film4)
   Vijugav, dobro odglumljen, duhovit, dobro snimljen i neizmjerno ugodan triler. (Geoff Andrew / Time Out)
   Film slavi privlačnost zla. (Douglas Pratt / DVDLaser)

https://www.imdb.com/title/tt0110308/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 31.08.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: OBITELJSKA KRONIKA

Cronaca familiare, 1962.
21:00 sati



Cronaca familiare, 1962., 113 min. IT
AUTORSKI TIM:
Goffredo Lombardo (produkcija), Valerio Zurlini (redatelj), Mario Missiroli (scenarij prema romanu Vasca Pratolinija), Giuseppe Rotunno (fotografija), Mario Serandrei (montaža), Goffredo Petrassi (skladatelj), Flavio Mogherini (scenografija), Gaia Romanini (kostimografija), Nino Carboni (šminka)
ULOGE: Marcello Mastroianni (Enrico), Jacques Perrin (Lorenzo),Sylvie (baka), Salvo Randone (Salocchi), Valeria Ciangottini (Enzina), Serena Vergano (med. sestra)

   Mladi novinar Enrico saznaje za smrt brata Dina te se prisjeća prošlosti. Nakon što su ostali bez roditelja, Dina je usvojio Sarocchi, majordom jednoga engleskog plemića. Razdvojeni, susreću se tek desetak godina poslije. Dino, kojemu je Sarocchi promijenio ime u Lorenzo, ne sjeća se zajedničkog djetinjstva. Enrico mu pomaže, ali ih rat ponovno razdvaja.

   Nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji, ova ekranizacija autobiografskog romana Vasca Pratolinija vjerno slijedi fabulu predloška kojeg ujedno figuralno rekonstruira. Suptilna i psihološki precizna analiza odnosa dvoje braće koji otkrivaju međusobne sličnosti, ali i vlastite posebnosti, predstavljena je serijom retrospekcija (s Enricom kao naratorom) koje naglašavaju okrenutost prošlosti. Elegični duh izvornika i Zurlinijev egzistencijalni pesimizam vizualizirani su rafiniranim eksterijerima opustjele jesenje Firence kao izravnim (kompozicijski i koloristički) citatima slika Ottonea Rosaija. Takvi »ispražnjeni« kadrovi, emocionalno sustegnute interpretacije, i dramatska uporaba boje naglašavaju protežne motive melankolije i kasnog prepoznavanja braće kao i predosjećaj neumitnosti tragičnog završetka. (Bruno Kragić/HFL)
   Po cijenu krajnje sofisticiranosti Zurlinijeva maniristička umjetnost rezultira pojavom krajnje jednostavnosti, stvarajući ono što će nesumnjivo ostati njegovo najdirljivije remek-djelo. (Claude Rieffel /www.avoir-alire.com)
   Redatelj Valerio Zurlini i njegov snimatelj Giuseppe Rotunno daju nam vizualnu simfoniju, a scena ponovnog susreta braće s bakom, koju glumi uzvišena Sylvie, filmski je trenutak koji nikada neću zaboraviti. (pp.fitzgeralds / imdb.com)
   Kakav krasan film! Uvrstio bih ga u jedan od najinspirativnijih filmova u boji svih vremena. Ako ste ikada gledali Mastroiannija, do ovog filma čini se kao da ga nikada niste vidjeli... Hoda uokolo poput ikoničnog crnog duha u tamno obojenom egzistencijalističkom svemiru n-tog stupnja poslijeratne Italije koji su stvorili redatelj Zurlini i snimatelj Giussepe Rottuno. Bezvremenska, nepogrešivo poetična, inteligentna i potpuno beskompromisna režija Zurlinija, zaboravljenog genija talijanske kinematografije, čiji se stil u ovom filmu može okvirno opisati kao jedinstvena kolekcija neorealizma – kao najbolje od Antonionija, Michaela Powella, Jacquesa Beckera, ranog Pasolinija i ranog Bertoluccija. (aw.komon/ imdb.com
)
https://www.imdb.com/title/tt0056966/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 01.09.

MURINA

Murina, 2021
20:00 sati



Murina, 2021. Antonete Alamat Kusijanović, 92 min. HR/US/BR/SI
Scenarij:
Antonete Alamat Kusijanović, Frank Graziano
Uloge: Gracija Filipović, Leon Lučev, Danica Ćurčić, Cliff Curtis
      Napeti odnos šesnaestogodišnje Julije i autoritarnog oca Ante počinje pucati kada u njihov dom na otoku stigne stari obiteljski prijatelj. Dok je otac zaokupljen pokušajima da s njim sklopi posao života, karizmatični gost Juliji otvara sve više prostora slobode što u njoj budi revolt prema roditeljima. Tijekom vikenda ispunjenog velikim očekivanjima, Julija uvlači obitelj u opasni vrtlog strasti i nasilja.
   Šovinizam je duboko ukorijenjen u naše društvo. Često ga netočno nazivamo mentalitetom. Očevi ga učvršćuju jer im tako odgovara, majke podržavaju jer su tako odgojene. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)
   Julija je začetak nove generacije intuitivnih žena koje raskrinkavaju ove ustajale dinamike. Julija je Murina, životinja koja će odgristi dio sebe da bi se oslobodila. Tu snagu vidim u mladim ženama u Hrvatskoj, ona jača. To je snaga koja leži u mudrosti i znanju, u vjeri u svoje sposobnosti, u ono božansko u nepoznatom. Snaga koja ne dopušta biti ušutkana. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)

   Cannes 2021. 15 dana autora 2021. / Quinzaine des réalisateurs - Zlatna kamera (Camera D'Or)
   Pula 2021. Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Antonete Alamat Kusijanović); Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu (Danica Ćurčić); Zlatna vrata Pule (Nagrada publike)
https://www.imdb.com/title/tt8434110/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 02.09.

OVNOVI

Rams, 2020.
20:00 sati



Rams, 2020. Jeremy Sims, 118 min. AU
Scenarij:
Jules Duncan prema istoimenom islandskom filmu Grímura Hákonarsona
Uloge: Sam Neill, Michael Caton, Wayne Blair, Miranda Richardson
   U zabačenom dijelu zapadne Australije, dva otuđena brata - Colin i Les - nalaze se jedan s drugim u ratu. Premda rade zajedno brinući se za naslijeđeno i nagrađivano stado ovaca, dvojica braće ne mogu biti više različita jedan od drugog. Kada jednom Lesovom ovnu bude dijagnosticirana rijetka i smrtonosna bolest, vlasti narede istrebljenje svake ovce u dolini. Dok Colin na sve načine pokušava umiriti vlasti, Les se agresivno protivi toj odluci. Mogu li dvojica braće staviti na stranu vlastite nesuglasice kako bi ponovno bili obitelj, spasili stado i ujedinili svoje odvojene zajednice u jednu?
   Uvijek postoji rizik kad se odlučite raditi remake impresivnog filma, u ovom slučaju s islandskog na engleski. Ponajviše zahvaljujući izvedbi Sama Neila, autori to uspijevaju odraditi korektno. I u ovom slučaju poruka i značenje filma jednako su sentimentalni, ali i vrijedni razmišljanja kako bi budućnost bila čvrsto izgrađena na lekcijama prošlosti. (Xstal/imdb)
https://www.imdb.com/title/tt8737608/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 03.09.

SMRT KINA I MOG OCA TAKOĐER

The Death of Cinema and My Father Too, 2020
17:30 sati



DANI IZRAELSKOG FILMA
The Death of Cinema and My Father Too, 2020. Dani Rosenberg, 103 min. IL
Scenarij:
Itay Kohay, Dani Rosenberg
Uloge: Marek Rozenbaum, Roni Kuban, Noa Koler
   Otac i sin pokušavaju zamrznuti vrijeme putem filma. I dok otac u svojim posljednjim danima zazire od sentimenata i emocija, njegov se sin u potpunosti odvaja od stvarnosti kako bi mogao vidjeti svog oca kao heroja.
https://www.imdb.com/title/tt12444576/?ref_=fn_al_nm_1a

OTAC, 2020.

Father, 2020.
20:00 sati



Father, 2020. Florian Zeller, 97 min. US/FR
Scenarij:
Christopher Hampton i Florian Zeller prema vlastitoj kazališnoj drami
Uloge: Anthony Hopkins, Olivia Colman, Mark Gatiss
   Anthony je nestašan, ciničan i tvrdoglav. I ima 80 godina. Kombinacija je to kojoj njegova zabrinuta kći Anne bezuspješno pokušava doskočiti kako bi ga privoljela da prihvati barem jednu od brojnih njegovateljica koje uporno dovodi u njegov samački londonski stan. Anne se, naime, seli u Pariz i više ga neće moći svakodnevno posjećivati. No Anthonyjevo pamćenje više nije što je nekoć bilo, sjećanja naviru i bježe poput plime i oseke, i njegova se percepcija stvarnosti postupno urušava. (Film je premijerno prikazan na Sundanceu.)
   Nagrađen je Oscarom za najboljega glumca, te za najbolji adaptirani scenarij. Nastup Anthonyja Hopkinsa osvojio je i struku i kritiku, a brojni navode kao njegovu najbolju ulogu u karijeri. Drugog Oskara (nakon „Kad jaganjci utihnu“) za najboljeg glumca osvojio je u 83. godini, postavši najstariji dobitnik u toj kategoriji.
   Suočeni smo s nevjerojatnom izvedbom Anthonyja Hopkinsa kao ponosnog čovjeka koji niječe svoje stanje, ali i sjajnim filmskim debijem francuskog kazalištarca Floriana Zellera. (Todd McCarthy / The Hollywood Reporter)
https://www.imdb.com/title/tt10272386/?ref_=fn_tt_tt_9

SUBOTA / 04.09.

GLAVOM KROZ ZID

Laavor et HaKir / Through the Wall, 2016.
17:30 sati



DANI IZRAELSKOG FILMA
Laavor et HaKir / Through the Wall, 2016. Rama Burshtein, 110 min. IL
Scenarij: Rama Burshtein
Uloge: Noa Koler, Amos Tamam, Oz Zehavi
   Nakon što je ostavi zaručnik večer prije vjenčanja, Michal odbija odustati od svog cilja – braka. Kao ortodoksna Židovka, Michal inzistira da će joj Bog donijeti muža u život, te s tim stavom organizira svoje vjenčanje – bez mladoženje.
   Izraelske filmske nagrade 2016. Najbolja glumica, scenarij i kostimografija
https://www.imdb.com/title/tt5991206/?ref_=nm_flmg_dr_1

OTAC, 2020.

Father, 2020.
20:00 sati



Father, 2020. Florian Zeller, 97 min. US/FR
Scenarij:
Christopher Hampton i Florian Zeller prema vlastitoj kazališnoj drami
Uloge: Anthony Hopkins, Olivia Colman, Mark Gatiss
   Anthony je nestašan, ciničan i tvrdoglav. I ima 80 godina. Kombinacija je to kojoj njegova zabrinuta kći Anne bezuspješno pokušava doskočiti kako bi ga privoljela da prihvati barem jednu od brojnih njegovateljica koje uporno dovodi u njegov samački londonski stan. Anne se, naime, seli u Pariz i više ga neće moći svakodnevno posjećivati. No Anthonyjevo pamćenje više nije što je nekoć bilo, sjećanja naviru i bježe poput plime i oseke, i njegova se percepcija stvarnosti postupno urušava. (Film je premijerno prikazan na Sundanceu.)
   Nagrađen je Oscarom za najboljega glumca, te za najbolji adaptirani scenarij. Nastup Anthonyja Hopkinsa osvojio je i struku i kritiku, a brojni navode kao njegovu najbolju ulogu u karijeri. Drugog Oskara (nakon „Kad jaganjci utihnu“) za najboljeg glumca osvojio je u 83. godini, postavši najstariji dobitnik u toj kategoriji.
   Suočeni smo s nevjerojatnom izvedbom Anthonyja Hopkinsa kao ponosnog čovjeka koji niječe svoje stanje, ali i sjajnim filmskim debijem francuskog kazalištarca Floriana Zellera. (Todd McCarthy / The Hollywood Reporter)
https://www.imdb.com/title/tt10272386/?ref_=fn_tt_tt_9

UTORAK / 07.09.

GENERAL

20:00 sati



50 GODINA KINOTEKE
The General, 1926. Buster Keaton, Clyde Bruckman, 76 min. US
Scenarij:
Buster Keaton, Clyde Bruckman
Uloge: Buster Keaton, Marion Mack, Charles Smith, Frank Barnes, Joe Keaton
   Dvije stvari koje inženjer Johnny Gray voli najviše na svijetu jesu njegova djevojka, južnjačka ljepotica i njegova lokomotiva. Kada sjevernjački špijun ukrade ovu drugu, neustrašivi konfederalist sam kreće na unionističku vojsku, kako bi vratio lokomotivu. U pozadini veličanstvenih ratnih prizora građanskog rata odvija se jedna od najvećih potjera u povijesti filma.
   U cijelosti snimljen na vlakovima u pokretu, Keatonov „General“ je komedija, dotjerana do savršenstva, i smatra se najboljim filmom ovog glumca-redatelja.
   Najveći komičar nijeme ere filma je Buster Keaton, ne samo zbog onoga što je učinio, već i zbog načina na koji je to učinio. Nasmijavao nas je i Harold Lloyd... i Charlie Chaplin... ali nitko nije imao više hrabrosti od Bustera. (Roger Ebert)
https://www.imdb.com/title/tt0017925/?ref_=fn_al_tt_1

KINOTEKA NA BAČVICAMA: BILO JEDNOM NA DIVLJEM ZAPADU

C'era una volta il West / Once Upon A Time In The West, 1968.
20:30 sati



C'era una volta il West  / Once Upon A Time In The West, 1968. 165 min. IT/US
AUTORSKI TIM: Bino Cicogna i Fulvio Morsella
(produkcija), Sergio Leone (redatelj), Sergio Leone i Sergio Donati (scenarij prema priči Sergia Leonea, Daria Argenta i Bernarda Bertoluccija), Tonino Delli Colli (fotografija), Nino Baragli (montaža), Ennio Morricone (skladatelj),  Carlo Simi (scenografija),  Carlo Simi (kostimografija), Alberto De Rossi (šminka)
ULOGE: Claudia Cardinale (Jill McBain), Charles Bronson (Armonica), Henry Fonda (Frank), Jason Robards (Cheyenne), Gabriele Ferzetti (Morton), Paolo Stoppa (Sam), Woody Strode (Stony), Jack Elam (Snaky), Keenan Wynn (šerif), Frank Wolff (Brett McBain), Lionel Stander (barmen)

Snaky: Jedan konj fali.
Harmonica: Ne... dva su previše.

   Epski vestern "Bilo jednom na Divljem zapadu" jedan je od najboljih filmova toga žanra, slojevita priča o umiranju jednog svijeta i rađanju novoga. Odmetnici i revolveraši, koji su desetljećima vladali Zapadom, nestaju u krvavim obračunima, a svijet urbane civilizacije koji započinje trasiranjem željeznice i povezivanjem divljine, započinje svoj život simboličnom izgradnjom željezničke postaje oko koje će nastati grad.
   Iako nije bio popularan kao filmovi iz "dolarske trilogije", film „Bilo jednom na Divljem Zapadu“ smatra se Leoneovim najcjenjenijim djelom, zajedno s filmovima „Dobar, loš, zao“ i „Bilo jednom u Americi“. Leoneova namjera bila je uzeti konvencije američkih vesterna Johna Forda, Howarda Hawksa i drugih, te ih preraditi u ironičnom stilu, okrećući njihovu originalnu namjenu kako bi ostvario mračnije značenje. Prema filmskom kritičaru i povjesničaru Christopheru Fraylingu, film se referira na tridesetak klasičnih američkih vesterna.
   Sergio Leone ulogu Harmonice prvo je ponudio Clintu Eastwoodu - kad ga je ovaj odbio, angažirao je Charlesa Bronsona. Leone je tada pokušao okupiti tri zvijezde -  Lee van Cleef,Clint Eastwood i Elie Wallach - iz filma „Dobar, loš, zao“ u ulogama trojice muškaraca koji čekaju vlak na stanici. I pobiti ih (!?) u uvodnoj sceni filma. Jasno je da nisu pristali.

   Sergio Leone volio je pričati priču o jednom kinu u Parizu, gdje se film neprekidno prikazivao dvije godine. Kad ga je posjetio, bio je okružen obožavateljima koji su željeli autogram, ali i kino-operaterom koji nije baš bio pretjerano oduševljen. Leone je tvrdio da mu je operater rekao "Ubit ću te! Isti film dvije godine! I tako spor!"

   Početak filma u kojem trojica odmetnika čekaju vlak (koji vozi Bronsona) je najbolja scena u cijelom filmu i najbolji uvod u film u povijesti istog.Bez ijedne riječi samo zvukovi.Fenomenalno. (filmski.net)

   Leone kao da vidi da se više nikad neće snimiti takvi filmovi (tu su možda još samo od kasnijih samo „Nepomirljivi“ i „Ples s vukovima“). To najbolje osjetimo u zadnjoj sceni kada vidimo kako dolazi željeznica i nosi napredak i propast, čujemo najtužniju melodiju ikad skladanu i naprosto se prisjećamo filma kao albuma sa slikama o našim sretnim trenucima uz vesterne. (filmski.net)

   Jednog dana zazvoni mi telefon – s druge strane bio je Leone i pita me volim li njegove filmove. Odgovorio sam da, ali nije bilo dovoljno. Sergio je želio znati zašto. Pa sam odgovorio frazom koja mu se, mislim, jako svidjela i kojom je bio gotovo zaveden. Rekao sam da mi se sviđa način na koji je snimao konje. Općenito, i u talijanskom i u njemačkom vesternu konji su snimani sprijeda i sa strane. Ali kad ih on snima uvijek pokaže stražnju stranu. Malo redatelja snima na taj način koji je manje romantičan. Jedan je John Ford. Drugi ste vi. Ovo ga je potpuno nokautiralo! Šutio je nekoliko sekundi, a zatim rekao: "Jednom moramo zajedno napraviti film." I počeo mi je pričati početak priče. (Bernardo Bertolucci)

  Osnovna ideja bila je pribjeći nekim konvencijama, trikovima i postavkama američkih vesterna i nizu referenci na pojedinačne vestere - i koristiti ih da ispričam moju verziju priče o rođenju nacije. (Sergio Leone)

   Nijedan drugi talijanski redatelj nije toliko utjecao na američki film kao Sergio Leone, još od šezdesetih godina pa sve do danas, kada redatelj poput Quentina Tarantina preuzima u svojim filmovima Leoneove stilske postupke i ističe kako je za njega Leoneov vestern "Dobar, ružan, zao" najbolji ikad snimljen film. (mojtv.hr)

   Postaje bolji sa svakim novim gledanjem. Leoneovo maestralno pripovijedanje i Morriconeov ludi, lijepi, epski soundtrack; očajna, ukleta lica koja izgledaju poput pustih krajolika u koje je smještena priča i radnja koja se odvija besprijekornim korakom da bi kulminirala u ultimativnom zapadnjačkom finalu. Svatko tko je smatrao da takozvani "špageti vesterni" nisu ništa drugo doli jeftini, nasilni B-filmovi, morao se preispitati nakon gledanja ovog filma. Ne postaji ništa bolje od ovoga - ovo je povijest filma; ikoničan, klasičan, nezaboravan, epski. (gogoschka / imdb.com)

https://www.imdb.com/title/tt0064116/?ref_=nv_sr_srsg_7

 

SRIJEDA / 08.09.

OVNOVI

Rams, 2020.
20:00 sati



Rams, 2020. Jeremy Sims, 118 min. AU
Scenarij:
Jules Duncan prema istoimenom islandskom filmu Grímura Hákonarsona
Uloge: Sam Neill, Michael Caton, Wayne Blair, Miranda Richardson
   U zabačenom dijelu zapadne Australije, dva otuđena brata - Colin i Les - nalaze se jedan s drugim u ratu. Premda rade zajedno brinući se za naslijeđeno i nagrađivano stado ovaca, dvojica braće ne mogu biti više različita jedan od drugog. Kada jednom Lesovom ovnu bude dijagnosticirana rijetka i smrtonosna bolest, vlasti narede istrebljenje svake ovce u dolini. Dok Colin na sve načine pokušava umiriti vlasti, Les se agresivno protivi toj odluci. Mogu li dvojica braće staviti na stranu vlastite nesuglasice kako bi ponovno bili obitelj, spasili stado i ujedinili svoje odvojene zajednice u jednu?
   Uvijek postoji rizik kad se odlučite raditi remake impresivnog filma, u ovom slučaju s islandskog na engleski. Ponajviše zahvaljujući izvedbi Sama Neila, autori to uspijevaju odraditi korektno. I u ovom slučaju poruka i značenje filma jednako su sentimentalni, ali i vrijedni razmišljanja kako bi budućnost bila čvrsto izgrađena na lekcijama prošlosti. (Xstal/imdb)
https://www.imdb.com/title/tt8737608/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 09.09.

RESPECT

19:30 sati



Respect, 2021. Liesl Tommy, 145 min. US
Scenarij:
Tracey Scott Wilson
Uloge: Jennifer Hudson, Forest Whitaker, Tate Donovan, Mary J. Blige
      „Respect“ je biografska drama o jednoj od najvećih pjevačica i pijanistica svih vremena Arethi Franklin. R&B pjevačicu glumi Oscarovka Jennifer Hudson, koju je (svojevremeno) Aretha osobno izabrala za tu ulogu. Priča prati pjevačicu od njenih samih početaka u Detroitu kad je kao mala curica pjevala u crkvenom zboru kojeg je vodio njen otac, do superzvijezde i Kraljice Soula. Aretha je u svojoj dugoj karijeri imala preko sto pjesama na Billboardovoj top listi, uključujući dvadeset pjesama koje su bile na broju jedan R&B ljestvice. Osvojila je 18 Grammyija i bila je prva žena koja je ušla u Rock and Roll kuću slavnih.
   Arethina obrada hita Otisa Reddinga „Respect“, koja je postala zaštitna pjesma feminističkog pokreta, ustoličila ju je kao ikonu u borbi za ljudska i ženska prava. Bila je više od pjevačice i njezine pjesme su bile više od pjesama. Pjevala je na pogrebu za Dr. Martina Luthera Kinga te na tri inauguracije američkih predsjednika.

   Nastup Jennifer Hudson u glavnoj ulozi apso-lutno zaslužuje naše poštovanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt2452150/

PETAK / 10.09.

RESPECT

17:30 sati



Respect, 2021. Liesl Tommy, 145 min. US
Scenarij:
Tracey Scott Wilson
Uloge: Jennifer Hudson, Forest Whitaker, Tate Donovan, Mary J. Blige
      „Respect“ je biografska drama o jednoj od najvećih pjevačica i pijanistica svih vremena Arethi Franklin. R&B pjevačicu glumi Oscarovka Jennifer Hudson, koju je (svojevremeno) Aretha osobno izabrala za tu ulogu. Priča prati pjevačicu od njenih samih početaka u Detroitu kad je kao mala curica pjevala u crkvenom zboru kojeg je vodio njen otac, do superzvijezde i Kraljice Soula. Aretha je u svojoj dugoj karijeri imala preko sto pjesama na Billboardovoj top listi, uključujući dvadeset pjesama koje su bile na broju jedan R&B ljestvice. Osvojila je 18 Grammyija i bila je prva žena koja je ušla u Rock and Roll kuću slavnih.
   Arethina obrada hita Otisa Reddinga „Respect“, koja je postala zaštitna pjesma feminističkog pokreta, ustoličila ju je kao ikonu u borbi za ljudska i ženska prava. Bila je više od pjevačice i njezine pjesme su bile više od pjesama. Pjevala je na pogrebu za Dr. Martina Luthera Kinga te na tri inauguracije američkih predsjednika.

   Nastup Jennifer Hudson u glavnoj ulozi apso-lutno zaslužuje naše poštovanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt2452150/

OVNOVI

Rams, 2020.
20:00 sati



Rams, 2020. Jeremy Sims, 118 min. AU
Scenarij:
Jules Duncan prema istoimenom islandskom filmu Grímura Hákonarsona
Uloge: Sam Neill, Michael Caton, Wayne Blair, Miranda Richardson
   U zabačenom dijelu zapadne Australije, dva otuđena brata - Colin i Les - nalaze se jedan s drugim u ratu. Premda rade zajedno brinući se za naslijeđeno i nagrađivano stado ovaca, dvojica braće ne mogu biti više različita jedan od drugog. Kada jednom Lesovom ovnu bude dijagnosticirana rijetka i smrtonosna bolest, vlasti narede istrebljenje svake ovce u dolini. Dok Colin na sve načine pokušava umiriti vlasti, Les se agresivno protivi toj odluci. Mogu li dvojica braće staviti na stranu vlastite nesuglasice kako bi ponovno bili obitelj, spasili stado i ujedinili svoje odvojene zajednice u jednu?
   Uvijek postoji rizik kad se odlučite raditi remake impresivnog filma, u ovom slučaju s islandskog na engleski. Ponajviše zahvaljujući izvedbi Sama Neila, autori to uspijevaju odraditi korektno. I u ovom slučaju poruka i značenje filma jednako su sentimentalni, ali i vrijedni razmišljanja kako bi budućnost bila čvrsto izgrađena na lekcijama prošlosti. (Xstal/imdb)
https://www.imdb.com/title/tt8737608/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 11.09.

OTAC, 2020.

Father, 2020.
17:30 sati



Father, 2020. Florian Zeller, 97 min. US/FR
Scenarij:
Christopher Hampton i Florian Zeller prema vlastitoj kazališnoj drami
Uloge: Anthony Hopkins, Olivia Colman, Mark Gatiss
   Anthony je nestašan, ciničan i tvrdoglav. I ima 80 godina. Kombinacija je to kojoj njegova zabrinuta kći Anne bezuspješno pokušava doskočiti kako bi ga privoljela da prihvati barem jednu od brojnih njegovateljica koje uporno dovodi u njegov samački londonski stan. Anne se, naime, seli u Pariz i više ga neće moći svakodnevno posjećivati. No Anthonyjevo pamćenje više nije što je nekoć bilo, sjećanja naviru i bježe poput plime i oseke, i njegova se percepcija stvarnosti postupno urušava. (Film je premijerno prikazan na Sundanceu.)
   Nagrađen je Oscarom za najboljega glumca, te za najbolji adaptirani scenarij. Nastup Anthonyja Hopkinsa osvojio je i struku i kritiku, a brojni navode kao njegovu najbolju ulogu u karijeri. Drugog Oskara (nakon „Kad jaganjci utihnu“) za najboljeg glumca osvojio je u 83. godini, postavši najstariji dobitnik u toj kategoriji.
   Suočeni smo s nevjerojatnom izvedbom Anthonyja Hopkinsa kao ponosnog čovjeka koji niječe svoje stanje, ali i sjajnim filmskim debijem francuskog kazalištarca Floriana Zellera. (Todd McCarthy / The Hollywood Reporter)
https://www.imdb.com/title/tt10272386/?ref_=fn_tt_tt_9

MURINA

Murina, 2021
20:00 sati



Murina, 2021. Antonete Alamat Kusijanović, 92 min. HR/US/BR/SI
Scenarij:
Antonete Alamat Kusijanović, Frank Graziano
Uloge: Gracija Filipović, Leon Lučev, Danica Ćurčić, Cliff Curtis
      Napeti odnos šesnaestogodišnje Julije i autoritarnog oca Ante počinje pucati kada u njihov dom na otoku stigne stari obiteljski prijatelj. Dok je otac zaokupljen pokušajima da s njim sklopi posao života, karizmatični gost Juliji otvara sve više prostora slobode što u njoj budi revolt prema roditeljima. Tijekom vikenda ispunjenog velikim očekivanjima, Julija uvlači obitelj u opasni vrtlog strasti i nasilja.
   Šovinizam je duboko ukorijenjen u naše društvo. Često ga netočno nazivamo mentalitetom. Očevi ga učvršćuju jer im tako odgovara, majke podržavaju jer su tako odgojene. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)
   Julija je začetak nove generacije intuitivnih žena koje raskrinkavaju ove ustajale dinamike. Julija je Murina, životinja koja će odgristi dio sebe da bi se oslobodila. Tu snagu vidim u mladim ženama u Hrvatskoj, ona jača. To je snaga koja leži u mudrosti i znanju, u vjeri u svoje sposobnosti, u ono božansko u nepoznatom. Snaga koja ne dopušta biti ušutkana. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)

   Cannes 2021. 15 dana autora 2021. / Quinzaine des réalisateurs - Zlatna kamera (Camera D'Or)
   Pula 2021. Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Antonete Alamat Kusijanović); Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu (Danica Ćurčić); Zlatna vrata Pule (Nagrada publike)
https://www.imdb.com/title/tt8434110/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 13.09.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: ISTINA

La Vérité, 1960.
20:30 sati



La Vérité, 1960., 128 min. FR
AUTORSKI TIM: Raoul Lévy
(produkcija), Henri-Georges Clouzot (redatelj), Henri-Georges Clouzot, Véra Clouzot, Simone Drieu, Jérôme Géronimi, Michèle Perrein, Christiane Rochefort (scenarij), Armand Thirard (fotografija), Albert Jurgenson (montaža), Ennio Morricone (skladatelj), Jean André (scenografija), Odette Berroyer (šminka)
ULOGE: Brigitte Bardot (Dominique Marceau), Charles Vanel (Maître Guérin), Paul Meurisse (Maître Éparvier), Sami Frey (Gilbert Tellier), Marie-José Nat (Annie Marceau), Louis Seigner (Le président des assises), André Oumansky (Ludovic), René Blancard (L'avocat général), Fernand Ledoux (Le médecin légiste), Claude Berri (Georges), Jackie Sardou (The concierge)

   Mladoj Dominique se sudi za ubojstvo Gilberta Telliera.Glavna rasprava se vodi oko pitanja zašto bi lijepa, nehajna i nestalna djevojka ubila talentiranog i ambicioznog dirigenta koji je upravo završio konzervatorij.
   Strast? Osveta? Očaj? Ili nesretan slučaj?
   Svi (sama Dominique, njezini bivši prijatelji i razni ljubavnici, njezini neprijatelji, osobito vlastita sestra, kao i odvjetnici i tužitelji) iznose svoju verziju činjenica, no što je zapravo istina? Da pojednostavimo pitanje: je li seksipilna Dominique samo nemilosrdni ubojica ili je bila slaba, zaljubljena djevojka, žrtva Gilbertove sebičnosti i nasilja?

   Clouzot je svojevremeno izjavio kako je ideju za scenarij dobio nakon što je prisustvovao raznim suđenjima. Najbliže činjenicama je slučaj Pauline Dubuisson, kojoj se sudilo 1953. zbog ubojstva bivšeg zaručnika, kojeg je ubila nakon što je prekinuo s njom i zaručio se s drugom mladom ženom.

   Lijepa, problematična Dominique Marceau dolazi u boemski Pariz kako bi izbjegla jednoličnost provincijskog života, ali završi u sudnici, optužena za ubojstvo ljubavnika. Kako suđenje započinje, a odvjetnici se počinju petljati oko Dominiqueine sudbine, redatelj (i ko-scenarist) rekonstruira njezinu prošlost, ali i borbu za sigurnost u velikom gradu. Dobivamonijansirani portret impulzivne mlade žene - zapanjujuća izvedba Brigitte Bardot- koju su pogrešno shvatili i maltretirali. U konačnici Clouzotov rad donosi presudu licemjernom i moralističkom društvu. (criterion collection)

   Na snimanju filma Clouzot me toliko uvjerio da sam upravo ja ta laka žena, ta tragičarka, da sam na kraju i sama povjerovala u to. Postala sam Dominique. Do te mjere da sam se mjesecima kasnije htjela ubiti... Ali vrijedilo je, duboko sam osjećala njen lik...to je moj najbolji film. (Brigitte Bardot)

   Scenarij čija je arhitektura uzor domišljatosti i preciznosti, inscenacija je koja ne ostavlja priliku slučaju, majstorski je režirana „Istina“ (Jean de Baroncelli, Le Monde)
   "La Verite" je izuzetno intenzivan, prepun duboke i beskompromisne psihološke studije. Gotovo opsesivan tempo događaja ne daje odmora ni likovima ni publici. Scenarij je prvorazredan, s puno ciničnog smisla za humor, usprkos dramatičnim činjenicama. Brigitte Bardot je pod zvučnom režijom genija poput Clouzota senzacionalna u vrlo dramatičnoj ulozi... "La Verite" je ultimativno remek-djelo. Nećete biti razočarani. (pz.anardo / imdb.com)

   Godine 1961. nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, u kojoj je iste godine nagrađena Zlatnim globusom, drama s elementima krimića suscenarista i redatelja Henrija-Georgesa Clouzota u vrijeme premijere bila je jedan od najiščekivanijih filmova godine. Produkciju djela pratili su brojni problemi, od narušena zdravlja samog redatelja koji je doživio srčani udar, preko njegovih čestih sukoba s u to vrijeme velikom svjetskom zvijezdom Brigitte Bardot (I bog stvori ženu, Parižanka, Tri koraka u ludilo), koji su od verbalnih ponekad bivali i fizičkim sukobima, do turbulentnih privatnih života glumaca. Film je postigao veliki komercijalni uspjeh u francuskim kinima, i zbog sjajne uloge Bardot, i zbog Clouzotove sugestivne režije i intrigantne teme, i zbog izražene kritike licemjernog i lažno moralističkog društva, i zbog redateljeva promišljena poigravanja gledateljskim voajerizmom kroz hičkokovski način na koji tijelo Brigitte Bardot koristi kao objekt privlačnosti. (HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0054452/?ref_=nm_knf_t3

UTORAK / 14.09.

RIO BRAVO

Rio Bravo, 1959.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Rio Bravo, 1959. Howard Hawks, 141 min. US
Scenarij:
Jules Furthman i Leigh Brackett prema kratkoj priči B.H. McCampbell
Uloge: John Wayne, Dean Martin, Ricky Nelson, Angie Dickinson, Walter Brennan, Ward Bond, John Russell, Pedro Gonzalez, Claude Akins
   Šerif Chance uhapsi Joea Burdetta zbog ubojstva nenaoružanog čovjeka i stavlja ga u zatvor do dolaska saveznog šerifa, no ubojičin brat, bogati i moćni rančer Nathan Burdette, odlučan je u namjeri da ga oslobodi. U čuvanju zatvorenika Chanceu pomažu njegov inače vrlo sposoban, no alkoholizmom nagriženi zamjenik Dude, stari šepavi čistač zatvora Stumpy i mladić Colorado.
   Treći od pet Hawksovih vesterna smatra se njegovim najboljim ostvarenjem u tom žanru. Nastao kao svojevrstan odgovor na „Točno u podne“ (dok u tom filmu šerif uzaludno moli pomoć od sugrađana, u „Rio Bravu“ šerif odbija pomoć drugih, iako mu je ona u presudnim situacijama potrebna), „Rio Bravo“ objedinjuje najklasičnije karakteristike holivudskog vesterna s prepoznatljivim redateljevim preokupacijama. (Igor Tomljanović/HFL)
   Slušao sam gdje kažu: „Taj film je tako dobar da ga publika neće gledati. Ne vjerujem u to. Nikada nisam vidio dobar film koji publika nije htjela gledati.“ (Howard Hawks)

https://www.imdb.com/title/tt0053221/?ref_=fn_al_tt_1

KINOTEKA U SOLINU: MOMCI IZ BRAZILA

The Boys from Brazil, 1978.
20:30 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata

KINOTEKA U SOLINU
The Boys from Brazil, 1978. Franklin J. Schaffner
 
   He betrayed me, he betrayed you, he betrayed the Aryan race! (Josef Mengele)
AUTORSKI TIM: Martin Richards, Stanley O'Toole (produkcija), Franklin J. Schaffner (redatelj), Heywood Gould (scenarij prema romanu „The Boys from Brazil“ Ire Levin), Henri Decaë (fotografija), Robert Swink (montaža), Jerry Goldsmith (skladatelj), Gil Parrondo (scenografija), Rebecca Breed, Richard Pointing (kostimografija), Bill Lodge, Christopher Tucker  (šminka)
   ULOGE: Gregory Peck (Josef Mengele)  Laurence Olivier (Ezra Lieberman), James Mason (Eduard Seibert), Lilli Palmer (Esther Lieberman), Uta Hagen (Frieda Maloney), Steve Guttenberg (Barry Kohler), Denholm Elliott (Sidney Beynon), Rosemary Harris (Frau Doring), John Dehner (Henry Wheelock), Bruno Ganz (Dr. Bruckner)
   Zanimljiva priča o pokušaju preživjelih nacista da genetičkom manipulacijom stvore klonove Adolfa Hitlera i uspostave Četvrti Reich.
   Dr. Josef Mengele, sloglasni nacistički „Anđeo smrti“, klonira Hitlera 94 puta i nada se da će takve dječake odgajati u Brazilu, dajući im djetinjstva identična Hitlerovu. Krajnji plan je stvoriti grupu nacističkih vođa koja može nastaviti tamo gdje je Hitler stao, formirajući Četvrti Reich. Ezra Lieberman, lovac na naciste, saznaje za plan i odlučan je u tome da ga osujeti.
   Premda priča ponekad upada u klopku sumnjivih zaokreta, vrsna glumačka ekipa i zadivljujući ritam pretvorili su „Momke iz Brazila“ u učinkovit triler. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Libermanov lik stvoren je prema liku lovca na nacističke ratne zločince, Simonu Wisenthala, koji je bio i savjetnik u filmu. Mengelea je izvorno trebao tumačiti George C. Scott, ali je ovaj odustao pa ga je zamijenio Gregory Peck, u jednoj od svojih zaista rijetkih uloga negativaca. Peck je svoj posao odradio izvanredno tumačeći lik pun snobizma, uštogljenosti, iskvarenosti i „prikrivenog“ manijakalnog bijesa, pokazujući o kakvom se psihopati zapravo radilo.
https://www.imdb.com/title/tt0077269/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 15.09.

MURINA

Murina, 2021
20:00 sati



Murina, 2021. Antonete Alamat Kusijanović, 92 min. HR/US/BR/SI
Scenarij:
Antonete Alamat Kusijanović, Frank Graziano
Uloge: Gracija Filipović, Leon Lučev, Danica Ćurčić, Cliff Curtis
      Napeti odnos šesnaestogodišnje Julije i autoritarnog oca Ante počinje pucati kada u njihov dom na otoku stigne stari obiteljski prijatelj. Dok je otac zaokupljen pokušajima da s njim sklopi posao života, karizmatični gost Juliji otvara sve više prostora slobode što u njoj budi revolt prema roditeljima. Tijekom vikenda ispunjenog velikim očekivanjima, Julija uvlači obitelj u opasni vrtlog strasti i nasilja.
   Šovinizam je duboko ukorijenjen u naše društvo. Često ga netočno nazivamo mentalitetom. Očevi ga učvršćuju jer im tako odgovara, majke podržavaju jer su tako odgojene. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)
   Julija je začetak nove generacije intuitivnih žena koje raskrinkavaju ove ustajale dinamike. Julija je Murina, životinja koja će odgristi dio sebe da bi se oslobodila. Tu snagu vidim u mladim ženama u Hrvatskoj, ona jača. To je snaga koja leži u mudrosti i znanju, u vjeri u svoje sposobnosti, u ono božansko u nepoznatom. Snaga koja ne dopušta biti ušutkana. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)

   Cannes 2021. 15 dana autora 2021. / Quinzaine des réalisateurs - Zlatna kamera (Camera D'Or)
   Pula 2021. Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Antonete Alamat Kusijanović); Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu (Danica Ćurčić); Zlatna vrata Pule (Nagrada publike)
https://www.imdb.com/title/tt8434110/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 16.09.

KINOTEKA U KLISU: DVOBOJ DO ISTREBLJENJA

The Duellists, 1977.
19:30 sati



 U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.

KINOTEKA U KLISU
The Duellists, 1977. Ridley Scott

   You have kept me at your beck and call for fifteen years. I shall never again do what you demand of me. By every rule of single combat, from this moment your life belongs to me. Is that not correct? Then I shall simply declare you dead. In all of your dealings with me, you'll do me the courtesy to conduct yourself as a dead man. I have submitted to your notions of honor long enough. You will now submit to mine. (D'Hubert)
AUTORSKI TIM: David Puttnam (producent), Ridley Scott (redatelj), Gerald Vaughan-Hughes (scenarij prema priči „The Duel“ Josepha Conrada), Frank Tidy (fotografija), Pamela Power (montaža), Howard Blake (skladatelj), Peter J. Hampton (scenografija), Tom Rand  (kostimografija), Sue Barradell (šminka)
   ULOGE: Keith Carradine (Armand d'Hubert), Harvey Keitel (Gabriel Feraud), Albert Finney (Joseph Fouché), Edward Fox (Perteley), Cristina Raines (Adele), Robert Stephens (Treillard), Tom Conti (Dr Jacqui)
   Upečatljiv redateljski debi Ridlleya Scotta osvojio je nagradu za Najbolji prvi film na 30. festivalu u Cannesu 1977. godine. Studija je to apsurdne opsjednutosti čašću, osvetom i dvobojem dvojice protagonista tijekom napoleonskih ratova.
   Armand i Gabriel su francuski časnici pod Napoleonom. Trivijalna svađa između njih eskalira u doživotnu nelagodu, i, kako rat bjesni, sukobljavaju se iznova, a njihovo rivalstvo i međusobna mržnja nastavljaju rasti, čak i kada početni uzrok suparništva bude zaboravljen.
   Priča Josepha Conrada je zasnovana na istinitoj priči o dva francuska časnika koji su se redovno borili u pravim dvobojima tijekom Napoleonove vladavine. Duelisti (Pierre Dupont de l'Étang i François  Fournier-Sarlovèze), na kojima su zasnovani glavni junaci filma, odradili su svoj prvi dvoboj 1794. godine. Međutim, nije se na tome završilo, bilo je još tridesetak u narednih dvadeset godina. Dva časnika su se borili na razne načine: konjički i pješački stil, sa hladnim i vatrenim oružjem.
   „Duellists“ je pravo epsko tkanje; sjedimo i promatramo, a ono je dosljedno zabavno - i jezivo lijepo. (Pauline Kael, New Yorker)
   Vizualno bogatstvo, glumačke izvedbe i dubina teme čine remek-djelo. (David Hughes / Empire Magazine)
   Jedan od vizualno najupečatljivijih filmova ikada snimljenih. (Richard T. Jameson Parallax View)

https://www.imdb.com/title/tt0075968/

  Za ljubitelje filma, i svakako priče/a Josepha Conrada, valja spomenuti kako se na domaćem tržištu pojavio strip "Duel" Renauda Faracea (prijevod Lana Tomerlin) nastao prema ovom filmu/priči. Izdavač je Bookloge (specijalna izdanja).

OTAC, 2020.

Father, 2020.
20:00 sati



Father, 2020. Florian Zeller, 97 min. US/FR
Scenarij:
Christopher Hampton i Florian Zeller prema vlastitoj kazališnoj drami
Uloge: Anthony Hopkins, Olivia Colman, Mark Gatiss
   Anthony je nestašan, ciničan i tvrdoglav. I ima 80 godina. Kombinacija je to kojoj njegova zabrinuta kći Anne bezuspješno pokušava doskočiti kako bi ga privoljela da prihvati barem jednu od brojnih njegovateljica koje uporno dovodi u njegov samački londonski stan. Anne se, naime, seli u Pariz i više ga neće moći svakodnevno posjećivati. No Anthonyjevo pamćenje više nije što je nekoć bilo, sjećanja naviru i bježe poput plime i oseke, i njegova se percepcija stvarnosti postupno urušava. (Film je premijerno prikazan na Sundanceu.)
   Nagrađen je Oscarom za najboljega glumca, te za najbolji adaptirani scenarij. Nastup Anthonyja Hopkinsa osvojio je i struku i kritiku, a brojni navode kao njegovu najbolju ulogu u karijeri. Drugog Oskara (nakon „Kad jaganjci utihnu“) za najboljeg glumca osvojio je u 83. godini, postavši najstariji dobitnik u toj kategoriji.
   Suočeni smo s nevjerojatnom izvedbom Anthonyja Hopkinsa kao ponosnog čovjeka koji niječe svoje stanje, ali i sjajnim filmskim debijem francuskog kazalištarca Floriana Zellera. (Todd McCarthy / The Hollywood Reporter)
https://www.imdb.com/title/tt10272386/?ref_=fn_tt_tt_9

PETAK / 17.09.

MURINA

Murina, 2021
17:30 sati



Murina, 2021. Antonete Alamat Kusijanović, 92 min. HR/US/BR/SI
Scenarij:
Antonete Alamat Kusijanović, Frank Graziano
Uloge: Gracija Filipović, Leon Lučev, Danica Ćurčić, Cliff Curtis
      Napeti odnos šesnaestogodišnje Julije i autoritarnog oca Ante počinje pucati kada u njihov dom na otoku stigne stari obiteljski prijatelj. Dok je otac zaokupljen pokušajima da s njim sklopi posao života, karizmatični gost Juliji otvara sve više prostora slobode što u njoj budi revolt prema roditeljima. Tijekom vikenda ispunjenog velikim očekivanjima, Julija uvlači obitelj u opasni vrtlog strasti i nasilja.
   Šovinizam je duboko ukorijenjen u naše društvo. Često ga netočno nazivamo mentalitetom. Očevi ga učvršćuju jer im tako odgovara, majke podržavaju jer su tako odgojene. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)
   Julija je začetak nove generacije intuitivnih žena koje raskrinkavaju ove ustajale dinamike. Julija je Murina, životinja koja će odgristi dio sebe da bi se oslobodila. Tu snagu vidim u mladim ženama u Hrvatskoj, ona jača. To je snaga koja leži u mudrosti i znanju, u vjeri u svoje sposobnosti, u ono božansko u nepoznatom. Snaga koja ne dopušta biti ušutkana. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)

   Cannes 2021. 15 dana autora 2021. / Quinzaine des réalisateurs - Zlatna kamera (Camera D'Or)
   Pula 2021. Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Antonete Alamat Kusijanović); Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu (Danica Ćurčić); Zlatna vrata Pule (Nagrada publike)
https://www.imdb.com/title/tt8434110/?ref_=fn_al_tt_1

DJEVOJČICA

Petit Fille, 2020.
20:00 sati



Petit Fille, 2020. Sébastien Lifshitz, 85 min. FR/DK
Scenarij:
Sébastien Lifshitz
   Sedmogodišnja Sasha oduvijek je znala da je djevojčica, iako je rođena kao dječak. I dok se društvo ne odnosi prema njoj kao prema drugoj djeci njene dobi – u svakodnevici u školi, na satovima plesa ili rođendanskim proslavama – njezina brižna obitelj bori se kako bi se njezina različitost uvažila i prihvatila.
   „Djevojčica“ Sébastiena Lifshitza prikaz je bitke jedne obitelji protiv strogih društvenih normi koje okružuju temu roda. Duboko dirljivo. (Fabien Lemercier, Cineuropa)
Chicago IFF 2020. Nagrada Silver Hugo za najbolji dokumentarni film
Europske Filmske Nagrade 2020. Najbolji dokumentarni film
French Syndicate of Cinema Critics 2021. Najbolji francuski dokumentarni film
Ghent IFF 2020. Najbolji dokumentarni film
Seattle IFF 2020. Nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt11753696/?ref_=fn_tt_tt_69

KINOTEKA U KAŠTELIMA: UBITI PTICU RUGALICU

To Kill a Mockingbird, 1962.
20:30 sati



U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.

KINOTEKA U KAŠTELIMA
To Kill a Mockingbird, 1962. Robert Mulligan
   AUTORSKI TIM:
Alan J. Pakula (producent), Robert Mulligan (redatelj), Horton Foote (scenarij prema istoimenom romanu američke spisateljice Harper Lee), Russell Harlan (fotografija), Aaron Stell (montaža), Elmer Bernstein (skladatelj), Henry Bumstead (scenografija), Seth Banks (kostimografija)
   ULOGE: Gregory Peck (Atticus Finch), Mary Badham (Scout), Phillip Alford (Jem), John Megna (Charles Baker "Dill" Harris), Frank Overton (šerif Heck Tate), Rosemary Murphy (Miss Maudie Atkinson), Ruth White (Mrs Dubose), Brock Peters (Tom Robinson), Estelle Evans (Calpurnia)
      „If you just learn a single trick, Scout, you'll get along a lot better with all kinds of folks. You never really understand a person until you consider things from his point of view... Until you climb inside of his skin and walk around in it.“ (Atticcus Finch)
   Kroz film nas „vodi“ Jean Louise Finch, pametna šestogodišnja djevojčica koju zovu Scout. Djetinjstvo upotpunjuje temama američkog juga gdje su rasizam i predrasude duboko ukorijenjeni a sjećanje na Konfederaciju još je živo. Radnja se odvija u izmišljenom, umornom, prašnjavom gradiću Maycomb (Alabama) tijekom despresivnh tridesetih godina prošlog stoljeća, gdje iste porodice žive tu oduvijek i gdje svatko svakog zna. Scoutin otac je mladi udovac, odvjetnik Atticus Finch, najuzorniji građanin ovog malog grada. Sve će se promijeniti kada preuzme obranu Afro-amerikanca optuženog za silovanje siromašne bjelkinje.
   "Ubiti pticu rugalicu" je svijet predrasuda i strahova, konflikata i rasne segregacije, laži i borbe za istinu. Zasnovan je na istoimenom bestseleru američke spisateljice Harper Lee, u velikoj mjeri autobiografski. Smatra se modernim klasikom, i bitno je utjecao na pokret za građanska prava američkih crnaca tijekom 1960-ih. Harper Lee je dobitnica Pulitzerove nagrade 1961. za roman „Ubiti pticu rugalicu“.
   Američki filmski institut proglasio je lik Atticusa Fincha najvećim filmskim junakom 20. stoljeća, a njegov tumač, Gregory Peck, prisjeća se svoje uloge – za koju je dobio Oscara - u jednom intervjuu 1997. godine: „Uloga me privukla zbog toga što me je roman podsjećao na vlastito odrastanje u kalifornijskom gradiću La Jolla. Gotovo da ne prođe dan, a da ne pomislim koliko sam bio sretan što sam dobio tu ulogu. Nedavno sam sjedio za večerom pokraj žene koja mi je rekla da je gledala film s 14 godina i da joj je promijenio život. Čujem takve stvari gotovo stalno.“
   I za kraj: šta se svih ovih godina promijenilo od romana/filma? Crnce više ne nazivaju pogrdnim imenima – sada su Afro-amerikanci. A što je sa rasizmom? Jasno je svakome, i dalje postoji. I ne samo kod njih. Sportski tereni širom svijeta su samo jedan od dokaza.
https://www.imdb.com/title/tt0056592/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 18.09.

DJEVOJČICA

Petit Fille, 2020.
17:30 sati



Petit Fille, 2020. Sébastien Lifshitz, 85 min. FR/DK
Scenarij:
Sébastien Lifshitz
   Sedmogodišnja Sasha oduvijek je znala da je djevojčica, iako je rođena kao dječak. I dok se društvo ne odnosi prema njoj kao prema drugoj djeci njene dobi – u svakodnevici u školi, na satovima plesa ili rođendanskim proslavama – njezina brižna obitelj bori se kako bi se njezina različitost uvažila i prihvatila.
   „Djevojčica“ Sébastiena Lifshitza prikaz je bitke jedne obitelji protiv strogih društvenih normi koje okružuju temu roda. Duboko dirljivo. (Fabien Lemercier, Cineuropa)
Chicago IFF 2020. Nagrada Silver Hugo za najbolji dokumentarni film
Europske Filmske Nagrade 2020. Najbolji dokumentarni film
French Syndicate of Cinema Critics 2021. Najbolji francuski dokumentarni film
Ghent IFF 2020. Najbolji dokumentarni film
Seattle IFF 2020. Nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt11753696/?ref_=fn_tt_tt_69

RESPECT

19:30 sati



Respect, 2021. Liesl Tommy, 145 min. US
Scenarij:
Tracey Scott Wilson
Uloge: Jennifer Hudson, Forest Whitaker, Tate Donovan, Mary J. Blige
      „Respect“ je biografska drama o jednoj od najvećih pjevačica i pijanistica svih vremena Arethi Franklin. R&B pjevačicu glumi Oscarovka Jennifer Hudson, koju je (svojevremeno) Aretha osobno izabrala za tu ulogu. Priča prati pjevačicu od njenih samih početaka u Detroitu kad je kao mala curica pjevala u crkvenom zboru kojeg je vodio njen otac, do superzvijezde i Kraljice Soula. Aretha je u svojoj dugoj karijeri imala preko sto pjesama na Billboardovoj top listi, uključujući dvadeset pjesama koje su bile na broju jedan R&B ljestvice. Osvojila je 18 Grammyija i bila je prva žena koja je ušla u Rock and Roll kuću slavnih.
   Arethina obrada hita Otisa Reddinga „Respect“, koja je postala zaštitna pjesma feminističkog pokreta, ustoličila ju je kao ikonu u borbi za ljudska i ženska prava. Bila je više od pjevačice i njezine pjesme su bile više od pjesama. Pjevala je na pogrebu za Dr. Martina Luthera Kinga te na tri inauguracije američkih predsjednika.

   Nastup Jennifer Hudson u glavnoj ulozi apso-lutno zaslužuje naše poštovanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt2452150/

PONEDJELJAK / 20.09.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: VATRENE ULICE

Streets of Fire, 1984.
20:30 sati



Streets of Fire, 1984. Walter Hill
   AUTORSKI TIM: Lawrence Gordon i Joel Silver
(produkcija), Walter Hill (redatelj), Walter Hill i Larry Gross (scenarij), Andrew Laszlo (fotografija), James Coblentz, Freeman A. Davies i Michael Ripps (montaža), Ry Cooder (skladatelj), John Wallone (scenografija), Marilyn Vance (kostimografija), Michael Germain, Michael Mills (šminka)
   ULOGE: Michael Paré (Tom Cody), Diane Lane (Ellen Aim), Rick Moranis (Billy Fish), Amy Madigan (McCoy), Willem Dafoe (Raven Shaddock), Deborah Van Valkenburgh (Reva Cody), Richard Lawson (Officer Ed Price), Rick Rossovich (Officer Cooley), Bill Paxton (Clyde)
   Rock & roll bajka iz nekog drugog vremena i drugog prostora.
   Rock pjevačicu Ellen Aim tijekom koncerta otme banda na motorima, banda koju predvodi Raven Shaddock. Kad to spazi Reva Cody, koja je bila u publici, pozove brata Toma da se vrati u grad i krene u potragu za Ellen. Poznat policiji kao maloljetni delinkvent, Tom svojim povratkom odmah privlači pozornost. Uskoro mu se u potrazi pridruži bivša vojnikinja McCoy te Ellenin menadžer Billy Fishte: trojac kreće u daleki i mračni dio grada u kojem samuje zatočena Ellen…)
   U jednom davnom intervjuu, Walter Hill objasnio je kako samo porijeklo filma vuče korijene iz njegovih tinejdžerskih želja i preokupacija, točnije želje da napravi savršen film s referencama prema kojima još uvijek osjeća veliku naklonost: prilagođeni automobili, ljubljenje na kiši, neon, noćni vlakovi, brza potjera, tutnjava, rock zvijezde, motori, duhovitost u teškim situacijama, kožne jakne i pitanja časti ...

   Iako je film tijekom desetljeća stekao kultni status kod gledatelja diljem svijeta, uvelike je ostao u sjeni Hillovih „The Warriorsa“ koji je po atmosferi i glazbi, a u nekim dijelovima i u priči vrlo sličan „Vatrenim ulicama“. (Mislav / filmoviandserije.wordpress.com)
   Te davne 1984. godine Walter Hill je uz pomoć Larry Grossa, koji je pomogao oko scenarija, napravio možda najveći film žanra koji nikad nije saživio osim u rijetkim trenucima. Miješajući mjuzikl, akciju, „film noir“, dramu, pa i komediju, Walter Hill je ispričao priču za laku noć, ali ne djeci već rockerima. Stoga, ako film niste gledali, pogledajte ga. I pri tom nemojte upasti u zamku i tražiti u njemu ono što ne postoji, niti je ikome bila namjera da postoji.Uživajte u dobroj muzici, uživajte u jednoj od rijetkih rock & roll bajki ispričanih samo za rockere!  (Jerko Jakšić / music-lp-underground.com)
   Ako ste za modernu bajku, pogledajte film. Ako ste za modernu rock bajku, obavezno pogledajte film. Pametniji savjet od toga nemam. (deckardovkutak.wordpress.com)

https://www.imdb.com/title/tt0088194/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 21.09.

GRAD IZOBILJA

Fat City, 1972.
20:00 sati



50 GODINA KINOTEKE
Fat City, 1972. John Huston, 96 min. US
Scenarij:
Leonard Gardner prema vlastitom romanu
Uloge: Stacy Keach, Jeff Bridges, Susan Tyrrell
   Bivši boksački prvak Billy Tully živi u kalifornijskom gradu Stocktonu, gdje je odluči krenuti ispočetka. Godinu dana ranije napustila ga je supruga, zbog čega je izgubio meč u Panami, postao alkoholičar i zapao u siromaštvo. Dok za život zarađuje kao pomoćni poljoprivredni radnik i dok ga još uvijek privlači čašica, te dok održava burnu vezu s ogorčenom i emocionalnim problemima opterećenom Omom, Billy je odlučan da kroz ulogu mentora mlađem kolegi Ernieju Mungeru, 19-godišnjem početniku,  rehabilitira vlastitu boksačku karijeru. Mungera isprva pošalje nekadašnjem menadžeru i vlasniku boksačke dvorane Rubenu Luni, da bi ovaj ubrzo odlučio pomoći ne samo mladiću nego i Billyju. Luna će tako uz skrb o Mungeru pristati trenirati i Billyja, vjerujući da ga može vratiti na staze nekadašnjeg uspjeha.
   Iako smo se kroz godine imali priliku nagledati bezbroj priča o boksu i boksačima, "Fat City" ni izbliza nije jedna od onih rokijevskih priča o šampionima. Ovo je jedna od onih stvarnih, nimalo sentimentalnih i prilično iskrenih priča o dvojici tipova koji kao da su predodređeni na neuspjeh, a film dižu i kvalitetne glumačke izvedbe. (gambee82.blogspot.com)
   Naročito volim jedan od svojih posljednjih filmova: "Grad izobilja" (Fat City). U njemu je cijela moja mladost. Ista ona atmosfera, iste nade isti jad. "Grad izobilja" je film o boksačima, a ja sam također, u mladosti, bio boksač. Kakva su to bila vremena! (John Huston)

https://www.imdb.com/title/tt0068575/?ref_=fn_al_tt_1

U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.

Hell in the Pacific, 1968. John Boorman
   AUTORSKI TIM: Reuben Bercovitch (producent), John Boorman (redatelj), Reuben Bercovitch, Alexander Jacobs, Eric Bercovici (scenarij), Conrad Hall (fotografija), Thomas Stanford (montaža), Lalo Schifrin (skladatelj), Anthony Pratt, Masao Yamazaki, Makoto Kikuchi (scenografija), Seth Banks, Shigeo Kobayashi (šminka)
   ULOGE: Lee Marvin (američki pilot), Toshirō Mifune (Tsuruhiko Kuroda)
   Udružite Lee Marvina s Toshirom Mifuneom, prekrasnim krajolicima (otoci Paulau) pod lakom rukom Johna Bormana i gledajte kako jednostavna priča prerasta u vizualnu gozbu.
   Tijekom Drugog svjetskog rata, negdje na bojištu Pacifika, na jednom malom nenastanjenom otoku u Tihom oceanu se nađu američki pilot i mornarički kapetan... oboje napušteni od svojih suboraca. Iako neprijateljski nastrojeni jedno prema drugome, moraju prestati s neprijateljstvom i surađivati ukoliko žele preživjeti i vratiti u civilizaciju. Ali, hoće li?
      Kad imaš dva velikana svjetskog glumišta drugi ti niti ne trebaju - Boorman još jednom pokazuje kako zna što radi (tj. što treba raditi) tijekom cijelog filma, a Marvin Lee i Toshiro Mifune (oboje aktivno sudjelovali u 2. svjetskom ratu; Marvin i ranjen i odlikovan) samo slijede njegove natuknice i ostalo prepuštaju svojoj bezprijekornoj glumačkoj prezentaciji. Sami kraj filma u suprotnosti je s izvornom vizijom redatelja Johna Boormana, u kojoj japanski časnik ljutito ubija dva japanskog vojnika koji su naišli na Amerikanca: producenti su promijenili kraj bez njegova znanja. Od tog filma John Boorman potpisao bi ugovor s kompanijom samo ukoliko bi zadržao kreativnu kontrolu nad cijelim projektom.
   Film je u cijelosti snimljen na otoku Palau u sjevernom Tihom oceanu, u blizini Filipina.
   Fascinantan Boorman. (Steve Crum Kansas City Kansan)
   Proteže li se rat na pojedinca? Obučeni da ubijaju ili će biti ubijeni, dva protivnika se suočavaju, svaki sa svojim strahom da će onaj drugi uspjeti. Zašto se nisu ubili kad su imali priliku? Možda zato što je čovjek društvena životinja i potrebno mu je društvo drugih. Da se poslužim klišejem - Nijedan čovjek nije otok. I na kraju izbija sukob. Ne zbog bilo kakve urođene razlike između dvojice muškaraca - već zbog načina na koji se definiraju na većoj sceni... Dva sjajna glumca, sjajan scenarij, velika tema. (Andybern / www.imdb.com)
   Fascinantno je vidjeti kako se dva velika glumca međusobno povezuju kao ljudska bića, iako se (verbalno) ne razumiju... Briljantno režirano na dva različita načina: prije svega vizualno, a zatim i  glumački, pritom nikada ne dopuštajući da glavne teme filma trpe. Bravo! (Jeff Coatney / www.imdb.com)

https://www.imdb.com/title/tt0063056/?ref_=tt_urv

SRIJEDA / 22.09.

RESPECT

19:30 sati



Respect, 2021. Liesl Tommy, 145 min. US
Scenarij:
Tracey Scott Wilson
Uloge: Jennifer Hudson, Forest Whitaker, Tate Donovan, Mary J. Blige
      „Respect“ je biografska drama o jednoj od najvećih pjevačica i pijanistica svih vremena Arethi Franklin. R&B pjevačicu glumi Oscarovka Jennifer Hudson, koju je (svojevremeno) Aretha osobno izabrala za tu ulogu. Priča prati pjevačicu od njenih samih početaka u Detroitu kad je kao mala curica pjevala u crkvenom zboru kojeg je vodio njen otac, do superzvijezde i Kraljice Soula. Aretha je u svojoj dugoj karijeri imala preko sto pjesama na Billboardovoj top listi, uključujući dvadeset pjesama koje su bile na broju jedan R&B ljestvice. Osvojila je 18 Grammyija i bila je prva žena koja je ušla u Rock and Roll kuću slavnih.
   Arethina obrada hita Otisa Reddinga „Respect“, koja je postala zaštitna pjesma feminističkog pokreta, ustoličila ju je kao ikonu u borbi za ljudska i ženska prava. Bila je više od pjevačice i njezine pjesme su bile više od pjesama. Pjevala je na pogrebu za Dr. Martina Luthera Kinga te na tri inauguracije američkih predsjednika.

   Nastup Jennifer Hudson u glavnoj ulozi apso-lutno zaslužuje naše poštovanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt2452150/

ČETVRTAK / 23.09.

CRNA KUTIJA

19:30 sati



Boîte noire, 2021. Yann Gozlan, 129 min. FR
Scenarij:
Yann Gozlan, Simon Moutaïrou, Nicolas Bouvet, Jérémie Guez
Uloge: Pierre Niney, Lou de Laâge, André Dussollie
   Što se dogodilo na letu Dubai-Pariz prije pada u Alpskom masivu? Greška u pilotiranju? Tehnički kvar? Teroristički čin? Što sve otkriva "crna kutija"? Tu su zabilježeni svi relevantni podaci o letu, ali i razgovori u pilotskoj kabini. A možda i nešto više od toga?
   Mathieu je talentirani mladi analitičar crne kutije u misiji riješavanja razloga smrtonosnog pada potpuno novog zrakoplova. Ipak, kad vlasti zatvore
slučaj, Mathieu se ne može oteti dojmu da s dokazima nešto nije u redu. Dok ponovno preslušava snimku, počinje otkrivati neke ozbiljno uznemirujuće detalje. Može li se snimka modificirati? Protiveći se naredbama svog šefa, Mathieu započinje vlastitu istragu - opsesivnu i
opasnu potragu za istinom koja će brzo ugroziti mnogo više od njegove karijere.
   Unatoč nekim klišejima i prečacima u scenariju, „Crna kutija“ je dobar triler koji jako dobro funkcionira, posebno zahvaljujući besprijekornom zvučnom djelu. Klaustrofobična i zaglušujuća atmosfera pojedinih scena daje zanimljiv karakter ovom filmu. (Maxime Durand/www.senscritique.com)
https://www.imdb.com/title/tt10341034/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 24.09.

CRNA KUTIJA

17:30 sati



Boîte noire, 2021. Yann Gozlan, 129 min. FR
Scenarij:
Yann Gozlan, Simon Moutaïrou, Nicolas Bouvet, Jérémie Guez
Uloge: Pierre Niney, Lou de Laâge, André Dussollie
   Što se dogodilo na letu Dubai-Pariz prije pada u Alpskom masivu? Greška u pilotiranju? Tehnički kvar? Teroristički čin? Što sve otkriva "crna kutija"? Tu su zabilježeni svi relevantni podaci o letu, ali i razgovori u pilotskoj kabini. A možda i nešto više od toga?
   Mathieu je talentirani mladi analitičar crne kutije u misiji riješavanja razloga smrtonosnog pada potpuno novog zrakoplova. Ipak, kad vlasti zatvore
slučaj, Mathieu se ne može oteti dojmu da s dokazima nešto nije u redu. Dok ponovno preslušava snimku, počinje otkrivati neke ozbiljno uznemirujuće detalje. Može li se snimka modificirati? Protiveći se naredbama svog šefa, Mathieu započinje vlastitu istragu - opsesivnu i
opasnu potragu za istinom koja će brzo ugroziti mnogo više od njegove karijere.
   Unatoč nekim klišejima i prečacima u scenariju, „Crna kutija“ je dobar triler koji jako dobro funkcionira, posebno zahvaljujući besprijekornom zvučnom djelu. Klaustrofobična i zaglušujuća atmosfera pojedinih scena daje zanimljiv karakter ovom filmu. (Maxime Durand/www.senscritique.com)
https://www.imdb.com/title/tt10341034/?ref_=nv_sr_srsg_0

DJEVOJČICA

Petit Fille, 2020.
20:00 sati



Petit Fille, 2020. Sébastien Lifshitz, 85 min. FR/DK
Scenarij:
Sébastien Lifshitz
   Sedmogodišnja Sasha oduvijek je znala da je djevojčica, iako je rođena kao dječak. I dok se društvo ne odnosi prema njoj kao prema drugoj djeci njene dobi – u svakodnevici u školi, na satovima plesa ili rođendanskim proslavama – njezina brižna obitelj bori se kako bi se njezina različitost uvažila i prihvatila.
   „Djevojčica“ Sébastiena Lifshitza prikaz je bitke jedne obitelji protiv strogih društvenih normi koje okružuju temu roda. Duboko dirljivo. (Fabien Lemercier, Cineuropa)
Chicago IFF 2020. Nagrada Silver Hugo za najbolji dokumentarni film
Europske Filmske Nagrade 2020. Najbolji dokumentarni film
French Syndicate of Cinema Critics 2021. Najbolji francuski dokumentarni film
Ghent IFF 2020. Najbolji dokumentarni film
Seattle IFF 2020. Nagrada žirija
https://www.imdb.com/title/tt11753696/?ref_=fn_tt_tt_69

SUBOTA / 25.09.

ČUDOVIŠTA IZ ORMARA

17:30 sati



(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
Monsters, Inc., 2001. Pete Docter, David Silverman, Lee Unkrich, 92 min. US
Scenarij:
Andrew Stanton, Dan Gerson, Robert L. Baird, Rhett Reese, Jonathan Roberts
   Vrsni bauk Sulley i njegov entuzijastični asistent u strašenju Mike, rade u najvećoj tvornici zastrašivača u svijetu čudovišta. Glavni izvor energije u njihovu svijetu prikupljeni su krici ljudske djece. No čudovišta vjeruju da su djeca opasna i otrovna i smrtno se preplaše kada mala djevojčica zaluta u njihov svijet. Sulley i Mike nastoje je vratiti kući, ali putem se suoče s čudovišnom intrigom i urnebesnim nezgodama.
https://www.imdb.com/title/tt0198781/?ref_=nv_sr_srsg_0

CRNA KUTIJA

19:30 sati



Boîte noire, 2021. Yann Gozlan, 129 min. FR
Scenarij:
Yann Gozlan, Simon Moutaïrou, Nicolas Bouvet, Jérémie Guez
Uloge: Pierre Niney, Lou de Laâge, André Dussollie
   Što se dogodilo na letu Dubai-Pariz prije pada u Alpskom masivu? Greška u pilotiranju? Tehnički kvar? Teroristički čin? Što sve otkriva "crna kutija"? Tu su zabilježeni svi relevantni podaci o letu, ali i razgovori u pilotskoj kabini. A možda i nešto više od toga?
   Mathieu je talentirani mladi analitičar crne kutije u misiji riješavanja razloga smrtonosnog pada potpuno novog zrakoplova. Ipak, kad vlasti zatvore
slučaj, Mathieu se ne može oteti dojmu da s dokazima nešto nije u redu. Dok ponovno preslušava snimku, počinje otkrivati neke ozbiljno uznemirujuće detalje. Može li se snimka modificirati? Protiveći se naredbama svog šefa, Mathieu započinje vlastitu istragu - opsesivnu i
opasnu potragu za istinom koja će brzo ugroziti mnogo više od njegove karijere.
   Unatoč nekim klišejima i prečacima u scenariju, „Crna kutija“ je dobar triler koji jako dobro funkcionira, posebno zahvaljujući besprijekornom zvučnom djelu. Klaustrofobična i zaglušujuća atmosfera pojedinih scena daje zanimljiv karakter ovom filmu. (Maxime Durand/www.senscritique.com)
https://www.imdb.com/title/tt10341034/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 27.09.

KINOTEKA U KAŠTELIMA: UBITI PTICU RUGALICU

To Kill a Mockingbird, 1962.
19:30 sati



U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.

KINOTEKA U KAŠTELIMA
To Kill a Mockingbird, 1962. Robert Mulligan
   AUTORSKI TIM:
Alan J. Pakula (producent), Robert Mulligan (redatelj), Horton Foote (scenarij prema istoimenom romanu američke spisateljice Harper Lee), Russell Harlan (fotografija), Aaron Stell (montaža), Elmer Bernstein (skladatelj), Henry Bumstead (scenografija), Seth Banks (kostimografija)
   ULOGE: Gregory Peck (Atticus Finch), Mary Badham (Scout), Phillip Alford (Jem), John Megna (Charles Baker "Dill" Harris), Frank Overton (šerif Heck Tate), Rosemary Murphy (Miss Maudie Atkinson), Ruth White (Mrs Dubose), Brock Peters (Tom Robinson), Estelle Evans (Calpurnia)
      „If you just learn a single trick, Scout, you'll get along a lot better with all kinds of folks. You never really understand a person until you consider things from his point of view... Until you climb inside of his skin and walk around in it.“ (Atticcus Finch)
   Kroz film nas „vodi“ Jean Louise Finch, pametna šestogodišnja djevojčica koju zovu Scout. Djetinjstvo upotpunjuje temama američkog juga gdje su rasizam i predrasude duboko ukorijenjeni a sjećanje na Konfederaciju još je živo. Radnja se odvija u izmišljenom, umornom, prašnjavom gradiću Maycomb (Alabama) tijekom despresivnh tridesetih godina prošlog stoljeća, gdje iste porodice žive tu oduvijek i gdje svatko svakog zna. Scoutin otac je mladi udovac, odvjetnik Atticus Finch, najuzorniji građanin ovog malog grada. Sve će se promijeniti kada preuzme obranu Afro-amerikanca optuženog za silovanje siromašne bjelkinje.
   "Ubiti pticu rugalicu" je svijet predrasuda i strahova, konflikata i rasne segregacije, laži i borbe za istinu. Zasnovan je na istoimenom bestseleru američke spisateljice Harper Lee, u velikoj mjeri autobiografski. Smatra se modernim klasikom, i bitno je utjecao na pokret za građanska prava američkih crnaca tijekom 1960-ih. Harper Lee je dobitnica Pulitzerove nagrade 1961. za roman „Ubiti pticu rugalicu“.
   Američki filmski institut proglasio je lik Atticusa Fincha najvećim filmskim junakom 20. stoljeća, a njegov tumač, Gregory Peck, prisjeća se svoje uloge – za koju je dobio Oscara - u jednom intervjuu 1997. godine: „Uloga me privukla zbog toga što me je roman podsjećao na vlastito odrastanje u kalifornijskom gradiću La Jolla. Gotovo da ne prođe dan, a da ne pomislim koliko sam bio sretan što sam dobio tu ulogu. Nedavno sam sjedio za večerom pokraj žene koja mi je rekla da je gledala film s 14 godina i da joj je promijenio život. Čujem takve stvari gotovo stalno.“
   I za kraj: šta se svih ovih godina promijenilo od romana/filma? Crnce više ne nazivaju pogrdnim imenima – sada su Afro-amerikanci. A što je sa rasizmom? Jasno je svakome, i dalje postoji. I ne samo kod njih. Sportski tereni širom svijeta su samo jedan od dokaza.
https://www.imdb.com/title/tt0056592/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 28.09.

KINOTEKA U KAŠTELIMA: UBITI PTICU RUGALICU

To Kill a Mockingbird, 1962.
19:30 sati



U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.

KINOTEKA U KAŠTELIMA
To Kill a Mockingbird, 1962. Robert Mulligan
   AUTORSKI TIM:
Alan J. Pakula (producent), Robert Mulligan (redatelj), Horton Foote (scenarij prema istoimenom romanu američke spisateljice Harper Lee), Russell Harlan (fotografija), Aaron Stell (montaža), Elmer Bernstein (skladatelj), Henry Bumstead (scenografija), Seth Banks (kostimografija)
   ULOGE: Gregory Peck (Atticus Finch), Mary Badham (Scout), Phillip Alford (Jem), John Megna (Charles Baker "Dill" Harris), Frank Overton (šerif Heck Tate), Rosemary Murphy (Miss Maudie Atkinson), Ruth White (Mrs Dubose), Brock Peters (Tom Robinson), Estelle Evans (Calpurnia)
      „If you just learn a single trick, Scout, you'll get along a lot better with all kinds of folks. You never really understand a person until you consider things from his point of view... Until you climb inside of his skin and walk around in it.“ (Atticcus Finch)
   Kroz film nas „vodi“ Jean Louise Finch, pametna šestogodišnja djevojčica koju zovu Scout. Djetinjstvo upotpunjuje temama američkog juga gdje su rasizam i predrasude duboko ukorijenjeni a sjećanje na Konfederaciju još je živo. Radnja se odvija u izmišljenom, umornom, prašnjavom gradiću Maycomb (Alabama) tijekom despresivnh tridesetih godina prošlog stoljeća, gdje iste porodice žive tu oduvijek i gdje svatko svakog zna. Scoutin otac je mladi udovac, odvjetnik Atticus Finch, najuzorniji građanin ovog malog grada. Sve će se promijeniti kada preuzme obranu Afro-amerikanca optuženog za silovanje siromašne bjelkinje.
   "Ubiti pticu rugalicu" je svijet predrasuda i strahova, konflikata i rasne segregacije, laži i borbe za istinu. Zasnovan je na istoimenom bestseleru američke spisateljice Harper Lee, u velikoj mjeri autobiografski. Smatra se modernim klasikom, i bitno je utjecao na pokret za građanska prava američkih crnaca tijekom 1960-ih. Harper Lee je dobitnica Pulitzerove nagrade 1961. za roman „Ubiti pticu rugalicu“.
   Američki filmski institut proglasio je lik Atticusa Fincha najvećim filmskim junakom 20. stoljeća, a njegov tumač, Gregory Peck, prisjeća se svoje uloge – za koju je dobio Oscara - u jednom intervjuu 1997. godine: „Uloga me privukla zbog toga što me je roman podsjećao na vlastito odrastanje u kalifornijskom gradiću La Jolla. Gotovo da ne prođe dan, a da ne pomislim koliko sam bio sretan što sam dobio tu ulogu. Nedavno sam sjedio za večerom pokraj žene koja mi je rekla da je gledala film s 14 godina i da joj je promijenio život. Čujem takve stvari gotovo stalno.“
   I za kraj: šta se svih ovih godina promijenilo od romana/filma? Crnce više ne nazivaju pogrdnim imenima – sada su Afro-amerikanci. A što je sa rasizmom? Jasno je svakome, i dalje postoji. I ne samo kod njih. Sportski tereni širom svijeta su samo jedan od dokaza.
https://www.imdb.com/title/tt0056592/?ref_=fn_al_tt_1

POBUNA NA CAINEU

The Caine Mutiny, 1954.
20:00 sati



50 GODINA KINOTEKE
The Caine Mutiny, 1954. Edward Dmytryk, 125 min. US
Scenarij:
Stanley Roberts, uz suradnju Michaela Blankforta, prema romanu spomenutoga Hermana Wouka
Uloge: Humphrey Bogart, José Ferrer, Van Johnson, Fred MacMurray, Robert Francis, May Wynn, Tom Tully, E. G. Marshall, Lee Marvin, Arthur Franz, Warner Anderson, Claude Akins, Katherine Warren
   Ambiciozni Willie Keith, idealima vođen mladi mornarički časnik, nakon stjecanja diplome na Princetonu tijekom ratne 1943. raspoređen je na brod Caine, razarač i minolovac kojim zapovijeda iskusni poručnik Philip Francis Queeg. Nakon što brod dospije na pučinu, poručnik Keefer će prvi primijetiti iracionalno ponašanje izuzetno i često bezrazložno strogog Queega, neurotičnog čovjeka prijeke naravi. Nakon što u skorom naletu tajfuna Queeg potpuno podlegne panici, prvi časnik preuzima zapovjedništvo, a kao svog pomoćnika odabrat će upravo Willieja. Sve će ovo naposljetku dovesti do procesa pred vojnim sudom...
   Godine 1955. nominirana za sedam Oscara, izvrsna ratna sudska drama uglednog Edwarda Dmytryka izuzetno je uspjela adaptacija Hermana Wouka. Edward Dmytryk je snimio intrigantno djelo sugestivnog tjeskobnog ozračja, efektno profiliranih karaktera i njihovih složenih odnosa, izvrsne glazbe, dojmljive fotografije i odličnih nastupa glumačke postave.
   Neposredno nakon uspjeha "Unakrsne vatre" ime Edwarda Dmytryka našlo se pred Komitetom za antiameričku djelatnost s devet drugih koje je prijavio "kolega" s filma redatelj Sam Wood. Optužen za vrijeđanje Kongresa morao je napustiti SAD  i otići za Englesku. U Engleskoj je režirao tri filma među kojima i svoje najangažiranije i najkvalitetnije djelo „Daj nam danas“ kojeg do danas smatramo jedinim neorealističkim filmom izvan Italije. 1950. godine naređeno mu je da se vrati u SAD, zbog produženja pasoša kojom prilikom je osuđen s 1.000 dolara globe i 6 mjeseci zatvora na temelju ranijih optužbi. 1951. ponovo izlazi pred Komitet za antiameričku djelatnost gdje poriče svoje ranije stavove, a za uzvrat, potpisuje ugovor za režiranje filma "Pobuna na Caineu".
https://www.imdb.com/title/tt0046816/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 29.09.

AMELIE

20:00 sati



RENDEZ-VOUS AU CINEMA 2021.
Le Fabuleux destin d'Amélie Poulain, 2001. Jean-Pierre Jeunet, 122 min. FR
Scenarij
: Guillaume Laurant i Jean-Pierre Jeunet
Uloge: Audrey Tautou, Mathieu Kassovitz, Rufus
   Oda ljepoti, jednostavnosti, iskrenosti i dobronamjernosti.
   Amelie je povučena pariška djevojka, konobarica s Monmartrea koja  živi u svom vlastitom svijetu. Traumatizirana je majčinom smrću, a s ocem je u mlakim odnosima. Oduševljava se raznim sitnicama, a jednog dana u stanu pronalazi staru kutiju sa suvenirima iz nečijeg djetinjstva. Oduševljena srećom koju je uzrokovala kad je vratila kutijicu njenom vlasniku Ameile postaje tajanstveni dobročinitelj usrećujući ljude u svojoj neposrednoj blizini ili ih pak kažnjavajući ukoliko su to zaslužili. Međutim, najmanje je u stanju pomoći samoj sebi...
   "Amelie" je dakle definitivno još jedan dragulj u kruni francuske kinematografije, jedine koja se u Europi, kako trenutno stvari stoje, može suprostaviti američkom filmskom imperijalizmu, no ono što je još važnije "Amelie" je originalno, inteligentno i izvanredno zabavno filmsko putovanje u svijet ljubavi i snova u kojem će većina gledatelja neizmjerno uživati. (dahh/popcorn.hr)
   Film je imao 5 nominacija za Oscara, uključujući i onu za najbolji strani film. Te godine Oscara je dobio BH film „Ničija zemlja“.
https://www.imdb.com/title/tt0211915/?ref_=fn_al_tt_1
https://www.imdb.com/title/tt0211915/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 30.09.

SKAFANDER I LEPTIR

Le Scaphandre et le papillon, 2007.
20:00 sati



RENDEZ-VOUS AU CINEMA 2021.
Le Scaphandre et le papillon, 2007. Julian Schnabel, 112 min. FR
Scenarij:
Ronald Harwood, Jean-Dominique Bauby
Uloge: Mathieu Amalric, Emmanuelle Seigner, Marie-Josée
   Francuska biografska drama koja je snimljena prema knjizi Jean-Dominique Baubya, novinara i glavnog urednika magazina Elle.
   Jean-Do je naviknut na turbulentnost svog zabavnog života, ali nakon što doživi moždani udar ostat će potpuno paraliziran zbog LIS sindroma (Locked-in syndrome). Njegov mozak i dalje funkcionira normalno i Jean-Do je svjestan svega. Može čuti, osjećati i razmišljati kao zdrav čovjek, ali ne može govoriti niti napraviti pokret bilo kojeg dijela tijela osim lijevog oka. Oko postaje njegov jedini način komunikacije i interakcije sa ostatkom svijeta. Pomoću treptaja oka Jean-Do komunicira sa bolničkim osobljem i obitelji koja mu dolazi u posjet, a upravo pomoću treptaja lijevog oka Jean-Do je napisao knjigu prema kojoj je snimljen ovaj film.
   Schnabel je povukao hrabar potez kad je odlučio veći dio radnje snimiti iz subjektivne vizure. Ne samo da nam je tako omogućio da cijenimo način na koji je “leptir” Baubyjeve živahnosti uspio nadletjeti fizička ograničenja njegova “skafandera”. Omogućio nam je da cijenimo i vlastiti život koji, kakav jest da jest, ipak valja proživjeti. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt0401383/?ref_=nv_sr_srsg_0

KINOTEKA NA BAČVICAMA: KINESKA ČETVRT

Chinatown, 1974.
20:30 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.

KINOTEKA NA BAČVICAMA
Chinatown, 1974. Roman Polański
   AUTORSKI TIM:
Robert Evans (producent), Roman Polanski (redatelj), Robert Towne, Roman Polanski (scenarij), John A. Alonzo (fotografija), Sam O'Steen (montaža), Jerry Goldsmith (skladatelj), Richard Sylbert (scenografija), Hank Edds, Lee Harman (šminka)
   ULOGE: Jack Nicholson (J. J. "Jake" Gittes), Faye Dunaway (Evelyn Cross Mulwray), John Huston (Noah Cross), Perry Lopez (Lou Escobar), John Hillerman (Russ Yelburton), Darrell Zwerling (Hollis I. Mulwray), Diane Ladd (Ida Sessions), Roy Jenson (Claude Mulvihill), Roman Polanski (Man with Knife), Burt Young (Curly), Joe Mantell (Lawrence Walsh)
   Forget it Jake... It's Chinatown. (Lawrence Walsh)
   Na vrata privatnog detektiva iz Los Angelesa, Jakea Gittesa, zakuca žena koja se predstavi kao gospođa Mulwray. Želi angažirati detektiva da istraži ljubavne afere njenog muža, inženjera Hollisa Mulwrayja. Jake ga prati, i fotografira ga s mladom djevojkom. Ubrzo nakon što je unajmljen, u njegovom se uredu pojavljuje prava gospođa Mulwray, Evelyn, i zaprijeti mu tužbom ako istog trenutka ne prestane s istragom. Stvari se dodatno zakompliciraju kad Hollisa nađu mrtvog. Jake, koji ne voli da od njega prave budalu, ustraje u daljnjem istraživanju dok se zastrašivanja i trupla gomilaju. To ga dovodi do tajkuna i glavnog negativca Noaha Crossa, te uvodi u katastrofu pohlepe, ubojstva i incesta na opasnim ulicama Los Angelesa tridesetih.
   Koliko god bio potresan i ciničan kao desetljeće koje ga je proizvelo, ovaj noir klasik visoko „iznad vode“ drže briljantni scenarij Roberta Townea, mirna ruka redatelja Romana Polanskog i divne izvedbe Jacka Nicholsona i Faye Dunaway. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
   Zanimljivo ostvarenje zasnovano na poetici, ugođaju i pripovjednim obrascima film noira, dojmljivo sugerira prošlost ugođajem prožetim fatalizmom i cinizmom. Tome pridonose glazba, fotografija s uporabom narančastoga filtera, scenografija te odmjereno maniristična gluma, a posebice je hvaljena i ritmična režija (npr. u prikazu uhođenja) s uočljivim elementima modernističkoga stila. Film je nominiran za 11 Oscara, a nagrađen je samo scenarist R. Towne. (HFL)
   Faye Dunaway, čija neurastenična pojava nije nikad bila bolje iskorištena, hladna je, elegantna Evelyn, čiji biljeg od rođenja - „greška u zjenici" - predstavlja srce tame ovog filma. Ona je predstavljena kao femme fatale iz visoke klase i doista njeni motivi pojačavaju prijetnju i opasnost dok i njena anksioznost i njena blještava scena zavođenja nisu najednom obasjani drugim svjetlom nakon najšokantnijeg od svih otkrića u „Kineskoj četvrti“. Ali još uvijek je to Nicholsonova predstava, a njegov fatalistički čar karizmu ciničnog, zajedljivog, impulzivnog poštenog njuškala ne kvari ni to što najveći dio vremena nosi flaster na nosu. (Aniko Imre / 1001 film koji morate pogledati prije nego umrete)
    Kao fan noir filmova, često stičem odbojnost prema novijim realizacijama koje uporno pokušavaju zamijeniti inteligenciju i napetu atmosferu s golotinjom i oštrim jezikom. Zaista je žalosno gledati kako se tim jefitnim trikovima pokušava zamijeniti fantastičan i uvek prepoznatljiv stil iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća. Takav slučaj nije sa “Chinatown”, svaki detalj izvanredno funkcionira i predstavlja hommage najboljim godinama žanra, zaista dostojna prezentacija, čak je i materijal i ton mračniji nego što bi bilo dozvoljeno u tim godinama. Ovaj film nije samo kopija stila i formule filmova iz nekog drugog (boljeg) doba, on sadrži i svoju originalnu notu, koju inteligentno sprovodi kroz koncept misterioznog detektivskog žanra. (kakavfilm.com)
   U drugoj polovici 60-ih godina mladi pisac Robert Towne u Hollywoodu je dobio svojevrsnu titulu "liječnika za scenarije", odnosno upravo je on pozivan kako bi doradio i dotjerao scenarije za brojne filmove. Tako mu je 1971. godine ponuđeno da napiše scenarij po slavnom Fitzgeraldovom "Velikom Gatsbyju", no on je ponudu vrijednu 175 tisuća dolara odbio te je od producenata tražio sedam puta manje, odnosno 25 tisuća dolara za razvoj svoje priče, priče kojoj je već tada dao radni naziv "Kineska četvrt". Priču je Towne smjestio u 1937. godinu, a u njeno središte smjestio je borbu za vjerojatno najosnoviji resurs - vodu i to u Los Angelesu, tada gradu u razvoju. Osnovna premisa ovdje je borba za javno dobro nasuprot pohlepe privatnika, a između dvije vatre nađe se privatni istražitelj Jake Gittes, koji razotkriva malverzacije bogatih oligarha i pionira razvoja Los Angelesa, te njihovu mrežu korupcije, prijevara i ubojstava. Još dok je pisao scenarij, Towne je u ulozi inspektora zamislio Jacka Nicholsona, a upravo preko Nicholsona scenarija se dokopao Polanski. U ovaj neo-noir Polanski je unio i evropskog štiha te je ponajprije zbog toga „Kineska četvrt“ prilično mračna i cinična, čemu je sigurno doprinijela i činjenica što sam Polanski i nije bio pretjerano oduševljen činjenicom da se po prvi puta mora vratiti u Los Angeles nakon što mu je "Obitelj" Charlesa Mansona ubila suprugu Sharon Tate. (gambee82.blogspot.com)

   Napomena 1: Film je inspiriran stvarnim događajima u vrijeme razmirica oko prava na vodu, kada se na početku 20. stoljeća u južnoj Kaliforniji pojavilo niz sporova o vodi i kad je Los Angeles osigurao prava na vodu u dolini Owens.
   Napomena 2: Snimio se nastavak, 1990. „Dva Jakea“, koji je napisao Towne, a režirao sam Nicholson. I taj je film dobro odglumljen, kompliciran i uglađen, ali mu nedostaje čarolije koja bi sve to ujedinila.
https://www.imdb.com/title/tt0071315/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 01.10.

SUTRA

Demain, 2015.
17:30 sati



RENDEZ-VOUS AU CINEMA 2021.
Demain, 2015. Cyril Dion i Mélanie Laurent, 118 min.
Scenarij:
Cyril Dion
   Prikazivanje rješenja, pripovijedanje pozitivne priče... To je možda najbolji način da se riješe ekološke, ekonomske i socijalne krize koje su pogodile naše zemlje. Nakon što je poseban brifing za časopis „Nature“ objavio moguće izumiranje jednog dijela čovječanstva prije kraja 21. stoljeća, Cyril Dion i Melanie Laurent, zajedno s četveročlanim timom, proveli su istragu u deset različitih zemalja da dokuče što bi moglo dovesti do te katastrofe i, prije svega, kako je izbjeći. Na tom putovanju susreli su pionire koji ponovno izumljuju poljoprivredu, energiju, ekonomiju, demokraciju i obrazovanje. Pridruživši se konkretnim i pozitivnim akcijama koje se već provode, počeli su shvaćati kakav bi mogao biti svijet sutrašnjice.
https://www.imdb.com/title/tt4449576/?ref_=fn_al_tt_1

8 ŽENA

8 femmes, 2002.
20:00 sati



RENDEZ-VOUS AU CINEMA 2021.
8 femmes, 2002. François Ozon, 118 min. FR
Scenarij:
François Ozon i Marina de Van prema drami Roberta Thomasa
Uloge: Danielle Darrieux, Catherine Deneuve, Isabelle Huppert, Emmanuelle Béart, Fanny Ardant, Virginie Ledoyen, Ludivine Sagnier, Firmine Richard
   Osam velikih francuskih glumica u Agathi Christie na komični način.
   Catherine Denevue je Gaby, Virginie Ledoyen i Ludivine Sagnier su joj kćerke, Danielle Darrieux joj je majka, Isabelle Huppert sestra, Fanny Ardant rođakinja, a Enmmanuele Beart i Firmine Richard sluge.
   Sve su zatočene jedne olujne, zimske, snježne noći u kući, a idiličnu atmosferu kvari postojanje jednog mrtvog tijela tj. Gabinog supruga, prekinute telefonske linije i činjenica da sve one sumnjaju jedna na drugu da su ubojice.
   Domišljatim i vrckastim dijalogom, neočekivanim, a često i urnebesno smiješnim obratima, Ozon je napravio odličnu, zabavnu komediju s daškom mjuzikla i misterije... (filmski.net)
   Film koji je toliko originalan, tako smiješan, toliko živ s dramom, intrigama, misterijom i bojama, da ga želite vidjeti iznova i iznova. (Jonathan Curiel /San Francisco Chronicle).

https://www.imdb.com/title/tt0283832/?ref_=nv_sr_srsg_0

KINOTEKA NA BAČVICAMA: ŽALAC

The Sting, 1973.
20:30 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.

KINOTEKA NA BAČVICAMA
The Sting, 1973. George Roy Hill
   AUTORSKI TIM: Tony Bill, Michael Phillips, Julia Phillips
(producent), George Roy Hill (redatelj), David S. Ward (scenarij), Robert Surtees (fotografija), William Reynolds (montaža), Marvin Hamlisch (skladatelj), Henry Bumstead (scenografija), Edith Head (kostimografija)
   ULOGE: Paul Newman (Henry "Shaw" Gondorff ), Robert Redford (Johnny "Kelly" Hooker),  Robert Shaw (Doyle Lonnegan), Robert Earl Jones (Luther Coleman), Charles Durning (William Snyder), Ray Walston (J.J. Singleton), Eileen Brennan (Billie), Harold Gould (Kid Twist), John Heffernan (Eddie Niles), Jack Kehoe (Erie Kid), Sally Kirkland (Crystal)
   Doyle Lonnegan: Your boss is quite a card player, Mr. Kelly; how does he do it?
   Johnny Hooker: He cheats.

   Paul Newman i Robert Redford u jednoj od najpoznatijih krimi komedija stare škole.
   Mladi Johnny Hooker je sitni kriminalac koji tek uči zanat prakticirajući sitne pljačke, sve pod nadzorom mentora Luthera. U jednom od takvih sitnih prepada opljačkaju čovjeka za kojeg se ispostavlja da je kurir velikog bossa Doylea Lonnengana kojem se to nimalo neće svidjeti. Hookera pritišće korumpirani policajac prijeteći da će ga izručiti Lonnenganu ukoliko mu ne plati. Uspjeva se izvući, no ne dovoljno brzo da bi upozorio Luthera koji plaća životom. Shrvan, osvete željan Johnny odlazi kod Lutherovog prijatelja i nekad velikog pljačkaša Henryja Gondorfa s kojim okuplja ekipu spremnu za osvetu odnosno veliku pljačku Lonnenganove gotovine.
   George Roy Hill prvi je put režirao Paula Newmana i Roberta Redforda 1969. u „Butchu Cassidyju i Sundance Kidu“. Rezultati su potvrdili zainteresiranost publike za vesterne i dokazali  komercijalnu privIačnost Newmana i Redforda. Okupivši ih ponovno četiri godine kasnije u „Žalcu“, filmu o prijevari, Hill je dao glumcima još više prostora, ali ovaj put bez bilo kakve tragične rezonancije. lzvanvremenost ragtimea Scotta Joplina odzvanja glazbenom podlogom i, na kraju, komplicirana prijevara porazi najopasnijega negativca. 'Žalac' je nominiran za čak 10 Oscara 1973. godine.
   Film je dobio sjajne kritike i bio je veliki uspjeh na kino blagajnama od 1973. do 1974. zaradivši  više od 160 milijuna dolara - danas bi to bilo otprilike milijarda dolara što bi ga smjestilo na 20. mjesto filmova s najvećom zaradom u Sjedinjenim Državama (prilagođene inflacije / cijena karata).
   Paul Newman, Robert Redford i redatelj George Roy Hill dokazuju da šarm, humor i nekoliko pametnih preokreta mogu tvoriti sjajan film. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
   Ironizirajući žanrovske konvencije gangsterskog žanra, film je postigao izniman komercijalni uspjeh te je (što je rijetkost za gangsterske filmove i komedije) dobio Oscara za najbolji film, a nagrađeni su i režija, izvorni scenarij, glazba, montaža, scenografija i kostimografija. U raskošno produciranom, nepretencioznom, duhovitom i dopadljivom djelu, razdoblje je rekonstruirano uvjerljivo i ikonografski pažljivo, iako je popularna glasovirska tema „The Entertainer“ ragtime glazbenika Scotta Joplina nastala još 1902. Film počiva na karizmi dvojice glavnih glumaca (i izvrsnom R. Shawu), pri čemu Newman u starijoj ulozi ležerno parira Redfordovoj svježini. (D. Primorac/HFL)
   Ponekad me gotovo podsjeća na ukrštanje Jacquesa Tatija s Robertom Altmanom. Lijepo je imati detektivski film koji se više bavi humorom i karakterom nego krvlju; evo jednog, kako kažu, za cijelu obitelj. (quedeseries.es)
   Treba vidjeti kak su se filmovi delali kad nije bilo toliko specijalnih efekata, kad je film bio baziran na dobroj priči i glumcima. U ovom slučaju fenomenalni Paul Newman i odličan Robert Redford čija glatka gluma stvarno čini film užitkom za gledanje a priča je odlična i napeta. Old school. (kiks/filmskinet)
   Nisam ljubitelj gledanja starijih filmova, pogotovo kultnih klasika, jer mi je gomila novih odgledanih oduzela ljepotu novog i neočekivanog, što su bili u svoje vrijeme, i donekle prigušila/onemogućila doživljaj vanvremenskog i kultnog. Ipak, kod ovog filma me oduševila lakoća gledanja. Bila sam umorna i sva nikakva, a opet mi je tih dva sata proletjelo s nekim blagim poluosmijehom na licu i bez zijevanja, pauziranja i ustajanja. Priča je pitka, teče lagano i zabavno, glumci su genijalni šmekeri, a fora s "činovima" mi je dodatno prijala. (Bojana Nađ/forum)
   Možda nije velika umjetnost, ali „Žalac“ je svejedno ukusni kolaž. Plavooki Newman i Redford s kosom boje pijeska izgledaju sjajno, a u njihovu prijateljstvu ukorijenjena je radost majstora ekrana koji jezde kroz komičnu pustolovinu o lojalnosti i varki. (Garrett Chaffin-Quiway / 1001 film koji morate pogledati prije nego umrete)

https://www.imdb.com/title/tt0070735/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 02.10.

AVANTURA NA SJEVERU (ANIM.)

Tout en haut du monde, 2015.
17:30 sati



RENDEZ-VOUS AU CINEMA 2021.
Tout en haut du monde, 2015. Rémi Chayé i Muhammad Omar Faruk, 81 min.
Scenarij:
Claire Paoletti, Patricia Valeix, Fabrice de Costil
   Godina je 1892. u Sankt Peterburgu. Sašu, mladu rusku aristokratkinju, oduvijek je očaravao život njezina djeda. Taj čuveni istraživač projektirao je veličanstven arktički brod, ali se nije vratio sa svoje zadnje ekspedicije na Sjevernom polu. Kako bi sačuvala čast svoje obitelji, Saša bježi. Krenuvši prema Velikom sjeveru, prati trag svojega djeda u potrazi za njegovim čuvenim brodom.
https://www.imdb.com/title/tt2262345/?ref_=fn_al_tt_1

ADELIN ŽIVOT

La vie d'Adèle, 2013.
19:00 sati



RENDEZ-VOUS AU CINEMA 2021.
La vie d'Adèle, 2013. Abdellatif Kechiche, 180 min. FR
Scenarij:
Abdellatif Kechiche i Ghalia Lacroix prema stripu „Le Bleu est une couleur chaude" Julie Maroh
Uloge: Léa Seydoux, Adèle Exarchopoulos, Salim Kechiouche
   Život mlade Adele iz temelja se promijeni one noći kad upozna Emmu, djevojku modre kose, koja joj omogući da otkrije svoje čežnje… „Adelin život“ apsolutni je pobjednik festivala u Cannesu 2013.: postao je prvi film u povijesti za koji su glavnu nagradu festivala, Zlatnu palmu, uz redatelja dobile obje glavne glumice, Adèle Exarchopoulos i Léa Seydoux, a kritika ga je praktički jednoglasno nahvalila kao iznimno uvjerljiv prikaz nastanka i raspada jedne ljubavne veze...
   “Adele” je i sjajan komad filmske režije, film pokretljive i inteligentne kamere, sav u krupnim planovima, te unatoč popriličnoj duljini dinamičan i brz. Riječ je o rasnom filmu koji zaslužuje pohvale naprosto kao - dobar film...“ (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Žene su dominantnije i ekspresivnije u mojim filmovima. Muškarci postoje u njima, no više borave u pozadini. Ali, prije svega prednost prolaza ima potraga za ljudskim bićem, ne nužno ženom. Bilo je vrlo važno pokazati životni put koji mlada žena, djevojka, prolazi i teškoće s kojima se suočava da postigne nešto na tom putu. Unatoč tome što joj se događa, usponima i padovima, ona je vjerna svome cilju, da radi kao učiteljica, za zajedničko dobro ljudi. Naravno, put mlade žene prepun je tegoba - ljubav, odnosi, prekid, svi problemi koje imate kad ste u vezi. Bilo je važno pokazati i da ove dvije mlade žene dolaze iz različitih slojeva francuskog društva, kako film nije samo lezbijska ljubavna priča, nego i da ljudi vide nešto više od toga u njemu...
   Istina je da su u medijima scene seksa izazvale najveći boom. Interesantno je da to nije ono što javnost misli o filmu. Kad pričam s publikom, gledateljima, njima je puno važnija ljubavna priča. Važnija im je bol koju prolazi Adele. Zanimljive su im bile i scene s hranom koje su tu radi ugode. Dijelimo hranu kao ljudska bića na način kao da je posrijedi ceremonija. Bilo bitno imati taj aspekt ceremonije, a također kad gledate lica likova kako jedu, u tome ima nešto senzualno, nešto što dira, i to sam htio prikazati. Ali, u pravu ste, mediji su najviše podivljali u vezi seksa, na to nisam bio spreman... (Abdellatif Kechiche, u intervjuu filmskom kritičaru Slobodne Dalmacije Marku Njegić)
   Prvi dan snimanja bio je malčice “scary“. Tad sam drugi put vidjela Leu koja se za svoju ulogu dugo pripremala, imala je drukčiji stav od mog lika, pomalo “jamesdeanovski“. A ja sam pročitala scenarij samo jednom. “Želim da zaboraviš na scenarij i improviziraš“, savjetovao me redatelj. Prepala sam se da nisam dovoljno radila.“O, moj Bože“, poletjelo mi je. Nisam znala što ću i kako ću. Na kraju je sve došlo prirodno, ali pomoglo mi je dosta što smo film snimali kronološki, tako da sam mogla odrasti s iskustvima Adele koja nije lezbijka, ali iskušava istospolnu romansu i zaljubljuje se. Mislim da sam odrasla i sazrela tijekom snimanja. Bila je to velika ljudska i glumačka avantura...
   Kechiche ima specijalni odnos sa ženama, kao Pedro Almodovar. Svi muškarci pokušavaju uhvatiti misterij žene. Volim činjenicu da su muškarci u ovom filmu u pozadini, ali s dosta prisutnosti i važnosti za ženske likove. Kad smo snimali scenu seksa, pitali smo se kako će ljudi reagirati, hoće li osuđivati. Na kraju ljudi su se previše fokusirali na scene seksa. To je loše. Loše za njih. Na turneji po Americi uvidjela sam veliku kontradikciju. Kad sam bila tamo svi su me tretirali poput djeteta. Kao, nemam još 21 godinu, ne smijem piti pivo, ne smijem raditi ovo i ono, ali mogla bih uzeti oružje. Isto vrijedi i za seks na filmu. Scene nasilja i krvi su posvuda, no seks je za njih “wow“... (Adele Exarchopoulos, u intervjuu filmskom kritičaru Slobodne Dalmacije Marku Njegić)

https://www.imdb.com/title/tt2278871/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 04.10.

IN MEMORIAM JEAN PAUL BELMONDO: LUDI PIERROT

Pierrot le fou, 1965.
20:00 sati



RENDEZ-VOUS AU CINEMA 2021.
Pierrot le fou, 1965. Jean-Luc Godard, 112 min. FR/I
Scenarij:
Jean-Luc Godard prema romanu „Opsesija“ Lionela Whitea
Uloge: Jean-Paul Belmondo, Anna Karina, Dirk Sanders, Raymond Devos, Graziella Galvani, Samuel Fuller, László Szabó, Jean-Pierre Léaud
   Jednog 14. srpnja Ferdinand Griffon napušta građanski život i s bivšom djevojkom Marianne Renoir kreće prema romantičnom jugu. Niz pljački, ubojstava i prijevara neizbježno vode tragičnom kraju.
   Jean-Luc Godard, jedan od najistaknutijih novovalovca pored Francoisa Truffauta i Erica Rohmera, 1965 g. snimio je političku senzibilnu priču „Ludi Pierrot“  o 'posljednjem romantičnom  paru' koji označava i kraj novog  vala. Film „Ludi Pierrot“ je ujedno i dubok naklon američkoj hard boiled tradiciji, zato ne iznenađuje da se u ranom prizoru na zabavi pojavi Samuel Fuller koji odrecitira slavnu definiciju: „Filmovi su kao ratišta: u njima nalazimo ljubav, mržnju, akciju, nasilje, smrt, ukratko osjećaje.“
   Iako je nastao kao niskobudžetni hommage američkom gangsterskom filmu, „Ludi Pierrot“ je vrlo brzo stekao reputaciju jednog od najvažnijih filmova u francuskoj kinematografiji, a danas se smatra i jednim od najrevolucionarnijih ostvarenja ikada snimljenih. Godard je avanturistički i najradikalniji redatelj francuskog novog vala i sa ovim filmom će početi proces redefiniranja umjetnosti i filozofije filma na način koji je suštinski izazov utvrđenim filmskim konvencijama i dat će novi kreativni podsticaj snimanju filmova u dvadesetom stoljeću. Zaplet, koji nije jednostavno pratiti, je uočljiva parodija američkog gangsterskog filma, u sličnom tonu kao i prethodni „Alphaville“, gdje je pribjegao formi SF  trilera, kao podlozi za parabolu o otuđenju koje donosi razvoj tehnologije... (Ovo je deseti film Jean-Luc Godarda - bio je francuski kandidat za Oscara, ali nije ušao u uži izbor).
   Ovo je djelo povezano s nasiljem i usamljenošću koje danas leže tako blizu sreći; u velikoj mjeri to je film o Francuskoj. (Jean-Luc Godard)
   Film bez scenarija i praktično bez zapleta skoro da ostvaruje godardovski ideal o „filmu u kome nema ni pisanja, ni montaže, ni miksa zvuka”... (Iva Klisić, e-novine)

http://www.imdb.com/title/tt0059592/?ref_=nv_sr_1

JEAN PAUL BELMONDO (1933. – 2021.)
   Njegove uloge dokazuju da je bio vrlo svestran glumac koji se nikada nije bojao okušati u različitim ulogama.
   Kada glumac postane uspješan, ljudi se okrenu od njega i kažu da je izabrao lakši put, da se više ne želi truditi i preuzimati rizik u karijeri. Ali, kad bi bilo tako lako napuniti kina tada bi svijet bio u mnogo boljem stanju nego što jest. Ne mislim da bih tako dugo opstao na sceni da sam snimao bilo kakvo smeće. Ljudi nisu toliko glupi. (J.P. Belmondo)
https://www.telegram.hr/zivot/preminuo-legendarni-francuski-glumac-jean-paul-belmondo/

UTORAK / 05.10.

JEREMIAH JOHNSON

Jeremiah Johnson, 1972.
20:00 sati



50 GODINA KINOTEKE
Jeremiah Johnson, 1972. Sidney Pollack, 108 min. US
Scenarij:
Edward Anhalt i John Milius prema romanu „The Mountain Man“ Vardisa Fishera, te biografskoj knjizi „Crow Killer: The Saga of Liver-Eating Johnson" Raymonda W. Thorpa i Roberta Bunkera, posvećenoj znamenitom gorštaku Liver-Eating Johnsonu
Uloge: Robert Redford, Will Geer
   Lirska priča o o čovjeku koji želi živjeti u miru i samoći u američkoj divljini sredinom 19. stoljeća.
   Umorni veteran iz Meksičkog rata, Jeremiah Johnson, čezne za samoćom i odlazi u Stjenovite planine, na neistražen teritorij Divljeg zapada. Nepripremljen, Jeremiah ima sreću što je naišao na iskusnog trapera koji ga je voljan obučiti kako preživjeti. Naš protagonist postaje usamljeni lovac i trgovac krznom, suočavajući se s prirodom u svoj njezinoj veličanstvenosti: od oštrih zima do opasnih životinja, grizlija, vukova, sokolova te s Indijancima i lutalicama poput njega...
   Sporog tempa, što zahtijeva strpljenje kod gledatelja, ali će zato biti nagrađeni promišljenom dramom i sjajnom izvedbom Roberta Reforda. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
   To nije vestern novog tipa, sa svim demistifikacijama žanra i podcrtavanjem brutalnosti vremena, već rad koji pokazuje dublji uvid u indijansko-bijele odnose. (Variety)
   Hipi vestern koji podsjeća na (slična) revizionistička djela iz 1970-ih prepravljajući tradicionalnu mitologiju (Pat Garrett i Billy Kid, Život i vrijeme suca Roya Beana, Mali veliki čovjek, McCabe i gospođa Miller...). Nakon trideset godina johnwayneovskog masakra nad crvenokošcima, ovo je dobrodošlo osvježenje. (www.csfd.cz/film)
   Ponovno srećemo jednu od velikih Pollackovih tema: svaki čovjek je usamljena lovina. Pollack je jedan od najboljih stvaralaca "novog" američkog filma. (Jean-Louis Bory)
   Ritam ni za trenutak ne popušta, krajnje pokretna kamera, savršen izbor dekora. (Robert Shazal)
   Scenarij bogat iznenađenjima omogućio je Pollacku da napravi film koji će sigurno ostati jedno od remek-djela svog žanra. (Michel Mort)

    Uloga Jeremiaha Johnsona izvorno je bila namijenjena Leeju Marvinu, a zatim Clintu Eastwoodu, a režije se prihvatio Sam Peckinpah. Međutim, Peckinpah i Eastwood se nisu slagali pa je Peckinpah napustio projekt, a Eastwood je umjesto toga odlučio napraviti „Prljavog Harryja“. Iz Warner Brosa tada nude ulogu Robertu Redfordu koji uspijeva nagovoriti Sydneya Pollacka da se prihvati režije. Svjetsku premijeru imao je 7. svibnja 1972. na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je prikazan u konkurenciji - bio je to prvi western ikad prikazan u Cannesu.
https://www.imdb.com/title/tt0068762/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 06.10.

TIGROVI

Tigers, 2014.
17:30 sati



NACIONALNI TJEDAN DOJENJA
Tigers, 2014. Danis Tanović, 93 min. IN/FR
Scenarij:
Danis Tanović i Andy Paterson
Uloge: Emraan Hashmi, Khalid Abdalla, Geetanjali Thapa, Supriya Pathak
   Film je zasnovan na priči iz stvarnog života. Ajan je prodavač koji radi za farmaceutsku industriju u Pakistanu. Nakon što otkrije istinu o prodaji hrane za bebe, pokušava se boriti protiv sistema.
   Afera je započela 1995. a za priču je Tanović saznao iz novina koje mu je otkrio Andy Paterson. On je 2005. uradio i prvu verziju scenarija koji su kasnije zajedno dorađivali. Tanović je 2006. godine prvi put otišao u Pakistan kako bi doznao detalje i tamo otkrio da priča ima jednu manu jer je stvarni prodavač imao razgovor s predstavnicima te kompanije od kojih je tražio novac za šutnju. Međutim, on nikada nije uzeo novac, što je Tanovića navelo da ipak snimi film o tome, jer taj čin pokazuje da je on zapravo čovjek koji je imao svoja iskušenja, ali ono što ga čini herojem je da novac nikada nije uzeo.
     Snimanje (i završetak) filma široj javnosti pružilo je priliku čuti i vidjeti priču o jednoj važnoj temi - neetičnim postupcima vodeće kompanije mliječnih nadomjestaka za majčino mlijeko, koji uzrokuju smrt velikog broja djece u najsiromašnijim zemljama svijeta. Zastrašujuće zvuči podatak, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), kako bi godišnje šest milijuna djece moglo biti spašeno od smrti kada se ne bi hranila mlijekom u prahu.
   Ja sam još 2006. godine otišao u Pakistan istražiti tragičan događaj koji je tamo prouzročila tvrtka Nestle sa svojim prepravcima za djecu. Za ovu priču su mi trebali hrabri ljudi. Recimo, BBC je bio na početka s nama ali su se povukli jer su se bojali velike kompanije kao što je to Nestle. (redatelj i ko-scenarist Danis Tanović)
   Snimanje se obavilo u Indiji, jer je bilo nemoguće i suviše opasno raditi u Pakistanu, a neke scene snimljene su u Londonu. „Zbog nepoznavanja (hindu) jezika, snimanje mi je bio dodatni izazov jer sam morao angažirati nekoliko osoba s tog govornog područja koji su me upozoravali na kulturološke i druge razlike. (redatelj i ko-scenarist Danis Tanović)
   Nitko, uključujući i svjetski poznati BBC nije htio financirati film iz straha od tužbi teških milijune dolara. (ko-scenarist i producent Andy Peterson)

   Tanovićev film je premijerno prikazan 2014. u San Sebastianu (vidjela ga je 2014. i publika zagrebačkog Human Rights Film Festivala).
   Naslov filma preuzet je od termina "tigrovi", kako zovu korporacijske agente koji svojim šarmom i poslovnom vještinom pokušavaju uvjeriti liječnike da koriste njene proizvode, te ubrzo biva/ju proglašen/i njenim najuspješnijim trgovcem/ima. Točnije, „tigrovima“.
https://www.imdb.com/title/tt3004774/?ref_=fn_al_tt_2

CRY MACHO

Cry Macho, 2021.
20:00 sati



Cry Macho, 2021. Clint Eastwood, 103 min. US
Scenarij:
Nick Schenk, N. Richard Nash
Uloge: Clint Eastwood, Dwight Yoakam, Eduardo Minett
   Misliš da imaš sve odgovore, ali onda ostariš i shvatiš da ih nemaš. Dok to shvatiš, već je prekasno. (Mikea Milo)
   Prema nekim najavama, ovo je posljednji, oproštajni film slavnog redatelja i glumca, četverostrukog dobitnika Oscara, 91-godišnjeg Clinta Eastwooda. „Cry Macho“ je ekranizacija istoimenog romana N. Richarda Nasha iz 1975. godine.
   Clint Eastwood u ulozi je Mikea Miloa, nekadašnje zvijezde rodea i isluženog uzgajivača konja koji 1979. preuzima posao dovođenja sina svog bivšeg šefa iz Meksika. Prisiljeni krenuti zaobilaznim putovima iz Meksika prema Teksasu, neobični par suočava se s neočekivano izazovnim putovanjem, tijekom kojeg od svijeta umorni konjanik pronalazi neočekivane veze i vlastiti osjećaj iskupljenja.
   Ekranizacija romana N. Richarda Nasha ima dugu povijest: već je 1988. uloga ponuđena Clintu Easwoodu, no on je – prema vlastitom priznanju – bio mlad za takvu ulogu, pa je predložio Roberta Mitchuma. Ni od toga nije bilo ništa, do 1991. kada je uloga ponuđena Royu Scheideru. Ni taj projekt nije realiziran. 2011. ponovno je roman aktualan, ovog puta u glavnoj ulozi trebao je biti Arnold Schwarzenegger (!?), ali ni od toga ništa. Do 2021. i ponovnog vraćanja Clinta – u glavnoj i redateljskoj ulozi.
   "Cry Macho", poput Eastwooda, više pripada nekim davnim danima, a ne današnjem (filmskom) svijetu. Drukčiji od svega na kinorepertoaru, film je nepogrešivo "eastwoodovski", samo prilagođen njegovim godinama. (Marko Njegić, SD)
   „Cry Macho“ nećemo pamtiti kao jedno od najznačajnijih ostvarenja Eastwoodove redateljske karijere, ali možemo ga shvatiti kao lekciju koju smo možda već naučili, ali nam je nije teško još jednom odslušati. (Ivan Laić, ravnododna.com)
   Clint Eastwood je možda malo star za ovu ulogu, ali ako vam odgovaraju spore priče, „Cry Macho“ je pristojna, zabavna drama s pozitivnom porukom. (publika/rotten tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt1924245/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 08.10.

CRY MACHO

Cry Macho, 2021.
17:30 sati



Cry Macho, 2021. Clint Eastwood, 103 min. US
Scenarij:
Nick Schenk, N. Richard Nash
Uloge: Clint Eastwood, Dwight Yoakam, Eduardo Minett
   Misliš da imaš sve odgovore, ali onda ostariš i shvatiš da ih nemaš. Dok to shvatiš, već je prekasno. (Mikea Milo)
   Prema nekim najavama, ovo je posljednji, oproštajni film slavnog redatelja i glumca, četverostrukog dobitnika Oscara, 91-godišnjeg Clinta Eastwooda. „Cry Macho“ je ekranizacija istoimenog romana N. Richarda Nasha iz 1975. godine.
   Clint Eastwood u ulozi je Mikea Miloa, nekadašnje zvijezde rodea i isluženog uzgajivača konja koji 1979. preuzima posao dovođenja sina svog bivšeg šefa iz Meksika. Prisiljeni krenuti zaobilaznim putovima iz Meksika prema Teksasu, neobični par suočava se s neočekivano izazovnim putovanjem, tijekom kojeg od svijeta umorni konjanik pronalazi neočekivane veze i vlastiti osjećaj iskupljenja.
   Ekranizacija romana N. Richarda Nasha ima dugu povijest: već je 1988. uloga ponuđena Clintu Easwoodu, no on je – prema vlastitom priznanju – bio mlad za takvu ulogu, pa je predložio Roberta Mitchuma. Ni od toga nije bilo ništa, do 1991. kada je uloga ponuđena Royu Scheideru. Ni taj projekt nije realiziran. 2011. ponovno je roman aktualan, ovog puta u glavnoj ulozi trebao je biti Arnold Schwarzenegger (!?), ali ni od toga ništa. Do 2021. i ponovnog vraćanja Clinta – u glavnoj i redateljskoj ulozi.
   "Cry Macho", poput Eastwooda, više pripada nekim davnim danima, a ne današnjem (filmskom) svijetu. Drukčiji od svega na kinorepertoaru, film je nepogrešivo "eastwoodovski", samo prilagođen njegovim godinama. (Marko Njegić, SD)
   „Cry Macho“ nećemo pamtiti kao jedno od najznačajnijih ostvarenja Eastwoodove redateljske karijere, ali možemo ga shvatiti kao lekciju koju smo možda već naučili, ali nam je nije teško još jednom odslušati. (Ivan Laić, ravnododna.com)
   Clint Eastwood je možda malo star za ovu ulogu, ali ako vam odgovaraju spore priče, „Cry Macho“ je pristojna, zabavna drama s pozitivnom porukom. (publika/rotten tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt1924245/?ref_=fn_al_tt_1

AGENT KRTICA

El agente topo, 2020.
20:00 sati



El agente topo, 2020. Maite Alberdi, 90 min. NL/DE/US/CH/ES
Scenarij:
Maite Alberdi
   Kad se obitelj žene, koja boravi u domu za umirovljenike, zabrine za njezinu dobrobit, privatni istražitelj Rómulo angažira Sergia da krene na tajni zadatak kao novi štićenik doma. No Sergio je 83-godišnjak, a ne Agent 007 i nije prirodno nadaren za detektiva. Prva prepreka mu je sva silna tehnologija – kamera u kemijskoj olovci, pametni telefoni i drugi uređaji koji će mu biti potrebni kako bi prikupio dokaze i izvijestio Rómula. Situacija postaje još složenija jer Sergio, koji je odnedavno udovac, ne uspijeva zadržati emocionalnu distancu potrebnu za izvršavanje zadatka u ulozi krtice i sve se više veže uz nekoliko drugih štićenika.
   Najtopliji špijunski film ikada snimljen...divan. (Indiewire)
   Šarmantan...ovaj duhovit dokumentarac privući će publiku svojom toplinom, ljudskošću i tihim suosjećanjem. (Screen)
   Savršen! (The Playlist)
   Neočekivani miljenik publike. (The Indiewire)
   "Agent krtica” u samo sat i pol vremena natjerat će vas da se valjate od smijeha i neutješno plačete, a zatim ćete se uhvatiti s telefonom u ruci kako zovete svoje bake, djedove ili roditelje. (Večernji list)

   Oscar 2021. / Nominacija za Oscara za najbolji dugometražni dokumentarni film
   Cinema Eye Honors Awards 2021. / Cinema Eye Honors Award
   Nagrada Nacionalnog odbora za recenziju filmova 2021. / NBR Award
   San Sebastián International Film Festival 2020. / Nagrada publike za najbolji evropski film
https://www.imdb.com/title/tt11394298/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 09.10.

AGENT KRTICA

El agente topo, 2020.
17:30 sati



El agente topo, 2020. Maite Alberdi, 90 min. NL/DE/US/CH/ES
Scenarij:
Maite Alberdi
   Kad se obitelj žene, koja boravi u domu za umirovljenike, zabrine za njezinu dobrobit, privatni istražitelj Rómulo angažira Sergia da krene na tajni zadatak kao novi štićenik doma. No Sergio je 83-godišnjak, a ne Agent 007 i nije prirodno nadaren za detektiva. Prva prepreka mu je sva silna tehnologija – kamera u kemijskoj olovci, pametni telefoni i drugi uređaji koji će mu biti potrebni kako bi prikupio dokaze i izvijestio Rómula. Situacija postaje još složenija jer Sergio, koji je odnedavno udovac, ne uspijeva zadržati emocionalnu distancu potrebnu za izvršavanje zadatka u ulozi krtice i sve se više veže uz nekoliko drugih štićenika.
   Najtopliji špijunski film ikada snimljen...divan. (Indiewire)
   Šarmantan...ovaj duhovit dokumentarac privući će publiku svojom toplinom, ljudskošću i tihim suosjećanjem. (Screen)
   Savršen! (The Playlist)
   Neočekivani miljenik publike. (The Indiewire)
   "Agent krtica” u samo sat i pol vremena natjerat će vas da se valjate od smijeha i neutješno plačete, a zatim ćete se uhvatiti s telefonom u ruci kako zovete svoje bake, djedove ili roditelje. (Večernji list)

   Oscar 2021. / Nominacija za Oscara za najbolji dugometražni dokumentarni film
   Cinema Eye Honors Awards 2021. / Cinema Eye Honors Award
   Nagrada Nacionalnog odbora za recenziju filmova 2021. / NBR Award
   San Sebastián International Film Festival 2020. / Nagrada publike za najbolji evropski film
https://www.imdb.com/title/tt11394298/?ref_=fn_al_tt_1

MURINA

Murina, 2021
20:00 sati



Murina, 2021. Antonete Alamat Kusijanović, 92 min. HR/US/BR/SI
Scenarij:
Antonete Alamat Kusijanović, Frank Graziano
Uloge: Gracija Filipović, Leon Lučev, Danica Ćurčić, Cliff Curtis
      Napeti odnos šesnaestogodišnje Julije i autoritarnog oca Ante počinje pucati kada u njihov dom na otoku stigne stari obiteljski prijatelj. Dok je otac zaokupljen pokušajima da s njim sklopi posao života, karizmatični gost Juliji otvara sve više prostora slobode što u njoj budi revolt prema roditeljima. Tijekom vikenda ispunjenog velikim očekivanjima, Julija uvlači obitelj u opasni vrtlog strasti i nasilja.
   Šovinizam je duboko ukorijenjen u naše društvo. Često ga netočno nazivamo mentalitetom. Očevi ga učvršćuju jer im tako odgovara, majke podržavaju jer su tako odgojene. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)
   Julija je začetak nove generacije intuitivnih žena koje raskrinkavaju ove ustajale dinamike. Julija je Murina, životinja koja će odgristi dio sebe da bi se oslobodila. Tu snagu vidim u mladim ženama u Hrvatskoj, ona jača. To je snaga koja leži u mudrosti i znanju, u vjeri u svoje sposobnosti, u ono božansko u nepoznatom. Snaga koja ne dopušta biti ušutkana. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)

   Cannes 2021. 15 dana autora 2021. / Quinzaine des réalisateurs - Zlatna kamera (Camera D'Or)
   Pula 2021. Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Antonete Alamat Kusijanović); Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu (Danica Ćurčić); Zlatna vrata Pule (Nagrada publike)
https://www.imdb.com/title/tt8434110/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 12.10.

UMORNA SMRT

Der müde Tod, 1921.
20:00 sati



50 GODINA KINOTEKE
Der müde Tod, 1921. Fritz Lang, 97 min. DE
Scenarij:
Thea von Harbou, Fritz Lang
Uloge: Lil Dagover, Walter Janssen, Bernhard Goetzke, Hans Sternberg, Carl Rückert, Max Adalbert, Wilhelm Diegelmann, Erich Pabst, Karl Platen
   Langov prvi veliki film, prepun zastrašujućih slika i nadahnut njemačkim romantizmom, potresna je priča o mladoj ženi kojoj smrt otima  mladoženju. Moleći za povratak svog ljubavnika, očajna udovica prihvaća smrtni izazov, upuštajući se u niz spektakularnih avantura.
   Prema nekim izvorima, film je inspiraciju našao u bajci „Der Gevatter Toda“, koji se pojavila daleke 1812. godine u djelu braće Grimm „Kinder-und Hausmärchen“. Prema drugim, film je inspiriran indijskom mitološkom pričom o Sati Savitri, kao i osobnim iskustvom redatelja nakon smrti majke.
   S produkcijskim dizajnom Roberta Herltha, Waltera Röhriga i Hermanna Warma „Umorna smrt“ je s pravom poznat po svojim atmosferskim postavkama i čarobnim posebnim efektima.
   Langova tajanstvena, nijema melodrama iz 1921. parabola je o ljubavi i smrti koja osvaja ambicijom, enigmom i sofisticiranošću. (The Guardian)
   Sablasno remek-djelo Fritza Langa uveliko je utjecalo na Hitchcocka i Buñuela. (BFI)
   Tematski jednostavna parabola o ljubavi koja je jača od smrti, snimljena 1921. godine, u iznimno izražajnim slikama velike ljepote. Svi ljubitelji filma trebali bi vidjeti ovo djelo. (Evangelischer Filmbeobachter)
   Nijemi film Fritza Langa vizualno je impresivan, ekspresionističko-romantični prikaz motiva sudbine. (Lexikon des internationalen Films)
   Kad sam ga vidio, odjednom sam znao da želim snimati filmove. Nisu me same tri priče toliko dirnule, već glavna epizoda - dolazak čovjeka u crnom šeširu (kojeg sam odmah prepoznao kao Smrt) u flamanskom selu - i prizor na groblju. Nešto o ovom filmu govorilo je o nečemu duboko u meni; razjasnilo je moj život i moju viziju svijeta. (Luis Buñuel)

https://www.imdb.com/title/tt0012494/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 13.10.

PLAVI BARŠUN

Blue Velvet, 1986.
20:00 sati



U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostovalo u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijedile su dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede (do kraja ožujka 2022.) rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata. 
AKTIVIRAJ SE I KRENI
Blue Velvet, 1986. David Lynch, 120 min. US
Scenarij
: David Lynch
Uloge: Kyle MacLachlan, Isabella Rossellini, Dennis Hopper, Laura Dern, Nada Lange, George Dickerson, Dean Stockwell
   Film o stvarima koje su skrivene - unutar malog grada i unutar ljudi. (David Lynch)
   Vrativši se u rodni Lumberton nakon očeva infarkta, Jeffrey Beaumont, prosječni, neiskvareni mladić, u travi nalazi ljudsko uho. Istražujući mračnu stranu života u arhetipskomu provincijskom gradiću, otkriva vlastite nagone, strahove i žudnje.   
   Gospodin Hopper i gospođica Rossellini toliko su izvan granica obične glume da se njihove izvedbe najbolje razumiju u smislu čistog nedostatka bilo kakvih ograničavanja; oboje se potpuno predaju materijalu, što se čini da je upravo ono što se traži. (Janet Maslin / New York Times)
   Čudno. Bizarno. Uznemirujuće. Redatelj Lynch nikoga ne ostavlja ravnodušnim. (mojtv.hr)
   Šokantan, vizionarski, zaneseno kontroliran. (Sheila Benson / Los Angeles Times)
   Bizarni Lynchov projekt, veoma čudan ali zaista izvanredan. (kakavfilm.com)
   Kad se pogleda unatrag, „Plavi baršun“ te je godine prošao bolje nego bilo koji drugi kandidat za Oscara, vjerojatno bolje od bilo kojeg holivudskog filma u svom desetljeću. Šok novog blijedi po definiciji, ali jedva da je to učinio u slučaju „Plavog baršuna“, možda zato što je njegova izvedba zauvijek ostala nedostižna. (Dennis Lim / New York Film Critics Circle)
   "Plavi baršun" spaja suprotive epohe i žanrove utjelovljene u likovima, od sapunice i "noira" pedesetih do trilera osamdesetih. (Marko Njegić, SD)
   Mislim da je upravo "Blue Velvet"  Lynchov film koji sam najviše puta pogledao u životu. Ne znam točno koliko puta, ali mogao bi to već biti i dvoznamenkasti broj, a unatoč tome što praktički cijeli film znam gotovo napamet, to je jedan od onih filmova koji se mogu gledati beskrajno puta i svaki puta otkrivati u njemu nešto novo, nešto što mi je prethodni put možda promaknulo. (www.fathipster.net)

https://www.imdb.com/title/tt0090756/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 14.10.

POSLJEDNJI DVOBOJ

The Last Duel, 2021.
19:30 sati



The Last Duel, 2021. Ridley Scott, 152 min. UK/US
Scenarij:
Nicole Holofcener, Ben Affleck i Matt Damon prema romanu Erica Jagera „The Last Duel: A True Story of Trial by Combat in Medieval France“ (roman se kritički bavi društvenim normama i posljedicama koje čekaju sve one koji se usude suprotstaviti Crkvi i plemstvu, a u vremenu kada žene nisu imale nikakva prava i kada su figurirale isključivo kao supruge i majke)
Uloge: Matt Damon, Adam Driver, Jodie Comer, Ben Affleck, Harriet Walter, Nathaniel Parker, Sam Hazeldine, Michael McElhatton, Alex Lawther, Marton Csokas, Željko Ivanek
   Zanosna priča o izdaji i osveti smještena u Francusku, u 14. stoljeće, premijerno je prikazana na Venecijanskom filmskom festivalu.
   Smještena usred Stogodišnjeg rata, ova provokativna povijesna drama istražuje sveprisutnu snagu muškaraca, krhkost pravde i snagu te hrabrost jedne žene spremne da stoji samostalno u službi istine. Na temelju stvarnih događaja film razotkriva dvoboj između Jeana de Carrougesa i Jacquesa Le Grisa, dva prijatelja koji su postali ogorčeni suparnici. Carrouges je cijenjeni vitez poznat po svojoj hrabrosti i vještini na bojnom polju, a Le Gris je normanski štitonoša. Kad Carrougesovu suprugu Marguerite „napadne“ Le Gris, on poriče optužbe, ali ona odbija šutjeti, istupajući  i optužujući svog napadača, što je akt hrabrosti i prkosa koji njen život dovodi u opasnost. Nakon javnog suđenja, francuski kralj Charles VI proglasio je dvoboj do smrti, što je bio posljednji legalni dvoboj u povijesti Francuske (onaj koji ostane živ, u očima Boga je pobjednik, dok žena, ako njen suprug strada u dvoboju, treba biti spaljena na lomači zbog toga što je lažno optužila „nevinog“ čovjeka). Priča o “sudu pred Bogom” u duelu na smrt, koji se odvio 29. prosinca 1386. godine, dan danas očarava Francuze i povjesničare u naizgled beskrajnoj raspravi o nevinosti i krivnji protagonista.
   Kad sam prvi put čuo za ovaj dvoboj u srednjovjekovnoj Francuskoj, znao sam da će to biti snažan film. A kad sam saznao da scenarij pišu Matt Damon, Ben Affleck i Nicole Holofcener, nije bilo šanse da će ga režirati nitko drugi osim mene. Bila je to prilika da iskoristim temu, točnije povijesne epove koje volim, ali s temama hrabrosti i prijevare. Ovo je priča o prijateljstvu i bračnoj zajednici koji su uništeni kao posljedica jednog posebno okrutnog i nečasnog čina, ali to je i priča o hrabrosti jedne žene da progovori. To je i djelo koje potiče na razmišljanje, a na to sam posebno ponosan. (Ridley Scott)
   "Posljednji dvoboj" otkriva se kao nešto prerijetko na sadašnjem holivudskom polju: inteligentan i doista odvažan film. (Ben Croll / IndieWire)
   Jodie Comer blista u povijesnom epu Ridleyja Scotta. (James Mottram / gamesradar)
   „The Last Duel” je neka vrsta srednjevjekovne #Metoo priče o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju žena od strane moćnika, koje valjda postoji od pamtivijeka. (www.klix.ba)

https://www.imdb.com/title/tt4244994/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 15.10.

POSLJEDNJI DVOBOJ

The Last Duel, 2021.
17:00 sati



The Last Duel, 2021. Ridley Scott, 152 min. UK/US
Scenarij:
Nicole Holofcener, Ben Affleck i Matt Damon prema romanu Erica Jagera „The Last Duel: A True Story of Trial by Combat in Medieval France“ (roman se kritički bavi društvenim normama i posljedicama koje čekaju sve one koji se usude suprotstaviti Crkvi i plemstvu, a u vremenu kada žene nisu imale nikakva prava i kada su figurirale isključivo kao supruge i majke)
Uloge: Matt Damon, Adam Driver, Jodie Comer, Ben Affleck, Harriet Walter, Nathaniel Parker, Sam Hazeldine, Michael McElhatton, Alex Lawther, Marton Csokas, Željko Ivanek
   Zanosna priča o izdaji i osveti smještena u Francusku, u 14. stoljeće, premijerno je prikazana na Venecijanskom filmskom festivalu.
   Smještena usred Stogodišnjeg rata, ova provokativna povijesna drama istražuje sveprisutnu snagu muškaraca, krhkost pravde i snagu te hrabrost jedne žene spremne da stoji samostalno u službi istine. Na temelju stvarnih događaja film razotkriva dvoboj između Jeana de Carrougesa i Jacquesa Le Grisa, dva prijatelja koji su postali ogorčeni suparnici. Carrouges je cijenjeni vitez poznat po svojoj hrabrosti i vještini na bojnom polju, a Le Gris je normanski štitonoša. Kad Carrougesovu suprugu Marguerite „napadne“ Le Gris, on poriče optužbe, ali ona odbija šutjeti, istupajući  i optužujući svog napadača, što je akt hrabrosti i prkosa koji njen život dovodi u opasnost. Nakon javnog suđenja, francuski kralj Charles VI proglasio je dvoboj do smrti, što je bio posljednji legalni dvoboj u povijesti Francuske (onaj koji ostane živ, u očima Boga je pobjednik, dok žena, ako njen suprug strada u dvoboju, treba biti spaljena na lomači zbog toga što je lažno optužila „nevinog“ čovjeka). Priča o “sudu pred Bogom” u duelu na smrt, koji se odvio 29. prosinca 1386. godine, dan danas očarava Francuze i povjesničare u naizgled beskrajnoj raspravi o nevinosti i krivnji protagonista.
   Kad sam prvi put čuo za ovaj dvoboj u srednjovjekovnoj Francuskoj, znao sam da će to biti snažan film. A kad sam saznao da scenarij pišu Matt Damon, Ben Affleck i Nicole Holofcener, nije bilo šanse da će ga režirati nitko drugi osim mene. Bila je to prilika da iskoristim temu, točnije povijesne epove koje volim, ali s temama hrabrosti i prijevare. Ovo je priča o prijateljstvu i bračnoj zajednici koji su uništeni kao posljedica jednog posebno okrutnog i nečasnog čina, ali to je i priča o hrabrosti jedne žene da progovori. To je i djelo koje potiče na razmišljanje, a na to sam posebno ponosan. (Ridley Scott)
   "Posljednji dvoboj" otkriva se kao nešto prerijetko na sadašnjem holivudskom polju: inteligentan i doista odvažan film. (Ben Croll / IndieWire)
   Jodie Comer blista u povijesnom epu Ridleyja Scotta. (James Mottram / gamesradar)
   „The Last Duel” je neka vrsta srednjevjekovne #Metoo priče o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju žena od strane moćnika, koje valjda postoji od pamtivijeka. (www.klix.ba)

https://www.imdb.com/title/tt4244994/?ref_=fn_al_tt_1

CRY MACHO

Cry Macho, 2021.
20:00 sati



Cry Macho, 2021. Clint Eastwood, 103 min. US
Scenarij:
Nick Schenk, N. Richard Nash
Uloge: Clint Eastwood, Dwight Yoakam, Eduardo Minett
   Misliš da imaš sve odgovore, ali onda ostariš i shvatiš da ih nemaš. Dok to shvatiš, već je prekasno. (Mikea Milo)
   Prema nekim najavama, ovo je posljednji, oproštajni film slavnog redatelja i glumca, četverostrukog dobitnika Oscara, 91-godišnjeg Clinta Eastwooda. „Cry Macho“ je ekranizacija istoimenog romana N. Richarda Nasha iz 1975. godine.
   Clint Eastwood u ulozi je Mikea Miloa, nekadašnje zvijezde rodea i isluženog uzgajivača konja koji 1979. preuzima posao dovođenja sina svog bivšeg šefa iz Meksika. Prisiljeni krenuti zaobilaznim putovima iz Meksika prema Teksasu, neobični par suočava se s neočekivano izazovnim putovanjem, tijekom kojeg od svijeta umorni konjanik pronalazi neočekivane veze i vlastiti osjećaj iskupljenja.
   Ekranizacija romana N. Richarda Nasha ima dugu povijest: već je 1988. uloga ponuđena Clintu Easwoodu, no on je – prema vlastitom priznanju – bio mlad za takvu ulogu, pa je predložio Roberta Mitchuma. Ni od toga nije bilo ništa, do 1991. kada je uloga ponuđena Royu Scheideru. Ni taj projekt nije realiziran. 2011. ponovno je roman aktualan, ovog puta u glavnoj ulozi trebao je biti Arnold Schwarzenegger (!?), ali ni od toga ništa. Do 2021. i ponovnog vraćanja Clinta – u glavnoj i redateljskoj ulozi.
   "Cry Macho", poput Eastwooda, više pripada nekim davnim danima, a ne današnjem (filmskom) svijetu. Drukčiji od svega na kinorepertoaru, film je nepogrešivo "eastwoodovski", samo prilagođen njegovim godinama. (Marko Njegić, SD)
   „Cry Macho“ nećemo pamtiti kao jedno od najznačajnijih ostvarenja Eastwoodove redateljske karijere, ali možemo ga shvatiti kao lekciju koju smo možda već naučili, ali nam je nije teško još jednom odslušati. (Ivan Laić, ravnododna.com)
   Clint Eastwood je možda malo star za ovu ulogu, ali ako vam odgovaraju spore priče, „Cry Macho“ je pristojna, zabavna drama s pozitivnom porukom. (publika/rotten tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt1924245/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 16.10.

MURINA

Murina, 2021
17:30 sati



Murina, 2021. Antonete Alamat Kusijanović, 92 min. HR/US/BR/SI
Scenarij:
Antonete Alamat Kusijanović, Frank Graziano
Uloge: Gracija Filipović, Leon Lučev, Danica Ćurčić, Cliff Curtis
      Napeti odnos šesnaestogodišnje Julije i autoritarnog oca Ante počinje pucati kada u njihov dom na otoku stigne stari obiteljski prijatelj. Dok je otac zaokupljen pokušajima da s njim sklopi posao života, karizmatični gost Juliji otvara sve više prostora slobode što u njoj budi revolt prema roditeljima. Tijekom vikenda ispunjenog velikim očekivanjima, Julija uvlači obitelj u opasni vrtlog strasti i nasilja.
   Šovinizam je duboko ukorijenjen u naše društvo. Često ga netočno nazivamo mentalitetom. Očevi ga učvršćuju jer im tako odgovara, majke podržavaju jer su tako odgojene. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)
   Julija je začetak nove generacije intuitivnih žena koje raskrinkavaju ove ustajale dinamike. Julija je Murina, životinja koja će odgristi dio sebe da bi se oslobodila. Tu snagu vidim u mladim ženama u Hrvatskoj, ona jača. To je snaga koja leži u mudrosti i znanju, u vjeri u svoje sposobnosti, u ono božansko u nepoznatom. Snaga koja ne dopušta biti ušutkana. (redateljica i ko-scenaristica Antonete Alamat Kusijanović)

   Cannes 2021. 15 dana autora 2021. / Quinzaine des réalisateurs - Zlatna kamera (Camera D'Or)
   Pula 2021. Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Antonete Alamat Kusijanović); Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu (Danica Ćurčić); Zlatna vrata Pule (Nagrada publike)
https://www.imdb.com/title/tt8434110/?ref_=fn_al_tt_1

POSLJEDNJI DVOBOJ

The Last Duel, 2021.
19:30 sati



The Last Duel, 2021. Ridley Scott, 152 min. UK/US
Scenarij:
Nicole Holofcener, Ben Affleck i Matt Damon prema romanu Erica Jagera „The Last Duel: A True Story of Trial by Combat in Medieval France“ (roman se kritički bavi društvenim normama i posljedicama koje čekaju sve one koji se usude suprotstaviti Crkvi i plemstvu, a u vremenu kada žene nisu imale nikakva prava i kada su figurirale isključivo kao supruge i majke)
Uloge: Matt Damon, Adam Driver, Jodie Comer, Ben Affleck, Harriet Walter, Nathaniel Parker, Sam Hazeldine, Michael McElhatton, Alex Lawther, Marton Csokas, Željko Ivanek
   Zanosna priča o izdaji i osveti smještena u Francusku, u 14. stoljeće, premijerno je prikazana na Venecijanskom filmskom festivalu.
   Smještena usred Stogodišnjeg rata, ova provokativna povijesna drama istražuje sveprisutnu snagu muškaraca, krhkost pravde i snagu te hrabrost jedne žene spremne da stoji samostalno u službi istine. Na temelju stvarnih događaja film razotkriva dvoboj između Jeana de Carrougesa i Jacquesa Le Grisa, dva prijatelja koji su postali ogorčeni suparnici. Carrouges je cijenjeni vitez poznat po svojoj hrabrosti i vještini na bojnom polju, a Le Gris je normanski štitonoša. Kad Carrougesovu suprugu Marguerite „napadne“ Le Gris, on poriče optužbe, ali ona odbija šutjeti, istupajući  i optužujući svog napadača, što je akt hrabrosti i prkosa koji njen život dovodi u opasnost. Nakon javnog suđenja, francuski kralj Charles VI proglasio je dvoboj do smrti, što je bio posljednji legalni dvoboj u povijesti Francuske (onaj koji ostane živ, u očima Boga je pobjednik, dok žena, ako njen suprug strada u dvoboju, treba biti spaljena na lomači zbog toga što je lažno optužila „nevinog“ čovjeka). Priča o “sudu pred Bogom” u duelu na smrt, koji se odvio 29. prosinca 1386. godine, dan danas očarava Francuze i povjesničare u naizgled beskrajnoj raspravi o nevinosti i krivnji protagonista.
   Kad sam prvi put čuo za ovaj dvoboj u srednjovjekovnoj Francuskoj, znao sam da će to biti snažan film. A kad sam saznao da scenarij pišu Matt Damon, Ben Affleck i Nicole Holofcener, nije bilo šanse da će ga režirati nitko drugi osim mene. Bila je to prilika da iskoristim temu, točnije povijesne epove koje volim, ali s temama hrabrosti i prijevare. Ovo je priča o prijateljstvu i bračnoj zajednici koji su uništeni kao posljedica jednog posebno okrutnog i nečasnog čina, ali to je i priča o hrabrosti jedne žene da progovori. To je i djelo koje potiče na razmišljanje, a na to sam posebno ponosan. (Ridley Scott)
   "Posljednji dvoboj" otkriva se kao nešto prerijetko na sadašnjem holivudskom polju: inteligentan i doista odvažan film. (Ben Croll / IndieWire)
   Jodie Comer blista u povijesnom epu Ridleyja Scotta. (James Mottram / gamesradar)
   „The Last Duel” je neka vrsta srednjevjekovne #Metoo priče o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju žena od strane moćnika, koje valjda postoji od pamtivijeka. (www.klix.ba)

https://www.imdb.com/title/tt4244994/?ref_=fn_al_tt_1

PONEDJELJAK / 18.10.

JA SAM GRETA

I Am Greta, 2020.
20:00 sati



RADIONICA O EKOLOGIJI
I Am Greta, 2020. Nathan Grossman, 97 min. SW/US/UK/DE
Scenarij:
Hanna Lejonqvist, Per K. Kirkegaard, Olof Berglind
   Zašto bih trebala obrazovanje, ako nema budućnosti [zbog klimatskih promjena]. (Greta Thunberg)
   Da bismo izašli iz klimatske krize, potrebno nam je drugačije razmišljanje od onog koje nas je dovelo do krize. Ljudi poput mene, koji imaju Aspergerov sindrom i autizam, oni koji ne slijede uspostavljene socijalne obrasce, nisu prihvatili izbjegavanje važnih problema. Mi se usuđujemo postavljati teška pitanja. (Greta Thunberg)

   Mlada švedska aktivistica Greta Thunberg počela je svoju borbu za klimu prvim štrajkom u ljeto 2018., točnije, školski protest za klimu ispred zgrade švedskog parlamenta. U samo nekoliko mjeseci njezina “mala protestna akcija“ prerasta u globalni pokret kroz koji se susrela s nizom moćnih političara i drugih javnih osoba. Svojim aktivnostima pokušava ukazati na to koliko su klimatske promjene opasne, a drastične promjene na razini pojedinih država za sada još nisu donesene. Dokumentarac „Ja sam Greta“ prati život ove mlade aktivistice od prvog štrajka za klimu, preko putovanja održivom jedrilicom do SAD-a, do niza govora u utjecajnim institucijama koje je održala diljem svijeta. Pokazuje i njen odnos s obitelji te borbu s Aspergerovim sindromom.
   U ožujku 2019. godine, Norvežani su je nominirali za Nobelovu nagradu za mir. Iste godine proglašena je za osobu godine časopisa Time.
   Film „Ja sam Greta“ je imao premijeru na filmskom festivalu u Veneciji.
   Na početku snimanja nisam mogao ni pretpostaviti kakvu će popularnost Greta uživati samo nekoliko meseci kasnije, ali mi je drago što sada cijeli svijet ima priliku vidjeti i njen život iza kamera i van kongresnih sala. (redatelj Nathan Grossman)
https://www.imdb.com/title/tt10394738/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 19.10.

POSLJEDNJI ČOVJEK

Der letzte Mann, 1924.
20:00 sati



50 GODINA KINOTEKE
Der letzte Mann, 1924. F.W. Murnau, 87 min. DE
Scenarij:
Carl Mayer
Uloge: Emil Jannings, Maly Delschaft, Max Hiller, Emilie Kurz, Hans Unterkircher, Georg John, Hermann Vallentin, Olaf Storm, Emmy Wyda
   "Posljednji čovjek" priča je o osobnoj tragediji: portir hotela degradacijom gubi identitet i prestiž, a zatim ga društvo nemilosrdno ponižava.
   "Posljednji čovjek" snimljen je gotovo u potpunosti bez titlova, što ga čini prvim nijemim filmom u kojem je to uspješno provedeno. To je s jedne strane posljedica impresivne izvedbe Emila Janningsa, a s druge strane tehničke virtuoznosti filma: kamera Karla Freunda kreće se "oslobođena" po sobama i vizualizira - tako snažna subjektivizacija pogleda kamere nikad prije nije postojala u njemačkim nijemim filmovima. (Murnau Stiftung)
   Radnja prati reakciju glavnog protagonista na tragičan gubitak prestižnog posla i uniforme s kojom se nekada tako ponosio. Murnau postavlja priču tako živopisno da se može pratiti i bez međunaslova. Ekstremne perspektive, efekti sjena i kazališni pokreti smatraju se karakteristikama ekspresionizma. Potpuno su nove višestruke ekspozicije, a prije svega "pokretna kamera" koja zumira i pomiče, pomiče i kruži. Radost eksperimentiranja nije sama sebi svrha, već se koristi za razradu i dramatiziranje psihološkog razvoja. "Posljednji čovjek" prekretnica je u povijesti kinematografije i smatra se vrhuncem njemačkog nijemog filma. (www.dieterwunderlich.de)
   U izvanrednoj Murnauovoj drami, pokretna kamera uspijeva stvoriti uvjerljive sekvence koje zahtijevaju vrlo oskudne međunaslove kako bi ostali procesi bili jasni. Pozitivan kraj nametnut je Murnauu; a on ga je odradio s (namjernim) ironičnim pretjerivanjem. (Lexikon des internationalen Films)
  Gotovo savršen film. (Alfred Hitchcock)
  „Der letzte Mann“ definitivno je uspostavio film kao neovisni medij izražavanja. Sve što se imalo reći, u potpunosti je rečeno kamerom. Ovo je filmska fantastika u svom najčišćem obliku. (Paul Rotha, britanski redatelj dokumentarnih filmova, povjesničar i kritičar)
   Najmanje senzacionalan i zasigurno najvažniji od Murnauovih filmova. Dao je kameri novu dominaciju, novu slobodu. Utjecao je na budućnost filmske fotografije. (Caroline Alice Lejeune, spisateljica, prva Britanka koja se bavila filmskom kritikom)

https://www.imdb.com/title/tt0015064/?ref_=nv_sr_srsg_3

SRIJEDA / 20.10.

ČOVJEK KOJI JE UBIO LIBERTY VALANCEA

The Man Who Shot Liberty Valance, 1962.
20:00 sati



U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostovalo u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijedile su dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede (do kraja ožujka 2022.) rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata.
AKTIVIRAJ SE I KRENI
The Man Who Shot Liberty Valance, 1962. John Ford, 124 min. US
Scenarij:
James Warner Bellah i Willis Goldbeck prema priči Dorothy M. Johnson
Uloge: John Wayne, James Stewart, Vera Miles, Lee Marvin, Edmond O’Brien, Andy Devine, Woody Strode, Lee Van Cleef, Strother Martin
   Kao da objašnjava predivna zaobilaženja istne i izravne laži njegovih ranijih westerna. „Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea“ zatječe Johna Forda u zaključku da, ako je legenda bolja od istine, onda "treba objaviti legendu".
   Odvjetnik Ransom Stoddard prigrabi zaslugu za to što je teritorij riješio neljudskog odmetnika i na tome izgradi politički uspjeh u 20. stoljeću dok pravi čovjek koji je ubio Libertyja Valancea umre kao siromašni pijanac. Dodatna je ironija u tome da je najveći junak vesterna ovdje pucač u leđa koji ubija Libertyja iz sjene dok je navodno nemuževni političar taj koji samoubilački stoji na otvorenome boreći se pošteno. Snimljen u crno-bijeloj tehnici među studijskim kulisama da bi se izbjegao liricizam Fordovih epova iz Doline  spomenika, ovaj se film bavi temom čišćenja grada iz „Moje drage Clementine“ (1946.) s ciničnim uvodom u cijeli proces kroćenja divljine. Wayne, kao i Stewart, prestar za svoju ulogu, ali svejedno savršen, predstavlja kaubojsko junaštvo i integritet koje će Stewartov odvjetnik-učitelj-kongresmen stesati kada dođe upravljati Zapadom.
   Ja pravim filmove zato što je moj zanat pravljenje filmova. (John Ford)
   Jedan umjetnički krah u mojoj profesiji ne znači ništa. Jedan komercijalni krah je pravo prokletstvo. Tajna se sastoji u tome da treba praviti najbolje stvari poštujući, uz to, i komercijalne potrebe, a to nije lako. (John Ford)
   Ja pravim filmove čiji je uspjeh unaprijed zagarantiran, da bih imao pravo i mogućnost praviti filmove čiji je poduhvat hazardan. (John Ford)
   Pretposljednji vestern Johna Forda, nastao pri kraju redateljeve karijere, izrazito je autorski film, ispunjen pesimističnim tonovima i dubokom skepsom, ali i nenarušenim uvjerenjem u svoje temeljne poglede na svijet – značajkama Fordova opusa od „Tragača“ nadalje. Ujedno je to i izrazito politički vestern, kritika ameruičke političke prakse, kolebanja te sredine između zakona i nasilja, legende i istine, romantičarske nostalgije i suočenja s povijesnim činjenicama, pa stoga djeluje i kao memento žanru. (Ante Peterlić, HFL)
   Pametan, rječit i na trenutke zbilja duhovit scenarij Jamesa Warnera Bellaha i Willisa Goldbecka, temeljen na kratkoj priči američke spisateljice Dorothy M. Watson, zvjezdanoj ekipi nudi materijal u kojem mogu pokazati svu raskoš svoje moći. Odlučimo li, kako rekoh, ostati na površini, ovo je odlična filmska zabava od prve do zadnje minute. (Sven Mikulec / arteist.hr)
   Redatelj je duboko svjestan neizbježnosti dolaska novog doba istovremeno žaleći za prošlošću, ali je njegova tuga konzervativna, a ne reakcionarna. Cijeli film obojen je žalošću, čak i ne toliko zbog nestanka svijeta kojeg je Ford obožavao, nego možda prije zbog načina na koji se to dogodilo. (Dražen Cukina / aktivirajkarlovac.net)

https://www.imdb.com/title/tt0056217/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 21.10.

OKUS GLADI

A Taste of Hunger / Smagen af sult, 2021.
20:00 sati



A Taste of Hunger / Smagen af sult, 2021. Christoffer Boe, 104 min. DK
Scenarij:
Christoffer Boe, Tobias Lindholm
Uloge: Katrine Greis-Rosenthal, Nikolaj Coster-Waldau, Flora Augusta
   Vrhunska hrana pretenciozna je stvar koja se više odnosi na ego kuhara nego na zadovoljavanje potrošača.     
   Dobrodošli u Malus, novu zvijezdu na danskom kulinarskom nebu. Vode ga Maggie i Carsten. Ona je antropologinja specijalizirana za hranu te stvara nevjerojatnu atmosferu restorana. On je proslavljeni chef koji stvara magiju u kuhinji. Zajedno, čine nepobjedivi par na gastronomskoj sceni Danske. Vole se, imaju dvoje prekrasne djece i vlasnici su jednog od najpopularnijih prehrambenih hramova u Kopenhagenu. Žele sve i imaju sve. Skoro. Prestižnu Michelin zvjezdicu tek trebaju dobiti i par je spreman žrtvovati sve kako bi ostvarili svoje snove. U neumornom lovu na ultimativno priznanje zaboravili su da je najbolji obrok u životu onaj koji dijele zajedno.
   Volite li autentične romantične drame, bez velikih turbulencija i s dobrim interpretacijama, moglo bi se reći da je „Okus gladi“ vaš film. Možda nećete vidjeti ništa novo, ali moći ćete se poistovjetiti s protagonistima. Kao i s temom obiteljskog i profesionalnog (po)mirenja. (Laura Tabuyo Acosta / cinemagavia.es)
   Kulinarski užitci vizualno začinjavaju priču, a paleta boja s kojom se redatelj poigrava, osobito u zatvorenom prostoru, daje cijeloj koncepciji toplu teksturu. (Eduardo Casanova / EC Críticas)
   Zanimljiva ideja korištenja umijeće kuhanja kao alegorije za obiteljsku dramu. (Johan Dilling Holst / kulturbunkeren.dk)
   Nikolaj Coster-Waldau je izvrstan u svom povratku na dansko tržište, no film počiva na plećima Katrine Greis-Rosenthal. Maggie je složen lik, uhvaćena između samouvjerene ambicije i upitne ranjivosti. Snaga i krhkost. Uloga u kojoj daje sve od sebe. (Niels Jakob Kyhl Jørgensen / www.ekkofilm.dk)

https://www.imdb.com/title/tt11188560/?ref_=ttexrv_exrv_tt

PETAK / 22.10.

OKUS GLADI

A Taste of Hunger / Smagen af sult, 2021.
17:30 sati



A Taste of Hunger / Smagen af sult, 2021. Christoffer Boe, 104 min. DK
Scenarij:
Christoffer Boe, Tobias Lindholm
Uloge: Katrine Greis-Rosenthal, Nikolaj Coster-Waldau, Flora Augusta
   Vrhunska hrana pretenciozna je stvar koja se više odnosi na ego kuhara nego na zadovoljavanje potrošača.     
   Dobrodošli u Malus, novu zvijezdu na danskom kulinarskom nebu. Vode ga Maggie i Carsten. Ona je antropologinja specijalizirana za hranu te stvara nevjerojatnu atmosferu restorana. On je proslavljeni chef koji stvara magiju u kuhinji. Zajedno, čine nepobjedivi par na gastronomskoj sceni Danske. Vole se, imaju dvoje prekrasne djece i vlasnici su jednog od najpopularnijih prehrambenih hramova u Kopenhagenu. Žele sve i imaju sve. Skoro. Prestižnu Michelin zvjezdicu tek trebaju dobiti i par je spreman žrtvovati sve kako bi ostvarili svoje snove. U neumornom lovu na ultimativno priznanje zaboravili su da je najbolji obrok u životu onaj koji dijele zajedno.
   Volite li autentične romantične drame, bez velikih turbulencija i s dobrim interpretacijama, moglo bi se reći da je „Okus gladi“ vaš film. Možda nećete vidjeti ništa novo, ali moći ćete se poistovjetiti s protagonistima. Kao i s temom obiteljskog i profesionalnog (po)mirenja. (Laura Tabuyo Acosta / cinemagavia.es)
   Kulinarski užitci vizualno začinjavaju priču, a paleta boja s kojom se redatelj poigrava, osobito u zatvorenom prostoru, daje cijeloj koncepciji toplu teksturu. (Eduardo Casanova / EC Críticas)
   Zanimljiva ideja korištenja umijeće kuhanja kao alegorije za obiteljsku dramu. (Johan Dilling Holst / kulturbunkeren.dk)
   Nikolaj Coster-Waldau je izvrstan u svom povratku na dansko tržište, no film počiva na plećima Katrine Greis-Rosenthal. Maggie je složen lik, uhvaćena između samouvjerene ambicije i upitne ranjivosti. Snaga i krhkost. Uloga u kojoj daje sve od sebe. (Niels Jakob Kyhl Jørgensen / www.ekkofilm.dk)

https://www.imdb.com/title/tt11188560/?ref_=ttexrv_exrv_tt

AGENT KRTICA

El agente topo, 2020.
20:00 sati



El agente topo, 2020. Maite Alberdi, 90 min. NL/DE/US/CH/ES
Scenarij:
Maite Alberdi
   Kad se obitelj žene, koja boravi u domu za umirovljenike, zabrine za njezinu dobrobit, privatni istražitelj Rómulo angažira Sergia da krene na tajni zadatak kao novi štićenik doma. No Sergio je 83-godišnjak, a ne Agent 007 i nije prirodno nadaren za detektiva. Prva prepreka mu je sva silna tehnologija – kamera u kemijskoj olovci, pametni telefoni i drugi uređaji koji će mu biti potrebni kako bi prikupio dokaze i izvijestio Rómula. Situacija postaje još složenija jer Sergio, koji je odnedavno udovac, ne uspijeva zadržati emocionalnu distancu potrebnu za izvršavanje zadatka u ulozi krtice i sve se više veže uz nekoliko drugih štićenika.
   Najtopliji špijunski film ikada snimljen...divan. (Indiewire)
   Šarmantan...ovaj duhovit dokumentarac privući će publiku svojom toplinom, ljudskošću i tihim suosjećanjem. (Screen)
   Savršen! (The Playlist)
   Neočekivani miljenik publike. (The Indiewire)
   "Agent krtica” u samo sat i pol vremena natjerat će vas da se valjate od smijeha i neutješno plačete, a zatim ćete se uhvatiti s telefonom u ruci kako zovete svoje bake, djedove ili roditelje. (Večernji list)

   Oscar 2021. / Nominacija za Oscara za najbolji dugometražni dokumentarni film
   Cinema Eye Honors Awards 2021. / Cinema Eye Honors Award
   Nagrada Nacionalnog odbora za recenziju filmova 2021. / NBR Award
   San Sebastián International Film Festival 2020. / Nagrada publike za najbolji evropski film
https://www.imdb.com/title/tt11394298/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 23.10.

POSLJEDNJI DVOBOJ

The Last Duel, 2021.
17:00 sati



The Last Duel, 2021. Ridley Scott, 152 min. UK/US
Scenarij:
Nicole Holofcener, Ben Affleck i Matt Damon prema romanu Erica Jagera „The Last Duel: A True Story of Trial by Combat in Medieval France“ (roman se kritički bavi društvenim normama i posljedicama koje čekaju sve one koji se usude suprotstaviti Crkvi i plemstvu, a u vremenu kada žene nisu imale nikakva prava i kada su figurirale isključivo kao supruge i majke)
Uloge: Matt Damon, Adam Driver, Jodie Comer, Ben Affleck, Harriet Walter, Nathaniel Parker, Sam Hazeldine, Michael McElhatton, Alex Lawther, Marton Csokas, Željko Ivanek
   Zanosna priča o izdaji i osveti smještena u Francusku, u 14. stoljeće, premijerno je prikazana na Venecijanskom filmskom festivalu.
   Smještena usred Stogodišnjeg rata, ova provokativna povijesna drama istražuje sveprisutnu snagu muškaraca, krhkost pravde i snagu te hrabrost jedne žene spremne da stoji samostalno u službi istine. Na temelju stvarnih događaja film razotkriva dvoboj između Jeana de Carrougesa i Jacquesa Le Grisa, dva prijatelja koji su postali ogorčeni suparnici. Carrouges je cijenjeni vitez poznat po svojoj hrabrosti i vještini na bojnom polju, a Le Gris je normanski štitonoša. Kad Carrougesovu suprugu Marguerite „napadne“ Le Gris, on poriče optužbe, ali ona odbija šutjeti, istupajući  i optužujući svog napadača, što je akt hrabrosti i prkosa koji njen život dovodi u opasnost. Nakon javnog suđenja, francuski kralj Charles VI proglasio je dvoboj do smrti, što je bio posljednji legalni dvoboj u povijesti Francuske (onaj koji ostane živ, u očima Boga je pobjednik, dok žena, ako njen suprug strada u dvoboju, treba biti spaljena na lomači zbog toga što je lažno optužila „nevinog“ čovjeka). Priča o “sudu pred Bogom” u duelu na smrt, koji se odvio 29. prosinca 1386. godine, dan danas očarava Francuze i povjesničare u naizgled beskrajnoj raspravi o nevinosti i krivnji protagonista.
   Kad sam prvi put čuo za ovaj dvoboj u srednjovjekovnoj Francuskoj, znao sam da će to biti snažan film. A kad sam saznao da scenarij pišu Matt Damon, Ben Affleck i Nicole Holofcener, nije bilo šanse da će ga režirati nitko drugi osim mene. Bila je to prilika da iskoristim temu, točnije povijesne epove koje volim, ali s temama hrabrosti i prijevare. Ovo je priča o prijateljstvu i bračnoj zajednici koji su uništeni kao posljedica jednog posebno okrutnog i nečasnog čina, ali to je i priča o hrabrosti jedne žene da progovori. To je i djelo koje potiče na razmišljanje, a na to sam posebno ponosan. (Ridley Scott)
   "Posljednji dvoboj" otkriva se kao nešto prerijetko na sadašnjem holivudskom polju: inteligentan i doista odvažan film. (Ben Croll / IndieWire)
   Jodie Comer blista u povijesnom epu Ridleyja Scotta. (James Mottram / gamesradar)
   „The Last Duel” je neka vrsta srednjevjekovne #Metoo priče o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju žena od strane moćnika, koje valjda postoji od pamtivijeka. (www.klix.ba)

https://www.imdb.com/title/tt4244994/?ref_=fn_al_tt_1

OKUS GLADI

A Taste of Hunger / Smagen af sult, 2021.
20:00 sati



A Taste of Hunger / Smagen af sult, 2021. Christoffer Boe, 104 min. DK
Scenarij:
Christoffer Boe, Tobias Lindholm
Uloge: Katrine Greis-Rosenthal, Nikolaj Coster-Waldau, Flora Augusta
   Vrhunska hrana pretenciozna je stvar koja se više odnosi na ego kuhara nego na zadovoljavanje potrošača.     
   Dobrodošli u Malus, novu zvijezdu na danskom kulinarskom nebu. Vode ga Maggie i Carsten. Ona je antropologinja specijalizirana za hranu te stvara nevjerojatnu atmosferu restorana. On je proslavljeni chef koji stvara magiju u kuhinji. Zajedno, čine nepobjedivi par na gastronomskoj sceni Danske. Vole se, imaju dvoje prekrasne djece i vlasnici su jednog od najpopularnijih prehrambenih hramova u Kopenhagenu. Žele sve i imaju sve. Skoro. Prestižnu Michelin zvjezdicu tek trebaju dobiti i par je spreman žrtvovati sve kako bi ostvarili svoje snove. U neumornom lovu na ultimativno priznanje zaboravili su da je najbolji obrok u životu onaj koji dijele zajedno.
   Volite li autentične romantične drame, bez velikih turbulencija i s dobrim interpretacijama, moglo bi se reći da je „Okus gladi“ vaš film. Možda nećete vidjeti ništa novo, ali moći ćete se poistovjetiti s protagonistima. Kao i s temom obiteljskog i profesionalnog (po)mirenja. (Laura Tabuyo Acosta / cinemagavia.es)
   Kulinarski užitci vizualno začinjavaju priču, a paleta boja s kojom se redatelj poigrava, osobito u zatvorenom prostoru, daje cijeloj koncepciji toplu teksturu. (Eduardo Casanova / EC Críticas)
   Zanimljiva ideja korištenja umijeće kuhanja kao alegorije za obiteljsku dramu. (Johan Dilling Holst / kulturbunkeren.dk)
   Nikolaj Coster-Waldau je izvrstan u svom povratku na dansko tržište, no film počiva na plećima Katrine Greis-Rosenthal. Maggie je složen lik, uhvaćena između samouvjerene ambicije i upitne ranjivosti. Snaga i krhkost. Uloga u kojoj daje sve od sebe. (Niels Jakob Kyhl Jørgensen / www.ekkofilm.dk)

https://www.imdb.com/title/tt11188560/?ref_=ttexrv_exrv_tt

PONEDJELJAK / 25.10.

FABIAN ILI O PROPASTI

Fabian oder der Gang vor die Hunde, 2021.
19:00 sati



BERLINALE SPECIAL 2021.
Program je realiziran u suradnji s Goethe Institutom.
Fabian oder der Gang vor die Hunde, 2021. Dominik Graf, 176 min. DE
Scenarij:
Dominik Graf i Constantin Lieb prema romanu Ericha Kästnera  „Fabian – Die Geschichte eines Moralisten“
Uloge: Tom Schilling, Saskia Rosendahl, Albrecht Schuch
   U Berlinu 1931. germanist i tekstopisac Jakob Fabian danju radi u marketingu cigaretske tvrtke, dok noću, s kolegom Labudeom obilazi pubove, javne kuće i umjetničke ateljee sve nesigurnijeg berlinskog podzemlja. Bezbrižan život dvojice mladića sve je više ugrožen od podijeljenog društva i nailazećeg nacionalsocijalizma.
   Film je premijerno prikazan na 71. Berlinskom filmskom festivalu 2021., a u godišnjim njemačkim nagradama imao je čak deset nominacija u različitim kategorijama.
Nuremberg Film Festival 2021. Najbolji film
https://www.imdb.com/title/tt13846414/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Izvući iz sjene i snimiti film prema tužnoj autobiografskoj knjizi Ericha Kästnera „Fabian“, jednom od najvažnijih romana Weimarske Republike, velik je izazov, unatoč svim paralelama s prokletom današnjicom. Dominik Graf vrhunski svladava taj zadatak: njegov stil do u tančine naglašava ono bitno, istovremeno je ravnodušno okretan, a opet šutljivo melankoličan – film podsjeća na disko-kuglu koja se okreće polako, prikazujući propast sna o sreći... (goethe institut / press)

   Erich Kästners tieftraurigen autobiografischen „Fabian“ – einen der bedeutendsten Romane der Weimarer Republik – aus seinem Schattendasein zu holen, ist bei allen Parallelen zum vermaledeiten Heute eine Herausforderung. Dominik Graf meistert sie kongenial: spitzfindig pointiert sein Stil, kaltschnäuzig flott, und doch von schweigsamer Melancholie. Ein Film wie eine Diskokugel, die sich langsam dreht, über den Zerfall des Traums vom Glück. (goethe institut / press)

UTORAK / 26.10.

PLAVI ANĐEO

20:00 sati



50 GODINA KINOTEKE
Der blaue Engel, 1930. Josef von Sternberg, 104 min. DE
Scenarij:
Carl Zuckmayer i Karl Vollmöller po romanu Heinricha Manna
Uloge: Emil Jannings, Marlene Dietrich, Kurt Gerron, Rosa Valetti, Hans Albers, Reinhold Bernt, Eduard von Winterstein
   Ja sam od glave do pete za ljubav. (Marlene Dietrich)
   Gimnazijski profesor Immanuel Rath kod jednog svog učenika otkriva fotografiju frivolne Lole. Odlazi u varijete u kojem je nastupala, zatičući je u negližeu u njezinoj garderobi. I, naravno, podliježe njezinim čarima.
   „Plavi anđeo“ je postavio mjerila prema kojima su se snimali kasniji filmovi. To je prvi njemački zvučni film, prvi film u kojem se mogao čuti jedan jazz band, tada superpopularni Weintraubs Synkopators. Film se pojavio istodobno na dva jezika i predstavio novu filmsku divu Marlene Dietrich. „Plavi anđeo“ se i danas smatra remek-djelom filmske umjetnosti. Za ulogu Lole bile su predviđene druge tada poznate glumice, ali je scenarist, nakon što je u nekom kazalištu vidio nepoznatu Marlene Dietrich, bio uvjeren da je ona - ona prava. Dobila je ulogu i honorar od 20.000 maraka plus 5.000 maraka za englesko izdanje filma koje je snimano paralelno i u kojem je Dietrich svoj budući veliki hit 'Falling in Love again' otpjevala na engleskom. Njezin filmski partner, tada velika zvijezda Emil Jannings, za ulogu profesora Ratha dobio je 200.000 maraka i nije krio da mu se Marlene uopće nije sviđala.
   Sternberg film lišava narativnosti, pa čak i većeg kretanja u kadru; glumu i montažu potčinjava statičnosti dekora, osvjetljenju i fotografiji. Njegov poznati "sfumato" kao da obavija velom fatalizma ljudske sudbine. Po tome je Sternberg izraziti predstavnik njemačkog filma dvadesetih i tridesetih godina. Njegov prvi zvučni film i ujedno njegov najveći uspjeh, "Plavi anđeo", snimljen u Njemačkoj, odražava sve ove karakteristike stila. S Marlenom Dietrich, fatalnom junakinjom filma, snimio je Sternberg još dosta filmova, ali su svi "opterećeni" sjećanjem na nezaboravnog "Plavog anđela“. (Svemir Pavić)
   Najpoznatiji Sternbergov film bio je "Plavi anđeo" (Der blaue Engel), snimljen 1930. godine prema romanu njemačkog književnika Heinricha Manna. Uspjehu filma pridonijela je naročito gluma poznatog kazališnog glumca Emila Janningsa, koji je igrao profesora koji se zaljubljuje u kavansku pjevačicu i gubi svoje građansko dostojanstvo. All uspjeh je predstavljalo i otkriće mlade glumice Marlene Dietrich, koja je stvorila nezaboravni lik privlačne kabaretske djevojke. To je u stvari psihološka komorna drama, karakteristična za njemačku literaturu, kazalište i film toga doba. Joseph von Sternberg snimio je zatim u Hollywoodu još nekoliko filmova, ali ni jedan nije dosegao britku ironiju, kabaretsku lepršavost i ženstvenost glavnog lika koji bi postao simboličan poput "Plavog anđela", pa ni nova ekranizacija "Plavog anđela", uza sve tehničke prednosti, nije postigla originalnost i umjetničku vrijednost prvog filma s Marlenom Dietrich. (Vedran Gligo)
   Josef von Sternberg prečesto je podređen mističnosti Marlene Dietrich i publicitetu koji je okruživao Plavog anđela, prikrivajuć značajnije zasluge ne samo njihovih ostalih djela, već i Sternbergove karijere u cjelini. (Andrew Sarris)
   "Plavi anđeo" zauvijek će imati mjesto u povijesti filma kao film koji je Marlene Dietrich doveo do međunarodne slave. (Roger Ebert)

https://www.imdb.com/title/tt0020697/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 27.10.

MUŠKARAC IZ SNOVA

Ich bin dein Mensch, 2021.
20:00 sati



BERLINALE SPECIAL 2021.
Program je realiziran u suradnji s Goethe Institutom.
Ich bin dein Mensch, 2021. Maria Schrader, 105 min. DE
Scenarij:
Jan Schomburg i Maria Schrader prema kratkoj priči Emme Braslavsky
Uloge: Maren Eggert, Dan Stevens, Sandra Hüller, Hans Löw
   Alma je znanstvenica zaposlena u slavnom muzeju Pergamon u Berlinu. Kako bi dobila novac za istraživanje za svoje studije, prihvaća sudjelovati u neobičnom eksperimentu. Tri će tjedna živjeti s humanoidnim robotom čija je umjetna inteligencija dizajnirana po uzoru na Alminog savršenog životnog partnera. Tu u priču ulazi Tom, stroj u (zgodnom) ljudskom obliku, kreiran kako bi usrećio Almu. Ono što slijedi je tragikomična priča koja istražuje pitanja ljubavi, žudnje te svega onoga što nas čini ljudskim bićima.
   Zaista mi se svidio ovaj film. Smiješan, brz, pametan dijalog (cijelo se kino grohotom smijalo), sjajna strukturirana priča koja se proteže kroz cijeli film, uz iznimnu zabavu. (jc/imdb.com)
   Savršen film o savršenstvima i nesavršenostima ljudske prirode. (thebeachlife/imdb.com)

   Berlin International Film Festival 2021. Najbolja glumica (Maren Eggert)
https://www.imdb.com/title/tt13087796/?ref_=fn_al_tt_1

   Višestruko talentirana Maria Schrader, glumica nagrađena Srebrnim medvjedom i uspješna redateljica, istoimenu priču Emme Braslavsky obogaćuje sugestivnom snagom filma. Istančanim osjećajem za pravu glumačku ekipu i kemiju između glumaca, na zanimljiv način na scenu postavlja nejednake protagoniste, čime dobiva izuzetno produktivno polje za istraživanje ugodnog i jezivog između analize i osjećaja. Ispostavlja se na posljetku da poezija ipak može koristiti lijevu hemisferu mozga, koja je uglavnom odgovorna za logiku. (goethe institut / press)

   Multitalent Maria Schrader, mit dem Silbernen Bären ausgezeichnete Schauspielerin und erfolgreiche Regisseurin, lädt die gleichnamige Erzählung von Emma Braslavsky mit der Suggestivkraft des Kinos auf. Mit feinem Gespür für die richtige Besetzung und die Chemie zwischen zwei Schauspieler*innen setzt sie das ungleiche Protagonist*innenpaar unterhaltsam in Szene. Ein äußerst ergiebiges Forschungsfeld zur Untersuchung des wohligen wie gruseligen Schauderns zwischen Analyse und Gefühl. Am Ende zeigt sich: Die Poesie weiß sich auch der überwiegend für Logik zuständigen linken Gehirnhälfte zu bedienen. (goethe institut / press)

ČETVRTAK / 28.10.

CURVEBALL

Curveball, 2020.
20:00 sati



BERLINALE SPECIAL 2021.
Program je realiziran u suradnji s Goethe Institutom.
Curveball, 2020. Johannes Naber, 108 min. DE
Scenarij:
Oliver Keidel i Johannes Naber
Uloge: Sebastian Blomberg, Franziska Brandmeier, Jeff Burrell, Dar Salim, Virginia Kull
   Unatoč nedostatku dokaza, njemački stručnjak za biološko oružje vjeruje da Saddam Hussein proizvodi oružje za masovno uništenje. Tema je sigurnosno zatvorena sve dok jedan irački inženjer ne zatraži azil.
   Politička satira zasnovana na istinitim događajima koji su doveli do bombardiranja Bagdada 2003., unatoč tome što nikada nije pronađeno oružje za uništavanje niti je postojala vjerodostojna veza između napada Iraka i Al-Qaide na Svjetski trgovački centar. Satira također preispituje i njemačku (su)odgovornost u cijelom slučaju.
   Film je premijerno prikazan na 70. Berlinskom filmskom festivalu.
   2014. godine Matthias Bittner snimio je Emmyjem nagrađeni dokementarac  „Krieg der Lügen / War of Lies„ o Rafidu Alwanu. Film ima mračan, ozbiljan pogled na ono što je motiviralo ovog bivšeg iračkog kemijskog inženjera da „trguje“ s njemačkim vlastima pričom o oružju za masovno uništenje. U zamjenu za evropsku putovnicu, smještaj i skromne prihode, Alwan je vlastima dao točno ono što su htjeli - iskonstruiranu priču koja postaje stvarnost, a laž istina. Istina koja pokreće lanac događaja koji će uzdrmati globalni politički poredak. Cijeli slučaj vođen je pod kodnim imenom „Curveball“, a iz svega 6 godina kasnije J. Naber snima istoimeni igrani film.
   Zabavan film o duboko obeshrabrujućem razdoblju novije povijesti. (Wendy Ide / Screen International)
   Groteskna, ponekad čak i nadrealna, istinita priča o tome kako je irački rat započet samo na temelju lažnih obavještajnih podataka i umiješanosti njemačke vlade / njemačke tajne službe. (www.arrimedia.de)

https://www.imdb.com/title/tt10051088/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 29.10.

KRVOPIJE

Blutsauger, 2021.
17:30 sati



BERLINALE SPECIAL 2021.
Program je realiziran u suradnji s Goethe Institutom.
Blutsauger, 2021. Julian Radlmaier, 125 min. DE
Scenarij:
Julian Radlmaier
Uloge: Aleksandre Koberidze, Lilith Stangenberg, Alexander Herbst
   Kolovoz 1928. -  dok radnici i poljoprivrednici traže odgovore na neke tajanstvene znakove ugriza vampira, samozvani barun ulazi u život šarmantne nasljednice, gospođice Flambow-Jansen, kao i u njezinu luksuznu rezidenciju na Baltiku. Kako se ispostavilo, on je zapravo varalica, prisiljen pobjeći iz Sovjetskog Saveza zbog političkog incidenta u kojem su sudjelovali Sergej Eisenstein (!?) i sam Staljin.
   Film „Krvopije“, s podnaslovom „marksistička vampirska komedija“ premijerno je prikazan na  71. Berlinskom filmskom festivalu. 2021. na Moskovskom festivalu osvojio je nagradu žirija.
   U teoriji, koncept mješavine političke farse s romantičnom komedijom i elementima simboličkog horora zvuči dobro, ali je zapravo zahtjevan i traži majstora od redatelja. Primjera radi, čak je i majstor političke farse Armando Iannucci u svom viđenju brutalnih komunističkih praksi u filmu „Smrt Staljina“ (The Death of Stalin,2017.) zaigrao samo na jednu kartu i pogodio u centar. Radlmaier takav majstor ipak nije, premda ima „žicu“ za političke dekonstrukcije i akrobacije. (Marko Stojiljković / www.xxzmagazin.com)
   Komedija koja vam dozvoljava lutanje i uživanje. Koketira s marksizmom, ali ne s namjerom preobraćanja, već s detaljnim preispitivanjem. (Blickpunkt Film)
   Neobična baltička romansa, izgubljena u vremenima između Drakule i kritike kapitalizma. (Uncut)
   Formalistička komedija koja doslovno uzima marksističku metaforu kapitalista kao krvopija. (Radio
Eins)
https://www.imdb.com/title/tt11261296/?ref_=nv_sr_srsg_0

DOM

Home, 2020.
20:00 sati



BERLINALE SPECIAL 2021.
Program je realiziran u suradnji s Goethe Institutom.
Home, 2020. Franka Potente, 100 min. DE
Scenarij:
Franka Potente
Uloge: Jake McLaughlin, Kathy Bates, Aisling Franciosi, Derek Richardson, James Jordan, Lil Rel Howery, Stephen Root
   Debitantski dugometražni debi vodeće njemačke glumice Franke Potente (Run Lola Run) fokusiran je na resocijalizaciju mladog prijestupnika Marvina Hacksa koji je netom izišao iz zatvora. U slijepim predrasudama provincijske Amerike morat će se izboriti za normalnost i prihvaćanje, te posložiti djeliće svog života u zajednici koja ga se sada kloni. Zajednici koja je jedini dom koji ima.
   Riječ je o ljudima koji nemaju luksuz izgraditi fasadu oko sebe. (Franka Potente)
   Za Marvina je drugačije iskustvo nego za mene. On ima samo jednu referentnu točku i pokušava pokupiti krhotine nakon 17 godina. Ali shvaća da ne može. Vraća se i vidi da je mnogo toga poznato, ali i puno nepoznato. Isto se osjećam i kad odem u Njemačku. Moj njemački dom prvenstveno je nostalgičan dom u kojem žive moje uspomene i gdje također imam puno inspiracije. Zato je to veliki dio mene. Ali, Los Angeles je moj trenutni dom. To je mjesto gdje mogu rasti, griješiti i učiniti svijet malo više onakvim kakav mi se sviđa. (Franka Potente)
   U ovoj priči o usamljeniku koji „jaše“ u neprijateljski grad (u kojem svi poznaju svakoga i ništa se ne zaboravlja ) i suočava se s pravdom, dašak je klasičnog vesterna. (www.hollywoodreporter.com)
   Tiho, mirno i dostojanstveno. (Screen Daily)

https://www.imdb.com/title/tt10353704/?ref_=nm_flmg_dr_1

SUBOTA / 30.10.

HERKUL

Hercules, 1997.
17:30 sati



(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
Hercules, 1997. Ron Clements, John Musker, 93 min. US
Scenarij:
Ron Clements, John Musker, Don McEnery, Bob Shaw, Irene Mecchi, Kaan Kalyon, Kelly Wightman, Randy Cartwright, John Ramirez, Jeff Snow, Vance Gerry, Kirk Hanson, Tamara Lusher, Francis Glebas, Mark Kennedy, Bruce Morris, Don Dougherty, Thom Enriquez
   Više od čovjeka, manje od boga. Sve što ste ikad čuli o najsnažnijem junaku u povijesti samo je mit. Ili nije!?
Disneyevom trideset i petom cjelovečernjem animiranom filmu u fokusu je lik iz grčke mitologije – Herkul, snažni Zeusov sin, koji je otet s planine Olimp i odgojen kao polučovjek/polubog. Naoružan samo velikom snagom i vjernim letećim konjem Pegazom, zgodan gladijator mora dokazati da je zaslužio povratak na svoje mjesto na planini Olimp. Nizom pustolovina, otkriva da se pravi junak ne mjeri po tome koliko je jak, nego po tome kolika je snaga njegova srca.
https://www.imdb.com/title/tt0119282/?ref_=fn_al_tt_1

ZAJEDLJIVI SUSJED

Nebenan, 2021.
20:00 sati



BERLINALE SPECIAL 2021.
Program je realiziran u suradnji s Goethe Institutom.
Nebenan, 2021. Daniel Brühl, 92 min. DE
Scenarij:
Daniel Kehlmann
Uloge: Daniel Brühl, Peter Kurth, Rike Eckermann, Aenne Schwarz
   Berlin, okrug Prenzlauer Berg. Nakon što ovaj ljetni dan završi, ništa više neće biti isto. Jedina je stvar u tome što Daniel još uvijek to ne zna. Protagonist ove tragikomične priče je bezazlen jednako kao što je naučen na uspjeh. Njegov stan je stiliziran baš kao i njegova supruga, a dadilja njihovu djecu ima pod čvrstom kontrolom. Sve funkcionira savršeno, a on je spreman zaputiti se na audiciju gdje ovog proslavljenog njemačko-španjolskog glumca čeka uloga u novom superjunačkom filmu. Svrativši u bar na uglu Daniel susreće Brunu. Upravo je Bruno dugo vremena čekao na njihov susret. Jer došlo je vrijeme za osvetu, a upravo je Daniel njegova primarna met
   Od prve scene nadalje, redateljski debi Daniela Brühla je čvrsto postavljena, briljantno odigrana komedija koja je formalno ujednačena jednostavnim, ali dosljednim stilskim sredstvima. Film se bavi i društveno relevantnim temama, koje humorom osvjetljava iz drugačije perspektive. Zajedno s Peterom Kurthom kao kolegom, Brühl preuzima glavnu ulogu u filmu koju do kraja utjelovljuje s velikom samoironijom. (Terese Vene / www.kino-zeit.de)
   Lijepa priča, sjajna gluma. Ako ste Berlinčanin/ka, uživat ćete. Bravo Daniel Bruhl. (criquebeuf / imdb.com)
   Znali smo da je Brühl odličan glumac, a čini se i da će biti jako dobar redatelj. (kosmasp / imdb.com)

https://www.imdb.com/title/tt11080676/?ref_=fn_al_tt_2

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

S obzirom na epidemiološku situaciju broj mjesta u Kinoteci je smanjen. Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) koja radi svaki dan od 17:00 sati (osim nedjelje).

Cijena ulaznica: 20,00 kn
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica (8 besplatnih projekcija, 50% popusta na ulaznice):
- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, nezaposleni, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA