PROGRAM KINOTEKE 2020. godina

ČETVRTAK / 02.01.

IN MEMORIAM IVO GREGUREVIĆ: ČARUGA

Čaruga, 1991.
20:00 sati



IN MEMORIAM IVO GREGUREVIĆ:
Čaruga, 1991. Rajko Grlić, 108 min.
Scenarij:
Ivan Kušan, Rajko Grlić
Uloge: Ivo Gregurević, Davor Janjić, Petar Božović, Ena Begović, Branislav Lečić, Branka Trlin-Matula, Dejan Aćimović, Filip Šovagović
   Godine 1918, nakon povratka s ruske fronte u Slavoniju, Jovo Stanisavljević Čaruga zajedno s drugim povratnikom Malim pridružuje se hajdučkom vođi Boži Crvenom, koji se nadahnut Oktobarskom revolucijom želi boriti za pravednije društveno uređenje. Nakon Božine pogibije u sukobu sa žandarima, Čaruga postaje vođa skupine koja se pretvara u zločinačku bandu, ne prezajući ni od čega da se dokopa plijena. Uskoro se obogati i promijeni identitet, izdaje se za uspješna trgovca i sprijatelji s najljućim neprijateljem, žandarskim kapetanom. No, obruč oko njega sve više se steže...
   S budžetom od milijun dolara, „Čaruga“ je bio najskuplji hrvatski film proizveden do tad, što je rezultiralo odličnim produkcijskim uvjetima - fotografijom (Slobodan Trninić) svjetskih standarda, raskošnom scenografijom i kostimografijom, uvjerljivom rekonstrukcijom razdoblja. Režija Rajka Grlića ovdje je 'tečna' kao nikad prije, no film osjetno pati od neuravnotežene dramaturgije poradi koje se završni rasplet doima ishitrenim, a većina od brojnih likova nije profilirana s dostatnom podrobnošću. Također, povezivanje ozloglašenog zločinca s komunističkim revolucionarima, čime se metaforički željelo progovoriti o karakteru svake, a napose komunističke revolucije, doimalo se kao trendovsko priklanjanje kritici sustava koji se tih godina nepovratno urušio. (kino Tuškanac)
   Kada je umro Ivo Gregurević bilo je to šokantno i potresno s obzirom da je riječ o možda najvećem hrvatskom filmskom glumcu. Pisao sam feljton o Gregureviću, u »24 sata« smo mu dali naslovnicu »Zbogom narode, Čaruga putuje«, jer je to bila jedan od tri njegove najveće životne uloge u impresivnoj mu karijeri. Baveći se Gregurevićem počeo sam se baviti i životom tog zadnjeg južnoslavenskog hajduka. Iz dana u dan predamnom je izranjao arhipelag priča koje su bile jedna čudesnija od druge. I to je čest fenomen; tkogod se susreo s Čarugom bio je fasciniran. (Boris Rašeta)
   Jovo Stanisavljević Čaruga, slavonski Robin Hood, junak siromašnih kako ga je doživljavao tadašnji puk, ili razbojnik, razmetljivac, pljačkaš, dezerter ili ubojica  koji je činio nedjela za koja ga je osudila tadašnja vlast na smrt vješanjem, jedno  vrijeme pod drugim imenom Nikola Drezgić, je doista boravio u Vinkovcima, šetao vinkovačkim ulicama, imao lijepo uređen stan, ali i bančio po vinkovačkim bircuzima u društvu vinkovačkih uglednika, žandara i lijepih, ali uglavnom žena lakoga morala. U Vinkovcima i okolnim selima imao je dosta jataka koji su ga štitili tako da je izbjegao  brojnim potjerama i uhićenjima.
   Njegov lik u filmu Rajka Grlića fantastično je odigrao nedavno preminuli glumac Ivo Gregurević, čija je glumačka karijera, školovanje i kasniji život vezan za Vinkovce u kojima ima brojne obožavatelje i prijatelje. Odigrao je Ivo, 90 i više raznih uloga u kazalištu, na televiziji i na filmu, no uloga Čaruge lansirala ga je u svijet glumačkih velikana. Koliko ju je dobro odigrao svjedoči i podatak da su ga kolege glumci i puk nazivali Čaruga. (Vladimir Ćirić, novosti.hr)
   Jovan Stanisavljević Čaruga, slavonski razbojnik i pripadnik zelenoga kadra u ovim krajevima  rođen je 1897. u Slavonskim Barama kraj Orahovice. Sin je jedinac oca Prokopija  i majke Ike rođ. Smiljanić. Njegova obitelj, koju su nazivali Čaruga, dugi niz godina bavila se svinjogojstvom. Obiteljsko gospodarstvo obitelji je bilo jedno od najbogatijih u tadašnjoj Virovitičkoj županiji u Austro-Ugarskoj. Nakon smrti majke 1907. g. otac se nakon četiri tjedna ponovno oženio. S maćehom se nije slagao te je želio polagati zanat. U obitelji je radio najteže poslove pa je otac odlučio da prekine školovanje. Unatoč tome, otišao je u Osijek položio zanat i ubrzo se vratio kući. Sa osamnaest godina je otišao u rat. Nakon tri mjeseca odlučio je pobjeći iz austro-ugarske vojske. Krivotvorio je svoje isprave predstavivši se kao natporučnik Fet koji po odobrenju satnika Horvata ide na liječenje i odmor.
   U Slavonske Bare vratio se početkom 1916. g. Iste je godine počinio prvo ubojstvo: ubio je udvarača svoje djevojke Katike. Tri godine kasnije još je ubio i seoskog načelnika Stanka Bošnjaka zato jer je on znao tko je ubio Katikina udvarača. Zbog svojih zlodjela osuđen je na četiri godine zatvora u Srijemskoj Mitrovici. Nije tretiran kao ubojica, već kao obični kriminalac pa je tako iskoristio priliku za bijeg u prosincu 1919. godine. Upravitelj zatvora raspisao je tjeralicu za Čarugom u iznosu od pet tisuća dinara. Budući da tada nije mogao naći utočište u selu, vješto se skrivao po slavonskim šumama i Papuku. Uskoro se pridružio u pljačkašku družinu „Kolo gorskih tića“ koje je vodio Božo Matijević, zvani Crveni Božo. Nakon zagonetne Matijevićeve smrti preuzeo je vodstvo Kola pljačkajući isključivo bogatije stanovništvo.  Najkobnija Čarugina pogreška bila je kada je 14. listopada 1923. u Ivankovu kod Vinkovaca napao posjed grofa Eltza. Pokušali su ukrasti novac, no grofov kočijaš uspio je pozvati žandare. Izbio je veliki oružani sukob, a Čaruga i njegovi drugovi pobjegli su bez plijena. Od tada je Čaruga ucijenjen na sto dvadeset tisuća dinara, živ ili mrtav. Ovako velika ucjena bila je poticaj za izdaju pa se stoga u jesen 1923. Čaruga lažno prijavio u vinkovačkom poglavarstvu kao vojni liferant, Nikola Drezgić.
   Od priključenja u Kolo, Čaruga je bio poznata ličnost među siromašnim seljacima. Oni su ga cijenili jer im je često davao novac, hranu, a ponekad odjeću i obuću koju je ukrao. Često su ga nazivali slavonskim Robinom Hoodom i gorskim tićem. Seljaštvo je Čarugu i njegovu družinu često hvalilo zbog pohoda na bogata gospodarstva i obitelji. Smatrali su da će tako Čaruga vratiti sve što su oni seljacima uzeli. Među seljake dolazio je uvijek elegantno obučen. Osobito je bio popularan u seljaštvu srpske nacionalnosti do tih granica da su mu spjevali i uglazbili pjesme pa čak i pričali legende o njemu. Iako nitko nije znao pravi identitet otmjenoga slavonskog Robina Hooda, o njemu su rado pričali i prenosili priče s naraštaja na naraštaj. Desetljećima gotovo da nije bilo slavonskoga sela u kojem neki od malo slobodnijih i goropadnijih mladića nisu dobivali nadimak Čaruga.
   Bio je osobito bio omiljen među ženama. Do 1923. promijenio je dvadesetak djevojaka. Svakoj je davao dragocjen nakit i odjeću, a nerijetko i novac. S nekim se djevojkama zaručio pa je na ruci uvijek imao jedan zaručnički prsten, mada je u isto vrijeme bio s više njih u zaručničkoj vezi. Nakon pljačke u Tompojevcima, Čaruga se povukao u svoj otmjen stan u Vinkovcima.
   U Retkovcima imao je djevojku M. S. kojoj se bojao otići kako ga ne bi uhitili, pa joj je pisao pisma. U tom selu postojale su dvije M. S., starija i mlađa – tadašnja Čarugina djevojka. Čarugino pismo zabunom je otišlo starijoj M. S. kojega ga je ona predala lokalnoj žandarmeriji. U pismu Čaruga je pitao Mandu je li izgorio štagalj do kraja kojega je njegova družina zapalila. Tako su žandari shvatili da se radi o Nikoli Drezgiću (zapravo Čarugi), razbojniku koji je zapalio štagalj i izvršio pljačku u Tompojevcima.
   Narednik Balatinac i desetnik Milović pronašli su Čarugu 23. prosinca 1923. g. i uhitili ga. Suđeno mu je do lipnja 1924. U veljači 1925. je izvršena osuda kada je i obješen u Osijeku.
   Optužnicu je sastavio zamjenik državnoga odvjetnika dr. Schubert. Čaruga je optužen za dva grabežna i potajna umorstva, četiri grabežna umorstva, petnaest razbojstava, jedno silovanje i jedno lažno predstavljanje. Osim njega, osuđeno je još sedam članova Kola gorskih tića dok ih je petero oslobođeno kazne. Čaruga je tada bio jedna od najpopularnijih osoba u Kraljevstvu Slovenaca, Hrvata i Srba.
   U dvorištu Kraljevskoga sudbenog stola u Osijeku 27. veljače 1925. izvršena je osuda nad Jovanom Stanisavljevićem Čarugom. On je u dvorište ušao s dva žandara i svećenikom poslije pogubljenja Pavla Prpića Velikog. Kada ga je općinski činovnik prozvao, Čaruga je nadodao: „Ja sam Jovan Stanisavljević Čaruga. Moj naklon, gospodine krvniče. Zbogom narode, Čaruga putuje!“ (Vladimir Ćirić, novosti.hr)

https://www.imdb.com/title/tt0099241/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 03.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.
Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 04.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.
Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 07.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.
Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

MOULIN ROUGE

Moulin Rouge, 1952
20:00 sati



Moulin Rouge, 1952. John Huston, 120 min.
Oscar: nominacija za najbolji film
Scenarij:
John Huston prema istoimenom romanu Pierrea La Murea
Uloge: José Ferrer, Zsa Zsa Gabor, Suzanne Flon, Katherine Kath, Muriel Smith, Colette Marchand, Theodore Bikel,  Peter Cushing, Christopher Lee, Michael Balfour, Eric Pohlmann
   Henri de Toulouse-Lautrec često posjećuje Muline Rouge, u kojem ispija konjak i crta skice pjevačica i plesačica. Iako je sin plemića, njegov je život ispunjen nezadovoljstvom. Dok je bio dječak, Henri je doživio nesreću u kojoj su mu provrijeđene noge. Zauvijek obilježen, nazivan pogrdnim imenima, život će provesti pokušavajući balansirati između prokletstva iz djetinjstva, obiteljskog imena, nevjerovatnog slikarskog talenta, i nesretne ljubavi prema ženi...    
   Radnja filma se događa u Parizu krajem 19. stoljeća, i slijedi život umjetnika Henrija de Toulouse-Lautreca u boemskoj supkulturi grada s centrom u burleskne palače, Moulin Rougea, i oko nje. Film je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji (1953) gdje je osvojio Srebrnog lava.
   John Huston je posjedovao nekoliko slika Henrija de Toulouse-Lautreca. Dobro je poznavao umjetnikov život i stvaralaštvo još od vremena kada je živio kao beskućnik u Londonu i Parizu i učio slikanje. Ideja da snimi nešto o njegovom životu preokupirala je Hustona duže vremena. Model za film je roman francuskog pisca Pierrea La Murea koji je otkrio dok je snimao film „Afrička kraljica“. Huston je pristao na netočnosti koje su iznesene u romanu i tako ih je prenio na film. Na primjer, roman i film uopće ne spominju Lautrecovu opsjednutost bordelima i da je veliki dio svog života proveo tamo. Roman i film također govore o ljubavnim aferama koje se u stvarnosti nisu ni dogodile. Film uopće ne spominje Lautrecove boravke u duševnim bolnicama i ne bavi se njegovim duševnim problemima. Huston je bio više zainteresiran za njegovu umjetnost nego za biografiju, tako da je urađen u stilu njegovih slika.
   Film je imao sedam nominacija za Oscar, osvojivši one za najbolji kostim i najbolju scenografiju. Ostale nominacije bile su u kategorijama za najbolji film, najboljeg redatelja za Hustona, najbolju glavnu mušku ulogu za Josea Ferrera, najbolju sporednu žensku ulogu za Collette Marchand, i za najbolju filmsku montažu za Ralpha Kemplena. U konkurenciji za najbolji film izgubio je od Cecil De Milleovog filma „Najveća predstava na svijetu“, dok je John Ford sa filmom „Tihi čovjek“ pobijedio Hustona u kategoriji za najboljeg redatelja.
https://www.imdb.com/title/tt0044926/?ref_=nv_sr_2?ref_=nv_sr_2

GOST: prof. Nikica Gilić
   Rođen 1973. u Splitu. Izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predaje kolegije iz teorije i povijesti filma na Odsjeku za komparativnu književnost i na Akademiji dramske umjetnosti. Voditelj Doktorskog studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Sudjelovao na više međunarodnih simpozija u Hrvatskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj, SAD-u, Austriji, Srbiji i Francuskoj te održao gostujuća predavanja na sveučilištima u Njemačkoj, Austriji i Češkoj. Glavni urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa, član uredništva internetskog časopisa Apparatus, član savjeta časopisa Ubiq i Autsajderski fragmenti te član Vijeća Animafesta. Dobitnik Nagrade Filozofskog fakulteta, Nagrade Vladimir Vuković i Nagrade SFERA.

100 GODINA UNITED ARTISTA
   U želji da dobiju veću kontrolu nad svoji projektima, Charles Chaplin, D. W. Griffith, Mary Pickford i Douglas Fairbanks 1919. godine osnivaju United Artist, nezavisnu kompaniju za proizvodnju i distribuciju filmova.
   Vodeći filmaši tog vremena željeli su potpunu slobodu u proizvodnji i distribuciji svojih filmova. Tvrtka je također vodila distribuciju visokokvalitetnih filmova nezavisnih proizvođača. UA je bila prva velika produkcijska tvrtka koju kontroliraju njezini umjetnici, a ne poslovni ljudi. UA je također započeo trend među studijima da djeluju kao distributeri i onih filmova koje nisu proizveli.
   Tijekom povijesti njihovi filmovi (bilo u produkciji, bilo u distribuciji ) 39 puta su nominirani za Oscara u kategoriji najboljeg filma. 13 filmova potvrdilo je nominacije.

SRIJEDA / 08.01.

MISIJA: DUBOKI SVEMIR

High Life, 2018.
17:30 sati



High Life, 2018. Claire Denis, 114 min. UK/FR/DE/PL
Scenarij: Claire Denis i Jean-Pol Fargeau
Uloge:
Robert Pattinson, Juliette Binoche, André Benjamin, Mia Goth
   Radnja filma odvija se izvan našeg solarnog sustava u budućnosti koja se doima poput sadašnjosti. Grupa kriminalaca pristala je na svemirsku misiju u kojoj su postali dijelom eksperimenta o ljudskoj reprodukciji. Međutim, uskoro će se kompletna skupina naći u smrtonosnoj opasnosti nakon što oluja kozmičkih zraka pogodi brod…
   U novoj suradnji s briljantnom Juliette Binoche, Denis vodi svoje glumce u nepoznati teritorij. Nekim je scenama šokirala publiku, no one su nužni koraci na putu do otkrivenja koje film nudi. Denis pomiče svoje vlastito istraživanje svemira u dosege koji povremeno podsjećaju na znanstvenu fantastiku Kubricka ili Tarkovskyja, uz osoben, neustrašivi pečat Claire Denis... (art kino croatia)
   Jedan od najzanimljivijih filmova prikazanih u programu ovogodišnjeg (op.a. 2018.), nedavno završenog, Human Rights Film Festivala bez sumnje je distopijski SF „Misija: duboki svemir“, redateljice Claire Denis.„High life“ posjeduje nemali broj scena hard core nasilja i seksualnih perverzija, no za razliku od holivudskog prosjeka u ovom polju, te su scene ovdje doista u službi filmskog narativa i atmosfere, njima se ne prikrivaju nedostatci priče, već otvaraju potentne teme i daju začudni, ali kompleksni odgovori. Možemo samo zamisliti koliko je u svjetskoj filmografiji do sada snimljeno filmova o svemirskim misijama i crnim rupama, daleko od toga da sam ih sve gledala, no prilično sam sigurna da je „High Life“ s ovim motivima učinio maksimum. Zašto? Zato što umjesto toga da priča o tome što je pošlo krivo na jednoj svemirskoj misiji, zapravo pokazuje što smo sve zezli u civilizaciji koju izgrađujemo i rušimo na zemlji. (Antonela Marušić, voxfeminae.net)
   Zaboravite na bljesak lasera, svemirske bitke i sage o izvanzemaljskim carstvima, ovo je jedan misaoni film koji tek simbolično otkriva tajne svemira, a zapravo istražuje ljudsku psihu na pragu apokalipse. (Ivica Perinović, ezadar.rtl.hr)
   Zbunjen sam ali i pomalo zadivljen. (Filip Filipović, svijetkulture.com)
   Ovakva dekonstrukcija SF žanra nije se zbila od sjajne proganjajuće apstrakcije 'Ispod kože' Jonathana Glazera. Denis je svejedno skinula SF do gole kože, pa i dalje.Skinula je žanru i kožu. Od SF-a je ostao samo kostur, od svemira crna rupa, praznina. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako su usporedbe sa Stanleyem Kubrickom i Andrejem Tarkovskim gotovo neizbježne, i nisu na štetu Claire Denise, High Life, kao i svi njezini filmovi, nosi onaj pečat neupitno ženskog koji čini jasnu razliku, a koji ne dolazi od programatskog ili "inkluzivističkog", nego od osobnog, od autoričine potpune uvjerenosti u iskonski smisao ženske iracionalnosti i suštinsku nemogućnost njezina bilo kakva konačnog podjarmljivanja i/li instrumentaliziranja, što joj i omogućava da svoju nerijetko brutalnu visokostiliziranu svemirsku priču zaključi naizgled slično svojim muškim kolegama, no u biti sasvim suprotno. (Vesna Pažin, www.h-alter.org)
   Film naoko počiva na žanrovskim konvencijama znanstveno-fantastičnoga filma, odnosno njegove podvrste koja se bavi putovanjima kroz svemirska prostranstva u svrhu istraživanja te propitivanja mogućnosti kolonizacije. Od početka je jasno da Denis pretjerano ne zanimaju žanrovske strategije, jer ih prvenstveno koristi da bi zavarala gledatelja te ga odvela na krivi trag. Redateljica, koja se kroz opus britko bavila seciranjem ljudskoga ponašanja, ne želi stvarati pustolovnu ili egzotičnu fabulu. Njezino putovanje ne vodi nikuda, odnosno posrijedi je putovanje u ništavilo kao simbolička inačica zatvora te zatvorenika osuđenih na doživotnu robiju. (S Weba, sbperiskop.net)

https://www.imdb.com/title/tt4827558/?ref_=fn_al_tt_1

KIŠNI DAN U NEW YORKU

A Rainy Day in New York, 2018.
20:00 sati



A Rainy Day in New York, 2018. Woody Allen, 92 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge:
Timothée Chalamet, Elle Fanning, Jude Law, Selena Gomez, Diego Luna, Liev Schreiber
   Ashleigh je za studentske novine upravo dobila zadatak odraditi intervju sa svjetski poznatim redateljem Rollandom Pollardom koji joj usput ponudi i pogled iza kamere na njegovu novu filmsku produkciju. Ashleigh zbog toga otkazuje unaprijed dogovoreni romantični ručak s Gatsbyjem kako bi saznala još više o Pollardovom filmu od njegovog scenariste Teda. Ted je savršeni gentleman, premda glavni glumac filma, Francisco Vega to zasigurno nije. Međutim, kada Ashleigh i Vega završe u vijestima, svima vrlo brzo postaje jasno koliko je tanka linija između stvarnih i lažnih događaja te kako stvari vrlo brzo izmaknu kontroli…
   Prvi put u karijeri Woody Allen je imao godinu (2018.) bez filma u distribuciji. „Kišni dan...“, prvi od pet filmova koje je trebao snimiti za Amazon Studios, našao se u poteškoćama u onom trenutku kada je pokret #MeToo zaokupio javnost, baš kao i optužbe (ne prvi put) protiv Woody Allena o zlostavljanju. U tom trenutku Amazon stornira film, a glumci se polako ograđuju od svog nastupa i doniraju honorare. Griffin Newman objavio je putem Twittera da žali što je glumio u filmu i da u budućnosti više neće raditi s Allenom. Newman je svoju plaću donirao RAINN-u. Timothée Chalamet svoju je plaću donirao RAINN-u, Time's Up-u i LGBT centru New Yorka. Selena Gomez dala je donaciju koja je premašila njezinu plaću, preko milijun dolara, tvrtki Time's Up. Baš kao i Rebecca Hall. U međuvremenu Woody Allen podiže tužbu protiv studija zbog nepoštivanja ugovora, i nakon nagodbe film je ipak u kinima.
   Optužbe su očito utjecale i na autora, jer Jessica Kiang iz Varietyja piše "Unatoč nastupu nekih od najboljih glumaca svoje generacija, osjeća se da je film stvoren iz velike kreativne iscrpljenosti.“ Ipak, Lisa Nesselson za Screen Daily pohvalila je glumačke izvedbe i fotografiju Vittoria Storara.
   Nije to najbolje djelo autora koji nam je darovao „Annie Hall“, ali ima uobičajeni allenovski stil: šarmantan i melankoličan. (Marcelo Stiletano, La Nación / Argentina)
   Prekrasan film šarmantnih, tipično allenovskih dijaloga i slučajnih susreta, film kojim dominira jazz glazba i posebna ljubav prema Manhattanu... Humor, atmosfera i fotografija svidjet će se poklonicima Woodyja Allena. Oni koji to nisu bili, neće ni postati. (euuser.xyz)

https://www.imdb.com/title/tt7139936/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 09.01.

KIŠNI DAN U NEW YORKU

A Rainy Day in New York, 2018.
17:30 sati



A Rainy Day in New York, 2018. Woody Allen, 92 min. US
Scenarij: Woody Allen
Uloge:
Timothée Chalamet, Elle Fanning, Jude Law, Selena Gomez, Diego Luna, Liev Schreiber
   Ashleigh je za studentske novine upravo dobila zadatak odraditi intervju sa svjetski poznatim redateljem Rollandom Pollardom koji joj usput ponudi i pogled iza kamere na njegovu novu filmsku produkciju. Ashleigh zbog toga otkazuje unaprijed dogovoreni romantični ručak s Gatsbyjem kako bi saznala još više o Pollardovom filmu od njegovog scenariste Teda. Ted je savršeni gentleman, premda glavni glumac filma, Francisco Vega to zasigurno nije. Međutim, kada Ashleigh i Vega završe u vijestima, svima vrlo brzo postaje jasno koliko je tanka linija između stvarnih i lažnih događaja te kako stvari vrlo brzo izmaknu kontroli…
   Prvi put u karijeri Woody Allen je imao godinu (2018.) bez filma u distribuciji. „Kišni dan...“, prvi od pet filmova koje je trebao snimiti za Amazon Studios, našao se u poteškoćama u onom trenutku kada je pokret #MeToo zaokupio javnost, baš kao i optužbe (ne prvi put) protiv Woody Allena o zlostavljanju. U tom trenutku Amazon stornira film, a glumci se polako ograđuju od svog nastupa i doniraju honorare. Griffin Newman objavio je putem Twittera da žali što je glumio u filmu i da u budućnosti više neće raditi s Allenom. Newman je svoju plaću donirao RAINN-u. Timothée Chalamet svoju je plaću donirao RAINN-u, Time's Up-u i LGBT centru New Yorka. Selena Gomez dala je donaciju koja je premašila njezinu plaću, preko milijun dolara, tvrtki Time's Up. Baš kao i Rebecca Hall. U međuvremenu Woody Allen podiže tužbu protiv studija zbog nepoštivanja ugovora, i nakon nagodbe film je ipak u kinima.
   Optužbe su očito utjecale i na autora, jer Jessica Kiang iz Varietyja piše "Unatoč nastupu nekih od najboljih glumaca svoje generacija, osjeća se da je film stvoren iz velike kreativne iscrpljenosti.“ Ipak, Lisa Nesselson za Screen Daily pohvalila je glumačke izvedbe i fotografiju Vittoria Storara.
   Nije to najbolje djelo autora koji nam je darovao „Annie Hall“, ali ima uobičajeni allenovski stil: šarmantan i melankoličan. (Marcelo Stiletano, La Nación / Argentina)
   Prekrasan film šarmantnih, tipično allenovskih dijaloga i slučajnih susreta, film kojim dominira jazz glazba i posebna ljubav prema Manhattanu... Humor, atmosfera i fotografija svidjet će se poklonicima Woodyja Allena. Oni koji to nisu bili, neće ni postati. (euuser.xyz)

https://www.imdb.com/title/tt7139936/?ref_=nv_sr_srsg_0

OPROSTITE, MIMOIŠLI SMO SE

Sorry We Missed You, 2019.
20:00 sati



Sorry We Missed You, 2019. Ken Loach, 101 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor
   Ricky i njegova obitelj teško žive zbog duga stvorenog nakon financijske krize 2008. godine. Šansa za izvlačenje iz teškog života ukazuje se s novim kombijem i prilikom da postane dostavljač. Ricky i žena naporno rade, obiteljske veze su snažne ali uskoro dolaze do ruba. U svakodnevnoj borbi za opstanak na sve nemilosrdnijem britanskom tržištu rada, četveročlana obitelj završava u psihičkom i financijskom ponoru.
   „Sorry, We Missed You“ je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade. (Armin Fatić, ziher.hr)
   Kada govorimo o filmovima, teško je izmjeriti koji je film bolji i koji film treba osvojiti nagradu. Meni je najbitnije da film komunicira s publikom. Priča filma “Sorry We Missed You” bila je takva da je tražila da je se ispriča. (Ken Loach)
   AKO NE GOVORITE O STVARNOM ŽIVOTU, o problemima, onda takav film neće nikoga dirnuti. Nije lako uspjeti u tome, film je osjetljiva forma. Ponekad niste svjesni da scenarij ne funkcionira pa ga tijekom snimanja mijenjate. Ponekad to shvatite kada je film već završen. Ja sam samome sebi najveći kritičar, priča filma mora biti uvjerljiva, inače je neću snimiti. Ja ne snimam filmove kako bih zadovoljio filmske kritičare.. (Ken Loach)

https://www.imdb.com/title/tt8359816/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 10.01.

OPROSTITE, MIMOIŠLI SMO SE

Sorry We Missed You, 2019.
17:30 sati



Sorry We Missed You, 2019. Ken Loach, 101 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor
   Ricky i njegova obitelj teško žive zbog duga stvorenog nakon financijske krize 2008. godine. Šansa za izvlačenje iz teškog života ukazuje se s novim kombijem i prilikom da postane dostavljač. Ricky i žena naporno rade, obiteljske veze su snažne ali uskoro dolaze do ruba. U svakodnevnoj borbi za opstanak na sve nemilosrdnijem britanskom tržištu rada, četveročlana obitelj završava u psihičkom i financijskom ponoru.
   „Sorry, We Missed You“ je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade. (Armin Fatić, ziher.hr)
   Kada govorimo o filmovima, teško je izmjeriti koji je film bolji i koji film treba osvojiti nagradu. Meni je najbitnije da film komunicira s publikom. Priča filma “Sorry We Missed You” bila je takva da je tražila da je se ispriča. (Ken Loach)
   AKO NE GOVORITE O STVARNOM ŽIVOTU, o problemima, onda takav film neće nikoga dirnuti. Nije lako uspjeti u tome, film je osjetljiva forma. Ponekad niste svjesni da scenarij ne funkcionira pa ga tijekom snimanja mijenjate. Ponekad to shvatite kada je film već završen. Ja sam samome sebi najveći kritičar, priča filma mora biti uvjerljiva, inače je neću snimiti. Ja ne snimam filmove kako bih zadovoljio filmske kritičare.. (Ken Loach)

https://www.imdb.com/title/tt8359816/?ref_=nv_sr_srsg_0

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
20:00 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

SUBOTA / 11.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.
Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

OPROSTITE, MIMOIŠLI SMO SE

Sorry We Missed You, 2019.
20:00 sati



Sorry We Missed You, 2019. Ken Loach, 101 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor
   Ricky i njegova obitelj teško žive zbog duga stvorenog nakon financijske krize 2008. godine. Šansa za izvlačenje iz teškog života ukazuje se s novim kombijem i prilikom da postane dostavljač. Ricky i žena naporno rade, obiteljske veze su snažne ali uskoro dolaze do ruba. U svakodnevnoj borbi za opstanak na sve nemilosrdnijem britanskom tržištu rada, četveročlana obitelj završava u psihičkom i financijskom ponoru.
   „Sorry, We Missed You“ je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade. (Armin Fatić, ziher.hr)
   Kada govorimo o filmovima, teško je izmjeriti koji je film bolji i koji film treba osvojiti nagradu. Meni je najbitnije da film komunicira s publikom. Priča filma “Sorry We Missed You” bila je takva da je tražila da je se ispriča. (Ken Loach)
   AKO NE GOVORITE O STVARNOM ŽIVOTU, o problemima, onda takav film neće nikoga dirnuti. Nije lako uspjeti u tome, film je osjetljiva forma. Ponekad niste svjesni da scenarij ne funkcionira pa ga tijekom snimanja mijenjate. Ponekad to shvatite kada je film već završen. Ja sam samome sebi najveći kritičar, priča filma mora biti uvjerljiva, inače je neću snimiti. Ja ne snimam filmove kako bih zadovoljio filmske kritičare.. (Ken Loach)

https://www.imdb.com/title/tt8359816/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 13.01.

KRIVNJA

Den Skyldige, 2018.
17:30 sati



Den Skyldige, 2018. Gustav Mölle, 85 min. DK
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge: Jakob Cedergren, Jessica Dinnage, Omar Shargawi
   Policajac Asger Holm tijekom dežurstva kao dispečer u odjelu hitne službe zaprima poziv otete žene. Nakon što se poziv iznenada prekine, njegova potraga za misterioznom ženom i njezinim otmičarem započinje. S telefonom kao jedinom alatom, Asger vodi utrku s vremenom i čini sve kako bi uspio spasiti ugroženu ženu. Međutim, kako vrijeme prolazi, Asger shvaća da se bavi zločinom mnogo većim nego što je mislio.
   Ovaj napeti triler je premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film, a istu nagradu dobio je i na Rotterdam Film Festivalu...
    Triler koji se gleda i ušima... Kamera ne otkriva što se odvija s druge strane telefona, već ostaje čitavo vrijeme u klaustrofobičnu uredu s dispečerom Asgerom dok pokušava riješiti otmicu jedne žene. Gledatelj čuje sve što on čuje i ne vidi nikog drugog. Nitko nema lice s druge strane žice osim Asgera, samo glas. Redatelj nas prisiljava da vizualiziramo likove, riječi i zvukove kako bi smo dobili potpunu sliku... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt6742252/?ref_=fn_al_tt_1

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
20:00 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

UTORAK / 14.01.

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
17:30 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
20:00 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.
Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 15.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.
Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

MEDENA ZEMLJA

Medena Zemja / Honeyland, 2019.
20:00 sati



Medena Zemja / Honeyland, 2019. Ljubomir Stefanov i Tamara Kotevska, 87 min. FYROM
   Makedonski dvojac proveo je gotovo tri godine u snimanju svakodnevnice fascinantne i hrabre turske medarice koja je donedavno sa svojom majkom bila jedina stanovnica nedostupnog planinskog mjestašca. Opredjeljujući se za formu opservacijskog dokumentarca, autori distancirano prate njezin duboko posvećen rad s pčelama, iscrpljujuće odlaske na satima udaljenu tržnicu kako bi prodala svoje proizvode, te dirljivo nježan odnos s onemoćalom i nagluhom majkom. Pojava temperamentnih i živopisnih nomada, dijametralno suprotnog načina života i vrijednosti, redateljima je došla kao ludi blagoslov i prilika za razvoj klasičnije narativne strukture s neizbježnom pojavom konflikta. A upravo se u tom na momente šarmantnom i humornom sukobu ogleda suvremeni odnos čovjeka prema prirodi – njegova beskrupulozna eksploatacija i zanemarivanje u slijepoj utrci za maksimiziranjem profita. „Medena zemlj“a utoliko poprima karakter iznimno aktualne osobne i političke geste za očuvanje i održivo korištenje sve manje dostupnih prirodnih resursa. (Human Rights Festival)
   'Medena zemlja' fascinantna je priča o životu i smrti, prirodi i čovjeku, te pohlepi kao neizlječivoj ljudskoj osobini, glavnom pokretačkom motoru sveopćeg uništenja prirode i čovjeka, mračnoj sili koja je u središtu kapitalističkog sustava. (Marcella Jelić, tportal.hr)
   "Očaravajuće lijep." Indiewire
   "Divan, srdačan film ostavlja vas da se divite Hatidžinoj prošlosti i s anksioznošću razmišljate o budućnosti." LA Times
   "Čudesan podvig." Cath Clarke, The Guardian
   “Jedan od vizualno najljepših, čak i najuzbudljivijih filmova 2019.” Tim Brayton, Alternate Ending
   “Zahvaljujući zapanjujućem pripovijedanju i fotografiji, film od društvenog dokumenta postaje fascinantan portret izvanredne žene.”
obrazloženje žirija Doc Aviva

https://www.imdb.com/title/tt8991268/?ref_=nv_sr_srsg_3

ČETVRTAK / 16.01.

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
17:30 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

GLAS

Glas, 2019.
20:00 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

PETAK / 17.01.

GLAS

Glas, 2019.
17:30 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
20:00 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

SUBOTA / 18.01.

OPROSTITE, MIMOIŠLI SMO SE

Sorry We Missed You, 2019.
17:30 sati



Sorry We Missed You, 2019. Ken Loach, 101 min. UK/FR/BE
Scenarij:
Paul Laverty
Uloge: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor
   Ricky i njegova obitelj teško žive zbog duga stvorenog nakon financijske krize 2008. godine. Šansa za izvlačenje iz teškog života ukazuje se s novim kombijem i prilikom da postane dostavljač. Ricky i žena naporno rade, obiteljske veze su snažne ali uskoro dolaze do ruba. U svakodnevnoj borbi za opstanak na sve nemilosrdnijem britanskom tržištu rada, četveročlana obitelj završava u psihičkom i financijskom ponoru.
   „Sorry, We Missed You“ je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade. (Armin Fatić, ziher.hr)
   Kada govorimo o filmovima, teško je izmjeriti koji je film bolji i koji film treba osvojiti nagradu. Meni je najbitnije da film komunicira s publikom. Priča filma “Sorry We Missed You” bila je takva da je tražila da je se ispriča. (Ken Loach)
   AKO NE GOVORITE O STVARNOM ŽIVOTU, o problemima, onda takav film neće nikoga dirnuti. Nije lako uspjeti u tome, film je osjetljiva forma. Ponekad niste svjesni da scenarij ne funkcionira pa ga tijekom snimanja mijenjate. Ponekad to shvatite kada je film već završen. Ja sam samome sebi najveći kritičar, priča filma mora biti uvjerljiva, inače je neću snimiti. Ja ne snimam filmove kako bih zadovoljio filmske kritičare.. (Ken Loach)

https://www.imdb.com/title/tt8359816/?ref_=nv_sr_srsg_0

GLAS

Glas, 2019.
20:00 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

PONEDJELJAK / 20.01.

SKRIVENA BOJA STVARI

Il Colore Nascosto Delle Cose, 2017.
17:30 sati



Il Colore Nascosto Delle Cose, 2017. Silvio Soldin, 116 min. IT
POSEBNA PROJEKCIJA S TITLOVIMA PRILAGOĐENIM OSOBAMA OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:
Davide Lantieri, Doriana Leondeff  i Silvio Soldin  prema priči Davide Lantierija, Doriane Leondeff  i Silvija Soldija
Uloge: Valeria Golino, Adriano Giannini, Arianna Scommegna
   Teo je marketinški stručnjak. Zavodljiv i šarmantan, uživa u životu kao ljubitelj žena. Emma je lijepa, živahna i slijepa od svoje 16. godine. Sljepoća je, međutim, nije spriječila da postane osteopat i okruži se sjajnim prijateljima, iskorištavajući puni potencijal života. Kada se prvi put susretnu, Teo je očaran Emminim seksi glasom. Privučen jer nikada nije bio sa slijepom ženom, poziva je na spoj. Emma je previše pametna da upadne u iluziju ljubavi s Teom, no suprotno svim izgledima, on je taj koji će se zakačiti.
   Talijanski redatelj Silvio Soldini i zvijezda Valeria Golino udružili su snage u neobičnoj i zabavnoj romantičnoj komediji premijerno prikazanoj na filmskom festivalu u Veneciji.
https://www.imdb.com/title/tt7120532/?ref_=fn_al_tt_1

slobodan ulaz

100 G0DINA FEDERICA FELLINIJA: AMARCORD

Amarcord, 1973
20:00 sati



Amarcord, 1973. Federico Fellini, 123 min. IT/FR
Scenarij
: Federico Fellini i Tonino Guerra
Uloge: Bruno Zanin, Magali Noel, Maria Antonietta Beluzzi, Pupella Maggio, Armando Brancia
   Film nas vraća u redateljevo djetinjstvo i Rimini 1930-ih koji se karakterizira tradicionalnim prirodnim, društvenim i obiteljskim spektaklima i ritualima (smjena godišnjih doba, prolazak velikog broda, karnevali, fašističke svečanosti, bračne svađe) prožetim đačkim nepodopštinama, lokalnim spletkarenjima i seksualnim odrastanjem…
   Polu - autobiografska priča o starenju, koja spaja oštrinu s besramnom komedijom. „Amarcord“ pripovijeda priču o razuzdanoj skupini likova u Riminiju, Fellinijevom rodnom mjestu. Nadalje, radnja filma je smještena u 1930. godinu, odnosno fašističku Italiju. Zanimljivo je još napomenuti kako je amarcord riječ na romanjolanskom dijalektu, koja dolazi od talijanske riječi ricordo, što znači sjećam se. Također, treba napomenuti kako je film osvojio 13 raznih filmskih nagrada (među kojima i Oscara za najbolji film na stranom jeziku).
   Jedan od najomiljenijih evropskih filmova svih vremena, pozornost je privukao vještim kombiniranjem intimnih motiva i društvenih rituala te groteskom i komičnim epizodama prožetim nostalgičnim tonom (prizor s korpulentnom trafikanticom lakog morala). Zlo i nemoral ne mogu biti teme ovako nostalgična filma, istodobno intimna poput prisjećanja te široka u tematskom zahvaćanju društvenih slojeva i važnijih zanimanja u malome mjestu, uključujući plemstvo, prostitutke i svećenika. Domišljata kompozicija kadra, sugestivna fotografija, dinamičnost zbivanja i uvjerljiva gluma nadograđeni su glazbom privlačne glavne teme. Fellini je navodno u film uklopio mnoge motive i događaje iz vlastitog odrastanja u Riminiju, koje je iskoristio i u nekim drugim ostvarenjima… (Nikica Gilić, Filmski leksikon)
https://www.imdb.com/title/tt0071129/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA FEDERICA FELLINIJA
   Moji filmovi nisu pravljeni od sjećanja. Tvrdnja da su oni autobiografski je prilično jednostavno objašnjenje. Ja sam sebi skoro sve izmislio: djetinjstvo, likove iz djetinjstva, nostalgiju, snove i sjećanja... To sam učinio da bih uživao u sjećanju. Jer, za mene je pričanje jedina igra koju vrijedi igrati...
   SANJAR, UMJETNIK... FILMSKI GENIJ
   FEDERICO FELLINI (20. 1. 1920. Rimini - 31. 10. 1993. Rim)

   Federico Fellini je redatelj koji je spajao i balansirao različite, suprotne perspektive u perfektnu harmoniju, vješto upotrebljavao dokumentarističke obrasce i vizualizaciju mašte, ublažavao kritičke stavove melankolijom likova i situacija, isijecao društvenu stvarnost tako da podsjeća na cirkus, nostalgiju razlagao ironijom, a emocije groteskom. Još za života smatran je suverenim kritičarem društvenih pojava u građanskom društvu u poslijeratnom razdoblju, odslikavateljem ekonomskog prosperiteta, najrespektabilnijim evropskim redateljem u Sjedinjenim Državama te osoba čija je popularnost bila usporediva s najistaknutijim filmskim zvijezdama njegova doba. Fellinijev opus je obavezno štivo za svakoga tko pomišlja biti filmofilom u bližoj ili daljoj budućnosti. Njegov neograničeni talent i kreativnost u svakom mogućem polju filmskog stvaranja, kao i jedinstven redateljski štih očaravaju prilikom svakog gledanja...
   Federico Fellini rođen je 20.siječnja 1920. godine u Riminiju, kao najstarije od troje djece prodavača Urbana i kućanice Ide. Nakon njega rodili su se Riccardo (1921.) i Maria Maddalena (1929.). Od malena je bio vrlo boležljivo dijete te je puno vremena provodio sam u kući povlačeći se u svoj svijet mašte. Crtao je i izrađivao lutkice kojima je držao male predstave svojim ukućanima. U većini intervjua koje je za života dao, tvrdio je da je na njega i njegov umjetnički život najveći utjecaj imao prvi posjet cirkusu u dobi od 7 godina. Iz tog događaja datira i priča da je pobjegao s cirkusom koju je redovito prepričavao u intervjuima. Čitajući knjige o Federicu Felliniju, intervjue koji se mogu pronaći na internetu, te gledajući dodatke na pojedinim DVD izdanjima njegovih filmova, može se doći do zaključka da je Fellini, osim što je bio veliki redatelj, volio i izmišljati činjenice iz svoje biografije. Oko cijelog svog djetinjstva ispleo je mitološku priču koju je želio proglasiti stvarnom. Tako u spomenutom slučaju bijega s cirkusom taj bijeg u jednoj priči traje par dana, u drugoj mjesec, dok u knjizi „Ja Fellini“ autorice Charlote Chandler priznaje da je to laž za koju je cijelo djetinjstvo želio da bude istina.
   Nakon završene škole prodaje karikaturalne portrete ljudi, radi dizajn za razne potrebe, plakate za kina, crta za novine i slične stvari. 1938. godine, nakon godinu dana rada, na nagovor majke seli se u Rim s namjerom da upiše studij prava. U Rim se zaljubio na prvi pogled i u sljedećih 50 godina rijetko je iz njega odlazio. Znao je satima tumarati ulicama kako bi osjetio atmosferu grada i upoznao ljude. Svoju ljubav prema Rimu ovjekovječio je 1972. godine u filmu „Fellini's Roma“ u kojem priča priču o mladiću odraslom na selu koji dolazi živjeti u Rim neposredno prije Drugog svjetskog rata.
   Upisuje pravo kako bi ispunio obećanje majci, ali i kako bi izbjegao vojnu obavezu, no ubrzo napušta studij. Za vrijeme Mussolinijevog fašističkog režima, s bratom Riccardom je bio član fašističke omladinske grupe Avanguardiste u koju se svaki adolescentni muškarac morao učlaniti, iako mu u obitelj nisu bili fašisti, niti su simpatizirali fašizam. Prehranjuje se pišući u crnoj kronici lista Il Popolo di Roma, crta stripove za satirički list Marc’ Aurelio, a piše i kratke priče za radio. Najvažniji događaj iz tog razdoblja njegovo je upoznavanje s popularnim glumcem, tumačem narodskih likova Aldom Fabrizzijem, za čiju kazališnu trupu piše skečeve, ali i vodi garderobu, postavlja scenografiju i obavlja posao tajnika. Uskoro počinje pisati i filmske gegove, zatim scenarije, a 1945. godine se uspješno oprobava kao asistent redatelja. Iako nije imao formalno filmsko obrazovanje, imao je ono praktično, prvobitno ostvareno kroz mentorstvo još jednog filmskog redatelja— Roberta Rossellinija.
   “Dotad mi je sve bilo nekako strano kada sam dolazio na snimanja. Ali, uz pomoć Rossellinija sam počeo u filmu prepoznavati jedan poseban, drugi svijet. Kroz njegovo gledanje, kroz njegov odnos prema filmu, i sam sam shvatio da se filmovi mogu stvarati bez imalo varanja, bez prevare, bez pretpostavki koje se podrazumijevaju, bez unaprijed utvrđenih poruka. Ali, ono najvažnije što sam naučio od velikog Roberta Rossellinija, što sam dobio kao poklon, jeste poduka iz skrušenosti, iz poniznog odnosa prema životu...” sjeća se Fellini svojih početaka.
   Nakon završetka rata, Roberto Rosselini, redatelj koji je do tada režirao nekoliko dugometražnih filmova, vraća se u Rim i želi režirati film „Rim, otvoreni grad“ s Aldom Fabrizzijem u glavnoj ulozi. No nije imao veliki budžet za snimanje i znao je da si neće moći priuštiti Fabrizzija za glavnu ulogu te je otišao Felliniju, kao Fabrizzijevom prijatelju, kako bi mu ovaj pomogao u nagovaranju Fabrizzija da prihvati ulogu za nešto manje novca. Fabrizzi je prihvatio ulogu, a u dogovoru s redateljem Rosselinijem, Fellini je postao jedan od scenarista filma. Film je postigao veliki uspjeh u Italiji, a i u Americi je prošao zapaženo. U sljedećim suradnjama s Rosselinijem (Paisa, Cvijeće Svetog Frane i Evropa 51) osim scenarista, Fellini je bio i asistent redatelja, te je i u trenucima Rosselinijeve bolesti samostalno režirao neke scene. Zajedno s Albertom Lattutuadom 1950. godine režira „Svjetla varijetea“, svoj prvi film na kojem je potpisan kao redatelj, ali još uvijek u paru s nekim. Svoj prvi samostalni film, „Bijeli šeik“ režira 1952. godine. Scenarij je napisao uz pomoć Michelangela Antonionija, tada redatelja dokumentaraca i scenarista, na temelju Antonionijevog dokumentarnog filma iz 1949. (L’amorosa menzogna / Ljupka laž), koji razotkriva površnost, u to vrijeme veoma popularnih foto-romana i stripova.
   U oba filma jednu od uloga glumi Giulietta Masina, mlada glumica s kojom se Fellini oženio još 1943. godine. Tada je započelo jedno od najkreativnijih filmskih partnerstva u povijesti. Ona će ga pratiti kroz cijeli život odličnim ulogama u većini njegovih filmova, da bi joj Federico, kao veliko hvala za sve što mu je pružila u životu, posvetio počasnog Oscara na dodjeli 1993. godine.
   Veliki međunarodni uspjeh i priznanje Fellini doživljava filmom „Ulica“ iz 1954. godine. Anthony Quinn glumi snagatora Zampana, a Giulietta Masina njegovu zaostalu pomoćnicu Gelsominu. Putuju po gradovima i selima i izvode kratku predstavu u kojoj se snagator Zampano oslobađa iz lanaca. Zampano je poprilično grub čovjek koji ne želi pokazati osjećaje prema Gelsomini nego se prema njoj odnosi kao prema robu. Maltretira ju i uništava joj život dok ona usprkos svemu pokazuje veliku privrženost prema njemu. Kritika je film opisala kao patrijarhalni odnos između grubog Zampana i krhke Gelsomine na tragu „Ljepotice i zvijeri“ te kao film koji propovijeda kršćanske vrijednosti kao što su ljubav, privrženost, kajanje i iskupljenje. Iako su producenti bili protiv Giuliette Masine u glavnoj ulozi, Fellini je na tome ustrajao i tako stvorio jedan od najsimpatičnijih (i njemu najdražih) likova u svome životu. Gelsomina je u filmu osoba bez izražene seksualnosti i godina, potpuno anđeoski lik koji ima slične geste i ponašanje kao i Chaplinov skitnica.
   Američka filmska akademija nagradila je film prvom ikad dodijeljenom nagradom Oscar za film s neengleskog govornog područja, a Fellinija i s nominacijom u kategoriji scenarija. Film je postigao golemi uspjeh i producenti su dugo nagovarali Fellinija na snimanje nastavka što je on uporno odbijao. Zbog njegove tvrdoglavosti i odbijanja snimanja nastavka, Fellini je teško pronašao sredstva za snimanje svojih sljedećih filmova. To su bili „Varalice“ i nakon njih „Cabirijine noći“. Dok su „Varalice“ prošle nezapaženo, s „Cabirijinim noćima“ Fellini je ponovno osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja 1957. godine, a iste godine je bio nominiran i u kategoriji za najbolji scenarij.
   Fellinni nam je kroz „Cabirijine noći“ darovao prelijepu i melankoličnu, no nimalo depresivnu priču. U recenziji „Cabirijinih noći“ slavni francuski kritičar André Bazin, referirajući na Fellinnija, prvi put koristi riječ auteur da opiše filmskog redatelja. Glavnu ulogu Fellinni je dodijelio svojoj supruzi Giulietti Masini, koja joj je donijela Zlatnu palmu 1957. u Cannesu. S potpunim pravom, jer Giulietta briljira. Utjelovila je lik koji će ostati urezan u sjećanju svih sretnika koji su imali priliku odgledati „Cabirijine noći“. Gotovo svaka komična situacija u kojoj se junakinja filma nađe, je referenca na Chaplinovu skitnicu. Masina tragikomičnom pantomimom, isto kao i u ranijoj filmskoj suradnji sa suprugom u „Ulici“, nepogrešivo imitira kralja komedije. Redatelj je priznao da je u „Svjetlima velegrada“, jednom od njemu najdražih filmova, pronašao uzor za „Cabirijine noći“. Ovo je posljednji film u kojem Fellinni koristi elemente neorealizma. Kroz Cabiriju već koketira s višim slojem društva. Mada će kasnije snimiti nekoliko remek-djela: poput „8 ½“ ili „Amarcorda“, nijedan od tih filmova ne može nadmašiti dražesnost „Cabirijinih noći“ ili „Ulice“. Nino Rota uveličao je film svojom sjetno bajkovitom glazbenom temom. Temom, koja nije nimalo inferiorna njegovoj slavnoj glazbi iz „Kuma“. Producentima se nije svidjela ideja da Fellinni snima film o prostitutkama. Prema anegdoti, rekli su mu: „Snimio si film o homoseksualcima, imao si scenarij o ludnici i sad želiš snimiti film o prostitutkama. O čemu će tek tvoj sljedeći film biti?“ Fellinni je gnjevno odgovorio: „Moj sljedeći film biti će o producentima!“ Lik Cabirije nakratko se pojavljuje u ranijem redateljevom filmu „Bijeli šeik“. Srećom nije ostalo na tome, nego je Fellinni u potpunosti iskoristio potencijal tog iznimno simpatičnog lika ovim filmom. Tema usamljenosti uvijek je intrigirala Fellinnija. „Obično su oni koji su prepametni ili preglupi izostavljeni. Jedina je razlika u tome što se pametni izoliraju sami, a ove manje inteligentne izolira društvo.“ Takav je i lik Cabirie. Ona se jednostavno ne uklapa u milje u kojem živi. Tijekom snimanja filma „Il Bidone“ redatelj je upoznao Wandu na kojoj će bazirati Cabiriju. Živjela je ispod neke nastrešnice kod ruševina rimskog akvadukta. Isprva je bila ogorčena što netko narušuje njenu dnevnu rutinu, no nakon što joj je slavni redatelj ponudio hranu počela je komunicirati s njim i upoznala ga s okolnostima prostituiranja u Rimu. Vrijedi spomenuti i francuskog glumca Françoisa Périera koji je jako dobro interpretirao utjelovljenje okrutnosti i varljivosti svijeta koji nas okružuje kroz prevaranta Oscara.
   Na scenariju je surađivao i Pier Paolo Pasolini koji je već tada slovio kao autor kojeg fasciniraju mračne teme – poput prostitucije. Savjetovao je Fellinnija oko dijaloga prostitutki i svodnika. Ovo je posljednji film Fellinijeve prve faze, u kojoj je tematizirao provinciju, periferiju, sirotinju i bijedu, što su karakteristike neorealizma.
   U tom razdoblju okuplja stalne suradnike scenariste (Ennio Flaiano, Tullio Pinelli, Brunello Rondi), a još od prvog filma surađuje sa skladateljem Ninom Rotom.
   Nakon dekade filmova u kojima je bio objektivni promatrač koji iznosi priču, Fellini postaje redatelj kojeg sve više zanimaju snovi, unutarnji problemi i želja za pričanjem vlastitih doživljaja i osjećaja. Na tom tragu nastaje film „Slatki život“ 1960. godine. Kroz sedam dana i noći film prati mladog novinara Marcella, kojeg glumi Marcello Mastroianni, u svakodnevnim problemima. Djevojka mu se pokušala ubiti zbog njegove nevjere, on ima problema s drugim ženama, prijatelj mu je izvršio samoubojstvo, privukla ga je glumica Sylvia koja je došla snimati film u Rim pa ju on prati u njenim vrludanjima kroz Rim... Upravo je ta priča oko Marcella i Sylvie rezultirala najpoznatijom scenom Fellinijevih filmova, scenom u kojoj se Sylvia kupa u fontani di Trevi i zove Marcella da joj se pridruži. (U spomen na Marcella Matroiannia i tu poznatu scenu, fontana je ugašena i uvijena u crno na jedan dan prilikom njegove smrti 1996. godine.)
   Nakon „Slatkog života“ Fellini je snimio jedan segment u omnibusu „Boccacio'70“. Ostale segmente režirali su De Sica, Visconti i Moniceli. Nakon „Boccacia“ Fellini je izračunao da je snimio 6 dugometražnih filmova, dva omnibusa i jedan film kojem je bio koredatelj. Omnibuse i “Svijetla varijetea“ je računao kao pola, a prvih 6 filmova kao jedan cijeli pa je to iznosilo sedam i pol. Prigodno je svoj sljedeći film nazvao „Osam i pol“.
   „Osam i pol“ je, uz kasniji “Amarcord“, definitivno najpoznatiji i najosobniji Fellinijev film. U njemu Marcello Mastroianni glumi redatelja Guida, Fellinijev alter ego, koji je ostao bez inspiracije i bez pokretačke snage, a pritišću ga producenti jer treba započeti snimanje filma u kojeg su uložili dosta novca. „Osam i pol“ nije samo film o stvaranju filma, nego je to film u kojem se tematiziraju sve poteškoće koje stoje na putu umjetniku koji želi stvarati. Umjetnik, u ovom slučaju redatelj Guido, ima poteškoće u odnosu sa suprugom i ljubavnicom, u odnosu s glumcima i producentima, ima neraščišćenih računa sa svojom prošlošću i stalno bježi u neka sanjarenja o boljoj sadašnjosti i o tome kako bi to sve trebalo izgledati. U filmu se cijelo vrijeme miješaju sadašnjost i prošlost, snovi i java, mašta i podsvijest pa bi se“ Osam i pol“ moglo nazvati metafilmom koji govori o samom Felliniju i njegovim problemima pri radu.
   „Osam i pol“ je također poznat i po tehničkoj savršenosti. Kamera u filmu je vrlo fluidna, a jedan od razloga savršenosti snimanja je Gianni Di Venanzo, snimatelj koji je prije toga radio s Michelangelom Antonionijem na njegovim filmovima „Noć“ i „Pomrčina“, poznatim po vrhunskoj crno bijeloj fotografiji. Film je doživio oprečne kritike. Veći dio kritike ga je proglasio najboljim filmom svih vremena, dok ga je drugi dio kritike proglasio najprecijenjenijim filmom svih vremena. Danas, nakon skoro 40 godina mišljenja su i dalje podijeljena. Dok jedni misle da je Fellini svoju kreativnu blokadu iskoristio kao pokretačku snagu za snimanje filma o tome kako film nastaje i kako se jedan umjetnik nosi sa stvaralačkom snagom i njenim nedostatkom, dotle drugi misle da su to samo prazne tlapnje čovjeka bez ideje.
   Film je osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja i Oscara za kostimografiju u crno bijelom filmu (tada se dodjeljivala jedna nagrada za crno bijeli film, a druga za film u boji). Osim dvije nagrade Oscar, film je osvojio Grand Prix na festivalu u Moskvi i pregršt nagrada na većim i manjim festivalima. Film je inspirirao broadwayski mjuzikl „Devet“ koji je osvojio dvije Tony nagrade, jednu 1982. za najbolji mjuzikl i jednu 2003. za najbolji ponovno izvođeni mjuzikl. Također, Rob Marshall je režirao istoimenu ekranizaciju mjuzikla u kojoj Daniel Day Levis igra Guida.
   Potaknut epizodom u omnibusu „Boccacio'70“, koju je snimao u boji, Fellini je odlučio svoje sljedeće filmove snimati u boji. Kao nekakvu protutežu Guidu iz „Osam i pol“, Fellini je napisao scenarij za film „Giulietta i duhovi“ u kojem tematizira krizu identiteta, sada ne umjetnika nego sredovječne kućanice.
   Sljedeći njegov film je ekranizacija romana Gaja Petronija Arbitera „Satyricon“. Fellini u filmu prikazujući prošlost progovara o dekadenciji i društvenoj obijesti. Kritičari ovaj film najčešće povezuju s filmom „Slatki život“  jer progovara o istim temama samo kroz sliku sadašnjeg, a ne starog Rima. Paralelno s Fellinijem i malo poznati talijanski redatelj Gian Luigi Polidoro je počeo snimati svoju ekranizaciju istoimene knjige. Problemi su nastali jer je potonji prije prijavio naslov svog filma i Fellini nije smio koristiti isto ime. Zato je film nazvao „Fellinijev Satyiricon“, a kompanija United Artist je platila milijun dolara za distribuciju Polidorovog „Satyiricona“ te ga godinu dana držala bunkeriranog kako bi Fellinijev film prvi došao u kinodistribuciju. Film nije postigao veći međunarodni uspjeh, ali je ostao zapamćen po prekrasnoj fotografiji u boji i po tehničkoj savršenosti.
   Sve do filma „Amarcord“ 1973. godine Fellini nije postigao veći međunarodni uspjeh. Zato je s „Amarcordom“ to sve naplatio. Kada se govori o Felliniju u filmskim krugovima uvijek će se prvo spomenuti film „Osam i pol“, dok je kod publike uvijek bolje prolazio „Amarcord“.“ Amarcord“ na dijalektu koji se govori u okolici Riminija znači „sjećam se“. U filmu su opisani klasični problemi jednog malog sela na obali mora. Dječačko odrastanje, dolazak velikog broda po imenu Rex (što tako nešto znači u životu malog sela može se čuti u pjesmi Arsena Dedića „Parobrod Rex“), prva seksualna iskustva, problemi u braku, preljubi, svađe, smjena godišnjih doba, dolazak fašizma...Film je Felliniju donio zadnju nagradu Oscar za najbolji film s neengleskog govornog područja i još dvije nominacije, za režiju i za scenarij. U većini relevantnih anketa „Amarcord“ se nalazi na listi 100 najboljih filmova svih vremena, a hrvatski filmski kritičari su ga krajem devedesetih godina u velikoj anketi časopisa Hollywood jednoglasno proglasili najboljim filmom svih vremena.
   Nakon „Amarcorda“ Fellini više nije snimio toliko zapažene filmove – kasnije možda iskače „Casanova“ s Donaldom Sutherlandom u glavnoj ulozi, ali samo po budžetu ne i po zapaženosti. U red značajnijih ostvarenja kasnije faze Fellinijevog života ulazi „Proba orkestra“ 1978. u kojoj se tematizira nastajanje totalitarnog režima, „Grad žena“ i „Ginger i Fred“.
   1993. godine, nekoliko mjeseci prije smrti, iz ruku Sophije Loren i uz podršku Marcella Mastroiannija na pozornici i supruge Giuliette Masine u publici preuzeo je nagradu Oscar za životno djelo  "kao priznanje za njegova kinematografska dostignuća koja su zapanjila i zabavljala publiku diljem svijeta." Umro je 31. listopada 1993. godine, dan nakon 50 godišnjice braka.
    U izboru časopisa Entertainment Weekly uvršten je u 10 najvećih redatelja u povijesti... 2002. Damian Pettigrew snima dokumentarac „Fellini: Je suis un grand menteur / Fellini: Ja sam veliki lažac“, gdje u opsežnim intervjuima sa samim redateljem i mnogima koji su sa njime radili razlaže i objašnjava Maestrovu kreativnost i funkcioniranje na setu... Bio je veliki poštovatelj strip-crtača Stan Leeja (naročito njegovih stripova o superjunacima Hulku i Spidermanu), a Dino deLaurentiis godinama ga je uvjeravao da je baš on najpogodniji za režiju „Flash Gordona“ – i to ima veze sa Fellinijevim počecima: jedan od prvih plaćenih poslova početkom četrdesetih mu je prilagođavanje stripa Flash Gordon na talijanski... U rodnom Riminiji međunarodna zračna luka nazvana je njegovim imenom...
   CRTAČ 1 Federico Fellini je uveo nekoliko novina u snimanje filmova. Kao i Akira Kurosawa, Fellini je također crtao dobar dio likova, scena i kadrova. Nije imao Kurosawinu preciznost i usredotočenost, nego je tome prilazio na jedan malo opušteniji način. Ipak je on bio Talijan, a ne Japanac. Od malena se bavio karikaturom i taj svoj talent je stalno koristio. Prvo je započeo s crtanjem vanjskog izgleda likova, a taj vanjski izgled temeljio je na osobinama. Poznato je kako su u talijanskim filmovima naknadno nadosnimavali glasove u studiju. Fellini je tako znao glumcima na setu dopustiti da govore nepovezane rečenice jer je naknadno znao mijenjati tekst kojeg bi onda u studiju prilagodili micanju usana. Redovito je znao glumcima davati tuđe glasove jer mu je od jedne osobe bolje pasao izgled, a od druge glas za određenu ulogu. Cijeli svoj život crtao je svoje snove koji su 2007. objavljeni u knjizi pod naslovom „Federico Fellini: Knjiga snova“ (Federico Fellini: The Book of Dreams). Za života je imao nekoliko nedovršenih projekata od kojih je jedan (Trip to Tulum: From a Script for a Film Idea) završio strip ekranizacijom u suradnji s poznatim talijanskim strip crtačem Milom Manarom.
   CRTAČ 2 U studenom 2003., na desetogodišnjicu Fellinijeve smrti, u njegovoj rodnoj kući u Riminiju otvoren je muzej u cijelosti posvećen slavnom redatelju. U njemu su izloženi neobjavljeni snimci, rukopisi, fotografije, kostimi iz filmova, plakati, zaboravljeni Fellinijevi intervjui, knjige s posvetama i različiti osobni predmeti. Najviše je crteža i skica, rađenih kemijskom olovkom, perom, flomasterima… Crtao je uvijek i na svakom mjestu, dok je jeo, razgovarao, telefonirao. Nikada nije prestajao. Crteži su se kasnije pretvarali u ideje za kostime, scenografije, likove, karikature, reklamne spotove… Crteži su bili Fellinijeva priprema za film, crtanjem je oživljavao vlastite ideje. Od ostalih Fellinijevih crteža razlikuju se crteži snova, nastali prema preporuci psihijatra da crta svoje snove i osjećanja. Fellini ih je pažljivo skupljao i lijepio u svojevrstan abum koji je nazvao Knjiga snova. “Naši snovi su naš stvarni život. Moje fantazije i opsesije nisu samo moja stvarnost, već stvari od kojih nastaju moji filmovi.”
   CRTAČ 3 Fellini nikada nije krio da su žene bile njegova najveća inspiracija, i da su ga “istovremeno i privlačile i plašile”, kako ih je i prikazivao u filmovima. Dvanaest godina nakon njegove smrti, u austrijskom gradiću Kremsu priređena je izložba Fellinijevih crteža pod nazivom Erotomachia. Ukupno je bilo 29 crteža, a svi su, najvjerovatnije, nastali tokom posljednjih godina Fellinijevog života. Na svim crtežima je Gianna, jedna od njegovih posljednjih ljubavnica: dominira snažno i senzualno žensko tijelo, pored koje sitno i neugledno Fellinijevo izgleda kao igračka. Veliki broj Fellinijevih crteža, skica i karikatura odavno su izloženi u njujorškom Guggenheimu i u Trastevereu u Rimu.

 

UTORAK / 21.01.

GLAS

Glas, 2019.
17:30 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

KONJOKRADICE

Ut og stjæle hester, 2019.
20:00 sati



Ut og stjæle hester, 2019. Hans Petter Moland, 123 min. NO/DK/SW
Scenarij:
Hans Petter Moland, Per Petterson
Uloge: Stellan Skarsgård, Bjørn Floberg, Tobias Santelmann, Danica Curcic
   Studeni 1999. 67-godišnji Trond živi u novootkrivenoj samoći i raduje se što će sam dočekati novu 2000. godinu. Kako dolazi zima, otkriva da ima susjeda, čovjeka kojeg je Trond znao još 1948., u ljeto kada je napunio 15 godina, a isto ljeto Trondov otac pripremio ga je da nosi teret njegove predstojeće izdaje i nestanka. To je ljeto Trond odrastao i osjetio miris žene za kojom je čeznuo. Ista žena s kojom se Trondov otac pripremao provesti život.
   Radi se o ekranizaciji bestselera “Ut og stjæle hester” iz 2003. godine norveškog romanopisca Pera Pettersona koji je na temelju ovog romana osvojio dvije najvažnije norveške književne nagrade, nagradu za najbolju knjigu godine i nagradu norveške književne kritike. Njeno izdanje na engleskom jeziku, “Out Stealing Horses”, tokom 2006. nagrađeno je Independent Foreign Fiction Prize nagradom, a tokom 2007. i International IMPAC Dublin nagradom koja je najviša svjetska novčana književna nagrada za jedno djelo objavljeno na engleskom jeziku u iznosu od 100.000 €.
   U Berlinu je Srebrenog medvjeda za izvanredan umjetnički doprinos dobio snimatelj Rasmus Videbæk. Film je u Norveškoj osvojio najvažnije nagrade (Amanda Awards, Norway 2019.): najbolji film, scenarij, fotografija, glazba i sporedni glumac, uz još pet nominacija.
   Ovaj veličanstveni film zasnovan je na romanu Per Pettersona " Ut Og Stjæle Hester“. Otkrio sam ga na Skandinavskom filmskom festivalu 2019. u Australiji. Očaravajuć je, poetičan, a fotografija doista oduzima dah. Svaka scena detaljno je isplanirana pružajući bogatu tapiseriju pozadina koje su neprimjetno integrirane u priču. (lincoln-15/imdb)
   Jedinstveni komadić umjetnosti... Iskreno hvala redatelju, glumcima, cijeloj ekipi i producentima na ovom čarobnom i dubokom filmu. Nisam siguran je li ovaj film za svakoga. Možda ga samo zrela, umjetnička osoba puna životnog iskustva može osjetiti i razumjeti. Izišao sam iz kina duboko dirnut, a film je još dugo ostao u meni ... sa mnom. Poput vrlo bliskog i intimnog prijatelja. (lpuraite/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt7319496/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 22.01.

KONJOKRADICE

Ut og stjæle hester, 2019.
17:30 sati



Ut og stjæle hester, 2019. Hans Petter Moland, 123 min. NO/DK/SW
Scenarij:
Hans Petter Moland, Per Petterson
Uloge: Stellan Skarsgård, Bjørn Floberg, Tobias Santelmann, Danica Curcic
   Studeni 1999. 67-godišnji Trond živi u novootkrivenoj samoći i raduje se što će sam dočekati novu 2000. godinu. Kako dolazi zima, otkriva da ima susjeda, čovjeka kojeg je Trond znao još 1948., u ljeto kada je napunio 15 godina, a isto ljeto Trondov otac pripremio ga je da nosi teret njegove predstojeće izdaje i nestanka. To je ljeto Trond odrastao i osjetio miris žene za kojom je čeznuo. Ista žena s kojom se Trondov otac pripremao provesti život.
   Radi se o ekranizaciji bestselera “Ut og stjæle hester” iz 2003. godine norveškog romanopisca Pera Pettersona koji je na temelju ovog romana osvojio dvije najvažnije norveške književne nagrade, nagradu za najbolju knjigu godine i nagradu norveške književne kritike. Njeno izdanje na engleskom jeziku, “Out Stealing Horses”, tokom 2006. nagrađeno je Independent Foreign Fiction Prize nagradom, a tokom 2007. i International IMPAC Dublin nagradom koja je najviša svjetska novčana književna nagrada za jedno djelo objavljeno na engleskom jeziku u iznosu od 100.000 €.
   U Berlinu je Srebrenog medvjeda za izvanredan umjetnički doprinos dobio snimatelj Rasmus Videbæk. Film je u Norveškoj osvojio najvažnije nagrade (Amanda Awards, Norway 2019.): najbolji film, scenarij, fotografija, glazba i sporedni glumac, uz još pet nominacija.
   Ovaj veličanstveni film zasnovan je na romanu Per Pettersona " Ut Og Stjæle Hester“. Otkrio sam ga na Skandinavskom filmskom festivalu 2019. u Australiji. Očaravajuć je, poetičan, a fotografija doista oduzima dah. Svaka scena detaljno je isplanirana pružajući bogatu tapiseriju pozadina koje su neprimjetno integrirane u priču. (lincoln-15/imdb)
   Jedinstveni komadić umjetnosti... Iskreno hvala redatelju, glumcima, cijeloj ekipi i producentima na ovom čarobnom i dubokom filmu. Nisam siguran je li ovaj film za svakoga. Možda ga samo zrela, umjetnička osoba puna životnog iskustva može osjetiti i razumjeti. Izišao sam iz kina duboko dirnut, a film je još dugo ostao u meni ... sa mnom. Poput vrlo bliskog i intimnog prijatelja. (lpuraite/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt7319496/?ref_=nv_sr_srsg_0

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
20:00 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

ČETVRTAK / 23.01.

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
17:30 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

SLICE OF LIFE

Slice of Life, 2019.
20:00 sati



Slice of Life, 2019. Luka Hrgović i Dino Julius, 25 min. HR
Scenarij:
Luka Hrgović, Dino Julius, Anton Svetić
Uloge: Anton Svetić, Ivica "Dragonrage" Pustički, Emilija Habulin
   “Slice of Life” radnjom je smješten u “Blade Runner” svijet i nadahnut dizajnima Syda Meada, a prati sitnog dilera koji u jednoj noći mora skupiti novac da svemirskim brodom otputuje sa Zemlje koja je u raspadu i na rubu apokalipse u neki bolji život. No, na tragu mu je korumpirani policajac i sve vodi prema konačnom okršaju...
   Pune tri godine u nastajanju, Slice of Life je passion projekt male grupe mladih hrvatskih filmaša i ljubitelja Blade Runnera redatelja Ridleyja Scotta, smješten u kultni futuristički Los Angeles, koji smo imali prilike vidjeti po prvi puta davne 1982. Sve skupa je započelo kao svojevrsni tribute originalnom klasiku i njegovom kultnom nasljeđu koje je stvorio kroz godine. Ali kako je vrijeme prolazilo, te su svi uključeni u izradu ovog projekta izdvajali sve više i više svog slobodnog vremena kako bi san postao stvarnost, Slice of Life je uskoro postao nešto više od “običnog homagea”, tj. postao je film za sebe. (Ivica Pustički / filmovisruba.com)
   Na vizualnom planu 'Slice Of Life' je najimpresivniji hrvatski film uopće i upravo je nevjerojatno da je nastao u garaži i koštao 80-ak tisuća dolara. Kao i svaki pravi žanrovski film 80-ih, 'Slice Of Life' ima i podtekst, tj. u njegovu futuru se odražava hrvatski prezent iseljavanja u Irsku. Svi žude pobjeći na 'Nebeske otoke' u 'bolju budućnost' i selidba s planeta glavni je motiv filma. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Budućnost hrvatske znanstvene fantastike je tu pred nama i zove se "Slice Of Life". (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   “Slice of Life” kratkometražni je film, radnjom tek mala vinjeta, više skica nego priča, fanovska posveta “Blade Runneru”, “Terminatoru” i “Aliensima”, ali prije svega dokaz da su talent, upornost, tvrdoglavost i pravi omjer ludila i strasti uvijek važniji od velikih budžeta. (Tomislav Novak,Jutarnji List)
   Dobili smo pravi punokrvni hrvatski SF novog doba kakav dosad kod nas nije postojao. (Tomislav Novak,Jutarnji List)

   Berlin Sci-fi Filmfest 2019. Best Fan Film
   FANTA ELX: Elche Fantastic Film Festival 2019. Best International Short Film
   LA Shorts International Film Festival 2019. Best Sci-Fi Film
   SciFi Film Festival 2019. Georges Méliès Award for Best Special Effects
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/slice-of-life-je-trijumf-volje-snimljen-u-maloj-garazi-s-efektima-kao-iz-americkih-blockbustera/9674431/
https://www.imdb.com/title/tt6481130/?ref_=fn_al_tt_1

IN MEMORIAM RUTGER HAUER: BLADE RUNNER

Blade Runner, 1982.
21:00 sati



Blade Runner, 1982. Ridley Scott, 117 min. US
Scenarij:
Hampton Fancher, David Webb Peoples, Philip K. Dick (roman)
Uloge: Harrison Ford, Rutger Hauer, Sean Young
   Los Angeles, 2019. Zadatak eliminacije replikanata, androida superiornih ljudima ali ograničena vijeka trajanja, suočava Ricka Deckarda s pitanjem vlastitog identiteta.
   „Blade Runner“ temelji se na priči Philipa K. Dicka „Sanjaju li androidi električne ovce“ koja je objavljena 1968. godine. Nastavak filma, čija se radnja odvija u 2049. godini, snimljen je 2018. Po djelima Philipa K. Dicka snimljeno je puno filmova i serija, ali niti jedan nije dosegao kultni status kojim bi se mogao mjeriti s onim koji uživa Blade Runner. Redatelj Ridley Scott ispričao je mračnu priču u kojoj propituje značenje ljudskosti u vrijeme galopirajućeg tehnološkog napretka. Tema koja je danas još aktualnija nego što je bila početkom '80-tih godina prošlog stoljeća.
   Ultimativni filmski klasik, i to ne samo u okviru SF žanra. (Tomislav Hrastovčak / planb)
   „Blade Runner“ je bio predodžba zapravo zamislive distopijske budućnosti u koju su nas naši eksperimenti s robotikom, kloniranjem, računalima doista mogli odvesti. Tech noir ambijent izrazito je odgovarao tamnoj premisi i spretnim Dickovim misterijima koji su zbog slojevitog gledanja na realnost do danas ostali predmetom teoretske čak i filozofske pažnje. (Kristian Benić / planb)
Ukoliko čitamo „Blade Runnera“ iz perspektive film noira, još se više intenziviraju pitanja koja u znanstvenoj fantastici ostaju u sferi racionalnog — pitanja o razlici između ljudskog i neljudskog, što je to što nas čini ljudima. (Mario Vrbančić, HFLJ)
   Antologijska fantastična egzistencijalna triler-drama Blade Runner redatelja Ridleyja Scotta iz 1982. neosporno je jedno od prijelomnih ostvarenja u povijesti sedme umjetnosti. (Josip Grozdanić / vijenac)
   U vrijeme kad se prihvatio režije "Blade Runnera" Ridley Scott iza sebe već je imao izuzetno hvaljenog i priznatog "Aliena", tako da su očekivanja od njegovog idućeg filma bila izuzetno visoka. A on je ta očekivanja ne samo ispunio, već i debelo nadmašio. Problem je bio što to gotovo nitko nije shvatio. Nakon što je pušten u kino dvorane "Blade Runner" je okarakteriziran kao potpuni promašaj, kako na umjetničkom tako i na financijskom planu što je ozbiljno uzdrmalo Scottov status u filmskoj industriji. Bilo je potrebno više od desetljeća da uskogrudni kritičari otvore oči i uvide što je Scott doista napravio. Malim koracima "Blade Runner" je polako stjecao svoje poklonike sve dok se nije prometnuo u pravi kult i postao nezaobilazan čimbenik popularne kulture, čemu je znatno doprinio i razvoj cyberpunka kao široko prihvaćenog književnog i filmskog žanra. Točno deset godina nakon što je "Blade Runner" pušten u kina, zbog velikog interesa javnosti Scott je „snimio“ redateljsku verziju filma, koja je uključivala nekoliko novih dijaloga i drugačiji završetak. Iako film nije doživio velike promjene u odnosu na originalnu verziju, isti oni kritičari koji su ga 1982. pokopali, 1992. ispjevali su mu prave himne proglasivši ga jednim od velikih klasika našeg doba. (ezadar)

https://www.imdb.com/title/tt0083658/?ref_=nv_sr_srsg_3

  ROMAN Philipa Kindreda Dicka objavljen je 1968. Na jednom mjestu okuplja glavne autorove preokupacije: religiju, politiku, utjecaj znanosti, paranoju, empatiju ili njezin manjak, kao i sveprisutan kompleks manje vrijednosti. Godina je 2021. (ili 1992., ako čitate prvo izdanje). Zemlja je opustošena nakon Zadnjeg svjetskog rata i atomskog holokausta, a tko je mogao pobjeći na vanzemaljske kolonije to je i uradio. Oni koji su ostali bore se s bolestima prouzrokovanim radijacijom te s nevjerojatnom količinom otpada koji se doslovno množi pred njihovim očima. Gotovo sve životinje su izumrle, pa je posjedovanje živog pripadnika bilo koje vrste statusni simbol. Glavni lik romana, lovac na ucjene Rick Deckard, nije te sreće i zbog toga na krovu zgrade u kojoj živi „uzgaja“ primjerak lažne, električne ovce. Njegov posljednji zadatak je „umiroviti“ šest odbjeglih androida najnovijeg modela Nexus-6 koje prepoznaje po tome što za razliku od ljudi ne posjeduju empatiju. „Sanjaju li androidi električne ovce?“ je tipičan roman ove faze Dickovog stvaralaštva (prije VALIS trilogije). Prekrcan je idejama i konceptima koje bi manje inventivni autori znanstvene fantastike rastegnuli na više romana. Posebnu pažnju posvetio je izmišljenoj religiji Mercerizmu te empatičnom odnosu između ljudi i životinja. Ekranizaciju koja bi dotakla sve osnovne ideje prisutne u romanu nemoguće je zamisliti. Zbog toga se Scottova reinterpretacija bazira na dijelovima koje je puno lakše prebaciti na veliko platno, dok je fokus filma na Ricku Deckardu, njegovoj potrazi za odbjeglim androidima te na klasičnom pitanju „što je to što nas čini ljudima?“. Za razliku od Dickove vizije, Scottovo poimanje budućeg svijeta podsjeća na scenografiju Langovog „Metropolisa“ uz dodatak Moebiusovih fantazmagorija. To je prenapučen megalopolis u vječnom mraku zagađenja i kiselih kiša. „Istrebljivač“ je zapravo noir film zamaskiran u znanstvenu fantastiku, što još jednom potvrđuje Scottovu poetiku – korištenje SF-a kao okvir za drugi žanr. Takav je i njegov „Osmi putnik“ koji je horror u svemiru, a ne znanstveno fantastični film. (www. pulskafilmskatvornica.hr)

RUTGER HAUER
(23. siječnja 1944. - 19. srpnja 2019.)

   "Vidio sam stvari koje vi ljudi ne biste vjerovali. Napade letjelica s ruba Oriona. Gledao sam kako C-zrake svjetlucaju u mraku u blizini Tannhäuserove kapije. Svi će se ti trenuci izgubiti s vremenom, poput suza po kiši. Vrijeme je za smrt." (Roy Batty / Rutger Hauer, Blade Runner)
   19. srpnja 2019., u rodnoj Nizozemskoj nakon kratke bolesti, u  dobi od 75 godina preminuo je Rutger Hauer. Hauer je 1982. u znanstveno-fantastičnom trileru "Blade Runner" glumio replikanta ubojicu Roya Battyja, te od sporedne uloge postigao takav uspjeh da je, pisali su kritičari, zasjenio i glavnu ulogu koju je tumačio Harrison Ford. Prva prilika njegova života dogodila se 1969. kad ga je Paul Verhoeven angažirao kao glavnu ulogu u seriji ‘Floris’, srednjovjekovnom ostvarenju nalik na filmove o Ivanhoeu, kojom je stekao ime i ugled u Nizozemsko. U godinama koje su uslijedile nizozemska publika obožavala ga je i u filmu istog redatelja ‘Turkish Delight’,  a taj je film ujedno bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Izvrsno je odglumio i beskućnika alkoholičara u filmu ‘The Legend of the Holy Drinker’ Ermanna Olmija, a za ulogu nacista u filmu ‘Escape From Sobibor’ osvojio je Zlatni globus. Za ulogu SS oficira u ‘Fatherlandu’ također je bio nominiran za tu nagradu. Rutger hauer iza sebe ima 174 uloge na televiziji i u filmu. Bio je i veliki aktivist te se borio za okoliš kao sponzor Greenpeacea. Osnovao je neprofitnu organizaciju posvećenoj borbi protiv AIDS-a nazvanu Starfish Association.

PETAK / 24.01.

DIEGO MARADONA

Diego Maradona, 2019.
17:30 sati



Diego Maradona, 2019. Asif Kapadia, 130 min.
  Kad sam došao u Napulj, dočekalo me 85.000 ljudi. Kad sam odlazio, nije bilo ni jednog jedinog.

   Dana 5. srpnja 1984. godine, Diego Maradona stigao je u Napulj za tada rekordni iznos i u sljedećih sedam godina otvorio se pakao. Najslavniji nogometni genij svih vremena i najdisfunkcionalniji grad u Europi bili su savršeni jedno za drugo. Maradona je bio blagoslovljen na terenu, ali proklet izvan njega; ovaj karizmatični Argentinac vrlo je brzo odveo Napoli do njihovog prvog naslova prvaka. Snovi su bili ispunjeni. Ali postojala je i cijena… Diegu je bilo dopušteno da radi sve, dok god je na terenu izvodio čuda, ali kada je magije nestalo on je postao zatočenikom grada.
   Treći film iza Oscarom i BAFTA-om nagrađene ekipe koja nam je donijela filmove „Senna“ i „Amy“, ovaj film sačinjen je od preko pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, a kojeg je u cijelosti podržao i sam igrač. Kad se govori o Maradoninoj loptačkoj karijeri, većini će ljudi prvo pasti na pamet “Božja ruka” ili scudetto 1987. No, Kapadia kao dramaturški obrat filma uzima jednu utakmicu o kojoj se obično nikad ne govori, a koja je prema njegovu mišljenju početak kraja. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. koju je odigrao za Argentinu upravo protiv domaće Italije, i to upravo u svom Napulju.
   Za razliku od redikula Kusturice koji snima film o redikulu Maradoni, Kapadia koristi eksplozivni i dosad neviđeni footage o Maradoninoj talijanskoj priči. Sedam napuljskih godina transformiranih u Evanđelje po Diegu. No, Kapadia je itekako svjestan da bi pričati isključivo o Maradoni, onako kao što je to učinio Kusturica, bila kapitalna greška. Za Kapadiu, Maradona je više od toga. Pričati o Maradoni znači pričati o njegovu svijetu i njegovu domu. (Dragan Rubeša, Novi List)
   S jedne strane bio je Diego koji je bio povučena osoba, a Maradona šizofreni lik koji se jedini mogao nositi sa slavom koja ga je pratila. Film sačinjen od pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, pokušava i uspijeva pokazati zbog čega je Maradona legenda čiji će mit trajati mnogo duže od sjećanja na, možda bolje nogometaše i od njega. "Do srijede sam pio i drogirao se, a četvrtkom započinjao pripreme za utakmicu", kaže Maradona u filmu. "Oba su njegova lica tu”, kaže u filmu jedan od njegovih poznanika “ono probisvijeta i ono genija”, najbolje oslikavajući što je Maradona znači(o) za, ne samo nogometni svijet u nekom gotovo zaboravljenom vremenu. (Nikola Kučar, Glas Slavonije)

https://www.imdb.com/title/tt5433114/?ref_=nv_sr_srsg_0

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

SUBOTA / 25.01.

DISNEYEV KLASIK: PINOKIO

12:00 sati



Pinocchio, 1940. Norman Ferguson, T. Hee, Wilfred Jackson, Jack Kinney, Hamilton Luske, Bill Roberts, Ben Sharpsteen, 88 min. US
   Lutkar Gepetto izradi lutku muškog dječaka koja, na njegovu želju da dobije sina, oživi. Gepetto dječaka nazove Pinocchio kojemu dobra vila dodijeli pratitelja cvrčka Jiminiyja. Nakon niza pustolovina mali lutak postaje pravi dječak.
  Po nekim ocjenama najuspjeliji Disneyjev cjelovečernji crtani film, odlikuje se nizom vizualno atraktivnih scena poput uvodnih kadrova Gepettova sela snimljenih multiplan kamerom, podvodnih prizora i dramatične potjere na kraju. Slikovno bogatstvo, maštoviti rakursi i dinamičan ritam nadopunjeni su razrađenim oslanjanjem na arhetipske obrasce bajke (sa scenama kažnjavanja – pretvaranje junaka u magarca i konačnog iskupljenja i ostvarenja obiteljske sreće), vrsnim karakterizacijama, npr. cvrčka Jiminyja, moralističke figure junakove savjesti preko kojega je izbjegnuta prenaglašena sentimentalnost, vulkanskog majstora lutki Strombolija, lisca J. Wirthingtona Foulfellowa, koji podsjeća na dickensijanske zlikovce, i kita Monstra kao simbola demonske kazne, te glazbom (Oscar), vrhunac koje je također Oscarom nagrađena pjesma »When You Wish Upon a Star« koju pjeva cvrčak, a čija je postavka o ispunjenju snova postala idejnim temeljem Disneyjeva svjetonazora u daljnjim filmovima. (B. Kragić, HFL)
   Najpoznatiji zločesti dječak na svijetu “rođen” je  1881. Književni “otac” Carlo Lorenzini, jer tako se pisac zvao, prvu je priču o drvenoj marioneti, „Pinocchiu“, napisao za talijanske dječje novine “Il giornale per i bambini”, “Dječje novine” i do danas oduševljava djecu. Ali, i plaši. Jer tko danas ne kaže za nekog lašca da je Pinocchio? Koliko roditelja i danas kaže djeci da će im, lažu li, narasti nos? Sve to možemo zahvaliti novinaru i književniku koji je pod pseudonimom Carlo Collodi izmislio priču. Collodi je bio veliki domoljub, borac za ujedinjenje Italije i društveni kritičar, no slavu je stekao s pričom o drvenoj marioneti koja se na kraju dugog i ponekad stravičnog puta, pretvori u živog dječaka. Prvo je bio junak priča koje su izlazile u nastavcima u novinama pune dvije godine, od 1881. do 1882. a godinu kasnije su sve priče sakupili u knjigu koja je izašla u veljači 1883. Osim što je odmah postao slavan i čitan, „Pinocchio“ je postao klasik dječje, ali i svjetske književnosti, završio je i na kazališnim daskama i u i na filmovima. Današnja Fondazia Nazionale Carlo Collodi u kasnim je 1990. a po UNESCO-vim izvorima pobrojala 240 jezika kojima u svijetu danas priča Pinocchio. I vjerovali ili ne, to je jedna od najprevođenijih knjiga u svijetu. Carlo Lorenzini, poznatiji kao Collodi, za života je bio poznat pisac i društveni komentator. „Pinocchio“ mu je odmah donio slavu u domovini. Onu svjetsku nije doživio jer je dvije godine poslije smrti prvi prijevod na engleski napravila Mary Alice Murray. Njezin je prijevod dodan u “Everyman’s Library” 1911. – ediciju koja je iz svih područja (putopisis, znanost, fikcija, teologija i filozofija, povijest, klasici, za mladež, eseji, oratoriji, poezija i drama, biografije, romantični..) objavila preko tisuću djela. To je bio pun pogodak jer je knjiga bila razgrabljena i u Americi. Prijevod iz 1926. do danas je jako cijenjen kao i dvojezično izdanje iz 1986. (Sandra Veić Sukreški, citajknjigu.com)
https://www.imdb.com/title/tt0032910/?ref_=fn_al_tt_2

DIEGO MARADONA

Diego Maradona, 2019.
17:30 sati



Diego Maradona, 2019. Asif Kapadia, 130 min.
  Kad sam došao u Napulj, dočekalo me 85.000 ljudi. Kad sam odlazio, nije bilo ni jednog jedinog.

   Dana 5. srpnja 1984. godine, Diego Maradona stigao je u Napulj za tada rekordni iznos i u sljedećih sedam godina otvorio se pakao. Najslavniji nogometni genij svih vremena i najdisfunkcionalniji grad u Europi bili su savršeni jedno za drugo. Maradona je bio blagoslovljen na terenu, ali proklet izvan njega; ovaj karizmatični Argentinac vrlo je brzo odveo Napoli do njihovog prvog naslova prvaka. Snovi su bili ispunjeni. Ali postojala je i cijena… Diegu je bilo dopušteno da radi sve, dok god je na terenu izvodio čuda, ali kada je magije nestalo on je postao zatočenikom grada.
   Treći film iza Oscarom i BAFTA-om nagrađene ekipe koja nam je donijela filmove „Senna“ i „Amy“, ovaj film sačinjen je od preko pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, a kojeg je u cijelosti podržao i sam igrač. Kad se govori o Maradoninoj loptačkoj karijeri, većini će ljudi prvo pasti na pamet “Božja ruka” ili scudetto 1987. No, Kapadia kao dramaturški obrat filma uzima jednu utakmicu o kojoj se obično nikad ne govori, a koja je prema njegovu mišljenju početak kraja. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. koju je odigrao za Argentinu upravo protiv domaće Italije, i to upravo u svom Napulju.
   Za razliku od redikula Kusturice koji snima film o redikulu Maradoni, Kapadia koristi eksplozivni i dosad neviđeni footage o Maradoninoj talijanskoj priči. Sedam napuljskih godina transformiranih u Evanđelje po Diegu. No, Kapadia je itekako svjestan da bi pričati isključivo o Maradoni, onako kao što je to učinio Kusturica, bila kapitalna greška. Za Kapadiu, Maradona je više od toga. Pričati o Maradoni znači pričati o njegovu svijetu i njegovu domu. (Dragan Rubeša, Novi List)
   S jedne strane bio je Diego koji je bio povučena osoba, a Maradona šizofreni lik koji se jedini mogao nositi sa slavom koja ga je pratila. Film sačinjen od pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, pokušava i uspijeva pokazati zbog čega je Maradona legenda čiji će mit trajati mnogo duže od sjećanja na, možda bolje nogometaše i od njega. "Do srijede sam pio i drogirao se, a četvrtkom započinjao pripreme za utakmicu", kaže Maradona u filmu. "Oba su njegova lica tu”, kaže u filmu jedan od njegovih poznanika “ono probisvijeta i ono genija”, najbolje oslikavajući što je Maradona znači(o) za, ne samo nogometni svijet u nekom gotovo zaboravljenom vremenu. (Nikola Kučar, Glas Slavonije)

https://www.imdb.com/title/tt5433114/?ref_=nv_sr_srsg_0

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

PONEDJELJAK / 27.01.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.
Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

UTORAK / 28.01.

KONJOKRADICE

Ut og stjæle hester, 2019.
17:30 sati



Ut og stjæle hester, 2019. Hans Petter Moland, 123 min. NO/DK/SW
Scenarij:
Hans Petter Moland, Per Petterson
Uloge: Stellan Skarsgård, Bjørn Floberg, Tobias Santelmann, Danica Curcic
   Studeni 1999. 67-godišnji Trond živi u novootkrivenoj samoći i raduje se što će sam dočekati novu 2000. godinu. Kako dolazi zima, otkriva da ima susjeda, čovjeka kojeg je Trond znao još 1948., u ljeto kada je napunio 15 godina, a isto ljeto Trondov otac pripremio ga je da nosi teret njegove predstojeće izdaje i nestanka. To je ljeto Trond odrastao i osjetio miris žene za kojom je čeznuo. Ista žena s kojom se Trondov otac pripremao provesti život.
   Radi se o ekranizaciji bestselera “Ut og stjæle hester” iz 2003. godine norveškog romanopisca Pera Pettersona koji je na temelju ovog romana osvojio dvije najvažnije norveške književne nagrade, nagradu za najbolju knjigu godine i nagradu norveške književne kritike. Njeno izdanje na engleskom jeziku, “Out Stealing Horses”, tokom 2006. nagrađeno je Independent Foreign Fiction Prize nagradom, a tokom 2007. i International IMPAC Dublin nagradom koja je najviša svjetska novčana književna nagrada za jedno djelo objavljeno na engleskom jeziku u iznosu od 100.000 €.
   U Berlinu je Srebrenog medvjeda za izvanredan umjetnički doprinos dobio snimatelj Rasmus Videbæk. Film je u Norveškoj osvojio najvažnije nagrade (Amanda Awards, Norway 2019.): najbolji film, scenarij, fotografija, glazba i sporedni glumac, uz još pet nominacija.
   Ovaj veličanstveni film zasnovan je na romanu Per Pettersona " Ut Og Stjæle Hester“. Otkrio sam ga na Skandinavskom filmskom festivalu 2019. u Australiji. Očaravajuć je, poetičan, a fotografija doista oduzima dah. Svaka scena detaljno je isplanirana pružajući bogatu tapiseriju pozadina koje su neprimjetno integrirane u priču. (lincoln-15/imdb)
   Jedinstveni komadić umjetnosti... Iskreno hvala redatelju, glumcima, cijeloj ekipi i producentima na ovom čarobnom i dubokom filmu. Nisam siguran je li ovaj film za svakoga. Možda ga samo zrela, umjetnička osoba puna životnog iskustva može osjetiti i razumjeti. Izišao sam iz kina duboko dirnut, a film je još dugo ostao u meni ... sa mnom. Poput vrlo bliskog i intimnog prijatelja. (lpuraite/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt7319496/?ref_=nv_sr_srsg_0

DIEGO MARADONA

Diego Maradona, 2019.
20:00 sati



Diego Maradona, 2019. Asif Kapadia, 130 min.
  Kad sam došao u Napulj, dočekalo me 85.000 ljudi. Kad sam odlazio, nije bilo ni jednog jedinog.

   Dana 5. srpnja 1984. godine, Diego Maradona stigao je u Napulj za tada rekordni iznos i u sljedećih sedam godina otvorio se pakao. Najslavniji nogometni genij svih vremena i najdisfunkcionalniji grad u Europi bili su savršeni jedno za drugo. Maradona je bio blagoslovljen na terenu, ali proklet izvan njega; ovaj karizmatični Argentinac vrlo je brzo odveo Napoli do njihovog prvog naslova prvaka. Snovi su bili ispunjeni. Ali postojala je i cijena… Diegu je bilo dopušteno da radi sve, dok god je na terenu izvodio čuda, ali kada je magije nestalo on je postao zatočenikom grada.
   Treći film iza Oscarom i BAFTA-om nagrađene ekipe koja nam je donijela filmove „Senna“ i „Amy“, ovaj film sačinjen je od preko pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, a kojeg je u cijelosti podržao i sam igrač. Kad se govori o Maradoninoj loptačkoj karijeri, većini će ljudi prvo pasti na pamet “Božja ruka” ili scudetto 1987. No, Kapadia kao dramaturški obrat filma uzima jednu utakmicu o kojoj se obično nikad ne govori, a koja je prema njegovu mišljenju početak kraja. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. koju je odigrao za Argentinu upravo protiv domaće Italije, i to upravo u svom Napulju.
   Za razliku od redikula Kusturice koji snima film o redikulu Maradoni, Kapadia koristi eksplozivni i dosad neviđeni footage o Maradoninoj talijanskoj priči. Sedam napuljskih godina transformiranih u Evanđelje po Diegu. No, Kapadia je itekako svjestan da bi pričati isključivo o Maradoni, onako kao što je to učinio Kusturica, bila kapitalna greška. Za Kapadiu, Maradona je više od toga. Pričati o Maradoni znači pričati o njegovu svijetu i njegovu domu. (Dragan Rubeša, Novi List)
   S jedne strane bio je Diego koji je bio povučena osoba, a Maradona šizofreni lik koji se jedini mogao nositi sa slavom koja ga je pratila. Film sačinjen od pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, pokušava i uspijeva pokazati zbog čega je Maradona legenda čiji će mit trajati mnogo duže od sjećanja na, možda bolje nogometaše i od njega. "Do srijede sam pio i drogirao se, a četvrtkom započinjao pripreme za utakmicu", kaže Maradona u filmu. "Oba su njegova lica tu”, kaže u filmu jedan od njegovih poznanika “ono probisvijeta i ono genija”, najbolje oslikavajući što je Maradona znači(o) za, ne samo nogometni svijet u nekom gotovo zaboravljenom vremenu. (Nikola Kučar, Glas Slavonije)

https://www.imdb.com/title/tt5433114/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 29.01.

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
17:30 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
Scenarij:
Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

HELENA I MARTA BIRAJU ZA VAS: SJAJ U TRAVI

Splendor in the Grass, 1961.
20:00 sati



Splendor in the Grass, 1961. Elia Kazan, 124 min. US
Scenarij:
William Inge
Uloge: Natalie Wood, Warren Beatty, Pat Hingle, Audrey Christie, Barbara Loden, Zohra Lampert, Fred Stewart
   Provincijski gradić u američkoj državi Kansas tijekom kasnih dvadesetih godina 20. stoljeća. Privlačna Wilma Dean Loomis siromašna je srednjoškolka koja se zaljubi u naočitog Buda Stampera, sina bogatog i utjecajnog Acea Stampera, ujedno i vrlo popularnog učenika. I Bud voli Wilmu, no ona smatra da joj on osjećaje ne uzvraća dovoljno snažno i da se prema njoj ne ponaša onako kako bi trebao. Dok Wilmina majka vođena strogim religioznim odgojem i stavovima drži da joj kći do udaje mora ostati „čista” i „neokaljana”, otac Ace je strog čovjek navikao da se sve uvijek odvija prema njegovim zamislima. Kad Budu postane pomalo zamorno to što odnos između njega i Wilme ostaje samo na poljupcima, Ace će mu jasno reći da ga u slučaju njezine trudnoće očekuje ženidba te mu preporučiti da za drugačiju zabavu s djevojkama potraži i drugu vrstu djevojaka. Nakon što on to i napravi, Wilma će doznati za njegovu nevjeru te uslijed toga početi doživljavati histerične napadaje i postupno gubiti razum.
   Kultna romantična drama Elije Kazana jedno od njegovih komercijalno najuspješnijih ostvarenja, ovjenčano Oscarom za najbolji izvorni scenarij Williama Ingea, te nagrađeno Zlatnim globusom za najperspektivnijeg glumačkog debitanta Warrena Beattyja. Inge je najprije istoimeni roman a potom i scenarij utemeljio na stvarnim pričama iz života svojih poznanika koji su mu poslužili i kao osnova za kreiranje protagonista osam godina ranije objavljene drame „Glory in the Flower“. U filmu naslovljenom kao i istoimena pjesma Williama Wordswortha, Natalie Wood je tumačenjem psihološki kompleksnog lika Wilme Dean Loomis ostvarila jednu od najboljih uloga u karijeri, no ponajviše je profitirao debitant i kasnije velika zvijezda Warren Beatty. Riječ je o prilično tjeskobnom i tamnim tonovima prožetom ostvarenju koje se na za ono doba gotovo šokantan način bavi na filmu uglavnom prešućivanim temama seksualnog nagona, strogog i destruktivnog puritanskog odgoja i s njim povezanima opresijom u obiteljskom krugu te psihičkim poremećajima i suicidalnošću. (Kino Tuškanac)
https://www.imdb.com/title/tt0055471/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 30.01.

GLAS

Glas, 2019.
17:30 sati



Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij:
Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3

JADNICI

Les misérables, 2019.
20:00 sati



Les misérables, 2019. Ladj Ly, 102 min. FR
Scenarij:
Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti
Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djibril Zonga
   Inspiriran neredima u pariškim predgrađima 2005., film se vrti oko trojice pripadnika kriminalističke policije koji su pregaženi pri pokušaju jednog uhićenja. “Les Miserables”  je dobio nagradu žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Na nedavnim dodjelama evropskih fimskih nagrada, Lady Ly - francuski redatelj malijskog podrijetla - proglašen je otkrićem godine. Upravo zbog ove suvremene policijska drama koja gledatelje vodi u ozloglašeno pariško predgrađe Montfermeil, isto ono u koje je Victor Hugo smjestio svoje “Jadnike”.
   Film je francuski kandidat za Oscara, nominiran je za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, osvajač je nagrade žirija u Cannesu te još niza nagrada na festivalima širom svijeta.
   To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Ovo je, bar za mene, najbolji film ove godine. Apsolutni masterpiece o kojem razmišljaš i danima kasnije. (humanbox/satelitskiforum.com)

https://www.imdb.com/title/tt10199590/?ref_=nv_sr_srsg_3

PETAK / 31.01.

JADNICI

Les misérables, 2019.
17:30 sati



Les misérables, 2019. Ladj Ly, 102 min. FR
Scenarij:
Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti
Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djibril Zonga
   Inspiriran neredima u pariškim predgrađima 2005., film se vrti oko trojice pripadnika kriminalističke policije koji su pregaženi pri pokušaju jednog uhićenja. “Les Miserables”  je dobio nagradu žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Na nedavnim dodjelama evropskih fimskih nagrada, Lady Ly - francuski redatelj malijskog podrijetla - proglašen je otkrićem godine. Upravo zbog ove suvremene policijska drama koja gledatelje vodi u ozloglašeno pariško predgrađe Montfermeil, isto ono u koje je Victor Hugo smjestio svoje “Jadnike”.
   Film je francuski kandidat za Oscara, nominiran je za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, osvajač je nagrade žirija u Cannesu te još niza nagrada na festivalima širom svijeta.
   To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Ovo je, bar za mene, najbolji film ove godine. Apsolutni masterpiece o kojem razmišljaš i danima kasnije. (humanbox/satelitskiforum.com)

https://www.imdb.com/title/tt10199590/?ref_=nv_sr_srsg_3

DIEGO MARADONA

Diego Maradona, 2019.
20:00 sati



Diego Maradona, 2019. Asif Kapadia, 130 min.
  Kad sam došao u Napulj, dočekalo me 85.000 ljudi. Kad sam odlazio, nije bilo ni jednog jedinog.

   Dana 5. srpnja 1984. godine, Diego Maradona stigao je u Napulj za tada rekordni iznos i u sljedećih sedam godina otvorio se pakao. Najslavniji nogometni genij svih vremena i najdisfunkcionalniji grad u Europi bili su savršeni jedno za drugo. Maradona je bio blagoslovljen na terenu, ali proklet izvan njega; ovaj karizmatični Argentinac vrlo je brzo odveo Napoli do njihovog prvog naslova prvaka. Snovi su bili ispunjeni. Ali postojala je i cijena… Diegu je bilo dopušteno da radi sve, dok god je na terenu izvodio čuda, ali kada je magije nestalo on je postao zatočenikom grada.
   Treći film iza Oscarom i BAFTA-om nagrađene ekipe koja nam je donijela filmove „Senna“ i „Amy“, ovaj film sačinjen je od preko pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, a kojeg je u cijelosti podržao i sam igrač. Kad se govori o Maradoninoj loptačkoj karijeri, većini će ljudi prvo pasti na pamet “Božja ruka” ili scudetto 1987. No, Kapadia kao dramaturški obrat filma uzima jednu utakmicu o kojoj se obično nikad ne govori, a koja je prema njegovu mišljenju početak kraja. Bila je to polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. koju je odigrao za Argentinu upravo protiv domaće Italije, i to upravo u svom Napulju.
   Za razliku od redikula Kusturice koji snima film o redikulu Maradoni, Kapadia koristi eksplozivni i dosad neviđeni footage o Maradoninoj talijanskoj priči. Sedam napuljskih godina transformiranih u Evanđelje po Diegu. No, Kapadia je itekako svjestan da bi pričati isključivo o Maradoni, onako kao što je to učinio Kusturica, bila kapitalna greška. Za Kapadiu, Maradona je više od toga. Pričati o Maradoni znači pričati o njegovu svijetu i njegovu domu. (Dragan Rubeša, Novi List)
   S jedne strane bio je Diego koji je bio povučena osoba, a Maradona šizofreni lik koji se jedini mogao nositi sa slavom koja ga je pratila. Film sačinjen od pet stotina sati nikad prije viđenih snimaka iz Maradonine osobne arhive, pokušava i uspijeva pokazati zbog čega je Maradona legenda čiji će mit trajati mnogo duže od sjećanja na, možda bolje nogometaše i od njega. "Do srijede sam pio i drogirao se, a četvrtkom započinjao pripreme za utakmicu", kaže Maradona u filmu. "Oba su njegova lica tu”, kaže u filmu jedan od njegovih poznanika “ono probisvijeta i ono genija”, najbolje oslikavajući što je Maradona znači(o) za, ne samo nogometni svijet u nekom gotovo zaboravljenom vremenu. (Nikola Kučar, Glas Slavonije)

https://www.imdb.com/title/tt5433114/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 01.02.

BLISKI NEPRIJATELJI

Frères ennemis, 2018.
17:30 sati



Frères ennemis, 2018. David Oelhoffen, 111 min. FR/BE
Scenarij:
David Oelhoffen, Jeanne Aptekman
Uloge: Matthias Schoenaerts, Reda Kateb, Adel Bencherif
   Rođeni i odrasli u predgrađu kojim se raspačava droga, Driss i Manuel bili su poput braće. Kao odrasli, njih su dvojica ipak otišli potpuno različitim putevima: Manuel je odlučio obgrliti život dilera, dok je Driss u potpunosti to odbacio i postao policajcem. Kada Manuelov najveći posao dotadašnje karijere propadne, njih dvojica ponovno se susreću i shvaćaju da će trebati jedan drugoga kako bi preživjeli u vlastitim svjetovima. Između izdaje i ozlojeđenosti te unatoč mržnji, oni polako obnavljaju stari odnos vezan za jedinu stvar koja ima je ostala zajedničkom: duboku povezanost s mjestom njihova djetinjstva.
   Reda Kateb I Matthias Schoenaerts nemaju puno scena zajedno, all su savršeni u ovom mračnom trileru, vrlo dobro insceniranim I napisanim (Remy Fiers / senscritique.com)
   Klasični francuski noir (Toni Vail / Cinemania)
   lzvrsna redateljska posvećenost suzdržanosti i snažna privrženost društvenoj stvarnosti. (Jose Martin / El antepenultimo mohicano)
   Zabavan i vrlo zavodIjiv (Fionnuala Halligan / Screen International)

https://www.imdb.com/title/tt6527586/?ref_=nv_sr_srsg_2

JADNICI

Les misérables, 2019.
20:00 sati



Les misérables, 2019. Ladj Ly, 102 min. FR
Scenarij:
Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti
Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djibril Zonga
   Inspiriran neredima u pariškim predgrađima 2005., film se vrti oko trojice pripadnika kriminalističke policije koji su pregaženi pri pokušaju jednog uhićenja. “Les Miserables”  je dobio nagradu žirija na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu. Na nedavnim dodjelama evropskih fimskih nagrada, Lady Ly - francuski redatelj malijskog podrijetla - proglašen je otkrićem godine. Upravo zbog ove suvremene policijska drama koja gledatelje vodi u ozloglašeno pariško predgrađe Montfermeil, isto ono u koje je Victor Hugo smjestio svoje “Jadnike”.
   Film je francuski kandidat za Oscara, nominiran je za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, osvajač je nagrade žirija u Cannesu te još niza nagrada na festivalima širom svijeta.
   To je film iz kojeg osjećate da autor zna o čemu snima. No osim dokumentarističke fakture film je uvjerljiv i kao žanrovska drama. Ly s finom brižljivošću slaže sloj po sloj, s jednakim razumijevanjem i interesom prikazuje i delinkvente i mafijaše i policajce i islamiste i rasiste, a svaki mu lik ima svoje zašto. (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Ovo je, bar za mene, najbolji film ove godine. Apsolutni masterpiece o kojem razmišljaš i danima kasnije. (humanbox/satelitskiforum.com)

https://www.imdb.com/title/tt10199590/?ref_=nv_sr_srsg_3

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) koja se otvara sat vremena prije početka prve projekcije.

Cijena ulaznica:

- 20,00 kn (za članove Kinoteke 50% popusta)
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica:

- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, nezaposleni, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA