PROGRAM KINOTEKE Siječanj 2025.

Španjolska, 2024.,107'
Redatelj: Pedro Almodóvar
Uloge: Julianne Moore, Tilda Swinton, John Turturro

Jedan od najvećih živućih redatelja i scenarista, Pedro Almodóvar, svojim je prepoznatljivim opusom preobrazio krajolik španjolske i svjetske kinematografije. Uvijek sklon osebujnim ženskim likovima, zaokupljan fluidnošću rodnih identiteta i seksualnosti te kritici patrijarhalnih i konzervativnih tradicija, Almodóvar je kroz gotovo pola stoljeća profesionalne karijere razvio karakterističan stil u kojem se stapaju i miješaju žanrovi, pop-art, ironija, camp i melodrama. Dobitnik je dvaju Oscara i niza drugih prestižnih nagrada.

Njegov posljednji film – „Susjedna soba“ dobitnik je ovogodišnjeg venecijanskog Zlatnog lava, i prvi njegov cjelovečernji film na engleskom jeziku. Ponovno su u fokusu ženski likovi - Ingrid (Julianne Moore) i Martha (Tilda Swinton). U mladosti su bile bliske prijateljice no s vremenom su se njihovi putevi i karijere razišli. Martha je postala ratna reporterka, a Ingrid književnica, poznata po velikom strahu od smrti. Nakon niza godina, njih dvije ponovno stupaju u kontakt i zbližavaju se kroz zajednička sjećanja, anegdote i razgovore o umjetnosti i filmovima. No obnovljenu bliskost testirat će neočekivana Marthina molba, koja će film pretvoriti u drama o životu, smrti i odgovornostima prijateljstva.

Njemačka, SAD, 112 min.
Režija: Wim Wenders, scenarij: Sam Shepard, uloge:Sam Shepard, Jessica Lange Tim Roth, Sarah Polley

Don’t Come Knocking (2005) je kontemplativna drama koju je režirao Wim Wenders, a scenarij napisao Sam Shepard, koji ujedno tumači glavnu ulogu. Film istražuje teme iskupljenja, otuđenja i potragu za identitetom, smještene u prostrane, ikoničke pejzaže američkog Zapada.

Priča prati Howarda Spencea (Shepard), propalog glumca poznatog po ulogama u vesternima, koji napušta filmski set u potrazi za nečim novim, nečim što nedostaje. Otkriva da ima odraslog sina i kćer iz prošlih veza te kreće na put da se poveže sa svojom obitelji. Film analizira Howardov kompleksan karakter, njegovu borbu s odgovornošću i potragu za pripadanjem.Na dodjeli Europskih filmskih nagrada 2005. bio je nominiran za najbolji film, uz pohvale za scenarij i vizualni stil te izuzetne izvedbe Jessice Lange i Sarah Polley. Tematski se oslanja na pitanja odgovornosti i mogućnosti popravljanja prošlosti, koristeći Wendersovu atmosferičnu režiju za stvaranje dojmljivih emotivnih pejzaža, te glazbu fantastičnog T Bone Burnetta koja podcrtava fluidni narativ.

IMDB

Francuska / 2022.
Režija: Pierre Salvadori
Uloge: Paul Belhoste, Mathys Clodin-Gines, Colombe Schmidt
Žanr: komedija

Napeta francuska dramedija o petero školaraca koji odlučuju radikalnim metodama sabotirati lokalnu tvornicu koja zagađuje njihovu rijeku i ubija okolnu prirodu. Malu bandu čini četvero dvanaestgodišnjaka: Cat, Fouad, Antoine i Sami. Vođeni ponosom i izazovom, upuštaju se u ludi projekt sabotiranja tvornice koja već godinama zagađuje njihovu rijeku. No, u toj tek formiranoj ekipi česta su neslaganja, a neriješene stvari između njih neprestano sputavaju misiju. No kada se plan opako izjalovi, mlada će družina otkriti da i nije tako složna.Kako bi to razriješili, odlučuju vratiti u svoju malu družinu povučenog i odbačenog klinca Aimea. Uzbuđeni koliko i zaluđeni važnošću svoje misije, petero saveznika naučit će kako preživjeti i boriti se zajedno u ovoj komičnoj i neizvjesnoj pustolovini koja će posve obuzeti njih, ali i gledatelje.

Island, Slovačka, Francuska, 2023., 75 min.
Režija:Ninna Pálmadóttir
Scenarij:Rúnar Rúnarsson
Uloge:Þröstur Leó Gunnarsson, Hermann Samúelsson, Anna Gunndís Gudmundsdótti

Zbog izgradnje brane, sredovječni Gunnar mora napustiti svoj samotnjački život na islandskoj farmi, i preseliti u grad. Ondje, u svom novom stanu, pokušava se priviknuti na novi život, no nije mu lako. Nevičan komunikaciji i skučenom prostoru, Gunnar je nesretan. A onda u njegov život ulazi desetogodišnjak Ari. Isprva frustrirajući susret urodit će neobičnim prijateljstvom.  Ovaj topli, empatični film cjelovečernji je prvjenac redateljice Ninne Pálmadóttir. Nagrađen je na više festivala:

Nagrade Edda 2024 - nominacija za najbolji film, nominacija za glumca godine (Þröstur Leó Gunnarsson), nominacija za najbolju montažu / Filmski festival u Göteborgu - nominacija za najbolji nordijski film / Međunarodni filmski festival u Pekingu 2024 - nagrada za najboljeg glumca (Þröstur Leó Gunnarsson), posebno priznanje žirija, nominacija za najbolji film / Uz brojne druge nominacije.

2022., IT, US, 130 min
Redatelj: Luca Guadagnino
Uloge:Timothée Chalamet, Taylor Russell, Michael Stuhlbarg, André Holland, Chloë Sevigny, David Gordon Green, Jessica Harper, Jake Horowitz, Mark Rylance

Film Luce Gudagnina ( Call Me By Your  Name, Bigger Splash)  adaptacija je romanaCamille DeAngelis iz 2015., maestralni amalgam filma ceste, horora i romanse u svojim najmoćnijim inkarnacijama. U njegovom je centru mlada djevojka, sama na svijetu i odbačena od društva i vlastitih roditelja. Ona je, naime, kanibal. Putuje cestama Indiane, Illinoisa, Nebraskei Iowe, ikoničkim pejzažima americane, u jalovoj nadi da će pronaći svoju majku, od koje je naslijedila svoj neobičan prehrambeni gen. Maren (Taylor Russell)nije čudovište. Ona je lijepa i iznimno nježna. Rastrgana je krivnjom i užasnom osamljenošću. I negdje na tom putu upoznat će Leeja (Timothée Chalamet) koji je isti kao ona. Ali, upoznat će i druge „Eatere“...Snažan, svirep, ali istovremeno nježan i predivan, film koristi šokantnu premisu kanibalizma kao krvavu metaforu potrebe za apsolutnim, za ljubavlju, prihvaćanjem i pripadanjem, ali i moći tabua i društvene isključenosti. 

Francuska, 2024.
Režija: Agathe Riedinger
Scenarij: Agathe Riedinger
Uloge: Malou Khebizi, Idir Azougli, Andréa Bescond 

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, film prikazuje Liane, devetnaestogodišnjakinju,odvažnu, temperamentnu, glasnu i opsjednutu snovima o slavi. Kao takva, ona je kandidatkinja iz snova za svakog ozbiljnog producenta reality showa. Kada napokon dobije priliku na audiciji za emisiju Miracle Island, u kojem 15 mladih i zgodnih ljudi živi zajedno u kući na plaži, čini se da je uspjeh iza ugla.

Prvi film francuske redateljice Agathe Riedinger britki je presjek današnje kulture instant zvijezda, društvenih mreža i influencera, u kojoj biti viđen znači postojati, a ispunjenost se može postići tek dosezanjem svetoga grala slave. No, njezin pristup nije omalovažavajuć. On pokazuje da su „stvari uvijek složenije nego što mislimo“, te da „trebamo biti razumniji kako ne bismo produbljivali polarizaciju u kojoj već živimo. To ne znači da mlada hiperseksualizirana žena traži seksualnost, ne znači da je mlada žena opsjednuta ljepotom lišena duhovnog života, ne znači da je mlada žena koja se odlučila za estetsku kirurgiju površna, upravo suprotno. Tu vidim klasičnu potrebu duboko ranjive osobe da bude viđena, priznata (mrzim taj današnji izraz) i voljena“. (Agathe Riedinger)

O, LU, FR, HR, 2023.163'
Redatelj:Radu Jude
Uloge:Ilinca Manolache, Nina Hoss

Polazeći od istinite priče o pripremi i snimanju po mnogočem diskutabilnog filma o zaštiti na radu, film analizira odnose pojedinca i multinacionalnih tvrtki novog rumunjskog kapitalizma. Ova priča o ekonomiji i kinematografiji  ocrtava obrise prekarne svakodnevice suvremenog društva. Premijerno prikazan u Locarnu, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija.

Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih redateljskih imena na europskoj filmskoj sceni svoj je novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratuau kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije. Odvažno i energično, uz dozu bezrezervnog crnog humora, Ne očekuj previše od kraja svijeta kritički zadire u brojne neuralgične točke suvremenog društva – od izrabljivanja radom i ultimativne moći kapitala, preko urbane devastacije i razaranja univerzalnih vrijednosti, pa do posvemašnje prevlasti društvenih mreža i ekrana koji od komunikacijskog sredstva postaje kanal za doživljaj svijeta. Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. (ZFF)

O, LU, FR, HR, 2023.163'
Redatelj:Radu Jude
Uloge:Ilinca Manolache, Nina Hoss

Polazeći od istinite priče o pripremi i snimanju po mnogočem diskutabilnog filma o zaštiti na radu, film analizira odnose pojedinca i multinacionalnih tvrtki novog rumunjskog kapitalizma. Ova priča o ekonomiji i kinematografiji  ocrtava obrise prekarne svakodnevice suvremenog društva. Premijerno prikazan u Locarnu, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija.

Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih redateljskih imena na europskoj filmskoj sceni svoj je novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratuau kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije. Odvažno i energično, uz dozu bezrezervnog crnog humora, Ne očekuj previše od kraja svijeta kritički zadire u brojne neuralgične točke suvremenog društva – od izrabljivanja radom i ultimativne moći kapitala, preko urbane devastacije i razaranja univerzalnih vrijednosti, pa do posvemašnje prevlasti društvenih mreža i ekrana koji od komunikacijskog sredstva postaje kanal za doživljaj svijeta. Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. (ZFF)

Indija 2024.
Režija, scenarij: Payal Kapadia
Uloge: Kani Kusruti, Divya Prabha, Chhaya Kadam, Hridhu Haroon
Dobitnik nagrade Grand Prix na festivalu u Cannesu
Dvije nominacije za nagradu Zlatni globus: za najbolju režiju i najbolji strani film

Scenaristica i redateljica Paypal Kapadia filmom “Ljubav u Mumbaiju” s kojim je osvojila Grand Prix na festivalu u Cannesu, istražuje i slavi svjetlo, živote te teksturu moderne radničke klase Mumbaija, velegrada u kojeg se slijevaju ljudi iz siromašnih sela i provincije, kako bi našli posao i priskrbili si sve one lijepe stvari za koje se nadaju da će unijeti svjetlost u njihov život. Radnja filma fokusirana je na dvije cimerice koje zajedno rade u gradskoj bolnici – glavnu sestru Prabhu i novopridošlu sestru Anu, te njihovu kolegicu, kuharicu Parvaty. Kapadijin film oslanja se na trenutke povezanosti i srcobolje, nade i razočaranja. Prabha je iskusna medicinska sestra kojoj udvara simpatični liječnik, premda ona već ima supruga iz dogovorenog braka, koji živi u dalekoj Njemačkoj, i od kojeg nema glasa. Anu se nalazi u romantičnoj vezi s muslimanom koju skriva od svoje tradicionalne obitelji. Parvaty je, pak, očajna, jer se nalazi pred deložacijom iz stana. Redateljica Kapadia jednakim sjajem prikazuje vrevu velegrada, ali i mir priobalnog sela artikuliranih vrhunskim glumačkim nastupima te fotografijom lirskog naturalizma. Film “Ljubav u Mumbaiju” preljepa je studija transformativne moći prijateljstva i sestrinstva u svoj svojoj kompleksnosti i bogatstvu. Njegov originalni naziv – „All We Imagine As Light“ savršeno osilkava poetični karakter filma, u kojemu se opora realnost siromaštva i teškog rada susreće sa svim onim što doživljavamo kao svjetlost – ljubavlju, prijateljstvom, podrškom i maštom. 

Španjolska, 2024.,107'
Redatelj: Pedro Almodóvar
Uloge: Julianne Moore, Tilda Swinton, John Turturro

Jedan od najvećih živućih redatelja i scenarista, Pedro Almodóvar, svojim je prepoznatljivim opusom preobrazio krajolik španjolske i svjetske kinematografije. Uvijek sklon osebujnim ženskim likovima, zaokupljan fluidnošću rodnih identiteta i seksualnosti te kritici patrijarhalnih i konzervativnih tradicija, Almodóvar je kroz gotovo pola stoljeća profesionalne karijere razvio karakterističan stil u kojem se stapaju i miješaju žanrovi, pop-art, ironija, camp i melodrama. Dobitnik je dvaju Oscara i niza drugih prestižnih nagrada.

Njegov posljednji film – „Susjedna soba“ dobitnik je ovogodišnjeg venecijanskog Zlatnog lava, i prvi njegov cjelovečernji film na engleskom jeziku. Ponovno su u fokusu ženski likovi - Ingrid (Julianne Moore) i Martha (Tilda Swinton). U mladosti su bile bliske prijateljice no s vremenom su se njihovi putevi i karijere razišli. Martha je postala ratna reporterka, a Ingrid književnica, poznata po velikom strahu od smrti. Nakon niza godina, njih dvije ponovno stupaju u kontakt i zbližavaju se kroz zajednička sjećanja, anegdote i razgovore o umjetnosti i filmovima. No obnovljenu bliskost testirat će neočekivana Marthina molba, koja će film pretvoriti u drama o životu, smrti i odgovornostima prijateljstva.

​2024., Italija, Francuska
Redatelj: Paolo Sorrentino
Scenarist: Paolo Sorrentino, Umberto Contarello
Uloge: Celeste Dalla Porta kao mlada Parthenope, Gary Oldman, Silvio Orlando, Luisa Ranieri i Stefania Sandrelli kao starija Parthenope

Paolo Sorrentino, poznat po vizualno raskošnim, magično realističnim filmovima poput Velika ljepota i Božja ruka. „Parthenope“, njegov posljednji film, prikazan premijerno na festivalu u Cannesu 2024. je snimio kao posvetu svome rodnom gradu Napulju. Radnja filma usmjerena je na naslovni lik,prekrasnu ženu rođenu 1950. godine u morskom plićaku ispred također prekrasne napuljske vile svojih roditelja, inazvanu po sireni koja se u napuljskoj tradiciji smatra osnivačicom grada. Ona cijeli svoj živottraži  ljubav, slobodu i samoispunjenje. Film prikazuje njezinu evoluciju kroz godine, od mladosti u živopisnom Napulju do zrelosti i tragičnih ishoda njezine fatalne ljepote, preko tugovanja i ekstaza, kroz karakteristično snolike, fantastične sorentinovske kadrove na rubu stvarnosti i fantazije. Parthenope je prikazana kao žena koja se suočava sa gradom i njegovim osebujnim metaforama, kao i sa sobom samom, kroz razne faze života. Parthenope je Napulj, Napulj je Parthenope. 

​2024., Italija, Francuska
Redatelj: Paolo Sorrentino
Scenarist: Paolo Sorrentino, Umberto Contarello
Uloge: Celeste Dalla Porta kao mlada Parthenope, Gary Oldman, Silvio Orlando, Luisa Ranieri i Stefania Sandrelli kao starija Parthenope

Paolo Sorrentino, poznat po vizualno raskošnim, magično realističnim filmovima poput Velika ljepota i Božja ruka. „Parthenope“, njegov posljednji film, prikazan premijerno na festivalu u Cannesu 2024. je snimio kao posvetu svome rodnom gradu Napulju. Radnja filma usmjerena je na naslovni lik,prekrasnu ženu rođenu 1950. godine u morskom plićaku ispred također prekrasne napuljske vile svojih roditelja, inazvanu po sireni koja se u napuljskoj tradiciji smatra osnivačicom grada. Ona cijeli svoj živottraži  ljubav, slobodu i samoispunjenje. Film prikazuje njezinu evoluciju kroz godine, od mladosti u živopisnom Napulju do zrelosti i tragičnih ishoda njezine fatalne ljepote, preko tugovanja i ekstaza, kroz karakteristično snolike, fantastične sorentinovske kadrove na rubu stvarnosti i fantazije. Parthenope je prikazana kao žena koja se suočava sa gradom i njegovim osebujnim metaforama, kao i sa sobom samom, kroz razne faze života. Parthenope je Napulj, Napulj je Parthenope. 

2005., SAD
Režija i scenarij: Werner Herzog

Formalno, možemo reći da je Grizzly man dokumentarac o prirodi i Timothyju Treadwellu, čovjeku koji je umro pokušavajući je zaštititi. Ali to bi bilo ako ne sasvim pogrešno, onda svakako površno. Grizzly man je studija karaktera, i film unikatnog pristupa naraciji i režiji.  Werner Herzog, kronikom Treadwellovih ponašanja, otvara fascinantan pogled u njegove motivacije, pa i mentalno zdravlje.  Treadwell je za sobom ostavio stotine sati video zapisa, kako grizzlija s kojima je živio, tako i vlastitih promišljanja koja, kako to obično biva, više govore o čovjeku i njegovim perspektivama, nego o medvjedima.  A bio je, u najmanju ruku, osebujna ličnost. Nakon propalih pokušaja da se etablira kao glumac (izašao je na audiciju za seriju „Cheers“, na kojoj mu je ulogu preteo mladi Woody Harrelson) odao se piću i drogama, da bi nakon nekog vremena, čist i trijezan, našao novu opsesiju – grizzlije. Trinaest je godina svako ljeto provodio na Aljasci s medvjedima, „štiteći ih“, snimajući pompozna videa, nadijevajući im imena poput "Mr Chocolate" i "Mickey", kao da živi u Disneyevoj produkciji, a ne među živim, opasnim životinjama kojima se, možda, njegovo skakanje i vikanje neće dopasti.

Film je nominiran i nagrađen na preko 40 festivala, a izdvajamo nagradu za najbolju režiju na Sundance FF.