PROGRAM KINOTEKE Ožujak 2026.

Ljubav koja ostaje (Ástin sem eftir er) Hlynur Pálmason, Island, Danska, Švedska, Francuska, 2025. 109'

Uloge:Saga Garðarsdóttir, Sverrir Gudnason, Ída Mekkín Hlynsdóttir, Þorgils Hlynsson, Grímur Hlynsson, Ingvar Sigurðsson, Anders Mossling

Godina dana u ruralnom Islandu, gdje umjetnica Anna i ribar Magnus navigiraju kroz rastavu braka pokušavajući pritom zadržati stabilnost za svoje troje djece (koje, izvanredno, glume troje stvarne djece redatelja Pálmasona). Snimljen na 35mm filmu i prožet naturalizmom i nadrealnim prizorima, film prikazuje gorko-slatku suštinu izblijedjele ljubavi i zajedničkih uspomena usred izmjene godišnjih doba. S razigranim skretanjima u komične i fantastične sekvence, Pálmasonov bolno iskren, crnohumorni portret stvoren je s dubokim razumijevanjem posebnosti svake obitelji. Film je premijerno prikazan u Cannesu  gdje je pas Panda osvojio nagradu Palm Dog.

Film je dobitnik glavne nagrade za dugometražni film filmskog festivala Cinehill 2025.

Emerald Fennell, 2025, UK/US, 135'
Uloge: Margot Robbie, Jacob Elordi, Kristine Froseth, Darryl McCormack, Nell Tiger Free

Film Orkanski visovi (Wuthering Heights), u režiji Emerald Fennell, predstavlja radikalnu i stiliziranu reinterpretaciju klasika Emily Brontë koja je podijelila, ali i fascinirala javnost. Fennell, poznata po svom provokativnom vizualnom jeziku, pretvara mračnu vrištinu Yorkshirea u pop-goth poligon, fokusirajući se na toksičnu, opsesivnu prirodu ljubavi između Catherine i Heathcliffa. Film napušta tradicionalnu viktorijansku suzdržanost u korist estetike koja podsjeća na njezine prethodne radove – jake boje, anakrona glazba i naglašena senzualnost.

Emerald Fennell se ne boji dekonstruirati književni kanon, stavljajući naglasak na teme klasne ogorčenosti, osvete i "vječne ljubavi“ kao patolološkog konstrukta. Nakon uspjeha filmova Promising Young Woman i Saltburn, njezini Orkanski visovi nose prepoznatljiv potpis: spoj ekscentrične estetike, anakronog glamura, crnog humora i brutalne emocionalne iskrenosti. Njezina vizija Heathcliffa kao autsajdera u neprijateljskom aristokratskom okruženju duboko je politična, ali i vizualno neodoljiva.

"Fennell je od Brontë napravila rock-zvijezdu; ovo nije film za puriste, već za generaciju koja razumije da je ljubav ponekad oblik destrukcije." – Sight & Sound

"Vizualno opojan i emocionalno nasilan, film koji vrištine Yorkshirea natapa krvlju i neonima." – The Guardian

Ljubav koja ostaje (Ástin sem eftir er) Hlynur Pálmason, Island, Danska, Švedska, Francuska, 2025. 109'

Uloge:Saga Garðarsdóttir, Sverrir Gudnason, Ída Mekkín Hlynsdóttir, Þorgils Hlynsson, Grímur Hlynsson, Ingvar Sigurðsson, Anders Mossling

Godina dana u ruralnom Islandu, gdje umjetnica Anna i ribar Magnus navigiraju kroz rastavu braka pokušavajući pritom zadržati stabilnost za svoje troje djece (koje, izvanredno, glume troje stvarne djece redatelja Pálmasona). Snimljen na 35mm filmu i prožet naturalizmom i nadrealnim prizorima, film prikazuje gorko-slatku suštinu izblijedjele ljubavi i zajedničkih uspomena usred izmjene godišnjih doba. S razigranim skretanjima u komične i fantastične sekvence, Pálmasonov bolno iskren, crnohumorni portret stvoren je s dubokim razumijevanjem posebnosti svake obitelji. Film je premijerno prikazan u Cannesu  gdje je pas Panda osvojio nagradu Palm Dog.

Film je dobitnik glavne nagrade za dugometražni film filmskog festivala Cinehill 2025.

Ivan Salatić, 2025, Crna Gora, Italija, Francuska, Hrvatska, Srbija, 93'
Uloge: Tea Ljubešić, Vanja Matić, Marko Pogačar, Luka Petrone, Jakov Zovko, Aleksa Lukić, Igor Božanić, Vladimir Milošević

Drugi dugometražni film crnogorskog redatelja Ivana Salatića poetska je vizija raspadanja moći. Inspiriran je likom Petra II. Petrovića Njegoša kao utemeljitelja državnosti, začetnika književnosti i vjerskog autoriteta Crne Gore. Nije, ipak, riječ o povijesnom filmu, već o filmu koji se bavi osobnim i ideološkim rastakanjem vladara. Vizualno impresivan i usredotočen na emociju i estetiku više nego na same događaje, inspiraciju nalazi u knjiziPisma iz ItalijeLjubomira Nenadovića, u kojoj su opisani razgovori i dojmovi o Njegošu, iz njihovih susreta u Napulju 1851. Radnja filma je smještena u  Crnu Goru devetnaestog stoljeća, u trenutak kada pjesnik-vladar, lik jasno inspiriran povijesnom ličnošću Njegoša, kreće u Italiju naći lijek za bolest koja ga ubija. Na tom putovanju proći će i put suočavanja sa smrću i beznađem.

U glavnoj ulozi je hrvatski pjesnik Marko Pogačar,  kojem je ovo prva filmska uloga.

Premijerno je prikazan na Međunarodnom festivalu u Rotterdamu a te na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu.

Sergio Leone, 1964., Italija, Španjolska, Njemačka, 1964, 99'

Uloge: Clint Eastwood, Marianne Koch, Gian Maria Volontè, Wolfgang Lukschy, Sieghardt Rupp, Joseph Egger, Antonio Prieto, José Calvo, Margarita Lozano, Daniel Martín

Tajanstveni revolveraš bez imena stiže u pogranični gradić San Miguel, razdiran krvavim sukobom dviju moćnih obitelji: Rojosovih i Baxterovih. Prepoznavši priliku za zaradu, on počinje manipulirati objema stranama, radeći kao plaćenik za jedne pa za druge, dok istovremeno pokušava osloboditi zarobljenu ženu i njezinu obitelj.

Svaki njegov moralno ambivalentan korak vodi ka dramatičnom finalu – ikoničkom konačnom obračunu.

"Za šaku dolara" revolucionarno je remek-djelo koje je pokrenulo eru "špageti vesterna", redefinirajući žanr kroz stilizirano nasilje i moralnu dvosmislenost. Prvi je dio tzv. Dolarske trilogije.

Film karakteriziraju oskudni dijalozi, ekstremni krupni planovi lica i napeta tišina koju prekida kultna glazba Ennia Morriconea. Protagonist nije klasični junak, već cinični antiheroj vođen vlastitim interesom, što je u suprotnosti s dotadašnjim holivudskim idealima vesterna.

Ovaj je film neslužbeni remake filma "Yojimbo" Akire Kurosawe, zbog čega su producenti svojedobno bili i tuženi. Snimljen je s iznimno malim budžetom u pustinjama Španjolske.

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

Sergio Leone, 1965.  Italija, Španjolska, Njemačka, 132’
Uloge: Clint Eastwood, Lee Van Cleef, Gian Maria Volontè, Mario Brega, Luigi Pistilli, Klaus Kinski, Joseph Egger, Mara Krupp, Benito Stefanelli, Aldo Sambrell. 

Dva lovca na glave s različitim stilovima i motivima – hladnokrvni Monco (Eastwood) i profinjeni pukovnik Mortimer (Van Cleef) – nevoljko udružuju snage kako bi uhvatili El India (Volontè), sadističkog vođu bande koji je upravo pobjegao iz zatvora. Dok Monca vodi isključivo novac, Mortimer skriva osobni motiv osvete, što još jednom kulminira epskim dvobojem uz zvuk glazbene kutije. 

Drugi dio legendarne „dolarske trilogije“, Za koji dolar više (Per qualche dollaro in più, 1965.), u režiji Sergia Leonea, podigao je standarde spaghetti vesterna uvodeći kompleksniju radnju i ponovno moralno „fleksibilne“ likove, te spektakl-nasilje i koje će u desetljećima koja slijede postati gotovo uobičajeno u filmovima. 

Najpoznatiji je po savršenoj simbiozi Leoneove režije i glazbe Ennia Morriconea, gdje zvukovi poput džepnog sata i zvižduka postaju ključni dramaturški elementi. Karakteriziraju ga dugi, napeti krupni planovi, cinizam i inovativni „meksički obračuni“. 

Za ovaj film je kreiran set gradića El Paso u Španjolskoj, koji je kasnije poslužio kao scena brojnih drugih vesterna. 

"Jedan sjajan vestern kliše za drugim... film sastavljen od situacija, a ne zapleta, ali unatoč tome je – ukusan" – Roger Ebert.

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Marina Andree Škop i Vanda Raýmanová, 2026, Hrvatska, Slovačka, Latvija, Slovenija, 83'
Uloge: Marta Mihanović, Maks Kleončić, Andrija Lamot, Mark Spiridonović, Martin Pišlar

„Glavonja“ je detektivska avantura koja na zabavan i drugačiji način progovara o neurorazličitosti i inkluziji. 

Radnja prati desetogodišnju Alisu i njezinog starijeg brata Milana. Milan svijet doživljava drukčije od ostalih (neurorazličitost/autizam), a Alisa, kako bi mu pomogla i postala najbolja detektivka, mora naučiti promatrati stvari iz drugog kuta. Film kombinira elemente detektivske potrage, obiteljske drame i humora, prikazujući dječju borbu protiv predrasuda kroz avanturu.  Neurorazličitost prikazuje bez stereotipa, služeći kao alat za pokretanje razgovora o autizmu.

Ljubav koja ostaje (Ástin sem eftir er) Hlynur Pálmason, Island, Danska, Švedska, Francuska, 2025. 109'

Uloge:Saga Garðarsdóttir, Sverrir Gudnason, Ída Mekkín Hlynsdóttir, Þorgils Hlynsson, Grímur Hlynsson, Ingvar Sigurðsson, Anders Mossling

Godina dana u ruralnom Islandu, gdje umjetnica Anna i ribar Magnus navigiraju kroz rastavu braka pokušavajući pritom zadržati stabilnost za svoje troje djece (koje, izvanredno, glume troje stvarne djece redatelja Pálmasona). Snimljen na 35mm filmu i prožet naturalizmom i nadrealnim prizorima, film prikazuje gorko-slatku suštinu izblijedjele ljubavi i zajedničkih uspomena usred izmjene godišnjih doba. S razigranim skretanjima u komične i fantastične sekvence, Pálmasonov bolno iskren, crnohumorni portret stvoren je s dubokim razumijevanjem posebnosti svake obitelji. Film je premijerno prikazan u Cannesu  gdje je pas Panda osvojio nagradu Palm Dog.

Film je dobitnik glavne nagrade za dugometražni film filmskog festivala Cinehill 2025.

Sergio Leone, 1966., Italija, Španjolska, Zapadna Njemačka, 160'
Uloge: Clint Eastwood, Eli Wallach, Lee Van Cleef, Aldo Giuffrè, Luigi Pistilli, Rada Rassimov, Enzo Petito, Claudio Scarchilli, John Bartha, Livio Lorenzon.

Vrhunac "Dolarske trilogije" i prema mnogima najbolji vestern svih vremena, poznat po svojoj epskoj širini i stilskoj perfekciji „Dobar, ružan, zao“ (često prevođen i kao Dobar, loš, zao) je postao sinonim za napete "mexican standoff" obračune, ekstremno duge krupne planove i legendarnu glazbu Ennia Morriconea koja oponaša zavijanje kojota.

Dok je prethodne filmove karakterizirala etička ambivalencija, ovaj je pročišćen do potpunog  moralnog nihilizma u kojem se,  u jeku Američkog građanskog rata, granica između heroja i zlikovca na koncu potpuno briše briše.

Tri beskrupulozna revolveraša — "Dobar" (Blondie), "Loš" (Angel Eyes) i "Zao" (Tuco) — utrkuju se tko će prvi pronaći skriveno blago konfederacijske vojske. Njihovi se putovi neprestano isprepliću kroz bitke, zarobljeničke logore i pustinje, kulminirajući u legendarnom trostrukom obračunu na kružnom groblju Sad Hill.

"Ovo je najčišća definicija kinematografije: film koji se oslanja isključivo na vizualno i glazbu kako bi ispričao priču" – Roger Ebert.

"Remek-djelo koje je vestern pretvorilo u operu nasilja" – Empire.

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Maggie Gyllenhaal, 2026, SAD, 110'
Uloge: Jessie Buckley, Christian Bale, Penélope Cruz, Peter Sarsgaard, Annette Bening, Julianne Hough, Jake Gyllenhaal.

Estetski raskošna i psihološki mračna reinterpretacija klasičnog horora o Frankensteinovoj nevjesti, miješa elemente gotičkog horora s pankerskom energijom i feminističkim podtekstom. U Chicagu 1930-ih, usamljeni Frankenstein (Bale) traži pomoć dr. Euphroniusa kako bi stvorio suputnicu. Oni oživljavaju ubijenu mladu ženu (Buckley), no rezultat nadilazi njihova očekivanja. Novorođena "Nevjesta" posjeduje neukrotiv duh i žudnju za slobodom, što pokreće radikalan društveni pokret, privlači pažnju policije i izaziva kaos u gradu, pretvarajući potragu za ljubavlju u nasilnu revoluciju.

Vizualno dominira estetika art decoa i ekspresionistička rasvjeta, dok se radnja fokusira na buđenje svijesti i žudnje stvorenja koje odbija biti samo produžetak tuđe volje.

Zanimljivo je da se lik kojeg tumači Christian Bale doista naziva Frankenstein, što je svjestan odmak od književnog izvornika Mary Shelley gdje je to prezime znanstvenika, a ne stvorenja. Ključnih razlozi za to su u oslanjanje puno više na pop kulturno i kolokvijalno naslijeđe, nego na  književni predložak. Film prihvaća taj identitet kao dio mita, a u okviru njega ni stvorenje ni njegova nevjesta nemaju drugog imena - on je samo "Frankenstein", dok je lik Jessie Buckley isključivo "Nevjesta" (The Bride), čime se naglašava njihova uloga kao arhetipova u ovoj subverzivnoj verziji priče.

Smješten je u tridesete godine prošlog stoljeća,  a redateljica i kritičari opisuju film kao svojevrsnu "monstruoznu verziju Bonnie i Clydea". 

"Divlja, neobuzdana i duboko empatična vizija koja udahnjuje novi život starom čudovištu" – Variety.

"Jessie Buckley pruža električnu izvedbu u filmu koji je jednako politički krik koliko i horor" – The Hollywood Reporter.

"Gyllenhaal pretvara mit u subverzivnu bajku o moći i identitetu" – IndieWire.

Maggie Gyllenhaal, 2026, SAD, 110'
Uloge: Jessie Buckley, Christian Bale, Penélope Cruz, Peter Sarsgaard, Annette Bening, Julianne Hough, Jake Gyllenhaal.

Estetski raskošna i psihološki mračna reinterpretacija klasičnog horora o Frankensteinovoj nevjesti, miješa elemente gotičkog horora s pankerskom energijom i feminističkim podtekstom. U Chicagu 1930-ih, usamljeni Frankenstein (Bale) traži pomoć dr. Euphroniusa kako bi stvorio suputnicu. Oni oživljavaju ubijenu mladu ženu (Buckley), no rezultat nadilazi njihova očekivanja. Novorođena "Nevjesta" posjeduje neukrotiv duh i žudnju za slobodom, što pokreće radikalan društveni pokret, privlači pažnju policije i izaziva kaos u gradu, pretvarajući potragu za ljubavlju u nasilnu revoluciju.

Vizualno dominira estetika art decoa i ekspresionistička rasvjeta, dok se radnja fokusira na buđenje svijesti i žudnje stvorenja koje odbija biti samo produžetak tuđe volje.

Zanimljivo je da se lik kojeg tumači Christian Bale doista naziva Frankenstein, što je svjestan odmak od književnog izvornika Mary Shelley gdje je to prezime znanstvenika, a ne stvorenja. Ključnih razlozi za to su u oslanjanje puno više na pop kulturno i kolokvijalno naslijeđe, nego na  književni predložak. Film prihvaća taj identitet kao dio mita, a u okviru njega ni stvorenje ni njegova nevjesta nemaju drugog imena - on je samo "Frankenstein", dok je lik Jessie Buckley isključivo "Nevjesta" (The Bride), čime se naglašava njihova uloga kao arhetipova u ovoj subverzivnoj verziji priče.

Smješten je u tridesete godine prošlog stoljeća,  a redateljica i kritičari opisuju film kao svojevrsnu "monstruoznu verziju Bonnie i Clydea". 

"Divlja, neobuzdana i duboko empatična vizija koja udahnjuje novi život starom čudovištu" – Variety.

"Jessie Buckley pruža električnu izvedbu u filmu koji je jednako politički krik koliko i horor" – The Hollywood Reporter.

"Gyllenhaal pretvara mit u subverzivnu bajku o moći i identitetu" – IndieWire.

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

Richard Linklater, 1995., US, 101'
Uloge: Ethan Hawke, Julie Delpy

Prije svitanja (Before Sunrise) je kultna romantična drama iz 1995. godine redatelja Richarda Linklatera, poznata kao jedan od najznačajnijih nezavisnih filmova 90-ih. 

Jesse i Céline upoznaju se u vlaku na relaciji Budimpešta – Pariz. Silaze zajedno u Beču, gdje provode cijelu noć šetajući gradom i razgovarajući o životu, ljubavi i strahovima prije nego što rano ujutro svak od njih mora nastaviti svojim putem. Film se gotovo u potpunosti oslanja na dijalog i kemiju između dvoje glumaca. Smatra se pionirom "walk and talk" žanra, a njegova pozicija u povijesti filma dodatno je učvršćena kroz Before trilogiju koja se često navodi kao najbolja filmska trilogija u smislu dosljednosti kvalitete. 

Film uživa status jednog od najbolje ocijenjenih ostvarenja u povijesti kinematografije, sa rijetkim savršenim rezultatom od 100% na Rotten tomatoes, a svi relevantni časopisi rangiraju ga unutar Top 5 najboljih romansi svih vremena, kao i najboljih filmova generalno

The Guardian (Peter Bradshaw): "Ovo nije romantična komedija ni romantična drama, već jednostavno... romansa... čudno i divno čudo iz trenutka u trenutak koje se nikada ne čini sladunjavim ili apsurdnim".

The New Yorker (Anthony Lane): "Šarm – čarolija ljetne noći – nikada ne djeluje usiljeno; on se prikrade i osvoji vas. Prava romansa".

ReelViews (James Berardinelli): "Prije svitanja govori podjednako umu kao i srcu... rijetko i posebno postignuće za bilo koji film".

Sight & Sound: "Šarm filma leži u ravnoteži koju Linklater postiže između poezije i svakodnevice". 

"Prije svitanja" inicijalni je dio poznate "Before" trilogije. Svi su nastavci snimljeni u razmacima od devet godina s istim glumcima i redateljem: 

Prije svitanja (Before Sunrise, 1995.)

Prije sumraka (Before Sunset, 2004.)

Prije ponoći (Before Midnight, 2013.)

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Ugo Bienvenu, 2025, FR, 82 min

Futuristički animirani film francuskog redatelja i scenarista Uga Bienvenua, vizualno je raskošna utopijska bajka, radnja koje je smještena u 2075. godinu. Desetogodišnja djevojčicaIrisu svom vrtu pronalazi tajanstvenog dječaka u šarenom odijelu. To je Arco, putnik iz daleke budućnosti koji može putovati kroz vrijeme, ali se izgubio u prošlosti. Iris ga odluči sakriti i pomoći mu da se vrati kući.Bienvenu koristi prepoznatljiv stil inspiriran europskim stripom (poput radova Moebiusa), s čistim linijama i sjajnim, vibrirajućim bojama.

Za razliku od uobičajenih mračnih distopija, Arco nudi optimističnu viziju suživota tehnologije i prirode, istražujući važnost empatije, kulturne memorije i ljudske povezanosti u svijetu koji se ubrzano mijenja.

Zbog sposobnosti da kroz formu animacije za sve uzraste progovori o kompleksnim filozofskim pitanjima, smatra se jednim od najvažnijih novijih europskih animiranih ostvarenja desetljeća. Dobitnik je Zlatnog globusa za najbolji animirani film, a nominiran je i za Oscara.

Producentica filma jeNatalie Portman, a premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine.

Richard Linklater, 2004., US, 80'

Prije sumraka" (Before Sunset, 2004.) nastavak je kultnog „Prije svitanja“. Prema mnogim kritičarima, nadmašio je izvornik svojom emocionalnom zrelošću i inovativnim pristupom. 

Njegova se radnja odvija devet godina nakon prvog susreta Jesse i Céline u Beču. Susreću se  u Parizu, u knjižari "Shakespeare and Company" tijekom njegove promocije knjige. Film je značajan jer istražuje temu "propuštenih prilika" i pokazuje kako se idealizam mladosti sudara s realnošću i razočaranjima odrasle dobi. 

Film traje oko 80 minuta, što gotovo točno odgovara vremenu koje likovi provedu zajedno, i u potpunosti se temelji na razgovoru dok par šeće pariškim ulicama, kafićima i vozi se brodom po Seini, sve u vrijeme tzv. "zlatnog sata" (pred zalazak sunca) kako bi se postiglo specifično osvjetljenje koje odgovara naslovu i atmosferi. Snimljen je u samo 15 dana. Režija Richarda Linklatera oslanja se na iznimno duge, neprekinute kadrove (neki traju i po 11 minuta), što, dakako, zahtijeva nevjerojatnu preciznost i fokusiranost cijele ekipe filma. Ethan Hawke i Julie Delpy su službeno navedeni kao scenaristi, unoseći vlastita životna iskustva u dijaloge. Ta razina osobnosti proteže se i dalje od scenarija - Ljudi s kojima Céline razgovara u dvorištu svoje zgrade su njezini pravi roditelji, a sama je napisala i izvela tri pjesme koje se pojavljuju u filmu, uključujući i ključnu scenu s pjesmom "A Waltz for a Night".

Kritičari su film dočekali s oduševljenjem (često ga svrstavajući među najbolje nastavke ikada):

Owen Gleiberman (Entertainment Weekly): "Dublje, mračnije i sveukupno pamtljivije iskustvo... ne samo da proširuje likove, već ih ispunjava".

A.O. Scott (The New York Times): "Jedna od najrjeđih stvari u suvremenoj kinematografiji: nastavak koji produbljuje i obogaćuje original".

Empire: "Savršen primjer kako se s malo sredstava može postići ogroman emocionalni učinak". 

Završava jednom od najpoznatijih otvorenih završnica u povijesti, ostavljajući publiku u neizvjesnosti do idućeg nastavka, Prije ponoći. 

Anders Thomas Jensen, 2026, Danska, Švedska, 116'
Uloge: Mads Mikkelsen,Nikolaj Lie Kaas, Sofie Gråbøl, Nicolas Bro

Najnovije je ostvarenje istaknutog danskog redatelja i scenarista Andersa Thomasa Jensena, (Riders of Justice,Adam's Apples) mračna je komedija koja ponovno okuplja Jensenove stalne suradnike u priči o identitetu i obiteljskim traumama. Anker izlazi iz zatvora nakon 14 godina koje je odslužio zbog pljačke. Njegov brat jedini zna gdje je sakriven ukradeni novac, no problem je što on pati od mentalne bolesti zbog koje se ne može sjetiti lokacije plijena. Njihova potraga pretvara se u nadrealno putovanje na kojem otkrivaju tko su zapravo. 

Film nosi prepoznatljiv potpis redatelja — mješavinu apsurdnog humora, nasilja i duboke ljudske drame. Na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je premijerno prikazan, opisan je kao  "besprijekorno napisana i odglumljena mračna basna o identitetu".

Totalfilm: "Iskrena porcija crnog skandinavskog humora".

 IMDb: "Film koji oscilira između psihološke drame, trilera i apsurda, boreći se da definira vlastiti identitet baš kao i njegovi likovi“

Marina Andree Škop i Vanda Raýmanová, 2026, Hrvatska, Slovačka, Latvija, Slovenija, 83'
Uloge: Marta Mihanović, Maks Kleončić, Andrija Lamot, Mark Spiridonović, Martin Pišlar

„Glavonja“ je detektivska avantura koja na zabavan i drugačiji način progovara o neurorazličitosti i inkluziji. 

Radnja prati desetogodišnju Alisu i njezinog starijeg brata Milana. Milan svijet doživljava drukčije od ostalih (neurorazličitost/autizam), a Alisa, kako bi mu pomogla i postala najbolja detektivka, mora naučiti promatrati stvari iz drugog kuta. Film kombinira elemente detektivske potrage, obiteljske drame i humora, prikazujući dječju borbu protiv predrasuda kroz avanturu.  Neurorazličitost prikazuje bez stereotipa, služeći kao alat za pokretanje razgovora o autizmu.

Richard Linklater, 2013, US, Grčka, 109 '
Uloge: Ethan Hawke i Julie Delpy

Završni dio Linklaterove trilogije donosi brutalno iskren i zreo pogled na dugogodišnju vezu, odmaknuvši se od ranijeg romantizma prema složenosti bračnog života.

Radnja se odvija devet godina nakon drugog dijela (i 18 godina nakon prvog). Jesse i Céline su sada par, imaju blizanke i ljetuju na Peloponezu u Grčkoj. Film istražuje što se događa kada se "velika ljubav" suoči s godinama zajedničkog života, kompromisima i roditeljstvom.

Za razliku od prvih filmova koji su bili o "mogućnostima", ovaj je o "stvarnosti". Razgovori su oštriji, puni humora, ali i nakupljenih zamjerki. Počinje opušteno, dugom scenom večere s prijateljima, a kulminira intenzivnom, 30-minutnom svađom u hotelskoj sobi koja je snimljena u gotovo dokumentarističkom stilu.

Film je snimljen u kući pokojnog putopisca Patricka Leigha Fermora u Grčkoj, a Richard Linklater, Ethan Hawke i Julie Delpy ponovno su zajedno napisali scenarij, za što su dobili svoju drugu nominaciju za Oscara.

Peter Travers (Rolling Stone): "Najbolji film trilogije. Toliko je iskren da boli, ali je i duboko prosvjetljujući".

The Guardian: "Ovo je film o tome kako je teško ostati zaljubljen, a ne kako se zaljubiti. Rijedak i hrabar pothvat".

A.O. Scott (The New York Times): "Jesse i Céline su postali naši prijatelji; gledati ih kako se bore za svoju ljubav je istovremeno iscrpljujuće i predivno".

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

U iščekivanju... :)

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

U iščekivanju... :)

Maggie Gyllenhaal, 2026, SAD, 110'
Uloge: Jessie Buckley, Christian Bale, Penélope Cruz, Peter Sarsgaard, Annette Bening, Julianne Hough, Jake Gyllenhaal.

Estetski raskošna i psihološki mračna reinterpretacija klasičnog horora o Frankensteinovoj nevjesti, miješa elemente gotičkog horora s pankerskom energijom i feminističkim podtekstom. U Chicagu 1930-ih, usamljeni Frankenstein (Bale) traži pomoć dr. Euphroniusa kako bi stvorio suputnicu. Oni oživljavaju ubijenu mladu ženu (Buckley), no rezultat nadilazi njihova očekivanja. Novorođena "Nevjesta" posjeduje neukrotiv duh i žudnju za slobodom, što pokreće radikalan društveni pokret, privlači pažnju policije i izaziva kaos u gradu, pretvarajući potragu za ljubavlju u nasilnu revoluciju.

Vizualno dominira estetika art decoa i ekspresionistička rasvjeta, dok se radnja fokusira na buđenje svijesti i žudnje stvorenja koje odbija biti samo produžetak tuđe volje.

Zanimljivo je da se lik kojeg tumači Christian Bale doista naziva Frankenstein, što je svjestan odmak od književnog izvornika Mary Shelley gdje je to prezime znanstvenika, a ne stvorenja. Ključnih razlozi za to su u oslanjanje puno više na pop kulturno i kolokvijalno naslijeđe, nego na  književni predložak. Film prihvaća taj identitet kao dio mita, a u okviru njega ni stvorenje ni njegova nevjesta nemaju drugog imena - on je samo "Frankenstein", dok je lik Jessie Buckley isključivo "Nevjesta" (The Bride), čime se naglašava njihova uloga kao arhetipova u ovoj subverzivnoj verziji priče.

Smješten je u tridesete godine prošlog stoljeća,  a redateljica i kritičari opisuju film kao svojevrsnu "monstruoznu verziju Bonnie i Clydea". 

"Divlja, neobuzdana i duboko empatična vizija koja udahnjuje novi život starom čudovištu" – Variety.

"Jessie Buckley pruža električnu izvedbu u filmu koji je jednako politički krik koliko i horor" – The Hollywood Reporter.

"Gyllenhaal pretvara mit u subverzivnu bajku o moći i identitetu" – IndieWire.

PROGRAM: FILM SA SOCIOLOGOM

Ken Russell, 1969, UK, 131'

Zaljubljene žene (Women in Love, 1969.) britanskog redatelja Kena Russella smatra se jednim od najvažnijih i najprovokativnijih ostvarenja europske kinematografije s kraja 60-ih. Adaptacija je istoimenog remek-djela D. H. Lawrencea.

Radnja je smještena u Englesku 1920-ih i prati dvije sestre, Gudrun (Glenda Jackson) i Ursulu (Jennie Linden), te njihove složene, često destruktivne veze s dvojicom prijatelja, Rupertom (Alan Bates) i Geraldom (Oliver Reed). 

Film je bio prekretnica jer je otvoreno istraživao seksualno oslobođenje, propitivao tradicionalnu muškost i uveo dotad neviđenu razinu vizualne i tematske ekspresivnosti u britanski film. Russellov stil je raskošan i barokan, prepun simbolike, snažnih boja i naglašenih emocija, i stražuje granice između ljubavi, mržnje i strasti, kao i homoerotični podtekst u muškom prijateljstvu. Najpoznatiji je po, u svoje vrijeme skandaloznoj sceni u kojoj se Alan Bates i Oliver Reed goli hrvaju ispred kamina, a zbog prikaza golotinje film je izvorno u UK-u dobio certifikat "X", a danas se smatra pionirskim djelom u pomicanju granica dopuštenog na platnu. Britanski filmski institut ga je uvrstio na listu 100 najboljih britanskih filmova svih vremena.

Bio je nominiran za ukupno četiri Oscara, a Glenda Jackson je upravo za ovu ulogu osvojila svog prvog Oscara za najbolju glumicu.

The New York Times: "Jedna od najinteligentnijih, najosjetljivijih i najljepših filmskih adaptacija književnog djela ikada snimljenih".

Variety: "Izazovan i vizualno fascinantan uradak koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim". 

Joachim Trier, 2025, Norveška, Francuska, Njemačka, Danska, 133'
Uloge: Renate Reinsve, Stellan Skarsgård, Inga Ibsdotter Lilleaas, Elle Fanning

Dobitnik Grand Prixa na filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine, i 9 nominacija za Oscara (najbolji film, najbolja režija, najbolji međunarodni film, najbolji originalni scenarij, najbolja sporedna muška uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja sporedna ženska uloga, najbolja montaža), nagrade za najbolji film Europske filmske akadenije, te Zlatnog globusa, Sentimentalna vrijednost je djelo kojeg odlikuje emocionalna autentičnost, psihološka nijansiranost i odbijanje jeftine melodrame. Trier koristi vizualno bogate kadrove Osla i minimalističku glazbu kako bi naglasio tišinu i neizrečene sukobe između likova. 

Nakon majčine smrti, sestre Nora i Agnes ponovno se susreću s otuđenim ocem Gustavom, nekada slavnim redateljem čija je karijera u padu. Gustav se pokušava iskupiti nudeći Nori, koja je glumica, glavnu ulogu u svom novom, duboko osobnom filmu o obiteljskoj tragediji. Kada ona odbije, on angažira mladu holivudsku zvijezdu, što pokreće bolno suočavanje s prošlošću, naslijeđenom traumom i krhkom nadom u pomirenje. 

"Duboko rezonantna obiteljska drama koja izbjegava melodramu radi emocionalne autentičnosti" – IMDb.

"Trier i njegovi glumci razumiju da se narušeni odnosi ne definiraju samo napetošću, već i trenucima neizrečene radosti" – RogerEbert.com.

"Nježno, elegično i samodopadno" – Ravnododna. 

George Miller, 1979, Australija, 93'
Uloge: Mel Gibson, Joanne Samuel, Hugh Keays-Byrne, Steve Bisley, Tim Burns, Roger Ward

Mad Max australskog redatelja Georgea Millera nije bio samo iznimno uspješan film (dvadeset godina je držao rekord kao najprofitabilniji film u povijesti, u odnosu na omjer uloženog i zarađenog, sve dok ga 1999. nije srušio The Blair Witch Project) već pokretač čitavog novog žanra postapokaliptičnog trilera, a od nepoznatog australskog glumca Mela Gibsona napravio svjetsku zvijezdu.

Radnja je smještena u "blisku budućnost" u Australiji, gdje se društveni poredak raspada. Max Rockatansky je policajac koji pokušava održati red na cestama kojima vladaju nasilne motociklističke bande. Nakon što mu banda ubije obitelj, Max odbacuje značku i kreće u brutalnu osvetu. Film je pokrenuo tzv. 'Ozploitation val (australski eksploatacijski film) i postavio temelje za estetiku distopije koja se koristi i danas.

Oslonjen mahom na akciju, dinamično montirane kadrove potjera i vizualnu naraciju, snimljen je s iznimno malim budžetom (oko 400.000 dolara), što je Millera prisililo na korištenje pravih kaskadera i opasnih vratolomija koje i danas izgledaju nevjerojatno. Mnogi članovi motociklističkih bandi u filmu bili su stvarni članovi bajkerskih klubova, a statiste su plaćali pivom.

Kamera je često postavljena nisko uz cestu kako bi se pojačao osjećaj brzine (čuveni "POV" kadrovi).

Redovito je uvršten na liste najboljih akcijskih filmova svih vremena.

Roger Ebert: "Ovo je film koji je vizualno toliko moćan da ga se ne može ignorirati... čisto kino u pokretu".

Variety: Opisao ga je kao "iznimno vještu vježbu u filmskom teroru i akciji".

Osvojio je nagrade za najbolju montažu, najbolji zvuk i najbolju originalnu glazbu. Australskog filmskog instituta

Liane-Cho, Han Jin Kuang, Maïlys Vallade, 2025. Francuska, Belgija, 79'

Aanimirana adaptacija istoimenog autobiografskog romana Amélie Nothomb, belgijske književnice karakterističnog sažetog, britkog stila, osebujna je animacija "slikarskog" stila i osobito fine palete boja (crvena boja japanskog javora, meko ružičasto cvijeće...) Film je  poetičan i senzorno poticajan, s elementima magičnog realizma koji spajaju dječju očaranost svijetom, ali i egzistencijalnu tjeskobu. 

Radnja je smještena u Japan 1960-ih i prati prve tri godine života male Amélie, kćeri belgijskih diplomata. Amélie se isprva doživljava kao "tuba" – pasivno biće koje samo prima hranu i izbacuje otpad, sve dok čokolada ne probudinjezino osjetilno biće, koje je vodi na put na kojem će upoznati  sreću i tragediju, ali i sebe samu.

Film je nominiran za Oscara za najbolji animirani film, premijerno je prikazan u Cannesu, i jednako je visoko ocijenjen i od publike i od kritike.

Variety:"Francuski crtić s nezaboravnim pogledom na svijet".

The Hollywood Reporter:"Šarmantan i senzoralan... prikazuje rano djetinjstvo kao magično i proganjajuće stvarno".

Common Sense Media:"Očaranost, mudrost iznad njezinih godina i znatiželja belgijskog djeteta u poratnom Japanu".

Zippy Frames:"Film uspješno suprotstavlja mjehurastu, dobrodošlu animaciju s iznenađujuće teškim egzistencijalnim temama

Na francuskom, sa hrvatskim titlovima, jednako interesantan djeci i odraslima.

Rebecca Zlotowski, 2025., Francuska, 103'
Uloge: Jodie Foster, Daniel Auteuil, Virginie Efira, Mathieu Amalric, Vincent Lacoste, Luàna Bajrami

Ovaj psihološki triler i crna komedija odvija se u Parizu i prati Lilian Steiner (Jodie Foster), uglednu psihijatricu čiji se sređeni život počinje raspadati nakon iznenadne i sumnjive smrti njezine dugogodišnje pacijentice Paule. Nezadovoljna službenim objašnjenjem o samoubojstvu, Lilian pokreće vlastitu istragu, što je dovodi do suočavanja s vlastitim postupcima i potisnutim emocijama.

Film vješto miješa elemente napetog trilera, hitchcockovske misterije i suptilne crne komedije, a glavna zvijezda, Jodie Foster, u potpunosti glumi na francuskom jeziku. Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. a Jodie Foster postala je prva Amerikanka ikada nominirana za prestižnu francusku nagradu Lumière u kategoriji najbolje glumice.

Variety: "Zlotowski donosi triler s elegancijom klasične psihološke drame... Fosterina prva uloga na francuskom je magnetska".

Cineuropa: "Zabavan i razigran na površini, ali u srži pronicljiv portret žene čija je neumorna potraga za istinom zapravo bijeg od vlastitih rana".

The Hollywood Reporter: "Kaos sa šarmom... film je puno zabavniji nego što bi trebao biti zahvaljujući kemiji između Jodie Foster i Daniela Auteuila".

Next Best Picture: "Njezina unutarnja previranja beskrajno je zanimljivo gledati".

George Miller, 1981., Australija, 96'
Uloge: Mel Gibson, Bruce Spence, Michael Preston, Max Phipps, Vernon Wells, Emil Minty, Virginia Hey

Pobješnjeli Max 2: Cestovni ratnik, (Mad Max 2: The Road Warrior) smatra se jednim od najboljih nastavaka svih vremena i filmom koji je definirao vizualni identitet postapokaliptične znanstvene fantastike.

Radnja se odvija nekoliko godina nakon prvog dijela. Svijet je potpuno propao, a preživjeli se bore za preostale kapi "dragocjenog soka" – goriva. Max, sada usamljeni lutalica na rubu ludila, nevoljko pristaje pomoći maloj zajednici koja brani svoju rafineriju od brutalne bande predvođene maskiranim Lordom Humungusom.

Dok je prvi film bio triler osvete, ovaj nastavak svojevrsni epski vestern na kotačima, uvelike inspiriran filmovima Akire Kurosawe. Njegova vizualna reprezentacija budućnosti (Kožna odjeća, punk frizure, improvizirana oklopna vozila...) postala je standard za mnoge buduće vizije propasti civilizacije. Čuven je po vrhunski koreografiranim kaskaderskim scenama bez CGI-ja. Završna potjera s kamionom cisternom i danas se proučava na filmskim akademijama.

Glavni protagonist u cijelom filmu ima jedva 16 linija dijaloga, što ga čini arhetipskim „strong and silent“ tipom i "čovjekom bez imena". U ovom se nastavku pojavljuje i ikonički lik Maxovog psa, azilskog ovčara koji je postao velika zvijezda, a nakon snimanja udomio ga je jedan od kaskadera. Empire Road Warriora smješta među 50 najboljih nastavaka ikada snimljenih, a na listi Entertainment Weekly drži prvo mjesto kao najbolji akcijski film svih vremena.

Natasha Arthy, 2025. Danska, 96'
Uloge: Selma Sol, Dali Pape, Jesper Christensen, Lene Maria Christensen, Sidsel Boel Kruse, Simon Bennebjerg, Wilhelm David Lumholt Hakesberg

Danski film redateljice Natashe Arthy, drama je o odrastanju koja spaja glazbu i obiteljske tajne.

Honey je sramežljiva trinaestogodišnjakinja koja se pokušava uklopiti u novi razred. Njezin je obiteljski život kaotičan: majka radi danonoćno, starija sestra ima Downov sindrom, a otac je često u sukobu sa zakonom. Honey skriva svoj iznimni glazbeni talent i mašta o sviranju u školskom bendu dječaka Liama. Preokret nastaje kada otkrije da je njezin djed Marcel, za kojeg je mislila da je mrtav, zapravo živ u staračkom domu. Njihov susret pomaže joj da pronađe vlastiti glas i nauči se zauzeti za sebe. 

Film je ostvario velik uspjeh na festivalima za djecu i mlade:

JEF Festival: Pobjednik u kategoriji Najbolji film i Najbolji film dječjeg žirija.

SCHLiNGEL festival: Dobitnik nagrade Ekumenskog žirija za Najbolji međunarodni dugometražni film.

Nominacije: Bio je nominiran za Europsku dječju filmsku nagradu (ECFA) i nagradu Junior žirija. 

George Miller, George Ogilvie, 1985, Australija, 107'
Uloge: Mel Gibson, Tina Turner, Bruce Spence, Adam Cockburn, Frank Thring, Angelo Rossitto, Paul Larsson, Angry Anderson, Helen Buday

Pobješnjeli Max 3: Kupola gromova (Mad Max Beyond Thunderdome, 1985.) treći je dio originalne trilogije koji je serijal odveo u smjeru visokobudžetnog holivudskog spektakla, uz značajan odmak od sirovog nasilja prethodnika.

Radnja se odvija 15 godina nakon Cestovnog ratnika. Max završava u Bartertownu, trgovačkom gradu usred pustinje kojim vlada beskrupulozna Aunty Entity (Tina Turner). Nakon što biva protjeran u pustinju, Max susreće pleme "izgubljene djece" koja ga smatraju svojim spasiteljem.Za razliku od brutalne akcijske jednostavnosti prethodnih nastavaka, ovaj je manje nasilan i  dotiče se nekih dubljih tema, kao što su pokušaji obnove civilizacije i mitologizacije heroja. George Miller režirao je samo akcijske scene, dok je George Ogilvie režirao dramske dijelove s djecom.

Kupola gromova (Thunderdome), arena za borbe, postao je toliko popularan naziv da se i danas koristi za opisivanje intenzivnih natjecanja ili sukoba. Ovo je ujedno i posljednji put da Gibson tumači lik Maxa. Ulogu će, 30 godina kasnije, preuzeti Tom Hardy.

Roger Ebert: "Ovo je najbolji od tri Mad Maxa... vizualno bogat i nevjerojatno maštovit".

Variety: "Film je spektakularan u svojoj produkciji, ali gubi onaj sirovi intenzitet koji je krasio The Road Warrior".

The New York Times:"Moderni mit o nevinosti i iskustvu".

Anders Thomas Jensen, 2026, Danska, Švedska, 116'
Uloge: Mads Mikkelsen,Nikolaj Lie Kaas, Sofie Gråbøl, Nicolas Bro

Najnovije je ostvarenje istaknutog danskog redatelja i scenarista Andersa Thomasa Jensena, (Riders of Justice,Adam's Apples) mračna je komedija koja ponovno okuplja Jensenove stalne suradnike u priči o identitetu i obiteljskim traumama. Anker izlazi iz zatvora nakon 14 godina koje je odslužio zbog pljačke. Njegov brat jedini zna gdje je sakriven ukradeni novac, no problem je što on pati od mentalne bolesti zbog koje se ne može sjetiti lokacije plijena. Njihova potraga pretvara se u nadrealno putovanje na kojem otkrivaju tko su zapravo. 

Film nosi prepoznatljiv potpis redatelja — mješavinu apsurdnog humora, nasilja i duboke ljudske drame. Na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je premijerno prikazan, opisan je kao  "besprijekorno napisana i odglumljena mračna basna o identitetu".

Totalfilm: "Iskrena porcija crnog skandinavskog humora".

 IMDb: "Film koji oscilira između psihološke drame, trilera i apsurda, boreći se da definira vlastiti identitet baš kao i njegovi likovi“

Anders Thomas Jensen, 2026, Danska, Švedska, 116'
Uloge: Mads Mikkelsen,Nikolaj Lie Kaas, Sofie Gråbøl, Nicolas Bro

Najnovije je ostvarenje istaknutog danskog redatelja i scenarista Andersa Thomasa Jensena, (Riders of Justice,Adam's Apples) mračna je komedija koja ponovno okuplja Jensenove stalne suradnike u priči o identitetu i obiteljskim traumama. Anker izlazi iz zatvora nakon 14 godina koje je odslužio zbog pljačke. Njegov brat jedini zna gdje je sakriven ukradeni novac, no problem je što on pati od mentalne bolesti zbog koje se ne može sjetiti lokacije plijena. Njihova potraga pretvara se u nadrealno putovanje na kojem otkrivaju tko su zapravo. 

Film nosi prepoznatljiv potpis redatelja — mješavinu apsurdnog humora, nasilja i duboke ljudske drame. Na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je premijerno prikazan, opisan je kao  "besprijekorno napisana i odglumljena mračna basna o identitetu".

Totalfilm: "Iskrena porcija crnog skandinavskog humora".

 IMDb: "Film koji oscilira između psihološke drame, trilera i apsurda, boreći se da definira vlastiti identitet baš kao i njegovi likovi“

Rebecca Zlotowski, 2025., Francuska, 103'
Uloge: Jodie Foster, Daniel Auteuil, Virginie Efira, Mathieu Amalric, Vincent Lacoste, Luàna Bajrami

Ovaj psihološki triler i crna komedija odvija se u Parizu i prati Lilian Steiner (Jodie Foster), uglednu psihijatricu čiji se sređeni život počinje raspadati nakon iznenadne i sumnjive smrti njezine dugogodišnje pacijentice Paule. Nezadovoljna službenim objašnjenjem o samoubojstvu, Lilian pokreće vlastitu istragu, što je dovodi do suočavanja s vlastitim postupcima i potisnutim emocijama.

Film vješto miješa elemente napetog trilera, hitchcockovske misterije i suptilne crne komedije, a glavna zvijezda, Jodie Foster, u potpunosti glumi na francuskom jeziku. Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. a Jodie Foster postala je prva Amerikanka ikada nominirana za prestižnu francusku nagradu Lumière u kategoriji najbolje glumice.

Variety: "Zlotowski donosi triler s elegancijom klasične psihološke drame... Fosterina prva uloga na francuskom je magnetska".

Cineuropa: "Zabavan i razigran na površini, ali u srži pronicljiv portret žene čija je neumorna potraga za istinom zapravo bijeg od vlastitih rana".

The Hollywood Reporter: "Kaos sa šarmom... film je puno zabavniji nego što bi trebao biti zahvaljujući kemiji između Jodie Foster i Daniela Auteuila".

Next Best Picture: "Njezina unutarnja previranja beskrajno je zanimljivo gledati".

Layla Triqui, 2024.,Maroko, FR,  106'
Uloge: Ouidad Elma (Sophia), Jillali Ferhati, Mahmoud Nasr i Anne Loiret.

Najzapaženijih marokanski naslov 2024., Otisci vjetra, dojmljiva je drama koja istražuje teme majčinstva, obiteljskih traumi i žudnje za istinom i identitetom. 

Priča prati Sophiu, mladu fotografkinju iz Tangera koja slučajno otkriva šokantnu vijest: njezina majka, za koju je cijeli život vjerovala da je mrtva, zapravo je živa i nalazi se u Francuskoj. Sophia kreće na putovanje kako bi pronašla dijelove svoje prošlosti, otkrila obiteljske tajne i sastavila vlastitu priču koja je čitav njezin život bila utemeljena na lažima. 

Prepun atmosferičnih prikaza Tangera i Francuske, on je jednako putovanje vremenom, koliko i prostorom.

Film je ostvario značajan uspjeh na afričkim i arapskim festivalima:

Festival Africain Écrans Noirs (Kamerun, 2025.): Dobitnik Grand Prix nagrade.

Festival du Cinéma Africain de Khouribga (2025.): Dobitnik Nagrade žirija.

Festival National du Film (Tanger, 2024.): Layla Triqui je osvojila nagradu za najbolji debitantski rad (Prix de la Première Œuvre). 

Rebecca Zlotowski, 2025., Francuska, 103'
Uloge: Jodie Foster, Daniel Auteuil, Virginie Efira, Mathieu Amalric, Vincent Lacoste, Luàna Bajrami

Ovaj psihološki triler i crna komedija odvija se u Parizu i prati Lilian Steiner (Jodie Foster), uglednu psihijatricu čiji se sređeni život počinje raspadati nakon iznenadne i sumnjive smrti njezine dugogodišnje pacijentice Paule. Nezadovoljna službenim objašnjenjem o samoubojstvu, Lilian pokreće vlastitu istragu, što je dovodi do suočavanja s vlastitim postupcima i potisnutim emocijama.

Film vješto miješa elemente napetog trilera, hitchcockovske misterije i suptilne crne komedije, a glavna zvijezda, Jodie Foster, u potpunosti glumi na francuskom jeziku. Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. a Jodie Foster postala je prva Amerikanka ikada nominirana za prestižnu francusku nagradu Lumière u kategoriji najbolje glumice.

Variety: "Zlotowski donosi triler s elegancijom klasične psihološke drame... Fosterina prva uloga na francuskom je magnetska".

Cineuropa: "Zabavan i razigran na površini, ali u srži pronicljiv portret žene čija je neumorna potraga za istinom zapravo bijeg od vlastitih rana".

The Hollywood Reporter: "Kaos sa šarmom... film je puno zabavniji nego što bi trebao biti zahvaljujući kemiji između Jodie Foster i Daniela Auteuila".

Next Best Picture: "Njezina unutarnja previranja beskrajno je zanimljivo gledati".

François-Christophe Marzal, 2019., Švicarska, 90'
Uloge: Pierre Mifsud, Pascal Demolon, Sabine Timoteo, Jean-Luc Bideau, Amélie Peterli, Giuseppe Oricchio

Šarmantna švicarska komedija kroz prizmu lokalnog glazbenog rivalstva progovara o dubokim društvenim promjenama svoga vremena. 

Radnja je smještena u proljeće 1970. godine, u idilično, ali konzervativno selo Monchoux. Dok se Švicarska priprema za povijesne referendume o pravu glasa žena i statusu stranih radnika, u selu je glavna tema raspad lokalnog orkestra. Sukob predvode dvojica dirigenata: Aloys, tvrdokorni tradicionalist, i Pierre, liberal koji zagovara moderniji pristup i svježe ideje. Njihovo rivalstvo nadilazi glazbu, pretvarajući se u politički i ideološki obračun koji dijeli čitavu zajednicu, utječe na osobne odnse (pa i one ljubavne) i kulminira u apsurdnim pokušajima sabotaže. 

Natopljennostalgičnom estetikom 70-ih, i puno humora, film vješto koristi limenu glazbu kao simbol nacionalnog identiteta i društvene kohezije koja puca pod pritiskom modernizacije. Film dotiče važne teme poput feminizma, ksenofobije i generacijskog jaza, ali im pristupa na topao, "feel-good" način. Istovremeno, kreira delikatan portret jedne male zajednice.

Alejandro González Iñárritu, 2000, Meksiko, 154'
Uloge: Emilio Echevarría, Gael García Bernal, Goya Toledo, Álvaro Guerrero, Vanessa Bauche, Jorge Salinas, Marco Pérez, Rodrigo Murray

„Pasja ljubav”je debitantsko je remek-djelo meksičkog redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua koje je redefiniralo suvremenu meksičku kinematografiju,donijelo autoru svjetsku slavu i utrlo put kojim će postati jedan od najuspješnijih redatelja današnjice, prvi Meksikanac koji je osvojio nagradu za najbolju režiju u Cannesu, kao i Oscare za filmove Birdman i Povratnik.

Film je strukturiran kao triptih triju isprepletenih priča koje povezuje tragična prometna nesreća u Mexico Cityju: 

Octavio i Susana: Mladić koji ulazi u svijet ilegalnih borbi pasa kako bi skupio novac i pobjegao sa šogoricom.

Daniel i Valeria: Uspješna manekenka čija karijera i život propadaju nakon nesreće, dok njezin pas Richie ostaje zarobljen ispod podnih dasaka stana.

El Chivo i Maru: Bivši gerilac koji živi kao beskućnik s čoporom pasa i radi kao plaćeni ubojica, pokušavajući se ponovno povezati s kćeri. 

Naracija je nelinearna naracija i sirova, estetika dokumentaristička. Ključni motivi su psi kao ogledalo ljudskih sudbina—oni simboliziraju odanost, nasilje i iskupljenje svojih vlasnika. Iñárritu koristi brzu montažu i "zrnatu" sliku kako bi prenio kaos i brutalnost života u velegradu. Autorova strastvena vezanost uz temu probija kroz melodramu i nasilje, pa njegovi likovi nisu tek simboli ili uloge, već proživljene osobe s dubokom karakterizacijom i emotivnim spektrom. Nasilje, kojeg je u filmu puno, nije stilizirana, koreografirana zabava, već neizbježna i bolna realnost. 

 Film je prvi dio njegove „trilogije smrti” koju čine još 21 gram i Babel. 

Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2025., Belgija i Francuska, 105'
Uloge: Alivina Karamoko, Noé Abita, Nailia Harzoune, Inas Chanti, Sébastien Houbani

U prihvatilištu za mlade majke u blizini Liègea, Jessica, Perla, Julie, Ariane i Naïma se bore za bolju budućnost za sebe i svoju novorođenčad, iako su i same još djeca. Film istražuje njihove traume, ovisnosti, osjećaj napuštenosti, ali i međusobnu solidarnost te potporu osoblja u domu. 

Realiziran u prepoznatljivom socijalno realističnom stilu Dardenneovih, film ima formu mozaika u kojem se više ravnopravnih priča slaže u dirljivu i tešku sliku, ali i sliku punu nade i borbenosti. Premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je dobio nagradu za najbolji scenarij, te nagradu žirijaa bio je i belgijski kandidat za Oscara.

Variety:"Belgijska braća Dardenne usvajaju dirljiv i iskren pristup u svom desetom dugometražnom filmu".

The New Yorker:"Nježan dar braće Dardenne... drama prožeta razoružavajućom empatijom".

Alejandro González Iñárritu, 2003, SAD, 124'
Uloge: Sean Penn, Naomi Watts, Benicio Del Toro, Charlotte Gainsbourg, Melissa Leo, Danny Huston, Clea DuVall

21 gram (21 Grams) iz 2003. godine drugi je dio neslužbene "trilogije smrti" redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua i scenarista Guillerma Arriage. 

Njegova je radnja zapletena oko tragične automobilske nesreće koja spoji sudbine troje neznanaca - teško bolesnog matematičara kojemu je hitno potrebna transplantacija srca, bivše ovisnice i majke čija obitelj pogiba u nesreći, bivšegzatvorenika koji je u pronašao spas u vjeri, ali sa nesrećom ponovno upada u vrtlog krivnje.

Konstruiran kao kaleidoskop u kojem slike koje nisu kronološki poredane, 21 gram tjera gledatelja da sam slaže dijelove priče. a kamera„iz ruke“, zrnate slike i prigušene boje pojačavju osjećaj emocionalne tjeskobe i realizma.Naslov se odnosi na znanstveno neutemeljenu, ali poetsku ideju da ljudsko tijelo u trenutku smrti gubi točno 21 gram – što se tumači kao težina duše. 

Film se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja s početka 21. stoljeća jer je redefinirao strukturu filmskog pripovijedanja. Osigurao je Iñárrituu status vrhunskog svjetskog redatelja i donio nominacije za Oscara glavnim glumcima (Naomi Watts i Benicio Del Toro). 

Roger Ebert:"Entertaining that delusion [nonlinear time] is how we make sense of our perceptions... the film tells such a tormenting story that it just about survives its style".

USA Today:"filmska umjetnost u njezinom najvišem obliku".

James Berardinelli:"zadivljujući kaleidoskop... mozaik slika koji se postupno pretvara u moćnu priču o tragediji i iskupljenju".

The New York Times:"američki egzistencijalizam koji promatra život nakon što ga razori gubitak“

Liane-Cho, Han Jin Kuang, Maïlys Vallade, 2025. Francuska, Belgija, 79'

Aanimirana adaptacija istoimenog autobiografskog romana Amélie Nothomb, belgijske književnice karakterističnog sažetog, britkog stila, osebujna je animacija "slikarskog" stila i osobito fine palete boja (crvena boja japanskog javora, meko ružičasto cvijeće...) Film je  poetičan i senzorno poticajan, s elementima magičnog realizma koji spajaju dječju očaranost svijetom, ali i egzistencijalnu tjeskobu. 

Radnja je smještena u Japan 1960-ih i prati prve tri godine života male Amélie, kćeri belgijskih diplomata. Amélie se isprva doživljava kao "tuba" – pasivno biće koje samo prima hranu i izbacuje otpad, sve dok čokolada ne probudinjezino osjetilno biće, koje je vodi na put na kojem će upoznati  sreću i tragediju, ali i sebe samu.

Film je nominiran za Oscara za najbolji animirani film, premijerno je prikazan u Cannesu, i jednako je visoko ocijenjen i od publike i od kritike.

Variety:"Francuski crtić s nezaboravnim pogledom na svijet".

The Hollywood Reporter:"Šarmantan i senzoralan... prikazuje rano djetinjstvo kao magično i proganjajuće stvarno".

Common Sense Media:"Očaranost, mudrost iznad njezinih godina i znatiželja belgijskog djeteta u poratnom Japanu".

Zippy Frames:"Film uspješno suprotstavlja mjehurastu, dobrodošlu animaciju s iznenađujuće teškim egzistencijalnim temama

Na francuskom, sa hrvatskim titlovima, jednako interesantan djeci i odraslima.

Lenny Guit, Harpo Guit, 2024. Belgija, Francuska, 87'
Uloge: Harpo Guit, Lenny Guit, Maximilien Delmelle, Claire Bodson, Habib Ben Tanfous

Ekscentrična belgijska komedija braće Guit, nastavlja njihov prepoznatljivi stil apsurdnog humora i vizualne zaigranosti viđen u ranijim radovima poput filma "Fils de plouc". Braća Guit su poznata po tome što sami pišu, režiraju, montiraju, pa čak i glume u svojim filmovima, održavajući potpunu kreativnu kontrolu nad njima.

Karakterizira ga "lo-fi" estetika, anarhična energija i crni humor. Braća Guit koriste brzu montažu, groteskne situacije i naturščike kako bi stvorili svijet koji balansira između nadrealizma i socijalne satire, često podsjećajući na punk estetiku unutar kinematografije.

Prati skupinu marginalaca i sitnih kriminalaca u bizarnim, gotovo snolikim situacijama u urbanom okruženju. Središnji motiv je potraga za smislom u svijetu gubitnika, gdje likovi kroz niz apsurdnih susreta i nespretnih pokušaja ljubavi ili zarade zapravo slave neuspjeh kao jedini autentičan način postojanja.

Premijerno je prikazan na renomiranim festivalima fantastičnog i nezavisnog filma, uključujući Locarno Film Festival.

"Divlje, nepredvidivo i osvježavajuće drsko" – Le Soir.

"Guitovi su uspjeli pretvoriti estetiku ružnog u poetsko iskustvo koje slavi autsajdere" – Cineuropa.

Alejandro González Iñárritu, 2006, SAD, Meksiko, Francuska, 143'
Uloge: Brad Pitt, Cate Blanchett, Gael García Bernal, Kōji Yakusho, Adriana Barraza, Rinko Kikuchi, Elle Fanning, Nathan Gamble, Mohamed Akhzam

Zaključno djelo Iñárrituove "trilogije smrti", ambicioznije i globalnije od prethodnika, istražuje ljudsku nesposobnost komunikacije unatoč tehnološkoj povezanosti.

Četiri međusobno povezane priče na tri kontinenta, pokrenute su jednim nesretnim hicem iz puške u marokanskoj pustinji. U Maroku, dva dječakapuškom slučajno pogode turistički autobus, teško ranivši Amerikanku koja putuje sa suprugom. U Meksiku, dadilja njihove djece odlučuje se na ilegalni prijelazak granice kako bi išla na vjenčanje svog sina, što završava tragičnim gubitkom u pustinji, a u Japanu se gluhonijema tinejdžerica Chieko bori se s izolacijom i tugom nakon majčina samoubojstva, dok policija traži njezina oca (vlasnika puške iz Maroka).

Naslov filma aludira na biblijsku kulu babilonsku; likovi govore pet jezika, ali se ne razumiju zbog kulturnih i emocionalnih barijera.Film koristi naturalistički pristup i često naturščike (posebno u Maroku) kako bi postigao autentičnost, a atmosferom dominira soundtrack Gustava Santaolalle (nagrađen Oscarom) koristeći žičane instrumente poput ouda i ronroca.

Babel je bio jedan od prvih velikih filmova koji je prikazao "efekt leptira" u globaliziranom svijetu. Osvojio je Zlatni globus za najbolju dramu i nagradu za najbolju režiju u Cannesu, te sedam nominacija za Oscara.

Roger Ebert:"Film postiže nešto što je teško opisati: osjećaj da smo svi, bez obzira na jezik, povezani zajedničkom boli i krhkošću."

The Guardian:"Veličanstveno snimljen, Babel je trijumf montaže i redateljske vizije koji briše granice između nacija."

Rolling Stone:"Iñárritu je snimio film koji vrišti od empatije u svijetu koji je oglušio na patnju drugih."

Empire:"Ovo nije samo film, već globalni događaj koji vas ostavlja emocionalno iscrpljenima, ali prosvijetljenima."

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Anders Thomas Jensen, 2026, Danska, Švedska, 116'
Uloge: Mads Mikkelsen,Nikolaj Lie Kaas, Sofie Gråbøl, Nicolas Bro

Najnovije je ostvarenje istaknutog danskog redatelja i scenarista Andersa Thomasa Jensena, (Riders of Justice,Adam's Apples) mračna je komedija koja ponovno okuplja Jensenove stalne suradnike u priči o identitetu i obiteljskim traumama. Anker izlazi iz zatvora nakon 14 godina koje je odslužio zbog pljačke. Njegov brat jedini zna gdje je sakriven ukradeni novac, no problem je što on pati od mentalne bolesti zbog koje se ne može sjetiti lokacije plijena. Njihova potraga pretvara se u nadrealno putovanje na kojem otkrivaju tko su zapravo. 

Film nosi prepoznatljiv potpis redatelja — mješavinu apsurdnog humora, nasilja i duboke ljudske drame. Na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je premijerno prikazan, opisan je kao  "besprijekorno napisana i odglumljena mračna basna o identitetu".

Totalfilm: "Iskrena porcija crnog skandinavskog humora".

 IMDb: "Film koji oscilira između psihološke drame, trilera i apsurda, boreći se da definira vlastiti identitet baš kao i njegovi likovi“