PROGRAM KINOTEKE 2021. godina

ČETVRTAK / 07.01.

IN MEMORIAM ŠPIRO GUBERINA: BUŽA

Buža, 1988.
19:30 sati



Buža, 1988. Vanča Kljaković, 70 min. HR
Scenarij:
Živko Jeličić
Uloge: Špiro Guberina, Ivica Vidović, Dara Vukić, Zoja Mihelac
   Vito (Špiro Guberina) i Pere (Ivica Vidović) dva su susjeda koji se stalno, zbog svakojakih tužbi i protutužbi, povlače po sudu. Kad mladi majstor, prilikom pokušaja postavljanja utičnice za struju, nehotice probije zid koji odjeljuje njihove spavaće sobe i napravi u njemu bužu, među susjedima počinje novi mali rat...
   “Ispovjedaonica, gorko-slatka priča o ljudskim karakterima, mediteranskom mentalitetu gdje susjed o susjedu zna više nego o samom sebi; o likovima koji se vole, mrze, podbadaju, potkupljuju, ali koji ne mogu jedni bez drugih. Oni su jači na riječima nego na djelima, pa njihove slabosti izazvaju zarazan smijeh, smijeh kojim i samima sebi želimo oprostiti slične mane...“ (HNK Split)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/zauvijek-je-otisla-jos-jedna-legenda-hrvatskog-glumista-u-88-godini-preminuo-spiro-guberina-15033598
https://arteist.hr/in-memoriam-spiro-guberina/

PETAK / 08.01.

OTAC

Otac, 2020.
19:30 sati



Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 09.01.

You're Not You, 2014. George C. Wolfe, 102 min. US
Scenarij:
Shana Feste i Jordan Roberts prema romanu „You're Not You“ Michelle Wildgen
Uloge: Hilary Swank, Emmy Rossum, Josh Duhamel, Stephanie Beatriz, Jason Ritter, Julian McMahon, Loretta Devine, Ernie Hudson, Ali Larter, Marcia Gay Harden
   Kate je elegantna, uspješna klasična pijanistica kojoj je upravo dijagnosticiran ALS (amiotrofična lateralna skleroza / „ALS“ ili „Lou Gherigov sindrom“ je bolest koja polagano i sigurno napreduje pritom uklanjajući funkciju po funkciju, poput kretanja, govora, disanja itd.). Bec je drska studentica i nadobudna rock-pjevačica koja se jedva snalazi u svojim kaotičnim aferama. No kad Beck prihvati posao Kateine pomoćnice, upravo kada se Katein brak s Evanom raspadne, obje žene počnu se oslanjati na svoj nekonvencionalni, katkad svadljivi i divlje iskren odnos. Dok pedantna, svojeglava Kate počinje utjecati na nemirnu, spontanu Bec - i obratno - obje se žene suočavaju s kajanjima, istražuju nove teritorije i šire svoje ideje o tome kakve žele biti.
   Ukratko, „Ti nisi ti“ je film vrijedan Vašeg vremena. Tragična priča sa jako izraženom porukom o pravom prijateljstvu i vrijednostima koje često zaboravljamo. Definitivno ga preporučujem svima koji vole pogledati ne samo odlično snimljenu dramu već film koji sa malim budžetom uspijeva nešto što veliki „blockbuster“ naslovi često ne uspijevaju, a to je zaokupiti vašu potpuno pažnju par sati. (blog.dnevnik.hr/filmrecenzije)
   Istodobno komičan i dirljiv, srdačan i otkačen... izvrstan komad o snazi prijateljstva. (Morgan Rojas, Cinemacy)
   Bolje nego što se očekivalo, ali ne baš uvjerljivo u svakom pogledu. No, barem je iskren pokušaj hvatanja  ukoštac s portretom ove bolesti. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)

https://www.imdb.com/title/tt1198156/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 12.01.

OKLOPNJAČA POTEMKIN

Bronenosec Potemkin, 1925.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Bronenosec Potemkin, 1925. Sergej Eisenstein, 66 min.
Scenarij:
Nina Agadzhanova, Sergei Eisenstein, Nikolai Aseyev, Sergei Tretyakov
Uloge: Aleksandr Antonov, Vladimir Barksy, Grigori Aleksandrov
   Jedna od najpoznatijih scena svjetske kinematografije su dječja kolica - s djetetom u njima - koja jure niz stepenice, dok gomila ljudi bježi u panici od vojnika koji pucaju na njih. Film je priča o pobuni posade na ruskom ratnom brodu u revoluciji 1905. godine koja je uzdrmala cijelo carstvo.
      Prema istinitom događaju koji se zbio i kao refleks rusko-japanskog rata, film je bio zamišljen kao dio povijesne freske od sedam filmova s temom revolucionarnih zbivanja do Oktobarske revolucije (u tom se smislu Ejzenštejnov „Oktobar“ može tretirati kao završni dio). Posebno, realizirana je u spomen dvadesetogodišnjice revolucije iz 1905.; radni je naslov bio „Godina 1905.“. U projekt su bila uključena sva značajnija događanja iz te godine, s radnjom u 25 do 30 gradova. Međutim, nakon snimanja nekih prizora u Bakuu, Ejzenštejn je radnju reducirao na događaj koji je u scenariju zauzimao svega jednu stranicu (od stotinjak).  
   Nastao prema istinitom događaju, snimljen za svega četrdesetak dana i montiran na dan premijere, film je stekao status jednog od ključnih djela sovjetskog revolucionarnog filma, odnosno tzv. sovjetske montažne škole, što dijelom duguje svojoj spektakularnosti. Napravljen prema uzoru na antičke tragedije, komponiran po strukturi glazbenog djela u pet stavaka koji se majstorski ritmičku izmjenjuju suptilnošću glazbene skladbe, film, prema Ejzenštejnovim shvaćanjima, nema bogatije obrađenih likova, a odlikuje ga fascinantna montaža koja se u osamdesetak minuta sastoji od nevjerojatnih 1 346 kadrova. Antologijskom se smatra scena masakra na stubama u Odesi, prizor u povijesti i teoriji filma osobito značajan po tzv. ekspandiranom vremenu. U anketi na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. izabran je za najbolji film svih vremena, a u anketama uglednog britanskog časopisa Sight & Sound redovito se ubraja među deset najznačajnijih filmova svih vremena. (Ante Peterlić, HFS)
   "Oklopnjača Potemkin" se više ne smatra najboljim svih vremena, ali je ipak obavezna za svakoga tko se imalo zanima za filmsku povijest. (Roger Ebert/Chichago Sun Times)
   Osim "Građanina Kanea", ovaj film je vjerojatno jedan od onih o kojima se najviše pisalo. Sa razlogom se smatra remek-djelom. (Michael W. Phillips Jr. / Online Film Critics Society)
   Tehnička ostvarenja ovog filma zauzimaju središnju pozornost; njegova nevjerojatna montaža i tehnika reza još uvijek izazivaju dozu uzbuđenja. (Jeffrey M. Anderson/San Francisco Film Critics Circle)
   Ako vas zanima povijest kinematografije, ili utjecaj na politiku i medij 20. stoljeća, onda morate vidjeti ovaj film, makar će sovjetska propaganda u trajanju od preko sat vremena biti izazov za strpljenje moderne publike. (Nick Hilditch / BBC.com)
   „Krstarica Potemkin“ S. M. Ejzenštejna, djelo je koje čudesnim ritmom, dinamikom u kadru i svojom čvrstom strukturom zrači silnim revolucionarnim patosom. (Vedran Gligo)

   Filmofili će se sjetiti da je upravo kultna scena s padajućim dječjim kolicima na stepenicama u Odessi, u kojoj carski vojnici vrše masakr nad civilima, korištena u brojnim filmovima, među kojima su (jednako kultni):  „Nedodirljivi“ Briana De Palme, „Kum“ Francisa F. Coppole, „Ljubav i smrt“ Woodyja Allena… - tzv. Potemkinove stube postale su tako jedna od najutjecajnih filmskih scena i omiljena inspiracija brojnih umjetnika. Potemkin je snimljen za svega 40 dana i dovršen jutro prije premijere. Neovisno o tome (ili možda upravo zbog toga) što pokriva tek jednu „epizodu“ burnog ruskog revolucionarnog duha, radi se o filmu koji posjeduje takvu snagu i moć da je bio zabranjivan u mnogim zemljama (ironično, čak i u Sovjetskom Savezu za koji je izvorno bio i napravljen), iz straha da bi mogao potaknuti publiku na revolucionarnu akciju. Činjenica da je snimljen prema istinitom događaju samo ga čini još interesantnijim, ali plijeni pozornost čak i bez tog konteksta. Potemkin je istinsko remek-djelo koje više od ičega zaslužuje da ga se gleda na velikom platnu... (Vedrana Vlainić, www.fak.hr)
   Često birana među najbolje filmove svih vremena, „Krstarica Potemkin“ danas nema „tek“ arhivsko-arheološko-povijesnu vrijednost, nije riječ o tome da je valja pogledati „samo“ kao dio opće kulture. Posrijedi je uistinu uzbudljivo djelo očaravajuće stvaralačke energije, prekrasno ekspresivne i bogate likovnosti, inventivne i sugestivne montaže, nadahnuto zaneseno agitatorskoga duha i fascinantne inventivnosti – sve oblikovano uz iznimnu pedantnost – filmu što se i osamdeset i osam godina nakon premijere doima svježijim i iskričavijim od mnoštva bezidejno-mlitavih ili isprazno šareno-dinamičnih suvremenih ostvarenja... (Janko Heidl, www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt0015648/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 13.01.

POVUCI – POTEGNI

Povuci - potegni, 2020.
19:30 sati



Povuci - potegni, 2020. Neven Hitrec, 60 min. HR  
Scenarij:
Neven Hitrec
   Jedna obitelj, devetogodišnje dijete i loš obrazovni program. Dječji radni stol pozornica je tragikomične obiteljske drame. Tko će prvi puknuti pod bremenom „znanja“? Brižni roditelji ili njihovo samoživo dijete?      
   Na filmskom festivalu Jugoistočne Europe SEE u Parizu film Povuci-potegni osvojio je nagradu za najbolji dokumentarni film.                 
   Zanimalo me kako loš hrvatski obrazovni sustav utječe na obitelj, kada se umorni roditelji nakon svog radnog vremena moraju suočiti s novim radnim vremenom, onim pedagoga i nastavnika svojoj djeci. Uvjet je bio i naći inteligentno i svojeglavo dijete koje pruža stalan otpor tim naporima svladavanja gomile, ponekad vrlo apsurdnog gradiva. Tražio se pravi predstavnik svoje generacije, kome su tablet i mobitel važniji od svega.(redatelj i scenarist Neven Hitrec)
https://www.facebook.com/povucipotegnifilm/

ČETVRTAK / 14.01.

You're Not You, 2014. George C. Wolfe, 102 min. US
Scenarij:
Shana Feste i Jordan Roberts prema romanu „You're Not You“ Michelle Wildgen
Uloge: Hilary Swank, Emmy Rossum, Josh Duhamel, Stephanie Beatriz, Jason Ritter, Julian McMahon, Loretta Devine, Ernie Hudson, Ali Larter, Marcia Gay Harden
   Kate je elegantna, uspješna klasična pijanistica kojoj je upravo dijagnosticiran ALS (amiotrofična lateralna skleroza / „ALS“ ili „Lou Gherigov sindrom“ je bolest koja polagano i sigurno napreduje pritom uklanjajući funkciju po funkciju, poput kretanja, govora, disanja itd.). Bec je drska studentica i nadobudna rock-pjevačica koja se jedva snalazi u svojim kaotičnim aferama. No kad Beck prihvati posao Kateine pomoćnice, upravo kada se Katein brak s Evanom raspadne, obje žene počnu se oslanjati na svoj nekonvencionalni, katkad svadljivi i divlje iskren odnos. Dok pedantna, svojeglava Kate počinje utjecati na nemirnu, spontanu Bec - i obratno - obje se žene suočavaju s kajanjima, istražuju nove teritorije i šire svoje ideje o tome kakve žele biti.
   Ukratko, „Ti nisi ti“ je film vrijedan Vašeg vremena. Tragična priča sa jako izraženom porukom o pravom prijateljstvu i vrijednostima koje često zaboravljamo. Definitivno ga preporučujem svima koji vole pogledati ne samo odlično snimljenu dramu već film koji sa malim budžetom uspijeva nešto što veliki „blockbuster“ naslovi često ne uspijevaju, a to je zaokupiti vašu potpuno pažnju par sati. (blog.dnevnik.hr/filmrecenzije)
   Istodobno komičan i dirljiv, srdačan i otkačen... izvrstan komad o snazi prijateljstva. (Morgan Rojas, Cinemacy)
   Bolje nego što se očekivalo, ali ne baš uvjerljivo u svakom pogledu. No, barem je iskren pokušaj hvatanja  ukoštac s portretom ove bolesti. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)

https://www.imdb.com/title/tt1198156/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 15.01.

PREDSJEDNIK

19:30 sati



La Cordillera / The Summit, 2017. Santiago Mitre, 94 min. ARG/FR/E
Scenarij:
Mariano Llinás, Santiago Mitre
Uloge: Walter Andrade, Ricardo Darín, Dolores Fonzi
   Hernán Blanco, predsjednik Argentine, suočava se s vrlo važnom odlukom. Sudjeluje na sastanku brojnih državnih vođa koji se održava u La Cordilleri. Na tom samitu latinoameričkih predsjednika moći će riješiti vrlo komplicirani osobni problem koji će utjecati na njegov privatni i javni život.
   Zaslužuje biti viđen na velikom ekranu, naročito zbog sporedne glumačke postave. (Sergio Huidobro / Cine Premiere)
   Najbolja stvar je ransformacija iz političkog trilera u alegoriju zla. (Paula Arantzazu Ruiz / Sensacine)
   Inteligentan film za odrasle koji poziva gledatelja na razmišljanje o trenutnoj politici. (Emiliano Basile / Escribiendo Cine)

https://www.imdb.com/title/tt6047298/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 16.01.

POGREŠAN KORAK

No matarás, 2020.
19:30 sati



No matarás, 2020. David Victori, 92 min. ES
Scenarij:
David Victori, Jordi Vallejo, Clara Viola
Uloge: Mario Casas, Milena Smit, Elisabeth Larena
   Posljednjih nekoliko mjeseci Dani se potpuno posvetio brizi za teško bolesnog oca koji će na kraju preminuti. Umornog i slomljenog, sestra ga uvjerava da je sad napokon došao trenutak da si ostvari želju - ode na putovanje oko svijeta i jednostavno odmori od svega. Dani je inače jedan od onih ljudi koji nikad ne izgube živce, uvijek su pristojni i, kako se ono kaže - uvijek lijepo pozdrave.
   Već sljedeće večeri Dani će u baru sasvim slučajno upoznati Milu, djevojku koja je sve što on nije - nepredvidiva, strastvena i impulzivna. Mila će ga još te noći odvesti na divlje putovanje ulicama Barcelone - putovanje puno straha, nasilja i krvi.
   Visoki, adrealinski ritam trilera, boljeg za trenutno gledanje nego naknadno razmišljanje, ne popušta gotovo ni u jednom trenutku, podjednako iscrpljujući gledatelja kao i Danija koji do posljednjeg kadra više neće biti čovjek kakvog smo upoznali u prvome. (Marko Njegić, SD)
   Mario Casas iznenađuje još jednom neobičnom transformacijom. (Sergio F. Pinilla / Cinemanía)
   Želio sam da iskustvo publike bude vrlo aktivno. (redatelj David Victori)
   Mario Casas i David Victori vuku nas na uronjeno, senzorno i destruktivno putovanje. (Javi P. Martín / www.ecartelera.com)

https://www.imdb.com/title/tt4359330/?ref_=fn_al_tt_2

UTORAK / 19.01.

ROCCO I NJEGOVA BRAĆA

Rocco e i suoi fratelli, 1960.
18:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Rocco e i suoi fratelli, 1960. Luchino Visconti, 177 min. IT
Scenarij:
Suso Cecchi D'Amico, Pasquale Festa Campanile, Massimo Franciosa, Enrico Medioli, Luchino Visconti
Uloge: Alain Delon, Renato Salvatori, Annie Girardot, Katina Paxinou, Alessandra Panaro, Max Cartier, Rocco Vidolazzi
   Kriminalistička drama iz 1960. godine je priča o ruralnoj porodici imigranata koja se doseljava sa siromašnog juga Italije na industrijski razvijeni sjever zemlje i pokušava da se prilagodi tamošnjem životu, boreći se za bolji život.
   Četvorica braće sa Sicilije, Simone, Rocco, Ciro i Luca, dolaze zajedno s majkom Rosariom u predgrađe Milana te se pokušavaju prilagoditi novom životu, u čemu je njihov najstariji brat Vincenzo već djelomice uspio. Simone postaje uspješan boksač i započinje ljubavnu vezu s prostitutkom Nadiom, ali zbog neodgovornosti ubrzo počinje rasipati snagu i novac te ga ona ostavi. Mlađi brat Rocco također pokazuje boksačku nadarenost i sam započinje vezu s Nadiom. Ipak, zbog osjećaja odgovornosti prema bratu, prekida vezu. Dok Rocco trijumfira kao boksač, Simone, potpuno propao, ubije Nadiu.
   Snimanje filma su obilježile velike poteškoće, prije svega vezane uz "problematični" sadržaj, koji je uključivao veliku količinu nasilja, ali i za tadašnje standarde izuzetno eksplicitnu scenu silovanja; zbog toga su Viscontiju gradske vlasti Milana, pod izgovorom da ne žele "ocrniti" svoj grad, odbijale davati dozvole za snimanje na autentičnim lokacijama. Kada je film konačno dovršen, postao je metom cenzora, kako u Italiji, tako i u drugim državama, te je u nekim slučajevima bio skraćen na gotovo polovicu originalnog trajanja. Visconti je tek 1966. godine, temeljem sudske parnice, uspio omogućiti prikazivanje u originalnom obliku. Kontroverze vezane uz cenzuru su, međutim, isto tako vješto iskorištene od strane producenata te su stvorile veliko zanimanje u italijanskoj javnosti, omogućivši "Rocco e suoi fratelli"https://www.imdb.com/title/tt0054248/?ref_=nv_sr_srsg_0 da postane jedan od najvećih filmskih hitova godine i jedan od prvih primjera succes de scandale u svjetskoj kinematografiji. Prikazan je na venecijanskoj Mostri gdje je osvojio Specijalnu nagradu žirija
   Viscontijev povratak analizi suvremene socijalne zbilje očituje niz književnih utjecaja: naslovom se film referira na roman „Josip i njegova braća“ Thomasa Manna, ali i talijanskog pjesnika Rocca Scotellaroa, likovi i motivi oslanjaju se na priče G. Testorija, a odnos Rocca, Simonea i Nadije na odnos Miškina, Rogozina i Nastasje u romanu „Idiot“ F. M. Dostojevskoga, dok dramaturškom strukturom film korespondira s dramom „Pogled s mosta“ Arthura Millera. Film je podijeljen u 5 »poglavlja« koja ne prate toliko razvoj radnje koliko korespondiraju različitim načinima prilagodbe svakog brata novom društvenom okruženju; temeljni indikatori protoka vremena su preokreti u međuljudskim odnosima i promjene u društvenomn statusu, dok su varijacije prilagodbe iskazane i vizualno – varijacijama osvjetljenja, od chiaroscuro, kao simbola izgubljenosti, preko oštrih tamnih tonova do izrazito osvijetljenih prizora kao simbola nade. Visconti se oslanja i na melodramske efekte koji vrhunac dosežu u sceni Roccova trijumfa u ringu povezanoj paralelnom montažom sa scenom Nadijina ubojstva (umire grleći Simonea), što je tumačeno i kao ironična varijacija melodramskog »spasa u zadnji trenutak« i kao Viscontijevo upozoravanje na suodgovornost Rocca, inače svojevrsne figure mučenika, u Nadijinoj smrti. (B. Kragić, HFL)
   ''Rocco" ostaje najviši doseg Viscontijeva stvaralaštva, jer je oslobođen primjesa literature, jer paralelizam radnje gradi gotovo isključivo jezikom filmskog medija. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0054248/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 20.01.

POGREŠAN KORAK

No matarás, 2020.
19:30 sati



No matarás, 2020. David Victori, 92 min. ES
Scenarij:
David Victori, Jordi Vallejo, Clara Viola
Uloge: Mario Casas, Milena Smit, Elisabeth Larena
   Posljednjih nekoliko mjeseci Dani se potpuno posvetio brizi za teško bolesnog oca koji će na kraju preminuti. Umornog i slomljenog, sestra ga uvjerava da je sad napokon došao trenutak da si ostvari želju - ode na putovanje oko svijeta i jednostavno odmori od svega. Dani je inače jedan od onih ljudi koji nikad ne izgube živce, uvijek su pristojni i, kako se ono kaže - uvijek lijepo pozdrave.
   Već sljedeće večeri Dani će u baru sasvim slučajno upoznati Milu, djevojku koja je sve što on nije - nepredvidiva, strastvena i impulzivna. Mila će ga još te noći odvesti na divlje putovanje ulicama Barcelone - putovanje puno straha, nasilja i krvi.
   Visoki, adrealinski ritam trilera, boljeg za trenutno gledanje nego naknadno razmišljanje, ne popušta gotovo ni u jednom trenutku, podjednako iscrpljujući gledatelja kao i Danija koji do posljednjeg kadra više neće biti čovjek kakvog smo upoznali u prvome. (Marko Njegić, SD)
   Mario Casas iznenađuje još jednom neobičnom transformacijom. (Sergio F. Pinilla / Cinemanía)
   Želio sam da iskustvo publike bude vrlo aktivno. (redatelj David Victori)
   Mario Casas i David Victori vuku nas na uronjeno, senzorno i destruktivno putovanje. (Javi P. Martín / www.ecartelera.com)

https://www.imdb.com/title/tt4359330/?ref_=fn_al_tt_2

ČETVRTAK / 21.01.

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 22.01.

POVUCI – POTEGNI

Povuci - potegni, 2020.
19:30 sati



Povuci - potegni, 2020. Neven Hitrec, 60 min. HR  
Scenarij:
Neven Hitrec
   Jedna obitelj, devetogodišnje dijete i loš obrazovni program. Dječji radni stol pozornica je tragikomične obiteljske drame. Tko će prvi puknuti pod bremenom „znanja“? Brižni roditelji ili njihovo samoživo dijete?      
   Na filmskom festivalu Jugoistočne Europe SEE u Parizu film Povuci-potegni osvojio je nagradu za najbolji dokumentarni film.                 
   Zanimalo me kako loš hrvatski obrazovni sustav utječe na obitelj, kada se umorni roditelji nakon svog radnog vremena moraju suočiti s novim radnim vremenom, onim pedagoga i nastavnika svojoj djeci. Uvjet je bio i naći inteligentno i svojeglavo dijete koje pruža stalan otpor tim naporima svladavanja gomile, ponekad vrlo apsurdnog gradiva. Tražio se pravi predstavnik svoje generacije, kome su tablet i mobitel važniji od svega.(redatelj i scenarist Neven Hitrec)
https://www.facebook.com/povucipotegnifilm/

SUBOTA / 23.01.

PREDSJEDNIK

19:30 sati



La Cordillera / The Summit, 2017. Santiago Mitre, 94 min. ARG/FR/E
Scenarij:
Mariano Llinás, Santiago Mitre
Uloge: Walter Andrade, Ricardo Darín, Dolores Fonzi
   Hernán Blanco, predsjednik Argentine, suočava se s vrlo važnom odlukom. Sudjeluje na sastanku brojnih državnih vođa koji se održava u La Cordilleri. Na tom samitu latinoameričkih predsjednika moći će riješiti vrlo komplicirani osobni problem koji će utjecati na njegov privatni i javni život.
   Zaslužuje biti viđen na velikom ekranu, naročito zbog sporedne glumačke postave. (Sergio Huidobro / Cine Premiere)
   Najbolja stvar je ransformacija iz političkog trilera u alegoriju zla. (Paula Arantzazu Ruiz / Sensacine)
   Inteligentan film za odrasle koji poziva gledatelja na razmišljanje o trenutnoj politici. (Emiliano Basile / Escribiendo Cine)

https://www.imdb.com/title/tt6047298/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 26.01.

ZORA

Sunrise: A Song of Two Humans, 1928.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Sunrise: A Song of Two Humans, 1928. F.W. Murnau, 106 min. US
Scenarij:
Carl Mayer (prema priči Hermanna Sudermanna)
Uloge: George O'Brien, Janet Gaynor, Margaret Livingston, Bodil Rosing, J. Farrell MacDonald, Ralph Sipperly     
   Privlačna žena iz grada zavela je mlada farmera te mu predloži da utopi svoju dražesnu suprugu u jezeru prilikom puta u grad. On to i pokuša, ali emocionalno slomljen odustane. Prvi put u gradu, supružnici se njime oduševe i ponovno uspostave međusobnu bliskost. Na povratku kući zadesi ih oluja.
   Većina kritičara naglašavala je slikarske kompozicije i uporabu svjetla (utjecaj impresionista, napose C. Moneta), a neki glazbeno strukturiranje. Prema potonjem tumačenju film ima tri stavka od kojih je prvi (farmerovo zanemarivanje supruge radi ljubavnice) »molski« melodramatičan, drugi (radosna zbivanja u gradu) »durski« humoran, a treći (oluja na jezeru) »molski« tragičan; sretno bi razrješenje predstavljalo codu. Nastala na izmaku nijemog razdoblja kao jedan od njegovih najkreativnijih izdanaka, plodno spajajući evropsku umjetničku tradiciju i iznimne američke produkcijske uvjete, „Zora“ je nagrađena Oscarima za najbolji film po umjetničkom dosegu, za žensku ulogu (J. Gaynor) i fotografiju (Charles Rosher, Karl Struss). (D. Radić / HFL)
   Filmsko remek-djelo. (Mordaunt Hall / New York Times)
   Vidjeti ga danas znači biti zapanjen smjelošću vizualnog eksperimentiranja. (Roger Ebert)
   Filmska kamera - toliko dugo privezana silnom masom i naivnošću - napokon je naučila letjeti sa "Zorom“ (Todd Ludy)
   Svakoga tko više voli inteligentan i poticajan film od uobičajenog smeća, pozivam da ga pogleda i sam se uvjeri u veličinu. (Wilella Waldorf / New York Post)
   S dvije točke gledišta, „Sunrise“ je među najistaknutijim filmovima koji su ikad bljesnuli na platnu. Jedno je bogata, osjetljiva ljepota fotografije; drugo je tragična napetost priče. (Sydney Morning Herald)
   Za svoj hollywoodski debi, 1927. godine, njemački redatelj FW Murnau oživio je jednostavnu priču s prekrasnim prikazom filmske virtuoznosti, stvarajući jedno od majstorskih djela umjetničke forme. (Richard Brody/ New Yorker)
   Od „Kabineta dr. Caligarija“ i „Posljednjeg smijeha“, dva europska proizvoda kinematografske umjetnosti, ekran nije ponudio ništa što je makar i usporedivo sa „Zorom“, iz bilo kojeg ili svih kutova. (Washington Star)
   Najveće ime njemačkog ekspresionizma /uz Langa/ Friedrich Murnau, snimio je "Zoru" kao svoj posljednji njemački a prvi američki film; naime, film je prema romanu Hermanna Sudermanna i scenariju Carla Mayera bio pripreman u Njemačkoj, ali je realiziran u Americi. No, po svemu "Zora" nosi u sebi sve karakteristike autorova opusa. Kadriranja s dubinskom oštrinom, kamera u pokretu, subjektivna kamera, dvostruke ekspozicije, izražajna su sredstva što ih se Murnau ne odriče ni u ovome filmu. Dapače, ovdje su neki murnauovski postupci dovedeni do kraja. Čitav film izgrađen je na dvojnostima /tematskim i formalnim/, na oponentama življenja i životnih stavova. Centralna oponenta "selo - grad" imala je sve šanse da se filmom isprofanira: muškarac,rastrgnut između čuvarice kućnog /seoskog/ ognjišta i tigrice iz velikog svijeta, zavođen sirenskim glasovima velegrada kojima ne odolijeva. Nikad banalan, možda ponekad više doslovan u metaforičnosti, film sadrži niz antologijskih scena, majstorskih mizanscenskih rješenja i tehničkih dosjetki. Ekspozicija u kojoj se „umjetno" razdvajaju nivoi sela i grada, kadrovi grada iz jurećeg tramvaja, brižno razrađeni rekvizitariji što pripadaju različitim duhovnim sredinama, izmjene montažnog ritma, kontrasti svjetla i tame /dana i noći/, sve to doprinosi jedinstvu filma u iskazivanju osnovne dvojnosti dobro - zlo. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0018455/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 27.01.

POGREŠAN KORAK

No matarás, 2020.
19:30 sati



No matarás, 2020. David Victori, 92 min. ES
Scenarij:
David Victori, Jordi Vallejo, Clara Viola
Uloge: Mario Casas, Milena Smit, Elisabeth Larena
   Posljednjih nekoliko mjeseci Dani se potpuno posvetio brizi za teško bolesnog oca koji će na kraju preminuti. Umornog i slomljenog, sestra ga uvjerava da je sad napokon došao trenutak da si ostvari želju - ode na putovanje oko svijeta i jednostavno odmori od svega. Dani je inače jedan od onih ljudi koji nikad ne izgube živce, uvijek su pristojni i, kako se ono kaže - uvijek lijepo pozdrave.
   Već sljedeće večeri Dani će u baru sasvim slučajno upoznati Milu, djevojku koja je sve što on nije - nepredvidiva, strastvena i impulzivna. Mila će ga još te noći odvesti na divlje putovanje ulicama Barcelone - putovanje puno straha, nasilja i krvi.
   Visoki, adrealinski ritam trilera, boljeg za trenutno gledanje nego naknadno razmišljanje, ne popušta gotovo ni u jednom trenutku, podjednako iscrpljujući gledatelja kao i Danija koji do posljednjeg kadra više neće biti čovjek kakvog smo upoznali u prvome. (Marko Njegić, SD)
   Mario Casas iznenađuje još jednom neobičnom transformacijom. (Sergio F. Pinilla / Cinemanía)
   Želio sam da iskustvo publike bude vrlo aktivno. (redatelj David Victori)
   Mario Casas i David Victori vuku nas na uronjeno, senzorno i destruktivno putovanje. (Javi P. Martín / www.ecartelera.com)

https://www.imdb.com/title/tt4359330/?ref_=fn_al_tt_2

ČETVRTAK / 28.01.

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 29.01.

You're Not You, 2014. George C. Wolfe, 102 min. US
Scenarij:
Shana Feste i Jordan Roberts prema romanu „You're Not You“ Michelle Wildgen
Uloge: Hilary Swank, Emmy Rossum, Josh Duhamel, Stephanie Beatriz, Jason Ritter, Julian McMahon, Loretta Devine, Ernie Hudson, Ali Larter, Marcia Gay Harden
   Kate je elegantna, uspješna klasična pijanistica kojoj je upravo dijagnosticiran ALS (amiotrofična lateralna skleroza / „ALS“ ili „Lou Gherigov sindrom“ je bolest koja polagano i sigurno napreduje pritom uklanjajući funkciju po funkciju, poput kretanja, govora, disanja itd.). Bec je drska studentica i nadobudna rock-pjevačica koja se jedva snalazi u svojim kaotičnim aferama. No kad Beck prihvati posao Kateine pomoćnice, upravo kada se Katein brak s Evanom raspadne, obje žene počnu se oslanjati na svoj nekonvencionalni, katkad svadljivi i divlje iskren odnos. Dok pedantna, svojeglava Kate počinje utjecati na nemirnu, spontanu Bec - i obratno - obje se žene suočavaju s kajanjima, istražuju nove teritorije i šire svoje ideje o tome kakve žele biti.
   Ukratko, „Ti nisi ti“ je film vrijedan Vašeg vremena. Tragična priča sa jako izraženom porukom o pravom prijateljstvu i vrijednostima koje često zaboravljamo. Definitivno ga preporučujem svima koji vole pogledati ne samo odlično snimljenu dramu već film koji sa malim budžetom uspijeva nešto što veliki „blockbuster“ naslovi često ne uspijevaju, a to je zaokupiti vašu potpuno pažnju par sati. (blog.dnevnik.hr/filmrecenzije)
   Istodobno komičan i dirljiv, srdačan i otkačen... izvrstan komad o snazi prijateljstva. (Morgan Rojas, Cinemacy)
   Bolje nego što se očekivalo, ali ne baš uvjerljivo u svakom pogledu. No, barem je iskren pokušaj hvatanja  ukoštac s portretom ove bolesti. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)

https://www.imdb.com/title/tt1198156/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 30.01.

WALL-E

Wall-E, 2008.
17:00 sati



Wall-E, 2008. Andrew Stanton, 98 min. US
   WALL-E (Waste Allocation Load Lifter Earth-Class) je mali robot namijenjen da skuplja smeće i čisti što je ostalo nakon što su ljudi napustili Zemlju. Nakon što 700 godina mirno obavlja svoj zadatak odjednom se stvari mijenjaju kada se pojavi EVE (Extraterrestial Vegetation Evaluator), moderni robot sa vlastitim zadatkom da istraži dali se ljudi mogu ponovno vratiti na Zemlju. EVE shvati da je WALL-E slučajno našao ključ budućnosti planeta te pohita natrag u svemir da prenese svoje otkriće ljudima (koji su željno čekali vijest da im je sada sigurno vratiti se kući). U međuvremenu, WALL-E slijedi EVE galaktikom i započinje jednu od najuzbudljivijih i najmaštovitijih komičnih avantura ikada donesenih na veliki ekran.
   Osvojen Oscar (najbolji animirani film) i 5 nominacija (originalni scenarij, glazba, pjesma, mix zvuka, montaža zvuka);  osvojen Zlatni globus (najbolji animirani film); osvojena Children’s BAFTA (najbolji film); osvojena BAFTA (najbolji animirani film).
   Film nema ekološku poruku niti sam ja ikad pokušavao nešto takvo učiniti. To se našlo upakirano u čitavu misao vodilju filma, a ta je: svemu će jako koristiti ako se postane skrban u odnosima prema drugima i svijetu općenito. (redatelj Andrew Stanton)
   On je istovremeno i crtić i film za odrasle jer nosi jednu snažnu poruku, a opet obiluje onom dječjom, neiskvarenom maštom koja nam poručuje da je sve moguće, da se sve može postići, makar to bilo nemoguće. (ASP/cijelijesvijetpozornica.wordpress.com)
WALL-E je pogodan za djecu, zbog svoje jednostavnosti u komunikaciji, zanimljivih prizora, interesantnih događanja, ali i zbog lijepih poruka o ljubavi, ekologiji i vrijednosti ljudskog rada. Isto tako WALL-E može bez problema zabaviti i starije, koristeći poznat Pixarov recept ludorija i povremeno malo kompleksnijeg humora. (Marijan Sruk/crovortex)
   Neočekivana ljubavna priča, udružena s diskretnim podsjetnikom da bismo se trebali skrbiti jedan o drugome i o našem planetu. (voanews)

https://www.imdb.com/title/tt0910970/?ref_=nv_sr_srsg_0

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 02.02.

KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA

Chaplin's Shorts
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
KRATKI FILMOVI CHARLIE CHAPLINA

Pasji život / A Dog's Life, 1918. 40 min.
   Uz Chaplina, kao "zvijezda filma" pojavljuje se pas 'Scraps' koji je pomogao Charlieju i Edni da pronađu put ka boljem životu. Edna Purviance glumi pjevačicu iz varijetea, a Charlie Chaplin skitnicu. Sydney Chaplin (Chaplinov brat) nastupio je u manjoj ulozi, što je bilo prvi put da se dvojica braće zajedno pojavljuju na filmu.
https://www.imdb.com/title/tt0009018/

O desno rame / Sholder Arms, 1918. 45 min.
   Film je napravljen nakon ulaska SAD u prvi svjetski rat, te je osim komercijalne imao i propagandnu svrhu, odnosno Chaplin je njime svoju globalnu popularnost nastojao iskoristiti kako bi pomogao ratnim naporima svoje nove domovine. U njemu je tumačio lik pripadnika američke vojske poslanog na ratište u Francusku gdje doživljava razne bizarne i komične pustolovine. „Shoulder Arms“ koji je premijeru imao nedugo prije samog završetka rata, imao je izvrsnu gledanost i kritike, te predstavljao dotada najveći uspjeh u Chaplinovoj karijeri.
https://www.imdb.com/title/tt0009611/?ref_=fn_al_tt_1

Useljenik / The Pilgrim, 1923. 47 min.
   Chaplin se pojavljuje u ulozi odbjeglog zatvorenika koji krade odjeću, a zajedno sa njom i identitet svećenika, te sticajem okolnosti završi u malom teksaškom gradu, gdje će doživjeti komične pustolovine. „The Pilgrim“ je poznat kao posljednji u kome je nastupio zajedno sa svojom dugogodišnjom partnericom i bivšom ljubavnicom Ednom Purviance.
https://www.imdb.com/title/tt0014358/?ref_=fn_al_tt_2

   Mnogo je toga napisano i rečeno o Chaplinu; posebno ovih dana, u povodu njegove smrti, o odnosu nijemog i zvučnog perioda, o filozofiji komisionog, o fenomenu gega, o relaciji komisionog i tragičnog, o univerzalnosti i koherentnosti Chaplinova pogleda na svijet, i tko zna o čemu sve ne...
   Kratki filmovi, što ćemo ih večeras gledati, djeluju lako i prpošno, poput filmske skice ili krokija, bez veće dramaturške razrade i čvršće filmske strukture. Ta dramaturška labilnost koja je najveća mana Chaplinovih dugih filmova, posebice zvučnih, ovdje se ustanovljava kao kvalitet jer doprinosi apsolutizaciji gega kao stilotvornog jedinstva filma. U jednom jedinom Chaplinovom gegu sadržana je slojevitost i smisao filmskog iskaza. (Svemir Pavić, 27.1.1978.)

SRIJEDA / 03.02.

BIJES (ZAKON LINČA)

Fury, 1936.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
Fury, 1936. Fritz Lang, 96 min. US
Scenarij:
Bartlett Cormack, Fritz Lang
Uloge: Sylvia Sidney, Spencer Tracy, Bruce Cabot
   Temelji se na priči „Mob Rule“ Normana Krasne, inspiriranoj stvarnim događajima vezanim uz ubojstvo Brookea Harta u Kaliforniji nekoliko godina ranije.
   Nakon dulje odsutnosti, Joe Wilson, umnogome tipični Amerikanac, putuje na susret sa zaručnicom Katherine. Za prolaza gradićem Strandom uhite ga i osumnjiče za netom počinjenu otmicu. Šerifov zamjenik Bugs Meyers počne širiti glasine o Joeu kao nesumnjivom otimaču pa razjareni stanovnici odluče linčovati Joea. Usprkos šerifovim pokušajima da ih smiri, gomila opkoli i zapali zatvor, a Joe nestaje u plamenu. Okružni tužitelj optužuje dvadeset i dvoje građana za ubojstvo te ih suočava sa snimkom linča.
   „Fury“ je prvi hollywoodski film Fritza Langa, te atipično ostvarenje za studio MGM, koji je bio specijaliziran za eskapističke melodrame i mjuzikle i uglavnom izbjegavao snimati socijalno i politički angažirana ostvarenja poput suparničkog studija Warner Bros.
   Prvi Langov američki film većina kritičara, uz sljedeća dva (Samo jednom se živi, 1937. i Ti i ja, 1938.), drži dijelom svojevrsne društvenokritičke trilogije te je u ovom djelu motiv linča Langu poslužio za preciznu i nemoralizatorsku analizu prirode američkog populizma. Redatelj istodobno klasične holivudske žanrovske i narativne modele nadograđuje svojim preokupacijama iz njem. razdoblja stvaralaštva. (B. Kragić, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0027652/?ref_=fn_tt_tt_15

ČETVRTAK / 04.02.

KORDILJERI SNOVA

La cordillere des songes / The Cordillera of Dreams, 2019.
19:30 sati



La cordillere des songes  / The Cordillera of Dreams, 2019. Patricio Guzmán, 84 min.CHL/FR
   “Santiago u kojem sam rođen ravnodušno me pozdravlja”, ovim riječima čileanski dokumentarist Patricio Guzmán otvara “Kordiljere snova“, posljednji i najosobniji dio svoje trilogije koja povezuje monumentalne prirodne krajolike i potresnu političku povijest Čilea u esej očaravajuće ljepote o sjećanju i zaboravu, kolektivnoj traumi i prodornoj boli koju iza sebe ostavlja tišina. Patricio Guzmán je poput većine umjetnika i književnika napustio Čile prije više od 40 godina uoči nasilne uspostave diktature Augusta Pinocheta. Usprkos životu u egzilu, veliki čileanski redatelj nikada nije prestao raditi filmove o svojoj domovini, njezinoj prošlosti, kulturi i krajolicima.    
   Dok se u "Nostalgiji za svjetlošću" (2010.) bavi sjeverom, a u "Bisernom dugmetu" (2015.) jugom zemlje, treći dio posvećen je čileanskoj “beskrajnoj kralježnici”, impozantnom planinskom lancu koji se prostire cijelom dužinom zemlje. U razgovorima s čileanskim umjetnicima i znanstvenicima, Guzman propituje mjesto i simboliku Kordiljera u kolektivnoj svijesti nacije, koji za mnoge figuriraju kao majka koja istovremeno “štiti i izolira” zemlju od ostatka svijeta.
https://www.imdb.com/title/tt9567718/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 05.02.

OTAC

Otac, 2020.
19:30 sati



Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 06.02.

KAKO SE ZAPRAVO ZOVEM

19:30 sati



The Strange Ones, 2019. Christopher Radcliff, Lauren Wolkstein, 81 min. US
Scenarij:
Christopher Radcliff
Uloge: Alex Pettyfer, James Freedson-Jackson, Emily Althaus
   Nakon obiteljske tragedije, Nick i, čini se, njegov mlađi brat Sam putuju prema nepoznatom odredištu, prolazeći kroz pusti američki krajolik. Na prvi pogled sve se čini normalno, no ono što izgleda kao mali obiteljski izgled otvara mračnu i složenu mrežu zastrašujućih tajni – dok se odnosi, identiteti i stvarnosti mijenjaju na potpuno neočekivane načine… Jesu li u bijegu i ako jesu, od čega bježe? Je li Nick zaštitnik šutljivog dječaka, njegov otmičar, ili nešto sasvim drugo?   
   Ovo je priča o otuđenju, lošim porodičnim odnosima i adolescenciji.
https://www.imdb.com/title/tt6014904/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 10.02.

AFRIČKA KRALJICA

The African Queen, 1951.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
The African Queen, 1951. John Huston, 106 min. UK/US
Scenarij:
John Huston, James Agee, John Collier i Peter Viertel (prema romanu C.S. Forestera)
Uloge: Humphrey Bogart, Katharine Hepburn, Robert Morley
   Priča se događa 1914, na početku Prvog svjetskog rata, u ondašnjoj Njemačkoj Istočnoj Africi.
   Charlie Allnut je priprosti, neobrijani Kanađanin, koji je kapetan broda Afrička kraljica. On povremeno dostavlja poštu engleskim misionarima, bratu i sestri Rose  i Samuelu Sayeru. Kada su Nijemci uništili njihovo selo, Samuel umire ostavljajući Rose izoliranu i u opasnosti. Charlie joj nudi svoj brod da je vrati nazad u civilizaciju. Iako pripadaju različitim društvenim slojevima, oni se usprkos mnogim neslaganjima i razlikama, brzo sprijatelje, dijele dobro i zlo, a prijateljstvo postupno prerasta u ljubav. Pred kraj puta očekuje ih sukob s njemačkom ratnom mornaricom…
   Film se odlikuje osebujnim hustonovskim humorom, suptilnim psihološkim nijansiranjem junaka i nježnim ironičnim tretmanom njihovog odnosa. Uz to što je izniman kao redateljsko ostvarenje, to je također i klasičan ‘glumački film’ u kojem obje zvijezde dosežu vrhunce svoje umjetnosti. Katherine Hepburn nominirana je za Oscara za ulogu u tom filmu, dok je Bogart 1951. Za svoju ulogu dobio Oscara.
   Primjer zlatnog doba Hollywooda koji se pokazao teškim za snimanje u ekstremnim uslovima u centralnoj Africi i pod vodstvom Hustonovog ludog genija, kao majstora režije koji stvara intimne priče u jednom epskom okruženju (Matthew Pejković)
   Adaptacija djela jednog od najpopularnijih britanskih pisaca pustolovnih romana komercijalno je najuspješniji Hustonov film koji odlikuju temeljna obilježja njegova autorskog rukopisa, od likova koji su ekscentrici s margine društva u potpunosti posvećeni cilju, preko izražene sklonosti egzotici i izoliranim sredinama do netipičnog kombiniranja žanrova, u konkretnom slučaju komedije karaktera i pustolovnog filma s notom melodrame. (B.Kragić/HFL)

https://www.imdb.com/title/tt0043265/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 11.02.

KAKO SE ZAPRAVO ZOVEM

19:30 sati



The Strange Ones, 2019. Christopher Radcliff, Lauren Wolkstein, 81 min. US
Scenarij:
Christopher Radcliff
Uloge: Alex Pettyfer, James Freedson-Jackson, Emily Althaus
   Nakon obiteljske tragedije, Nick i, čini se, njegov mlađi brat Sam putuju prema nepoznatom odredištu, prolazeći kroz pusti američki krajolik. Na prvi pogled sve se čini normalno, no ono što izgleda kao mali obiteljski izgled otvara mračnu i složenu mrežu zastrašujućih tajni – dok se odnosi, identiteti i stvarnosti mijenjaju na potpuno neočekivane načine… Jesu li u bijegu i ako jesu, od čega bježe? Je li Nick zaštitnik šutljivog dječaka, njegov otmičar, ili nešto sasvim drugo?   
   Ovo je priča o otuđenju, lošim porodičnim odnosima i adolescenciji.
https://www.imdb.com/title/tt6014904/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 12.02.

SLUČAJNA RASKOŠ PROZIRNOG VODENOG REBUSA

Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, 2020.
17:00 sati



Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa, 2020. Dalibor Barić, 80 min. HR
Scenarij:
Dalibor Barić
Glasovi: Rakan Rushaidat, Ana Vilenica, Frano Mašković, Nikša Marinović, Mario Kovač, Željka Veverec, Boris Bakal, Pavlica Brazzoduro Bajsi
   Martin se pokušao boriti protiv sustava, a sada je u bijegu. Sara je konceptualna umjetnica. Zajedno se pridružuju revolucionarnoj komuni na selu. Policija im je na tragu. Inspektor Ambroz zna da su prava pitanja važnija od odgovora. Jer možda ništa od ovog nije istina.
   Dugometražni eksperimentalno-animirani film „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ autora Dalibora Barića simultano će imati online premijeru u Hrvatskoj i SAD-u u petak, 12. veljače. Istoga dana, film će imati kinopremijere u Splitu, Zagrebu i Rijeci.
   „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ jedan je od 27 naslova koji će se razmatrati za nominaciju za 93. nagradu Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti, u kategoriji dugometražnog animiranog filma. Podsjećanja radi, nakon 60 godina i Vukotićeva „Surogata“ ponovno imamo animirani film u utrci za Oscara. Osim toga, Barićev uradak je nominiran i za najbolji međunarodni dugometražni animirani film za nagradu Satellite koju dodjeljuje Međunarodna novinarska akademija (International Press Academy - IPA).
   Genijalnost filma „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ je u savršenoj sinesteziji – sinesteziji koja je toliko savršeno sinkronizirana da je kao takva mogla nastati samo u svijesti jedne osobe. Dalibor Barić potpisuje režiju, knjigu snimanja, scenarij, glazbu i skoro sve što se potpisati može. Možda malo kontroverzno i suprotno onoj o više glava koje razmišljaju bolje, ne mogu se oteti dojmu da je sinkronizacija jednog jedinog svestrano talentiranog uma, za razliku od kompromisima okaljanog timskog uratka, upravo ono što diže ovaj film na razinu više, odnosno, da budem preciznija, ne osiromašuje i ne kompromitira jednu odličnu ideju, tu jednu pomaknutu perspektivu. Možda je stvar u tome da više umova ne može pomaknuti perspektivu na tako nedosljedno dosljedan jedinstven način. (Slavica Nuić, ziher.hr)
   Dugi naslov odaje počast nadrealizmu, ali evocira i moja sjećanja iz djetinjstva na dokumentarne filmove Jacquesa Cousteaua o istraživanju mora. Zamišljao sam epizodu u kojoj su ispitivali fiktivnu meduzu "prozirni vodenasti rebus" ... Prošle su gotovo dvije godine otkad sam napisao scenarij, a čim sam završio film, početkom ove godine neki su se dijelovi priče neobično poklopili s događajima kojih smo svi svjedoci ovih dana, gdje 'održavamo svakodnevni život dok stvarno prolazimo kroz apokalipsu' ... Iza svih nadzora, detektiva, režima, otuđenja, nalazi se ta mala oaza života, uvijek na rubu, ali nekako nesalomljiva i dosljedna. (redatelj i scenarist Dalibor Barić)

https://www.imdb.com/title/tt12354878/?ref_=nm_flmg_act_1

SUDJELOVANJE NA FESTIVALIMA:
Međunarodni festival animiranog filma u Annecyju 2020.
Svjetski festival animiranog filma Animafest Zagreb 2020.
Međunarodni filmski festival Lima Alterna 2020.
Međunarodni filmski festival u Bogoti 2020.
Međunarodni filmski festival u Solunu 2020.
Međunarodni festival animiranog filma u Bucheonu 2020.
Festival eVropskog filma u Sevilli 2020.
Festival autorskog filma 2020.
Međunarodni festival animiranog filma Animateka 2020.
Međunarodni filmski festival Novos Cinemas 2020. – posebno priznanje
Filmski festival u Trstu 2021.

 

KORDILJERI SNOVA

La cordillere des songes / The Cordillera of Dreams, 2019.
19:30 sati



La cordillere des songes  / The Cordillera of Dreams, 2019. Patricio Guzmán, 84 min.CHL/FR
   “Santiago u kojem sam rođen ravnodušno me pozdravlja”, ovim riječima čileanski dokumentarist Patricio Guzmán otvara “Kordiljere snova“, posljednji i najosobniji dio svoje trilogije koja povezuje monumentalne prirodne krajolike i potresnu političku povijest Čilea u esej očaravajuće ljepote o sjećanju i zaboravu, kolektivnoj traumi i prodornoj boli koju iza sebe ostavlja tišina. Patricio Guzmán je poput većine umjetnika i književnika napustio Čile prije više od 40 godina uoči nasilne uspostave diktature Augusta Pinocheta. Usprkos životu u egzilu, veliki čileanski redatelj nikada nije prestao raditi filmove o svojoj domovini, njezinoj prošlosti, kulturi i krajolicima.    
   Dok se u "Nostalgiji za svjetlošću" (2010.) bavi sjeverom, a u "Bisernom dugmetu" (2015.) jugom zemlje, treći dio posvećen je čileanskoj “beskrajnoj kralježnici”, impozantnom planinskom lancu koji se prostire cijelom dužinom zemlje. U razgovorima s čileanskim umjetnicima i znanstvenicima, Guzman propituje mjesto i simboliku Kordiljera u kolektivnoj svijesti nacije, koji za mnoge figuriraju kao majka koja istovremeno “štiti i izolira” zemlju od ostatka svijeta.
https://www.imdb.com/title/tt9567718/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 13.02.

PRVA GODINA BRAKA

Paper Year, 2018.
19:30 sati



Paper Year, 2018. Rebecca Addelman, 89 min. CA
Scenarij:
Rebecca Addelman
Uloge: Eve Hewson, Avan Jogia, Hamish Linklater, Andie MacDowell
   Novopečeni bračni par suočava se s izazovima tijekom prve godine braka. Brak je bio impulzivna (iako nesumnjivo romantična) odluka za koju nijedna od njih nije bila spremna.
   Smiješna, emotivna, iskrena priča o ljubavi i izdajstvu naših izbora. Riječ je o tome koliko je teško promijeniti se uz drugu osobu. Riječ je o tome koliko smo ranjivi kad stvari započnemo i završimo. Riječ je o boli, radosti i impulzivnosti mladosti. Ali uglavnom je riječ o mladoj ženi koja pokušava odrasti i pritom riskira sve i riskira na sebi. (Calgary Underground Film Festival 2018.)
   Mučni realizam, dobro uočene društvene razlike i okvirna crna komedija odlike su ovog provokativnog, iako povremeno kolebljivog filma u kojem se Franny i Dan trude zeznuti prvu godinu bračnog života. U roku od samo nekoliko mjeseci prelaze put od uzbuđenih svatova, do želje za drugim osobama. Iako daje više prostora Frannyjevim eskapadama, radnja je inventivno napisana kako bi se zadirkivale obje strane. Ipak, u intrigantnom komadu gledatelji mogu ostati zbunjeni koliko su zapravo zabave trebali naći u ovoj romantici. (Kate Taylor / Globe and Mail)
   Jogia i Hewson potpuno su uvjerljivi u prikazivanju duboke naklonosti i obožavanja, što to čini još boljim u trenutku kada njihov odnos pukne. (Deborah Krieger/ Bust Magazine)
   Iako više potresno dirljiv nego duboko pronicljiv, "Paper Year" nam nudi pametan prikaz ljubavi koja se poništava. (Liam Lacey/ Original Cin)
   „Paper Year“ fokusiran je na onu točku u životu kada se zavaravamo da smo odgovorniji, odrasliji nego što zapravo jesmo i što se događa kad taj privid nestane. Što se dogodi kad jedan dio para shvati to prije drugog. Želite li odgovore, ovo je ona vrsta malog, hrabrog filma koji se hvata sa njima ukoštac. (Norman Wilner / Now Toronto)

https://www.imdb.com/title/tt6212136/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 16.02.

LOŠ DAN U BLACK ROCKU

19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Bad Day At Black Rock, 1954. John Sturges, 81 min. US
Scenarij:
John Sturges
Uloge: Spencer Tracy, Robert Ryan, Anne Francis, Dean Jagger, Walter Brennan
   Spencer Tracy je John MacCreedy, misteriozni neznanac koji se iskrcava na željezničkoj postaji američkog gradića na srednjem zapadu. Njegov je zadatak dodjeliti posthumni orden ocu veterana Drugog svjetskog rata no taj naoko jednostavan zadatak pretvara se u sukob sa iz nekog razloga izuzetno neprijateljski raspoloženim stanovnicima Black Rocka.
   Radnja filma događa 1945. i da film nije klasičan vestern ali sadrži sve elemente vesterna, ali i trilera u stilu hitchocka. Spencer Tracy je ponio najveći teret na vlastitim leđima, kao i mnogo puta do tada, u filmu koji se bavio ozbiljnim temama poput rasizma te tretmanom amerikanaca japanskog podrijetla
   Dok su nadljudskim naporima presjecali prostrana područja neispitane zemlje, da bi stigli u "obećane" krajeve naseljenici su živjeli u znaku triju simbola: konja, žene i revolvera. Mit kojega se super western najlakše oslobodio bio je mit Kentaura, mit čovjeka-jahača, konja i konjanika. Prošla su vremena Toma Mixa i njegova Tonya, Williama Harta i njegova Fritza, prošla su čak i vremena Ringo Kida, koji, izgubivši konja, još uvijek vuče sedlo, penjući se u poštanska kola. Spencer Tracy dolazi u Black-Rock i odlazi iz njega vlakom, metalnom "zmijom", koja je, godinama gutajući ljudske živote, na kraju ipak premostila pustinju. Drugi mit koga se super western također oslobodio bio je mit žene. Pionirski okviri, koji su uvjetovali da vrijednost ljudskog života bude beznačajno mala, stvorili su od žene predmet trajnog obožavanja. Civilizacija, iako nije oplemenila život, unijela je u njega nešto više reda. U "Black-Rocku" muškarci rješavaju svoje neobičnije nego nekada i slojevitije probleme i tu prisustvo žene nije neophodno. Trećeg mita super western se nije oslobodio. Da bio održao na životu svoje "vitezove-lutalice", svoje junake, koji u sebi nose prokletstvo strasti morao im je u ruke dati neko, bez obzira kakvo, sredstvo vlastite odbrane. Međutim, pošto Spencer Tracy većinu situacija rješava moralnom čvrstinom, a ne fizičkom snagom, možda je u "Black-Rocku" western uništio dio svojih specifičnosti da je tim aktom naprosto prerastao u FILM. (Ivan Martinac)
https://www.imdb.com/title/tt0047849/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 17.02.

IN MEMORIAM MIRA FURLAN

ZA SREĆU JE POTREBNO TROJE, 1985.
19:30 sati



IN MEMORIAM MIRA FURLAN
   Preda mnom više ne stoje nikakve odluke koje moram donijeti. Sve su odlučili drugi.

   Nemoguće je, a uz to i nepristojno, jedan život, a pogotovo takav kakav je imala Mira, sabijati u par rečenica. Ali evo, to je što ja mogu reći pokušavajući pri tome ukrotiti emocije. Mira je bila najveća jugoslavenska i hrvatska glumica moje generacije. Krhka i snažna, krajnje osjetljiva i istovremeno hrabra žena. Bila je začuđujuće obrazovana i nadasve talentirana. Posjedovala je istančan osjećaj za pravdu i snagu da, kao malo tko ovdje, javno govori o nepravdi. Imala je veliku karijeru i život koji ju, uz sve to, nimalo nije mazio. Bila je i takva će zauvijek ostati; prava heroina (Rajko Grlić)
   Znate kako je, Mira Furlan je bila naša tajna ljubav, dok smo bili dječaci svi smo nekako bili zaljubljeni u nju. Gledali smo je u jugoslavenskim filmovima. Prvi put sam je sreo kad sam bio na Akademiji, na prvoj godini, trebao sam napraviti intervju s njom za televiziju. Sjećam se da sam mucao, nisam mogao sastaviti rečenicu, koliko sam bio impresioniran njenom pojavom. Jer je ona za mene bila i ostala prava filmska diva. (Danis Tanović)
   Prava žena na krivome mjestu u krivo vrijeme: bila je sjajna kao radnička ‘femme fatale‘, a preko nje se može prelomiti čitava tragika ovih prostora. (Marko Njegić)

https://lupiga.com/vijesti/tako-je-govorila-velika-mira-furlan-ne-mogu-se-natjerati-da-mrzim
https://lupiga.com/vijesti/oprostaj-od-mire-furlan-adio-ti-kate-nasa

ZA SREĆU JE POTREBNO TROJE, 1985. Rajko Grlić, 100 min.
Scenarij:
Dubravka Ugrešić.
Uloge: Predrag Manojlović, Mira Furlan, Ksenija Pajić, Bogdan Diklić, Vanja Drach, Dubravka Ostojić, Mladen Budiščak, Nina Erak-Svrtan, Drago Krča, Miodrag Krivokapić, Vitomira Lončar
   U radničkoj melodrami Rajka Grlića Mira Furlan tumači Zdenku Radić, djevojku koja se zaljubi u bivšeg robijaša..
   Siromaštvo i očaj je natjeralo čovjeka da opljačka banku u provinciji i to pištoljem-igračkom. Poslije odsluženih tri godine u zatvoru,oslobođen je i na proputovanju kroz Zagreb sreće dvije potpuno različite žene koje će imati utjecaj na njegovu budućnost. To je početak ove suvremene melodrame koja se pretvara u priču o trokutu koji spajaju emocije i novac. Priča o očajničkim naporima i nadi da ljubav može pokazati i otvoriti izlaz iz života i vremena u kome čovjek živi.
https://www.imdb.com/title/tt0090360/?ref_=nm_flmg_act_68

ČETVRTAK / 18.02.

POVIJEST DAVIDA COPPERFIELDA

The Personal History of David Copperfield, 2019.
19:30 sati



The Personal History of David Copperfield, 2019. Armando Iannucci, 120 min. UK/US/GR
Scenarij:
Simon Blackwell po romanu Charlesa Dickensa
Uloge: Dev Patel, Hugh Laurie, Tilda Swinton
   Kao svjež i jedinstven pogled na polu-autobiografsko remek-djelo Charlesa Dickensa, film „Povijest Davida Copperfielda“ radnjom smješten u četrdesete godine 19. stoljeća kronika je života ikonskog naslovnog lika koji živi u pomalo kaotičnom svijetu u kojem pokušava pronaći svoje vlastito mjesto. Od nesretnog djetinjstva pa sve do otkrića svog najvećeg talenta – pisca priča i autora – Davidovo putovanje je istovremeno veselo i tragično, ali uvijek prepuno života, boja i ljudskosti.
   „Povijest Davida Copperfielda“  svjež je, smiješan i krajnje šarmantan pogled na Dickensov klasik, dokazujući da su neke priče uistinu bezvremenske (konsenzus kritičara / Rotten Tomatoes)
   Sjajan, zabavan film koji uspijeva i poštovati i izmisliti novi roman iz onog iz kojeg preuzima naslovni lik (Mark Kermode /The Observer)

https://www.imdb.com/title/tt6439020/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 19.02.

PRVA GODINA BRAKA

Paper Year, 2018.
19:30 sati



Paper Year, 2018. Rebecca Addelman, 89 min. CA
Scenarij:
Rebecca Addelman
Uloge: Eve Hewson, Avan Jogia, Hamish Linklater, Andie MacDowell
   Novopečeni bračni par suočava se s izazovima tijekom prve godine braka. Brak je bio impulzivna (iako nesumnjivo romantična) odluka za koju nijedna od njih nije bila spremna.
   Smiješna, emotivna, iskrena priča o ljubavi i izdajstvu naših izbora. Riječ je o tome koliko je teško promijeniti se uz drugu osobu. Riječ je o tome koliko smo ranjivi kad stvari započnemo i završimo. Riječ je o boli, radosti i impulzivnosti mladosti. Ali uglavnom je riječ o mladoj ženi koja pokušava odrasti i pritom riskira sve i riskira na sebi. (Calgary Underground Film Festival 2018.)
   Mučni realizam, dobro uočene društvene razlike i okvirna crna komedija odlike su ovog provokativnog, iako povremeno kolebljivog filma u kojem se Franny i Dan trude zeznuti prvu godinu bračnog života. U roku od samo nekoliko mjeseci prelaze put od uzbuđenih svatova, do želje za drugim osobama. Iako daje više prostora Frannyjevim eskapadama, radnja je inventivno napisana kako bi se zadirkivale obje strane. Ipak, u intrigantnom komadu gledatelji mogu ostati zbunjeni koliko su zapravo zabave trebali naći u ovoj romantici. (Kate Taylor / Globe and Mail)
   Jogia i Hewson potpuno su uvjerljivi u prikazivanju duboke naklonosti i obožavanja, što to čini još boljim u trenutku kada njihov odnos pukne. (Deborah Krieger/ Bust Magazine)
   Iako više potresno dirljiv nego duboko pronicljiv, "Paper Year" nam nudi pametan prikaz ljubavi koja se poništava. (Liam Lacey/ Original Cin)
   „Paper Year“ fokusiran je na onu točku u životu kada se zavaravamo da smo odgovorniji, odrasliji nego što zapravo jesmo i što se događa kad taj privid nestane. Što se dogodi kad jedan dio para shvati to prije drugog. Želite li odgovore, ovo je ona vrsta malog, hrabrog filma koji se hvata sa njima ukoštac. (Norman Wilner / Now Toronto)

https://www.imdb.com/title/tt6212136/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 20.02.

NOĆNA SMJENA

19:30 sati



Police, 2020. Anne Fontaine, 98 min. FR/BE/CH
Scenarij:
Claire Barré i Anne Fontaine po romanu Hugo Borisa
Uloge: Virginie Efira, Omar Sy, Grégory Gadebois
   Virginia, Erik i Aristide su troje policajaca. Svo troje svoje osobne i emotivne živote pokušavaju održati na površini dok se istovremeno bore sa svakodnevnim nasiljem u domovima i na ulicama. Jedne noći dobivaju neobičnu misiju: odvesti migranta na aerodrom iz nepoznatih razloga. Na putu do aerodroma, Virginija otkriva da će čovjek biti osuđen na smrt ako ga se deportira u zemlju odakle je pobjegao. Suočena s nepodnošljivom dilemom, ona započne sumnjati u dobrobit njihove misije. Troje policajaca imaju na raspolaganju samo jednu noć za odlučiti o sudbini migranta…
   Redateljica donosi solidnu, iako tipičnu dramu ali iz ženske perspektive, a Virginijin lik neprestano je rastrgan između njezinih osobnih i profesionalnih želja. Partitura klasične gudačke glazbe dodatno dodaje melankoličan, nježan ton filma, u vjerojatno jednom od rijetkih policijskih filmova u kojem nije ispaljen ni jedan metak. (Hollywood Reporter)
   Dinamičan i stiliziran prikaz Hugo Borisovog romana koji uspješno miksa niz problema kroz svoju mješavinu realizma i impresionizma, usredotočujući se na emocionalne muke policajaca i njihovih dilema, slabosti, neverbalne komunikacije, nepovjerenja, profesionalne etike i iskušenja. (Fabien Lemercier/Cineeuropa)

https://www.imdb.com/title/tt9850344/?ref_=fn_al_tt_2

UTORAK / 23.02.

NADNICA ZA STRAH

19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Le Salaire de la peur, 1953. Henri-Georges Clouzot, 156 min. FR
Scenarij:
Henri-Georges Clouzot  i Jérôme Géronimi  po romanu Georgesa Arnauda
Uloge: Yves Montand, Charles Vanel, Peter van Eyck, Folco Lulli, Véra Clouzot
   Četvorica evropskih pustolova kreću na zahtjevnu i opasnu misiju transporta nitroglicerina.
   Negdje u Srednjoj Americi tijekom prve polovine 50-ih prošlog stoljeća četvorica siromašnih evropskih pustolova odluče prihvatiti vrlo zahtjevnu i neugodnu poslovnu ponudu. Žele li se domoći nadnice od dvije tisuće dolara, Korzikanac Mario, Parižanin Jo, Nijemac Bimbo i Talijan Luigi, moraju do nekoliko stotina kilometara udaljenih izvora nafte za tvrtku Southern Oil Company prevesti dva kamiona s nitroglicerinom. Dok ih put vodi vrlo nekvalitetnim cestama i teško pristupačnim terenom, momci shvaćaju da su se prihvatili možda i neizvedivog zadatka transporta smrtonosnog tereta. Istodobno, svi oni imaju različite planove koje žele ostvariti teško zarađenim novcem, no sa svakim novim prijeđenim kilometrom sve više shvaćaju da možda nikad neće stići na cilj...
   Riječ je o jednom od najboljih filmova svih vremena, koji podjednako imponira dramaturškom kompaktnošću i savršenim ritmom naracije koji otkucava poput paklene naprave, kao i suptilnim psihološkim profiliranjem protagonista obilježenih intrigantnim i tjeskobnim egzistencijalnim motivima i socijalnim kontekstom. Djelo čvrste narativne strukture koje funkcionira i kao dojmljiva karakterna studija odlikuju i iznimno efektno gradiranje napetosti, što gledateljeve živce dovodi do ruba pucanja, izuzetno sugestivna režija koja nevjerojatno spretno koristi skučeni prostor kabine kamiona, ekspandirajuće ozračje pesimizma i fatalizma, izvrsna glazba Georgesa Aurica i podjednako uspjela fotografija Clouzotova stalnog suradnika Armanda Thirarda te impresivne glumačke interpretacije.
   Godine 1953. na festivalu u Cannesu ovjenčan Grand Prixom, pretečom Zlatne palme, i Posebnim priznanjem za glumački nastup C. Vanela, te nagrađena berlinskim Zlatnim medvjedom i nominiran za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma.
   „Nadnica za strah“ je izazvala veliku kontroverzu u periodu zaoštrenih odnosa Hladnog rata; film je zbog prikazivanja američkih naftnih kapitalista kao negativaca u filmu optužen za protuameričke sentimente te je nekoliko scena iz filma (cca. 20 minuta materijala) izbačeno iz verzije koja je završila u američkim kinima. Takva osakaćena verija bila je jedina službena verzija filma na američkom tržištu sve do 1992. godine, kada je Criterion reizdao film u njegovoj cijelosti, pruživši tako po prvi puta širokoj publici u Sjedinjenim Državama uvid u jedno od najvažnijih i najboljih ostvarenja u povijesti filma.
   „Nadnica za strah“ je jedan od onih filmova koji spadaju u obveznu lektiru svakog istinskog filmofila. Unatoč svojoj nesavršenosti i nedotjeranosti, to je film koji je ostavio trajan pečat u povijesti filma i čiji je utjecaj na daljnji razvoj filmske umjetnosti takav da ga se naprosto ne smije preskočiti. Tek kada pogledate ovaj film shvatiti ćete koliko su vam neke tehnike i scene iz novi(ji)h filmova poznate, odnosno koliko je taj Henri-Georges Clouzot bio značajan za povijest filma. Ovaj revolucionarni uradak pokazat će vam koliko je važno imati iskru kreativnog genija, ali i hrabrosti da u vremenu kada je ovaj film bio čista avangarda, taj genij i realizirate. (ArthurPoe, svijet filma/eu)
   Egzistencijalni triler. Najoriginalnija i najšokantnija francuska melodrama '50-ih godina. Kada postoji mogućnost da budeš dignut u zrak u bilo kojem trenutku, samo budala može vjerovati da lik određuje sudbinu.  Ako to nije parabola čovjekovog položaja u modernom svijetu, onda je u najmanju ruku ilustracija toga. Nasilje. se koristi da forsira viziju ljudske egzistencije. (Pauline Kael)
   Očajnička egzistencija protagonista, čije se filozofsko opravdanje nalazi jedino u mogućnosti samopotvrđivanja, uokvirena je škrtim (izbjegavanje egzotike), ali oštrim socijalnim kontekstom (bijeda polukolonijalne zemlje), zbog čega je film tumačen i kao komentar (jednim svojim slojem) ekonomskog izrabljivanja latinoameričkih zemalja od strane američkih multinacionalnih tvrtki. (B. Kragić. HFL)
   Henri Georges Clouzot jest jedan od "Šest velikih  "C"  francuskog filma, /Cocteau, Clair, Carne, Cayatte, Clouzot, Clement/. Oslobođen bilo kakve sentimentalnosti u psihološkoj podlozi, etičkoj poruci i režiserskom postupku, okrutan u insistiranju na autentičnosti najsitnijih detalja, Clouzot preliva na ekipu, glumce i sam film dio te okrutnosti, koja postaje "crvena nit" autorskog prepoznavavanja, "clouzoovski zaštitni znak".  Njegovo najznačajnije djelo "Nadnica za strah", realizirano 1952. godine ostaje, čini se, od svih klasičnih filmova iz te godine najbliže suvremenom filmskom izrazu, kako zbog sprege violencije i emocije, tako i zbog sukoba "mesa" i "duše" s malo izgleda na krajnje pozitivističko rješenje.  Snimajući željezničke prelaze, šine, signale i ostale mehaničke strukture mogu se postizavati ista halucinantna podrhtavanja kao i s bilo kojom drugom temom, rekao je jednom H. G. Clouzot i dodao: "Sva su sredstva dozvoljena, jer je film slobodan da koristi: i ljude i objekte i naša djela i tehnička otkrića u duhu koji želi". (Ivan Martinac)

https://www.imdb.com/title/tt0046268/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 24.02.

KAKO SE ZAPRAVO ZOVEM

19:30 sati



The Strange Ones, 2019. Christopher Radcliff, Lauren Wolkstein, 81 min. US
Scenarij:
Christopher Radcliff
Uloge: Alex Pettyfer, James Freedson-Jackson, Emily Althaus
   Nakon obiteljske tragedije, Nick i, čini se, njegov mlađi brat Sam putuju prema nepoznatom odredištu, prolazeći kroz pusti američki krajolik. Na prvi pogled sve se čini normalno, no ono što izgleda kao mali obiteljski izgled otvara mračnu i složenu mrežu zastrašujućih tajni – dok se odnosi, identiteti i stvarnosti mijenjaju na potpuno neočekivane načine… Jesu li u bijegu i ako jesu, od čega bježe? Je li Nick zaštitnik šutljivog dječaka, njegov otmičar, ili nešto sasvim drugo?   
   Ovo je priča o otuđenju, lošim porodičnim odnosima i adolescenciji.
https://www.imdb.com/title/tt6014904/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 25.02.

PRVA GODINA BRAKA

Paper Year, 2018.
19:30 sati



Paper Year, 2018. Rebecca Addelman, 89 min. CA
Scenarij:
Rebecca Addelman
Uloge: Eve Hewson, Avan Jogia, Hamish Linklater, Andie MacDowell
   Novopečeni bračni par suočava se s izazovima tijekom prve godine braka. Brak je bio impulzivna (iako nesumnjivo romantična) odluka za koju nijedna od njih nije bila spremna.
   Smiješna, emotivna, iskrena priča o ljubavi i izdajstvu naših izbora. Riječ je o tome koliko je teško promijeniti se uz drugu osobu. Riječ je o tome koliko smo ranjivi kad stvari započnemo i završimo. Riječ je o boli, radosti i impulzivnosti mladosti. Ali uglavnom je riječ o mladoj ženi koja pokušava odrasti i pritom riskira sve i riskira na sebi. (Calgary Underground Film Festival 2018.)
   Mučni realizam, dobro uočene društvene razlike i okvirna crna komedija odlike su ovog provokativnog, iako povremeno kolebljivog filma u kojem se Franny i Dan trude zeznuti prvu godinu bračnog života. U roku od samo nekoliko mjeseci prelaze put od uzbuđenih svatova, do želje za drugim osobama. Iako daje više prostora Frannyjevim eskapadama, radnja je inventivno napisana kako bi se zadirkivale obje strane. Ipak, u intrigantnom komadu gledatelji mogu ostati zbunjeni koliko su zapravo zabave trebali naći u ovoj romantici. (Kate Taylor / Globe and Mail)
   Jogia i Hewson potpuno su uvjerljivi u prikazivanju duboke naklonosti i obožavanja, što to čini još boljim u trenutku kada njihov odnos pukne. (Deborah Krieger/ Bust Magazine)
   Iako više potresno dirljiv nego duboko pronicljiv, "Paper Year" nam nudi pametan prikaz ljubavi koja se poništava. (Liam Lacey/ Original Cin)
   „Paper Year“ fokusiran je na onu točku u životu kada se zavaravamo da smo odgovorniji, odrasliji nego što zapravo jesmo i što se događa kad taj privid nestane. Što se dogodi kad jedan dio para shvati to prije drugog. Želite li odgovore, ovo je ona vrsta malog, hrabrog filma koji se hvata sa njima ukoštac. (Norman Wilner / Now Toronto)

https://www.imdb.com/title/tt6212136/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 26.02.

POVIJEST DAVIDA COPPERFIELDA

The Personal History of David Copperfield, 2019.
19:30 sati



The Personal History of David Copperfield, 2019. Armando Iannucci, 120 min. UK/US/GR
Scenarij:
Simon Blackwell po romanu Charlesa Dickensa
Uloge: Dev Patel, Hugh Laurie, Tilda Swinton
   Kao svjež i jedinstven pogled na polu-autobiografsko remek-djelo Charlesa Dickensa, film „Povijest Davida Copperfielda“ radnjom smješten u četrdesete godine 19. stoljeća kronika je života ikonskog naslovnog lika koji živi u pomalo kaotičnom svijetu u kojem pokušava pronaći svoje vlastito mjesto. Od nesretnog djetinjstva pa sve do otkrića svog najvećeg talenta – pisca priča i autora – Davidovo putovanje je istovremeno veselo i tragično, ali uvijek prepuno života, boja i ljudskosti.
   „Povijest Davida Copperfielda“  svjež je, smiješan i krajnje šarmantan pogled na Dickensov klasik, dokazujući da su neke priče uistinu bezvremenske (konsenzus kritičara / Rotten Tomatoes)
   Sjajan, zabavan film koji uspijeva i poštovati i izmisliti novi roman iz onog iz kojeg preuzima naslovni lik (Mark Kermode /The Observer)

https://www.imdb.com/title/tt6439020/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 27.02.

PRIČA O IGRAČKAMA

17:00 sati



(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
Toy Story, 1995. John Lasseter, 81 min. US

   „Priča o igračkama“ je prvi film koji koristio potpunu računalnu animaciju.
   Igračke iz sobe dječaka Andya su ”žive” kad djeca i odrasli ne gledaju, i sa strahom i zebnjom očekuju nove igračke koje će Andy dobiti za rođendan. Njegova omiljena igračka kauboj-šerif Woody biva zapostavljena kada Andy dobije igračku svemirskog rendžera Buzza Lightyeara. Borba između Woodyja i Buzza za Andyjevu naklonost će prerasti u avanturu iz koje će igračke izaći kao najbolji prijatelji.
   Zahvaljujući ogromnom uspjehu "Priča o igračkama" prerasla je u serijal, čiji sunastavci naišli na pozitivan prijem kod publike i kritike.
   Ono što u Pixaru znaju i praktiziraju jeste prvenstveno (o)smišljena i originalna priča, jedinstvenih i autentičnih likova čiji su karakteri izgrađeni u cjelosti u svakom pogledu, time sposobni da prema njima osjećamo empatiju. Pixarovci su sa „Pričom o igračkama“ upravo i započeli svo to silno citiranje u animaciji, tzv. citatnost kao postmodernistički postupak kojim se prave reference na postojeće filmove, odajući im počast u „preuzetim“ scenama istovremeno ih učinivši svojim i originalnim. I toga će se držati kroz sve nastavke sa referencama na „Star Wars“, „Back to the Future“, „Jurassic Park“, „Mission: Impossible“, „Cool Hand Luke“, „The Great Escape“, „Lord of the Rings“… (Sead Vegara/filmofil.ba)
https://www.imdb.com/title/tt0114709/?ref_=nv_sr_srsg_3

NOĆNA SMJENA

19:30 sati



Police, 2020. Anne Fontaine, 98 min. FR/BE/CH
Scenarij:
Claire Barré i Anne Fontaine po romanu Hugo Borisa
Uloge: Virginie Efira, Omar Sy, Grégory Gadebois
   Virginia, Erik i Aristide su troje policajaca. Svo troje svoje osobne i emotivne živote pokušavaju održati na površini dok se istovremeno bore sa svakodnevnim nasiljem u domovima i na ulicama. Jedne noći dobivaju neobičnu misiju: odvesti migranta na aerodrom iz nepoznatih razloga. Na putu do aerodroma, Virginija otkriva da će čovjek biti osuđen na smrt ako ga se deportira u zemlju odakle je pobjegao. Suočena s nepodnošljivom dilemom, ona započne sumnjati u dobrobit njihove misije. Troje policajaca imaju na raspolaganju samo jednu noć za odlučiti o sudbini migranta…
   Redateljica donosi solidnu, iako tipičnu dramu ali iz ženske perspektive, a Virginijin lik neprestano je rastrgan između njezinih osobnih i profesionalnih želja. Partitura klasične gudačke glazbe dodatno dodaje melankoličan, nježan ton filma, u vjerojatno jednom od rijetkih policijskih filmova u kojem nije ispaljen ni jedan metak. (Hollywood Reporter)
   Dinamičan i stiliziran prikaz Hugo Borisovog romana koji uspješno miksa niz problema kroz svoju mješavinu realizma i impresionizma, usredotočujući se na emocionalne muke policajaca i njihovih dilema, slabosti, neverbalne komunikacije, nepovjerenja, profesionalne etike i iskušenja. (Fabien Lemercier/Cineeuropa)

https://www.imdb.com/title/tt9850344/?ref_=fn_al_tt_2

SRIJEDA / 03.03.

PROVALNIK NA SLOBODI

Straight Time, 1978.
19:30 sati



KLASIKA SRIJEDOM
Straight Time, 1978. Ulu Grosbard, Dustin Hoffman, 114 min. US
Scenarij:
Edward Bunker, Jeffrey Boam
Uloge: Dustin Hoffman, Theresa Russell, Gary Busey, Harry Dean Stanton, Kathy Bates
   Upravo pušten iz zatvora pljačkaš Max Dembo stiže u Los Angeles gdje se pokušava snaći na slobodi. Odlučan u tome da se više nikad ne bavi protuzakonitim poslovima, Max se smjesti u otrcanom hotelu, te pokušava naći kakav-takav posao. Međutim, u tome mu nimalo ne pomaže činjenica da je bio u zatvoru, a za vratom mu je i policajac Earl Frank kojemu se Max mora redovito javljati dok je na probnom roku. Max se sviđa službenici u zavodu za zapošljavanje, Jenny, pa se čini da mu je krenulo nabolje, barem u privatnom životu. Stvari će se ubrzo zakomplicirati, te će se Max naći ondje gdje je i bio: s druge strane zakona u novom pljačkaškom pohodu...
   Dvije godine nakon uspjeha s filmovima "Maratonac" i "Svi predsjednikovi ljudi" jedna od najvećih hollywoodskih zvijezda 1970-ih Dustin Hoffman nastupio je u ovome neobičnom filmu koji je dobio potpuno oprečne ocjene. Zanimljivo je da ga je počeo režirati sam Hoffman, ali je ubrzo odustao, te se režije prihvatio cijenjeni kazališni i filmski redatelj belgijskog podrijetla Ulu Grosbard.
   Film je prilagodba knjige „No Beast So Fierce“, glumca i scenarista Edwarda Bunkera. Bunker je, inače, bivši pljačkaš banaka i zatvorenik koji je u knjizi vrlo živo opisao vlastita iskustva, pa je i u središtu filma sličan lik - prijestupnik upravo pušten iz zatvora koji se na različite načine pokušava snaći na slobodi, ali mu to ne ide nimalo lako. I film djeluje poput svoga glavnog lika: isprano, mračno i tjeskobno, te Grosbardov uradak nije lak za gledanje. Iako film nije dobro prošao u kinima, godinama je stjecao kultni status pri čemu je pomogao i razvoj karijere Edwarda Bunkera, osobito njegov glumački nastup u Tarantinovom hitu "Reservoir Dogs".
https://www.imdb.com/title/tt0078326/

ČETVRTAK / 04.03.

DJEVOJKA KOJA OBEĆAVA

Promising Young Woman, 2020.
19:30 sati



Promising Young Woman, 2020. Emerald Fennell, 113 min. US
Scenarij:
Emerald Fennell
Uloge: Carey Mulligan, Laverne Cox, Bo Burnham, Alison Brie, Connie Britton, Jennifer Coolidge
   Redateljica i scenaristica Emerald Fennel (Killing Eve) u svom debiju na velika platna donosi novi, zanimljivi pogled na osvetu.
   Za Cassie svi tvrde da je obećavajuća mlada djevojka… dok joj strašan događaj ne usmjeri život na totalno drugačiji put. No ništa na prvi pogled nije onako kako izgleda. Ona je pametna, lukava, neustrašiva i živi dvostruki život. Po danu radi kao konobarica u lokalnom kafiću a po noći izlazi i traži osvetu. Neočekivani susret će omogućiti Cassie da ispravi sve nepravde iz svoje prošlosti.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Promising Young Woman“ ima 91% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8/10. Konsenzus kritike glasi: "Hrabar provokativan triler i vrhunac karijere za Carey Mulligan.“
   Carey Mulligan nudi eksplozivnu izvedbu koja bi je trebala učiniti vodećom u utrci za Oscara za najbolju glumicu. (Peter Travers/ABC News)
  Pametna, provokativna crna komedija - film o osveti s nevjerojatno snažnom, duboko slojevitom izvedbom Carey Mulligan u ulozi Cassie ...“(Richard Roeper/ Chicago Sun-Times)

https://www.imdb.com/title/tt9620292/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 05.03.

NE ZABORAVI DISATI

Ne pozabi dihati, 2019.
17:00 sati



Ne pozabi dihati, 2019. Martin Turk, 98 min. SI/IT/HR
Scenarij:
Martin Turk, Gorazd Trusnovec
Uloge: Matija Valant, Tine Vogrin, Iva Kranjc Bagola, Nikola Đuričko, Ronja Matijevec Jerman, Miha Rodman, Nina Valič
   Tinejdžerska intimna drama o odrastanju, najbolji prošlogodišnji slovenski igrani film stiže u hrvatska kina.
   Priča je to o 15-godišnjem Klemenu u čijem životu se sve preokrene kada se njegov voljeni brat Peter (18) zaljubi u prelijepu Sonju (18). Ovaj film odrastanja progovara o krhkosti tinejdžerskog doba, ljubomori, erotici i neizbjezˇnom procesu prihvac´anja cˇinjenice da se svijet mijenja, a zˇivot ide dalje.
   Film je prošle godine na Festivalu slovenskog filma nagrađen sa čak dvije prestižne nagrade. Nagradom Vesna  za najbolji dugometražni igrani film i nagradom Vesna za najbolju fotografiju, koju je osvojio hrvatski direktor fotografije Radislav Jovanov Gonzo.
   Dugo sam imao želju snimiti film o odrastanju. Ova ideja me je godinama proganjala pa sam je pretočio u scenarij. Želio sam na odrastanje gledati iz drugačije, poetičnije perspektive, nego što smo navikli to u filmovima za mlade. Vjerujem da će film biti izazovan mladoj publici, a istovremeno će i starije gledatelje podsjetiti na neka vlastita intimna iskustva. (redatelj i scenarist Martin Turk)
   Svjetska premijera filma bila je prošle godine na Filmskom festivalu u Rimu u natjecateljskom programu festivalske sekcije Alice Nella Citta. Film je prikazan i u natjecateljskim programima Zagreb Film Festivala, Pula Film festivala i Festivala mediteranskog filma u Bruxellesu a zatim na festivalima u Egiptu i Indiji.
   Nakon premijere u Rimu, talijanska filmska kritičarka Silvia Fabbri napisala je u Movietraineru: “Ne zaboravi disati, treći igrani film slovenskog redatelja Martina Turka dragocjeni je filmski dragulj i jedan je od onih filmova koje će biti teško zaboraviti. Turkov sofisticirani pogled, dirljiva i senzualna glazba Tehe Tearda i prekrasna fotografija Radislava Jovanova Gonza u melankoličnom su plesu, koji prikazuje Klemena i njegove suputnike koji kao da ne percipiraju Klemenovu tešku tjeskobu izazvanu novim iskustvima."
https://www.imdb.com/title/tt8644024/?ref_=nv_sr_srsg_0

FOTOGRAFIJA

Photograph, 2019.
19:30 sati



Photograph, 2019. Ritesh Batra, 109 min. IND/DE
Scenarij:
Ritesh Batra
Uloge: Nawazuddin Siddiqui, Sanya Malhotra, Sachin Khedekar
   Dobitnik Zlatnih kolica za film „Pogrešna dostava“ na ZFF-u 2013., redatelj Ritesh Batra u svom šarmantnom novom filmu inspiraciju crpi iz bolivudskih mjuzikla i Shakespeareovih komedija kako bi ponudio malo drukčiju priču o ljubavi u kontradiktornom svijetu urbane Indije.
   Siromašni ulični fotograf Rafi slika turiste u Mumbaiju kako bi pomogao baki otkupiti njihovu staru obiteljsku kuću. Ali baku more druge brige, Rafi još nema ženu. Kako bi je umirio, on nagovori neznanku s jedne od fotografija da pred bakom glumi njegovu zaručnicu. Dok granica između zamišljenih i pravih emocija postaje sve mutnija, njihova fiktivna veza susreće se sa sasvim stvarnim klasnim i društvenim preprekama.
   Film je svjetsku premijeru imao na prestižnom Sundance Film Festivalu, a na Berlinaleu je prikazan u sklopu programa Special Gala.
   Batra priču koja zvuči umorno pretvara u lijep film s tonom nježne tuge. (Caryn James / Hollywood Reporter)
   Svojim tempom film donosi strpljivom gledatelju bogate nagrade, a završetak izgleda poput povratka staromodnim romansama s velikih ekrana iz prošlosti. (Fionnuala Halligan / Screen International)
   Film je toliko tih i na nekim dijelovima tako miran da ćete postati nestrpljivi. Ali, njegova će vam nježnost ostati. (Anupama Chopra / Film Companion)

https://www.imdb.com/title/tt7778680/?ref_=nv_sr_srsg_5

SUBOTA / 06.03.

FOTOGRAFIJA

Photograph, 2019.
17:00 sati



Photograph, 2019. Ritesh Batra, 109 min. IND/DE
Scenarij:
Ritesh Batra
Uloge: Nawazuddin Siddiqui, Sanya Malhotra, Sachin Khedekar
   Dobitnik Zlatnih kolica za film „Pogrešna dostava“ na ZFF-u 2013., redatelj Ritesh Batra u svom šarmantnom novom filmu inspiraciju crpi iz bolivudskih mjuzikla i Shakespeareovih komedija kako bi ponudio malo drukčiju priču o ljubavi u kontradiktornom svijetu urbane Indije.
   Siromašni ulični fotograf Rafi slika turiste u Mumbaiju kako bi pomogao baki otkupiti njihovu staru obiteljsku kuću. Ali baku more druge brige, Rafi još nema ženu. Kako bi je umirio, on nagovori neznanku s jedne od fotografija da pred bakom glumi njegovu zaručnicu. Dok granica između zamišljenih i pravih emocija postaje sve mutnija, njihova fiktivna veza susreće se sa sasvim stvarnim klasnim i društvenim preprekama.
   Film je svjetsku premijeru imao na prestižnom Sundance Film Festivalu, a na Berlinaleu je prikazan u sklopu programa Special Gala.
   Batra priču koja zvuči umorno pretvara u lijep film s tonom nježne tuge. (Caryn James / Hollywood Reporter)
   Svojim tempom film donosi strpljivom gledatelju bogate nagrade, a završetak izgleda poput povratka staromodnim romansama s velikih ekrana iz prošlosti. (Fionnuala Halligan / Screen International)
   Film je toliko tih i na nekim dijelovima tako miran da ćete postati nestrpljivi. Ali, njegova će vam nježnost ostati. (Anupama Chopra / Film Companion)

https://www.imdb.com/title/tt7778680/?ref_=nv_sr_srsg_5

DJEVOJKA KOJA OBEĆAVA

Promising Young Woman, 2020.
19:30 sati



Promising Young Woman, 2020. Emerald Fennell, 113 min. US
Scenarij:
Emerald Fennell
Uloge: Carey Mulligan, Laverne Cox, Bo Burnham, Alison Brie, Connie Britton, Jennifer Coolidge
   Redateljica i scenaristica Emerald Fennel (Killing Eve) u svom debiju na velika platna donosi novi, zanimljivi pogled na osvetu.
   Za Cassie svi tvrde da je obećavajuća mlada djevojka… dok joj strašan događaj ne usmjeri život na totalno drugačiji put. No ništa na prvi pogled nije onako kako izgleda. Ona je pametna, lukava, neustrašiva i živi dvostruki život. Po danu radi kao konobarica u lokalnom kafiću a po noći izlazi i traži osvetu. Neočekivani susret će omogućiti Cassie da ispravi sve nepravde iz svoje prošlosti.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Promising Young Woman“ ima 91% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8/10. Konsenzus kritike glasi: "Hrabar provokativan triler i vrhunac karijere za Carey Mulligan.“
   Carey Mulligan nudi eksplozivnu izvedbu koja bi je trebala učiniti vodećom u utrci za Oscara za najbolju glumicu. (Peter Travers/ABC News)
  Pametna, provokativna crna komedija - film o osveti s nevjerojatno snažnom, duboko slojevitom izvedbom Carey Mulligan u ulozi Cassie ...“(Richard Roeper/ Chicago Sun-Times)

https://www.imdb.com/title/tt9620292/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 08.03.

DAN ŽENA: THELMA & LOUISE

30th Anniversary: Thelma & Louise, 1991.
19:00 sati



30th Anniversary: Thelma & Louise, 1991. Ridley Scott, 130 min. US
Scenarij:
Calie Khouri
Uloge: Susan Sarandon, Geena Davis, Michael Madsen, Harvey Keitel, Brad Pitt, Christopher McDonald
   Thelma i Louise dvije su obične žene nezadovoljne svojim životima, točnije muškarcima koji ih okružuju. U jednom se trenutku odlučuju iskoračiti iz mučne svakodnevnice odlazeći na vikend koji će zauvijek promijeniti njihove živote pošto barem jednom u životu žele doživjeti nešto drugo. Ono što je počelo kao ugodan provod, pretvara se u borbu za opstanak u muškom svijetu dominacije i nasilja. Od trenutka kada upotrijebe pištolj – obrana od silovanja – nađu se na putu s kojeg nema povratka…
   Tridesetogodišnjica izvrsnog filma koji nikad nije igrao u hrvatskim kinima (!?). Sam Ridley Scott opisivao ga je svojevremeno kao definitivni feministički film iza kojeg se nema što reći. Možda je to istina ukoliko je riječ o ženskoj samokontroli, ali to se ne može reći za njih dvije. U njihovim životima sve je do jednog trenutka kontrolirao muškarac, vukući sve konce. Problem nastaje i nakon njihovog bijega, jer je Scott (i Oscarom nagrađena scenaristica Callie Khouri) sasvim određen: onog trenutka kada su se samovoljno odmakle od kućnog praga, to moraju i platiti
   Filmovi su nasilni, one (žene) nisu! Tako su stajale stvari u kinima još od 60-tih kada na čelu kino blagajni u pravilu stoji macho muškarac. "Nježni spol" izguran je u stranu, gubeći snagu i dopadljivost, a kada bi bile prihvaćene u trend nasilja na filmu, redovito bi to i zažalile... Devedesete donose promjene, promovira se novi tip žena: samosvjesnih, žestokih, sposobnih, seksualno slobodnih, pametnih, zlih i ponekad ubojstvenih. Machizam nije samo privilegija muškaraca, to su potvrdile Sigourney Weaver u "Alien" serijalu, Linda Hamilton u "Terminatoru 2", Anne Parrilaud u "Nikiti", te svakako naše junakinje. Međutim, iznad svega stoji njihova samostalnost, ratobornost i besramnost -  spremnost odgovora na sve izazove. I od svih junakinja devedesetih upravo je najveće uživanje pružila turneja oko Amerike legendarne domaćice Thelme i frustrirane kuharice Louise. Za sve što su učinile vidljivo je kako je to samo ono što je muškarcima oduvijek bilo dozvoljeno - ubijanje nasilnika, pljačka banke, obračuni sa grubijanima - što samo pokazuje koliko su bile potrebne. Thelma & Louise definitivno su raščistile stare dileme i raskinule sa dosadašnjom tradicijom. Bježeći od svojih partnera, koji su sasvim sigurno anti muškarci (ne samo zbog toga što one to tvrde), samo su jedne od pesimistkinja u trenutnom bijegu od stvarnosti. Ulazeći  u ”avanturu veću od života” dovedene su do samog ruba, izabirući jedini mogući izlaz: nastaviti dalje… (Vladimir Županović)

   Sudeći prema brojnim ženama svih generacija koje su se tako snažno poistovjetile s Thelmom i Louise, još uvijek postoji snažna potreba za svim osnovnim elementima ovakvih klasičnih filmova pobune protiv društva, no ovoga puta pod uvjetima koje postavljaju žene. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Otkriva nam (ranije) neiskorišteni talent gospodina Scotta za živopisne američke slike, bez obzira na njegove engleske korijene. Režira buddy-buddy film s takvom svježinom i snagom da žanr čini potpuno novim. Također, film nam otkriva neočekivane resurse obje zvijezde, Susan Sarandon i Geene Davis, koje su savršeni naslovni par. (Janet Maslin / The New York Times)
   Beskompromisno potvrđivanje ženskih iskustava. (B. Ruby Rich, filmska kritičarka te profesor emeritus / Film & Digital Media, Santa Cruz)
   Neofeministički road film. (Kenneth Turan / The Washington Post)
   Film predstavlja napad na konvencionalne obrasce šovinističkog, muškog ponašanja prema ženama. (Jessica Enevold, u tekstu „Daughters of Thelma and Louise: New? Aesthetics of the Road“ za sveučilište Lund)
   Protivim se karakterizaciji filma kao feminističkog - više je zaokupljen osvetom i nasiljem nego feminističkim vrijednostima. (Sheila Benson / Los Angeles Times)

  U članku magazina The Atlantic, u spomen na 20. godišnjicu filma 2011. godine, Raina Lipsitz nazvala ga je "posljednjim velikim filmom o ženama".
https://www.imdb.com/title/tt0103074/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 09.03.

BERG-EYVIND I NJEGOVA ŽENA

Berg-Ejvind och hans hustru, 1918.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Berg-Ejvind och hans hustru, 1918. Victor Sjöström, 72 min. SE
Scenarij:
Victor Sjöström, Sam Ask
Uloge: Victor Sjöström, Edith Erastoff, John Ekman

NAPOMENA: RIJEČ JE O NIJEMOM FILMU, GDJE SE,  IZMEĐU SCENA, RADNJA OBJAŠNJAVA DIJALOŠKIM MEĐUNASLOVIMA. JEZIK JE ŠVEDSKI DOK SU PODNASLOVI NA ENGLESKOM JEZIKU.

   Film predstavlja ekranizaciju drame „Fjalla-Eyvindur“ islandskog književnika Johanna Sigurjonssona posvećene istoimenom islandskom odmetniku iz 18. vijeka. Njegov lik tumači sam Sjöström, a radnja prikazuje kako, bježeći pred zakonom, dolazi raditi kao napoličar na farmi u zabačenom dijelu Islanda, prije nego što se njegova vlasnica zaljubi u njega. Njihovoj ljubavi zaprijete seoski licemjeri, i dvoje zaljubljenih uskoro nema drugog izlaza; progonjeni odlaze do samog vrha planina gdje Halla gubi svoje jedino dijete..
   Središnje ostvarenje Sjöströmova švedskog opusa o kojem francuski kritičar Louis Delluc piše da je „najljepši film na svijetu ... prvi ljubavni duet viđen na ekranu“; djelo u epskomu narativnom razvoju prati dvoje ljubavnika (nepravedno optuženog bjegunca i udovicu) koje seoski filistri i »čuvari građanskog morala« progone sve do vrha planina, gdje žena gubi svoje jedino dijete, te i sâma umire u snježnoj oluji; vizualna ljepota snimki u interijeru (»folklorna arhitektura«) i dramatska funkcija prirode (snijeg, oluja, divljina) spojeni su u jedinstvenu »vizualnu simfoniju« koja se još uvijek doživljuje na emotivnom planu.
   Već u prvom dijelu švedskog perioda, Sjöström pokazuje u „Berg-Ejvind och hans hustru“ kako je melodrama, za njega, prirodan kontekst: žanr se realizira u realnom ambijentu, u konkretnom pejzažu. Autor koristi svaku priliku da intenzivira piktoralni kvalitet usredsređivanjem pažnje na determinantni utjecaj pejzaža, zbog čega „Berg-Ejvind och hans hustru“ prelazi put od pastorale do distancirane tragedije sa vrhuncem u scenama snježne vijavice na kraju, koje jasno najavljuju - kao što i potvrđuju autorsku dosljednost. (Aleksandar Bečanović, vijesti.me)
   Pod utjecajem romana Selme Lagerlöf, čija je umjetnost ukorijenjena u sagama i folkloru i prožeta poštovanjem prema prirodi, Sjöströmovi su filmovi bili lirsko lijepi izrazi čovjekova odnosa prema prirodi i društvu. U „Berg-Ejvind och hans hustru“ rafinirao je tehniku difuzije svjetla i upotrebu značajnih detalja. (hr.plantscienceoou.com)
   Victor Sjöström je bio, izvan svake sumnje, pionirska figura švedskog filma. Istaknuo je bolje od ostalih dvostruku čovjekovu borbu s prirodom, sa svojom vlastitom i onom koja ga okružuje. Mitska snaga švedskog pejzaža i elementarna impresivnost švedskih karaktera (često "pozajmljenih" od Selme Lagerlöf) eksponirani su kod Sjöströma na najizvorniji način. Ono što posebno začuđuje jest to, da je on kao glumac s dugim stažom prvi oslobodio švedski film teatarskog koncepta. (Ivan Martinac)

https://www.imdb.com/title/tt0008879/

SRIJEDA / 10.03.

SVE O EVI

All about Eve, 1950.
19:00 sati



KLASIKA SRIJEDOM
All about Eve, 1950. Joseph L. Mankiewicz, 138 min. US
Scenarij:
Joseph L. Mankiewicz prema kratkoj priči "The Wisdom of Eve" Mary Orr iz 1946. godine.
Uloge: Bette Davis, Anne Baxter, George Sanders, Celeste Holm, Gary Merrill, Hugh Marlowe, Thelma Ritter, Gregory Ratoff, Marilyn Monroe
   U naslovnoj ulozi je Bette Davis kao Margo Channing, visoko cijenjena, ali ostarjela Broadwayska glumica. Nasuprot nje je Anne Baxter kao Eve Harrington, mlada obožavateljica glumice koja joj ulazi u život i uskoro zaprijeti njezinoj karijeri i privatnim odnosima.
   Film je nominiran je za rekordnih 14 nagrada Oscar od kojih je osvojio njih 6, uključujući one za najbolji film i najboljeg redatelja. „Sve o Evi“ do danas je jedini film u povijesti čije su čak četiri glumice nominirane za nagradu Oscar (Davis i Baxter u kategoriji glavne ženske uloge, a Holm i Ritter u kategoriji sporedne ženske uloge). Drama Josepha L.Mankievicza smatra se jednim od najoštrijih i najmračnijih filmova o show businessu, koja je nastala po kratkoj priči objavljenog u časopisu Cosmopolitan, a koja je bila adaptirana za radio. Četiri su je godine drugi studiji izbjegavali sve dok kombinacija Mankiewiczeva ciničnog, duhovitog scenarija i izvrsne glumačke ekipe nije priču pretvorila u silan uspjeh...
   Podrijetlo priče „Sve o Evi“ vezano je za anegdotu glumice Elisabeth Bergner o kojoj je kratku priču napisala Mary Orr. Dok je nastupala u predstavi „The Two Mrs. Carrolls“ tijekom 1943. i 1944. godine, Bergner je dopustila mladoj obožavateljici da postane dio njezine svakodnevice zaposlivši je kao svoju asistenticu. Ipak, kasnije se pokajala zbog te odluke nakon što ju je djevojka pokušala potkopati. Govoreći o njoj samo kao o "okrutnoj djevojci", Bergner je ispričala svoju anegdotu Orr koja ju je iskoristila kao bazu sa svoju kratku priču "The Wisdom of Eve" (1946). U priči Orr djevojku čini još nemilosrdnijom i dopušta joj da ukrade karijeru starije glumice.
   Lijepa produkcija Darryla Zanucka, odlična glazba i klasna, superiorna filmska satira. (Bosley Crowther / The New York Times)
   Najveća uloga u karijeri Bette Davis. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Scenarij sumira cijeli niz bolno prepoznatljivih kazališnih tipova - od starenja, egoizma i izvana poslušnog, a iznutra sklonog spletkama moćnog kritičara lažnog šarma. (Rebecca Flint Marx / Allmovie)
   ... zavlačenje u mračne kutke zabavne industrije i stavljanje pod svjetlo problem starenja, pogotovo kad su u pitanju glumice. (Marc Lee / Daily Telegraph)
   Mankiewiczeva specijalnost britke su društvene komedije, žanr u kojem mu ni jedan Amerikanac nije ravan. „A Letter to Three Wives“ zasigurno je remek-djelo, no „All about Eve“ ipak nema premca. Ta zakulisna drama pruža pesimističan i mračan pogled na slavu i načine, rijetko čestite, na koje se do nje dolazi. Iako se radnja događa na Broadwayu, a ne u Hollywoodu, čini se da je taj film pomalo zločesti komentar industrije kojoj je Mankiewicz, inače obrazovan na jednom od najboljih sveučilišta u Americi, i sam pripadao. Donosi pomalo zavidan pogled na komercijalnu filmsku industriju i njezinu opsjednutost zvijezdama, piscima i redateljima i ostalim pripadnicima skupine čiji je, čitavo desetljeće, slavni pripadnik bio i sam Mankiewicz. (R. Barton Palmer / 501 Movie Directors)
   Kao jedan od predstavnika starog Hollywooda, „All about Eve“ podsjetio nas je koliko se filmska industrija promijenila do danas. Osim naravno zaboravljene crno-bijele tehnike u kojoj je i ovaj film sniman, čini se kako su stariji filmovi davali više pažnje dubini i kompleksnosti svakog karaktera. Tako su likovi od Eve i Margo sve do Addisona prikazani s jednakom važnošću za cjelokupan rasplet događaja. (Lucia Ursić / ziher.hr)
   Zasluženo se drži jednim od najuspjelijih i najvažnijih filmova svih vremena. Izuzetno inteligentna drama s prizvukom satire neosporno je remek-djelo, pedantno sročeni komad staromodnog, sofisticiranog i glamuroznog Hollywooda, ostvarenje koje obiluje slikovitim karakterima, iskričavim dijalozima, duhovitim replikama i subverzivnim detaljima o prijetvornosti i licemjerju u njujorškim kazališnim krugovima, te uz maestralnu Mankiewiczevu režiju, dojmljivu fotografiju oskarovca Miltona R. Krasnera i glazbu deveterostrukog oskarovca Alfreda Newmana nudi i fantastične glumačke interpretacije. (divan.fyi)
   Mankiewicz je do vrhunca doveo i umijeće uobličavanja duhovitih, ironičnih dijaloga koji filmu daju ugođaj sofisticirane komedije i u cjelini određuju mizanscenu. (Bruno Kragić / HFL)

https://www.imdb.com/title/tt0042192/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 11.03.

MINARI

Minari, 2020.
19:30 sati



Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 12.03.

MINARI

Minari, 2020.
17:00 sati



Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

FOTOGRAFIJA

Photograph, 2019.
19:30 sati



Photograph, 2019. Ritesh Batra, 109 min. IND/DE
Scenarij:
Ritesh Batra
Uloge: Nawazuddin Siddiqui, Sanya Malhotra, Sachin Khedekar
   Dobitnik Zlatnih kolica za film „Pogrešna dostava“ na ZFF-u 2013., redatelj Ritesh Batra u svom šarmantnom novom filmu inspiraciju crpi iz bolivudskih mjuzikla i Shakespeareovih komedija kako bi ponudio malo drukčiju priču o ljubavi u kontradiktornom svijetu urbane Indije.
   Siromašni ulični fotograf Rafi slika turiste u Mumbaiju kako bi pomogao baki otkupiti njihovu staru obiteljsku kuću. Ali baku more druge brige, Rafi još nema ženu. Kako bi je umirio, on nagovori neznanku s jedne od fotografija da pred bakom glumi njegovu zaručnicu. Dok granica između zamišljenih i pravih emocija postaje sve mutnija, njihova fiktivna veza susreće se sa sasvim stvarnim klasnim i društvenim preprekama.
   Film je svjetsku premijeru imao na prestižnom Sundance Film Festivalu, a na Berlinaleu je prikazan u sklopu programa Special Gala.
   Batra priču koja zvuči umorno pretvara u lijep film s tonom nježne tuge. (Caryn James / Hollywood Reporter)
   Svojim tempom film donosi strpljivom gledatelju bogate nagrade, a završetak izgleda poput povratka staromodnim romansama s velikih ekrana iz prošlosti. (Fionnuala Halligan / Screen International)
   Film je toliko tih i na nekim dijelovima tako miran da ćete postati nestrpljivi. Ali, njegova će vam nježnost ostati. (Anupama Chopra / Film Companion)

https://www.imdb.com/title/tt7778680/?ref_=nv_sr_srsg_5

SUBOTA / 13.03.

DJEVOJKA KOJA OBEĆAVA

Promising Young Woman, 2020.
17:00 sati



Promising Young Woman, 2020. Emerald Fennell, 113 min. US
Scenarij:
Emerald Fennell
Uloge: Carey Mulligan, Laverne Cox, Bo Burnham, Alison Brie, Connie Britton, Jennifer Coolidge
   Redateljica i scenaristica Emerald Fennel (Killing Eve) u svom debiju na velika platna donosi novi, zanimljivi pogled na osvetu.
   Za Cassie svi tvrde da je obećavajuća mlada djevojka… dok joj strašan događaj ne usmjeri život na totalno drugačiji put. No ništa na prvi pogled nije onako kako izgleda. Ona je pametna, lukava, neustrašiva i živi dvostruki život. Po danu radi kao konobarica u lokalnom kafiću a po noći izlazi i traži osvetu. Neočekivani susret će omogućiti Cassie da ispravi sve nepravde iz svoje prošlosti.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Promising Young Woman“ ima 91% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8/10. Konsenzus kritike glasi: "Hrabar provokativan triler i vrhunac karijere za Carey Mulligan.“
   Carey Mulligan nudi eksplozivnu izvedbu koja bi je trebala učiniti vodećom u utrci za Oscara za najbolju glumicu. (Peter Travers/ABC News)
  Pametna, provokativna crna komedija - film o osveti s nevjerojatno snažnom, duboko slojevitom izvedbom Carey Mulligan u ulozi Cassie ...“(Richard Roeper/ Chicago Sun-Times)

https://www.imdb.com/title/tt9620292/?ref_=nv_sr_srsg_0

MINARI

Minari, 2020.
19:30 sati



Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 16.03.

INCIDENT (NOĆ DIVLJAKA)

The Incident, 1967.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
The Incident, 1967. Larry Peerce, 107 min. US
Scenarij:
Nicholas E. Baehr
Uloge: Victor Arnold, Robert Bannard, Beau Bridges, Ruby Dee, Robert Fields, Jack Gilford, Mike Kellin, Ed McMahon, Gary Merrill, Donna Mills, Tony Musante, Brock Peters, Thelma Ritter, Martin Sheen, Jan Sterling, Diana Van der Vlis
   Priča o dva mlada huligana koji u njujorškoj podzemnoj željeznici teroriziraju noćne putnike. Slučajne žrtve više su okupirane vlastitim problemima nego željom pomoći jedni drugima, moleći se da oni neće biti sljedeći.
   Nastao po scenariju Nicholasa E. Baehra, ‘The Incident’ je svijetu predstavio Martina Sheena i Tonyja Musantea u ulozi dvojice psihopata koji pljačkaju i maltretiraju po noćnom New Yorku, s posebnim pikom na ekipicu koja se kući vraća podzemnom željeznicom. Fascinantno je gledati psihološki triler čije žešće i krvavije odjeke možemo vidjeti u svemu od ‘Last House On The Left’ preko ‘Straw Dogs’ i ‘Late Night Trains’ do ‘Death Wish’ – Larry Peerce je ni kriv ni dužan režirao jedan od izvora inspiracije za cijeli val razuzdane filmske eksploatacije. S jednom ‘malom’ razlikom u pristupu – ono što je u većini eksploatacijskih naslova tek uvod, ovdje je dobar dio mesa; čak četrdesetak minuta otpada na upoznavanje likova, što polovinu filma čini dramom, a polovinu sadističkim tripom u komornom teatru jednog vagona podzemne željeznice, ujedno i sočnom, inteligentnom studijom ljudskog karaktera, apatije, grupne psihologije i sebičnog kukavičluka. ...za 1967., ovo niskobudžetno djelce se i više nego impresivno drži i danas; sve od intenzivne atmosfere preko efektnog offscreen nasilja do predivne crno-bijele fotografije. (Velimir / zuti-titl.com)
   Riječi prljavo i mračno su postale kliše kojim se koriste mladi i moderni zaljubljenici filma opisujući malo mračnije palete boja u fotografiji. Ali ne postoje porikladniji pridjevi da bi se opisao “The Incident”, surova i teška priča koja je obilježila nezavisno američko stvaralaštvo. Od redatelja Larryja Peercea, koji kasnije nije napravio ništa vrijedno pomena, stiže priča u kojoj uloge ostvaruju mladi Martin Sheen i Tony Musante. Kao dvojica siledžija, oni pljačkaju, tuku i napadaju njujorčane, a jedne sudbonosne večeri, put ih navede u metro gdje teroriziraju putnike zabave radi. Nakon prvog čina, gdje su svi putnici predstavljeni u kratkim ali upečatljivim scenama, ostatak narative se odvija isključivo u metrou, klaustrofobičnom očaju urbanog nemorala i opstanka pred licem nepravde. Sa snažnom i odličnom crno-bijelom fotografijom, “The Incident” bi trebao imati mnogo više priznanja, kao esencijalni proto-novi Hollywood val koji je preuzeo ‘70-e. (bosonoga.com)
   "Incident" je film strukturiran na teoriji klasičnih filmskih arhetipova. Prema generalnoj orijentaciji pripada pokušajima /u teatru i na filmu/ da se o zlu kao proizvodu dehumanizirane civilizacije progovori izravno, izazovno, bez metaforičnosti i skrivene simbolike. Toj okrutnosti, nasilju u najelementarnijem smislu, suprotstaviti se može jedino individuum neinficiran zlom megalopolisa, čovjek iz dalekog, pastoralnog kraja, "s one strane svijeta.“ Baš kao u klasičnoj fordovskoj dramaturgiji /Poštanska kočija/, okupljaju se likovi "Incidenta", dolaze ljudi s raznih strana, iz svojih privatnih, malih svjetova, sa svojim svakodnevnim brigama i radostima, i ulaze - u metro - koji će ih odvesti u avanturu. Među obične ljude, likove koji se međusobno ne poznaju, uvlači se strah, nemoć i netrpeljivost, tenzija što progresivno raste do točke usijanja. I nasilnik i ugrožni upućeni su i osuđeni jedni na druge; nema mogućnosti vanjske interakcije i razrješenja situacije. Nema Peckinpahovih rješenja deus ex machina, ali ni Fordove tragične sentimentalnosti. Presudit će, na kraju, stranac, filmski arhetip iz klasičnog westerna, koji dolazi u pravom trenutku da bi kaznio zlo i nagradio dobro. Peerce je konzekventnim gradiranjem dramske tenzije, izvrsnom izbalansiranošću glavnih i sporednih likova "vjernim" dijaloškim pasažima i inzistiranjem na osnovnoj emociji /strah/ stvorio film čvrste i zatvorene cjeline. (Svemir Pavić)

https://www.imdb.com/title/tt0061814/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SRIJEDA / 17.03.

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 18.03.

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 36 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 19.03.

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
17:00 sati



Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 36 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

NE ZABORAVI DISATI

Ne pozabi dihati, 2019.
19:30 sati



Ne pozabi dihati, 2019. Martin Turk, 98 min. SI/IT/HR
Scenarij:
Martin Turk, Gorazd Trusnovec
Uloge: Matija Valant, Tine Vogrin, Iva Kranjc Bagola, Nikola Đuričko, Ronja Matijevec Jerman, Miha Rodman, Nina Valič
   Tinejdžerska intimna drama o odrastanju, najbolji prošlogodišnji slovenski igrani film stiže u hrvatska kina.
   Priča je to o 15-godišnjem Klemenu u čijem životu se sve preokrene kada se njegov voljeni brat Peter (18) zaljubi u prelijepu Sonju (18). Ovaj film odrastanja progovara o krhkosti tinejdžerskog doba, ljubomori, erotici i neizbjezˇnom procesu prihvac´anja cˇinjenice da se svijet mijenja, a zˇivot ide dalje.
   Film je prošle godine na Festivalu slovenskog filma nagrađen sa čak dvije prestižne nagrade. Nagradom Vesna  za najbolji dugometražni igrani film i nagradom Vesna za najbolju fotografiju, koju je osvojio hrvatski direktor fotografije Radislav Jovanov Gonzo.
   Dugo sam imao želju snimiti film o odrastanju. Ova ideja me je godinama proganjala pa sam je pretočio u scenarij. Želio sam na odrastanje gledati iz drugačije, poetičnije perspektive, nego što smo navikli to u filmovima za mlade. Vjerujem da će film biti izazovan mladoj publici, a istovremeno će i starije gledatelje podsjetiti na neka vlastita intimna iskustva. (redatelj i scenarist Martin Turk)
   Svjetska premijera filma bila je prošle godine na Filmskom festivalu u Rimu u natjecateljskom programu festivalske sekcije Alice Nella Citta. Film je prikazan i u natjecateljskim programima Zagreb Film Festivala, Pula Film festivala i Festivala mediteranskog filma u Bruxellesu a zatim na festivalima u Egiptu i Indiji.
   Nakon premijere u Rimu, talijanska filmska kritičarka Silvia Fabbri napisala je u Movietraineru: “Ne zaboravi disati, treći igrani film slovenskog redatelja Martina Turka dragocjeni je filmski dragulj i jedan je od onih filmova koje će biti teško zaboraviti. Turkov sofisticirani pogled, dirljiva i senzualna glazba Tehe Tearda i prekrasna fotografija Radislava Jovanova Gonza u melankoličnom su plesu, koji prikazuje Klemena i njegove suputnike koji kao da ne percipiraju Klemenovu tešku tjeskobu izazvanu novim iskustvima."
https://www.imdb.com/title/tt8644024/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 20.03.

OTAC

Otac, 2020.
17:00 sati



Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 36 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 23.03.

SEDMI PEČAT

Det sjunde inseglet, 1957.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Det sjunde inseglet, 1957. Ingmar Bergman, 96 min. SE
Scenarij:
Ingmar Bergman
Uloge: Max von Sydow, Gunnar Björnstrand, Bengt Ekerot
   U Švedsku kojom hara kuga sredinom 12. stoljeća nakon desetogodišnjeg sudjelovanja u križarskom pohodu vraćaju se vitez Antonius Block i njegov štitonoša Jöns. Jednog dana, dok Jöns izmoren leži na plaži, Antonius će shvatiti da je Smrt došla po njega. Želeći dobiti na vremenu i živ se vratiti kući, Antonius predloži Smrti da odigraju partiju šaha, ulog u kojoj je s jedne strane njegov život, a s druge odgovori na egzistencijalna pitanja koja ga muče, a koje će mu Smrt dati u slučaju njegove pobjede. Tijekom sljedećih nekoliko dana, dok sa Smrću bude igrao šah, Antonius će s njom putovati zemljom te pokušavati dokučiti postojanje Boga i smisao vlastitog života. Kao čovjek uzdrmane vjere, koju dodatno potkopavaju zbivanja u okolini i Jönsov cinizam, Antonius će shvatiti svu ispraznost ljudskog života te poželjeti prije smrti učiniti jedno plemenito i nesebično djelo.
   Mudri i dalekovidni ljudi srednjeg vijeka običavali su provesti noć u mrtvačkom sanduku s ciljem da nikad ne zaborave krajnju vrijednost svakog trenutka i nestalnu prirodu samog života. To je poput lubanje koja se drži na stolu. Što se tiče umjetnosti vjerujem da postoje dva tipa umjetnika. Jedan snima "kamerom" da bi nas obavijestio o aspektima realnosti, korupcije, nepravde, sloma društva. Drugi je fasciniran unutarnjim životom ljudi. On ulazi u njih,a zatim izlazi vani s onim što je otkrio u unutrašnjosti bića. Oba mi izgledaju potrebni ukoliko umjetnici uopće mogu biti potrebni. Na starim freskama koje sam viđao posjećujući seoske crkve sa svojim ocem ponekad se vidi Smrt kao igra šah s Križarom. Motiv sam upotrijebio kao centralnu scenu filma „Sedmi pečat“, jer on sadrži izvjesnu količinu nade.Teoretski je moguće da križar pobjedi. (Ingmar Bergman)
   Umjetnost je beznačajna za najveći dio čovječanstva i održala se na životu, kao i religija, iz sentimentalnih razloga, kao konvencionalna pristojnost. Zbog svega toga potpuno mi je svejedno koliko ljudi gleda moje filmove. Pravio sam ih da služe kao stol iii stolica, a ako nekome znače nešto više od stola ili stolice to nije moja stvar. (Ingmar Bergman)

https://www.imdb.com/title/tt0050976/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 24.03.

DJEVOJKA KOJA OBEĆAVA

Promising Young Woman, 2020.
19:30 sati



Promising Young Woman, 2020. Emerald Fennell, 113 min. US
Scenarij:
Emerald Fennell
Uloge: Carey Mulligan, Laverne Cox, Bo Burnham, Alison Brie, Connie Britton, Jennifer Coolidge
   Redateljica i scenaristica Emerald Fennel (Killing Eve) u svom debiju na velika platna donosi novi, zanimljivi pogled na osvetu.
   Za Cassie svi tvrde da je obećavajuća mlada djevojka… dok joj strašan događaj ne usmjeri život na totalno drugačiji put. No ništa na prvi pogled nije onako kako izgleda. Ona je pametna, lukava, neustrašiva i živi dvostruki život. Po danu radi kao konobarica u lokalnom kafiću a po noći izlazi i traži osvetu. Neočekivani susret će omogućiti Cassie da ispravi sve nepravde iz svoje prošlosti.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Promising Young Woman“ ima 91% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8/10. Konsenzus kritike glasi: "Hrabar provokativan triler i vrhunac karijere za Carey Mulligan.“
   Carey Mulligan nudi eksplozivnu izvedbu koja bi je trebala učiniti vodećom u utrci za Oscara za najbolju glumicu. (Peter Travers/ABC News)
  Pametna, provokativna crna komedija - film o osveti s nevjerojatno snažnom, duboko slojevitom izvedbom Carey Mulligan u ulozi Cassie ...“(Richard Roeper/ Chicago Sun-Times)

https://www.imdb.com/title/tt9620292/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 25.03.

ARKTIK – INSTITUT ZA BUDUĆNOST

Voštana figura, 2019.; Disanje kvarta, 2020.
19:30 sati



   Projekt Umjetnost dostupna svima?
   Ideja je bila da nemamo fiksnu cijenu ulaznice već da svatko od gledatelja, prema svom životnom standardu, ali i zadovoljstvu odgledanim filmom, donira za cijenu ulaznice onoliko koliko može/želi. Na taj način omogućujemo gledatelju stvarnu i neposrednu ulogu pri stvaranju, prikazivanju i daljnjoj distribuciji multimedijalnog eksperimentalnog i aktivističkog umjetničkog izričaja. Nije riječ o klasičnom tipu donacije, "daj što daš" već projekt ima malo širi značaj,  a ulaznica se, po želji, plaća nakon odgledane predstave odnosno filma. Naše nam iskustvo pokazuje da na taj način ljudi puno bolje reagiraju i da često prihod bude veći od onog koji bi bio s fiksnom cijenom ulaznice. (umjetnička organizacija Arktik)
   Oba filma koja će se prikazati nastala su u produkciji ARKTIK – Instituta za budućnost, organizacije čiji je cilj dati prostora u umjetnosti onim temama i grupama koje se premalo čuje.

https://www.arktik.eu/

VOŠTANA FIGURA, 2019. Lidija Špegar,  19 min. HR
   Riječ je o kratkometražnom dokumentarnom filmu snimanog u New Yorku u ljeto 2017. za vrijeme putovanja multidisciplinarne umjetnice Vesne Mačković. Umjetnica je na raznim javnim njujorškim lokacijama izvodila niz performansa - pozirajući kao „Voštana figura hrvatske umjetnice u New Yorku" te izazivala reakcije polaznika. Film je u prosincu 2019. imao je svoju premijeru u MSU, Zagreb što je ujedno bila i jedina njegova projekcija.

DISANJE KVARTA, 2020. Sven Copony, 66 min. HR
   Film prati tijek istoimenog kazališnog projekta održanog prošle godine u Novom Zagrebu, povodom Dana Zapruđa. Glavne poruke i teme filma jačanje su kvartovskog zajedništva u kriznim vremenima, ali i osvještavanje našeg odnosa prema prostoru u kojem živimo, posebno potaknuti potresom i poplavom koje su, uz karantenu uslijed pandemije, zahvatile i potresle naše sugrađane.

PETAK / 26.03.

MINARI

Minari, 2020.
17:00 sati



Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

OTAC

Otac, 2020.
19:30 sati



Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 27.03.

IZVRNUTO OBRNUTO

Inside Out, 2015.
17:00 sati



(SUVREMENI) DISNEYEV KLASIK
Inside Out, 2015. Pete Docter, 95 min. US
Scenarij:
Pete Docter, Meg LeFauve, Josh Cooley
   Animirani film koji nas vodi na najneobičnija mjesta unutar uma koja možete zamisliti. Svima je poznato da je odrastanje jedno teško putovanje pa tako i za Rajku, djevojčicu koja se s obitelji preselila u San Francisco gdje njezin otac započinje novi posao. Kao i svi mi, Rajka je vođena svojim emocijama, a to su Sreća, Strah, Tuga, Ljutnja i Gadljivost. Rajkine emocije žive u stožeru, kontrolnom centru njezinog uma odakle je svakodnevno savjetuju. Iako Rajka i njezine emocije pokušavaju održati stvari pozitivnima, balansiranje novog grada, škole i kuće nije baš jednostavno.
   Prilično su me razljutila vremena predstava u kinu (najkasnija je u 19:10) i nije mi jasno kako nije prepoznat potencijal ovog predivnog filma. Očito neki ljudi žive u potpunoj zabludi vjerujući kako animirane filmove gledaju samo djeca. No, nakon što sam se udobno smjestio u kinu, mojem početnom nezadovoljstvu je došao kraj i počela je magija koja me vrlo brzo uvukla u jedan potpun nov, predivan svijet animacije. (Marko Kamenar / http://movielandgroup.blogspot.com)
   Želite s djecom razgovarati o osjećajima? Zajedno pogledajte ovaj film. (Ana Markotić, www.medijskapismenost.hr)

https://www.imdb.com/title/tt2096673/?ref_=nv_sr_srsg_0

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 36 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 30.03.

ŽDRALOVI LETE

Letyat zhuravli, 1957.
19:30 sati



50 GODINA KINOTEKE
Letyat zhuravli, 1957. Mikhail Kalatozov, 95 min. SSSR/RU
Scenarij:
Viktor Rozov
Uloge: Tatana Samojlova, Aleksej Batalov, Vasilij Merkurev
   Radnja se događa za vrijeme Drugog svjetskog rata i prikazuje kako se taj sukob kroz ljudske gubitke i traume odražava na civilno stanovništvo u pozadini. Protagonistica je djevojka Veronika čiji se momak na samom početku rata kao dobrovoljac prijavio u Crvenu armiju i poginuo, a ona se, ne znajući da je poginuo, sticajem okolnosti udala za muzičara koji je mitom izbjegao regrutaciju...
   „Ždralovi lete“ su snimljeni u vrijeme tzv. Hruščovljevog odmrzavanja te su izazvali senzaciju otklonom od sirove patriotske propagande koja je bila karakteristična za prikaz Drugog svjetskog rata u Staljinovoj eri. Tako je u filmu prvi put u sovjetskom filmu prikazano naličje rata, i to kroz korupciju, crnu burzu i izbjegavanje regrutacije. Usprkos teške teme, publici se film izuzetno svidio, a Samojlova je postala velika zvijezda ne samo u SSSR-u, nego i u cijelom tadašnjem Istočnom bloku. Njegov najveći uspjeh se, pak, dogodio na Kanskom festivalu gdje je 1958. godine osvojio Zlatnu palmu.
   Film je genijalan, lijepo obrađuje depresivnu tematiku rata, a da o predivnim kadrovima i ne govorim. Također bi se trebao uzeti u obzir i bitan povijesni značaj koji su „Ždralovi“ imali na rusku kinematografiju. (DrugsBunny, www.forum.hr)
   „Ždralovi lete“ stoji na izdahu jedne tmurne epohe sovjetskog filma i na početku vremena u kojemu su istinski talenti sovjetske kinematografije počinju „slobodnije izražavati“... (Rudolf Sremec)
   Bio je to početak jedne svijetle epohe, preporoda sovjetskoga filma, ali koja epoha, na žalost, nije bila dugotrajna: trajala je svega desetak godina i dala desetak velikih filmskih ostvarenja. Potrebno se sjetiti se da je u početku, nakon Oktobarske revolucije, mladi sovjetski film odigrao svjetski značajnu ulogu. Djela Eisensteina, Pudovkina i ostalih režisera ušle su u sve kinoteke svijeta. Ali zatim, u eri Staljinove diktature postaje film obična propaganda, crno-bijela šablona, bez umjetničke i kritičke slobode. Novi duh osjetio se u sovjetskoj kinematografiji šezdesetih godina, naročito Hruščovljevim shvatanjima umjetnosti, pa i filma. Čitav niz talenata stupa odjednom na pozornicu, među kojima se ističu Čuhraj, Kalatozov, Rom i ostali. Film "Ždralovi lete" odraz je tog novog optimizma. Oko njega su se vodile žučljive polemike, ali je od mlađe generacije oduševljeno pozdravljen, iako Kalatozov pripada starijoj filmskoj generaciji. Već dugo u sovjetskoj kinematografiji nije moglo nešto tako iskreno i tako otvoreno. Humanizam ponovno postaje glavni činilac i glavna vrijednost djela. Scenarij koji je beznadno dugo ležao u ladicama bez odobrenja da se  snimi otkrio je malog svakodnevnog čovjeka koji je heroj baš svojim običnim i nespekulativnim junaštvima. On dokazuje da i u velikim danima domovinskog rata ima mjesta za intimne doživljaje i jubavi. Odlična gluma Tatjane Samojlove pomoglo je režiseru da ostvari ovaj nezaboravni film, a jednako i  snimatelj S. Urusevski. (Vedran Gligo)

https://www.imdb.com/title/tt0050634/?ref_=nm_knf_t1

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

S obzirom na epidemiološku situaciju broj mjesta u Kinoteci je smanjen. Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) koja radi svaki dan od 17:00 sati (osim nedjelje).

Cijena ulaznica: 20,00 kn
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica (8 besplatnih projekcija, 50% popusta na ulaznice):
- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, nezaposleni, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA