PROGRAM KINOTEKE Listopad 2020.

ČETVRTAK / 01.10.

PINOKIO

Pinocchio, 2019.
20:00 sati



Pinocchio, 2019. Matteo Garrone, 125 min. IT
Scenarij:
Matteo Garrone i Massimo Ceccherini prema romanu Carla Collodija
Uloge: Federico Ielapi, Roberto Benigni, Rocco Papaleo, Marine Vacth
   Slavna priča o drvenoj lutki koja će oživjeti uz pomoć siromašnog i usamljenog rezbara drveta.
   Poput svakog djeteta, Pinokio je znatiželjan o svijetu koji ga okružuje te ga upoznaje sistemom pokušaja i pogreške. Naoružan nezasitnom dječjom hrabrošću, on postaje upravo onakav kakvim je i zamišljen.
   Autor Carlo Collodi napisao je knjigu „Pinokijeve pustolovine“ još krajem 19-og stoljeća, ali njegov lik je danas važniji nego ikada prije – premda se čini da se svijet kreće u suprotnom smjeru. Redatelj MatteoGarrone svijetu Pinokija daruje vizionarsku dimenziju koja, baš poput knjiga, ima široki zamah. Njegov lik Pinokija kreće se na način koji je istovremeno realističan i fantastičan. Radnja je smještena u ruralnoj, bezvremenskoj, ali neodoljivoj Italiji koja odiše kopnom, morem i farmama. Gledatelji će sasvim sigurno svaki za sebe pronaći svog omiljenog lika koji se pojavljuje u životu malog Pinokija, a koji ga direktno upoznaje s prirodom, životinjskim carstvom i svijetom mašte.
   Premda ovo niti izbliza nije prva adaptacija poznate knjige, redatelj Garrone svog PINOKIJA želio je snimiti u mračnoj atmosferi i prožetog satiričnim tonom baš poput Collodijeve knjige uz nimalo suptilni prikaz okrutnosti i ekstremnog siromaštva. Premda je zbog toga bilo određenih kritika odrasle publike, Garrone je izjavio da su djeca na film fantastično reagirala, a PINOKIO je od svoje svjetske premijere na Berlinaleu pobrao hvalospjeve filmske kritike te je na popularnoj stranici RottenTomatoes, koja skuplja tekstove kritičara diljem svijeta, do danas skupio zadivljujućih 93% pozitivnih ocjena i automatski postao jednim od najhvaljenijih filmova godine! Konzenzus bi se mogao sažeti slijedećom rečenicom: „Držeći se usko originalne priče Carla Collodija, „Pinocchio“ Mattea Garronea drži sve konce stvarajući vizualno zapanjujući film koji dokazuje da su neke priče doista bezvremenske.“
   Jedna od najambicioznijih filmskih adaptacija dječjeg klasika Carla Collodija iz 1883. (Deborah Young, Hollywood Reporter)
   „Pinocchio“ je temeljito bizarna priča; Garrone od toga čini čudno zadovoljavajući spektakl. (Peter Bradshaw,The Guardian)
   Garroneovoj verziji možda nedostaje dramatičnost, ali bogata slika i odanost originalu moraju je svrstati u konačnu ekranizaciju klasične priče. (Steve Morrissey, Radio Times)
   Garroneov projekt jedna je od najčudnijih i najdivnijih adaptacija dječje knjige koju bi posjetitelji kina mogli poželjeti. (Hanna Flint, The Sun)
   Garrone ima realan pristup koji čini Pinocchija impresivnim u svojoj konstrukciji i efektima, a istovremeno nudi mračnu, hirovitu fantaziju u kojoj se možemo izgubiti. (Soham GadreFilm Inquiry)

https://www.imdb.com/title/tt8333746/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 02.10.

CORPUS CHRISTI

Boze cialo, 2019.
17:30 sati



Boze cialo, 2019. Jan Komasa, 116 min. PL
Scenarij:
Mateusz Pacewicz
Uloge: Aleksandra Konieczna, Bartosz Bielenia, Eliza Rycembel
  „Corpus Christi“ je priča o 20-godišnjem Danielu koji doživljava duhovnu transformaciju tijekom boravka u omladinskom pritvorskom centru. Želi postati svećenik, ali je to nemoguće zbog njegovog kriminalnog dosjea. Po dolasku u jedan gradić, spontano se oblači kao svećenik i preuzima mjesnu župu. Dolazak mladog, karizmatičnog propovjednika mijenja lokalnu zajednicu.   
   Film je nominiran za Oscara za najbolji strani film, te je osvojio 11 nagrada poljske akademije, uključujući najbolji film, najbolju režiju, najbolji scenarij i najboljeg glumca. Osvajao je nagrade na festivalima u Veneciji, Chicagu, Minsku, Palm Springsu, Reykjavik i Stockholmu.
   „Corpus Christi” poziva publiku da razmišlja, smije se, osjeća. (Rafaela Rudelić, ziher.hr)
   "Corpus Christi" nije populistička "feel good" komedija, kao što može zavarati plakat filma s ekstatičnim mladim svećenikom širokog osmijeha i raširenih ruku u žaru propovijedi, već festivalska drama. "Corpus Christi" se nadovezuje na recentne poljske filmove koji propituju odnos tamošnjeg svećenstva i naroda, poput "Klera" Wojciecha Smarzowskog i "Lica" Malgorzate Szumowske. (Marko Njegić, SD)
   Komasa ne denuncira religijske kanone i doktrine s visokih institucionalnih sfera, već mu je inspirativnija vjera »običnog naroda«. (Dragan Rubeša, NL)
   Zapanjujuć, tiho subverzivan film. (Peter Debruge, Variety)
   Napetiji od klasičnih zapadnjačkih filmova i hrabar u suočavanju sa složenošću poljske prošlosti. (Janusz Wróblewski, Polityka)
   Unatoč spomenutom izostanku prirodnije zaokruženosti i finaliziranja radnje, sve u svemu, možemo reći – bravo, Poljaci. Hoćemo još. Tragikomični začarani krugovi naših malih svakodnevica nepresušno su potencijalno vrelo odličnih priča. „Corpus Christi” ih je sjajno prikazao. Festival mediteranskog filma Split pripremio je pak kreativnu džepnu uspomenu koju su gledatelji dobili na poklon uz ulaznicu. Putnu pepeljaru s podsjetnikom da je i tišina molitva. Red molitve, red poroka, a sve simbolično zapakirano uz dobar film – tako se to radi. Tako se predstavlja svoju kulturu, tako se svađa s njom i tako male filmografije pružaju velike stvari. (Rafaela Rudelić, ziher.hr)
   Podjednako je "Corpus Christi" i izvanredna karakterna studija koliko je i socijalna krimi drama te društvena kritika, a mnoge situacije koje imamo priliku vidjeti u Komasinom filmu, vrlo lako se mogu prepoznati i u našem podneblju. Vidimo da se sve ovdje vrti oko korupcije, klijentelizma, konformizma, stavljanja privatnih ispred javnih i društvenih interesa. (GamBee, fathipster.net)

https://www.imdb.com/title/tt8649186/?ref_=nv_sr_srsg_0

MATER

Mater, 2020.
20:00 sati



2020.Jure Pavlović, 95 min. HR/FR/RS/BiH
Scenarij:
Jure Pavlović
Uloge: Daria Lorenci, Neva Rosic, Vera Zima
   Nakon godina provedenih u Njemačkoj, Jasna se vraća u Hrvatsku kako bi se brinula o majci, koja je na umoru. Majčino onemoćalo tijelo čak i prikovano za krevet zrači zastrašujućim autoritetom koji se nadvija nad svima u njezinoj blizini. Kako dani prolaze Jasna se zapleće u mrežu zamjeranja od kojih je očajnički pokušavala pobjeći. Hoće li se uspjeti suprotstaviti majci ili će konačno nestati pod njezinim teškim zagrljajem?
   U filmu ima autobiografskih elemenata i na neki način označavao je moj intimni povratak korijenima, što mislim da se u filmu baš jako osjeti na jedan vrlo suptilan način. (redatelj i scenarist Jure Pavlović)
  Debitant Jure Pavlović dokazuje da uvijek ima mjesta za još jednu psihološku dramu majke i kćeri. (Ola Salwa,Cineuropa.org)
   Umiranje i smrt veliki su tabui u našoj kulturi, ali „Mater“ izbjegava zamku hiperbolične patetike ili grandioznih emocija. Vrlo suptilan prvijenac scenarista / redatelja Jure Pavlovića. (Anton Bitel, eyeforfilm.co.uk)
   Ne upuštajući se u najsitnije detalje, sukob kćerke i majke zavisi od potisnutih osećaja iz prošlosti, ali Pavlović drži distancu, ostavljajući kraj otvorenim. (Meredith Taylor, Filmuforia)

   FEST 2020. Nagrada kritičara 'Nebojša Đukelić' za najbolji regionalni film
   Pula 2020. Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Jure Pavlović); Zlatna arena za glavnu žensku ulogu (Daria Lorenci – Flatz); Zlatna arena za kameru (Jana Plećaš)
   Taormina Film Festival 2020. Najbolja glumica (Daria Lorenci-Flatz)
   Bihać Avantura Film Festival 2020. Najbolji dugometražni igrani film

https://www.imdb.com/title/tt10750608/?ref_=fn_al_tt_2

 

SUBOTA / 03.10.

PINOKIO

Pinocchio, 2019.
17:30 sati



Pinocchio, 2019. Matteo Garrone, 125 min. IT
Scenarij:
Matteo Garrone i Massimo Ceccherini prema romanu Carla Collodija
Uloge: Federico Ielapi, Roberto Benigni, Rocco Papaleo, Marine Vacth
   Slavna priča o drvenoj lutki koja će oživjeti uz pomoć siromašnog i usamljenog rezbara drveta.
   Poput svakog djeteta, Pinokio je znatiželjan o svijetu koji ga okružuje te ga upoznaje sistemom pokušaja i pogreške. Naoružan nezasitnom dječjom hrabrošću, on postaje upravo onakav kakvim je i zamišljen.
   Autor Carlo Collodi napisao je knjigu „Pinokijeve pustolovine“ još krajem 19-og stoljeća, ali njegov lik je danas važniji nego ikada prije – premda se čini da se svijet kreće u suprotnom smjeru. Redatelj MatteoGarrone svijetu Pinokija daruje vizionarsku dimenziju koja, baš poput knjiga, ima široki zamah. Njegov lik Pinokija kreće se na način koji je istovremeno realističan i fantastičan. Radnja je smještena u ruralnoj, bezvremenskoj, ali neodoljivoj Italiji koja odiše kopnom, morem i farmama. Gledatelji će sasvim sigurno svaki za sebe pronaći svog omiljenog lika koji se pojavljuje u životu malog Pinokija, a koji ga direktno upoznaje s prirodom, životinjskim carstvom i svijetom mašte.
   Premda ovo niti izbliza nije prva adaptacija poznate knjige, redatelj Garrone svog PINOKIJA želio je snimiti u mračnoj atmosferi i prožetog satiričnim tonom baš poput Collodijeve knjige uz nimalo suptilni prikaz okrutnosti i ekstremnog siromaštva. Premda je zbog toga bilo određenih kritika odrasle publike, Garrone je izjavio da su djeca na film fantastično reagirala, a PINOKIO je od svoje svjetske premijere na Berlinaleu pobrao hvalospjeve filmske kritike te je na popularnoj stranici RottenTomatoes, koja skuplja tekstove kritičara diljem svijeta, do danas skupio zadivljujućih 93% pozitivnih ocjena i automatski postao jednim od najhvaljenijih filmova godine! Konzenzus bi se mogao sažeti slijedećom rečenicom: „Držeći se usko originalne priče Carla Collodija, „Pinocchio“ Mattea Garronea drži sve konce stvarajući vizualno zapanjujući film koji dokazuje da su neke priče doista bezvremenske.“
   Jedna od najambicioznijih filmskih adaptacija dječjeg klasika Carla Collodija iz 1883. (Deborah Young, Hollywood Reporter)
   „Pinocchio“ je temeljito bizarna priča; Garrone od toga čini čudno zadovoljavajući spektakl. (Peter Bradshaw,The Guardian)
   Garroneovoj verziji možda nedostaje dramatičnost, ali bogata slika i odanost originalu moraju je svrstati u konačnu ekranizaciju klasične priče. (Steve Morrissey, Radio Times)
   Garroneov projekt jedna je od najčudnijih i najdivnijih adaptacija dječje knjige koju bi posjetitelji kina mogli poželjeti. (Hanna Flint, The Sun)
   Garrone ima realan pristup koji čini Pinocchija impresivnim u svojoj konstrukciji i efektima, a istovremeno nudi mračnu, hirovitu fantaziju u kojoj se možemo izgubiti. (Soham GadreFilm Inquiry)

https://www.imdb.com/title/tt8333746/?ref_=nv_sr_srsg_0

PLJAČKA STOLJEĆA

El robo de siglo, 2020.
20:00 sati



El robo de siglo, 2020. Ariel Winograd, 114 min. AR
Scenarij
: Fernando Araujo, Alex Zito
Uloge: Diego Peretti, Guillermo Francella, Pablo Rago, Luis Luque, Rafael Ferro, Mariano Argento
   Film prati grupu lopova koja je 2006. godine organizirala pljačku poslovnice Banco Río u Acassusu, jednu od najoriginalnijih i najpoznatijih pljački banke u povijesti Argentine.
   Legendarna pljačka inspirirala je ovaj akcijski triler s elementima komedije, ali i svjetski popularnu seriju „La casa de papel“. Predvođen odličnom glumačkom postavom, film je doživio jedno od najuspješnijih kino otvaranja u povijesti Argentine.
   Zabavna i pitka priča. (I.Perinović, e.zadar)
   Ovaj argentinski film pljačke bez ikakve sumnje jedan je od najzabavnijih i najuzbudljivijih filmova koji se mogu pogledati ove godine.  (GamBee, fathipster.net)

https://www.imdb.com/title/tt10948718/?ref_=nm_flmg_dr_4

UTORAK / 06.10.

KINO CIRKUS: L’EQUILIBRIO DEL CUCCHIAINO

Balancing the spoon, 2015.
20:00 sati



Balancing the spoon, 2015. Adriano Sforzi, 62 min. IT
   Bacajući svoje snove u zrak, neki su shvatili, drugi prekinuli, jedan je još uvijek uravnotežen na žici.
   Priča o najvećem i najsretnijem žongleru svih vremena: Albertu “Bertinu” Sforziju.
  Zašto se i danas u svijetu Cirkusa svi sjećaju brojki, života i osmijeha Alberta "Bertina" Sforzija? Zašto su 1980-ih napustili Rusku cirkusku školu da bi došli u Italiju kako bi ga vidjeli na djelu i od njega učili?
   Danas, u dobi od sedamdeset godina, Bertino još uvijek radi u stražnjem dijelu Circa Medrano, jedinstvenog obiteljskog cirkusa na svijetu koji nikad nije napustio.
https://www.imdb.com/title/tt4681000/

SRIJEDA / 07.10.

BOG POSTOJI, NJENO IME JE PETRUNIJA

Gospod postoi, imeto i' e Petrunija, 2019.
20:00 sati



Gospod postoi, imeto i' e Petrunija, 2019. Teona Strugar Mitevska NMK/HR/SL/BE/FR
Scenarij:
Elma Tataragić, Teona Strugar Mitevska
Uloge: Zorica Nusheva, Labina Mitevska, Simeon Moni Damevski, Stefan Vujisić, Violeta Shapkovska, Suad Begovski-Suhi
   U makedonskom gradu Štipu svakog siječnja lokalni svećenik u rijeku baca drveni križ, za kojim skaču stotine muškaraca. Onoga tko ga izroni pratit će sreća i uspjeh. Ovaj put za križem spontano zaroni i Petrunija te ga uspije ugrabiti prije drugih. Muškarci su bijesni jer se žena usudila sudjelovati u njihovu ritualu. Nastaje posvemašnji kaos, no Petrunija ne popušta.
   To je priča o mladoj ženi koja se usprotivila pravilima svog društva kako bi pronašla pravdu i svoje mjesto u društvu. Na početku ona je antijunakinja, ne vjerujete da može išta postići, i onda se probudi i pokaže svoje pravo lice. I u tome je važna poruka, pogotovo za žene. Znam da je meni samopouzdanje bilo, i još uvijek je, veliki problem. Pronaći snagu i reći: ‘Imam na to pravo’. Kroz to prolazi Petrunija. Film je feministički, ali svi se možemo poistovjetiti s borbom za pravdu. (redateljica Teona Strugar Mitevska)
   Premda je riječ o drami, moj film je pun humornih tonova, tako da se publika na berlinskoj premijeri smijala od početka do kraja. I to je veliki uspjeh ove feminističke, ali i univerzalno emancipatorske priče. (redateljica Teona Strugar Mitevska)
   U makedonskoj crnoj komediji ovjenčanoj nagradom ekumenskog žirija na Berlinalu redateljica Teona Strugar Mitevska donosi satiru temeljenu na istinitoj priči o ženi koja ulazi u okršaj sa zastarjelim tradicijama. Film propituje demokratske promjene u makedonskom društvu osuđujući pritom ponašanje crkve, sudstva i medij. (MotovunPress)

   U siječnju 2019., pet godina iza prijelomna događaja, u Štipu za križem skočila je i uhvatila ga ponovo - žena, a tamošnji joj ga je svećenik bez problema ostavio u rukama. Strugar Mitevska mirno može reći da je i njezin film, barem dijelom, pridonio društvenim promjenama.
Berlin 2019. Službena konkurencija; Nagrada ekumenskog žirija; Nagrada Guild Film
Pula 2019.  Zlatna arena za najbolju režiju – manjinska hrvatska koprodukcija (Teona Strugar Mitevska)
Motovun 2019. – Nagrada FIPRESCI
Međunarodni filmski festival Eurasia 2019.  Najbolji scenarij (Teona Strugar Mitevska, Elma Tataragić)
Herceg Novi 2019. Zlatna mimoza za najbolji film
Festival slovenskog filma 2019. Nagrada Vesna za najbolju manjinsku koprodukciju
Tuzla 2019. – Najbolji dugometražni igrani film
Međunarodni filmski festival u Kairu 2019. Najbolji europski film arapskih filmskih kritičara
Festival Etoiles et Toiles du Cinéma Européen 2019.  Odyssée - Nagrada za ljudska prava Vijeća Europe
Nagrada LUX (Nagrada Evropskog parlamenta ) 2019. Najbolji film
Sofija 2020.  Nagrada Udruženja filmskih kritičara Bugarske
SEEfest – Filmski festival jugoistočne Evrope 2020. Posebno priznanje za fotografiju (Virginie Saint-Martin)
Seville 2019. Najbolja glumica (Zorica Nusheva)

https://www.imdb.com/title/tt8054608/?ref_=fn_al_nm_1a
https://www.jutarnji.hr/kultura/kazaliste/teona-strugar-mitevska-sto-god-da-o-tome-kaze-crkva-bog-postoji-njeno-ime-je-petrunija-8406278

ČETVRTAK / 08.10.

ČASNIK I ŠPIJUN

J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019.
20:00 sati



J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019. Roman Polanski, 132 min. FR/IT
Scenarij:
Robert Harris i Roman Polanski prema romanu Roberta HArrisa
Uloge: Jean Dujardin, Louis Garrel, Emmanuelle Seigner, Gregory Gadebois
   Dana 5. siječnja 1895. godine kapetan Alfred Dreyfus, mladi časnik u usponu optužen je za špijuniranje za Njemačku i osuđen na doživotnu robiju koju će provesti na Vražjem otoku. Među svjedocima njegovog javnog poniženja nalazi se i Georges Picquart, upravo promaknut u zapovjednika jedinice vojne obavještajne službe koja je Dreyfusa i uhvatila. Međutim, nakon što Picquart otkrije da Nijemci i dalje dolaze do tajnih informacija, biva uvučen u opasan labirint prevare i korupcije koja ne prijeti samo njegovoj časti, već i samom životu.
   Afera Dreyfus koja je potresla Francusku u posljednjoj dekadi XIX stoljeća prva je (ili makar jedna od prvih) te vrste, a naročito na tu temu (galopirajući antisemitizam u Evropi) koja je medijski odjeknula poput bombe. U tome je veliku ulogu ulogu imao pisac Emile Zola, i sam stranog porijekla (talijanskog) i vjerovatno zbog toga često u prilici da iskusi onovremenu francusku netoleranciju, aroganciju i šikaniranje. Roman Polanski je aferu pretočio u film, povijesnu doku-dramu koja se dosta oslanja na faktografiju pod naslovom „J'accuse“, što je bio i naslov i lajtmotiv Zolinog pisma objavljenog u listu Aurora.
   Apsolutna, majstorska klasa... lekcija kako napraviti povijesni film. (David Sexton, Evening Standard)
 „J'Accuse“ ima nešto vrlo važno reći o svijetu u kojem danas živimo. (Robbie Collin, Daily Telegraph)
   86-godišnji Polanski snimio je svoj najbolji film još od „Pijanista“. (Ruben Peralta Rigaud, Cocalecas)

EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.:4 nominacije (film, režija, glavni glumac, scenarij)
VENECIJA 2019. NAGRADA ŽIRIJA, NAJBOLJI STRANI FILM I NAGRADA FIPRESC
I.
https://www.imdb.com/title/tt2398149/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 09.10.

MARE

Mare, 2020.
20:00 sati



Mare, 2020. Andrea Štaka, 95 min. CH/HR
Scenarij:
Andrea Štaka
Uloge: Marija Škaričić, Goran Navojec, Mateusz Kosciukiewicz, Mirjana Karanović, Ivana Roščić, Zdenko Jelčić, Nikša Butijer
   Mare nikada nije letjela avionom. Živi pored aerodroma s mužem i troje tinejdžera i voli svoju obitelj, no ponekad se osjeća gotovo kao strankinja u vlastitom domu. Žudeći za promjenom i nepoznatim, ona promatra avione kako lete iznad nje. Kada se u susjednu kuću useli stranac, Mare će staviti svoj život na kušnju.
   Mare je osoban film. Ovdje progovaram o fazi života koju osobno poznajem: ne samo da naša djeca odrastaju, već na neki način, uviđamo da i mi odrastamo. Odjednom se pitaš poznaješ li uistinu ljude s kojima živiš. Čuju li te oni? Voli li te vlastiti muž? Je li tvoj život uistinu tvoj?, (redateljica i scenaristica Andrea Štaka)
  Sarajevo 2020. Nagrada CICAE; Srce Sarajeva za najbolju glumicu (Marija Škaričić)
  Za upečatljivu izvedbu u kojoj puno više od riječi igra tijelo postajući ekran u kojem složen svemir majke i žene u muškom svijetu pronalazi vlastiti način izražavanja - Srce Sarajeva za najbolju glumicu dodjeljuje se Mariji Škaričić, stoji u pojašnjenju sarajevskog žirija.
   Nagrada CICAE ide u ruke autorici koja svoju publiku uključuje u snažno poetično putovanje portretirajući modernu majku u teškim vremenima. Ženska junakinja bori se sa svakodnevnim prozaičnim obvezama i zaboravlja na sebe; njezinu seksualnost, identitet i ženstvenost. Gledatelja u cijelu priču ne angažira samo impresivna fotografija, već i prirodna gluma glavne glumice kao i njezina borba u svakodnevnom životu, stoji u priopćenju žirija.
   Mi žene imamo mnogo toga za reći i moramo to nadoknaditi, jer nas dugo nije bilo u rampi. Nevidljive smo do sada bile manje-više, zar ne? Gdje nam je historija, gdje su naše napisane priče, pjesme, itd? Treba još puno, puno filmova o nama, sa nama ispred i iza kamera, da nadoknadimo 2000 godina nevidljivosti. (intervju redateljice Andree Štake, Al Jazeere Balkans)
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/andrea-staka-zene-moraju-nadoknaditi-2000-godina-nevidljivosti
https://www.imdb.com/title/tt7583460/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 10.10.

BOG POSTOJI, NJENO IME JE PETRUNIJA

Gospod postoi, imeto i' e Petrunija, 2019.
17:30 sati



Gospod postoi, imeto i' e Petrunija, 2019. Teona Strugar Mitevska NMK/HR/SL/BE/FR
Scenarij:
Elma Tataragić, Teona Strugar Mitevska
Uloge: Zorica Nusheva, Labina Mitevska, Simeon Moni Damevski, Stefan Vujisić, Violeta Shapkovska, Suad Begovski-Suhi
   U makedonskom gradu Štipu svakog siječnja lokalni svećenik u rijeku baca drveni križ, za kojim skaču stotine muškaraca. Onoga tko ga izroni pratit će sreća i uspjeh. Ovaj put za križem spontano zaroni i Petrunija te ga uspije ugrabiti prije drugih. Muškarci su bijesni jer se žena usudila sudjelovati u njihovu ritualu. Nastaje posvemašnji kaos, no Petrunija ne popušta.
   To je priča o mladoj ženi koja se usprotivila pravilima svog društva kako bi pronašla pravdu i svoje mjesto u društvu. Na početku ona je antijunakinja, ne vjerujete da može išta postići, i onda se probudi i pokaže svoje pravo lice. I u tome je važna poruka, pogotovo za žene. Znam da je meni samopouzdanje bilo, i još uvijek je, veliki problem. Pronaći snagu i reći: ‘Imam na to pravo’. Kroz to prolazi Petrunija. Film je feministički, ali svi se možemo poistovjetiti s borbom za pravdu. (redateljica Teona Strugar Mitevska)
   Premda je riječ o drami, moj film je pun humornih tonova, tako da se publika na berlinskoj premijeri smijala od početka do kraja. I to je veliki uspjeh ove feminističke, ali i univerzalno emancipatorske priče. (redateljica Teona Strugar Mitevska)
   U makedonskoj crnoj komediji ovjenčanoj nagradom ekumenskog žirija na Berlinalu redateljica Teona Strugar Mitevska donosi satiru temeljenu na istinitoj priči o ženi koja ulazi u okršaj sa zastarjelim tradicijama. Film propituje demokratske promjene u makedonskom društvu osuđujući pritom ponašanje crkve, sudstva i medij. (MotovunPress)

   U siječnju 2019., pet godina iza prijelomna događaja, u Štipu za križem skočila je i uhvatila ga ponovo - žena, a tamošnji joj ga je svećenik bez problema ostavio u rukama. Strugar Mitevska mirno može reći da je i njezin film, barem dijelom, pridonio društvenim promjenama.
Berlin 2019. Službena konkurencija; Nagrada ekumenskog žirija; Nagrada Guild Film
Pula 2019.  Zlatna arena za najbolju režiju – manjinska hrvatska koprodukcija (Teona Strugar Mitevska)
Motovun 2019. – Nagrada FIPRESCI
Međunarodni filmski festival Eurasia 2019.  Najbolji scenarij (Teona Strugar Mitevska, Elma Tataragić)
Herceg Novi 2019. Zlatna mimoza za najbolji film
Festival slovenskog filma 2019. Nagrada Vesna za najbolju manjinsku koprodukciju
Tuzla 2019. – Najbolji dugometražni igrani film
Međunarodni filmski festival u Kairu 2019. Najbolji europski film arapskih filmskih kritičara
Festival Etoiles et Toiles du Cinéma Européen 2019.  Odyssée - Nagrada za ljudska prava Vijeća Europe
Nagrada LUX (Nagrada Evropskog parlamenta ) 2019. Najbolji film
Sofija 2020.  Nagrada Udruženja filmskih kritičara Bugarske
SEEfest – Filmski festival jugoistočne Evrope 2020. Posebno priznanje za fotografiju (Virginie Saint-Martin)
Seville 2019. Najbolja glumica (Zorica Nusheva)

https://www.imdb.com/title/tt8054608/?ref_=fn_al_nm_1a
https://www.jutarnji.hr/kultura/kazaliste/teona-strugar-mitevska-sto-god-da-o-tome-kaze-crkva-bog-postoji-njeno-ime-je-petrunija-8406278

MARE

Mare, 2020.
20:00 sati



Mare, 2020. Andrea Štaka, 95 min. CH/HR
Scenarij:
Andrea Štaka
Uloge: Marija Škaričić, Goran Navojec, Mateusz Kosciukiewicz, Mirjana Karanović, Ivana Roščić, Zdenko Jelčić, Nikša Butijer
   Mare nikada nije letjela avionom. Živi pored aerodroma s mužem i troje tinejdžera i voli svoju obitelj, no ponekad se osjeća gotovo kao strankinja u vlastitom domu. Žudeći za promjenom i nepoznatim, ona promatra avione kako lete iznad nje. Kada se u susjednu kuću useli stranac, Mare će staviti svoj život na kušnju.
   Mare je osoban film. Ovdje progovaram o fazi života koju osobno poznajem: ne samo da naša djeca odrastaju, već na neki način, uviđamo da i mi odrastamo. Odjednom se pitaš poznaješ li uistinu ljude s kojima živiš. Čuju li te oni? Voli li te vlastiti muž? Je li tvoj život uistinu tvoj?, (redateljica i scenaristica Andrea Štaka)
  Sarajevo 2020. Nagrada CICAE; Srce Sarajeva za najbolju glumicu (Marija Škaričić)
  Za upečatljivu izvedbu u kojoj puno više od riječi igra tijelo postajući ekran u kojem složen svemir majke i žene u muškom svijetu pronalazi vlastiti način izražavanja - Srce Sarajeva za najbolju glumicu dodjeljuje se Mariji Škaričić, stoji u pojašnjenju sarajevskog žirija.
   Nagrada CICAE ide u ruke autorici koja svoju publiku uključuje u snažno poetično putovanje portretirajući modernu majku u teškim vremenima. Ženska junakinja bori se sa svakodnevnim prozaičnim obvezama i zaboravlja na sebe; njezinu seksualnost, identitet i ženstvenost. Gledatelja u cijelu priču ne angažira samo impresivna fotografija, već i prirodna gluma glavne glumice kao i njezina borba u svakodnevnom životu, stoji u priopćenju žirija.
   Mi žene imamo mnogo toga za reći i moramo to nadoknaditi, jer nas dugo nije bilo u rampi. Nevidljive smo do sada bile manje-više, zar ne? Gdje nam je historija, gdje su naše napisane priče, pjesme, itd? Treba još puno, puno filmova o nama, sa nama ispred i iza kamera, da nadoknadimo 2000 godina nevidljivosti. (intervju redateljice Andree Štake, Al Jazeere Balkans)
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/andrea-staka-zene-moraju-nadoknaditi-2000-godina-nevidljivosti
https://www.imdb.com/title/tt7583460/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 13.10.

IN MEMORIAM JIŘI MENZEL: SLUŽIO SAM ENGLESKOG KRALJA

Obsluhoval jsem anglického krále, 2006.
20:00 sati



IN MEMORIAM JIŘI MENZEL
   Proslavio ga je prvi dugometražni film "Strogo kontrolirani vlakovi" iz 1966., za koji je osvojio Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Za Oscara je 1986. nominirana i njegova popularna komedija "Selo moje malo", a brojni drugi njegovi filmovi postali su klasici. U filmovima je kombinirao humanistički pogled na svijet sa sarkazmom i provokativnim temama te je bio važan sudionik češkog novog vala.

Obsluhoval jsem anglického krále, 2006. Jiři Menzel, 120 min. CZ/SK
Scenarij:
Jiři Menzel po romanu Bohumila Hrabala
Uloge: Ivan Barnev, Oldrich Kaiser, Julia Jentsch
   Priča o zbunjenom pojedincu koji napreduje u životu profitirajući na slučajnim okolnostim. Druga je ovo Menzelova ekranizacija romana Bohumila Hrabala (čiji je roman „Strogo kontrolirani vlakovi“ adaptirao 1967. godine i osvojio Oscara za najbolji strani film.)
   Jan Dite je pušten iz zatvora nakon odslužene petnaestogodišnje kazne. Sada se osvrće na svoj život, od vremena prije rata kada je radio kao konobar u elitnom praškom restoranu Pariz i sanjao o tome da postane milijunaš i da je vlasnik hotela. On napreduje zahvaljujući nizu sretnih, povoljnih slučajnosti, iako se uvijek ispostavi da su i one same bile rezultat nekakve prevare ili pogreške. Kada nacisti okupiraju Čehoslovačku, Jan, naivan i neupućen, upadne u uličnu svađu u kojoj mladi Česi uvrijede Njemicu. Uslijedit će romansa i Jan će se naći na strani Njemaca, a da toga nije bio ni svjestan...
   Rat, konstantno prisutan, no u početku mahom zanemaren, polako se počinje nadvijati nad događaje, dodavajući slojeve kompleksnosti Janovoj priči koju Menzel nerijetko priča razigranom dinamikom nijemog filma i ekspresionističkom ljepotom kadrova. Jer, redatelj nas je, među ostalim, a preko Jana, pokušao vratiti u (bolju) prošlost kinematografije. U tome je i uspio. "Služio sam engleskog kralja" jedan je od najsjajnijih (kino)memoara 20. stoljeća. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt0284363/?ref_=nm_knf_t2
   
   O ROMANU: Tako ta lirična pripovijest o životu jednog malog običnog čovjeka, punog slabosti i mana istovremeno postaje kronika  o jednom vremenu, turobnom i teškom, punom iskušenja i previranja, ali s porukom o neuništivosti čovjeka koji se kroz povijesne mijene probija tegobno i ne bez posljedica, ali ustrajno i postojano, pretvarajući stvarnost u nevjerovatno, ali i omogućujući da i ono nevjerovatno postane stvarno, realno i svakodnevno. (www.lupiga.com)

 

SRIJEDA / 14.10.

POGLAVAR

Mahana / The Patriarch, 2016.
20:00 sati



Mahana / The Patriarch, 2016. Lee Tamahori, 103 min. NZ
Scenarij:
John Collee po romanu Witi Ihimaere  „Bulibasha: King of the Gypsies“
Uloge: Temuera Morrison, Akuhata Keefe, Nancy Brunning
   "Poglavar" je povijesna obiteljska drama čija se radnja odvija šezdesetih godina prošlog stoljeća na Novom Zelandu, u vremenu kada su dvije maorske obitelji, Mahanama i Poatama, bili ogorčeni suparnici.
   Tamihana Mahana je osoran, religiozan i beskompromisan poglavar velike obitelji. Posjeduje ogroman komad zemlje na kojoj živi s obitelji te je cijenjeni član maorske zajednice. Iako vlada s obitelji koristeći i ljubav i strah, suprotstaviti će mu se obrazovani 14-godišnji unuk Simeon. Mahana izbacuje Simeona s posjeda. Supruga Ramona ne slaže se s Mahaninim postupkom, što će biti početak rata za neovisnost unutar obitelji.
   Unatoč svojoj pojednostavljenoj i romantičnoj priči, „Mahana“ se može primijeniti na svaku obitelj čiji muški vođa zaboravlja da je njegova uloga pružiti podršku, ljubav i sigurnost - a ne pravilo tvrdog srca. (Henry Barnes, Guardian)
   Sjajna izvedba glavne glumačke ekipe, ali i snimateljski dio Ginny Loane jer je gledatelja u potpunosti uronio u bogatu  poljoprivrednu baštinu Novog Zelanda, pružajući vrlo opipljivu i uvjerljivu autentičnost priči. (Kate Rodger, Newshub)
   Bitan film o maorskoj kulturi, velika i zadivljujuća naracija o svakodnevnim životima. (Paul Byrnes, Sydney Morning Herald)
   Impresivan film. (Julian Wood, FILMINK)
   Ponosna maorska priča s maorskim raspletom prikladan je podsjetnik na važno mjesto koje Ihimaera zauzima u našoj nacionalnoj književnosti. (Peter Calder, The Spinoff)
   Zamašan, nježno grandiozan narodni ep, „Patrijarh“ vraća Tamahorija korijenima. (Tommaso Tocci, The Film Stage)
   Iako „Mahana“ nije pružila nezaboravno iskustvo ranijih trijumfa Tamahorija ili Ihimaere, bilo je vrijedno gledanja. (Kate Rodger, Newshub)

https://www.imdb.com/title/tt4424228/?ref_=nv_sr_srsg_8

ČETVRTAK / 15.10.

PINOKIO

Pinocchio, 2019.
20:00 sati



Pinocchio, 2019. Matteo Garrone, 125 min. IT
Scenarij:
Matteo Garrone i Massimo Ceccherini prema romanu Carla Collodija
Uloge: Federico Ielapi, Roberto Benigni, Rocco Papaleo, Marine Vacth
   Slavna priča o drvenoj lutki koja će oživjeti uz pomoć siromašnog i usamljenog rezbara drveta.
   Poput svakog djeteta, Pinokio je znatiželjan o svijetu koji ga okružuje te ga upoznaje sistemom pokušaja i pogreške. Naoružan nezasitnom dječjom hrabrošću, on postaje upravo onakav kakvim je i zamišljen.
   Autor Carlo Collodi napisao je knjigu „Pinokijeve pustolovine“ još krajem 19-og stoljeća, ali njegov lik je danas važniji nego ikada prije – premda se čini da se svijet kreće u suprotnom smjeru. Redatelj MatteoGarrone svijetu Pinokija daruje vizionarsku dimenziju koja, baš poput knjiga, ima široki zamah. Njegov lik Pinokija kreće se na način koji je istovremeno realističan i fantastičan. Radnja je smještena u ruralnoj, bezvremenskoj, ali neodoljivoj Italiji koja odiše kopnom, morem i farmama. Gledatelji će sasvim sigurno svaki za sebe pronaći svog omiljenog lika koji se pojavljuje u životu malog Pinokija, a koji ga direktno upoznaje s prirodom, životinjskim carstvom i svijetom mašte.
   Premda ovo niti izbliza nije prva adaptacija poznate knjige, redatelj Garrone svog PINOKIJA želio je snimiti u mračnoj atmosferi i prožetog satiričnim tonom baš poput Collodijeve knjige uz nimalo suptilni prikaz okrutnosti i ekstremnog siromaštva. Premda je zbog toga bilo određenih kritika odrasle publike, Garrone je izjavio da su djeca na film fantastično reagirala, a PINOKIO je od svoje svjetske premijere na Berlinaleu pobrao hvalospjeve filmske kritike te je na popularnoj stranici RottenTomatoes, koja skuplja tekstove kritičara diljem svijeta, do danas skupio zadivljujućih 93% pozitivnih ocjena i automatski postao jednim od najhvaljenijih filmova godine! Konzenzus bi se mogao sažeti slijedećom rečenicom: „Držeći se usko originalne priče Carla Collodija, „Pinocchio“ Mattea Garronea drži sve konce stvarajući vizualno zapanjujući film koji dokazuje da su neke priče doista bezvremenske.“
   Jedna od najambicioznijih filmskih adaptacija dječjeg klasika Carla Collodija iz 1883. (Deborah Young, Hollywood Reporter)
   „Pinocchio“ je temeljito bizarna priča; Garrone od toga čini čudno zadovoljavajući spektakl. (Peter Bradshaw,The Guardian)
   Garroneovoj verziji možda nedostaje dramatičnost, ali bogata slika i odanost originalu moraju je svrstati u konačnu ekranizaciju klasične priče. (Steve Morrissey, Radio Times)
   Garroneov projekt jedna je od najčudnijih i najdivnijih adaptacija dječje knjige koju bi posjetitelji kina mogli poželjeti. (Hanna Flint, The Sun)
   Garrone ima realan pristup koji čini Pinocchija impresivnim u svojoj konstrukciji i efektima, a istovremeno nudi mračnu, hirovitu fantaziju u kojoj se možemo izgubiti. (Soham GadreFilm Inquiry)

https://www.imdb.com/title/tt8333746/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 16.10.

POGLAVAR

Mahana / The Patriarch, 2016.
17:30 sati



Mahana / The Patriarch, 2016. Lee Tamahori, 103 min. NZ
Scenarij:
John Collee po romanu Witi Ihimaere  „Bulibasha: King of the Gypsies“
Uloge: Temuera Morrison, Akuhata Keefe, Nancy Brunning
   "Poglavar" je povijesna obiteljska drama čija se radnja odvija šezdesetih godina prošlog stoljeća na Novom Zelandu, u vremenu kada su dvije maorske obitelji, Mahanama i Poatama, bili ogorčeni suparnici.
   Tamihana Mahana je osoran, religiozan i beskompromisan poglavar velike obitelji. Posjeduje ogroman komad zemlje na kojoj živi s obitelji te je cijenjeni član maorske zajednice. Iako vlada s obitelji koristeći i ljubav i strah, suprotstaviti će mu se obrazovani 14-godišnji unuk Simeon. Mahana izbacuje Simeona s posjeda. Supruga Ramona ne slaže se s Mahaninim postupkom, što će biti početak rata za neovisnost unutar obitelji.
   Unatoč svojoj pojednostavljenoj i romantičnoj priči, „Mahana“ se može primijeniti na svaku obitelj čiji muški vođa zaboravlja da je njegova uloga pružiti podršku, ljubav i sigurnost - a ne pravilo tvrdog srca. (Henry Barnes, Guardian)
   Sjajna izvedba glavne glumačke ekipe, ali i snimateljski dio Ginny Loane jer je gledatelja u potpunosti uronio u bogatu  poljoprivrednu baštinu Novog Zelanda, pružajući vrlo opipljivu i uvjerljivu autentičnost priči. (Kate Rodger, Newshub)
   Bitan film o maorskoj kulturi, velika i zadivljujuća naracija o svakodnevnim životima. (Paul Byrnes, Sydney Morning Herald)
   Impresivan film. (Julian Wood, FILMINK)
   Ponosna maorska priča s maorskim raspletom prikladan je podsjetnik na važno mjesto koje Ihimaera zauzima u našoj nacionalnoj književnosti. (Peter Calder, The Spinoff)
   Zamašan, nježno grandiozan narodni ep, „Patrijarh“ vraća Tamahorija korijenima. (Tommaso Tocci, The Film Stage)
   Iako „Mahana“ nije pružila nezaboravno iskustvo ranijih trijumfa Tamahorija ili Ihimaere, bilo je vrijedno gledanja. (Kate Rodger, Newshub)

https://www.imdb.com/title/tt4424228/?ref_=nv_sr_srsg_8

PLJAČKA STOLJEĆA

El robo de siglo, 2020.
20:00 sati



El robo de siglo, 2020. Ariel Winograd, 114 min. AR
Scenarij
: Fernando Araujo, Alex Zito
Uloge: Diego Peretti, Guillermo Francella, Pablo Rago, Luis Luque, Rafael Ferro, Mariano Argento
   Film prati grupu lopova koja je 2006. godine organizirala pljačku poslovnice Banco Río u Acassusu, jednu od najoriginalnijih i najpoznatijih pljački banke u povijesti Argentine.
   Legendarna pljačka inspirirala je ovaj akcijski triler s elementima komedije, ali i svjetski popularnu seriju „La casa de papel“. Predvođen odličnom glumačkom postavom, film je doživio jedno od najuspješnijih kino otvaranja u povijesti Argentine.
   Zabavna i pitka priča. (I.Perinović, e.zadar)
   Ovaj argentinski film pljačke bez ikakve sumnje jedan je od najzabavnijih i najuzbudljivijih filmova koji se mogu pogledati ove godine.  (GamBee, fathipster.net)

https://www.imdb.com/title/tt10948718/?ref_=nm_flmg_dr_4

SUBOTA / 17.10.

MORRISSEY: ENGLESKA PRIPADA MENI

England Is Mine, 2017.
17:30 sati



England Is Mine, 2017. Mark Gill, 94 min. UK
Scenarij
: Mark Gill, William Thacker
Uloge: Jessica Brown Findlay, Jodie Comer, Laurie Kynaston, Jack Lowden
   Priča o počecima nastanka kultne engleske grupe The Smiths.
   Mladi i introvertni Steven Patrick Morrissey je sramežljiv i nezadovoljan tinejdžer koji u 70im godinama 20. stoljeća živi u Manchesteru. Povučen i usamljen, noću sluša glazbu pa piše kritike u glazbenim novinama. Otac želi da nađe posao, majka ga podržava u njegovom pisanju, a on sam ne zna što želi u životu. Njegova prijateljica, inteligentna i samouvjerena umjetnica Linder Sterling, podržava ga u pisanju pjesama i tjera ga da počne nastupati. Mora početi zarađivati, mora se nekako uklopiti u društvo, te se posvećuje glazbi. To su bili, kasnije će se ispostaviti, počeci nastanka kultne engleske grupe The Smiths.
   Za milijune istinskih obožavatelja - onih koji su ga voljeli 1985. godine i koji bi radije živjeli u prošlosti, a ne slušali verziju svog bivšeg junaka iz 2017. - film pruža sjetni užitak. (Dave White, The Wrap)
   Povoljan debi za Marka Gill. Bit će zadovoljni čak i oni koji nisu upoznati s Morrisseyem i njegovim doprinosom popularnoj kulturi. (David Stratton, Australian)
   „Engleska je moja“ djeluje daleko bolje kao evolucija zvijezde uoči slave. To nije nužno loše - samo se razlikuje od onoga što publika može očekivati. (Jamie Neish, CineVue)

https://www.imdb.com/title/tt3717804/

 

ČASNIK I ŠPIJUN

J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019.
20:00 sati



J'accuse / The Dreyfus Affair / An Officer and a Spy, 2019. Roman Polanski, 132 min. FR/IT
Scenarij:
Robert Harris i Roman Polanski prema romanu Roberta HArrisa
Uloge: Jean Dujardin, Louis Garrel, Emmanuelle Seigner, Gregory Gadebois
   Dana 5. siječnja 1895. godine kapetan Alfred Dreyfus, mladi časnik u usponu optužen je za špijuniranje za Njemačku i osuđen na doživotnu robiju koju će provesti na Vražjem otoku. Među svjedocima njegovog javnog poniženja nalazi se i Georges Picquart, upravo promaknut u zapovjednika jedinice vojne obavještajne službe koja je Dreyfusa i uhvatila. Međutim, nakon što Picquart otkrije da Nijemci i dalje dolaze do tajnih informacija, biva uvučen u opasan labirint prevare i korupcije koja ne prijeti samo njegovoj časti, već i samom životu.
   Afera Dreyfus koja je potresla Francusku u posljednjoj dekadi XIX stoljeća prva je (ili makar jedna od prvih) te vrste, a naročito na tu temu (galopirajući antisemitizam u Evropi) koja je medijski odjeknula poput bombe. U tome je veliku ulogu ulogu imao pisac Emile Zola, i sam stranog porijekla (talijanskog) i vjerovatno zbog toga često u prilici da iskusi onovremenu francusku netoleranciju, aroganciju i šikaniranje. Roman Polanski je aferu pretočio u film, povijesnu doku-dramu koja se dosta oslanja na faktografiju pod naslovom „J'accuse“, što je bio i naslov i lajtmotiv Zolinog pisma objavljenog u listu Aurora.
   Apsolutna, majstorska klasa... lekcija kako napraviti povijesni film. (David Sexton, Evening Standard)
 „J'Accuse“ ima nešto vrlo važno reći o svijetu u kojem danas živimo. (Robbie Collin, Daily Telegraph)
   86-godišnji Polanski snimio je svoj najbolji film još od „Pijanista“. (Ruben Peralta Rigaud, Cocalecas)

EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.:4 nominacije (film, režija, glavni glumac, scenarij)
VENECIJA 2019. NAGRADA ŽIRIJA, NAJBOLJI STRANI FILM I NAGRADA FIPRESC
I.
https://www.imdb.com/title/tt2398149/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 20.10.

HELENA I MARTA BIRAJU ZA VAS: VRIJEME NJEŽNOSTI

Terms of Endearment, 1983.
20:00 sati



Terms of Endearment, 1983. James L. Brooks, 132 min. US
Scenarij: James L.
Brooks prema romanu Larry McMurtryja iz 975. godine
Uloge: Shirley MacLaine, Debra Winger, Jack Nicholson, Danny DeVito
   Aurora Greenway, osamljena sredovječna udovica, previše pazi na kćer Emmu i izmiče udvaranjima susjeda, lakoumnoga bivšeg astronauta Garretta Breedlovea. Emma se pobuni protiv majčine pretjerane pažnje i, protivno njezinu savjetu, uda za simpatična, ali ograničena profesora Flapa Hortona. Nekoliko godina poslije Aurora je u vezi s Garrettom dok se Emma, saznavši da je muž vara, i sama odlučuje na ljubavnu aferu.
   „Vrijeme nježnosti“  očaralo je i kritičare i publiku svojom vjerodostojnom, pronicljivom pričom o dvjema zanimljivim osobama, majci i kćeri, koje su nezaboravno odglumile Shirley MacLaine i Debra Winger. Od urnebesnog humora do najdubljih osjećaja, redatelj James L. Brooks majstorski oslikava prizore iz razvoja njihova 30-godišnjeg odnosa. Jack Nicholson ostvario je sjajnu komičnu ulogu kao MacLainein susjed, bivši astronaut, pijanac i ženskar. (Cine)
   Prvi igrani film (tv) redatelja J. L. Brooksa, spoj je romantične komedije i obiteljske melodrame. Tematizirajući 30-godišnji odnos majke i kćeri, film epizodnom dramaturškom konstrukcijom, vizualnim stilom i sentimentalizmom podsjeća na televizijske tzv. soap opere. Osebujne glumačke izvedbe održavaju ravnotežu s melodramskim naglascima čime djelo zadržava temeljno optimističan duh. Osim Oscara za najbolji film, nagrađeni su režija, adaptirani scenarij, Shirley MacLaine za glavnu žensku i Jack Nicholson za sporednu mušku ulogu. (HFL)
   Suradnja s Jackom Nicholsonom bila je luda... „Plesali“ smo tako elegantno i tako sinkronizirano jedno s drugim, u svakom trenutku znajući što će onaj drugi učiniti. Ali, mi se ne družimo, ili nešto slično... Bila je to je nevjerojatna kemija - prekrasan, predivan osjećaj. (Shirley MacLaine)
   Tako dobro odglumljena i pametno napisana melodrama da je gotovo nemoguće odoljeti... (konsenzus / Rotten Tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt0086425/

SRIJEDA / 21.10.

DIVAN MLADIĆ

Beautiful Boy, 2018.
20:00 sati



Beautiful Boy, 2018. Felix  van Groeningen, 120 min. US
Scenarij:
Luke Davies, Felix Van Groeningen (prema memoarima „Beautiful Boy: A Father's Journey Through His Son's Addiction“ Davida Sheffa, i „Tweak: Growing Up on Methamphetamines“ Nic Sheffa)
Uloge: Steve Carell, Timothée Chalamet, Maura Tierney, Kaitlyn Deve
   Temeljen na istinitoj priči, film se fokusira na nadarenog, ali osjetljivog dječaka koji je, ne znajući se nositi sa svojim problemima, postao ovisnik.
   Nic je mladić iz San Francisca pred kojim se nalazi obećavajuća budućnost u obliku studiranja te njegove vlastite obitelji koju upotpunjuju otac novinar David koji ga jako voli i pomajka Karen koja mu daje punu podršku. Na površini, on je sretan, ali iznutra je emotivno rastrojen i u boli koju pokušava ublažiti konzumirajući drogu. Ono što započne kao povremeno uživanje u travi s ocem pretvori se u eksperimentiranje s puno težim oblicima droge, ali je metamfetamin taj koji Nica odvede na put s kojeg možda i neće biti povratk
   „Beautiful Boy“ spada u onu kategoriju američkih art filmova, koji svojim umjetničkim senzibilitetom daleko premašuju klasičnu dramsku strukturu holivudskih filmova slične tematike, ali koji u umjetničkoj realizaciji ipak ne kopiraju i ne dostižu evropski art film. (Arthur Poe, svijetfilma.eu)
   Iako sam čitala neke kritike koje govore da film nije toliko dobar, nitko ne poriče kako ima dubok utjecaj na gledatelja, (Tonka Ileković, petagimnazija.hr)
   Zasnovan na istinitoj priči, ovaj nas film podsjeća da je ovisnost bolest koja ne diskriminira: može bilo koga pogoditi u bilo kojem trenutku. Zapravo, Nic ne odgovara stereotipu narkomana: odrastao je u obitelji više srednje klase, dobar je student i dijeli prisnu vezu sa ocem Davidom. Međutim, droga je dio njegova života od 12. godine. Prekretnica je kad postane ovisan o metamfetaminu sa samo 18 godina. Od tog trenutka Nic i njegova rodbina zarobljeni su u silaznoj spirali. Unatoč svoj podršci koju mu pružaju, nisu u stanju spriječiti recidive i boje se da će ga izgubiti. Ovaj film precizno opisuje štetne učinke droga na obiteljski život. Također istražuje granice roditeljske ljubavi. Dobro režirana i ozbiljno izvedena drama. (Sebastien02/imdb)
   Trebao bi biti obavezno gledanje u svim školama i programima reforme odvikavanja. Izvrsne glumačke izvedbe i izuzetno autentičan prikaz ovisnosti i njezinih štetnih utjecaja na obitelj i sebe. (Janine Lewis/imdb)
   Najbolji film koji sam vidio ove godine. Iznenađujuć, uvjerljiv, emocionalno sirov i autentičan. (ss0187/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt1226837/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 22.10.

MORRISSEY: ENGLESKA PRIPADA MENI

England Is Mine, 2017.
20:00 sati



England Is Mine, 2017. Mark Gill, 94 min. UK
Scenarij
: Mark Gill, William Thacker
Uloge: Jessica Brown Findlay, Jodie Comer, Laurie Kynaston, Jack Lowden
   Priča o počecima nastanka kultne engleske grupe The Smiths.
   Mladi i introvertni Steven Patrick Morrissey je sramežljiv i nezadovoljan tinejdžer koji u 70im godinama 20. stoljeća živi u Manchesteru. Povučen i usamljen, noću sluša glazbu pa piše kritike u glazbenim novinama. Otac želi da nađe posao, majka ga podržava u njegovom pisanju, a on sam ne zna što želi u životu. Njegova prijateljica, inteligentna i samouvjerena umjetnica Linder Sterling, podržava ga u pisanju pjesama i tjera ga da počne nastupati. Mora početi zarađivati, mora se nekako uklopiti u društvo, te se posvećuje glazbi. To su bili, kasnije će se ispostaviti, počeci nastanka kultne engleske grupe The Smiths.
   Za milijune istinskih obožavatelja - onih koji su ga voljeli 1985. godine i koji bi radije živjeli u prošlosti, a ne slušali verziju svog bivšeg junaka iz 2017. - film pruža sjetni užitak. (Dave White, The Wrap)
   Povoljan debi za Marka Gill. Bit će zadovoljni čak i oni koji nisu upoznati s Morrisseyem i njegovim doprinosom popularnoj kulturi. (David Stratton, Australian)
   „Engleska je moja“ djeluje daleko bolje kao evolucija zvijezde uoči slave. To nije nužno loše - samo se razlikuje od onoga što publika može očekivati. (Jamie Neish, CineVue)

https://www.imdb.com/title/tt3717804/

 

PETAK / 23.10.

MATER

Mater, 2020.
17:30 sati



2020.Jure Pavlović, 95 min. HR/FR/RS/BiH
Scenarij:
Jure Pavlović
Uloge: Daria Lorenci, Neva Rosic, Vera Zima
   Nakon godina provedenih u Njemačkoj, Jasna se vraća u Hrvatsku kako bi se brinula o majci, koja je na umoru. Majčino onemoćalo tijelo čak i prikovano za krevet zrači zastrašujućim autoritetom koji se nadvija nad svima u njezinoj blizini. Kako dani prolaze Jasna se zapleće u mrežu zamjeranja od kojih je očajnički pokušavala pobjeći. Hoće li se uspjeti suprotstaviti majci ili će konačno nestati pod njezinim teškim zagrljajem?
   U filmu ima autobiografskih elemenata i na neki način označavao je moj intimni povratak korijenima, što mislim da se u filmu baš jako osjeti na jedan vrlo suptilan način. (redatelj i scenarist Jure Pavlović)
  Debitant Jure Pavlović dokazuje da uvijek ima mjesta za još jednu psihološku dramu majke i kćeri. (Ola Salwa,Cineuropa.org)
   Umiranje i smrt veliki su tabui u našoj kulturi, ali „Mater“ izbjegava zamku hiperbolične patetike ili grandioznih emocija. Vrlo suptilan prvijenac scenarista / redatelja Jure Pavlovića. (Anton Bitel, eyeforfilm.co.uk)
   Ne upuštajući se u najsitnije detalje, sukob kćerke i majke zavisi od potisnutih osećaja iz prošlosti, ali Pavlović drži distancu, ostavljajući kraj otvorenim. (Meredith Taylor, Filmuforia)

   FEST 2020. Nagrada kritičara 'Nebojša Đukelić' za najbolji regionalni film
   Pula 2020. Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Jure Pavlović); Zlatna arena za glavnu žensku ulogu (Daria Lorenci – Flatz); Zlatna arena za kameru (Jana Plećaš)
   Taormina Film Festival 2020. Najbolja glumica (Daria Lorenci-Flatz)
   Bihać Avantura Film Festival 2020. Najbolji dugometražni igrani film

https://www.imdb.com/title/tt10750608/?ref_=fn_al_tt_2

 

CORPUS CHRISTI

Boze cialo, 2019.
20:00 sati



Boze cialo, 2019. Jan Komasa, 116 min. PL
Scenarij:
Mateusz Pacewicz
Uloge: Aleksandra Konieczna, Bartosz Bielenia, Eliza Rycembel
  „Corpus Christi“ je priča o 20-godišnjem Danielu koji doživljava duhovnu transformaciju tijekom boravka u omladinskom pritvorskom centru. Želi postati svećenik, ali je to nemoguće zbog njegovog kriminalnog dosjea. Po dolasku u jedan gradić, spontano se oblači kao svećenik i preuzima mjesnu župu. Dolazak mladog, karizmatičnog propovjednika mijenja lokalnu zajednicu.   
   Film je nominiran za Oscara za najbolji strani film, te je osvojio 11 nagrada poljske akademije, uključujući najbolji film, najbolju režiju, najbolji scenarij i najboljeg glumca. Osvajao je nagrade na festivalima u Veneciji, Chicagu, Minsku, Palm Springsu, Reykjavik i Stockholmu.
   „Corpus Christi” poziva publiku da razmišlja, smije se, osjeća. (Rafaela Rudelić, ziher.hr)
   "Corpus Christi" nije populistička "feel good" komedija, kao što može zavarati plakat filma s ekstatičnim mladim svećenikom širokog osmijeha i raširenih ruku u žaru propovijedi, već festivalska drama. "Corpus Christi" se nadovezuje na recentne poljske filmove koji propituju odnos tamošnjeg svećenstva i naroda, poput "Klera" Wojciecha Smarzowskog i "Lica" Malgorzate Szumowske. (Marko Njegić, SD)
   Komasa ne denuncira religijske kanone i doktrine s visokih institucionalnih sfera, već mu je inspirativnija vjera »običnog naroda«. (Dragan Rubeša, NL)
   Zapanjujuć, tiho subverzivan film. (Peter Debruge, Variety)
   Napetiji od klasičnih zapadnjačkih filmova i hrabar u suočavanju sa složenošću poljske prošlosti. (Janusz Wróblewski, Polityka)
   Unatoč spomenutom izostanku prirodnije zaokruženosti i finaliziranja radnje, sve u svemu, možemo reći – bravo, Poljaci. Hoćemo još. Tragikomični začarani krugovi naših malih svakodnevica nepresušno su potencijalno vrelo odličnih priča. „Corpus Christi” ih je sjajno prikazao. Festival mediteranskog filma Split pripremio je pak kreativnu džepnu uspomenu koju su gledatelji dobili na poklon uz ulaznicu. Putnu pepeljaru s podsjetnikom da je i tišina molitva. Red molitve, red poroka, a sve simbolično zapakirano uz dobar film – tako se to radi. Tako se predstavlja svoju kulturu, tako se svađa s njom i tako male filmografije pružaju velike stvari. (Rafaela Rudelić, ziher.hr)
   Podjednako je "Corpus Christi" i izvanredna karakterna studija koliko je i socijalna krimi drama te društvena kritika, a mnoge situacije koje imamo priliku vidjeti u Komasinom filmu, vrlo lako se mogu prepoznati i u našem podneblju. Vidimo da se sve ovdje vrti oko korupcije, klijentelizma, konformizma, stavljanja privatnih ispred javnih i društvenih interesa. (GamBee, fathipster.net)

https://www.imdb.com/title/tt8649186/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 24.10.

DIVAN MLADIĆ

Beautiful Boy, 2018.
17:30 sati



Beautiful Boy, 2018. Felix  van Groeningen, 120 min. US
Scenarij:
Luke Davies, Felix Van Groeningen (prema memoarima „Beautiful Boy: A Father's Journey Through His Son's Addiction“ Davida Sheffa, i „Tweak: Growing Up on Methamphetamines“ Nic Sheffa)
Uloge: Steve Carell, Timothée Chalamet, Maura Tierney, Kaitlyn Deve
   Temeljen na istinitoj priči, film se fokusira na nadarenog, ali osjetljivog dječaka koji je, ne znajući se nositi sa svojim problemima, postao ovisnik.
   Nic je mladić iz San Francisca pred kojim se nalazi obećavajuća budućnost u obliku studiranja te njegove vlastite obitelji koju upotpunjuju otac novinar David koji ga jako voli i pomajka Karen koja mu daje punu podršku. Na površini, on je sretan, ali iznutra je emotivno rastrojen i u boli koju pokušava ublažiti konzumirajući drogu. Ono što započne kao povremeno uživanje u travi s ocem pretvori se u eksperimentiranje s puno težim oblicima droge, ali je metamfetamin taj koji Nica odvede na put s kojeg možda i neće biti povratk
   „Beautiful Boy“ spada u onu kategoriju američkih art filmova, koji svojim umjetničkim senzibilitetom daleko premašuju klasičnu dramsku strukturu holivudskih filmova slične tematike, ali koji u umjetničkoj realizaciji ipak ne kopiraju i ne dostižu evropski art film. (Arthur Poe, svijetfilma.eu)
   Iako sam čitala neke kritike koje govore da film nije toliko dobar, nitko ne poriče kako ima dubok utjecaj na gledatelja, (Tonka Ileković, petagimnazija.hr)
   Zasnovan na istinitoj priči, ovaj nas film podsjeća da je ovisnost bolest koja ne diskriminira: može bilo koga pogoditi u bilo kojem trenutku. Zapravo, Nic ne odgovara stereotipu narkomana: odrastao je u obitelji više srednje klase, dobar je student i dijeli prisnu vezu sa ocem Davidom. Međutim, droga je dio njegova života od 12. godine. Prekretnica je kad postane ovisan o metamfetaminu sa samo 18 godina. Od tog trenutka Nic i njegova rodbina zarobljeni su u silaznoj spirali. Unatoč svoj podršci koju mu pružaju, nisu u stanju spriječiti recidive i boje se da će ga izgubiti. Ovaj film precizno opisuje štetne učinke droga na obiteljski život. Također istražuje granice roditeljske ljubavi. Dobro režirana i ozbiljno izvedena drama. (Sebastien02/imdb)
   Trebao bi biti obavezno gledanje u svim školama i programima reforme odvikavanja. Izvrsne glumačke izvedbe i izuzetno autentičan prikaz ovisnosti i njezinih štetnih utjecaja na obitelj i sebe. (Janine Lewis/imdb)
   Najbolji film koji sam vidio ove godine. Iznenađujuć, uvjerljiv, emocionalno sirov i autentičan. (ss0187/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt1226837/?ref_=nv_sr_srsg_0

MARE

Mare, 2020.
20:00 sati



Mare, 2020. Andrea Štaka, 95 min. CH/HR
Scenarij:
Andrea Štaka
Uloge: Marija Škaričić, Goran Navojec, Mateusz Kosciukiewicz, Mirjana Karanović, Ivana Roščić, Zdenko Jelčić, Nikša Butijer
   Mare nikada nije letjela avionom. Živi pored aerodroma s mužem i troje tinejdžera i voli svoju obitelj, no ponekad se osjeća gotovo kao strankinja u vlastitom domu. Žudeći za promjenom i nepoznatim, ona promatra avione kako lete iznad nje. Kada se u susjednu kuću useli stranac, Mare će staviti svoj život na kušnju.
   Mare je osoban film. Ovdje progovaram o fazi života koju osobno poznajem: ne samo da naša djeca odrastaju, već na neki način, uviđamo da i mi odrastamo. Odjednom se pitaš poznaješ li uistinu ljude s kojima živiš. Čuju li te oni? Voli li te vlastiti muž? Je li tvoj život uistinu tvoj?, (redateljica i scenaristica Andrea Štaka)
  Sarajevo 2020. Nagrada CICAE; Srce Sarajeva za najbolju glumicu (Marija Škaričić)
  Za upečatljivu izvedbu u kojoj puno više od riječi igra tijelo postajući ekran u kojem složen svemir majke i žene u muškom svijetu pronalazi vlastiti način izražavanja - Srce Sarajeva za najbolju glumicu dodjeljuje se Mariji Škaričić, stoji u pojašnjenju sarajevskog žirija.
   Nagrada CICAE ide u ruke autorici koja svoju publiku uključuje u snažno poetično putovanje portretirajući modernu majku u teškim vremenima. Ženska junakinja bori se sa svakodnevnim prozaičnim obvezama i zaboravlja na sebe; njezinu seksualnost, identitet i ženstvenost. Gledatelja u cijelu priču ne angažira samo impresivna fotografija, već i prirodna gluma glavne glumice kao i njezina borba u svakodnevnom životu, stoji u priopćenju žirija.
   Mi žene imamo mnogo toga za reći i moramo to nadoknaditi, jer nas dugo nije bilo u rampi. Nevidljive smo do sada bile manje-više, zar ne? Gdje nam je historija, gdje su naše napisane priče, pjesme, itd? Treba još puno, puno filmova o nama, sa nama ispred i iza kamera, da nadoknadimo 2000 godina nevidljivosti. (intervju redateljice Andree Štake, Al Jazeere Balkans)
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/andrea-staka-zene-moraju-nadoknaditi-2000-godina-nevidljivosti
https://www.imdb.com/title/tt7583460/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 27.10.

100 GODINA KARIJERE GRETE GARBO: GRAND HOTEL

Grand Hotel, 1932.
20:00 sati



Grand Hotel, 1932. Edmund Goulding, 112 min. US
Scenarij:
Vicki Baum prema kazališnoj predstavi „Drake“ Williama Absaloma Drakea (pisanoj prema romanu Vicki Baum „Menschen im Hotel“
Uloge: Greta Garbo, John Barrymore, Joan Crawford
   Najraskošniji i najskuplji berlinski hotel je mjesto koje dr. Otternschlag opisuje kao dosadno jer ljudi dolaze, odlaze, a ništa se ne događa. No doktor je obično pijan pa ne primijećuje da je barun von Geigern bez novaca te pokušava ukrasti bisere od ekscentrične plesačice Grusinske. No na kraju joj ukrade srce. Barun se sprijatelji s Kringeleinom, slabašnim računovođom koji je saznao kako umire te je posljednje dane život odlučio provesti u luksuzu.
   Oscarom nagrađen film Edmunda Gouldinga jedini je u povijesti Oscara osvojio nagradu za najbolji film bez ijedne druge nominacije osim te.
   Greta Garbo u ulozi usamljene balerine Grusinske zauvijek će biti zapamćena po poznatoj rečenici: "Želim biti sama, ja samo želim biti sama".
  Drama se odvija brzinom koja nikada ne gubi smisao, čak i tijekom ekstremne duljine od gotovo dva sata, a kroz sve se provlači zadivljujući obrazac neočekivane komedije, uvijek svježe i uvijek pažljive. (Alfred Rushford, Variety)
   „Hotel“ je izdržao zahvaljujući svojoj jednostavnosti, a ni moć zvijezda ne blijedi. Ovo je komadić starog Hollywooda zavijek zarobljenog na filmu. (Blake Goble, The Michigan Daily, 2009.)

https://www.imdb.com/title/tt0022958/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 28.10.

BERLINALE SPECIAL: BERLIN ALEXANDERPLATZ

Berlin Alexanderplatz, 2020.
19:00 sati



Berlin Alexanderplatz, 2020. Burhan Qurbani, 183 min. DE
Scenarij:
Burhan Qurbani i Martin Behnke prema romanu Berlin Alexanderplatz by Alfred Döblin
Uloge: Welket Bungué, Jella Haase, Albrecht Schuch, Joachim Król, Annabelle Mandeng
   Program je realiziran u suradnji s Goethe-Institut Kroatien.
   Francis je preživio bijeg iz Zapadne Afrike. Kada se jednoga dana probudi na jugu Europe, odluči da će od sada voditi sređen i pristojan život. Ali današnji Berlin u koji dolazi nije ništa manje nemilosrdan prema došljacima bez državljanstva i radne dozvole, negoli prema najamnom radniku Franzu Biberkopfu iz Döblinovog klasika njemačke literature. Pa tako Francis na početku odbija dilati u parku Hasenheide, ali pada pod utjecaj Reinholda, svojeg neurotičnog prijatelja ovisnog o seksu, koji mu ujedno osigurava smještaj. Nakon što Francis upozna vlasnicu kluba Evu i – nekoliko odlučujućih iskustava kasnije – eskort djevojku Mieze, čini mu se da prvi put osjeća nešto što prije nije poznavao, nešto što mu Reinhold uskraćuje, malo sreće.
   Poput svojeg književnog predloška, i suvremeni „Berlin Alexanderplatz“ govori o društvu i nepripadanju, želji i travestiji. Qurbanijev ep je, slično Fassbinderovoj verziji, mračno putovanje kroz „tamnu noć duše“ i, ne manje važno, kroz atmosferom autentično prikazan egzil: Berlin. Ovim jednostavnim trikom Burhan Qurbani transponira priču u današnjicu i stvara trosatni remake koji je jednako veličanstven i snažan kao i original. Tragični junak posrće između želje za boljim životom i zavodljive metropole prepune ekscesa. Sa sjajnim triom glavnih glumaca, od kojih se posebno ističe izvrsni Albrecht Schuch, ‚Berlin Alexanderplatz‘ je potresan i bolno suvremen film o Berlinu.“ (filmstarts.de)
   Na dodjeli Njemačke filmske nagrade 2020 film „Berlin Alexanderplatz“ osvojio je pet nagrada: srebrnu nagradu za najbolji igrani film, nagradu za najbolju mušku sporednu ulogu (Albrecht Schuch – ujedno nagrađen za najbolju mušku glavnu ulogu u filmu „Razbijačica“) i nagrade za najbolju fotografiju, glazbu i scenografiju.
https://www.imdb.com/title/tt6470924/

   Francis hat die Flucht aus Westafrika überlebt. Als er an einem Strand im Süden Europas erwacht, ist er entschlossen, von nun an ein geregeltes, anständiges Leben zu führen. Doch das Berlin von heute, in dem er landet, geht mit dem Staatenlosen ohne Arbeitserlaubnis nicht weniger erbarmungslos um, als es Lohnarbeiter Franz Biberkopf in Döblins Klassiker der deutschen Literatur erlebt hat. Und so widersetzt sich Francis zunächst zwar dem Angebot, in der Hasenheide mit Drogen zu dealen, gerät aber in den Einfl ussbereich von Reinhold, seinem neurotischen, sexsüchtigen Kumpel und Quartiergeber. Als Francis die Clubbesitzerin Eva und – einige einschneidende Erlebnisse später – das Escort-Girl Mieze kennenlernt, scheint er erstmals etwas zu verspüren, das er bisher nicht kannte und das besonders Reinhold ihm nicht gönnt: ein wenig Glück. Wie seine literarische Vorlage handelt auch der zeitgenössische „Berlin Alexanderplatz“ von Gesellschaft und Außenseitertum, Wunsch und Travestie. Fassbinders Version nicht unähnlich, ist Qurbanis Epos eine düstere Reise durch die „dunkle Nacht der Seele“ – und nicht zuletzt durch ein atmosphärisch authentisch eingefangenes Exil: Berlin.
   Mit diesem einfachen Kniff öffnet Burhan Qurbani die Geschichte für das Heute und schafft eine dreistündige, ebenso epische wie wuchtige Neuverfi lmung. Der tragische Held taumelt zwischen dem Wunsch nach einem besseren Leben und den Verführungen einer Metropole voller Exzess. Getragen von einem großartigen Darsteller-Trio, aus dem der grandiose Albrecht Schuch sogar noch einmal herausragt, ist ‚Berlin Alexanderplatz‘ ein mitreißender, schmerzhaft zeitgemäßer Berlin-Film.“ (filmstarts.de)

 

ČETVRTAK / 29.10.

BERLINALE SPECIAL: MOJA MALA SESTRA

Schwesterlein, 2020.
17:30 sati



Schwesterlein, 2020. Stéphanie Chuat, Véronique Reymond, 99 min. DE/CH
Scenarij:
Stéphanie Chuat, Véronique Reymond
Uloge: Nina Hoss, Lars Eidinger, Marthe Keller, Jens Albinus, Thomas Ostermeier
   Program je realiziran u suradnji s Goethe-Institut Kroatien.
   Lisa se odrekla ambicija kazališne spisateljice u Berlinu i s djecom i suprugom koji vodi međunarodnu školu se preselila u Švicarsku. Kada njezin brat blizanac Sven, glavna zvijezda berlinskog kazališta Schaubühne, oboli od leukemije, Lisa otputuje u Berlin. Nada da će se vratiti na pozornicu Svenu daje snagu u borbi protiv bolesti. No kada mu se stanje pogorša, a majka, također glumica, se pokaže nepouzdanom, Lisa uzima stvar u svoje ruke i odvodi brata u Švicarsku, nadajući se da će novi tretmani, obiteljski život i planinski zrak imati čudotvorno djelovanje.
   Brat i sestra, Berlin i Švicarska, život i kazalište, zdravlje i bolest – film „Moja mala sestra“ s izvanrednim glavnim glumcima ove komplementarne parove spaja u zrelu, dirljivu i višeslojnu filmsku pripovijest. Film problematizira smisao iscjeljenja i žrtvovanja, iskrenost odnosa odrasle braće i sestara, o čemu se rijetko govori kao u ovom filmu, i umjetnički rad kao način života. „Moja mala sestra“ je bajka s dvoje odraslih u ulogama Ivice i Marice, kazalištem kao kućom od medenjaka i bolešću umjesto zle vještice. (berlinale.de)
https://www.imdb.com/title/tt10117768/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Lisa hat ihre Ambitionen als Theaterautorin in Berlin aufgegeben und ist mit den Kindern und ihrem Ehemann, der eine internationale Schule leitet, in die Schweiz gezogen. Als ihr Zwillingsbruder Sven, Starschauspieler an der Schaubühne, an Leukämie erkrankt, reist sie nach Berlin. Seine Hoffnung, wieder auf der Bühne zu stehen, gibt Sven Kraft für den Kampf gegen die Krankheit. Als sein Zustand sich verschlechtert und die Mutter, ebenfalls Schauspielerin, sich als unzuverlässig erweist, nimmt Lisa das Heft in die Hand und den Bruder mit in die Schweiz. Sie hofft, dass neue Behandlungsmethoden, Familienleben und Bergluft ein Wunder bewirken.
   Bruder und Schwester, Berlin und Schweiz, Leben und Theater, Gesundheit und Krankheit: Mit überragenden Hauptdarsteller*innen verknüpft „Schwesterlein“ diese komplementären Paare zu einer reifen, bewegenden und vielschichtigen Filmerzählung. Im Mittelpunkt stehen der
Sinn von Heilung und Opfer, die Lauterkeit einer erwachsenen Geschwisterbeziehung, von der selten so erzählt wurde wie in diesem Film, und die künstlerische Arbeit als Lebensanspruch. Ein Märchen mit zwei Erwachsenen als Hänsel und Gretel, dem Theater als Lebkuchenhaus
und der Krankheit als böser Hexe. (berlinale.de)

BERLINALE SPECIAL: SAT NJEMAČKOG

Deutschstunde, 2019.
20:00 sati



Deutschstunde, 2019. Christian Schwochow, 125 min. DE
Scenarij:
Heide Schwochow po romanu Siegfrieda Lenza
Uloge: Ulrich Noethen, Tobias Moretti, Johanna Wokalek
   Program je realiziran u suradnji s Goethe-Institut Kroatien.
   U poslijeratnoj Njemačkoj Siggi Jepsen nalazi se u ustanovi za maloljetnike s problematičnim ponašanjem. Mora napisati esej na temu „Radosti dužnosti“, ali nema ideju. Tek kada ga sljedećeg dana zatvore u ćeliju, naviru mu sjećanja na djetinjstvo tijekom Drugog svjetskog rata: njegov otac Jens Ole Jepsen, policajac, tada dobio je zadatak svojem prijatelju ekspresionističkom slikaru Ludwigu Nansenu uručiti obavijest o zabrani rada. Siggi mu je trebao pomagati nadzirati Nansena, ali se naposljetku pobunio protiv oca, stao na stranu tvrdoglavog Nansena i sakrio neke od njegovih zabranjenih slika, zbog čega je naposljetku i završio u ustanovi.
   Roman ‚Sat njemačkog‘ nagrađivanog pisca Siegfrieda Lenza sa svojih gotovo 600 stranica epskih je razmjera i smatra se jednim od najvažnijih djela poslijeratne njemačke književnosti. Christian Schwochow, redatelj serije ‚Kruna‘, preuzeo je golem izazov režiranja kompleksne fi lmske adaptacije tog romana stoljeća. (filmstarts.de)
https://www.imdb.com/title/tt7785866/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Siggi Jepsen (Tom Gronau) sitzt im Deutschland der Nachkriegszeit in einer Anstalt für schwer erziehbare Jugendliche ein. Er soll einen Aufsatz zum Thema „Die Freuden der Pfl icht“ schreiben, hat jedoch keine Idee. Erst als er am nächsten Tag in eine Zelle gesperrt wird, brechen die Erinnerungen an seine Kindheit während des Zweiten Weltkriegs aus ihm heraus: Sein Vater Jens Ole Jepsen (Ulrich Noethen), ein Polizist, erhielt damals den Auftrag, dem befreundeten expressionistischen Maler Ludwig Nansen (Tobias Moretti) ein Berufsverbot zu überbringen. Bei Nansens Überwachung sollte ihm damals Siggi (als Kind: Levi Eisenblätter) helfen, dieser rebellierte jedoch schließlich gegen seinen Vater, schlug sich auf die Seite des widerspenstigen Nansen und versteckte einige der verbotenen Bilder, was schlussendlich zu seinem Aufenthalt in der Anstalt führte.
    „Die ‚Deutschstunde‘ des vielfach ausgezeichneten Schriftstellers Siegfried Lenz besitzt mit ihren knapp 600 Seiten epische Ausmaße und gilt als eines der bedeutendsten Werke der deutschsprachigen Nachkriegsliteratur. ‚The Crown‘-Regisseur Christian Schwochow hat sich nun  der Mammutaufgabe gestellt, eine aufwendige Leinwandadaption des Jahrhundertwerks zu inszenieren.“ (filmstarts.de)

 

PETAK / 30.10.

BERLINALE SPECIAL: IZGOVORENA RIJEČ VRIJEDI

Es gilt das gesprochene wor, 2019.
17:30 sati



Es gilt das gesprochene wor, 2019. Ilker Çatak, 122 min. DE
Scenarij:
Nils Mohl i Ilker Çatak po priči I. Çataka i Johannesa Dunckera
Uloge: Anne Ratte-Polle, Ogulcan Arman Uslu, Godehard Giese
   Program je realiziran u suradnji s Goethe-Institut Kroatien.
   Kada su se prvi put sreli na plaži u Marmarisu, Marion i Baran nisu mogli pripadati različitijim svjetovima: Marion, samouvjerena neovisna pilotkinja iz Njemačke, upoznaje Barana, šarmantnog nehajnog zavodnika koji sanja o boljem životu s druge strane Bospora. Odlučan, Baran moli Marion da ga odvede u Njemačku. Sasvim suprotno svojem inače promišljenom i rezerviranom načinu ponašanja, Marion pristaje na taj rizik i sklapa dogovor s njim. Možda upravo zbog toga što je u danom trenutku primorana preispitati svoj dosadašnji život? Raphael, s kojim Marion ima dugotrajnu aferu, potpuno je iznenađen novom situacijom. Baran pak čini sve što može kako bi iskoristio priliku za novi život. Marion je impresionirana, njezina suzdržanost polako nestaje i oni postaju bliži nego što su prvotno planirali...
   Mladi njemački redatelj Ilker Çatak za svoj je kratkometražni film „Wo wir sind“ (Gdje smo) 2014. Godine nominiran za Studentskog Oscara (Student Academy Awards), a na natjecanju za kratkometražni film na filmskom festivalu Max Ophüls je pobijedio. Filmom „Izgovorena riječi vrijedi“ Çatak je uspio ispričati duhovitu i dirljivu ljubavnu priču koja nadilazi kulturne i društvene konvencije.
Njemačka filmska nagrada 2020. – Brončana nagrada za najbolji film.
https://www.imdb.com/title/tt9233612/?ref_=fn_al_tt_1

   Gegensätzlicher könnten die Lebenswelten von Marion und Baran kaum sein, als sie sich am Strand von Marmaris zum ersten Mal begegnen: Marion, die selbstbewusste, unabhängige Pilotin aus Deutschland, trifft auf Baran, den charmanten Aufreißer wider Willen, der von einem
besseren Leben jenseits des Bosporus träumt. Zielstrebig bittet er Marion, ihn mit nach Deutschland zu nehmen. Und sie lässt sich auf dieses Wagnis ein, ganz gegen ihre sonst so überlegte, reservierte Art, und schließt einen Deal mit ihm. Vielleicht, weil sie gerade selbst dazu gezwungen ist, ihr bisheriges Leben zu überdenken? Marions Dauer-Affäre Raphael wird von der neuen Situation vollkommen überrascht. Baran gibt alles, um die ihm gebotene Chance auf ein neues Leben zu nutzen. Das beeindruckt Marion – ihre Zurückhaltung beginnt zu bröckeln und beide kommen sich näher als geplant...
   Der junge deutsche Regisseur Ilker Çatak erhielt 2014 für seinen Kurzfi lm „Wo wir sind“ eine Nominierung für den Studenten-Oscar® und gewann den Kurzfi lmwettbewerb des Filmfestivals Max-Ophüls-Preis. Mit „Es gilt das gesprochene Wort“ gelingt ihm eine bewegende Liebesgeschichte mit pointiertem Witz jenseits kultureller und gesellschaftlicher Konventionen.

 

BERLINALE SPECIAL: EXIL

Exil, 2020.
20:00 sati



Exil, 2020. Visar Morina, 121 min. DE
Scenarij:
Visar Morina i Ulrich Köhler
Uloge: Mišel Matičević, Sandra Hüller, Rainer Bock, Thomas Mraz
   Program je realiziran u suradnji s Goethe-Institut Kroatien.
   Najprije na vratima kuće u kojoj Xhafer živi sa svojom ženom i djecom bude obješen mrtvi štakor. Nakon toga mu „slučajno“ ne stiže elektronička pošta. Sve je više naznaka da ovog farmaceutskog inženjera na radnom mjestu maltretiraju i šikaniraju. Premda mu supruga i njegovi suradnici izgleda ne vjeruju, ovaj muškarac podrijetlom s Kosova, već godinama dobro integriran, osjeća se sve više isključenim iz (njemačke) zajednice. Ili možda gubi dodir sa stvarnošću?
   U svojem drugom dugometražnom fi lmu redatelj Visar Morina secira psihološke učinke društvenog isključivanja i inscenira ga kao izmjenično djelovanje osjećaja pripadnosti i otuđenosti. Suptilnim slikama koje se postupno mijenjaju u skladu s psihičkim stanjem glavnog junaka i preciznom glumom glavnih glumaca, redatelj prikazuje koju ulogu ličnost ima u integraciji u neko društvo i koliko brzo može napuknuti prividno stabilna struktura identiteta. „Izuzetno uspješno i suptilno ispričano i odigrano; ‚Egzil‘ je film koji obuzima i potresa gledatelje te će se o njemu zasigurno pričati po izlasku iz kina. (kino-zeit.de)
Srce Sarajeva za najbolji film i nagrada Cineuropa na Sarajevskom filmskom festivalu.
https://www.imdb.com/title/tt8955708/?ref_=nv_sr_srsg_5

   Erst hängt eine tote Ratte an der Tür des Hauses, in dem Xhafer mit seiner Frau und den Kindern lebt. Dann kommen Mails „versehentlich“ nicht an. Die Anzeichen, dass der Pharmaingenieur an seinem Arbeitsplatz gemobbt und schikaniert wird, mehren sich. Und auch wenn
weder seine Frau noch seine Kolleg*innen ihm Glauben zu schenken scheinen, fühlt sich der aus dem Kosovo stammende, seit Jahren gut integrierte Mann immer stärker aus der (deutschen) Gemeinschaft ausgestoßen. Oder verliert er den Bezug zur Realität?
   In seinem zweiten Langfi lm seziert Regisseur Visar Morina die psychische Wirkung sozialer Ausgrenzung und inszeniert sie als Wechselspiel von Zugehörigkeit und Entfremdung. In subtilen, sich mit dem Zustand seines Protagonisten nach und nach verändernden Bildern und
mit präzise agierenden Hauptdarsteller*innen zeigt er, welche Rolle die Persönlichkeit bei der Integration in eine andere Gesellschaft spielt, und wie schnell ein vermeintlich stabiles Identitätsgerüst Risse bekommen kann. „Überaus effi zient und subtil erzählt und gespielt ist ‚Exil‘ ein Film geworden, der packt und durchrüttelt und der zudem nach dem Verlassen des Kinos für einigen Gesprächsstoff sorgen dürfte.“ (kino-zeit.de)

 

SUBOTA / 31.10.

DISNEYEV KLASIK: 101 DALMATINAC

101 Dalmatians, 1961.
12:00 sati



101 Dalmatians, 1961. Wolfgang Reitherman, Clyde Geronimi, Hamilton Luske, 79 min. US
   „101 Dalmatinac“ već generacijama oduševljava gledatelje svojim neodoljivim psećim zvijezdama, nezaboravnom pričom i mješavinom predivnog humora i avanture. Cruella De Vil, Disneyjeva najokrutnija zločinka ikada, pokreće uzbudljivu filmsku avanturu kada otme sve male Dalmatince u Londonu – među kojima Pongove i Perditine mladunce. Pomoću „Laveža u sumrak“, Pongo predvodi junačku ekipu životinja u dramatičnoj potrazi da spasi mladunce u dobro poznatoj priči koja će oduševiti cijelu obitelj.
   17. Disneyev animirani film snimljen je prema romanu Dodie Smith iz 1956. godine.
   Iako se priča neprestano kreće prema oštrom, melodramatičnom vrhuncu, ona ostaje zatvorena u tipičnom Disneyevom okviru tople obiteljske ljubavi, ljudske i pseće. (Howard Thompson, The New York Times)
   Najduhovitiji, najšarmantniji i najmanje pretenciozan animirani film koji je Walt Disney ikada napravio. (Time)

https://www.imdb.com/title/tt0055254/

BERLINALE SPECIAL: LEKCIJE IZ PERZIJSKOG

Persian Lessons, 2020.
20:00 sati



Persian Lessons, 2020. Vadim Perelman, 127 min. DE
Scenarij:
Ilja Zofin po romanu Wolfganga Kohlhaasea
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Lars Eidinger, Jonas Nay, Leonie Benesch, Alexander Beyer
   Program je realiziran u suradnji s Goethe-Institut Kroatien.
   Godine 1942. mladog Belgijca Gillesa s drugim Židovima uhiti SS i odvede u koncentracijski logor u Njemačku. Ondje izbjegne pogubljenje tvrdeći da nije Židov nego Perzijanac, ta ga laž spašava za početak, no uskoro je pred Gillesa postavljen nemoguć zadatak: podučavati farsi. Časnik Koch, šef kuhinje u logoru, sanja o tome da nakon rata u Iranu otvori restoran. Riječ po riječ, Gilles mora izmisliti jezik koji ne govori. Kada se u posebnom odnosu dvojice muškaraca pojave ljubomora i nepovjerenje, Gilles postaje bolno svjestan da bi ga jedan pogrešan korak mogao razotkriti.
   Redatelj Vadim Perelman vješto i sigurno režira ovu uzbudljivu dramu te mu uspijeva majstorski pothvat: fi lm „Lekcije iz perzijskog“ zadržava fi nu ravnotežu između primjerenog prikaza strahota šoe i ironije koja je možda ključ za opstanak u bezumnim vremenima. Film „Lekcije iz perzijskog“ potiče gledatelje i gledateljice da se prepuste priči jedne od najmračnijih stranica novije povijesti. Holokaust je ovdje prikazan iz dosad neviđene perspektive.
https://www.imdb.com/title/tt9738784/?ref_=nv_sr_srsg_0

   1942. Gilles, ein junger Belgier, wird zusammen mit anderen Juden von der SS verhaftet und in ein Konzentrationslager nach Deutschland gebracht. Er entgeht der Exekution, indem er schwört, kein Jude, sondern Perser zu sein – eine Lüge, die ihn zunächst rettet. Doch dann
wird Gilles mit einer unmöglichen Mission beauftragt: Er soll Farsi unterrichten. Offi zier Koch, Leiter der Lagerküche, träumt nämlich davon, nach Kriegsende ein Restaurant im Iran zu eröffnen. Wort für Wort muss Gilles eine Sprache erfi nden, die er nicht beherrscht. Als in der besonderen Beziehung zwischen den beiden Männern Eifersucht und Misstrauen aufkommen, wird Gilles schmerzhaft bewusst, dass jeder Fehltritt ihn auffl iegen lassen könnte. Gekonnt und mit sicherer Hand führt.
   Regisseur Vadim Perelman bei diesem spannungsreichen Drama Regie. Ihm gelingt eine Meisterleistung: „Persian Lessons“ hält die feine Balance zwischen einer respektvollen Darstellung der Schrecken der Shoah und einem Sinn für Ironie, der ein Schlüssel zum Überleben in irrsinnigen Zeiten sein mag. „Persian Lessons“ fordert die Zuschauer*innen auf, sich auf eine der dunkelsten Seiten der jüngeren Geschichte einzulassen. Der Holocaust wird hier aus einer noch nicht da gewesenen Perspektive gezeigt.

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

S obzirom na epidemiološku situaciju broj mjesta u Kinoteci je smanjen na 40. Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) koja se otvara sat vremena prije početka prve projekcije.

Cijena ulaznica:

- 20,00 kn (za članove Kinoteke 50% popusta)
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica:

- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, nezaposleni, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA