MUŠKARCI NE PLAČU

Muškarci ne plaču, 2017.

Muškarci ne plaču, 2017. Alen Drljević, 98 min. BiH/SI/HR/DE
Scenarij:
Alen Drljević, Zoran Solomun
Uloge: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević
   Moćan, hrabar i relevantan film, sjajnih glumačkih i režijskih vještina... Drljevićev dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, nagrađen je na zagreb film Festivalu kao 'film je koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba'.
   Skupina ratnih veterana sa sukobljenih strana bivše Jugoslavije susreće se na grupnoj radionici koja bi im trebala pomoći da se suoče s prošlošću. Susret izaziva burne emocije u muškarcima, a na površinu ubrzo izranjaju stari osjećaji neprijateljstva...    Tijekom radionice govore o strahovima koje su osjećali dok su neki preživjeli logorske golgote, neki su izgubili dijelove tijela, neki su bili komandanti, a nekima su komandanti dali puške u ruku kako bi ubili na desetine "neprijatelja". Svi oni na svoj način pokušavaju se uklopiti u sadašnje društvo. O proživljenom su progovorili ne krijući da su osjećali strah, poniženje, ali upravo na taj način ruše predrasude o tome šta su muškarci i kako se moraju nositi sa ulogama koje im društvo nameće ili koje sami sebi nameću.   

   Riječ je o naslovu koji je oduševio publiku, ali i struku, o čemu svjedoče dvije nagrade na festivalu u Karlovym Varyma kao i glavna nagrada nedavno završenog Zagreb Film Festivala, Zlatna kolica. Riječ je o igranom prvijencu Alena Drljevića o skupini sredovječnih veterana ratova u iz bivše Jugoslavije koji se nađu na grupnoj radionici s ciljem suočavanja s prošlošću. Film je izabran kao bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar, a u glavnim ulogama nastupaju Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Gregurević... (Jutarnji List)
   2010. godine prijavio sam se kao sudionik na trening za ratne veterane, pripadnike različitih vojnih formacija iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji je organizirala jedna mirovna organizacija. Moj osnovni cilj bio je napraviti istraživanje koje bi prethodilo snimanju dokumentarnog filma. Pošto sam i sam sudjelovao kao vojnik u ratu u BiH, činilo mi se da je najbolji način za ulazak u ovu ”priču” upravo učešće na jednom ovakvom treningu. Motivacija je, dakle, prvenstveno bila snimanje dokumentarca, a što se moje ratne prošlosti tiče, ta stvar je već bila daleko iza mene i činilo mi se da sam davno završio s tim dijelom svoga života. Radionica kojoj sam prisustvovao me je potpuno “usisala”. Sjedio sam s ljudima koji su doslovno pucali jedni u druge. Da budem precizniji: pucali smo jedni u druge. Iz prvobitnog nepovjerenja i nelagode počeo se stvarati jedan nesvakidašnji odnos razumijevanja i saosjećanja. Duboko zakopane emocije i neriješena pitanja koja sam nosio u sebi pohrlili su van. Prvi razlog za odluku o snimanju igranog filma o ovoj temi je taj što sam shvatio da su veterani često zatvoreni, čak i prema najbližim prijateljima i članovima najuže porodice. Izrazito je delikatan i težak proces kada se ti ljudi trebaju otvoriti i to upravo pred svojim bivšim neprijateljima. Nisam bio siguran da li bi se to dogodilo u prisutnosti kamera. Drugi razlog je taj što je kod nas dokumentarni film, na žalost, manje “vidljiv” od igranog. Rijetkost je da dokumentarni film ima distribuciju u našim kinima. Naša želja je bila da ovaj film i ovu priču vidi što više ljudi, pogotovu na prostoru bivše države. (redatelj Alen Drljević u intervjuu Jutarnjem Listu)

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/redatelj-filma-muskarci-ne-placu-ne-vjerujem-da-jedan-film-moze-promijeniti-svijet-ali-moze-napraviti-jedan-mali-pomak/6746616/
   POBJEDNIK ZAGREB FILM FESTIVALA 2017.   

   KARLOVY VARY 2017. POSEBNO PRIZNANJE ŽIRIJA   

  BRATISLAVA 2017. NAJBOLJI DUGOMETRAŽNI FILM
http://www.imdb.com/title/tt5239558/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 14.12.
17:30 sati
PETAK / 15.12.
20:00 sati
PETAK / 22.12.
17:30 sati

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA