PROGRAM KINOTEKE Veljača 2020.

SRIJEDA / 19.02.

OPTUŽENA

Acusada, 2019.
17:30 sati



Acusada, 2019. Gonzalo Tobal, 107 min. AR/MEX
POSEBNA PROJEKCIJA PRILAGOĐENIH TITLOVA ZA OSOBE OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij
: Ulises Porra, Gonzalo Tobal
Uloge: Lali Espósito, Leonardo Sbaraglia, Inés Estévez
   Dolores je živjela bezbrižnim studentskim životom dok njezina najbolja prijateljica nije brutalno ubijena. Dvije godine kasnije, Dolores je jedina optužena za okrutni zločin koji privlači veliku pozornost medija i stavlja je u središte javnosti: svatko ima mišljenje o njezinoj nevinosti ili krivnji. Dane provodi skrivena u kući, pripremajući se za suđenje, a njeni roditelji složni su u namjeri da pod svaku cijenu obrane kćer. Osim što su angažirali najboljeg odvjetnika, opsesivno kontroliraju sve što se događa oko nje: kako izgleda, što radi, što jede i s kim se druži. Kako se suđenje bliži i pritisak raste, u obitelji se pojavljuju nove sumnje i tajne.
https://www.imdb.com/title/tt7952000/?ref_=nm_knf_t2

MLADI AHMED

Le jeune Ahmed, 2019.
20:00 sati



Le jeune Ahmed, 2019. braća Dardenne, 90 min. BE / FR
CANNES 2019. NAJBOLJA REŽIJA
Scenarij:
Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne
Uloge: Idir Ben Addi, Othmane Moumen, Myriem Akheddiou
   U današnjoj Belgiji sudbina 13-godišnjeg Ahmeda nalazi se između ideala čistoće koju zalaže njegov muslimanski svećenik i onoga što mu život pruža. Ovaj belgijski tinejdžer vrlo brzo dolazi pod snažan, ekstremni utjecaj Kur'ana nakon čega osmišljava plan kako ubiti vlastitog vjeroučitelja.
   Film „Mladi Ahmed“ premijerno je prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, a režirala su ga braća Dardenne koja su do danas već osvojila dvije Zlatne palme. Njihov jedanaesti dugometražni film moderna je priča o radikalizaciji mladog uma, a sama tema otvara mogućnost rasprave o interpretaciji svete knjige Kur'ana od strane tinejdžera pod utjecajem.
   Njihovo (op.a. braće Dardenne) istraživanje uma vjerski radikaliziranih osoba istinski je impresivno i vidljivo u svakom segmentu filma. Način na koji se protagonist Ahmed razvija, ne odustaje od svojih ideala, kako mu društvo pokušava pomoći te kulminacija situacije, poprilično je vjerodostojna realnoj situaciji u svijetu. (Arman Fatić, ziher.hr)
   Smatramo se filmašima koji nastoje proučavati realnost u kojoj živimo i nastoje ponuditi drugačiji pogled na situaciju u toj interpretaciji stvarnog života. Nismo mogli glumiti da ne živimo u toj stvarnosti i ignorirati što se događa. U posljednjih 20 godina mnogo je filmova snimljeno na ovu temu, mnogo dokumentaraca, knjige su pisane, tako da smo nas dvojica odlučili da počnemo tako da se ozbiljno pozabavimo religijom, čak i u obliku fanatizma i radikalizacije. Naravno, utjecaj ekonomske i političke situacije je bitan kod praktičnih vjernika i može stvoriti temelj za vjerskim fanatizmom koji tada raste i cvjeta. No nismo bili zainteresirani za snimanje filma u kojem bi se opisivalo kako netko postaje fanatik i vjerski radikal. Naše je pitanje bilo kako prevladati fanatizam i je li ga uopće moguće prevladati. U razmišljanjima je li to moguće zaključili smo da je najbolje da je naš glavni lik po godinama između djeteta i adolescenta. Tada se osoba može promijeniti, kasnije nikako. (braća Dardenne u intervjuu Deanu Sinovčiću)

https://www.imdb.com/title/tt8359822/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 20.02.

STIEG LARSSON: ČOVJEK KOJI SE IGRAO VATROM

The Man Who Played With Fire, 2018.
17:30 sati



The Man Who Played With Fire, 2018. Henrik Georgsson, 99 min. S
   Nepoznata strana autora bestsellera, Millenium trilogije (Muškarci koji mrze žene, Djevojka koja se igrala s vatrom, Kule u zraku), napete sage o talentiranoj, anarhičnoj hakerici Lisbeth Salander.

   Stieg Larsson bio je švedski novinar, pisac i antifašistički aktivist. 'Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom' tematizira naslijeđe i životno djelo slavnog autora trilogije Millennium, kriminalističkih romana koji su objavljeni tek nakon njegove smrti i ubrzo postali popularni diljem svijeta. Larsson je bio predan istraživački novinar i autor čiji je fascinantan i dramatičan život ostao uglavom nepoznat. Kao urednik antifašističkog tjednika Expo posvetio je svo svoje vrijeme beskompromisnom istraživanju djelovanja ekstremnih desničarskih grupacija u Švedskoj. Film sadrži intervjue sa osobama bliskim Larssonu, jedinstveni materijal iz njegove privatne arhive, kao i nikad prije viđene arhivske snimke. Larsson je neumorno istraživao identitete i odnose švedskih ekstremista, pritom nerijetko izlažući sebe i svoje suradnike životnoj opasnosti.
   Život ovog autora bestsellera bio je jednako uzbudljiv kao i njegova fikcija. (The Hollywood Reporter)
   „Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom" alarmantan je prikaz Švedske od 1970-ih do danas. S obzirom na današnju političku klimu, film služi kao važan podsjetnik na to koliko je demokracija uvijek u opasnosti. (redatelj Henrik Georgsson)

   Objavivši knjigu “Extremhögern” (“Ekstremna desnica”) početkom devedesetih Larsson je skrenuo pozornost i gnjev rasista i fašista, provevši ostatak života gledajući iza leđa. Stvari su toliko izmakle kontroli da se ovaj nije mogao službeno vjenčati sa svojom partnericom Evom Gabrielsson, sve kako njihova adresa ne bi dospjela u javnost. Na koncu je sve rezultiralo tužnim razvojem događaja po Evu koja nikad nije dobila ni centa od prava na Larssonovu ostavštinu. Nakon “Ekstremne desnice” Larsson se uključuje u pokretanje časopisa Expo, švedske varijante britanskog časopisa Searchlight specijaliziranog za prokazivanje rasističkih, antisemitskih i fašističkih djelatnosti na lokalnoj i širim razinama. Larsson i redakcija tih su godina živjeli pod stalnim prijetnjama smrću razotkrivajući model financiranja ekstremno desnih grupacija kroz glazbenu scenu tzv. vikinškog rocka, zapravo u osnovi punka za skinheadse s izraženo pronacističkim tekstovima. U jednom od intervjua prikazanih u dokumentarcu, Larsson objašnjava kako je demokracija pod stalnom prijetnjom; pitanje je, govori, hoće li se održati za dvadeset godina. Prošlo je pet manje od njegove smrti, a sile protiv kojih je ukrštao mačeve jače su nego ikad. Slični pokreti bujaju diljem svijeta, dok se američki predsjednik Donald Trump uporno odbija ograditi od potpore tamošnjih fašista i rasista. Tražeći dokaze konstantne rehabilitacije fašizma ne trebamo zakoračiti ni centimetra iz vlastitog dvorišta, gdje bi određeni predsjednički kandidati dopustili nazivanje ulica prema ustaškom poglavniku. Danas su nam više nego ikad potrebni ljudi s Larssonovom predanošću u nastojanjima očuvanja krhke prirode demokracije, čiju ostavštinu danas žestoko gaze đonom populističkih čizama. Knjige Stiega Larssona vrijedi pročitati, ali za današnji trenutak vjerojatno je vrijedniji film o magnitudi piščeve novinarsko-svjetonazorske borbe. (Ivan Laić, www.dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8581872/?ref_=nv_sr_srsg_1

BOGU HVALA

Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019.
20:00 sati



BERLIN 2019. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019. François Ozon, 137 min. FR
Scenarij:
François Ozon
Uloge: Melvil Poupaud, Denis Ménochet, Swann Arlaud
   Alexandre živi sa suprugom i djecom u Lyonu. Jednog dana slučajno otkriva da svećenik, koji ga je zlostavljao dok je bio izviđač, još uvijek radi s mladima. Probuđena su duga potisnuta sjećanja. Zbunjen, Alexandre napokon pronalazi hrabrost da poduzme akciju protiv tog čovjeka. Njegova potraga za drugim žrtvama svećenika, koji je vrlo cijenjen u svom uredu, vodi Alexandrea do Françoisa i Emmanuela. Svaki od ova tri čovjeka bori se sa sobom na drugačiji način. I svaki od njih morat će se boriti sa sjenama svoje prošlosti kako bi se nosili s dalekosežnim posljedicama tog procesa. Stvaranje organizacije za samopomoć "La Parole Libérée" (Oslobođena riječ) samo je prvi korak. Film je nastao na temelju stvarnog slučaja oca Bernarda Preynata koji je 2016. optužen za seksualno zlostavljanje oko 70 dječaka u Lyonu. Preynat se suočava sa do 10 godina zatvora ako bude osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, što je dosad najveće francusko suđenje protiv klera za seksualno zlostavljanje. Pravomoćna presuda se očekuje 16.03.2020.
   Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut... Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Krhke činjenice tretira vizualnom nježnošću i prijedlozima koji su, iako ih ne vidimo, snažni, nezaboravni i besprijekorni. (Mabel Salinas, Cine Premiere)
   Prekrasno glumljen i duboko upečatljiv, „Bogu hvala“ prožet je lepršavim bijesom. (David Stratton, The Australian)
   Film nije vizualni spektakl ... ali nudi snažnu poruku koju Ozon želi prenijeti. (Luis Fernando Galván, En Filme)
   Ozonov film naslov nosi po citatu rečenice lyonskog nadbiskupa Barbarina koji se tijekom jedne konferencije za novinare nepromišljeno zaletio i rekao da su “grace a dieu” (hvala Bogu), “optužbe već otišle u zastaru”. Već iz naslova je jasno da se Ozonov film manje bavi grijehom djelom (pojedinca) a više grijehom propusta (institucije). Lyonski biskupi su - kao i splitski biskup kod nas - desetljećima znali za problem, zataškavali su ga i prikrivali, odgađali su osudu, a oni među žrtvama koji su doprli do nadbiskupa dobili bi kao zadovoljštinu zajedničku molitvu i toplo tapšanje. Na koncu je zbog toga lyonska nadbiskupija i sama dospjela na sud. Prema informacijama s odjavne špice filma, sam Preynat još nije osuđen, a presuda protiv nadbiskupa i nadređenih očekuje se ove godine. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)

https://www.imdb.com/title/tt8095860/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

PETAK / 21.02.

BOGU HVALA

Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019.
17:30 sati



BERLIN 2019. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019. François Ozon, 137 min. FR
Scenarij:
François Ozon
Uloge: Melvil Poupaud, Denis Ménochet, Swann Arlaud
   Alexandre živi sa suprugom i djecom u Lyonu. Jednog dana slučajno otkriva da svećenik, koji ga je zlostavljao dok je bio izviđač, još uvijek radi s mladima. Probuđena su duga potisnuta sjećanja. Zbunjen, Alexandre napokon pronalazi hrabrost da poduzme akciju protiv tog čovjeka. Njegova potraga za drugim žrtvama svećenika, koji je vrlo cijenjen u svom uredu, vodi Alexandrea do Françoisa i Emmanuela. Svaki od ova tri čovjeka bori se sa sobom na drugačiji način. I svaki od njih morat će se boriti sa sjenama svoje prošlosti kako bi se nosili s dalekosežnim posljedicama tog procesa. Stvaranje organizacije za samopomoć "La Parole Libérée" (Oslobođena riječ) samo je prvi korak. Film je nastao na temelju stvarnog slučaja oca Bernarda Preynata koji je 2016. optužen za seksualno zlostavljanje oko 70 dječaka u Lyonu. Preynat se suočava sa do 10 godina zatvora ako bude osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, što je dosad najveće francusko suđenje protiv klera za seksualno zlostavljanje. Pravomoćna presuda se očekuje 16.03.2020.
   Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut... Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Krhke činjenice tretira vizualnom nježnošću i prijedlozima koji su, iako ih ne vidimo, snažni, nezaboravni i besprijekorni. (Mabel Salinas, Cine Premiere)
   Prekrasno glumljen i duboko upečatljiv, „Bogu hvala“ prožet je lepršavim bijesom. (David Stratton, The Australian)
   Film nije vizualni spektakl ... ali nudi snažnu poruku koju Ozon želi prenijeti. (Luis Fernando Galván, En Filme)
   Ozonov film naslov nosi po citatu rečenice lyonskog nadbiskupa Barbarina koji se tijekom jedne konferencije za novinare nepromišljeno zaletio i rekao da su “grace a dieu” (hvala Bogu), “optužbe već otišle u zastaru”. Već iz naslova je jasno da se Ozonov film manje bavi grijehom djelom (pojedinca) a više grijehom propusta (institucije). Lyonski biskupi su - kao i splitski biskup kod nas - desetljećima znali za problem, zataškavali su ga i prikrivali, odgađali su osudu, a oni među žrtvama koji su doprli do nadbiskupa dobili bi kao zadovoljštinu zajedničku molitvu i toplo tapšanje. Na koncu je zbog toga lyonska nadbiskupija i sama dospjela na sud. Prema informacijama s odjavne špice filma, sam Preynat još nije osuđen, a presuda protiv nadbiskupa i nadređenih očekuje se ove godine. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)

https://www.imdb.com/title/tt8095860/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
20:00 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

SUBOTA / 22.02.

MALE ŽENE

Little Women, 2019.
17:30 sati



Little Women, 2019. Greta Gerwig, 134 min. US
OSCAR NOMINACIJE: NAJBOLJI FILM, SCENARIJ, GLAVNA I SPOREDNA ŽEN. ULOGA, KOSTIMOGRAFIJA, GLAZBA
Scenarij: Greta Gerwig prema romanu Louise May Alcott
Uloge: Saoirse Ronan, Eliza Scanlen, Meryl Streep, Emma Watson, Timothée Chalamet, Florence Pugh , Laura Dern
   Sedma filmska adaptacija istoimenog romana iz 1868. Louise May Alcott . Ova najnovija nalazi se pod povećalom javnosti zbog sjajne redateljice Grete Gerwig (Ladybird) koja je okupila sjajnu glumačku ekipu.
   Četiri sestre - Meg, Jo, Amy i Beth March - upoznajemo kao djevojčice i tinejdžerke koje su u najosjetilivilim godinama ostale živjeti same s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji, dok je otac otišao dati svoj doprinos u Građanskom ratu. Vrijednosti koje su u njih usađene u tom periodu, pa i ranije, pratit će ih cijelog života, dok će svaka od njih pokušati naći svoje mjesto pod suncem.
   Ugodna, uglađena i majstorska adaptacija besmrtnog romana Louis May Alcott učvršćuje spisateljsko-snimateljski ugled Grete Gerwig. (Tomris Laffly / RogerEbert.com)
   Najnovija adaptacija klasičnog romana Louis May Alcott "Male žene" najbolja je verzija koju sam vidio. Glumačka ekipa je sjajna, ali ipak odskače Saorsie Ronan kao Jo, neovisna spisateljica, koja se odbija udati i odlučna je krenuti svojim putem. (jamuckley/imdb)
   Ovo je najbolja adaptacija „Malih žena“ koje sam ikad vidjela, a vidjela sam skoro svaku (i filmsku i televizijsku) napravljenu na engleskom, čak i užasno "modernizirane" verzije. Po mom mišljenju, ova je filmska adaptacija najbliža duhu knjige. Louise May Alcott bila bi ponosna. (sgreerpitt/imdb)
   Uz zvjezdanu glumačku ulogu i pametnim, osjetljivim prepričavanjem klasičnog izvornog materijala, „Male žene“ Grete Gerwig dokazuje da su neke priče zaista bezvremenske. (Konsenzus kritičara na stranicama rotten tomattoes)
   Rođakinja mi je priznala da je pomalo nervozna zbog nove adaptacije  „Malih žena“. U ženskom dijelu obitelji film iz 1994. godine s Winonom Ryder bio je božićna tradicija i imao je kultni status - druga verzija će je, ona se boji, neizbježno razočarati. Upravo sam pogledala novu verziju i uvjerila je da se ne treba brinuti. Ovo je pametna, duhovita i inspirativna prilagodba - čisti užitak od početka do kraja. (Rhiannon Lucy Cosslett / www.theguardian.com)

    Američki filmski institut i časopis Time izabrali su ga kao jednog od deset najboljih filmova 2019. Osim dvije nominacije za Zlatni globus, film je osvojio 27 nagrada (festivali i godišnje nagrade) uz preko 100 nominacija.
https://www.imdb.com/title/tt3281548/?ref_=tt_urv

BOGU HVALA

Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019.
20:00 sati



BERLIN 2019. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019. François Ozon, 137 min. FR
Scenarij:
François Ozon
Uloge: Melvil Poupaud, Denis Ménochet, Swann Arlaud
   Alexandre živi sa suprugom i djecom u Lyonu. Jednog dana slučajno otkriva da svećenik, koji ga je zlostavljao dok je bio izviđač, još uvijek radi s mladima. Probuđena su duga potisnuta sjećanja. Zbunjen, Alexandre napokon pronalazi hrabrost da poduzme akciju protiv tog čovjeka. Njegova potraga za drugim žrtvama svećenika, koji je vrlo cijenjen u svom uredu, vodi Alexandrea do Françoisa i Emmanuela. Svaki od ova tri čovjeka bori se sa sobom na drugačiji način. I svaki od njih morat će se boriti sa sjenama svoje prošlosti kako bi se nosili s dalekosežnim posljedicama tog procesa. Stvaranje organizacije za samopomoć "La Parole Libérée" (Oslobođena riječ) samo je prvi korak. Film je nastao na temelju stvarnog slučaja oca Bernarda Preynata koji je 2016. optužen za seksualno zlostavljanje oko 70 dječaka u Lyonu. Preynat se suočava sa do 10 godina zatvora ako bude osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, što je dosad najveće francusko suđenje protiv klera za seksualno zlostavljanje. Pravomoćna presuda se očekuje 16.03.2020.
   Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut... Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Krhke činjenice tretira vizualnom nježnošću i prijedlozima koji su, iako ih ne vidimo, snažni, nezaboravni i besprijekorni. (Mabel Salinas, Cine Premiere)
   Prekrasno glumljen i duboko upečatljiv, „Bogu hvala“ prožet je lepršavim bijesom. (David Stratton, The Australian)
   Film nije vizualni spektakl ... ali nudi snažnu poruku koju Ozon želi prenijeti. (Luis Fernando Galván, En Filme)
   Ozonov film naslov nosi po citatu rečenice lyonskog nadbiskupa Barbarina koji se tijekom jedne konferencije za novinare nepromišljeno zaletio i rekao da su “grace a dieu” (hvala Bogu), “optužbe već otišle u zastaru”. Već iz naslova je jasno da se Ozonov film manje bavi grijehom djelom (pojedinca) a više grijehom propusta (institucije). Lyonski biskupi su - kao i splitski biskup kod nas - desetljećima znali za problem, zataškavali su ga i prikrivali, odgađali su osudu, a oni među žrtvama koji su doprli do nadbiskupa dobili bi kao zadovoljštinu zajedničku molitvu i toplo tapšanje. Na koncu je zbog toga lyonska nadbiskupija i sama dospjela na sud. Prema informacijama s odjavne špice filma, sam Preynat još nije osuđen, a presuda protiv nadbiskupa i nadređenih očekuje se ove godine. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)

https://www.imdb.com/title/tt8095860/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

PONEDJELJAK / 24.02.

REVIJA UMAS-A

Studentski radovi 2019.
19:00 sati



STUDENTSKI RADOVI: ODSJEK ZA FILM I VIDEO (UMAS)
IVONA KNEŽEVIĆ - GAME OVER (3 min., 2019) igrani film
IVAN TRPIMIR LOZIĆ - GRAĐANIN TREĆEG REDA (15 min., 2019) igrani film
MARINO PALISKA - PANDULA (13 min., 2019) igrani film
IDA SLAVIĆ - SUMNJA (12 min., 2019) igrani film
ANDREA RESNER - RHYMES OF THE WHITE CROW (24 min., 2019) animiranifilm
MARKO VIŠNJIĆ - KO SUZA (15 min., 2019) igrani film
ANE PAŠKA - ŠEST JA TRAŽI GRAD (8 min., 2019) eksperimentalni film

UTORAK / 25.02.

PARAZIT

Gisaengchung / Parasite, 2019.
17:30 sati



CANNES 2019. NAJBOLJI FILM
Gisaengchung / Parasite, 2019. Bong Joon Ho, 131 min. KO
 
   Sudeći po ovogodišnjim (festivalskim) nagradama i nominacijama, "Parazit" je fenomen širom svijeta. Ljubimcu kritike i publike, ukazana je čast i na ovogodišnjim nominacijama za nagradu Oscar. Nominiran je u dvije prestižne kategorije, najbolji strani film (što je očekivano) te za najbolji film, što je iznenađujuće. Godinama sama sebi - i svojim filmovima - dovoljna, Američka filmska akademija prepoznala je ovaj film i nagradila ga nominacijom u najvažnijoj kategoriji - onoj za najbolji film.

OSCAR: NAJBOLJI FILM (po prvi put u povijesti Oscara za nabolji film dobio je film sa neengleskog govornog podučja), NAJBOLJI MEĐUNARODNI FILM, NAJBOLJI IZVORNI SCENARIJ, NAJBOLJI REDATELJ

Scenarij: Joon-ho Bong, Jin Won Han
Uloge: Kang-ho Song, Sun-kyun Lee, Yeo-jeong Jo
   Četveročlana obitelj Ki-taeka je bliska, ali potpuno nezaposlena, pred njom je mračna budućnost. Sina Ki-wooa preporučuje njegov prijatelj, student na prestižnom sveučilištu, za dobro plaćeni posao podučavanja, te se nada da će tako imati redovite prihode. Sa svim očekivanjima svoje obitelji, Ki-woo odlazi u obiteljski dom na intervju. Stigavši u kuću gospodina Parka, vlasnika globalne IT tvrtke, Ki-woo susreće njegovu suprugu Yeon-kia, lijepu mladu damu. Ali nakon ovog prvog susreta između dviju obitelji, uslijediti će nezaustavljivi niz nezgoda.    
   Još od prve projekcije u svibnju na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje je premoćno pobijedio i osvojio Zlatnu palmu, za novi film južnokorejskog redatelja Bonga Joona Hoa PARAZIT znalo se da će voditi glavnu riječ kada će liste najboljih filmova godine biti u pitanju. Svakom novom projekcijom u svakoj novoj državi oduševljenje filmom je raslo kako kod kritike tako i kod publike. U ovome trenutku, PARAZIT je uvjerljivo najbolje ocijenjen film godine na uglednoj internetskoj stranici RottenTomatoes: kritičari se u 99% slučajeva slažu da je riječ o vrhunskom ostvarenju, a publika mu je dala sveukupno 93% pozitivnih ocjena. Udruženja filmskih kritičara Atlante, Bostona, Dallasa, Detroita, Los Angelesa, New Yorka, Phoenixa, Seattlea, Washingtona, Toronta i San Francisca proglasili su ga najboljim filmom godine i to ne kao strani film, već baš kao film godine. (Discovery press)
   Politički provokativna korejska crna komedija „Parazit“ zasluženo je pobijedila u Cannesu... Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan.(Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   Film nakon čije je projekcije u Cannesu publika pljeskala osam minuta bez prekida i kojemu je žiri jednoglasno dodijelio Zlatnu palmu one sekunde kad ga je pogledao - doista je bez ikakve sumnje film godine. (Zrinka Pavlić, tportal.hr)
   Rijetki su filmovi koji u sebi uspijevaju obuhvatiti različite žanrove, kao što 'Parazit' čini s komedijom, trilerom, tragedijom i sociološko-političkom satirom, a da pritom dinamike različitih žanrova sasvim prirodno i organski prelaze jedna u drugu. Rijetki su u filmovi s tako snažnim i jasnim političkim stavom o klasnim razlikama koji taj stav uspijevaju uobličiti u duboko dirljivu, ljudsku, emotivnu priču koja nijednog trenutka ne izgleda kao naporan propovjednički pamflet. Ovaj je film sve to, ali i još mnogo više... (Zrinka Pavlić, tportal.hr)

https://www.imdb.com/title/tt6751668/?ref_=fn_al_tt_1

100 FELLINIJEVIH GODINA: FELLINI SATYRICON

Fellini Satyricon, 1969.
20:00 sati



Fellini Satyricon, 1969. Federico Fellini, 129 min. IT
Scenarij:
Federico Fellini, Bernardino Zapponi, Brunello Rondi
Uloge: Martin Potter, Hiram Keller, Max Born, Salvo Randone
   U Rimu, u prvom stoljeću nove ere, za vrijeme Neronove vladavine, Enkolpije i Ascilt prepiru se oko posjedništva dječaka Gitona, pa zbog te svađe prekinu prijateljstvo. Dječak, kojemu je dopušteno da izabere kod koga želi biti, bira Ascilta. Enkolpije odluči ubiti se, no iznenadni potres ga u tome spriječi...
   Fellini u filmu prikazujući prošlost progovara o dekadenciji i društvenoj obijesti. Kritičari ovaj film najčešće povezuju s filmom „Slatki život“  jer progovara o istim temama samo kroz sliku sadašnjeg, a ne starog Rima. Paralelno s Fellinijem i malo poznati talijanski redatelj Gian Luigi Polidoro je počeo snimati svoju ekranizaciju istoimene knjige. Problemi su nastali jer je potonji prije prijavio naslov svog filma i Fellini nije smio koristiti isto ime. Zato je film nazvao „Fellinijev Satyiricon“, a kompanija United Artist je platila milijun dolara za distribuciju Polidorovog „Satyiricona“ te ga godinu dana držala bunkeriranog kako bi Fellinijev film prvi došao u kinodistribuciju. Film nije postigao veći međunarodni uspjeh, ali je ostao zapamćen po prekrasnoj fotografiji u boji i po tehničkoj savršenosti.
   Fellinijev “Satyricon” je bio objavljen 1970., a ja sam bio spreman na njega; neki će reći da je ovo krvav, tanak i oduran film - napisao sam tada. Uistinu, ljudi su masovno napuštali kino dvoranu u kojoj sam bio. Ali “Satyricon” je svejedno remek-djelo, a filmovi koji se usuđuju staviti sve na kocku ne mogu zadovoljiti sve. Danas više nisam siguran je li remek-djelo, osim kao ekspresionistički eksperiment duha svijeta 1970. u kojem smo oboje živjeli. Ali je toliko ambiciozniji od većine toga što vidimo danas, tako da stavlja današnja plaha vremena u sram…Poput većine likova u antičkim mitovima, i ovi nemaju psihologiju; oni reagiraju prema njihovoj prirodi, bez spoznaje ili mogućnosti promjene karaktera. Oni su čvrsto obilježeni mitom koji ih sadrži…Ovo je film koji obrađuje vizualni eksces kao nijedan drugi, pokazujući svijet nemoralnosti, okrutnosti, prezira i strasti. (Roger Ebert - Chicago SunTimes)
   Skup, epski i snovit kaos od filma. (James Kendrick)
   Ovo je surealni ep koji, vjerujem, će nadživjeti sve svoje interpretacije. (Vincent Canby)
   „Satyricon“ je jedan od rijetkih preživjelih rimskih romana koji je sačuvan u fragmentima. Osoba koja je identificirana kao njegov autor je Gaj Petronije Arbiter, dvorjanin cara Nerona, kojeg su držali mjerom dobrog ukusa. Struktura romana je razlomljena, a sadržaj opisuje lutanja imućnoga Rimljanina po tadašnjoj Italiji i Grčkoj, koji je gost na raznim pompoznim gozbama i orgijama. To je poslužilo Felliniju u ostvarenju maštovitog i spektakularnog filma koji, prikazujući prošlost, progovara o suvremenom društvu.Scene raskalašenih zabava, kičastih kazališnih predstava i spolnih devijacija djeluju kao autorov film "La dolce vita" (koji je jedna od najslavnijih filmskih kritika društvene obijesti i dekadencije) prebačen u svijet staroga Rima, po mnogočemu sličnoga današnjemu. (filmski.net)

https://www.imdb.com/title/tt0064940/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 26.02.

STIEG LARSSON: ČOVJEK KOJI SE IGRAO VATROM

The Man Who Played With Fire, 2018.
17:30 sati



The Man Who Played With Fire, 2018. Henrik Georgsson, 99 min. S
   Nepoznata strana autora bestsellera, Millenium trilogije (Muškarci koji mrze žene, Djevojka koja se igrala s vatrom, Kule u zraku), napete sage o talentiranoj, anarhičnoj hakerici Lisbeth Salander.

   Stieg Larsson bio je švedski novinar, pisac i antifašistički aktivist. 'Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom' tematizira naslijeđe i životno djelo slavnog autora trilogije Millennium, kriminalističkih romana koji su objavljeni tek nakon njegove smrti i ubrzo postali popularni diljem svijeta. Larsson je bio predan istraživački novinar i autor čiji je fascinantan i dramatičan život ostao uglavom nepoznat. Kao urednik antifašističkog tjednika Expo posvetio je svo svoje vrijeme beskompromisnom istraživanju djelovanja ekstremnih desničarskih grupacija u Švedskoj. Film sadrži intervjue sa osobama bliskim Larssonu, jedinstveni materijal iz njegove privatne arhive, kao i nikad prije viđene arhivske snimke. Larsson je neumorno istraživao identitete i odnose švedskih ekstremista, pritom nerijetko izlažući sebe i svoje suradnike životnoj opasnosti.
   Život ovog autora bestsellera bio je jednako uzbudljiv kao i njegova fikcija. (The Hollywood Reporter)
   „Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom" alarmantan je prikaz Švedske od 1970-ih do danas. S obzirom na današnju političku klimu, film služi kao važan podsjetnik na to koliko je demokracija uvijek u opasnosti. (redatelj Henrik Georgsson)

   Objavivši knjigu “Extremhögern” (“Ekstremna desnica”) početkom devedesetih Larsson je skrenuo pozornost i gnjev rasista i fašista, provevši ostatak života gledajući iza leđa. Stvari su toliko izmakle kontroli da se ovaj nije mogao službeno vjenčati sa svojom partnericom Evom Gabrielsson, sve kako njihova adresa ne bi dospjela u javnost. Na koncu je sve rezultiralo tužnim razvojem događaja po Evu koja nikad nije dobila ni centa od prava na Larssonovu ostavštinu. Nakon “Ekstremne desnice” Larsson se uključuje u pokretanje časopisa Expo, švedske varijante britanskog časopisa Searchlight specijaliziranog za prokazivanje rasističkih, antisemitskih i fašističkih djelatnosti na lokalnoj i širim razinama. Larsson i redakcija tih su godina živjeli pod stalnim prijetnjama smrću razotkrivajući model financiranja ekstremno desnih grupacija kroz glazbenu scenu tzv. vikinškog rocka, zapravo u osnovi punka za skinheadse s izraženo pronacističkim tekstovima. U jednom od intervjua prikazanih u dokumentarcu, Larsson objašnjava kako je demokracija pod stalnom prijetnjom; pitanje je, govori, hoće li se održati za dvadeset godina. Prošlo je pet manje od njegove smrti, a sile protiv kojih je ukrštao mačeve jače su nego ikad. Slični pokreti bujaju diljem svijeta, dok se američki predsjednik Donald Trump uporno odbija ograditi od potpore tamošnjih fašista i rasista. Tražeći dokaze konstantne rehabilitacije fašizma ne trebamo zakoračiti ni centimetra iz vlastitog dvorišta, gdje bi određeni predsjednički kandidati dopustili nazivanje ulica prema ustaškom poglavniku. Danas su nam više nego ikad potrebni ljudi s Larssonovom predanošću u nastojanjima očuvanja krhke prirode demokracije, čiju ostavštinu danas žestoko gaze đonom populističkih čizama. Knjige Stiega Larssona vrijedi pročitati, ali za današnji trenutak vjerojatno je vrijedniji film o magnitudi piščeve novinarsko-svjetonazorske borbe. (Ivan Laić, www.dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8581872/?ref_=nv_sr_srsg_1

LEDENI ČOVJEK

Iceman / Der Mann aus dem Eis, 2017.
20:00 sati



Iceman / Der Mann aus dem Eis, 2017. Felix Randau, 96 min. DE/AT/I
Scenarij:
Felix Randau
Uloge: Jürgen Vogel, Susanne Wuest, André Hennicke, Sabin Tambrea, Martin Schneider, Franco Nero, Paula Renzler, Nora Pider, Ann-Birgit Höller, Henry Buchmann   
   U rujnu 1991. godine dva njemačka turista u austrijskom dijelu Alpi pronašli su smrznuto tijelo muškarca misleći su da su naletili na još jednog u nizu alpinista koji je skončao baveći se svojim opasnim hobijem. No, ubrzo se utvrdilo da je riječ o lešu čovjeka koji je umro prije više od 5000 godina, za vrijeme neolitika i znanstvena zajednica mogla je početi trljati ruke. Tako dobro uščuvano tijelo do tada nisu imali prilike "pročeprkati". Kako je pronađen u dijelu Alpi koje se nazivaju i Ötztalske Alpe, nadjenuto mu je ime Ötzi. Ideja o prvom čovjeku za kojeg postoji dokaz da je umro nasilnom smrću, silno je zaintrigirala njemačkog filmaša Felixa Randaua, koji je odlučio snimiti fikcionalnu priču o Ötzijevoj pogibiji.
   Ötztalske Alpe prije više od 5300 godina. Neolitski klan se nastanio pokraj potoka. Na vođu grupe Kelaba pada odgovornost da bude čuvar njihovog svetišta Tineke. Dok Kelab lovi, naselje je napadnuto. Članovi plemena brutalno su ubijeni, a među mrtvima se nalaze i Kelabovi žena i sin. Samo je jedno novorođenče preživjelo, a nestala je i Tineka. Zaslijepljen bijesom i bolom, Kelaba zanima samo osveta. Lov za ubojicama ispadne preteška misija za njega jer se mora boriti da preživi i protiv sila prirode. A jedna greška ga od lovca pretvori u lovinu. Povrh svega toga, samoća ga natjera da sve više počne sumnjati u svoja djela. Kada se naposljetku suoči s ubojicama svoga klana, njegov najveći izazov biti će da i sam ne postane žrtva.
https://www.imdb.com/title/tt5907748/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 27.02.

VLAST

El Reino, 2019.
17:30 sati



El Reino, 2019. Rodrigo Srogoyen, 121 min ES/FR
POSEBNA PROJEKCIJA PRILAGOĐENIH TITLOVA ZA OSOBE OŠTEĆENA SLUHA
Scenarij:
Isabel Pena, Rodrigo Sorogoyen
Uloge: Antonio de la Torre, Mónica López, Josep Maria Pou
   Manuel Gómez Vidal karizmatični je i popularni političar u svojoj regiji: uživa visoki društveni položaj, ima sretnu obitelj i mnoštvo prijatelja. Istovremeno, on je korumpirani političar koji se godinama bogati koristeći javna sredstva. Nakon neuspjelog pokušaja prikrivanja afere bliskog suradnika, Manuel i sam biva izložen oku javnosti. U novonastaloj situaciji, članovi stranke pokušavaju krivnju za čitavu aferu prebaciti na njega, no Manuel se neće tako lako predati. Koliko je daleko osoba spremna ići kako bi zadržala moć?
Film je dobitnik 7 nagrada Goya, uključujući one za najbolju režiju, scenarij te glavnog i sporednog glumca.
https://www.imdb.com/title/tt7095482/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

STIEG LARSSON: ČOVJEK KOJI SE IGRAO VATROM

The Man Who Played With Fire, 2018.
20:00 sati



The Man Who Played With Fire, 2018. Henrik Georgsson, 99 min. S
   Nepoznata strana autora bestsellera, Millenium trilogije (Muškarci koji mrze žene, Djevojka koja se igrala s vatrom, Kule u zraku), napete sage o talentiranoj, anarhičnoj hakerici Lisbeth Salander.

   Stieg Larsson bio je švedski novinar, pisac i antifašistički aktivist. 'Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom' tematizira naslijeđe i životno djelo slavnog autora trilogije Millennium, kriminalističkih romana koji su objavljeni tek nakon njegove smrti i ubrzo postali popularni diljem svijeta. Larsson je bio predan istraživački novinar i autor čiji je fascinantan i dramatičan život ostao uglavom nepoznat. Kao urednik antifašističkog tjednika Expo posvetio je svo svoje vrijeme beskompromisnom istraživanju djelovanja ekstremnih desničarskih grupacija u Švedskoj. Film sadrži intervjue sa osobama bliskim Larssonu, jedinstveni materijal iz njegove privatne arhive, kao i nikad prije viđene arhivske snimke. Larsson je neumorno istraživao identitete i odnose švedskih ekstremista, pritom nerijetko izlažući sebe i svoje suradnike životnoj opasnosti.
   Život ovog autora bestsellera bio je jednako uzbudljiv kao i njegova fikcija. (The Hollywood Reporter)
   „Stieg Larsson: Čovjek koji se igrao vatrom" alarmantan je prikaz Švedske od 1970-ih do danas. S obzirom na današnju političku klimu, film služi kao važan podsjetnik na to koliko je demokracija uvijek u opasnosti. (redatelj Henrik Georgsson)

   Objavivši knjigu “Extremhögern” (“Ekstremna desnica”) početkom devedesetih Larsson je skrenuo pozornost i gnjev rasista i fašista, provevši ostatak života gledajući iza leđa. Stvari su toliko izmakle kontroli da se ovaj nije mogao službeno vjenčati sa svojom partnericom Evom Gabrielsson, sve kako njihova adresa ne bi dospjela u javnost. Na koncu je sve rezultiralo tužnim razvojem događaja po Evu koja nikad nije dobila ni centa od prava na Larssonovu ostavštinu. Nakon “Ekstremne desnice” Larsson se uključuje u pokretanje časopisa Expo, švedske varijante britanskog časopisa Searchlight specijaliziranog za prokazivanje rasističkih, antisemitskih i fašističkih djelatnosti na lokalnoj i širim razinama. Larsson i redakcija tih su godina živjeli pod stalnim prijetnjama smrću razotkrivajući model financiranja ekstremno desnih grupacija kroz glazbenu scenu tzv. vikinškog rocka, zapravo u osnovi punka za skinheadse s izraženo pronacističkim tekstovima. U jednom od intervjua prikazanih u dokumentarcu, Larsson objašnjava kako je demokracija pod stalnom prijetnjom; pitanje je, govori, hoće li se održati za dvadeset godina. Prošlo je pet manje od njegove smrti, a sile protiv kojih je ukrštao mačeve jače su nego ikad. Slični pokreti bujaju diljem svijeta, dok se američki predsjednik Donald Trump uporno odbija ograditi od potpore tamošnjih fašista i rasista. Tražeći dokaze konstantne rehabilitacije fašizma ne trebamo zakoračiti ni centimetra iz vlastitog dvorišta, gdje bi određeni predsjednički kandidati dopustili nazivanje ulica prema ustaškom poglavniku. Danas su nam više nego ikad potrebni ljudi s Larssonovom predanošću u nastojanjima očuvanja krhke prirode demokracije, čiju ostavštinu danas žestoko gaze đonom populističkih čizama. Knjige Stiega Larssona vrijedi pročitati, ali za današnji trenutak vjerojatno je vrijedniji film o magnitudi piščeve novinarsko-svjetonazorske borbe. (Ivan Laić, www.dokumentarni.net)
https://www.imdb.com/title/tt8581872/?ref_=nv_sr_srsg_1

PETAK / 28.02.

LEDENI ČOVJEK

Iceman / Der Mann aus dem Eis, 2017.
17:30 sati



Iceman / Der Mann aus dem Eis, 2017. Felix Randau, 96 min. DE/AT/I
Scenarij:
Felix Randau
Uloge: Jürgen Vogel, Susanne Wuest, André Hennicke, Sabin Tambrea, Martin Schneider, Franco Nero, Paula Renzler, Nora Pider, Ann-Birgit Höller, Henry Buchmann   
   U rujnu 1991. godine dva njemačka turista u austrijskom dijelu Alpi pronašli su smrznuto tijelo muškarca misleći su da su naletili na još jednog u nizu alpinista koji je skončao baveći se svojim opasnim hobijem. No, ubrzo se utvrdilo da je riječ o lešu čovjeka koji je umro prije više od 5000 godina, za vrijeme neolitika i znanstvena zajednica mogla je početi trljati ruke. Tako dobro uščuvano tijelo do tada nisu imali prilike "pročeprkati". Kako je pronađen u dijelu Alpi koje se nazivaju i Ötztalske Alpe, nadjenuto mu je ime Ötzi. Ideja o prvom čovjeku za kojeg postoji dokaz da je umro nasilnom smrću, silno je zaintrigirala njemačkog filmaša Felixa Randaua, koji je odlučio snimiti fikcionalnu priču o Ötzijevoj pogibiji.
   Ötztalske Alpe prije više od 5300 godina. Neolitski klan se nastanio pokraj potoka. Na vođu grupe Kelaba pada odgovornost da bude čuvar njihovog svetišta Tineke. Dok Kelab lovi, naselje je napadnuto. Članovi plemena brutalno su ubijeni, a među mrtvima se nalaze i Kelabovi žena i sin. Samo je jedno novorođenče preživjelo, a nestala je i Tineka. Zaslijepljen bijesom i bolom, Kelaba zanima samo osveta. Lov za ubojicama ispadne preteška misija za njega jer se mora boriti da preživi i protiv sila prirode. A jedna greška ga od lovca pretvori u lovinu. Povrh svega toga, samoća ga natjera da sve više počne sumnjati u svoja djela. Kada se naposljetku suoči s ubojicama svoga klana, njegov najveći izazov biti će da i sam ne postane žrtva.
https://www.imdb.com/title/tt5907748/?ref_=nv_sr_srsg_0

Trainspotting, 1996. Danny Boyle, 93 min. UK
BAFTA 1995. NAJBOLJI SCENARIJ
Scenarij:
John Hodge (po romanu Irwinea Welsha)
Uloge: Ewan McGregor, Ewen Bremmer, Jonny Lee Miller, Kevin McKidd, Robert Carlyle, Kelly MacDonald, Peter Mullan, James Cosmo, Eileen Nicholas, Susan Vidler, Pauline Lynch
   Ekranizacija knjige Irwina Welsha koja je opisivala heroinsku supkulturu Glasgowa. Welshova je knjiga, kao i Boyleov film, izazivala dosta kontroverzi, pa i najoštrijih osuda, jer se opirala standardnom pristupu heroinskoj ovisnosti.
   Domišljat, zabavan, bolestan i katkada iracionalan, Mark Renton junak je našeg doba. Njegov život smrdljiva je mješavina seksa, droge, rocka, nogometa i krvavih ispljuvaka. Po zapuštenim četvrtima Edinburgha, "evropske prijestolnice AIDS-a", Mark tumara sa skupinom svojih "prijatelja": lopova, psihopata, gubitnika i junkiea.Njihov život i rituali, kako izgleda, neizbježno vode samouništenju. Najoštroumniji među njima, Mark, ima mogućnost umaknuti sudbini, primjerice otići u London i tamo se zaposliti.No, na glas o velikom dealu droge koji bi trebao donijeti brdo novca, on se ponovno vraća u Edinburgh gdje se udružuje sa starom ekipom...
   Djelomično zahvaljujući velikom trudu uloženom u istraživanje narkomanske scene Glasgowa, a djelomično zahvaljujući velikoj ljubavi koju Boyle osjeća prema zavičaju, „Trainspotting“ ima pečat originalnosti, što je u današnjem globalnim komunikacijama i univerzalnom kulturom zasićenom svijetu prilična vrlina. Bez obzira da li je riječ o lokalnom dijalektu (toliko egzotičnom da su neke dijaloge morali sinkronizirati za razmaženo američko tržište) ili o mnogobrojnim referencama na uspjehe škotskog nogometa i karijeru Seana Conneryja, „Trainspotting“ posjeduje neodoljivi šarm filma kojeg je napravio čovjek s velikom ljubavlju. Boyle nije imao samo mnogo volje, nego i talenta, tako da se originalnost vidi u mnogobrojnim domišljatim scenama (od kojih su onu u zahodu prozvali antologijskom) nakon kojih se jedan Tarantino sa svojim sterilnim kadriranjem može zakopati dva metra ispod zemlje. Osim velike brige za audovizualni izgled filma, Boyle je napravio veliki posao kada je od knjige, koja je u stvari niz malih crtica, napravio suvislu priču. Scenarij u neku ruku i sam podsjeća na heroin: na početku nas navuče humorom i zafrkancijom, da bi postupno, kao kod prave ovisnosti, počeli prevladavati tamni tonovi tragedije. Svi oni koji su tvrdili kako je „Trainspotting“ oda heroinu, izgleda da su previdjeli taj postupni prijelaz od komedije prema tragediji.(Dragan Antulov, purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0117951/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 29.02.

DISNEYEV KLASIK: SNJEGULJICA I SEDAM PATULJAKA

Snow White and the Seven Dwarfs, 1937.
12:00 sati



Snow White and the Seven Dwarfs, 1937. William Cottrell, David Hand, Wilfred Jackson, Larry Morey, Perce Pearce, Ben Sharpsteen, 83 min. US
   Braća Grimm, Jacob i Wilhelm, autori su brojnih popularnih bajki koje se i danas rado čitaju. Slavu su stekli nakon što su objavili prvu zbirku drevnih narodnih priča “Bajke za djecu i dom”. Ideju za razne priče dobili su nakon što su prikupili narodne priče, koje su poslužile kao inspiracija za zanimljive likove i rasplete. Braća su napisali mnoge zanimljive priče, a među kojima je i neizbježna “Snjeguljica i sedam patuljaka”, klasična priča o ljubavi, iskrenom prijateljstvu i ljubomori.
   Prema poznatoj bajci snimljen je prvi animirani film u studiju Walt Disney. Glavni lik iz bajke je prekrasna Snjeguljica koja je još kao dijete ostala bez majke. Otac se oženio za lijepu, ali zlu ženu koja je cijelo vrijeme bila ljubomorna na Snjeguljicu. Kraljica je uz sebe uvijek nosila čarobno ogledalo koje joj je svaki dan govorilo kako je najljepša na svijetu, sve dok jednog dana kraljica nije dobila odgovor kojem se nije nadala. Kraljica nije mogla podnijeti da je netko ljepši od nje i naredila je lovcu neka Snjeguljicu odvede duboko u šumu, ali lovac nije mogao ubiti djevojčicu. Odlučio ju je pustiti, a Snjeguljica je pronašla sreću kod novih prijatelja. Ipak, njena sreća nije mogla dugo potrajati jer joj je kraljičina osveta stalno bila za petama...
   Disney je za ovaj film i svoje pionirsko postignuće, kojim je stvorio novi oblik zabave, dobio počasnu nagradu Akademije koja se sastojala od jednog kipa uobičajene veličine i sedam malih kipića; jedan za svakog patuljka.
   Da je Disneyeva 'Snjeguljica i sedam patuljaka' primarno bila samo o Snjeguljici, bila bi vrlo brzo zaboravljena nakon premijere 1937. i spremljena za danas samo zbog povijesnih razloga, budući da je prvi animirani film u boji. Snjeguljica je, istini za volju, pomalo dosadna, ne lik koji djeluje, nego lik čije postojanje djeluje kao nadahnuće drugim likovima da djeluju. Pogreška Disneyevih imitatora je bila u tome što su pomiješali naslove svojih filmova sa svojim subjektima. "Snjeguljica i sedam patuljaka" nije toliko o Snjeguljici ili princu koliko je o sedam patuljaka i zloj kraljici...Disneyeva druga inovacija je bila u tome da likovi fizički izraze svoje ličnosti. On to nije ostvario davajući im smiješna lica ili različitu odjeću (makar je i to bio dio toga) nego studirajući njihov stil govora tijela i onda ih preuveličavao...'Snjeguljica i sedam patuljaka' odmah je proglašena remek-djelom i još uvijek ostaje draguljem u Disneyevoj kruni. (Roger Ebert)
   Film je nadvisio naša očekivanja, a karakterizacijom patuljka Tupka (Dopey) Disney je stvorio jednog od najsmješnijih komičara svih vremena... (Charlie Chaplin)
   Najbolji film ikada snimljen. (Sergej Eisenstein)
   Disneyeva adaptacija ove bajke, uspijeva nadići kulturne i društvene barijere sa iskrenom i dirljivom pričom o slomljenim srcima i ljubavi". (Joshua Tyler/Filmcritic.com)

https://www.imdb.com/title/tt0029583/?ref_=fn_tt_tt_5

BOGU HVALA

Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019.
17:30 sati



BERLIN 2019. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
Grâce a Dieu / By the Grace of God, 2019. François Ozon, 137 min. FR
Scenarij:
François Ozon
Uloge: Melvil Poupaud, Denis Ménochet, Swann Arlaud
   Alexandre živi sa suprugom i djecom u Lyonu. Jednog dana slučajno otkriva da svećenik, koji ga je zlostavljao dok je bio izviđač, još uvijek radi s mladima. Probuđena su duga potisnuta sjećanja. Zbunjen, Alexandre napokon pronalazi hrabrost da poduzme akciju protiv tog čovjeka. Njegova potraga za drugim žrtvama svećenika, koji je vrlo cijenjen u svom uredu, vodi Alexandrea do Françoisa i Emmanuela. Svaki od ova tri čovjeka bori se sa sobom na drugačiji način. I svaki od njih morat će se boriti sa sjenama svoje prošlosti kako bi se nosili s dalekosežnim posljedicama tog procesa. Stvaranje organizacije za samopomoć "La Parole Libérée" (Oslobođena riječ) samo je prvi korak. Film je nastao na temelju stvarnog slučaja oca Bernarda Preynata koji je 2016. optužen za seksualno zlostavljanje oko 70 dječaka u Lyonu. Preynat se suočava sa do 10 godina zatvora ako bude osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika, što je dosad najveće francusko suđenje protiv klera za seksualno zlostavljanje. Pravomoćna presuda se očekuje 16.03.2020.
   Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut... Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Krhke činjenice tretira vizualnom nježnošću i prijedlozima koji su, iako ih ne vidimo, snažni, nezaboravni i besprijekorni. (Mabel Salinas, Cine Premiere)
   Prekrasno glumljen i duboko upečatljiv, „Bogu hvala“ prožet je lepršavim bijesom. (David Stratton, The Australian)
   Film nije vizualni spektakl ... ali nudi snažnu poruku koju Ozon želi prenijeti. (Luis Fernando Galván, En Filme)
   Ozonov film naslov nosi po citatu rečenice lyonskog nadbiskupa Barbarina koji se tijekom jedne konferencije za novinare nepromišljeno zaletio i rekao da su “grace a dieu” (hvala Bogu), “optužbe već otišle u zastaru”. Već iz naslova je jasno da se Ozonov film manje bavi grijehom djelom (pojedinca) a više grijehom propusta (institucije). Lyonski biskupi su - kao i splitski biskup kod nas - desetljećima znali za problem, zataškavali su ga i prikrivali, odgađali su osudu, a oni među žrtvama koji su doprli do nadbiskupa dobili bi kao zadovoljštinu zajedničku molitvu i toplo tapšanje. Na koncu je zbog toga lyonska nadbiskupija i sama dospjela na sud. Prema informacijama s odjavne špice filma, sam Preynat još nije osuđen, a presuda protiv nadbiskupa i nadređenih očekuje se ove godine. (Jurica Pavičić, Jutarnji list)

https://www.imdb.com/title/tt8095860/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

VIKEND DANNYJA BOYLEA: SASVIM MALO UBOJSTVO

Shallow Grave, 1994.
20:00 sati



Shallow Grave, 1994. Danny Boyle, 89 min. UK
BAFTA 1995. NAJBOLJI BRITANSKI FILM
Scenarij:
John Hodge
Uloge: Kerry Fox, Christopher Eccleston, Ewan McGregor, Ken Stott, Keith Allen, Colin McCredie, John Hodge
   David, Alex i Juliet u potrazi su za cimerom. Među gomilom psihopata, freakova, sumnjihvih tipova i svakojakih likova pojavljuje se Hugo, naoko normalan mladić. Nakon što je s lakoćom prošao testni intervju i platio im ručak, odmah je osvojio simpatije troje budućih cimera. No njihov budući cimer, koji je prvog dana bio pun života, već je sljedećeg dana ostao bez njega. Naime, dan nakon useljenja pronađen je mrtav nakon predoziranja drogom.Uz njegovo beživotno tjelo troje cimera je pronašlo kovčeg krcat novcem. Neočekivana situacija u kojoj su se našli stavlja Davida, Alexa i Juliet pred ogromnom, prije svega moralnom dilemom. Da li prijaviti smrt policiji ili zadržati novac? Odlučuju se za drugu opciju te odluče raskomadati i sakriti tjelo te, naravno, zadržati novac.
   Boyle, daroviti mladi režiser kojeg nakon velikog uspjeha njegovog „Trainspottinga“ mnogi nazivaju "škotskim Tarantinom", svoj je cjelovečernji debi smjestio u danas izuzetno trendovski žanr crne komedije, odnosno ono područje na granici komedije i film noirea u kojem se najbolje snalaze braća Coen. Na žalost, za razliku od Tarantina, koji je svoju slavu stekao prije svojim scenarijima, nego režiserskom sposobnošću, Boyle veći naglasak daje formi od sadržaja - to objašnjava veliki broj čudnovatih kadrova i korištenje boje za karakterizaciju likova. To, naravno, ne znači da je „Sasvim malo ubojstvo“ loš film ili da mu je priča neuvjerljiva i dosadna. Naprotiv, zaplet se temelji na prilično jednostavnoj ideji koja je dušu dala za efektni hitchcockovski triler - obični ljudi u neobičnim situacijama. Stoga ne čudi što Boyle koristi priliku da velikom Alfredu oda počast elementima iz „Psycha“ i „Vrtoglavice“, nešto što je danas prilično rijetko medju videospotovski orijentiranim mladim režiserima. (Dragan Antulov, purger.com)
   „Sasvim malo ubojstvo“ jedna je od najboljih crnih komedija ikad. (mr blonde/filmski.net)

https://www.imdb.com/title/tt0111149/?ref_=nm_knf_t4

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) koja se otvara sat vremena prije početka prve projekcije.

Cijena ulaznica:

- 20,00 kn (za članove Kinoteke 50% popusta)
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica:

- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, nezaposleni, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA