PROGRAM KINOTEKE Listopad 2026.

Pridružite nam se na bijenalnom festivalu u Splitu koji predstavlja kulturnu baštinu i arheološke teme u okviru europske i svjetske baštine, od 26. do 28. listopada 2026.

Maryam Touzani, 2025., Maroko / Francuska / Španjolska / Belgija / Njemačka, 100'
Uloge: Carmen Maura, Marta Etura, Ahmed Boulane

Originalni naslov filma, Calle Malaga, se odnosi na stvarnu, kultnu ulicu u Tangeru koja služi kao mikrokozmos za kulturalno prožimanje Europe i AfrikeTopla je to, emotivna i na trenutke iznimno duhovita duhovita drama o starenju, tvrdoglavosti, očuvanju dostojanstva i neočekivanoj novoj ljubavi u kasnoj životnoj dobi, a dodiruje se univerzalnih tema nestanka zajednica i materijalne nesigurnosti.

79-godišnja Maria više od četrdeset godina živi sama u Tangeru, u stanu prepunom uspomena, antiknog namještaja i cvijeća. Njezin život duboko je isprepleten s lokalnom zajednicom i susjedstvom. No, njezina netom razvedena kći, vlasnica stana, želi prodati nekretninu, a majku smjestiti u dom za umirovljenike. Maria je, pak, odlučna da otkupi vlastiti dom, i unutar njega otvara ilegalni, improvizirani kafić za lokalno stanovništvo i pronalazi kreativne načine za zaradu.

Ključni dio njezine borbe postaje ponovno okupljanje predmeta koji su činili njezin život.

Film na kraju ostavlja snažnu poruku o tome da dom nisu samo četiri zida, već uspomene i ljudi koji nas okružuju, te da nikada nije kasno za novi početak.

Javier Calvo /Javier Ambrossi, 2026.,  Španjolska / Francuska, 159'
Uloge: Guitarricadelafuente, Miguel Bernardeau, Carlos González, Milo Quifes, Lola Dueñas, Penélope Cruz, Glenn Close

Epska psihološka drama, u režiji poznatog autorskog dvojca „Los Javis“ (Javier Calvo i Javier Ambrossi), adaptacija je istoimenog kazališnog predloška i bez sumnje jedan od najvažnijih europskih filmova ove godne. Radnja filma vodi nas kroz tri vremenska razdoblja — republikansku Španjolsku 1932., ratnu 1937. i suvremenu 2017. godine — i ispisuje mozaik života trojice mladića povezanih izgubljenim djelom Federica Garcíje Lorce.

. Režija uspješno održava snažan emocionalni kontinuitet i niti žudnje i gubitka među likovima kroz gotovo stoljeće španjolske povijesti, a svaka je od tri priče snimljena u potpuno drukčijem kinematografskom i vizualnom stilu. Time su na platnu na inovativan način naglašeni vremenski odmak, društvene promjene te tragične epohe poput Španjolskog građanskog rata.

“Crna kugla” je raskošan povijesni spektakl o skrivenim povijestima te vezama između prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i fikcije. Film je izazvao senzaciju na ovogodišnjem festivalu u Cannesu – premijera je ispraćena 18-minutnim ovacijama, Calvo i Ambrossi osvojili su nagradu za najbolju režiju, a kritiku je osvojio svojom ambicioznom, pametno ispričanom i emocionalno angažiranom pričom Osvojio je još i nagradu publike na festivalu u Torontu, nagradu Kino Mreže u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, izabran je i za španjolskog kandidata za nagradu Oscar 2027.

Javier Calvo /Javier Ambrossi, 2026.,  Španjolska / Francuska, 159'
Uloge: Guitarricadelafuente, Miguel Bernardeau, Carlos González, Milo Quifes, Lola Dueñas, Penélope Cruz, Glenn Close

Epska psihološka drama, u režiji poznatog autorskog dvojca „Los Javis“ (Javier Calvo i Javier Ambrossi), adaptacija je istoimenog kazališnog predloška i bez sumnje jedan od najvažnijih europskih filmova ove godne. Radnja filma vodi nas kroz tri vremenska razdoblja — republikansku Španjolsku 1932., ratnu 1937. i suvremenu 2017. godine — i ispisuje mozaik života trojice mladića povezanih izgubljenim djelom Federica Garcíje Lorce.

. Režija uspješno održava snažan emocionalni kontinuitet i niti žudnje i gubitka među likovima kroz gotovo stoljeće španjolske povijesti, a svaka je od tri priče snimljena u potpuno drukčijem kinematografskom i vizualnom stilu. Time su na platnu na inovativan način naglašeni vremenski odmak, društvene promjene te tragične epohe poput Španjolskog građanskog rata.

“Crna kugla” je raskošan povijesni spektakl o skrivenim povijestima te vezama između prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i fikcije. Film je izazvao senzaciju na ovogodišnjem festivalu u Cannesu – premijera je ispraćena 18-minutnim ovacijama, Calvo i Ambrossi osvojili su nagradu za najbolju režiju, a kritiku je osvojio svojom ambicioznom, pametno ispričanom i emocionalno angažiranom pričom Osvojio je još i nagradu publike na festivalu u Torontu, nagradu Kino Mreže u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, izabran je i za španjolskog kandidata za nagradu Oscar 2027.

Alexander Payne, 1999., SAD, 103'
Uloge: Matthew Broderick, Reese Witherspoon, Chris Klein, Jessica Campbell, Mark Harelik

Izvrsna crna politička satira smještena u srednju školu u Omahi. Jim McAllister (Matthew Broderick) je popularni i cijenjeni profesor povijesti i građanskog odgoja koji potajno ne podnosi Tracy Flick (Reese Witherspoon), neurotičnu, pretjerano ambicioznu i beskrupuloznu učenicu koja pod svaku cijenu želi postati predsjednica učeničkog vijeća. Kako bi je spriječio u njezinoj namjeri i očitao joj lekciju iz poniznosti, Jim nagovara popularnog, ali priglupog školskog sportaša Paula da se također kandidira. Ono što počinje kao bezazleni izbori u srednjoj školi brzo se pretvara u totalni rat ispunjen sabotažama, podmetanjima, izvanbračnim aferama i moralnim propadanjem, koji savršeno parodira cjelokupni sustav visoke politike.

Ovo djelo sjajnog Alexandera Paynea (Sideways,The Holdovers) drži status jednog od najznačajnijih satiričnih filmova moderne američke kinematografije. Film je transformirao žanr srednjoškolske komedije u oštru političku alegoriju, secirajući naličje američkog sna, ambicije i demokratskih procesa. Iz teorijske perspektive, Election se najčešće analizira kroz koncept mikrokozmosa političkog sustava. Srednja škola u filmu funkcionira kao preslika cjelokupnog američkog izbornog i društvenog aparata. Kroz lik profesora i učenice, Payne demonstrira kako se moć manifestira unutar institucija. Profesorov pokušaj sabotaže nije samo osobna netrpeljivost, već praksa institucije da kontrolira žensku ambiciju.Film koristi elemente tipičnog tinejdžerskog filma kasnih 90-ih, ali izvrće njegove postulate. Ovdje nema moralnog rasta likova; svi naratori su nepouzdani, a Payne koristi tehniku višestruke perspektive (svaki ključni lik ima svoj voiceover) kako bi pokazao kako njihove osobne neuroze i opravdanja iskrivljuju objektivnu stvarnost. Tracy Flick je tako postala arhetip – njezino ime se i danas u političkoj teoriji i medijima koristi kao sociološki pojam za specifičan tip nemilosrdno ambicioznih političara.

"Ovdje je film koji nije samo pametan i zabavan, već i duboko ciničan prema ljudskoj prirodi... 'Election' nas podsjeća na to da se većina naših postupaka ne vodi plemenitim idealima, već sitnim zamjerkama i skrivenim strastima koje očajnički pokušavamo sakriti od samih sebe." R. Ebert

Herbert Ross, 1969., UK/US, 152'
Uloge: Peter O'Toole, Petula Clark, Michael Redgrave, George Baker, Sian Phillips, Michael Bryant

Povučeni i strogi profesor latinskog jezika Arthur Chipping provodi desetljeća predajući u tradicionalnom engleskom internatu, a njegov se kruti život potpuno transformira kada se zaljubi u slobodoumnu i toplu kazališnu glumicu. Raskošan, nostalgičan, melodramatičan i dirljiv glazbeni film za kojeg je Peter O'Toole zaradio jednu od svojih nominacija za Oscara, a i dan danas je ostao vrhunski primjer klasične britanske drame. Adaptacija je istoimenog kultnog romana Jamesa Hiltona, a pjesme za film skladao je čuveni Leslie Bricusse.

 „Peter O'Toole je apsolutno maestralan u transformaciji od krutog profesora do toplog čovjeka.” (The New York Times);

„Prekrasno snimljena i nostalgična posveta nekim prošlim vremenima.” (Variety);

„Glazbeni brojevi savršeno nadopunjuju ovu bezvremensku emotivnu priču.” (The Hollywood Reporter).

Jane Schoenbrun, 2026., SAD, 112'
Uloge: Hannah Einbinder, Gillian Anderson, Jasmin Savoy Brown, Patrick Fischler, Jack Haven

Cinehill u gostima

Nadrealni meta-horor prati ambicioznu queer redateljicu koja dobiva zadatak oživjeti davno zaboravljenu i nekad popularnu slasher franšizu „Camp Miasma“. Kris ubrzo postaje opsjednuta idejom da u nastavku mora glumiti originalna „final girl“ zvijezda iz prvog filma, Billy Preston (Gillian Anderson). Billy već desetljećima živi potpuno izolirano u napuštenom ljetnom kampu u kojem je prvi film i sniman. Kada Kris stigne tamo, njihova suradnja brzo prerasta u bizarnu, psihoseksualnu romansu u kojoj se brišu granice između stvarnosti i filmske fikcije. Zajedno se moraju suočiti s transfobnim naslijeđem same franšize, ali i s filmskim ubojicom poznatim kao „Mala Smrt“ koji kao da je oživio.

Film funkcionira kao satirični osvrt na slasher filmove, propitujući njihovo nasljeđe, transfobiju, žanrovske klišeje i pojam "guilty pleasure", Vizualni identitet filma, za koji je zaslužan snimatelj Eric Yue, koristi tradicionalne, ručno slikane pozadine i prožet je snolikom, Lyncheovskom atmosferom. Horor i seksualnost su neraskidivo isprepleteni; nasilje je hotimično nerealno i pretjerano. Glazbu za film potpisuje Alex G, a zvučna kulisa specifična je po neobičnim i upečatljivim obradama pjesama sastava poput R.E.M. i Counting Crows.

"To je jedna od najludih ideja za film u posljednjih nekoliko godina, a činjenica da se svi dijelovi ne uklapaju savršeno u tu uistinu sumanutu premisu zapravo djeluje više kao vrlina nego kao mana. Naši omiljeni slasheri često su malo grubi na rubovima, pomalo neuravnoteženi i nedosljedni. A vrlo malo ih je ovoliko divlje zabavno."Brian Tallerico, RogerEbert.com