PROGRAM KINOTEKE Svibanj 2026.

Harris Dickinson,  UK, US, 2025., 99'
Uloge: Charlie Hall, Harris Dickinson, Helena Bonham Carter, Stephen Graham, Erin Kellyman

Harrisa Dickinsona publika poznaje kao glumca u filmovima Trokut tuge, Scrapper, The Iron Claw, a njegov prijelaz u režiju rijetko je upačatljiv. Derište (Urchin) stilski se oslanja na britansku tradiciju socijalnog realizma (poput Kena Loacha), ali s modernijim, stiliziranim vizualnim pristupom. Smješten u suvremeni istočni London, film prati sedamnaestogodišnjaka koji pokušava navigirati kroz sustav socijalne skrbi dok se istovremeno brine o svom mlađem bratu. Priča je sirova i naturalistička, fokusirana na pokušaje preživljavanja na marginama društva, ali prožeta trenucima neočekivane nježnosti i vizualne poezije. Dickinson koristi vlastito poznavanje radničke klase Londona kako bi stvorio autentičan portret mladosti koja odbija biti slomljena.

Proveo je mjesece tražeći glavnog glumca po školama i boksačkim klubovima istočnog Londona kako bi postigao maksimalnu autentičnost, a mnogi su dijalozi inspirirani stvarnim razgovorima koje je vodio ili čuo u svom susjedstvu tijekom odrastanja.

Film je nastao u koprodukciji s kultnim studijem A24, premijerno je prikazan u Cannesu, a kritika ga izdvaja kao jedan od naimpresivnijih redateljskih debija novijeg vremena.

The Guardian: "Dickinsonov debi je zapanjujuće samouvjeren. 'Urchin' posjeduje sirovu energiju i srce koje rijetko viđamo u suvremenom britanskom filmu."

Variety: "Kao što je uvjerljiv ispred kamere, Harris Dickinson se pokazuje kao vizionar iza nje. Ovo je film koji boli, ali i iscjeljuje."

IndieWire: "Briljantno snimljen i emocionalno razoran. 'Urchin' je dokaz da Dickinson razumije ljudsku psihu bolje od većine iskusnijih kolega."

Luka Mavretic​, HR, IT, BG, 2025., 73'

Ravno sa premijere na ovogodišnjem ZagrebDoxu, stiže nam „Biti u rodu s Johnom Malkovichem“, film o obitelji, identitetu i naslijeđu.

Nakon što postane otac, Luka odluči poraditi na odnosu sa svojim ocem. Kako bi otkrili davno zakopane probleme, zajedno kreću u istraživanje obiteljskog mita o potencijalnom srodstvu s holivudskom legendom. U pratnji neočekivane mješavine sporednih likova poput starog farmera, dvojnika Johna Malkovicha, svećenika i voditelja podcasta, otac i sin prolaze sela, gradove i zemlje pitajući se konstantno - je li bilo pametnije sve i dalje držati pod tepihom?

Luka Mavretić (Karlovac, 1991) magistrirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao filmski i TV scenarist, redatelj i kreativni direktor. Za svoje radove i scenarije dobiva domaće i strane nagrade, priznanja i poticaje. Autor je triju samostalnih zbirki pjesama, ali i zastupljen u nekoliko antologija suvremene regionalne književnosti. Pjesma Tisuću naslovnica uvrštena mu je u udžbenik hrvatskog jezika za osmi razred osnovne škole. Njegov dokumentarni prvijenac Being Related to John Malkovich razvijen je uz podršku bugarskog filmskog fonda, talijanskog Ministarstva kulture, Re-act fonda i HAVC-a, uz HBO Europe nagradu za najbolji pitch u sklopu ZagrebDox Pro programa. Svjetsku premijeru film je imao na Krakow film festivalu.

Luka Mavretic​, HR, IT, BG, 2025., 73'

Ravno sa premijere na ovogodišnjem ZagrebDoxu, stiže nam „Biti u rodu s Johnom Malkovichem“, film o obitelji, identitetu i naslijeđu.

Nakon što postane otac, Luka odluči poraditi na odnosu sa svojim ocem. Kako bi otkrili davno zakopane probleme, zajedno kreću u istraživanje obiteljskog mita o potencijalnom srodstvu s holivudskom legendom. U pratnji neočekivane mješavine sporednih likova poput starog farmera, dvojnika Johna Malkovicha, svećenika i voditelja podcasta, otac i sin prolaze sela, gradove i zemlje pitajući se konstantno - je li bilo pametnije sve i dalje držati pod tepihom?

Luka Mavretić (Karlovac, 1991) magistrirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao filmski i TV scenarist, redatelj i kreativni direktor. Za svoje radove i scenarije dobiva domaće i strane nagrade, priznanja i poticaje. Autor je triju samostalnih zbirki pjesama, ali i zastupljen u nekoliko antologija suvremene regionalne književnosti. Pjesma Tisuću naslovnica uvrštena mu je u udžbenik hrvatskog jezika za osmi razred osnovne škole. Njegov dokumentarni prvijenac Being Related to John Malkovich razvijen je uz podršku bugarskog filmskog fonda, talijanskog Ministarstva kulture, Re-act fonda i HAVC-a, uz HBO Europe nagradu za najbolji pitch u sklopu ZagrebDox Pro programa. Svjetsku premijeru film je imao na Krakow film festivalu.

Peter Cattaneo, 1997, UK 92'
Uloge: Robert Carlyle, Mark Addy, Tom Wilkinson, Steve Huison, Paul Barber, Hugo Speer

Skidajte se do kraja (The Full Monty) jedan je od najuspješnijih britanskih filmova svih vremena. Gorko-slatka komedija postala je globalni fenomen jer je na topao i duhovit način obradila teške teme nezaposlenosti i gubitka dostojanstva.

Radnja je smještena u Sheffield, nekadašnji industrijski centar Engleske koji je pogodila kriza čeličana. Gaz (Robert Carlyle), nezaposleni radnik koji očajnički treba novac kako bi zadržao pravo na viđanje sina, dolazi na neobičnu ideju nakon što vidi redove žena koje plaćaju za nastup profesionalnih muških stripera. On okuplja grupu prijatelja — također nezaposlenih radnika različitih profila i dobi, kako bi formirali vlastitu striptiz grupu. Za razliku od profesionalaca, oni obećavaju "the full monty" (potpuno skidanje), dok se istovremeno bore sa svojim nesigurnostima, depresijom i strahom od neuspjeha. Izraz "the full monty" je britanski sleng koji označava "potpuno" ili "do kraja", a nakon filma je postao općeprihvaćen u cijelom svijetu.

To je prvi dugometražni film Petera Cattanea.  Njegov pristup karakterizira sposobnost da balansira između socijalne drame (u tradiciji britanskog "kitchen sink" realizma) i "feel-good" komedije. Cattaneo je uspio prikazati siromaštvo i očaj bez da film postane mračan ili pokroviteljski prema likovima. Snimljen s malim budžetom od oko 3,5 milijuna dolara, a zaradio je preko 250 milijuna diljem svijeta. Bio je nominiran za četiri Oscara, uključujući onaj za najbolji film, što je prava rijetkost za komediju tog tipa. Osvojio je Oscara za najbolju originalnu glazbu.

Roger Ebert: "Film ima srce veće od svojih mišića. To je priča o ljudskom dostojanstvu skrivenom ispod slojeva humora."

The New York Times: "Savršen primjer britanske sposobnosti da pronađe humor u najmračnijim socijalnim okolnostima."

Rolling Stone: "Robert Carlyle je briljantan, a cijela glumačka ekipa stvara osjećaj zajedništva koji je dirljiv koliko i smiješan."

Alvaro Congosto, Ivan Perić, 2025. HR, 68‘
Uloge: Gea Koenig, Marija Gabrijela Perić, Halina Warren, David Gillison, George Cominskie

Gabrijela odlazi u New York kako bi preuzela stvari svoje preminule pratete Gee Koenig — fotografkinje koja je živjela u legendarnom umjetničkom stambenom kompleksu Westbeth. Kroz Geine fotografije i osobne predmete, Gabrijela otkriva različite slojeve njezina života, ali i svijet starijih umjetnika u Westbethu. U titraju svjetla je intimno istraživanje prolaznosti vremena, moći umjetnosti i krhkosti ljudskog postojanja.

Ildikó Enyedi, 2025., Mađarska / Njemačka / Francuska, 147'
Uloge: Tony Leung Chiu-wai, Léa Seydoux, Luna Wedler, Enzo Brumm, Sylvester Groth

Film Tihi prijatelj mađarske vizionarke Ildikó Enyedi jedan je od najambicioznijih europskih projekata 2025. godine. Riječ je o meditativnom remek-djelu koje nastavlja redateljičinu fascinaciju granicom između snova, prirode i ljudske svijesti.

Strukturiran je kao triptih koji se odvija u tri različita vremenska razdoblja: 1908., 1972. i 2020. godini. Sve tri priče povezuje jedno stablo — golemi i drevni Ginkgo biloba, u botaničkom vrtu u Marburgu. Stablo nije samo pozadina, već protagonist koji "svjedoči" ljudskim dramama: od mladog botaničara s početka stoljeća, preko studentskih nemira sedamdesetih, do suvremenog znanstvenika. Film istražuje subjektivnost vremena i duboku, tihu povezanost biljnog svijeta s ljudskom sudbinom, i na koncu postavlja pitanje - Što stablo "misli" o nama? – istražujući granice antropocentrizma.

Enyedi je na ovom filmu radila godinama, pažljivo birajući lokacije i glumce iz različitih kulturnih krugova, a angažman legendarne hongkonške zvijezde Tonyja Leunga (poznatog iz filmova Wong Kar-waija) izazvao je golemu pažnju svjetskih medija, jer mu je ovo jedna od rijetkih uloga u europskoj produkciji.

Ildikó Enyedi proslavila se filmom O tijelu i duši (Zlatni medvjed u Berlinu). Poznata je po svom poetičnom stilu koji spaja magični realizam s dubokom psihološkom analizom. U ovom filmu ona odlazi korak dalje, pokušavajući "decentrirati" čovjeka i prikazati svijet iz perspektive prirode koja nas okružuje i nadživljuje.

Cahiers du Cinéma: "Vizualna simfonija koja nadilazi jezik. Enyedi nas uči kako ponovno gledati svijet oko sebe, s poštovanjem i čuđenjem."

Variety: "Epski u trajanju, ali intiman u emociji. 'The Silent Friend' je rijedak primjer filma koji se ne gleda, nego udiše."

The Guardian: "Hipnotična izvedba Tonyja Leunga savršeno se uklapa u tihi, moćni svijet koji je Enyedi izgradila oko jednog stabla."

Jedan je od najnagrađivanijih filmova na prošlogodišnjim festivalima

Venecijanski filmski - osvojio ukupno šest priznanja: 

Marcello Mastroianni Award: Luna Wedler proglašena je najboljom mladom glumicom.

FIPRESCI Prize: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara za najbolji film u konkurenciji.

Green Drop Award: Nagrada za film koji najbolje promiče održivost i ekološku svijest.

Interfilm Award: Za promicanje međureligijskog dijaloga.

CinemaSarà Award: Priznanje žirija mladih.

Edipo Re Award: Za inkluzivnost i održivost. 

Chicago International Film Festival: Srebrni Hugo za najbolju fotografiju (Silver Hugo for Best Cinematography).

La Roche-sur-Yon International Film Festival: Glavna nagrada žirija (Grand Prix du Jury).

Valladolid International Film Festival (Seminci): Luna Wedler ponovno je nagrađena kao najbolja mlada glumica. 

Ildikó Enyedi, 2025., Mađarska / Njemačka / Francuska, 147'
Uloge: Tony Leung Chiu-wai, Léa Seydoux, Luna Wedler, Enzo Brumm, Sylvester Groth

Film Tihi prijatelj mađarske vizionarke Ildikó Enyedi jedan je od najambicioznijih europskih projekata 2025. godine. Riječ je o meditativnom remek-djelu koje nastavlja redateljičinu fascinaciju granicom između snova, prirode i ljudske svijesti.

Strukturiran je kao triptih koji se odvija u tri različita vremenska razdoblja: 1908., 1972. i 2020. godini. Sve tri priče povezuje jedno stablo — golemi i drevni Ginkgo biloba, u botaničkom vrtu u Marburgu. Stablo nije samo pozadina, već protagonist koji "svjedoči" ljudskim dramama: od mladog botaničara s početka stoljeća, preko studentskih nemira sedamdesetih, do suvremenog znanstvenika. Film istražuje subjektivnost vremena i duboku, tihu povezanost biljnog svijeta s ljudskom sudbinom, i na koncu postavlja pitanje - Što stablo "misli" o nama? – istražujući granice antropocentrizma.

Enyedi je na ovom filmu radila godinama, pažljivo birajući lokacije i glumce iz različitih kulturnih krugova, a angažman legendarne hongkonške zvijezde Tonyja Leunga (poznatog iz filmova Wong Kar-waija) izazvao je golemu pažnju svjetskih medija, jer mu je ovo jedna od rijetkih uloga u europskoj produkciji.

Ildikó Enyedi proslavila se filmom O tijelu i duši (Zlatni medvjed u Berlinu). Poznata je po svom poetičnom stilu koji spaja magični realizam s dubokom psihološkom analizom. U ovom filmu ona odlazi korak dalje, pokušavajući "decentrirati" čovjeka i prikazati svijet iz perspektive prirode koja nas okružuje i nadživljuje.

Cahiers du Cinéma: "Vizualna simfonija koja nadilazi jezik. Enyedi nas uči kako ponovno gledati svijet oko sebe, s poštovanjem i čuđenjem."

Variety: "Epski u trajanju, ali intiman u emociji. 'The Silent Friend' je rijedak primjer filma koji se ne gleda, nego udiše."

The Guardian: "Hipnotična izvedba Tonyja Leunga savršeno se uklapa u tihi, moćni svijet koji je Enyedi izgradila oko jednog stabla."

Jedan je od najnagrađivanijih filmova na prošlogodišnjim festivalima

Venecijanski filmski - osvojio ukupno šest priznanja: 

Marcello Mastroianni Award: Luna Wedler proglašena je najboljom mladom glumicom.

FIPRESCI Prize: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara za najbolji film u konkurenciji.

Green Drop Award: Nagrada za film koji najbolje promiče održivost i ekološku svijest.

Interfilm Award: Za promicanje međureligijskog dijaloga.

CinemaSarà Award: Priznanje žirija mladih.

Edipo Re Award: Za inkluzivnost i održivost. 

Chicago International Film Festival: Srebrni Hugo za najbolju fotografiju (Silver Hugo for Best Cinematography).

La Roche-sur-Yon International Film Festival: Glavna nagrada žirija (Grand Prix du Jury).

Valladolid International Film Festival (Seminci): Luna Wedler ponovno je nagrađena kao najbolja mlada glumica. 

Christian Petzold, 2025. Njemačka, 86'
Uloge: Paula Beer, Barbara Auer, Matthias Brandt, Enno Trebs

Na izletu izvan grada mlada studentica klavira čudom preživi prometnu nesreću. Spašava je Betty, lokalna svjedokinja nesreće koja Lauru poziva k sebi, gdje se nastavlja brinuti o njoj gotovo majčinskom nježnošću. Isprva oprezni i zatvoreni, Bettyn suprug i sin postupno prihvaćaju Lauru u obitelj. No krhku rutinu ubrzo krenu remetiti misteriozni duhovi prošlosti. Novi film nagrađivanog njemačkog redatelja Christiana Petzolda intrigantna je psihodrama između košmara i bajke o traumi, sjećanju i mitu. Film je premijerno prikazan u programu 15 dana autora u Cannesu.

 Christian Petzold (1960.) jedan je od najznačajnijih suvremenih njemačkih redatelja. Uz Thomasa Arslana i Angelu Schanelec, predstavnik je tzv. Berlinske škole filma. Njegovi filmovi Barbara (Srebrni medvjed za najbolju režiju 2012.), Feniks (2014) i Tranzit (2018.) smještaju intimne priče protagonista u mračna razdoblja novije njemačke povijesti. Undine (ZFF 2020.) je suvremena adaptacija Male sirene (Srebrni medvjed za najbolju glumicu), a za film Crveno nebo (ZFF 2023.) osvojio je Nagradu Velikog žirija na Berlinaleu.

Fritz Lang, 1952., US, 105'

Uloge: Barbara Stanwyck, Paul Douglas, Robert Ryan, Marilyn Monroe, J. Carrol Naish, Keith Andes

Noćni sudar (Clash by Night) iz 1952. godine vrhunski je primjer spoja filma noir i socijalne drame, nastao u režiji jednog od najvećih majstora svjetske kinematografije, Fritza Langa. Lang, njemački vizionar koji je pobjegao pred nacizmom u Hollywood, donio je u ovaj film svoj prepoznatljivi mračni senzibilitet i ekspresionistički stil. Iako je film smješten u realističan ambijent ribarske zajednice, Lang ga tretira kao grčku tragediju, fokusirajući se na ljudske slabosti, fatalizam i nemilosrdnu prirodu nagona.

Glavna zvijezda filma je Barbara Stanwyck, no ostao je zapamćen po ranoj, upečatljivoj ulozi Marilyn Monroe. Ona ovdje glumi Peggy, mladu radnicu u tvornici konzervi, a njezina prirodna energija važna je suprotnost mračnim glavnim likovima.

Film je sniman u Montereyu, a Lang je inzistirao na dugim kadrovima koji prikazuju surov rad u ribarskoj industriji, što filmu daje gotovo dokumentarističku težinu. Scenarij se temelji na drami Clifforda Odetsa, jednog od najvažnijih američkih dramatičara socijalnog usmjerenja.

Mae Doyle (Barbara Stanwyck) vraća se u svoje rodno ribarsko mjesto u Kaliforniji nakon deset godina provedenih u velikom gradu, noseći sa sobom cinizam i razočaranje. Umorna od nesigurnosti, udaje se za Jerryja (Paul Douglas), dobroćudnog, ali jednostavnog ribara koji joj nudi stabilnost. Međutim, mirni obiteljski život ubrzo narušava Jerryjev prijatelj Earl (Robert Ryan), ogorčeni i mračni kinooperater. Između Mae i Earla javlja se fatalna privlačnost utemeljena na obostranom nezadovoljstvu životom, što dovodi do eksplozivnog ljubavnog trokuta i moralnog propadanja.

The New York Times: "Snažna, opora drama koja ne nudi laka rješenja. Stanwyck je maestralna u portretiranju žene koju izjeda vlastiti nemir."

Time Out: "Lang pretvara jednostavnu preljubničku priču u klaustrofobični košmar. Njegova kamera hvata more ne kao romantičnu pozadinu, već kao ravnodušnu silu."

The Criterion Collection: "Savršen primjer Langa u holivudskoj fazi – mračan, ciničan i tehnički besprijekoran."

Sergei Loznitsa, 2025, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina, 118'
Uloge: Vlad Ivanov, Christian Friedel, Sandra Hüller, Natalia Berezhnaya, Valeriu Andriuta

Najnovije je ostvarenje istaknutog ukrajinskog redatelja precizna je analiza povijesnih traumi i totalitarizma. Film se tematski naslanja na njegove prethodne radove o Nürnberškom procesu i procesima u Kijevu, ali ovaj put dublje ulazi u moralni ponor onih koji provode "pravdu".

Radnja je smještena u poslijeratni ambijent (kasne 1940-e) i prati dvojicu tužitelja na suđenju visokog profila. Dok jedan vjeruje u slovo zakona i objektivnu pravdu, drugi je vođen političkim direktivama i željom za ideološkom odmazdom. Kroz njihove sukobe u sudnici i izvan nje, Loznica razotkriva kako se pravni sustav lako transformira u instrument represije. Film je snimljen u prepoznatljivom redateljskom stilu – dugi, statični kadrovi i hladna atmosfera koja pojačava osjećaj neminovnosti. Iako je riječ o igranom filmu, Loznica koristi crno-bijelu fotografiju i scenografiju koja toliko vjerno simulira arhivske snimke da gledatelj gubi granicu između fikcije i povijesnog dokumenta.

Sergej Loznica jedan je od najvažnijih suvremenih europskih redatelja. Njegov rad obuhvaća i igrane filmove (U magli, Donbas) i dokumentarce temeljene na arhivskim snimkama (Babi Yar. Context, State Funeral), a pristup karakterizira odbijanje sentimentalnosti i fokus na kolektivnu odgovornost, zbog čega je često u središtu javnih i političkih rasprava u istočnoj Europi.

Cineuropa: "Loznica je stvorio klaustrofobično remek-djelo o birokraciji zla. Sudnica ovdje nije mjesto istine, već pozornica za okrutni teatar moći."

Le Monde: "Vizualno stroga i intelektualno beskompromisna drama koja nas tjera da preispitamo što uistinu znači 'pravedno suđenje'

The Hollywood Reporter: "Dva tužitelja su briljantna studija o moralnoj eroziji. Loznica ponovno dokazuje da povijest nije prošlost, već upozorenje koje traje."

Christian Petzold, 2025. Njemačka, 86'
Uloge: Paula Beer, Barbara Auer, Matthias Brandt, Enno Trebs

Na izletu izvan grada mlada studentica klavira čudom preživi prometnu nesreću. Spašava je Betty, lokalna svjedokinja nesreće koja Lauru poziva k sebi, gdje se nastavlja brinuti o njoj gotovo majčinskom nježnošću. Isprva oprezni i zatvoreni, Bettyn suprug i sin postupno prihvaćaju Lauru u obitelj. No krhku rutinu ubrzo krenu remetiti misteriozni duhovi prošlosti. Novi film nagrađivanog njemačkog redatelja Christiana Petzolda intrigantna je psihodrama između košmara i bajke o traumi, sjećanju i mitu. Film je premijerno prikazan u programu 15 dana autora u Cannesu.

 Christian Petzold (1960.) jedan je od najznačajnijih suvremenih njemačkih redatelja. Uz Thomasa Arslana i Angelu Schanelec, predstavnik je tzv. Berlinske škole filma. Njegovi filmovi Barbara (Srebrni medvjed za najbolju režiju 2012.), Feniks (2014) i Tranzit (2018.) smještaju intimne priče protagonista u mračna razdoblja novije njemačke povijesti. Undine (ZFF 2020.) je suvremena adaptacija Male sirene (Srebrni medvjed za najbolju glumicu), a za film Crveno nebo (ZFF 2023.) osvojio je Nagradu Velikog žirija na Berlinaleu.

Ildikó Enyedi, 2025., Mađarska / Njemačka / Francuska, 147'
Uloge: Tony Leung Chiu-wai, Léa Seydoux, Luna Wedler, Enzo Brumm, Sylvester Groth

Film Tihi prijatelj mađarske vizionarke Ildikó Enyedi jedan je od najambicioznijih europskih projekata 2025. godine. Riječ je o meditativnom remek-djelu koje nastavlja redateljičinu fascinaciju granicom između snova, prirode i ljudske svijesti.

Strukturiran je kao triptih koji se odvija u tri različita vremenska razdoblja: 1908., 1972. i 2020. godini. Sve tri priče povezuje jedno stablo — golemi i drevni Ginkgo biloba, u botaničkom vrtu u Marburgu. Stablo nije samo pozadina, već protagonist koji "svjedoči" ljudskim dramama: od mladog botaničara s početka stoljeća, preko studentskih nemira sedamdesetih, do suvremenog znanstvenika. Film istražuje subjektivnost vremena i duboku, tihu povezanost biljnog svijeta s ljudskom sudbinom, i na koncu postavlja pitanje - Što stablo "misli" o nama? – istražujući granice antropocentrizma.

Enyedi je na ovom filmu radila godinama, pažljivo birajući lokacije i glumce iz različitih kulturnih krugova, a angažman legendarne hongkonške zvijezde Tonyja Leunga (poznatog iz filmova Wong Kar-waija) izazvao je golemu pažnju svjetskih medija, jer mu je ovo jedna od rijetkih uloga u europskoj produkciji.

Ildikó Enyedi proslavila se filmom O tijelu i duši (Zlatni medvjed u Berlinu). Poznata je po svom poetičnom stilu koji spaja magični realizam s dubokom psihološkom analizom. U ovom filmu ona odlazi korak dalje, pokušavajući "decentrirati" čovjeka i prikazati svijet iz perspektive prirode koja nas okružuje i nadživljuje.

Cahiers du Cinéma: "Vizualna simfonija koja nadilazi jezik. Enyedi nas uči kako ponovno gledati svijet oko sebe, s poštovanjem i čuđenjem."

Variety: "Epski u trajanju, ali intiman u emociji. 'The Silent Friend' je rijedak primjer filma koji se ne gleda, nego udiše."

The Guardian: "Hipnotična izvedba Tonyja Leunga savršeno se uklapa u tihi, moćni svijet koji je Enyedi izgradila oko jednog stabla."

Jedan je od najnagrađivanijih filmova na prošlogodišnjim festivalima

Venecijanski filmski - osvojio ukupno šest priznanja: 

Marcello Mastroianni Award: Luna Wedler proglašena je najboljom mladom glumicom.

FIPRESCI Prize: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara za najbolji film u konkurenciji.

Green Drop Award: Nagrada za film koji najbolje promiče održivost i ekološku svijest.

Interfilm Award: Za promicanje međureligijskog dijaloga.

CinemaSarà Award: Priznanje žirija mladih.

Edipo Re Award: Za inkluzivnost i održivost. 

Chicago International Film Festival: Srebrni Hugo za najbolju fotografiju (Silver Hugo for Best Cinematography).

La Roche-sur-Yon International Film Festival: Glavna nagrada žirija (Grand Prix du Jury).

Valladolid International Film Festival (Seminci): Luna Wedler ponovno je nagrađena kao najbolja mlada glumica. 

Sergei Loznitsa, 2025, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina, 118'
Uloge: Vlad Ivanov, Christian Friedel, Sandra Hüller, Natalia Berezhnaya, Valeriu Andriuta

Najnovije je ostvarenje istaknutog ukrajinskog redatelja precizna je analiza povijesnih traumi i totalitarizma. Film se tematski naslanja na njegove prethodne radove o Nürnberškom procesu i procesima u Kijevu, ali ovaj put dublje ulazi u moralni ponor onih koji provode "pravdu".

Radnja je smještena u poslijeratni ambijent (kasne 1940-e) i prati dvojicu tužitelja na suđenju visokog profila. Dok jedan vjeruje u slovo zakona i objektivnu pravdu, drugi je vođen političkim direktivama i željom za ideološkom odmazdom. Kroz njihove sukobe u sudnici i izvan nje, Loznica razotkriva kako se pravni sustav lako transformira u instrument represije. Film je snimljen u prepoznatljivom redateljskom stilu – dugi, statični kadrovi i hladna atmosfera koja pojačava osjećaj neminovnosti. Iako je riječ o igranom filmu, Loznica koristi crno-bijelu fotografiju i scenografiju koja toliko vjerno simulira arhivske snimke da gledatelj gubi granicu između fikcije i povijesnog dokumenta.

Sergej Loznica jedan je od najvažnijih suvremenih europskih redatelja. Njegov rad obuhvaća i igrane filmove (U magli, Donbas) i dokumentarce temeljene na arhivskim snimkama (Babi Yar. Context, State Funeral), a pristup karakterizira odbijanje sentimentalnosti i fokus na kolektivnu odgovornost, zbog čega je često u središtu javnih i političkih rasprava u istočnoj Europi.

Cineuropa: "Loznica je stvorio klaustrofobično remek-djelo o birokraciji zla. Sudnica ovdje nije mjesto istine, već pozornica za okrutni teatar moći."

Le Monde: "Vizualno stroga i intelektualno beskompromisna drama koja nas tjera da preispitamo što uistinu znači 'pravedno suđenje'

The Hollywood Reporter: "Dva tužitelja su briljantna studija o moralnoj eroziji. Loznica ponovno dokazuje da povijest nije prošlost, već upozorenje koje traje."

Simón Mesa Soto, 2025., Kolumbija, Njemačka, Švedska, 123'
Uloge: Ubeimar Rios, Rebeca Andrade, Guillermo Cardona, Allison Correa, Margarita Soto, Humberto Restrepo

Oscaru Restrepu poezija je smisao života. Kako mu pjesnički integritet nije donio mnogo slave, posvetio se plemenitom statusu pjesnika u opskurnosti. Naravno, uz obilne doze alkohola. No život beskompromisnog umjetnika autsajdera nije lak i Oscarovi odnosi s kćeri i bliskim ljudima u potpunom su rasulu. Kada se zaposli kao profesor u srednjoj školi, među nezainteresiranim učenicima otkriva talentiranu Yurlady, djevojku iz koje poezija i proza teku s lakoćom. Yurlady ima pametnijih stvari od bavljenja stihovima, no Oscar ima misiju – otvoriti joj vrata slave kroz koja sam nikad nije prošao. Pjesnik je dirljiva mješavina apsurda, satire i drame, a premijerno je prikazan u programu Izvjestan pogled u Cannesu, gdje je ovjenčan Nagradom žirija.

Simón Mesa Soto kolumbijski je redatelj, scenarist i producent. Njegov kratkometražni diplomski film Leidi (2014.) nagrađen je Zlatnom palmom u Cannesu. Njegov dugometražni prvijenac Amparo (2021.) premijerno je prikazan na Tjednu kritike u Cannesu, gdje je glavna glumica nagrađena priznanjem Zaklade Louis Roederer za zvijezdu u usponu. Pjesnik (2025.) je njegovo drugo cjelovečernje ostvarenje.

Ildikó Enyedi, 2025., Mađarska / Njemačka / Francuska, 147'
Uloge: Tony Leung Chiu-wai, Léa Seydoux, Luna Wedler, Enzo Brumm, Sylvester Groth

Film Tihi prijatelj mađarske vizionarke Ildikó Enyedi jedan je od najambicioznijih europskih projekata 2025. godine. Riječ je o meditativnom remek-djelu koje nastavlja redateljičinu fascinaciju granicom između snova, prirode i ljudske svijesti.

Strukturiran je kao triptih koji se odvija u tri različita vremenska razdoblja: 1908., 1972. i 2020. godini. Sve tri priče povezuje jedno stablo — golemi i drevni Ginkgo biloba, u botaničkom vrtu u Marburgu. Stablo nije samo pozadina, već protagonist koji "svjedoči" ljudskim dramama: od mladog botaničara s početka stoljeća, preko studentskih nemira sedamdesetih, do suvremenog znanstvenika. Film istražuje subjektivnost vremena i duboku, tihu povezanost biljnog svijeta s ljudskom sudbinom, i na koncu postavlja pitanje - Što stablo "misli" o nama? – istražujući granice antropocentrizma.

Enyedi je na ovom filmu radila godinama, pažljivo birajući lokacije i glumce iz različitih kulturnih krugova, a angažman legendarne hongkonške zvijezde Tonyja Leunga (poznatog iz filmova Wong Kar-waija) izazvao je golemu pažnju svjetskih medija, jer mu je ovo jedna od rijetkih uloga u europskoj produkciji.

Ildikó Enyedi proslavila se filmom O tijelu i duši (Zlatni medvjed u Berlinu). Poznata je po svom poetičnom stilu koji spaja magični realizam s dubokom psihološkom analizom. U ovom filmu ona odlazi korak dalje, pokušavajući "decentrirati" čovjeka i prikazati svijet iz perspektive prirode koja nas okružuje i nadživljuje.

Cahiers du Cinéma: "Vizualna simfonija koja nadilazi jezik. Enyedi nas uči kako ponovno gledati svijet oko sebe, s poštovanjem i čuđenjem."

Variety: "Epski u trajanju, ali intiman u emociji. 'The Silent Friend' je rijedak primjer filma koji se ne gleda, nego udiše."

The Guardian: "Hipnotična izvedba Tonyja Leunga savršeno se uklapa u tihi, moćni svijet koji je Enyedi izgradila oko jednog stabla."

Jedan je od najnagrađivanijih filmova na prošlogodišnjim festivalima

Venecijanski filmski - osvojio ukupno šest priznanja: 

Marcello Mastroianni Award: Luna Wedler proglašena je najboljom mladom glumicom.

FIPRESCI Prize: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara za najbolji film u konkurenciji.

Green Drop Award: Nagrada za film koji najbolje promiče održivost i ekološku svijest.

Interfilm Award: Za promicanje međureligijskog dijaloga.

CinemaSarà Award: Priznanje žirija mladih.

Edipo Re Award: Za inkluzivnost i održivost. 

Chicago International Film Festival: Srebrni Hugo za najbolju fotografiju (Silver Hugo for Best Cinematography).

La Roche-sur-Yon International Film Festival: Glavna nagrada žirija (Grand Prix du Jury).

Valladolid International Film Festival (Seminci): Luna Wedler ponovno je nagrađena kao najbolja mlada glumica. 

Kristen Stewart, 2025, US/Latvija, 115 min
Uloge: Imogen Poots, Thaddea Graham, Jim Sturgess

Kronologija vode (The Chronology of Water) jedan je od najiščekivanijih naslova 2025. godine, prvenstveno zbog dugogodišnjeg razvoja i činjenice da predstavlja redateljski prvijenac proslavljene glumice Kristen Stewart.

Film je adaptacija istoimenih, kultnih memoara američke spisateljice Lidie Yuknavitch. Sirova je to i intimna pripovijest o odrastanju, traumi i iscjeljenju. Yuknavitch opisuje svoje djetinjstvo obilježeno obiteljskim zlostavljanjem, gubitak djeteta pri porodu, borbu s ovisnošću i istraživanje seksualnosti. Središnji motiv filma je voda, jer Lidia je bila vrhunska plivačica. Ona je prostor u kojem se bol transformira u umjetnost i snagu.

Baš kao i knjiga, film izbjegava klasičnu kronologiju, fokusirajući se na "tok svijesti" i emocionalne bljeskove sjećanja. Kristen Stewart se odlučila za vrlo intiman, fizički i beskompromisan pristup vizualnom pripovijedanju, izbjegavajući holivudsko uljepšavanje teških tema. Naglasak je na tjelesnosti, vodi i pokretu kao primarnim sredstvima izražavanja emocija.

Kristen Stewart je prava na knjigu kupila još 2018. godine, a projekt je godinama bio u fazi pripreme jer je tražila potpunu kreativnu slobodu za ovako radikalan materijal. Film je sniman na lokacijama u Latviji i Malti, što mu daje specifičnu europsku vizualnu teksturu, unatoč tome što je priča duboko ukorijenjena u američki milje (Pacifički sjeverozapad).

Prikazan na najvećim svjetskim festivalima, među kojima izdvajamo  Sundance Film Festival, gdje je dobio Nagradu za režiju, a Imogen Poots (Glavna ženska uloga)je osvojila nekoliko nagrada kritičarskih udruženja za najbolju glumicu, kao i nominacije za prestižne strukovne nagrade (ASC - American Society of Cinematographers).

Kritika ga je proglasila jednim od najvažnijih debitantskih filmova desetljeća, uspoređujući Stewartičin stil s ranim radovima Jane Campion.

Kristen Stewart, 2025, US/Latvija, 115 min
Uloge: Imogen Poots, Thaddea Graham, Jim Sturgess

Kronologija vode (The Chronology of Water) jedan je od najiščekivanijih naslova 2025. godine, prvenstveno zbog dugogodišnjeg razvoja i činjenice da predstavlja redateljski prvijenac proslavljene glumice Kristen Stewart.

Film je adaptacija istoimenih, kultnih memoara američke spisateljice Lidie Yuknavitch. Sirova je to i intimna pripovijest o odrastanju, traumi i iscjeljenju. Yuknavitch opisuje svoje djetinjstvo obilježeno obiteljskim zlostavljanjem, gubitak djeteta pri porodu, borbu s ovisnošću i istraživanje seksualnosti. Središnji motiv filma je voda, jer Lidia je bila vrhunska plivačica. Ona je prostor u kojem se bol transformira u umjetnost i snagu.

Baš kao i knjiga, film izbjegava klasičnu kronologiju, fokusirajući se na "tok svijesti" i emocionalne bljeskove sjećanja. Kristen Stewart se odlučila za vrlo intiman, fizički i beskompromisan pristup vizualnom pripovijedanju, izbjegavajući holivudsko uljepšavanje teških tema. Naglasak je na tjelesnosti, vodi i pokretu kao primarnim sredstvima izražavanja emocija.

Kristen Stewart je prava na knjigu kupila još 2018. godine, a projekt je godinama bio u fazi pripreme jer je tražila potpunu kreativnu slobodu za ovako radikalan materijal. Film je sniman na lokacijama u Latviji i Malti, što mu daje specifičnu europsku vizualnu teksturu, unatoč tome što je priča duboko ukorijenjena u američki milje (Pacifički sjeverozapad).

Prikazan na najvećim svjetskim festivalima, među kojima izdvajamo  Sundance Film Festival, gdje je dobio Nagradu za režiju, a Imogen Poots (Glavna ženska uloga)je osvojila nekoliko nagrada kritičarskih udruženja za najbolju glumicu, kao i nominacije za prestižne strukovne nagrade (ASC - American Society of Cinematographers).

Kritika ga je proglasila jednim od najvažnijih debitantskih filmova desetljeća, uspoređujući Stewartičin stil s ranim radovima Jane Campion.

John Huston, 1961., SAD, 124 min
Uloge: Marilyn Monroe, Clark Gable, Montgomery Clift, Thelma Ritter, Eli Wallach

Tek razvedena žena (Monroe) u Nevadi upoznaje ostarjelog kauboja (Gable) i njegovog prijatelja (Clift). Zajedno odlaze u pustinju loviti divlje mustange za prodaju.

Često izdvajan kao najbolji film u kojem je nastupila Marylin Monroe, Neprilagođeni je sjetna egzistencijalna drama koja preispituje propast mita o Divljem zapadu i osjećaj nepripadnosti.

Scenarij je napisao tadašnji suprug Marylin Monroe, književnik Arthur Miller, kao dar njoj. Snimanje je bilo iznimno teško zbog Marilyninog narušenog zdravlja i surovih uvjeta u pustinji.

Posljednji je to film dvaju velikih zvijezda - Marilyn Monroe i Clarka Gablea, u kojemu su oboje dali sirove, autentične izvedbe.

Prema riječima Arthura Millera, Clark Gable je i prije posljednjeg dana snimanja pogledao radnu verziju filma te izjavio: "Ovo je najbolji film koji sam snimio i jedini put da mi je uistinu bilo dopušteno glumiti."