PROGRAM KINOTEKE Siječanj 2017.

UTORAK / 03.01.

HAJDUČKA VREMENA

Hajdučka vremena, 1977.
17:00 sati



1977. Vladimir Tadej, 90 min.HR
Scenarij: Branko Ćopić, Arsen Diklić, Vlastimir Radovanović, Vladimir Tadej
Uloge: Boris Dvornik, Ružica Sokić, Danilo Stojković, Slavko Simić, Nikola Simić, Mate Ergović, ?uro Utješanović, Olivera Marković, Ramiz Paši, Mile Rupčić, Dino Dvornik
   Dvadesetih godina prošlog stoljeća, u malom bosanskom selu podno Grmeča, započinje školska godina. Za dječake Baju i Iketu to je kraj bezbrižnog djetinjstva i slušanja djedovih priča o hajdučkim podvizima. Prvi dan u školi, međutim, ne započinje strašno, pogotovo što se između Baje i Veje, pridošlice iz Like, razvije simpatija. Dan pokvari dugački dječak Joja, pa Baju i Iketa moraju uzeti u zaštitu njihovi rođaci, sedmoro braće Rašeta. Još veću nevolju stvaraju žandari, uzimajući hranu i stoku od seljaka koji zbog slabog uroda nisu mogli platiti porez. Stižu hajduci, plijen od žandara vrate seljacima i vrate se u brda, a zajedno s njima nestala su i braća Rašeta. Žandarima stiže pojačanje i za hajducima se organizira potjera. Baja i Iketa povjeruju u Jojinu priču da su se Rašete odmetnuli u hajduke i polaze ih tražiti. Njima se pridružuje i Veja…
   Pustolovno-dječji film, kvalitativno pristojan izdanak žanra kojeg je u hrvatskoj kinematografiji pedesetih godina začeo Branko Bauer filmovima „Sinji galeb“ i „Milioni na otoku“, s tim da je specifičnost „Hajdučkih vremena“ smještaj radnje u prošlost, čime film zadobiva i elemente povijesnog žanra... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0180729/?ref_=fn_al_tt_1

GLASNIJE OD BOMBI

Louder Than Bombs, 2015.
20:00 sati



Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij:
Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
   Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
   U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
   Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
   Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
   Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
   Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
   Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
   Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

SRIJEDA / 04.01.

VLAK U SNIJEGU

Vlak u snijegu, 1976.
17:00 sati



1976. Mate Relja, 85 min. HR
Scenarij:
Mate Relja prema istoimenom romanu Mate Lovraka
Uloge: Slavko Štimac, Željko Malčić, Gordana Inkret, Edo Peročević, Ratko Buljan, Antun Nalis, Branko Matić, Vlado Bačić, Vojkan Pavlović
   Na Jabukovcu u Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban, Draga i Pero. Učenike te seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad. Tamo su, u tiskari zahvalili na besplatnom putu u Zagreb pjesmom, a naposljetku su otišli u zoološki vrt. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, željezničari oslobađaju vlak.   
   Roman „Vlak u snijegu“ (prvotno naslovljen kao Djeca velikog sela), napisao je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Nadahnut stvarnim događajima, roman je strukturiran u obliku pitke, djeci bliske proze koja se odlikuje jednostavnom, a dinamičnom fabulom, oblikovanom u stilu pustolovnog zapleta...
   Film je sniman između 1973. i 1976. Premijerno je prikazan u Bjelovaru 1976. godine. Iste godine prikazan je na Šibenskom dječjem festivalu i na Filmskom festivalu u Puli, gdje je osvojio nagradu publike "Jelen" kao prvi film za djecu koji je osvojio tu nagradu.
http://www.imdb.com/title/tt0076893/?ref_=fn_al_tt_1

KOMUNA

Kollektivet / The Commune, 2016.
20:00 sati



Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij:
Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
   Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa...  U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
   Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...

   Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto  što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 05.01.

DRUŽBA PERE KVRŽICE

Družba Pere Kvržice, 1970.
17:00 sati



1970. Vladimir Tadej, 96 min. HR
Scenarij: Vladimir Tadej po romanu Mate Lovraka
Uloge: Mladen Vasary, Predrag Vukovic, Berislav Kokot, Adem Ćejvan, Boris Dvornik, Inge Appelt, Antun Nalis, Boris Vujović, Antun Vrdoljak
   Grupa dječaka u malom mjestu obnavlja razrušeni stari mlin. Ipak, postoje i oni kojima njihov plan nikako ne odgovara… Već godinama seoska vodenica nije u pogonu, a središnji je problem mnogih seljaka. Oni za svoje potrebe moraju koristiti parni mlin što je u interesu vlasnika mlina. Seoski dječaci, na čelu s Perom, osnivaju Družbu i zadatak im je svoje slobodno vrijeme provesti obnavljajući vodenicu. Na tom putu očekuje ih niz pustolovina, pa čak i opasnost. Pero, Medo, Šilo i Milo Dijete četvorica su članova Družbe, ali i vrijedni dječaci. Ne boje se nikakvog fizičkog posla, a i znaju čuvati mnoge tajne. Njihova tajnovitost i pustolovni duh ovaj film će pretvoriti u niz uzbudljivih akcija.
   Dječji filmski klasik zabavan je i svevremen film o prijateljstvu i snazi zajedništva pa je podjednako zanimljiv i mlađim i starijim generacijama.
http://www.imdb.com/title/tt0065666/?ref_=fn_al_nm_1a

GLASNIJE OD BOMBI

Louder Than Bombs, 2015.
20:00 sati



Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij:
Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
   Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
   U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
   Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
   Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
   Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
   Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
   Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
   Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

SUBOTA / 07.01.

MALI PRINC

The Little Prince, 2015.
11:00 sati



The Little Prince, 2015. Mark Osborne, 108 min. UK/J

DOBRI DINOSAUR

The Good Dinosaur, 2015.
17:00 sati



The Good Dinosaur, 2015. Peter Sohn, 97 min. SAD

NEDJELJA / 08.01.

UPS! NOA JE OTIŠAO

Ooops! Noah is Gone, 2014.
11:00 sati



Ooops! Noah is Gone, 2014. Toby Genkel, 83 min. DE

UTORAK / 10.01.

SINJI GALEB

Sinji galeb, 1953.
17:00 sati



1953. Branko Bauer, 92 min. HR
Scenarij:
Josip Barković, Branko Bauer (prema romanu „Bratovščina Sinjeg galeba“ Tone Seliškara)
Uloge: Suad Rizvanbegović, Tihomir Polanec, Darko Slivnjak, Boris Ivančić, Radovan Vučković, Anica Pozojević, Pavao Saćer, Antun Nalis, Viktor Bek, Nela Eržišnik
   Dječak Ive s prijateljima se otisne na more, kako bi otplatio dugove u koje mu je zapao otac. Svoju brodicu nazovu Sinji galeb, a nakon nekog vremena padnu u oči pomorskim kriminalcima predvođenima Lorencom...
   U debitantskom ostvarenju Sinji galeb, Branko Bauer snažno je navjestio svoj talent. Određena ‘škripavost’ na temeljnoj zanatskoj razini (posve razumljiva u to još pionirsko doba hrvatskog i jugoslavenskog igranog dugog metra) nadoknađena je maštovitom pričom, živopisnim likovima i ekspresivnim vizualnim stilom. Prvijencem i narednim ostvarenjem „Milioni na otoku“, Bauer je demonstrirao visoku kompetenciju u žanru filmova za djecu i omladinu, kojem će se, doduše u nešto manje izravnom obliku, vratiti u završnom razdoblju svog opusa filmovima „Zimovanje u Jakobsfeldu“ i „Salaš u Malom Ritu“ (odnosno glasovitoj seriji Salaš u Malom Ritu), kao i svom posljednjem ostvarenju „Boško Buha“. Film je 1954. prikazan na festivalima djeejeg filma u Mar del Plati i Veneciji... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0170583/?ref_=fn_al_tt_1

PUT

Yol, 1982.
20:00 sati



(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Yol, 1982. Şerif Gören / Yilmaz Güney, 114 min. TU
Scenarij:
Yilmaz Güney
Uloge: Tarik Akan, Şerif Sezer, Halil Ergün, Meral Orsonhay, Necmettin Çobanoglu, Tuncay Akça, Hikmet Çelik
   Pet robijaša odlazi na kratki dopust; Seyit putuje u izolirano kurdsko selo kako bi kaznio ženu zbog nevjere, Mehmet odlazi u posjet supruzi koja ga sumnjiči za bratovo ubojstvo, Omer dolaskom u rodno selo otkriva da ga teroriziraju vojne snage, a Yusuf i Mevlut putuju u posjet mladenki, odnosno zaručnici. Postepeno uviđaju da i izvan zatvorskih zidina vlada nepravda i ugnjetavanje...
   Tipičan film najpoznatijega turskog autora Yilmaza Güneya, „Put“ je hvaljen kao oštra osuda konzervativnih društvenih struktura i turske patrijarhalne tradicije – junaci su na privremenoj slobodi, no gledatelj zajedno s njima otkriva da i izvan zatvorskih zidina vladaju nepravda i opresija. Prizori u kojima junaci putuju pustim i grubim krajolikom imaju, međutim, i autonomnu, nesimboličnu dojmljivost, za što je zaslužan i Şerif Gören – on je nadgledao snimanje prema preciznim uputama Yilmaza Güneya koji je pak nakon bijega iz turskog zatvora vodio montažu i obradu tih materijala u Švicarskoj... (enciklopedija.lzmk)
   Tijekom priprema za snimanje filma „Sirotinja“ (Zavallilar, 1975), Yilmaz Güney, turski redatelj kurdskog porijekla, biva uhapšen zbog navodnog ubojstva suca tijekom fizičkog obračuna u jednom restoranu te osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, pa je film dovršio Atif Yilmaz. Redatelja je u istanbulskom zatvoru posjetio američki redatelj Elia Kazan, koji je u tisku izjavio da Güney živi u dobrim uvjetima te da vodi filmsku kompaniju, piše memoare, romane i scenarije. Po tim su scenarijima njegovi suradnici, sljedeći njegove upute, režirali filmove s kojima je postigao svoje najveće međunarodne uspjehe. Prvi takav film bio je „Stado“ (Sürü, 1978) u režiji Zekija Öktena, panorama suvremene Turske dana kroz priču o pastiru Sirvanu koji zbog želje da bolesnoj supruzi osigura potrebnu medicinsku skrb dolazi u sukob s ocem, da bi naposljetku s njima i stadom krenuo put Ankare. I sljedeće ostvarenje, film „Neprijatelj“ (Düşman, 1979), o nezaposlenom radniku koji je primoran prihvatiti posao trovača pasa lutalica zbog čega uskoro počinje imati noćne more, režirao je Zeki Ökten. 1979., nakon što je premješten u zatvor na otok u Mramornom moru, a knjiga koju je posvetio sinu zabranjena, bježi iz zatvora u Francusku gdje radi na montaži svog najvećeg međunarodnog uspjeha, filma „Put“ (Yol, 1982), kojega je prema njegovim uputama režirao Şerif Gören. Pričom o petorici političkih zatvorenika koji za kratka dopusta kreću u posjet rodbini i prijateljima, postepeno uviđajući da život izvan zatvorskih zidina nije ništa bolji, otvoreno progovara o suvremenoj Turskoj. Zlatnu palmu za najbolji film u Cannesu podijelio je s filmom „Nestali“ (1982) Coste Gavrasa, a u Turskoj je prikazan tek 1999. godine... (filmski programi)
http://www.imdb.com/title/tt0084934/?ref_=fn_al_tt_2

SRIJEDA / 11.01.

VUK SAMOTNJAK

Vuk samotnjak, 1972.
17:00 sati



1972. Obrad Gluščević, 90 min.HR
Scenarij:
Stjepan Perović, Obrad Gluščević
Uloge: Slavko Štimac, Željko Mataija, Ivan Štimac, Boro Ivanišević, Smiljan Čičić, Smiljka Pavičić-Budak, Edo Peročević, Slavica Fila
   Njemački ovčar, zaostao iz rata, pomalo je podivljao živjeći sam u planini. To je lički kraj s vukovima koji nerijetko seljanima napadaju ovce. Dječak Ranko uspije se sprijateljiti s divljim psom kojeg, po natpisu s medaljice na ogrlici, naziva Hund. Ostali seljani međutim za Hunda misle da je vuk te organiziraju na njega hajku...
   Najčuveniji, najpopularniji i po mnogima najbolji hrvatski i jugoslavenski dječji film ikad snimljen, znameniti „Vuk samotnjak“ slojevito je ostvarenje podatno zanimljivim interpretacijskim mogućnostima, na primjer onoj o suodnosu prirodnog/divljeg i kultiviranog, ili o odnosu nekad zaraćenih strana i nasljeđu koje sa sobom u taj odnos donose. Svojim debitantskim nastupom proslavio se mali Slavko Štimac, najveća dječja zvijezda jugoslavenskog filma uopće, koji je i kasnije, u mladenačkoj dobi, ostvario niz izuzetnih uloga (Specijalno vaspitanje, Sjećaš li se Dolly Bell). Na Pulskom festivalu „Vuk samotnjak“ nagrađen je Velikom srebrnom arenom za drugi najbolji film, a dobio je i nagradu publike Jelen... (hrfilm.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0069478/?ref_=fn_al_tt_1

GLASNIJE OD BOMBI

Louder Than Bombs, 2015.
20:00 sati



Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij:
Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
   Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
   U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
   Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
   Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
   Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
   Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
   Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
   Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

ČETVRTAK / 12.01.

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
17:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

KLAN

El Clan, 2016.
20:00 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

PETAK / 13.01.

SLIKA

La Tableau, 2011.
15:00 sati



La Tableau, 2011. Jean-François Laguionie, 76 min. FR

KLAN

El Clan, 2016.
17:30 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

ELLE

Elle, 2016.
20:00 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 14.01.

ELLE

Elle, 2016.
17:30 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
20:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

UTORAK / 17.01.

KOMUNA

Kollektivet / The Commune, 2016.
17:30 sati



Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij:
Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
   Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa...  U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
   Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...

   Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto  što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

KOŠUTE

Les biches, 1968.
20:00 sati




(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Les biches, 1968. Claude Chabrol, 100 min. FR
Scenarij:
Paul Gégauff, Claude Chabrol
Uloge: Jean-Louis Trintignant, Jacqueline Sassard, Stéphane Audran, Nane Germon
  Bogata i pomalo tajnovita ljepotica Frédérique, odjevena u crno, zavodi privlačnu mladu Why, siromašnu slikaricu opsjednutu košutama. Why sve više nalikuje mentorici, no obje se zaljubljuju u proračunatog arhitekta Paula. On bira Frédérique, pa je psihički labilna slikarica spremna na drastične poteze...
   Film "Košute" označio je nov uspon u Chabrolovoj karijeri. Naime, radi se o vrlo uspjelom i provokativnom filmu za što su, osim redatelja, zaslužni njegov stalni scenarist Paul Gégauf i redateljevi omiljeni glumci, osobito Stéphane Audran. Film prikazuje nesvakidašnji ljubavni odnos koji je na prvi pogled neupitno homoseksualan, no on isključivo koristi redateljevom otkrivanju licemjerja i ispraznosti francuskog buržoaskog društva koje se zapravo cijelo vrijeme "dosađuje". Osim redateljeve preokupacije društvom, ovaj film na sjajan način ponire u duševni život fatalističkih, čak morbidnih likova sklonih prepuštanjima i opsesivnoj ljubomori. Atmosfera nelagode je, osim pomno razrađenim dijalozima, ostvarena i neočekivanim pokretima kamere te začudnim glazbenim naglascima. Mnogi su, uglavnom francuski, kritičari komentirali ideološko viđenje priče po kojoj marksistički intelektualci iskorištavaju pripadnike visokoga društva, dok ga siromašni (koje zastupa Jacqueline Sassard) prihvaćaju i neminovno su njegove žrtve. Za ovu ulogu Stéphane Audran osvojila je Srebrnog medvjeda na berlinskom festivalu 1968. godine.
http://www.imdb.com/title/tt0062728/?ref_=nv_sr_1

SRIJEDA / 18.01.

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
17:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

KLAN

El Clan, 2016.
20:00 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

ČETVRTAK / 19.01.

GLASNIJE OD BOMBI

Louder Than Bombs, 2015.
17:30 sati



Louder Than Bombs, 2015. Joachim Trier, 109 min. NO/DK/FR/USA
Scenarij:
Joachim Trier i Eskil Vogt
Uloge: Gabriel Byrne, Isabelle Huppert, Jesse Eisenberg, Devin Druid
   Skorašnja izložba proslavljene fotografkinje Isabelle Reed, tri godine nakon njene prerane smrti, razlog je povratka njenog starijeg sina Jonaha u obiteljsku kuću gdje će provesti više vremena s ocem Geneom i povučenim mlađim bratom Conradom, no što je to činio posljednjih godina. Dok su sva trojica zajedno pod istim krovom, Gene se očajnički pokušava povezati sa svojim sinovima, ali se muči da pomiri njihove osjećaje spram žene koje se svatko prisjeća na drukčiji način...
   U središtu ovog filma je tragedija, pogibija supruge i majke, i ona utječe na sve koji su bili intimni povezani s njom. Sva tuga i patnja je subjektivna. Ne možete se uživjeti u bol druge osobe. Svaka osoba za sebe mora naći način kako će se nositi s patnjom i boli zbog gubitka voljene osobe... (Gabriel Byrne)
   Cannes Film Festival 2015. Nominated / Palme d'Or
   Film Club's The Lost Weekend 2016. Best Ensemble Cast
   Trondheim Filmfestival 2016. Best Director, Best Original Screenplay, Best Cinematography
   Nordic Council 2016. Nordic Council's Film Prize
   Norwegian International Film Festival 2015. Film Critics Award - Honorable Mention
   Stockholm Film Festival 2015. Bronze Horse / Best Film
http://www.imdb.com/title/tt2217859/

ELLE

Elle, 2016.
20:00 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 20.01.

ELLE

Elle, 2016.
17:30 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
20:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

SUBOTA / 21.01.

ELLE

Elle, 2016.
17:30 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

KLAN

El Clan, 2016.
20:00 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

UTORAK / 24.01.

BLAGO

Comoara, 2015.
17:30 sati



Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij:
Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
   33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
   Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
   Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
   Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
   Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
   Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
   International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
   Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

CRNE PTICE

Črne ptice, 1967.
20:00 sati



(EVROPSKI) FILMSKI KLUB UTORKOM
Črne ptice, 1967. Eduard Galić, 92 min. HR
Scenarij:
Grgo Gamulin
Uloge: Voja Mirić, Fabijan Šovagović, Ivan Šubić, Vanja Drach, Ivo Serdar, Rade Šerbedžija, Relja Bašić
   Pred kraj Drugog svjetskog rata ustaški upravitelji zatvora, suočeni s partizanskom ofenzivom, namjeravaju likvidirati partizanske zatvorenike. Zatvorenici počnu planirati bijeg…
   Desetljećima zaboravljene „Crne ptice“ jedini je dugometražni igrani kinofilm Eduarda Galića - nastao je na marginama nezavisne filmske produkcije, kao film na hrvatskom jeziku u slovenskoj proizvodnji. Gledajući danas „Crne ptice“, prije svega vidimo film koji se sasvim uklapa u procvat modernističkih i autorskih poetika u jugoslavenskom novom filmu druge polovice 1960-ih, u svim rasponima od naturalizma crnog talasa do ekspresionizma slovenske črne serije, preko hrvatskoga diskretnog modernizma kao međuzone. Premda lokalna publika lako prepoznaje izvanfilmske reference, sam filmski svijet što ga gledamo na ekranu apstrahiran je, ritualiziran i formaliziran, u svojevrsnoj korelaciji ultimativnog zločina – Holokausta – koji prikazuje. Tako je Galić ostvario možda najbolji debi hrvatske kinematografije, s jedne strane klasični film bijega, s druge strane poetski film stanja, s treće strane zastrašujuća meditacija o ratnom zločinu, pri čemu bestjelesno oko što lebdi nad svijetom filma kao da priziva sve poznate teorijske rasprave o ne/prikazivosti Holokausta i etičnosti filmske slike. (Tomislav Šakić)
   Dragulj ‘Crne ptice’ zaživjele su 43 godine nakon što su snimljene. Šerbedžija je u njima odigrao prvu veliku filmsku ulogu, a Šovagović zvuči upravo proročanski.. (Nenad Polimac, Jutarnji List)

http://www.imdb.com/title/tt0061530/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/crne-ptice-nepoznati-film-ede-galica-o-ustasama-senzacija-na-sff-u/2308196/
http://www.archive.subversivefestival.com/subff2010/index_direkt_det.php?tekst_id=218&menu_id=35&sm_id=37&sd_id=80&spd=1

SRIJEDA / 25.01.

KLAN

El Clan, 2016.
17:30 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

BLAGO

Comoara, 2015.
20:00 sati



Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij:
Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
   33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
   Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
   Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
   Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
   Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
   Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
   International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
   Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

ČETVRTAK / 26.01.

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
17:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

KOMUNA

Kollektivet / The Commune, 2016.
20:00 sati



Kollektivet / The Commune, 2016. Thomas Vinterberg,111 min. DK/S/NL
Scenarij:
Tobias Lindholm, Thomas Vinterberg
Uloge: Ulrich Thomsen, Fares Fares, Trine Dyrholm
   Akademski par, Erik i Ana, i njihova kći Freja, useljavaju u naslijeđenu kuću u predgrađu Helerupa...  U početku je Erikova ideja da se kuća proda jer je ne može održavati, ali Anna dolazi na ideju da bi bilo bolje umjesto toga pozvati ljude i osnovati komunu, što bi održavanje učinilo podnošljivijim, a usput bi malo začinilo njihov stabilni, ali pomalo ohlađeni i ustajali odnos. Erik nije oduševljen idejom ali..
   Fokusirajući se na malu obitelj, film nas poziva u san jedne prave zajednice. Vidjet ćemo kućne sastanke, večere i zabave. Tu je prijateljstvo, ljubav, obitelj i prava zajednica pod jednim krovom. Međutim, kada se Erikova ljubavnica useli, sve se mijenja...

   Vinterberg se komunom kao takvom bavi vrlo malo i diskretno, uglavnom kreirajući začudnu, ali sentimentalnu i toplu atmosferu koristeći prigušeno osvjetljenje i glazbenu podlogu domaćih i stranih hitova iz tog perioda. Neki od pod-zapleta su melodramatični, neki simpatični, ali često banalni, a odnosi između mnoštva sporednih likova su samo skicirani, bez nekakve dubine. Upadljivo je odsustvo rasprave o dinamici moći u jednoj takvoj neformalnoj zajednici, nešto  što se nameće kao tema kada su ovakvi filmovi u pitanju. Film se, više nego komunom, bavi posljedicama takvog života na njene osnivače. Zajednički imenitelj je strah od starenja i kod Erika i kod Anne. Ona ga je iz straha od starenja ubijedila da pokrenu komunu, on je iz straha od starenja i gubitka moći u vlastitoj kući našao drugu, mlađu žensku. Ona je iz ideala i straha od gubitka pokušala takvo stanje prihvatiti, ali on je sad suočen sa svom silom strahova od gubitka, pa sjedi na dvije stolice. Komuna postaje bojno polje na kojem se prelamaju najrazličitiji interesi, prije svega njih dvoje, odnosno troje u ljubavnom trokutu, ali i ostalih ukućana koji su se navikli na financijski vrlo ugodan život u zajednici... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Berlin International Film Festival 2016. Najbolja glumica
http://www.imdb.com/title/tt3082854/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 27.01.

BLAGO

Comoara, 2015.
17:30 sati



Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij:
Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
   33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
   Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
   Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
   Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
   Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
   Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
   International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
   Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

KLAN

El Clan, 2016.
20:00 sati



El Clan, 2016. Pablo Trapero, 98 min. ARG/E
Scenarij:
Pablo Trapero
Uloge: Guillermo Francella, Peter Lanzani, Lili Popovich, Antonia Bengoechea, Gastón Cocchiarale, Stefanía Koessl
   Najgledaniji argentinski film svih vremena donosi istinitu priču o obitelji Puccio iz kvarta San Isidro u Buenos Airesu koja je ranih 80-tih godina zgrtala novac otmicama i otkupninama bogatih sugrađana, najčešće njihovih sinova, kćeri ili majki...
   Radi se o holivudski raskošnom filmu, svojevrsnoj provokativnoj sagi koja se provlači kroz 10 godina povijesti ove obitelji a uz to je bogata motivima posljednjih godina argentinske vojne diktature i ranih dana povratka u demokraciju. Puccio je naizgled sasvim obična, normalna te u društvu poštovana obitelj. Otac vodi dućan, majka Epifania radi kao učiteljica, a stariji sin Alejandro uspješna je ragbijaška zvijezda i pripadnik nacionalnog tima s vlastitim biznisom prodaje opreme za surfanje. Ipak, tajna koju skrivaju dokazuje da stvarnost često nadilazi svaku fikciju...
   To je priča koja me neobično dirnula. Kad sam je prvi put čuo, imao sam četrnaest godina. Priča se razvijala tijekom mnogo godina i vijesti o tome što se dešavalo u toj kući dolazile su postupno. Kad sam odlučio raditi film, što se poklopilo s tridesetom godišnjicom ovog događaja, morao sam početi ispočetka i započeti vlastito istraživanje. Bilo je jako teško pronaći sve detalje o onome što se događalo. Mnogo smo se družili s članovima obitelji žrtava, proučavali mnogobrojne fotografije s kojih smo pokušali »skinuti« njihov govor tijela i ponašanja. Rezonirali smo kao detektivi, pokušavajući otkriti što više detalja o tim osobama. Posao je bio težak i kompleksan, ali nadasve zanimljiv i sve je to bio veliki izazov u koji je bila uključena čitava filmska ekipa. Obitelji žrtava mnogo su nam pomogle, iako je za njih bilo vrlo bolno govoriti o onome što su proživjeli. U filmu smo – točno prema njihovim riječima – rekonstruirali scene u kojima se vidi način na koji se plaćala otkupnina... (redatelj, Pablo Trapero)
   Mogu se povući paralele između „Klana“ i klasika mafijaških drama u režiji Coppole, Scorsesea i de Palme. Nije tu stvar samo teme (uvijek se nekako pojavljuje motiv lojalnosti kriminalnoj i biološkoj obitelji), čak ni mehanike (uspon i pad je ono što očekujemo), koliko izražajnih sredstava, osjećaja za detalj i za period. Kao i Coppola, Trapero bira priču koja će ujediniti biološku i kriminalnu obitelj. Kao i Scorsese, on pazi na detalje vezane za period, od televizijskog programa, preko muzike (posebno obratite pažnju na to), do modnih detalja. Kao i de Palma, napet je, političan i nudi širu sliku... (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)

   Academy of Motion Picture Arts & Sciences of Argentina 2015. Best Cinematography, New Actor, Art Direction, Costume Design, Sound
   Goya Awards 2016. Best Iberoamerican Film
   Premios Fénix 2016. Best Actor, Sound
   SESC Film Festival, Brazil 2016. Critics Award / Best Foreign Actor
   The Platino Awards for Iberoamerican Cinema 2016. Best Actor
   Toronto International Film Festival 2015. Platform Prize - Honorable Mention
   Venice Film Festival 2015. Silver Lion / Best Director
http://www.imdb.com/title/tt4411504/?ref_=fn_al_tt_1

 

SUBOTA / 28.01.

AMERICAN HONEY

American Honey, 2016.
17:00 sati



American Honey, 2016. Andrea Arnold, 163 min. UK/USA
Scenarij:
Andrea Arnold
Uloge: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough
   Četvrti film nagrađivane britanske redateljice Andree Arnold smion je uvid u supkulturu mladih američkih marginalaca baziran na stvarnom iskustvu.
   'American Honey' je dinamična, lirska odiseja u kojoj skupina razuzdanih adolescenata putuje srednjezapadnom Amerikom baveći se prodajom časopisa. Zasićena teškim životom, mlada Star bježi od svoje disfunkcionalne obitelji i pridružuje se grupi mladih putujućih trgovaca. Ondje se zaljubljuje u Jakea, kojeg glumi ekscentrični Shia LeBeouf, a uskoro i prigrljuje njihov otpadnički način života obilježen tulumarenjem, kršenjem zakona i beskonačnim kretanjem...
   Tinejdžeri su podvukli crtu, ostavili prošlost iza sebe i krenuli slijediti snove. Važna im je sadašnjost i budućnost, prošlost ih je ionako natjerala na promjenu... "American Honey" traje više od 160 minuta. No film se gleda bez ikakvog napora; zapravo i ne sjećam se kada sam film s toliko minuta pogledao s većim interesom. Sati gledanja proletjeli su. Film ima vrlo dobar soundtrack, ekipa je često raspjevana. Ništa čudno; ipak je riječ o tinejdžerima. "American Honey",  dobitnik je nagrade žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Ništa čudno; trosatna priča o odrastanju, slobodi i svakodnevici američkih tinejdžera jedan je od filmova godine... (Tihomir Polančec, tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   „Snažno, uznemirujuće iskustvo koje otvara oči!“ (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   „Film u vrijeme bitnika putovanja Sjedinjenim Američkim Državama shvaćala su se kao potraga za vlastitom dušom. Te odiseje bile su natopljene alkoholom i psihodeličnim supstancijama. Droga i alkohol još su tu, no danas tinejdžeri u filmu ’American Honey’ putuju kako bi zaradili sitnu lovu i pobjegli iz razorenih domova, kupeći mrvice koje im je neoliberalizam ostavio. Nadrealna atmosfera u filmu britanske autorice Andree Arnold u simbiozi je s naturalističkim slikama američkih megalopolisa i gradića te autentičnim prikazima izgubljene mladeži koju besprijekorno tumače većinom naturščici. Takva projekcija ’obećane zemlje’ utjelovljena je i u liku mlade debitantice Sashe Lane čije je tijelo puno tetovaža u kontrastu sa sanjivim očima i gracioznim kretnjama srne. Putujuća družina organizirana je poput primordijalnog plemena, a vezivno su joj tkivo, osim narkotika, hip-hop i country-glazba. Američki je san mrtav, no zato je ‘American Honey’ najbolji film prikazan u Hrvatskoj 2016... (Luka Fišić, lider.hr)

   Atlanta Film Critics Society Awards 2016. Best Ensemble
   Baja International Film Festival 2016. Premio Cinemex
   British Independent Film Awards 2016. Best British Independent Film, Director, Actress, Cinematography
   Cannes Film Festival 2016. Jury Prize / Andrea Arnold
   Cannes Film Festival 2016. Prize of the Ecumenical Jury - Special Mention
   Seville European Film Festival 2016. Best Cinematography
   Stockholm Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Women Film Critics Circle Awards 2016. Adrienne Shelly Award
http://www.imdb.com/title/tt3721936/?ref_=ttawd_awd_tt    

ELLE

Elle, 2016.
20:00 sati



Elle, 2016. Paul Verhoeven, 130 min. FR/DE/B
Scenarij:
David Birke prema romanu „Oh...“ Philippea Djiana
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Anne Consigny, Charles Berling, Virginie Efira, Judith Magre, Christian Berkel, Jonas Bloquet    
   Michèle LeBlanc djeluje neuništivo, direktorica je uspješne kompanije video igara, a prema ljubavi ima nemilosrdan stav kao i prema životu koji joj se iz temelja mijenja kada je u njenoj kući siluje nepoznati napadač. Nakon toga Michèle postaje opsjednuta sa napadačem, ali ga ne prijavi policiji. Umjesto toga, kupuje sjekiru i pištolj, uči pucati i kreće u potragu za maskiranim silovateljem. Kada joj potraga pođe za rukom, njih dvoje se upuste u opasnu igru koja bi svakog trena mogla izmaknuti kontroli...
   Sam Verhoeven je za „Elle“ izjavio da se autorstvo mora pripisati Isabelle Huppert barem koliko i njemu jer je ona zapravo kreirala svoj, noseći lik i imala potpunu slobodu u tome. Ovaj feministički potez je urodio plodom jer „Elle“ nije još jedan “muški” film o ženama, ne oslanja se na fantazije, nego deluje autentično kao pogled u psihologiju ženske moći. Još nešto: izvorni plan Paula Verhoevena bio je snimiti film u Americi, ali kako niti jedna velika Hollywoodska glumica nije željela ni pomisliti prihvatiti ulogu nakon čitanja scenarija, redatelj se odlučio ostaviti dramu u prirodnom okruženju u Francuskoj. Upravo odluka da snimi film u Francuskoj spasila je ovaj sjajni scenarij od propasti, jer „Elle“, zbog dojma misterije koji se prožima filmom te emotivne napetosti koja često izostaje u Hollywoodu, ne bi mogao funkcionirati kao prosječna američka drama.
   Film „Elle“ nominiran je u dvije kategorije za ovogodišnju nagradu Zlatni globus – za najbolji strani film te za najbolju glavnu žensku ulogu. Udruženje filmskih kritičara Bostona, New Yorka, Los Angelesa, Phoenixa, St. Louisa, San Francisca i Vancouvera već je proglasilo Isabelle Huppert najboljom glumicom godine pa je za očekivati da joj niti nominacija za Oscara za ulogu upravo u ovom filmu neće uteći. Ako se to dogodi, bila bi to prva nominacija za ovu prestižnu filmsku nagradu u bogatoj karijeri ove sjajne  glumice.
   Film bez mane i slabog mjesta, briljantno napisan, režiran i odglumljen. Isabelle Huppert u životnoj formi i sa potpunom slobodom u tumačenju svog lika, beskrupulozne poslovne žene Michelle koja se sa svojim silovateljem upušta u psihološku igru. Elle je vrlo značajan film za “female empowerment” zato što ženi ne prepušta ulogu pasivne žrtve, ali ni bezumne osvetnice. Verhoeven usput uspijeva potkačiti i buržujski moral i malograđanštinu i beskrupulozni svijet biznisa i kompjuterske igrice i ljudsku tupost. „Elle“ je slojevit film koji prosto traži ponovno gledanje... (Marko Stojiljković, monitor.hr)
   Verhoeven je impresivnu redateljsku karijeru napravio, između ostalih, na provokativnom prikazu i seciranju tamne strane ljudskoga uma i ponašanja. U fokuse redateljeva interesa su, prije svih, bili nasilje i seksualnost (ne nužno tim redoslijedom). Provokativnost, oštricu Verhoevenovoga filmskog izričaja nisu otupjela niti često zahtjevna, unaprijed određena pravila igre hollywoodskih kompanija. Kalkuliranja nije bilo u SAD-u pa nema razloga da ga bude u recentnim projektima koje redatelj snima u Europi. Upravo takav je i “Elle” – Verhoeven odmah udara u glavu... (Tihomir Polančec, izsvesnage.com)
   Paul Verhoeven je resetirao svoju karijeru odlukom da snimi film s potpuno novim timom ljudi, što je rezultiralo provokativnom, aktivnom i pametnom dramom koja ima potencijal postati klasik... (Arman Fatić, ziher.hr)
   Žrtva preuzima kontrolu, a počinitelj postaje slabić... Glavna junakinja, koju briljantno igra najbolja svjetska glumica posljednjih 20 godina Isabelle Huppert, tako potpuno preuzima kontrolu. ‘Elle’ je, za razliku od trivijalnih erotskih hit-romana, uistinu punokrvno i opasno feminističko djelo... (Luka Fišić, lider.hr)

   Alliance of Women Film Journalists 2017. Special Mention Award, Bravest Performance
   Broadcast Film Critics Association Awards 2016. Best Foreign Language Film
   European Film Awards 2016. Nominated / Best Film, Actress, Director
   Gotham Awards 2016. Best Actress
   Indiewire Critics' Poll 2016. Best Lead Actress
   International Cinephile Society Awards 2016. ICS Cannes Award / Grand Prix
   Lisbon & Estoril Film Festival 2016. Best Film
   National Board of Review, USA 2016. Top Five Foreign Language Films
   Santa Barbara International Film Festival 2016. Montecito Award
   Washington DC Critics 2016. Best Foreign Language Film
http://www.imdb.com/title/tt3716530/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 31.01.

BLAGO

Comoara, 2015.
17:30 sati



Comoara, 2015. Corneliu Porumboiu, 89 min. RO/FR
Scenarij:
Corneliu Porumboiu
Uloge: Cuzin Toma, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei, Cristina Toma
   33-godišnji Costi vodi miran život. Noću uspavljuje svog šestogodišnjeg sina čitajući mu priče. Omiljena mu je ona o Robinu Hoodu. Costi sebe vidi kao heroja – borca za ljudska prava i branitelja potlačenih.  Jedne ga večeri iznenada posjećuje njegov susjed i otkriva mu tajnu o blagu koje je zakopano u vrtu njegovog bake i djeda. Ako Costi uzme detektor metala i pomogne mu pronaći blago, dat će mu polovicu pronađenog. Njih dvojica imaju jedan vikend da lociraju blago. Usprkos brojnim preprekama, Costi ne želi biti obeshrabren. Za svoju suprugu i sina, on je pravi heroj, i nitko i ništa ga neće zaustaviti.
   Rumunjski film je izuzetno živ i diverzificiran i iz filma u film ne samo da se održava, nego i odlazi na nove teritorije. „Comoara“ neće tu donijeti nešto nevjerovatno novo i impozantno, ali će svejedno biti sasvim pristojan dodatak rumunjskom stilu i rumunjskoj kinematografiji. Preporuka fanovima. Ostali će se zabaviti smijući se svojoj i tuđoj, općebalkanskoj muci. A nije ni to loš mehanizam obrane... (www.film-na-dan.blogspot)
   Athens Panorama of European Cinema 2015. FIPRESCI Prize / Best Film
   Cairo International Film Festival 2015. Best Film, Best Screenplay
   Cannes Film Festival 2015. Un Certain Regard / A Certain Talent Prize
   Hamburg Film Festival 2015. Critics Award
   International Cinephile Society 2016. Best Picture Not Released in 2015
   Transilvania International Film Festival 2015. Best Romanian Film
http://www.imdb.com/title/tt4515684/

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

Cijena ulaznica

- Klasika 10,00 kn (za članove Kinoteke-ulaz besplatan)
- Art 20,00 kn (za članove Kinoteke-10,00 kn)

Godišnja iskaznica

- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA