PROGRAM KINOTEKE Ožujak 2022.

UTORAK / 01.03.

NAJGORA OSOBA NA SVIJETU

Verdens verste menneske, 2021.
17:00 sati



Verdens verste menneske, 2021. Joachim Trier, 128 min. NO/FR/DK/SW
Scenari
j: Eskil Vogt i Joachim Trier
Uloge: Renate Reinsve, Anders Danielsen Lie, Herbert Nordrum
   Julie je dvadesetogodišnjakinja koja živi u Oslu i studira medicinu. Jednoga dana mijenja odluku i prebacuje se na psihologiju. Ubrzo shvaća da fotografija više odgovara njezinu senzibilitetu. Profesionalne nedoumice prate i one ljubavne, a sve će se promijeniti kada upozna 15 godina starijeg Aksela.
    Novi film norveškog redatelja Joachima Triera premijerne je prikazan u Cannesu, gdje je Renate Reinsve osvojila nagradu za najbolju glumicu. Kritika je objeručke prihvatila Trierovo osvježavanje konvencija romantične komedije, razigranu kombinaciju humora i drame te nastup Renate Reinsve u glavnoj ulozi. Britanski „The Guardian“ film je proglasio „instant-klasikom“, a našao se i na popisima najboljih filmova prethodne godine. Film je za Oscara nominiran u kategorijama najboljeg stranog filma i originalnog scenarija. Časopisi „Vanity Fair“ i „The Atlantic“ proglasili su "Najgoru osobu na svijetu" najboljim filmom 2021.
   „Najgora osoba na svijetu“ suvremena je drama o potrazi za ljubavlju i smislom u suvremenom Oslu. Kronika je četiri godine života Julie, mlade žene koja plovi nemirnim vodama svog ljubavnog života i bori se da pronađe svoju karijeru, što je navodi da realno sagleda tko je ona zapravo. (rotten tomatoes)
   Seksi je, istovremeno zabavna i tužna… i oduzima dah. (Randy Myers / San Jose Mercury News)
   Oznaka „najgore osobe“ pogrešno je usmjerenje koje pobija bogate likove u pametnom i razigranom filmu Joachima Triera. (Rania Richardson / Film-Forward.com)
   Vjerojatno ga je najbolje opisati kao zabavnu romantičnu dramu. Teže je odrediti njezin žanr nego jednostavno prihvatiti činjenicu da je film apsolutni užitak. (Brad Keefe / Columbus Alive)
   Prekrasan, ponekad smiješan, ponekad gorko-slatki, ponekad dirljiv film, a sve emocije su istražene i savršeno isprepletene. Ima toliko sjajnih scena... scena u kojoj se vrijeme ledi, scena "što je varanje", scena u bolnici i oko nje, scena s čarobnim gljivama... gotovo kao da je svako pojedinačno poglavlje u filmu vrhunac, i sve se gotovo savršeno uklapa. (Jeremy_Urquhart / im
db)
https://www.imdb.com/title/tt10370710/?ref_=fn_al_tt_1

 

SOLARIS

Solyaris, 1972.
19:15 sati



50 GODINA: Solyaris, 1972. Andrej Tarkovski, 167 min. SSSR / RU
Scenarij:
Fridrikh Gorenshteyn i Andrei Tarkovsky po romanu Stanislawa Lema
Uloge: Natalya Bondarchuk, Donatas Banionis, Jüri Järvet, Nikolaj Grinjko, Olga Barnet, Anatolij Solonitsyn, Olga Kizilova, Sos Sargsyan
   Snaut: Nemoj pretvarati znanstveni problem u običnu ljubavnu priču… Zar ćeš me još pitati o smislu života… Kad je čovjek sretan, ne postavlja si takva pitanja i takav koncept ga općenito ne zanima… Ta pitanja se pitaju na kraju života.
   Kelvin: Ali ne znamo kada će život završiti, zato se žurimo.
   Snaut: Polako, najsretniji ljudi su oni koji ne propituju te teme.

   Psiholog Kris Kelvin poslan je na svemirsku stanicu koja kruži oko planeta zvanog Solaris kako bi istražio smrt liječnika i mentalne probleme kozmonauta na stanici. Ubrzo otkriva da je voda na planetu vrsta mozga koji izvlači potisnuta sjećanja i opsesije.
   Andrei Tarkovsky, nije bio zadovoljan Kubrickovom "Odisejom". Bila mu je previše hladna i bezosjećajna. Nedostajalo joj je života i odlučio je napraviti svojevrsni odgovor A.C.Clarkeu te Kubricku. Na festivalu u Cannesu "Solaris" je nagrađen Velikom nagradom žirija i nagradom međunarodne kritičarske asocijacije FIPRESCI.
   Tarkovski je najveći od svih. On se kreće s takvom prirodnošću u sobi snova. On ne objašnjava. Što bi to uopće trebao objasniti? (Ingmar Bergman)
   Jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmova u povijesti žanra znanstvene fantastike i najgledaniji autorov rad izvan Sovjetskog Saveza, „Solaris“ je adaptacija istoimenog romana Stanisława Lema, a glavna motivacija za tu ekranizaciju bila je želja Andreja Tarkovskog da filmskom žanru SF-a da umjetnički dignitet. (hfs)
   Film ima hipnotičku privlačnost, uvlačeći gledatelja sve dublje i dublje u svoju zagonetnu avanturu stvarajući potpuno svoj svijet. (Mark Olsen / Los Angeles Times)
   Duboko lijep i uznemirujući ruski film koji seže daleko izvan područja budućnosti prikazane u Kubrickovoj 2001. (Lucie K. Scheuer / Los Angeles Free Press)
   Da bi približili gledanje ovog klasika, onima koji ga nisu gledali, možemo parafrazirati  redatelja Nolana : „Ne pokušavajte razumjeti „Solaris“ – osjetite ga.“ Radi se, kako je i rečeno, o jednom od temeljnih filmova (dakle, bez obzira na žanr), odnosno SF klasika (uz „Odiseju“, radi se o temelju samog SF žanra). Ovdje uopće ne tvrdim(o) da je film bolji od knjige (na što se ljubitelji pisane riječi često naljute) – radi se o must see filmu, kao nekoj osobnoj kulturi (ako se smatrate filmofilom). Sve što ste vidjeli u „Matrixu“, „Interstelllaru“, „Blade Runneru“, „Arrivalu“, „Ad astri“, „Kontaktu, „Annihilationu“, u možda nepravedno zapostavljenom „Oblivionu“ i sl. (egzistencijalističkim) SF filmovima, ima neku poveznicu sa „Solarisom“. (Tihomir Polančec / goodtalking.hr)
   … film je refleksija o pomirenju s vlastitom podsviješću, i uznemirujući prikaz čovjekove destruktivne interakcije sa svojim okolišem. U tom smislu temeljna zapreka dosezanju istine, koja se uvijek pokazuje nedohvatljivom, nije tehnološke naravi već je sadržana u strahu od nepoznatog i sklonosti prema zaboravu, odnosno u nemogućnosti suočavanja s pogreškama iz prošlosti, osjećajem krivnje i žaljenja te u granicama koje čovjek sebi postavlja. (HFL)
   Između znanstveno-fantastičnog racionalizma i kršćanskog misticizma, film završava veličanstvenim obratom koji se može tumačiti na bezbroj načina. „Solaris” ne nudi odgovore, čak  i da postoje, čovječanstvo ih ne bi moglo razumjeti. Ipak, još uvijek ih tražimo, možda ih otkrijemo na nekim udaljenim planetima i šire. (Arnela Vučković / ziher.hr)

https://inverzija.net/retro-uronite-u-solaris-kultno-remek-djelo-sedme-umjetnosti/
https://www.imdb.com/title/tt0069293/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 02.03.

VELIKI GAZDA

The Good Boss / El buen patrón, 2021.
17:00 sati



The Good Boss / El buen patrón, 2021. Fernando León de Aranoa, 120 min. ES
Scenarij:
Fernando León de Aranoa
Uloge: Javier Bardem, Manolo Solo, Almudena Amor, Óscar de la Fuente, Sonia Almarcha, Fernando Albiz
   Blanco, karizmatični vlasnik obiteljske tvornice, naumio je osvojiti lokalnu nagradu za poslovnu izvrsnost. Takva nagrada zahtijeva savršenstvo i to je upravo ono što Blanco nudi! No kada mu planove počnu mrsiti problematični zaposlenici, “dobri gazda” besramno će se umiješati u njihove privatne živote i pokrenuti nezamislivu lančanu reakciju.
   „Veliki gazda“ mračna je korporativna satira u kojoj Javier Bardem majstorski utjelovljuje prijateljsko lice kapitalističke korupcije. Film je španjolski kandidat za Oscara, a premijerno je prikazan u San Sebastiánu. Za 36. dodjelu nagrada Goya, koja će se održati 12. veljače u u Valenciji, „Veliki gazda“ ima 20 nominacija, čime je postao film koji je dobio najviše nominacija u cijeloj povijesti dodjele španjolskih filmskih nagrada.
   Bio sam nervozan dok sam čitao scenarij jer je moje tijelo reagiralo na rukopis. Zamišljao sam likove i slike koje je Fernando opisao... i ponavljao sam sebi: 'Želim to, želim to glumiti'. (Javier Bardem)
   Film je satira koja odražava nestanak grupne svijesti. Strah od odmazde danas je prekinuo bilo kakav aktivizam. Moramo prestati dizati revoluciju na Twitteru, pokazati svoja lica i ponovno izaći na ulicu. (Javier Bardem)
   Bardem u jednom od svojih najblistavijih izdanja: on je, jednostavno, film. (Mirito Torreiro / www.fotogramas.es)
   Sarkastična, briljantna tragikomedija o moći, radu, ljudskim odnosima, pokornosti, nevjeri, dostojanstvu, nepravdi i ravnoteži. Majstorski napisan i režiran, uz zadivljujuće izvedbe Javiera Bardema i ostale glumačku ekipu, sjajne glazbe Zeltie Montes (s melodijom koju ćete nakon toga pjevušiti), „El buen patrón“ će vas nasmijati i rasplakati. Uživajte i razmišljajte o ravnotežama - i neravnotežama - radnog života, braka i moći. (Antonia Tejedabarros / imdb)

https://www.imdb.com/title/tt13066182/?ref_=nv_sr_srsg_0

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: DRIVE MY CAR

Doraibu mai kâ, 2021.
19:15 sati



Doraibu mai kâ, 2021. Ryűsuke Hamaguchi, 159 min. JP
Scenarij:
Ryusuke Hamaguchi i Takamasa Oe prema kratkoj priči Haruki Murakamija
Uloge: Hidetoshi Nishijima, Tôko Miura, Reika Kirishima
Dvi   je godine nakon neočekivane smrti svoje supruge, Yusuke Kafuku, poznati scenski glumac i redatelj, dobiva ponudu da režira predstavu „Ujak Vanja“ na kazališnom festivalu u Hirošimi. Tamo upoznaje Misaki Watari, šutljivu mladu ženu koju je festival dodijelio da ga vozi u njegovom voljenom crvenom Saabu. Kako se premijera produkcije bliži, raste napetost među glumcima i ekipom, ne samo između Yusukea i Kojia Takatsukija, zgodnu TV zvijezdu koja je imala aferu s Yusukeovom pokojnom ženom. Prisiljen suočiti se s bolnim istinama iz prošlosti, Yusuke se počinje - uz pomoć vozačice - suočavati s proganjajućim misterijama koje je njegova žena ostavila za sobom.
   „Drive My Car“ prikazan je premijerno u natjecateljskom programu Cannesa i prema brojnim kritičarima jedan je od najboljih filmova godine, među favoritima za Oscara za najbolji strani film. Na 79. dodjeli Zlatnih globusa film je osvojio nagradu kao najbolji film na stranom jeziku.
   Hamaguchijevo shvaćanje umjetnosti, života, gubitka, iscjeljenja i oprosta jedan je od najbogatijih i najzahvalnijih primjera kako jednostavne ljudske interakcije pretvoriti u uvjerljivu kinematografiju. (superextrazona.eu)
   Japanski kandidat za Oskara predstavlja strpljivo, suptilno i melankolično proučavanje izgubljenih duša – ukoliko volite sporije drame koje imaju puno toga reći o ljubavi, žalosti i inspiraciji vjerujem da će vam ovo biti film godine. (Siniša Stajić / http://filmskerecenzije.com)
   Film kojim autor vrlo pametno, vješto i zaobilazno uspijeva ući u dubinu stvari, čak u samu suštinu, precizno da to i ne osjetimo. U pozadini imamo simboliku Hirošime kao toponima ljudske patnje i razaranja koji je sada fizički obnovljen oko sjećanja na to, ali usmjeren na budućnost i, kako kaže Sonja u ,,Ujaku Vanji“, „život koji mora ići dalje“. (Marko Stojiljković, www.pobjeda.me)
    Remek-djelo iz Japana koje je vodeće u izboru za osvajanje Oscara za strani film, a možda se, kao i 'Parazit' natječe i za najbolji film. Zašto ne? Očaravajući je od prve do zadnje scene. (Peter Travers / ABC News)

https://www.imdb.com/title/tt14039582/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 03.03.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: DRIVE MY CAR

Doraibu mai kâ, 2021.
17:00 sati



Doraibu mai kâ, 2021. Ryűsuke Hamaguchi, 159 min. JP
Scenarij:
Ryusuke Hamaguchi i Takamasa Oe prema kratkoj priči Haruki Murakamija
Uloge: Hidetoshi Nishijima, Tôko Miura, Reika Kirishima
Dvi   je godine nakon neočekivane smrti svoje supruge, Yusuke Kafuku, poznati scenski glumac i redatelj, dobiva ponudu da režira predstavu „Ujak Vanja“ na kazališnom festivalu u Hirošimi. Tamo upoznaje Misaki Watari, šutljivu mladu ženu koju je festival dodijelio da ga vozi u njegovom voljenom crvenom Saabu. Kako se premijera produkcije bliži, raste napetost među glumcima i ekipom, ne samo između Yusukea i Kojia Takatsukija, zgodnu TV zvijezdu koja je imala aferu s Yusukeovom pokojnom ženom. Prisiljen suočiti se s bolnim istinama iz prošlosti, Yusuke se počinje - uz pomoć vozačice - suočavati s proganjajućim misterijama koje je njegova žena ostavila za sobom.
   „Drive My Car“ prikazan je premijerno u natjecateljskom programu Cannesa i prema brojnim kritičarima jedan je od najboljih filmova godine, među favoritima za Oscara za najbolji strani film. Na 79. dodjeli Zlatnih globusa film je osvojio nagradu kao najbolji film na stranom jeziku.
   Hamaguchijevo shvaćanje umjetnosti, života, gubitka, iscjeljenja i oprosta jedan je od najbogatijih i najzahvalnijih primjera kako jednostavne ljudske interakcije pretvoriti u uvjerljivu kinematografiju. (superextrazona.eu)
   Japanski kandidat za Oskara predstavlja strpljivo, suptilno i melankolično proučavanje izgubljenih duša – ukoliko volite sporije drame koje imaju puno toga reći o ljubavi, žalosti i inspiraciji vjerujem da će vam ovo biti film godine. (Siniša Stajić / http://filmskerecenzije.com)
   Film kojim autor vrlo pametno, vješto i zaobilazno uspijeva ući u dubinu stvari, čak u samu suštinu, precizno da to i ne osjetimo. U pozadini imamo simboliku Hirošime kao toponima ljudske patnje i razaranja koji je sada fizički obnovljen oko sjećanja na to, ali usmjeren na budućnost i, kako kaže Sonja u ,,Ujaku Vanji“, „život koji mora ići dalje“. (Marko Stojiljković, www.pobjeda.me)
    Remek-djelo iz Japana koje je vodeće u izboru za osvajanje Oscara za strani film, a možda se, kao i 'Parazit' natječe i za najbolji film. Zašto ne? Očaravajući je od prve do zadnje scene. (Peter Travers / ABC News)

https://www.imdb.com/title/tt14039582/?ref_=nv_sr_srsg_0

NAJGORA OSOBA NA SVIJETU

Verdens verste menneske, 2021.
20:00 sati



Verdens verste menneske, 2021. Joachim Trier, 128 min. NO/FR/DK/SW
Scenari
j: Eskil Vogt i Joachim Trier
Uloge: Renate Reinsve, Anders Danielsen Lie, Herbert Nordrum
   Julie je dvadesetogodišnjakinja koja živi u Oslu i studira medicinu. Jednoga dana mijenja odluku i prebacuje se na psihologiju. Ubrzo shvaća da fotografija više odgovara njezinu senzibilitetu. Profesionalne nedoumice prate i one ljubavne, a sve će se promijeniti kada upozna 15 godina starijeg Aksela.
    Novi film norveškog redatelja Joachima Triera premijerne je prikazan u Cannesu, gdje je Renate Reinsve osvojila nagradu za najbolju glumicu. Kritika je objeručke prihvatila Trierovo osvježavanje konvencija romantične komedije, razigranu kombinaciju humora i drame te nastup Renate Reinsve u glavnoj ulozi. Britanski „The Guardian“ film je proglasio „instant-klasikom“, a našao se i na popisima najboljih filmova prethodne godine. Film je za Oscara nominiran u kategorijama najboljeg stranog filma i originalnog scenarija. Časopisi „Vanity Fair“ i „The Atlantic“ proglasili su "Najgoru osobu na svijetu" najboljim filmom 2021.
   „Najgora osoba na svijetu“ suvremena je drama o potrazi za ljubavlju i smislom u suvremenom Oslu. Kronika je četiri godine života Julie, mlade žene koja plovi nemirnim vodama svog ljubavnog života i bori se da pronađe svoju karijeru, što je navodi da realno sagleda tko je ona zapravo. (rotten tomatoes)
   Seksi je, istovremeno zabavna i tužna… i oduzima dah. (Randy Myers / San Jose Mercury News)
   Oznaka „najgore osobe“ pogrešno je usmjerenje koje pobija bogate likove u pametnom i razigranom filmu Joachima Triera. (Rania Richardson / Film-Forward.com)
   Vjerojatno ga je najbolje opisati kao zabavnu romantičnu dramu. Teže je odrediti njezin žanr nego jednostavno prihvatiti činjenicu da je film apsolutni užitak. (Brad Keefe / Columbus Alive)
   Prekrasan, ponekad smiješan, ponekad gorko-slatki, ponekad dirljiv film, a sve emocije su istražene i savršeno isprepletene. Ima toliko sjajnih scena... scena u kojoj se vrijeme ledi, scena "što je varanje", scena u bolnici i oko nje, scena s čarobnim gljivama... gotovo kao da je svako pojedinačno poglavlje u filmu vrhunac, i sve se gotovo savršeno uklapa. (Jeremy_Urquhart / im
db)
https://www.imdb.com/title/tt10370710/?ref_=fn_al_tt_1

 

PETAK / 04.03.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: LICORICE PIZZA

Licorice Pizza, 2021.
17:30 sati



Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij:
Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)

https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

Madres Paralelas, 2021. Pedro Almodovar, 123 min. ES/FR
Scenarij:
Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Cruz, Rossy de Palma, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit
   Novi film velikog redatelja Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci, Pričaj s njom, Tuga i slava) otvorio je 78. Međunarodni filmski festival u Veneciji (devetominutne ovacije nakon završetka filma), a desetak dana kasnije Penelope Cruz osvojila je nagradu za najbolju glumicu na festivalu!
   Dvije žene, Janis i Ana, zajedno se nalaze u bolničkoj sobi gdje svaka očekuje rođenje djeteta. Niti jedna niti druga nisu u vezi, a obje su zatrudnile igrom slučaja. Sredovječna Janis ne žali za trudnoćom i poprilično je ushićena. Adolescentica Ana s druge se strane kaje, a usto je uplašena i traumatizirana. Janis ju pokušava ohrabriti dok se obje poput mjesečarki kreću bolničkim hodnicima. Nekoliko riječi koje će izmijeniti u satima čekanja do poroda između njih dvije stvorit će neočekivanu povezanost, a koja će razvojem situacije i novonastalim komplikacijama promijeniti njihove živote zauvijek.
   S filmom ‘Paralelne majke’ vratio sam se u svijet žena, vratio sam se majčinstvu i obitelji. Govorim o važnosti nasljednika. Puno je majki u mojoj filmografiji ali one iz ovog filma su drugačije. (Pedro Almodovar)
   Bez obzira na ton filma, postoje određene boje, taktovi i stilski odabiri koji su nedvojbeno Pedro. Na svijetlu, tamnocrvenu boju ne gledamo isto zahvaljujući njegovom radu. Jedna od velikih radosti u gledanju njegova filma je gledati kako se radnja mijenja od onoga što ste očekivali i onoga što zapravo jest. I ovdje je tako: Almodóvar najvišeg ranga, Almodovar koji potkopava očekivanja nudeći nam emotivniju, opsjednutiju političku sliku. (Christopher James / Film Experience)
   Almodóvar postavlja čitav niz komunikacijskih posuda kako bi progovorio o novim modelima obitelji, seksualnosti i identiteta, ali prije svega o ženi kao standardu na kojem se temelji cijelo naše društvo. Neudate žene koje moraju napredovati snagom svojih instinkta i svojih uvjerenja, žene koje daju otkaz, žene koje uče, žene koje daju sebe, žene koje se bore. (Beatriz Martínez / fotogramas.es)
   Almodóvarov najpolitičkiji film do sada. (Raphael Abraham / Financial Times)
   Scenarij i režija oscarovski su kalibar. Jedan od najboljih Almodóvarovih filmova. (Dwight Brown/Top Critic)
   Od početnih kadrova do završne špice, ovo je izvrsna predstava Penélope Cruz. Ali s lekcijom iz španjolske povijesti. (Kevin Maher Times/UK)

https://www.imdb.com/title/tt12618926/?ref_=fn_al_tt_1
NAPOMENA: PREMIJERA 22.12. U 20.00 SAMO UZ COVID PROPUSNICE !!! (drugi dan projekcije po uobičajenom: do 30 ljudi u dvorani)

  

SUBOTA / 05.03.

Madres Paralelas, 2021. Pedro Almodovar, 123 min. ES/FR
Scenarij:
Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Cruz, Rossy de Palma, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit
   Novi film velikog redatelja Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci, Pričaj s njom, Tuga i slava) otvorio je 78. Međunarodni filmski festival u Veneciji (devetominutne ovacije nakon završetka filma), a desetak dana kasnije Penelope Cruz osvojila je nagradu za najbolju glumicu na festivalu!
   Dvije žene, Janis i Ana, zajedno se nalaze u bolničkoj sobi gdje svaka očekuje rođenje djeteta. Niti jedna niti druga nisu u vezi, a obje su zatrudnile igrom slučaja. Sredovječna Janis ne žali za trudnoćom i poprilično je ushićena. Adolescentica Ana s druge se strane kaje, a usto je uplašena i traumatizirana. Janis ju pokušava ohrabriti dok se obje poput mjesečarki kreću bolničkim hodnicima. Nekoliko riječi koje će izmijeniti u satima čekanja do poroda između njih dvije stvorit će neočekivanu povezanost, a koja će razvojem situacije i novonastalim komplikacijama promijeniti njihove živote zauvijek.
   S filmom ‘Paralelne majke’ vratio sam se u svijet žena, vratio sam se majčinstvu i obitelji. Govorim o važnosti nasljednika. Puno je majki u mojoj filmografiji ali one iz ovog filma su drugačije. (Pedro Almodovar)
   Bez obzira na ton filma, postoje određene boje, taktovi i stilski odabiri koji su nedvojbeno Pedro. Na svijetlu, tamnocrvenu boju ne gledamo isto zahvaljujući njegovom radu. Jedna od velikih radosti u gledanju njegova filma je gledati kako se radnja mijenja od onoga što ste očekivali i onoga što zapravo jest. I ovdje je tako: Almodóvar najvišeg ranga, Almodovar koji potkopava očekivanja nudeći nam emotivniju, opsjednutiju političku sliku. (Christopher James / Film Experience)
   Almodóvar postavlja čitav niz komunikacijskih posuda kako bi progovorio o novim modelima obitelji, seksualnosti i identiteta, ali prije svega o ženi kao standardu na kojem se temelji cijelo naše društvo. Neudate žene koje moraju napredovati snagom svojih instinkta i svojih uvjerenja, žene koje daju otkaz, žene koje uče, žene koje daju sebe, žene koje se bore. (Beatriz Martínez / fotogramas.es)
   Almodóvarov najpolitičkiji film do sada. (Raphael Abraham / Financial Times)
   Scenarij i režija oscarovski su kalibar. Jedan od najboljih Almodóvarovih filmova. (Dwight Brown/Top Critic)
   Od početnih kadrova do završne špice, ovo je izvrsna predstava Penélope Cruz. Ali s lekcijom iz španjolske povijesti. (Kevin Maher Times/UK)

https://www.imdb.com/title/tt12618926/?ref_=fn_al_tt_1
NAPOMENA: PREMIJERA 22.12. U 20.00 SAMO UZ COVID PROPUSNICE !!! (drugi dan projekcije po uobičajenom: do 30 ljudi u dvorani)

  

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: LICORICE PIZZA

Licorice Pizza, 2021.
20:00 sati



Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij:
Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)

https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 07.03.

KOŠNICA

Hive, 2021.
20:00 sati



Hive, 2021. Blerta Basholli, 84 min. RKS/CH/AL/MK
Scenarij:
Blerta Basholli
Uloge: Yllka Gashi, Çun Lajçi, Aurita Agushi
   Apsolutni pobjednik Sundance Film Festivala 2021., dobitnik nagrada za najbolji film (od žirija, te od publike u međunarodnom programu), kao i nagrade za najbolju režiju, topla je i snažna priča o upornosti žene koja, unatoč velikom pritisku okoline, uspijeva izgraditi bolji život za sebe i sumještane.
   Fahrijin je muž nestao za vrijeme rata na Kosovu. Nakon što njegove pčele prestanu proizvoditi med, glavni izvor prihoda cijele obitelji, počinju se gomilati financijski problemi. Fahrije odlučuje raditi ono što najbolje zna - ajvar - i pokreće mali poljoprivredni obrt proizvodnje domaćeg ajvara s još nekoliko žena iz sela. S povećanjem obujma posla, sve više raste i negodovanje od strane patrijarhalnog sela u kojem žive...
   Film je snimljen prema istinitoj priči.
   "Košnica" to radi bolje nego što bi bilo koje novine mogle, zalazeći u intimne detalje tuge i izdaje i ukorijenjenih kulturnih predrasuda, izvlačeći ih polako na svjetlo. I to čini tako što priča istinitu priču koja je uvjerljiva, snažna, nadahnjujuća. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Jedna od najutjecajnijih priča o oporavku nakon sukoba. (Robert Abele / Los Angeles Times)

https://www.imdb.com/title/tt13648212/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 08.03.

UHVATITI LEE MILLER

Capturing Lee Miller, 2020.
17:30 sati



MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Capturing Lee Miller, 2020. Teresa Griffiths, 60 min. UK

   Vougeov model, Man Rayjeva muza, neustrašiva ratna fotografkinja – Lee Miller je vodila brojne živote. „Uhvatiti Lee Miller“ istražuje fascinantan život i fotografije pionirske umjetnice koja je kršila tabue i prkosila tuđim očekivanjima. Miller je počela karijeru kao manekenka, pojavivši se na naslovnici američkog Voguea. No, ‘jedna od najfotografiranijih djevojki na Manhattanu’ ubrzo je zaključila da bi ‘radije stvarala slike, nego sama bila slika’ i odlučila uzeti fotoaparat u svoje ruke. Stvarala je portrete i kompozicije u duhu nadrealizma te je zajedno s Man Rayjem izumila fotografsku tehniku solarizacije. Bila je jedina ratna reporterka u Europi za vrijeme Drugoga svjetskog rata – snimala je njemačko bombardiranje Londona, iskrcavanje u Normandiji, među prvima je donijela uznemirujuće slike razorene Europe i koncentracijskih logora Buchenwald i Dachau. Fotografija Miller u Hitlerovoj kadi, koju je 1945. snimio suradnik David Scherman, jedna je od ikoničnih slika toga doba. Nakon traume kojoj je svjedočila povukla se iz javnog života i sa suprugom Rolandom Penroseom živjela na farmi u East Sussexu gdje su se često okupljali umjetnici poput Pabla Picassa, Henryja Moorea, Maxa Ernsta i Dylana Thomasa. Tek je potkraj 1980-ih s biografijom „Životi Lee Miller“ njezina sina Antonyja Penrosea te fotomonografijom „Rat Lee Miller“ poraslo zanimanje za njezino djelo, a danas se smatra jednom od najvećih fotografkinja 20. stoljeća.
   Čini mi se da žene imaju veće šanse za uspjeh u fotografiji od muškaraca... žene su brže i prilagodljivije nego muškarci. I mislim da imaju intuiciju koja im pomaže da shvate osobnosti brže od muškaraca. (Lee Miler, 1932.)
   Nemoguće je danas zamisliti umjetnika njene suptilnosti i ljudskosti. (Sir David Hare, engleski dramatičar , scenarist te kazališni i filmski redatelj)
   Lee Miller (1907. – 1977.) jedna je od najistaknutijih ikona 20. stoljeća. Manekenka koja je postala fotografkinja, pa ratna reporterka i nadrealistička umjetnica -  živjela je vlastiti život prema svojim  pravilima. Gdje god je krenula, bila je beskompromisna. Priča o pionirki, često u suprotnosti s tadašnjim moralom, koja je odbila potčinjavanje dominantne muške figure oko nje. (gooddocs)

https://www.imdb.com/title/tt12281602/?ref_=nv_sr_srsg_0

CASABLANCA

Casablanca, 1942.
20:00 sati




80 GODINA: Casablanca, 1942. Michael Curtiz, 102 min. US
Scenarij:
Julius J. Epstein, Philip G. Epstein & Howard Koch prema kazališnoj predstavi „Everybody Comes to Rick's“ Murray Burnetta & Joan Allison
Uloge: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid, Claude Rains, Conrad Veidt, Sydney Greenstreet, Peter Lorre, Dooley Wilson
   Ilsa Lund: Play it once, Sam. For old times' sake.
   Sam: (lying) I don't know what you mean, Miss Elsa.
   Ilsa Lund: Play it, Sam. Play "As Time Goes By."
   Sam: (lying) Oh, I can't remember it, Miss Elsa. I'm a little rusty on it.
   Ilsa Lund: I'll hum it for you. Da-dy-da-dy-da-dum, da-dy-da-dee-da-dum... (Sam begins playing) Sing it, Sam.
   Sam: (singing) You must remember this / A kiss is still a kiss / A sigh is just a sigh / The fundamental things apply / As time goes by. / And when two lovers woo, / They still say, "I love you" / On that you can rely / No matter what the future brings...    
   Rick Blaine: (rushing up) Sam, I thought I told you never to play...- (Sees Ilsa. Sam closes the piano and rolls it away.)

   Amerikanac Rick Blaine u vichijevskoj Casablanci vodi sumnjivi i pomodni noćni lokal, naoko nezainteresiran za politička previranja i rat koji se vodi skoro u cijelom svijetu. Svatko tko iole nešto znači svraća u njegov lokal "Rick's Cafe Americain", koji tek postaje uzbudljivo mjesto dolaskom Victora Laszla, simbola antinacističkog pokreta diljem Evrope. S njim je i supruga, Ilse Lund, s kojom je Rick upravo uoči ulaska nacista u Pariz doživio veliku romansu, ali i koja ga je bez objašnjenja napustila. Deprimirani Rick odlazi za Casablancu, cinično promatrajući svijet koji ga je razočarao. Međutim, ponovni susret s Ilsom u Ricku budi stare osjećaje. Poučen iskustvom u prvom trenutku odbija pomoći onoj koja ga je već jednom razočarala...

   Bio bi to tek kratki sadržaj „Casablance“ koji se može pronaći u skoro svakom filmskom ili video vodiču, i kako vrijeme prolazi ovaj film stekao je ime jedne od najvećih hollywoodskih ikona. Svoj put ka slavi „Casablance“ je započela 26. studenog 1942. godine svečanom premijerom u njujorškoj dvorani The Hollywood Theatre. Mnogi su po izlasku iz kina smatrali kako je riječ o još jednoj studijskoj produkciji Warner Brosa koje su nastajale brzinski, u roku od mjesec-dva. "Drhtavi, srceparajući film!", bile su prve kritike izrečene nakon premijere filma egzotičnog i pamtljivog naslova. Nedugo zatim ime filma bilo je na svačijim usnama zahvaljujući činjenici da se u "pravoj" Casablanci 1943. godine održao summit na kojem su sudjelovali Churchill, Staljin i Roosevelt, što se itekako odrazilo na dodatnu posjetu i popularnost filma. Stvarni i pravi uspjeh filma, kao i konačna potvrda vrijednosti stiže s nagradom Oscar. Osvaja ga Michael Curtiz za režiju, scenaristi i sam film, a još su bili nominirani: Arthur Edeson za fotografiju, Max Steiner za muziku, Humphrey Bogart za glavnu mušku ulogu (tu nagradu osvaja tek 1951. godine ulogom Charlie Allunta u Hustonovoj „Afričkoj kraljici“), te Claude Rains za sporednu mušku ulogu brilijantno odigravši ulogu šarmatnog, korumpiranog francuskog kapetana Louisa Renaulta.

   Od tada, film je ušao u filmski folklor, zahvaljujući svom duhu, odmjerenosti i nezaboravnim ulogama. Čak se trebala nastaviti priča o Ricku i Renaultu odmah po završetku snimanja, ali scenarij nikada nije napisan. Bilo je brojnih imitatora svih ovih godina. „The Conspirators“ (And Storm over Lisabon) iz 1944. redatelja Jeana Negulescoa s Hedy Lamarr i Paulom Henreidom, nastao na tragu mita „Casablance“ nije uspio ponoviti uspjeh svog uzora, kao ni „Caboblanco“ iz 1980. godine J. Lee Thompsona s Charles Bronsonom koji je u cijelosti koncipiran na obrascu „Casablance“. Čak dvije televizijske serije (1955. s Charles McGrawom kao Rickom, te 1983. s Davidom Soulom) osuđene su na propast, postižući jedino to da svih podsjete kako je jedino Bogartova verzija bila ona prava - i još uvijek jest! Dokaz za to je i da danas, 80 godina kasnije, sa zvijezdama koje su odavno umrle, te s blijedim filmskim i TV imitacijama, Curtizov sjajni film o humanosti i cinizmu u ratom zahvaćenoj Sjevernoj Africi, još uvijek živi i po mnogima spada u najljepšu filmsku priču. I u novije vrijeme bilo je brojnih pokušaja imitacije klasika: bučno najavljivana „Havana“ (1990.) Sydneya Pollacka neslavno je prošla, isto kao i „Barbwire“ (1996. David Hogan) koji je doslovce kopirao priču. S malom diverzijom: Bogartovu ulogu u Americi uništenom Drugim građanskim ratom preuzima Pamela Anderson.

   Filmski scenarij „Casablance“ zasnovan je na kazališnom komadu "Everybody Comes to Rick's" (koji je u kazalištu realiziran tek 1991. godine, s Leslie Granthamom u ulozi Ricka) Murraya Burnetta i Joan Allison. Burnetta je inspirirao jedan bar cafe u južnoj Francuskoj gdje su se skupljali anti-nacisti prije odlaska u Casablancu, a u kojem je svirao jedan crni pijanist. U kazališnoj obradi Rick je inače odvjetnik specijaliziran za krivično pravo, opterećen osobnim razvodom braka. 22. prosinca 1941. godine Warner Bros za 20.000 dolara otkupljuje materijal, i to je bila najveća cijena ikada plaćena za jedan nepoznati i neproducirani komad. U scenaristički projekt ubačeni su Julius J. i Phillip G. Epstein, koji su kalkulirali s raznim imenima za film (bilo je prijedloga da se film nazove „African Manhunt“ ili „They Met in Casablanca“), ali dilemu prekida producent filma Hal Wallis koji 31. prosinca 1941. mijenja oficijelni naziv u „Casablanca“. Već 5. siječnja Warner objavljuje u Hollywood Reporteru da će u tom filmu glavne uloge tumačiti Ronald Reagan, Ann Sheridan i Dennis Morgan. Kao što je poznato, Reagan se nikada nije pojavio u toj ulozi, ali su s tim činom započele kalkulacije oko nositelja glavnih uloga. Osim Reagana, za ulogu Ricka u najužoj konkurenciji bio je George Raft (zvijezda tridesetih godina, upamćen po ulozi u Hawksovom „Licu s ožiljkom“). Međutim, Raft odbija ulogu sa komentarom: "Ne želim u filmu biti nasuprot neke nepoznate Šveđanke!" Ulogu na kraju dobija Humphrey Bogart, sa točno definiranim ugovorom: 3.500 dolara tjedno plus troškovi.

   Za ulogu Ilse testirane su Ann Sheridan, Michele Morgan i ruska balerina Tamara Toumanova (u planu je bila i Hedy Lamarr, no odbila je ponudu jer nije željela snimati prema nedovršenom rukopisu), ali 24. travnja 1942. Warner postiže sporazum sa Davidom O.Selznickom (producent Paramounta, kasnije MGM-a) koji im ustupa Ingrid Bergman u zamjenu za Oliviu de Havilland. Prema riječima Ingrid Bergman, David je s njom razgovarao na slijedeći način: "Zapravo i neznam ništa o ovoj priči, ali ćeš imati sjajnu garderobu i sigurno je da će sve skupa biti nezaboravno."

   Unajmljen je još čitavi niz Warnerovih glumaca za sporedne uloge, iako još uvijek nije izvršena podjela glavnih. Za ulogu uglednog anti-naciste bio je predviđen poznati tenor iz musicala Dennis Morgan, ali uloga na kraju ipak pripada Austrijancu Paulu Henreidu. U prvi trenutak Paul odbija ulogu, ali kada su Nijemci započeli progon anti-nacista, prihvaća Warnerovu ponudu spašavajući na taj način vlastiti život. Majora Strassera u prvoj varijanti trebao je glumiti poznati redatelj Otto Preminger, dok je još uvijek bilo dosta dvojbi oko pjevača-pijaniste. Pomišljalo se na Ellu Fitzgerald, Hazel Scott  ili Lenu Horne. Na kraju ulogu dobija nepoznati Dooley Wilson (inače bubnjar i jedini od svih aktera koji je prije snimanja bio u Casablanci). Usprkos činjenici da u stvarnosti Dooley nije znao svirati klavir (samo je imitirao pokrete pijanista Elliotta Carpentera, tajanstvenog Warnerovog glazbenika koji je potrebne melodije svirao iza kamere), poistovjećen je s filmskom temom "As Time Goes By", i po prikazivanju filma primao po 5000 pisama dnevno, više nego jedan Clark Gable. Većinu nacista glumili su Židovi, a kada se nakon 2. svjetskog rata „Casablance“ počela prikazivati u Njemačkoj, nedostajalo je 20-tak minuta. Izbačene su scene u kojima se negativno govorilo o Nijemcima i skoro sve u kojima se pojavljuje Conrad Veidt (major Strasser).

   Ni s redateljem nije išlo glatko, jer ponudu odbija William Wyler. Cijeli posao na filmu počinje se normalno odvijati tek pojavom redatelja Michaela Curtiza, koji unajmljuje još jednog scenaristu, Howarda Kocha, za dotjerivanje scenarija koji još uvijek nije imao kraj. Snimanje „Casablance“ započelo je 25. svibnja 1942. godine, s flashback scenama Pariza, iako su članovi glumačke ekipe kasnije stvorili mit da je film rađen sa sekvencama u nizu. Usprkos nesuglasicama prouzrokovanim među glumcima (prvenstveno sa Bergmanicom) i izmjenama scenarija, film se nastavio snimati u potpunoj zbrci i pometnji. Kada bi netko zapitao o logici pojedinih scena, Curtiz je spremno odgovarao: "Ne brinite o logici! Učiniti ću da se sve odvija takvom brzinom da nitko neće primijetiti." Usprkos totalnom manjku kohezije (ispostavilo se na kraju da zaista nije nitko primijetio) pisci scenarija uspjeli su stvoriti najcitiranije (i najparodiranije) dijaloge: "Here is looking at you kid", "I think it's the beginning of a beautiful friendship"... Vrhunac ironije: filmski najpoznatija rečenica "Play it again Sam" (Sviraj to ponovo Sam) nije nikada stvarno izgovorena! U kazališnom komadu prema kojem je rađen scenarij filma Rick izgovara "Sviraj to, ti glupo kopile!". U prvobitnom scenariju pisalo je "Sviraj, ti glupane!", dok se u samom filmu Rick obraća Samu na slijedeći način: "Ako ona može to podnijeti, i ja mogu. Sviraj!". Dotična rečenica postoji tek u nazivu filma Woody Allena iz 1972. godine, „Play it again Sam“, koji u velikoj mjeri objašnjava autoritet i magnetičnost jednog Bogarta (Woodyjev idol u filmu, po sistemu "što bi uradio Boggie u ovom trenutku"), ali i „Casablance“, budeći konstantno nostalgiju za originalom.

   S glavnim kamermanom Arthurom Edesonom, scenografom Carl Jules Waylom, te montažerom Owen Marksom (i pomoćnikom Don Siegelom, kasnije poznatim redateljem), uz doprinos ostale filmske i glumačke ekipe, posao se zahuktao i polako približavao kraju, makar su se i scenaristi i Curtiz dvoumili oko kraja. Postojalo je nekoliko alternativa: da Ilsa ostane s Rickom (previše riskantno: imati ženu koja napušta supruga), ubiti Ricka i Ilsa odlazi s Victorom (previše žalosno) ili da Victor bude ubijen (politički neprihvatljivo). To je posebno zbunjivalo Ingrid Bergman, ali joj je jednostavno savjetovano da odglumi rolu imajući u vidu sve varijante. Napokon se producent Wallis i redatelj Curtiz odlučuju obraditi dva završetka, ali je prvo snimljeno finale tako dobro uspjelo da su se odmah za njega odlučili, uz neprimjetne korekcije. Drugačiji završetak nisu ni pokušavali snimiti.

   Tijekom snimanja filma ekipa je bila suočena s nekoliko problema, a Warner je bio zabrinut činjenicom postojanja mogućnosti cenzure nekih ljubavnih scena Ilse (kao udate žene) i Ricka, kao i još nekih scena koje su odudarale od tadašnjih, jako strogih cenzorskih pravila. Sam Humphrey imao je podosta privatnih problema pošto ga je supruga Mayo Methot sumnjičila za vezu s Ingrid Bergman nakon što ih je zatekla u njenoj garderobi nakon snimanja. Doduše, u jako bezazlenom odnosu, no ipak...

   Osim postojećih problema, kompozitor Max Steiner mrzio je pjesmu "As Time Goes By" (inače djelo Hermana Hupfelda, bez uspjeha lansirana već 1931. godine u broadwayskom musicalu "Everybody's Welcome") smatrajući je prejednostavnom za ljubavnu temu. Pjesma je skoro eliminirana u posljednjem trenutku, ali zbog činjenice da se Bergmanica već ošišala zbog uloge u filmu „Kome zvono zvoni“ (For Whom the Bell Tolls, 1943. Sam Wood) spriječen je pokušaj producenta da ponovo snimi scenu u kojoj ona moli Sama da joj odsvira "As Time Goes By". Nakon što je film počeo prikazivanje, pjesma "As Time Goes By" zadržala se 21 tjedan na top listi američkog radija.

   Tijekom snimanja Bogart je sam iskovao frazu "Here's looking at you kid", koja je u originalu bila "Here's good luck to you!" (u njemačkoj verziji ova rečenica izgovorena je "Schau mir in die Augen, Kleines," što bi u engl. prijevodu bilo "Look in my eyes, kid."). Osim toga, vidljive su i neke greške. kada Bogart, provodeći posljednje dane u Parizu govori Ingrid: "Nijemci su nosili sivo, ti si bila u plavom", ona odgovara: "Spremila sam tu haljinu. kada Nijemci odu opet ću je obući". Međutim, u flashbacku koja se odnosi na taj dan, ona nosi odijelo a ne haljinu... A kada Bogart odlazi na vlak, nakon što je podosta prostajao čekajući na kiši, mantil mu je potpuno suh...

   Cijeli film sniman je u Hollywoodu, u Warnerovim studijima i to u trajanju od 59 dana tokom proljeća 1942. godine. Odlična fotografija i scenografija toliko su impresivni da su mnogi "zaboravili" kako je skoro cijeli film sniman u studiju, osim završne scene koja je snimljena na aerodromu "Municipal" u Los Angelesu. I tu se potkrala “sitna” greška: ona odlazi avionom sa suprugom a početak divnog prijateljstva prati fotografija u izmaglici - Casablanca se nalazi u pustinjskom Maroku gdje može biti govora o svemu osim o magli. Kako nije bilo novaca, u završnoj sceni nije se mogao koristiti (iznajmiti) pravi avion već je tu “ulogu” odigrala manja maketa koja je vještinom snimatelja i redatelja izgledala poput pravog aviona.

   Film je koštao 878.000 dolara, Curtizov honorar bio je 73.400 dolara, Bogartov 36.667, Ingrid Bergman, Conrad Veidt i Paul Henreid dobili su po 25.000 dolara, Claude Rains 22.000, Sydney Greenstreet 7.500, Peter Lorre 2.333, dok se Dooley Wilson zadovoljio sumom od 3.500 dolara (klavir na kojem je Dooley navodno svirao prodan je 1988. godine jednoj japanskoj firmi za 154.000 dolara). Do sada je film samo od rentiranja video-kazete ostvario prihod od preko 4,2 milijuna dolara. Nove, kolekcionarske verzije te DVD / blueray izdanja još su više povećale profit. Na Internet stranicama www.imdb.com, prema glasovima posjetitelja (554.274) „Casablanca“ zauzima 49. mjesto s prosječnom ocjenom 8,4.

   Status kult-filma „Casablanca“ je, između ostalog, stekla i početkom šezdesetih godina kada se u Cambridgeu (Massachusetts, SAD) u kino-klubu "Battle Theatre" prikazivala nekoliko godina uzastopce prva tri tjedna u mjesecu. Svojevremeno je američki magazin "TV Guide" imenovao „Casablancu" za najpopularniji film koji se redovito reprizira na televiziji (i najčešće). Na BBC-ju je prvi put prikazana u siječnju 1977. godine i od tada reprizirana 20-tak puta. 1977. godine Američki filmski institut proglasio je „Casablancu“ najboljim i najutjecajnijim filmom svih vremena, uz „Prohujalo s vihorom“ (Gone with the Wind, 1939. Victor Fleming) i "Građanina Kanea" (Citizen Kane, 1941. Orson Welles).

   Brazilski filmski zaljubljenik Joao Luiz Albuquerque uzeo je kopiju „Casablance“ i napravio novi (!?) kraj u kojem Ilse ne ide u avion sa Victorom. Ova neautorizirana verzija doživjela je specijalno prikazivanje na filmskom festivalu u Rio de Janeiru 1987. godine.

   Američki kritičar i pisac David Thompson, u svojoj zbirci fikcionalnih biografija filmskih likova, pod imenom „Suspects“, zamislio je nastavak tj. budućnost junaka „Casablance“. Rick i kapetan Renault postali su vođe Pokreta otpora, povezani homoseksualizmom. Victor je po dolasku u SAD raskrinkan kao nacistički doušnik, a Ilse Lund, kasnije kao tajnica Generalnog sekretara OUN-a Daga Hammarskjolda gine 1961. u avionskoj nesreći.
   1982. godine američki novinar Chuck Rose iz šale je scenarij „Casablance“ (jasno, s izmijenjenim imenima) poslao 217-orici filmskih literarnih agenata. 147 mu je nezainteresirano vratilo rukopis, 32 su prepoznala o čemu je riječ, dok ga je njih 38 prihvatilo kao jedan sasvim novi i upotrebljivi scenarij.

   “Casablanca” je velik film, jedan od najvećih u povijesti. (goodtalking.hr)
   „Casablanca“ je jedan od onih filmova koji apsolutno odolijevaju zubu vremena te još uvijek čvrsto drži svoje mjesto visoko na ljestvici najboljih romantičnih filmova ikad napravljenih. (Matea M. / geek.hr)
   Uzbudljivo je odglumljen, pametno režiran i priča priču prepunu napetosti, karakterizacije i akcije. Glumačka ekipa dovoljna je da ispuni bilo koje kino, jer uključuje neke od najboljih glumaca kojima se Hollywood može pohvaliti. (Marjory Adams / Boston Globe)
   Niti jedan film ove godine mu nije ravan. Ni približno. (Manny Farber / New Republic / 18.2.2022.)
   Neki filmovi jednostavno imaju savršen scenarij, prepun beskrajno citiranih replika koje bez napora izvodi izvanredna glumačka ekipa.   Fenomenalan film, koji svi moraju pogledati. (Charlotte Harrison / Charlotte Sometimes Goes to the Movies)
   Jedan od onih rijetkih filmova koji svaki put kada ga pogledate postaje sve bolji. (Aldo G / rotten tomatoes)

http://www.imdb.com/title/tt0034583/?ref_=fn_al_tt_1
http://tipo-goodtalking.blogspot.hr/2013/10/casablanca.html
http://www.fak.hr/recenzije/lovricevi-evergreeni/casablanca-1942/

SRIJEDA / 09.03.

NAJGORA OSOBA NA SVIJETU

Verdens verste menneske, 2021.
17:30 sati



Verdens verste menneske, 2021. Joachim Trier, 128 min. NO/FR/DK/SW
Scenari
j: Eskil Vogt i Joachim Trier
Uloge: Renate Reinsve, Anders Danielsen Lie, Herbert Nordrum
   Julie je dvadesetogodišnjakinja koja živi u Oslu i studira medicinu. Jednoga dana mijenja odluku i prebacuje se na psihologiju. Ubrzo shvaća da fotografija više odgovara njezinu senzibilitetu. Profesionalne nedoumice prate i one ljubavne, a sve će se promijeniti kada upozna 15 godina starijeg Aksela.
    Novi film norveškog redatelja Joachima Triera premijerne je prikazan u Cannesu, gdje je Renate Reinsve osvojila nagradu za najbolju glumicu. Kritika je objeručke prihvatila Trierovo osvježavanje konvencija romantične komedije, razigranu kombinaciju humora i drame te nastup Renate Reinsve u glavnoj ulozi. Britanski „The Guardian“ film je proglasio „instant-klasikom“, a našao se i na popisima najboljih filmova prethodne godine. Film je za Oscara nominiran u kategorijama najboljeg stranog filma i originalnog scenarija. Časopisi „Vanity Fair“ i „The Atlantic“ proglasili su "Najgoru osobu na svijetu" najboljim filmom 2021.
   „Najgora osoba na svijetu“ suvremena je drama o potrazi za ljubavlju i smislom u suvremenom Oslu. Kronika je četiri godine života Julie, mlade žene koja plovi nemirnim vodama svog ljubavnog života i bori se da pronađe svoju karijeru, što je navodi da realno sagleda tko je ona zapravo. (rotten tomatoes)
   Seksi je, istovremeno zabavna i tužna… i oduzima dah. (Randy Myers / San Jose Mercury News)
   Oznaka „najgore osobe“ pogrešno je usmjerenje koje pobija bogate likove u pametnom i razigranom filmu Joachima Triera. (Rania Richardson / Film-Forward.com)
   Vjerojatno ga je najbolje opisati kao zabavnu romantičnu dramu. Teže je odrediti njezin žanr nego jednostavno prihvatiti činjenicu da je film apsolutni užitak. (Brad Keefe / Columbus Alive)
   Prekrasan, ponekad smiješan, ponekad gorko-slatki, ponekad dirljiv film, a sve emocije su istražene i savršeno isprepletene. Ima toliko sjajnih scena... scena u kojoj se vrijeme ledi, scena "što je varanje", scena u bolnici i oko nje, scena s čarobnim gljivama... gotovo kao da je svako pojedinačno poglavlje u filmu vrhunac, i sve se gotovo savršeno uklapa. (Jeremy_Urquhart / im
db)
https://www.imdb.com/title/tt10370710/?ref_=fn_al_tt_1

 

UHVATITI LEE MILLER

Capturing Lee Miller, 2020.
20:00 sati



MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Capturing Lee Miller, 2020. Teresa Griffiths, 60 min. UK

   Vougeov model, Man Rayjeva muza, neustrašiva ratna fotografkinja – Lee Miller je vodila brojne živote. „Uhvatiti Lee Miller“ istražuje fascinantan život i fotografije pionirske umjetnice koja je kršila tabue i prkosila tuđim očekivanjima. Miller je počela karijeru kao manekenka, pojavivši se na naslovnici američkog Voguea. No, ‘jedna od najfotografiranijih djevojki na Manhattanu’ ubrzo je zaključila da bi ‘radije stvarala slike, nego sama bila slika’ i odlučila uzeti fotoaparat u svoje ruke. Stvarala je portrete i kompozicije u duhu nadrealizma te je zajedno s Man Rayjem izumila fotografsku tehniku solarizacije. Bila je jedina ratna reporterka u Europi za vrijeme Drugoga svjetskog rata – snimala je njemačko bombardiranje Londona, iskrcavanje u Normandiji, među prvima je donijela uznemirujuće slike razorene Europe i koncentracijskih logora Buchenwald i Dachau. Fotografija Miller u Hitlerovoj kadi, koju je 1945. snimio suradnik David Scherman, jedna je od ikoničnih slika toga doba. Nakon traume kojoj je svjedočila povukla se iz javnog života i sa suprugom Rolandom Penroseom živjela na farmi u East Sussexu gdje su se često okupljali umjetnici poput Pabla Picassa, Henryja Moorea, Maxa Ernsta i Dylana Thomasa. Tek je potkraj 1980-ih s biografijom „Životi Lee Miller“ njezina sina Antonyja Penrosea te fotomonografijom „Rat Lee Miller“ poraslo zanimanje za njezino djelo, a danas se smatra jednom od najvećih fotografkinja 20. stoljeća.
   Čini mi se da žene imaju veće šanse za uspjeh u fotografiji od muškaraca... žene su brže i prilagodljivije nego muškarci. I mislim da imaju intuiciju koja im pomaže da shvate osobnosti brže od muškaraca. (Lee Miler, 1932.)
   Nemoguće je danas zamisliti umjetnika njene suptilnosti i ljudskosti. (Sir David Hare, engleski dramatičar , scenarist te kazališni i filmski redatelj)
   Lee Miller (1907. – 1977.) jedna je od najistaknutijih ikona 20. stoljeća. Manekenka koja je postala fotografkinja, pa ratna reporterka i nadrealistička umjetnica -  živjela je vlastiti život prema svojim  pravilima. Gdje god je krenula, bila je beskompromisna. Priča o pionirki, često u suprotnosti s tadašnjim moralom, koja je odbila potčinjavanje dominantne muške figure oko nje. (gooddocs)

https://www.imdb.com/title/tt12281602/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 10.03.

SYLVIA PLATH: POD STAKLENIM ZVONOM

Sylvia Plath: Inside The Bell Jar, 2018.
17:30 sati



MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Sylvia Plath: Inside The Bell Jar, 2018. Teresa Griffiths, 58 min. UK

   Udahnuvši život „čudnom sparnom ljetu“ 1953., film „Sylvia Plath: Pod staklenim zvonom“ prvi je koji razotkriva priču u pozadini antologijskog romana Sylvije Plath. „Stakleno zvono“ srušilo je mitove o ženama, raskrinkalo rodnu politiku 1950-ih, seksualni identitet i mentalno zdravlje u vrijeme kada su se žene borile naći svoj glas. Ovaj film kao nijedan prije prikazuje ljude koji su poznavali Sylviju Plath, a mnogi od njih sada se po prvi put pojavljuju u javnosti. Film donosi i jedinstven intervju sa Sylvijinom kćeri Friedom Hughes.
   Američka pjesnikinja i spisateljica Sylvie Plath (1932. - 1963.) ubila se u svom domu u Londonu 1963., u dobi od samo 30 godina. Najpoznatija je po dvije svoje objavljene zbirke, „Kolos i druge pjesme“ (The Colossus and Other Poems, 1960.) i „Ariel“ (1965.) , kao i poluautobiografskom romanu „The Bell Jar“ objavljenom neposredno prije njezine smrti 1963. „Sabrane pjesme“ (The Collected Poems) objavljene su 1981. a uključivale su dotad neobjavljena djela. Za ovu zbirku Plath je nagrađena Pulitzerovom nagradom 1982., čime je postala četvrta posthumno nagrađena osoba.
   Njezine pjesme su ruski rulet sa šest metaka u cilindru. Ona je najpotresnija pjesnikinja ovog stoljeća.(Robert Lowell,američki pjesnik)
   Popularnost Sylvie Plath (1932.-1963.), najpoznatije američke pjesnikinje 20. stoljeća, nosi i nešto neliterarno, dozu karizme celebrityja pomiješanu s notom byronovskog. Njezin život bio je pun previranja, a samoubojstvo jedno od poznatijih umjetničkih suicida.(Ivana Cesarec / voxfeminae.net)
    Jasan pogled na mladost i rani život Sylvije Plath, informativan je i intrigantan dokument koji ilustrira društveno okruženje, stanje i vrijeme odrastanja 50-ih godina. (Chang Wei / imdb)

https://voxfeminae.net/strasne-zene/sylvia-plath-opsesija-thanatosom/
https://www.imdb.com/title/tt8851088/?ref_=fn_al_tt_1

NAJGORA OSOBA NA SVIJETU

Verdens verste menneske, 2021.
20:00 sati



Verdens verste menneske, 2021. Joachim Trier, 128 min. NO/FR/DK/SW
Scenari
j: Eskil Vogt i Joachim Trier
Uloge: Renate Reinsve, Anders Danielsen Lie, Herbert Nordrum
   Julie je dvadesetogodišnjakinja koja živi u Oslu i studira medicinu. Jednoga dana mijenja odluku i prebacuje se na psihologiju. Ubrzo shvaća da fotografija više odgovara njezinu senzibilitetu. Profesionalne nedoumice prate i one ljubavne, a sve će se promijeniti kada upozna 15 godina starijeg Aksela.
    Novi film norveškog redatelja Joachima Triera premijerne je prikazan u Cannesu, gdje je Renate Reinsve osvojila nagradu za najbolju glumicu. Kritika je objeručke prihvatila Trierovo osvježavanje konvencija romantične komedije, razigranu kombinaciju humora i drame te nastup Renate Reinsve u glavnoj ulozi. Britanski „The Guardian“ film je proglasio „instant-klasikom“, a našao se i na popisima najboljih filmova prethodne godine. Film je za Oscara nominiran u kategorijama najboljeg stranog filma i originalnog scenarija. Časopisi „Vanity Fair“ i „The Atlantic“ proglasili su "Najgoru osobu na svijetu" najboljim filmom 2021.
   „Najgora osoba na svijetu“ suvremena je drama o potrazi za ljubavlju i smislom u suvremenom Oslu. Kronika je četiri godine života Julie, mlade žene koja plovi nemirnim vodama svog ljubavnog života i bori se da pronađe svoju karijeru, što je navodi da realno sagleda tko je ona zapravo. (rotten tomatoes)
   Seksi je, istovremeno zabavna i tužna… i oduzima dah. (Randy Myers / San Jose Mercury News)
   Oznaka „najgore osobe“ pogrešno je usmjerenje koje pobija bogate likove u pametnom i razigranom filmu Joachima Triera. (Rania Richardson / Film-Forward.com)
   Vjerojatno ga je najbolje opisati kao zabavnu romantičnu dramu. Teže je odrediti njezin žanr nego jednostavno prihvatiti činjenicu da je film apsolutni užitak. (Brad Keefe / Columbus Alive)
   Prekrasan, ponekad smiješan, ponekad gorko-slatki, ponekad dirljiv film, a sve emocije su istražene i savršeno isprepletene. Ima toliko sjajnih scena... scena u kojoj se vrijeme ledi, scena "što je varanje", scena u bolnici i oko nje, scena s čarobnim gljivama... gotovo kao da je svako pojedinačno poglavlje u filmu vrhunac, i sve se gotovo savršeno uklapa. (Jeremy_Urquhart / im
db)
https://www.imdb.com/title/tt10370710/?ref_=fn_al_tt_1

 

PETAK / 11.03.

IZGUBLJENA KĆI

The Lost Daughter, 2021.
17:30 sati



The Lost Daughter, 2021. Maggie Gyllenhaal, 121 min. US
Scenarij:
Maggie Gyllenhaal prema romanu Elene Ferrante „La figlia oscura“ iz 2006.
Uloge: Olivia Colman, Dakota Johnson, Jessie Buckley, Paul Mescal, Dagmara Domińczyk, Oliver Jackson-Cohen, Peter Sarsgaard, Ed Harris
   Redateljski debi Maggie Gyllenhaal, temeljen na istoimenom romanu talijanske spisateljice Elene Ferrante.
   Film je dobitnik mnogobrojnih nagrada, uključujući i nagradu Golden Osella za najbolji scenarij na festivalu u Veneciji, uz nominacije za ovogodišnji Zlatni globus.
   Radnja prati sredovječnu ženu čiji će se ljetni odmor uz more, nakon što postane pomalo opsjednuta mladom majkom i djetetom koje promatra, pretvoriti u mračnu sagu suočavanja s demonima prošlosti, odnosno propitkivanje sebe kao majke.
   Na svojoj svjetskoj premijeri (Venecijanski festival), film je dobio četverominutne ovacije.
   Iznenađujuće siguran debi za scenaristicu i redateljicu Maggie Gyllenhaal, “Izgubljena kći” ujedinjuje briljantnu glumačku ekipu u službi odvažno ambiciozne priče. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Hvala Maggie Gyllenhaal što je stvorila jedan od najboljih filmova godine u kojem glumi veličanstvena Olivia Colman kao majka koju proganja njezina problematična prošlost. Ovo ne smijete propustiti. (Peter Travers / ABC News)
   “Izgubljena kći” znalački i neustrašivo dekonstruira majčinstvo kao instituciju i označava Maggie Gyllenhaal kao redateljicu i scenaristicu na koju možemo računati u budućnosti. (Leslie Combemale / AWFJ)
   Uz briljantnu Oliviju Colman, redateljski debi Maggie Gyllenhaal proganjajuće je djelo o izborima, majčinstvu i sjećanju. (Linda Barnard / Original Cin)

   Kao jedna od najslavnijih aktualnih autorica, Elena Ferrante i njezina djela neiscrpan su izvor inspiracije brojnim mlađim autorima, ali i hollywoodskim kreativcima. Od uspjeha HBO-jeve serije “My Brilliant Friend”, književnost ove talijanske spisateljice, o čijem se identitetu zapravo samo nagađa, ušla je u mainstream i svaka nova knjiga ili hollywoodska adaptacija iste podigne prašinu. Na policama hrvatskih knjižara upravo se pojavio roman (izdanje Profila, prijevod Ane Badurine) po kojem je Magie Gyllenhaal režirala svoj prvijenac, pa imate priliku pročitati ga prije nego što pogledate film.
https://www.imdb.com/title/tt9100054/?ref_=nv_sr_srsg_0

SYLVIA PLATH: POD STAKLENIM ZVONOM

Sylvia Plath: Inside The Bell Jar, 2018.
20:00 sati



MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Sylvia Plath: Inside The Bell Jar, 2018. Teresa Griffiths, 58 min. UK

   Udahnuvši život „čudnom sparnom ljetu“ 1953., film „Sylvia Plath: Pod staklenim zvonom“ prvi je koji razotkriva priču u pozadini antologijskog romana Sylvije Plath. „Stakleno zvono“ srušilo je mitove o ženama, raskrinkalo rodnu politiku 1950-ih, seksualni identitet i mentalno zdravlje u vrijeme kada su se žene borile naći svoj glas. Ovaj film kao nijedan prije prikazuje ljude koji su poznavali Sylviju Plath, a mnogi od njih sada se po prvi put pojavljuju u javnosti. Film donosi i jedinstven intervju sa Sylvijinom kćeri Friedom Hughes.
   Američka pjesnikinja i spisateljica Sylvie Plath (1932. - 1963.) ubila se u svom domu u Londonu 1963., u dobi od samo 30 godina. Najpoznatija je po dvije svoje objavljene zbirke, „Kolos i druge pjesme“ (The Colossus and Other Poems, 1960.) i „Ariel“ (1965.) , kao i poluautobiografskom romanu „The Bell Jar“ objavljenom neposredno prije njezine smrti 1963. „Sabrane pjesme“ (The Collected Poems) objavljene su 1981. a uključivale su dotad neobjavljena djela. Za ovu zbirku Plath je nagrađena Pulitzerovom nagradom 1982., čime je postala četvrta posthumno nagrađena osoba.
   Njezine pjesme su ruski rulet sa šest metaka u cilindru. Ona je najpotresnija pjesnikinja ovog stoljeća.(Robert Lowell,američki pjesnik)
   Popularnost Sylvie Plath (1932.-1963.), najpoznatije američke pjesnikinje 20. stoljeća, nosi i nešto neliterarno, dozu karizme celebrityja pomiješanu s notom byronovskog. Njezin život bio je pun previranja, a samoubojstvo jedno od poznatijih umjetničkih suicida.(Ivana Cesarec / voxfeminae.net)
    Jasan pogled na mladost i rani život Sylvije Plath, informativan je i intrigantan dokument koji ilustrira društveno okruženje, stanje i vrijeme odrastanja 50-ih godina. (Chang Wei / imdb)

https://voxfeminae.net/strasne-zene/sylvia-plath-opsesija-thanatosom/
https://www.imdb.com/title/tt8851088/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 12.03.

NAJGORA OSOBA NA SVIJETU

Verdens verste menneske, 2021.
17:30 sati



Verdens verste menneske, 2021. Joachim Trier, 128 min. NO/FR/DK/SW
Scenari
j: Eskil Vogt i Joachim Trier
Uloge: Renate Reinsve, Anders Danielsen Lie, Herbert Nordrum
   Julie je dvadesetogodišnjakinja koja živi u Oslu i studira medicinu. Jednoga dana mijenja odluku i prebacuje se na psihologiju. Ubrzo shvaća da fotografija više odgovara njezinu senzibilitetu. Profesionalne nedoumice prate i one ljubavne, a sve će se promijeniti kada upozna 15 godina starijeg Aksela.
    Novi film norveškog redatelja Joachima Triera premijerne je prikazan u Cannesu, gdje je Renate Reinsve osvojila nagradu za najbolju glumicu. Kritika je objeručke prihvatila Trierovo osvježavanje konvencija romantične komedije, razigranu kombinaciju humora i drame te nastup Renate Reinsve u glavnoj ulozi. Britanski „The Guardian“ film je proglasio „instant-klasikom“, a našao se i na popisima najboljih filmova prethodne godine. Film je za Oscara nominiran u kategorijama najboljeg stranog filma i originalnog scenarija. Časopisi „Vanity Fair“ i „The Atlantic“ proglasili su "Najgoru osobu na svijetu" najboljim filmom 2021.
   „Najgora osoba na svijetu“ suvremena je drama o potrazi za ljubavlju i smislom u suvremenom Oslu. Kronika je četiri godine života Julie, mlade žene koja plovi nemirnim vodama svog ljubavnog života i bori se da pronađe svoju karijeru, što je navodi da realno sagleda tko je ona zapravo. (rotten tomatoes)
   Seksi je, istovremeno zabavna i tužna… i oduzima dah. (Randy Myers / San Jose Mercury News)
   Oznaka „najgore osobe“ pogrešno je usmjerenje koje pobija bogate likove u pametnom i razigranom filmu Joachima Triera. (Rania Richardson / Film-Forward.com)
   Vjerojatno ga je najbolje opisati kao zabavnu romantičnu dramu. Teže je odrediti njezin žanr nego jednostavno prihvatiti činjenicu da je film apsolutni užitak. (Brad Keefe / Columbus Alive)
   Prekrasan, ponekad smiješan, ponekad gorko-slatki, ponekad dirljiv film, a sve emocije su istražene i savršeno isprepletene. Ima toliko sjajnih scena... scena u kojoj se vrijeme ledi, scena "što je varanje", scena u bolnici i oko nje, scena s čarobnim gljivama... gotovo kao da je svako pojedinačno poglavlje u filmu vrhunac, i sve se gotovo savršeno uklapa. (Jeremy_Urquhart / im
db)
https://www.imdb.com/title/tt10370710/?ref_=fn_al_tt_1

 

IZGUBLJENA KĆI

The Lost Daughter, 2021.
20:00 sati



The Lost Daughter, 2021. Maggie Gyllenhaal, 121 min. US
Scenarij:
Maggie Gyllenhaal prema romanu Elene Ferrante „La figlia oscura“ iz 2006.
Uloge: Olivia Colman, Dakota Johnson, Jessie Buckley, Paul Mescal, Dagmara Domińczyk, Oliver Jackson-Cohen, Peter Sarsgaard, Ed Harris
   Redateljski debi Maggie Gyllenhaal, temeljen na istoimenom romanu talijanske spisateljice Elene Ferrante.
   Film je dobitnik mnogobrojnih nagrada, uključujući i nagradu Golden Osella za najbolji scenarij na festivalu u Veneciji, uz nominacije za ovogodišnji Zlatni globus.
   Radnja prati sredovječnu ženu čiji će se ljetni odmor uz more, nakon što postane pomalo opsjednuta mladom majkom i djetetom koje promatra, pretvoriti u mračnu sagu suočavanja s demonima prošlosti, odnosno propitkivanje sebe kao majke.
   Na svojoj svjetskoj premijeri (Venecijanski festival), film je dobio četverominutne ovacije.
   Iznenađujuće siguran debi za scenaristicu i redateljicu Maggie Gyllenhaal, “Izgubljena kći” ujedinjuje briljantnu glumačku ekipu u službi odvažno ambiciozne priče. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Hvala Maggie Gyllenhaal što je stvorila jedan od najboljih filmova godine u kojem glumi veličanstvena Olivia Colman kao majka koju proganja njezina problematična prošlost. Ovo ne smijete propustiti. (Peter Travers / ABC News)
   “Izgubljena kći” znalački i neustrašivo dekonstruira majčinstvo kao instituciju i označava Maggie Gyllenhaal kao redateljicu i scenaristicu na koju možemo računati u budućnosti. (Leslie Combemale / AWFJ)
   Uz briljantnu Oliviju Colman, redateljski debi Maggie Gyllenhaal proganjajuće je djelo o izborima, majčinstvu i sjećanju. (Linda Barnard / Original Cin)

   Kao jedna od najslavnijih aktualnih autorica, Elena Ferrante i njezina djela neiscrpan su izvor inspiracije brojnim mlađim autorima, ali i hollywoodskim kreativcima. Od uspjeha HBO-jeve serije “My Brilliant Friend”, književnost ove talijanske spisateljice, o čijem se identitetu zapravo samo nagađa, ušla je u mainstream i svaka nova knjiga ili hollywoodska adaptacija iste podigne prašinu. Na policama hrvatskih knjižara upravo se pojavio roman (izdanje Profila, prijevod Ane Badurine) po kojem je Magie Gyllenhaal režirala svoj prvijenac, pa imate priliku pročitati ga prije nego što pogledate film.
https://www.imdb.com/title/tt9100054/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 14.03.

MARATONCI TRČE POČASNI KRUG

Maratonci trče počasni krug, 1982.
19:00 sati



DANI SRPSKOG FILMA U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI
Maratonci trče počasni krug, 1982. Slobodan Šijan, 92 min.
Scenarij
: Dušan Kovačević
Uloge: Bogdan Diklić, Pavle Vuisić, Danilo Stojković, Mija Aleksić, Milivoje Tomić, Jelisaveta Sablić, Bora Todorović, Zoran Radmilović
   Vidi tata pa to je gospodin Rajković.
   Šta mu je?
   Sad mu nije ništa. Ubio si ga k'o zeca!

   Godina je 1934., nakon atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu.
   Pet generacija muškaraca obitelji Topalović bavi se jedinom sigurnom stvari – smrti. Oni su naime pogrebnici iz generacije u generaciju. Posao je započeo stari Pantelija, a nastavili su pradjed Maksimilijan, djed Aksentije, otac Milutin i sin Laki, dok najmlađi Topalović, unuk Mirko ne želi nastaviti obiteljski posao.
   Pantelija umre i obitelj se svađa oko njegove ostavštine, a i trebaju donijeti odluku hoće li baš na njemu isprobati novu metodu - kremiranje, za koju Laki predviđa da bi mogla biti pravi hit. U to vrijeme Mirko objavljuje da se ne želi baviti pogrebničkim poslom, već da ga interesira nešto časnije, a to je snimanje filmova. Uz to želi i oženiti Kristinu, koja ne voli njega, nego njegovog najboljeg prijatelja, filmaša Ðenku.
   Kultno ostvarenje Slobodana Šijana sa sjajnom glumačkom ekipom, duhovitim likovima i dijalozima. Utjecaj i razmjere tragova koje je neki film ostavio u popularnoj kulturi jedne zemlje pokazuju se preko njegovih replika koje se koriste u svakodnevnom životu. Prošlo je četrdeset godina, a "Se*** vam se u ton film", "Ajde!" i "Ostali samo dugmići" i dalje izmamljuju osmijehe na licima.
   „Maratonci trče počasni krug" su kao i film "Ko to tamo peva" kritizirali Jugoslaviju i predvidjeli njen raspad. Nakon smrti Pantelije, lika koji zapravo prikriveno predstavlja Tita, poduzeće se raspada, neradnički nasljednici žele prigrabiti imovinu, ali im pokojnik nije ostavio ništa. U toj atmosferi vlada kultura smrti. Umire se prelako, morala nema. Postoji samo pohlepa za novcem. (www.klix.ba)
   "Maratonce" sam pisao kao osjećanje beznađa u godinama kad sam ozbiljno razmišljao o napuštanju studiranja za budućeg pisca i posvetim se nekom ozbiljnijem i sigurnijem poslu; zbog spomenutih ,,političkih prilika" ostao sam bez studentskog kredita i mogućnosti da opstanem u Beogradu. To je malo depresivna ,,melodramska priča " koju sam dugo pokušavao zaboraviti. I poslije svega ostala je ova gorka komedija - pisana kao ozbiljna drama o mladom čovjeku smućenom pogrebnim poslovima obiteiji - društva koje ga prisiljava da se bavi ,,najsigurnijim poslom na svijetu". Sva je sreća što sam u tim danima i godinama ozbiljnog osjećaja pronašao štit - komedije kao zaštitu od napada straha i vječitog pitanja mladih ljudi: sto ću ja raditi i kako ću živjeti u ovom... pogrebnom poduzeću? (Dušan Kovačević)

https://www.imdb.com/title/tt0084302/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 15.03.

UHVATITI LEE MILLER

Capturing Lee Miller, 2020.
17:30 sati



MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Capturing Lee Miller, 2020. Teresa Griffiths, 60 min. UK

   Vougeov model, Man Rayjeva muza, neustrašiva ratna fotografkinja – Lee Miller je vodila brojne živote. „Uhvatiti Lee Miller“ istražuje fascinantan život i fotografije pionirske umjetnice koja je kršila tabue i prkosila tuđim očekivanjima. Miller je počela karijeru kao manekenka, pojavivši se na naslovnici američkog Voguea. No, ‘jedna od najfotografiranijih djevojki na Manhattanu’ ubrzo je zaključila da bi ‘radije stvarala slike, nego sama bila slika’ i odlučila uzeti fotoaparat u svoje ruke. Stvarala je portrete i kompozicije u duhu nadrealizma te je zajedno s Man Rayjem izumila fotografsku tehniku solarizacije. Bila je jedina ratna reporterka u Europi za vrijeme Drugoga svjetskog rata – snimala je njemačko bombardiranje Londona, iskrcavanje u Normandiji, među prvima je donijela uznemirujuće slike razorene Europe i koncentracijskih logora Buchenwald i Dachau. Fotografija Miller u Hitlerovoj kadi, koju je 1945. snimio suradnik David Scherman, jedna je od ikoničnih slika toga doba. Nakon traume kojoj je svjedočila povukla se iz javnog života i sa suprugom Rolandom Penroseom živjela na farmi u East Sussexu gdje su se često okupljali umjetnici poput Pabla Picassa, Henryja Moorea, Maxa Ernsta i Dylana Thomasa. Tek je potkraj 1980-ih s biografijom „Životi Lee Miller“ njezina sina Antonyja Penrosea te fotomonografijom „Rat Lee Miller“ poraslo zanimanje za njezino djelo, a danas se smatra jednom od najvećih fotografkinja 20. stoljeća.
   Čini mi se da žene imaju veće šanse za uspjeh u fotografiji od muškaraca... žene su brže i prilagodljivije nego muškarci. I mislim da imaju intuiciju koja im pomaže da shvate osobnosti brže od muškaraca. (Lee Miler, 1932.)
   Nemoguće je danas zamisliti umjetnika njene suptilnosti i ljudskosti. (Sir David Hare, engleski dramatičar , scenarist te kazališni i filmski redatelj)
   Lee Miller (1907. – 1977.) jedna je od najistaknutijih ikona 20. stoljeća. Manekenka koja je postala fotografkinja, pa ratna reporterka i nadrealistička umjetnica -  živjela je vlastiti život prema svojim  pravilima. Gdje god je krenula, bila je beskompromisna. Priča o pionirki, često u suprotnosti s tadašnjim moralom, koja je odbila potčinjavanje dominantne muške figure oko nje. (gooddocs)

https://www.imdb.com/title/tt12281602/?ref_=nv_sr_srsg_0

KUM

The Godfather, 1972.
19:00 sati



PONUDA KOJU NE MOŽETE ODBITI
50 GODINA: The Godfather, 1972. 175 min.

Scenarij: Mario Puzo & Francis Ford Coppola (scenaristi prema Puzovom romanu - osvojili Oscara za adaptirani scenarij)
Uloge: Marlon Brando, Al Pacino, James Caan, Richardo Castellano, Robert Duvall, Sterling Hayden, John Maley, Diane Keaton, Al Lettieri, Abe Vigoda, Talia Shire, John Cazale, Gianni Russo, Morgana King, Richard Conte, Lenny Montana, Salvatore Corsito, Alex Rocco, Al Martino, Tony Giorgio, Victor Rendina, Simonetta Stefanelli, Corrado Gaipa

  Prije točno 50 godina u njujorškom kinu Loew's State započelo je prikazivanje impresivne Coppoline i Puzoove kriminalističke sage o časti, odanosti ali i brutalnosti - najutjecajnijeg i najcitiranijeg filma u povijesti sedme umjetnosti.

  "Namjera mi je bila napraviti autentični film o kriminalcima talijanskog podrijetla.  Kako su živjeli, kako su se ponašali, način na koji su se odnosili prema svojim obiteljima, te kako su proslavljali svoje svečanosti i rituale..." (Francis Ford Coppola)

   Oduvijek sam zamišljao KUMA kao priču o jednom velikom kralju koji ima tri sina. Najstariji je posjedovao naivno djetinjasti i ljepuškasti izgled, drugi čežnju i agresivnost, dok je trećeg karakterizirala spretnost i sposobnost zapovijedanja... (Francis Ford Coppola)

   Upoznao sam podosta mafijaša i svi su bili zadovoljni nakon gledanja filma. S poštovanjem su govorili o mojoj izvedbi. I nikad mi nisu dali platiti račun u Maloj Italiji. (Marlon Brando)

   Topao i pun ljubavi. Istovremeno brutalan, nasilan, odlučan i lepršav portret obiteljskog rituala i časti. Izuzetno šokantan prikaz obračunavanja u svijetu kriminala. Sve te suprotnosti dijelovi su fascinantnog, klasičnog Coppolinog (dvodijelnog) kriminalističkog epa koji sadrži cjelovitu priču o obitelji Corleone svrstavajući se u najupečatljivija ostvarenja svjetske kinematografije. Dominirajuća ravnoteža napetosti u obiteljskim odnosima i prijateljstvu medu okrutnim svijetom kriminala upravo je i neobično zanimljiv sa svim svojim kontradikcijama. Čast i ponos. Odanost. Ali i nasilje, brutalnost i ubojstva kao sredstva koja streme jednom jedinom cilju - moći.
   Početkom sedamdesetih ništa nije nagovještavalo ono što je Coppolu kasnije odvelo u legendu, medu najkreativnije i najuspješnije filmske autore današnjice. Coppoli, potpuno nespremnom, ponuđena je režija "Kuma", bestsellera Marija Puzoa. Sinopsis romana, do tada nepoznatog Puzoa, otkupio je producent Albert S. Ruddy za 35 000 US$ (kasnije Puzo dobija za doradu još 100 000 US$ i mali postotak od prikazivanja) mnogo prije no što je roman uopće postao bestseller. Scenarij, gdje je naknadno angažiran i autor romana, Mario Puzo, konačno je dovršen 13. ožujka 1971., a film je bio planiran za prikazivanje za Božić 1971. Albert S. Ruddy je u početku planirao film osrednjeg budžeta (2 milijuna US$, a kasnije je odobrio 6) i angažirao Coppolu pošto mu je odgovarao redatelj kojeg bi lako mogao kontrolirati. No, prevario se - Coppola nije osoba koju je lako kontrolirati. Potanko ispitujući projekt, pozdravlja priču vidno impresioniran vizionarski pretpostavljajući kakav će uspjeh i komercijalni efekt imati (od premijernog prikazivanja u ožujku 1972. film je počeo puniti filmske kase obarajući sve rekorde, jednako obožavan od publike i od kritike).
    Proučavajući i predstavljajući snagu moći u korupciji, ljudskim odnosima, časti i ponosu u labirintu vlastitih kanona, "Kum" istovremeno nudi čitav niz novih, talentiranih glumačkih imena filmskog svijeta: Al Pacina, James Caana, Diane Keaton i Roberta Duvalla - koji su se odlično uklopili u glumačku elitu na čelu sa veteranom Marlonom Brandom. Medutim, nije sve išlo tako lako. Coppola je odmah na početku odbio sugestije da don Vita Corleonea tumače Burt Lancaster, Orson Welles, George C.Scott ili pak Edward G.Robinson, insistirajući da tu ulogu tumače dvojica najvećih glumaca engleskog govornog područja: Laurence Olivier ili Marlon Brando. Olivier je imao obaveza i prevagnulo je to što je sam Coppola želio Branda, ekscentričnu filmsku zvijezdu upamćenu po brojnim hirovima. Jedan od njih uslijedio je i nakon dobivanja Oscara za glavnu mušku ulogu u "Kumu", šaljući "stanovitu" Indijanku Sacheen Malo Pero (u stvari, riječ je o glumici Mariji Cruz) da ga primi u njegovo ime protestirajući na taj način protiv teške situacije američkih Indijanaca. Svim redateljevim zahtjevima je udovoljeno. Nastao je film bogat temama i karakterima, izvrsno urađen i nije mogao no dobiti same superlative. Bilo je zadovoljstvo upoznati fotografiju Gordona Willisa i detalje njegove prirodne, zarazne atmosfere. Isto tako, izvanredna glazba Nina Rote u svakom trenutku dočaravala je atmosferu i tempo radnje i likova. Vezano uz ljubavnu temu filma - "Speak Softly Love (Love Theme from The Godfather)", Rota ju je skladao koristivši neke dijelove iz svoje partiture Fortunella (iz istoimenog filma Eduarda De Filippa iz 1958.), kako bi stvorio talijanski osjećaj i dočarao tragediju u filmu.
   Snaga "Kuma" između ostalog leži i u tragičnoj sudbini Michela Corleonea. Premda usmjerava svoj život u drugom, boljem pravcu, nezavisnom i poštenom, stjecajem okolnosti postaje glavna ličnost u kriminalističkom okruženju obiteljskog imperija. Uspoređujući "Kuma" sa "Kumom 2" može se primijetiti kako je drugi dio ponudio novi i bogati, gotovo osamljeni ali nadasve despotski život Michaela Corleonea, te vraćanje u prošlost iz života njegova oca, talijanskog emigranta. I drugi dio postigao je veliki uspjeh, postavljajući Coppolu, snažnog i nikad sigurnijeg redatelja, u samo središte filmske industrije.
   Obilježje filmova "Kum 1" i "Kum 2" (koji su se medu fanovima – nerijetko i među strukom - oduvijek promatrali kao jedna cjelina, a i sam Coppola priklonio se tome izdajući 1989. kolekciju pod nazivom "The Godfather: The Complete Epic 1902-1958" koja je premontirana prema kronološkom slijedu događaja sa još 15-20 minuta nikad prikazanog materijala) su u tome što su svijetu donijeli jednu nepredvidljivu i neponovljivu kroniku emigrantske obitelji sa Sicilije koja započinje svoj uspon u američkom kriminalu i od mnogih okarakterizirani kao italo-američka dinastija.Tijekom cijelog projekta prevladavaju erupcije raspoloženja, karaktera i snažnih emocija, ali i vlastitih poimanja časti. Roman "Kum" bio je bestseller prije nego što se film uopće počeo snimati, a kontroverznost i uzburkanost okruživali su cijelo vrijeme filmsku ekipu. Bilo je protesta od mnogih italo-amerikanaca, od kongresmena i senatora, te njujorškog javnog tužitelja. Italo-američka Liga za građanska prava održala je masovni protestni skup u Madison Square Gardenu želeći promjenu scenarija, a ne jednom su stigle prijetnje atentatima. Prave salve prijetnji i zastrašujućih poruka uzeli su maha, te prisilile autore filma na kompromis. Riječi "mafija" i "cosa nostra" brisane su iz scenarija, a od eventualne dobiti trebala se financirati izgradnja bolnice za sirotinju talijanskog podrijetla. Međutim, producent i redatelj nisu se smeli. Sastavili su briljantnu filmsku postavu iako su se od samog starta lomila koplja oko Branda - prije svega zbog njegove naravi i nestrpljivosti. Pokazalo se kako su kritičari Branda bili u pravu, pošto je već pri probnim snimanjima - po debelim naslagama šminke - pokazivao nervozu. No, kako je snimanje odmicalo, svi su u ekipi postali jedna cjelina, a Brandova uloga pripada krugu nezaboravnih ostvarenja na filmskom platnu - prepuna autoritativnosti u kombinaciji sa (obiteljskim) emocijama, pažnjom i naređenjima koja se bespogovorno izvršavaju. Kod biranja sporednih uloga, naročito kod izbora njegovih sinova, vladalo je mišljenje kako je bolje da to budu (tada) manje poznati glumci autentičnog izraza: James Caan (izvrsni Sonny, anarhični i divlji sin koji bi trebao biti novi Don), John Cazale (smotani Fredo kao da je zalutao u obitelj u kojoj se sva pravila i rasporedi znaju - a to svi znaju i umiju osim njega, podređenog sina koji nema kvalitete vođe ali mora biti prisutan), Al Pacino je upravo ulogom Michaela Corleonea došao do internacionalne slave ali i nezasluženo ostao bez Oscara. 20 godina kasnije Akademija mu se ipak odužila dajući mu jednog Oscara za "Miris žene" (Scent of a Woman) iako ta uloga nije ni blizu njegovim ranijim ostvarenjima i nominacijama (Kum 1 & 2, Serpico, Pasje popodne...). Kasniji izbor Roberta de Nira za ulogu mladog Vita Corleonea pokazao se ispravnim: ostvario je upečatljivu ulogu i osvojio Oscara. Robert Duvall (savršeni consigliere), Talia Shire (ne toliko prisutna kći u obiteljskom imperiju, ali bez nje se jednostavno nije moglo jer je nekoliko antologijskih scena – npr. kad Sonny mlati zeta - vezano za nju), Diane Keaton (izgleda kao stranac u mafijaškom okruženju, ali transformaciju od samozatajne i brižne djevojke do supruge koja hoće promjene, rješava bez problema), Richard Castellano (jedna vrsta obiteljskog ratnog vođe i ubojice: hladnokrvan, lojalan i točan), Morgana King (supruga i majka ogledalo je svih supruga i majki u takvom okruženju - nenametljiva, brižna, sveprisutna i puna razumijevanja - sa dubokom brigom za vlastitu obitelj), Sterling Hayden (oličenje svih korumpiranih policajaca), Lenny Montana (obiteljski egzekutor koji mijenja stranu), John Marley (filmski mogul u jednoj od najbrutalnijih i najupečatljivijih scena)... te mnogi drugi odigrali su svoje role velikom vještinom dajući svoj doprinos projektu. Striktni odabir glumaca poštivao se i na manjim, dodatnim ulogama rađenim u maniri i atmosferi vremena u kojem započinju događaji. Svatko je bio inspiracija svakome djelujući kao izvanredno uigrani tim. Njujorška Mala Italija, jezero Tahoe, Las Vegas, Sicilija, Hollywood, Brooklyn - mjesta su korištena u filmu tajnovito se skrivajući od radoznalaca i poštujući autentičnost. Sve je funkcioniralo kao na skicama, sa posebnim posvećivanjem detaljima. Sve skupa pridonijelo je istančanoj atmosferi kojom dominira cijeli film, uz autentičnu scenografiju, kostimografiju, rekvizite i sve ostalo što je pripadalo tridesetim i poslijeratnim godinama prošlog stoljeća. Coppola i Puzo surađivali su na scenarijima sva tri dijela, postižući kompaktnost koja je bila nužna. Lagano lepršajući građena je priča koju su željeli pokazati - a ona je sadržavala kroniku skoro triju generacija, stotinu likova kompliciranih životnih putova i interesa.
   Postoji obitelj i postoji OBITELJ, a "Kum" je oboje. Upečatljiva priča o dometima i moći obitelji Corleone ostvarene preko Mafije; ali i priča o ljubavi, ponosu i časti tih ljudi i njihovih privatnosti. Priča započinje (jasno, prva dva dijela promatrana kao cjelina) mladim Vitom Andolinijem (Oreste Baldini) koji bježi u njujoršku Malu Italiju kao osmogodišnji dječak, jedini preživjeli nakon vendete, krvne osvete protiv njegove obitelji na rodnoj Siciliji. Dok kao mladić (preuzima prezime Corleone kao sjećanje na rodno mjesto ali i zbog promjene identiteta) uči kako preživjeti u "poslovanju" vodećih bandi New Yorka, Vito (Robert De Niro) se sve više učvršćuje u operacijama podzemlja, istovremeno učeći o zadovoljstvu nakon čina osvete. Vraćajući se na Siciliju godinama kasnije, navodno zbog posla, uspijeva ubiti lokalnog mafijaškog bossa odgovornog za masakr njegove obitelji. Konačno, sačuvana je, točnije osvećena je obiteljska čast i on se vraća u New York, naglo započinjući svoj uspon ka vrhu mafijine piramide. Postaje perspektivni i poštovani KUM kojeg se svi boje ali i poštuju - don Vito Corleone (Marlon Brando), glava jedne od vodećih, vladajućih obitelji velegrada došavši do ogromne moći. Kada mu sva tri sina odrastu, uključuje ih u poslovanje i odgovornost prema organizaciji kojoj je na čelu. Tu je Sonny (James Caan), najstariji sin predviđen za nasljednika, eksplozivnog karaktera, oštar i gnjevan; Fredo (John Cazale), slab i naivan, pomalo budalasti sin preplašen svime što se oko njega događa; te Michael (Al Pacino), najmlađi i najobrazovaniji sin kojem je namijenjena guvernerska/senatorska (poštena građanska !?) funkcija, a koji je razapet između obitelji i osjećaja prema njoj, te svoje borbe protiv nasilja, moći i brutalnosti. Don Vito Corleone patrijahalni je poglavar obitelji koji je djeci podario obrazovanje i rigorozna načela sicilijanskog kraja prilagođena zahtjevima američkog načina života. No, njegova prava obitelj zapravo je mnogo šira - njemu se obraćaju za savjete i pomoć, a unatoč tome što je sagradio imperij na izigravanju zakona, don Vito se tim strože pridržava vlastitih. Pri tome imajući na platnom spisku mnoge utjecajne ljude američkog društva. Ipak, među sicilijanskim obiteljima vlada tek prividna sloga, i u borbi za vlast biti će ugroženi don Vitovi najbliži, čak i on sam. Odbija prihvatiti ostalih pet vladajućih mafijaških obitelji ne želeći sudjelovati u narko-poslovima, pokrećući istovremeno brutalni gangsterski rat koji rezultira napadom na njega. Teško i kritično ranjen prenosi svoju moć i zapovijedi na Sonnyja. Međutim, Michael je taj koji osvećuje oca zbog čega se prisiljen skrivati na Siciliji. Upravo na tom mjestu otkriva sve tajne i žestinu koje su njegovu obitelj motivirale u životu. Tu se zaljubljuje i ženi, ali uskoro njegova supruga pogiba od bombe namijenjene njemu, sasvim slučajno mu spašavajući život u organiziranoj uroti pokrenutoj iz New Yorka. Sonny, kao novi Don obitelji, misli jedino na osvetu i u svojoj eksplozivnosti i neopreznosti ulijeće u klopku naručenog ubojstva. Nakon smrti najstarijeg sina oporavljeni Vito kapitulira i pristaje se udružiti sa ostalim mafijaškim obiteljima u narko-trgovini. Kada se Michael napokon vrati sa Sicilije, preuzima ulogu Dona. Iako mu je svojedobno namijenjena drugačija karijera, sada je on potpuno hladnokrvna osoba, suprotna od one koja je napustila New York. Više to nije osjećajni i pošteni, iskreni Michael Corleone. Ponovo pronalazi Kay (Diane Keaton), svoju ljubav iz koledža i nagovara je da se uda za njega, obećavajući joj kako će poslovanje svoje obitelji usmjeriti prema zakonskim okvirima. Ali tada bolesni don Vito, sada iscrpljen i slab u svojoj moći, umire od srčanog udara i Michael preuzima svu kontrolu. Naređuje ubojstva nekih glavešina njujorških mafijaških obitelji te kontrolirajući svu moć ostaje potpuno sam, nadmoćan i bez konkurencije. On je KUM.

   Jedan od najvećih hollywoodskih kritičarskih i komercijalnih uspjeha, „Kum“ ne samo da je nadišao očekivanja, već je uspostavio nova mjerila za američku kinematografiju. (kritičarski konsenzus / Rotten Tomatoes)

   Jedna od najbrutalnijih i najdirljivijih kronika američkog života. (Vincent Canby / The New York Times)

    Iako su mnogi filmovi o gangsterima prethodili „Kumu“, Coppola je svoj film natopio talijanskom imigrantskom kulturom, a njegov prikaz mafijaša kao osoba znatne psihološke dubine i složenosti bio je bez presedana. Jedan je od najkomentiranijih filmova na popularnoj stranici – imdb – posvećenoj filmu, gdje ga je komentiralo 1,753,728 posjetitelja. Više od polovice dalo mu je najveću (10) ocjenu, a prosjek ocjena je 9,2, što ga je svrstalo na 1. mjesto. 

   1992. „Kum“ je zauzeo 6. mjesto u Sight & Sound anketi (provedenoj među redateljima) Najvećih filmova svih vremena
   1998. U anketi Time Outa „Kum“ je proglašen najboljim filmom svih vremena.
   1999. Village Voice svrstao je „Kuma“ na 12. mjesto liste "Najboljih filmova 20. stoljeća" na temelju ankete među svjetskim kritičarima.
   1999. Entertainment Weekly proglasio ga je najvećim filmom ikad snimljenim.
   2002. U novoj anketi Sight & Sounda, filmski redatelji su „Kuma“ i njegov nastavak proglasili drugim najboljim filmom ikad; odvojena anketa kritičara stavila je „Kuma“ na četvrto mjesto.
   2002 „Kum“ je bio rangiran kao drugi najbolji film svih vremena prema britanskom TV kanalu Film4.
   2005. Časopis Time imenovao ga je jednim od 100 najvećih filmova u posljednjih 80 godina (odabrani filmovi nisu rangirani).
   2006. Savez američkih pisaca, West, proglasio ga je drugim na listi 101 najvećeg scenarija (nakon „Casablance“).
   2008. Zauzeo je 1. mjesto na listi 500 najboljih filmova svih vremena u časopisu Empire.
   2008. Nalazi se na 50. mjestu liste "100 najvećih filmova" uglednog francuskog časopisa Cahiers du cinéma.
   2010. Guardian je film rangirao na 15. mjesto na listi 25 najvećih umjetničkih filmova.
   2012. Guild of Motion Picture Editors naveo je „Kuma“ kao šesti najbolje montirani film svih vremena na temelju istraživanja vlastitog članstva.
   2012. Film se našao na sedmom mjestu Sight & Sounda - anketa je rađena s redateljima. U istoj anketi kritičari su ga svrstali na dvadeset prvo mjesto.
   2015. Drugi je na BBC-jevom popisu "100 najvećih američkih filmova". Glasali su filmski kritičari iz cijelog svijeta.

   I ne manje važno: Iako su brojni kriminalistički filmovi prethodili „Kumu“, njegov uspjeh - kritički, umjetnički i financijski - bio je okidač za produkciju brojnih prikaza Italo-Amerikanaca kao mafijaša, uključujući i filmove (npr. Scorseseovi "Dobri momci“) i serije (npr. "The Sopranos"). Sveobuhvatno istraživanje talijansko-američke kulture na filmu, provedeno od 1996. do 2001. godine Talijanskog Instituta u Americi, pokazuje kako su barem 300 filmova, koji sadrže Italo-Amerikance kao mafijaše, direktni potomci „Kuma“, u prosjeku devet godišnje.

https://www.imdb.com/title/tt0068646/

SRIJEDA / 16.03.

MALA MAMA

Petite Maman, 2021.
17:30 sati



DANI FRANKOFONIJE
Petite Maman, 2021. Céline Sciamma, 72 min. FR
Scenarij
: Céline Sciamma
Uloge: Joséphine Sanz, Gabrielle Sanz, Nina Meurisse
   Osmogodišnja Nelly nakon gubitka bake odlazi s roditeljima u majčin dom iz djetinjstva. Dok roditelji uređuju kuću, Nelly istražuje okolnu šumu u kojoj je njezina mama Marion gradila kućicu od drveća o kojoj je često pričala. Jednoga dana, Nelly u šumi upozna djevojčicu svojih godina - imena Marion.
   Riječ je o još jednom trijumfu francuske redateljice koja nastavlja snimati vizualno dojmljive, poetične i emocionalno nijansirane uratke koji se pametno nose s kompleksnim temama. (Andrea Jović, www.crol.hr)
   Malog narativnog opsega, ali duboko upečatljiva, „Petite Maman“ je delikatna, snažna meditacija o tuzi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ulazi ravno na moju listu najboljih filmova ikad snimljenih za djecu svih uzrasta. (Mark Kermode / Observer)
   Remek djelo roditeljstva i djetinjstva, prošlosti i budućnosti. (Danny Leigh / Financial Times)
   Dirljiv pogled na to kako se nosimo sa smrću voljene osobe. Jednostavna priča, ali ipak uzbudljiva. (Mark Johnso
n)
https://www.imdb.com/title/tt13204490/?ref_=nv_sr_srsg_0

SYLVIA PLATH: POD STAKLENIM ZVONOM

Sylvia Plath: Inside The Bell Jar, 2018.
20:00 sati



MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Sylvia Plath: Inside The Bell Jar, 2018. Teresa Griffiths, 58 min. UK

   Udahnuvši život „čudnom sparnom ljetu“ 1953., film „Sylvia Plath: Pod staklenim zvonom“ prvi je koji razotkriva priču u pozadini antologijskog romana Sylvije Plath. „Stakleno zvono“ srušilo je mitove o ženama, raskrinkalo rodnu politiku 1950-ih, seksualni identitet i mentalno zdravlje u vrijeme kada su se žene borile naći svoj glas. Ovaj film kao nijedan prije prikazuje ljude koji su poznavali Sylviju Plath, a mnogi od njih sada se po prvi put pojavljuju u javnosti. Film donosi i jedinstven intervju sa Sylvijinom kćeri Friedom Hughes.
   Američka pjesnikinja i spisateljica Sylvie Plath (1932. - 1963.) ubila se u svom domu u Londonu 1963., u dobi od samo 30 godina. Najpoznatija je po dvije svoje objavljene zbirke, „Kolos i druge pjesme“ (The Colossus and Other Poems, 1960.) i „Ariel“ (1965.) , kao i poluautobiografskom romanu „The Bell Jar“ objavljenom neposredno prije njezine smrti 1963. „Sabrane pjesme“ (The Collected Poems) objavljene su 1981. a uključivale su dotad neobjavljena djela. Za ovu zbirku Plath je nagrađena Pulitzerovom nagradom 1982., čime je postala četvrta posthumno nagrađena osoba.
   Njezine pjesme su ruski rulet sa šest metaka u cilindru. Ona je najpotresnija pjesnikinja ovog stoljeća.(Robert Lowell,američki pjesnik)
   Popularnost Sylvie Plath (1932.-1963.), najpoznatije američke pjesnikinje 20. stoljeća, nosi i nešto neliterarno, dozu karizme celebrityja pomiješanu s notom byronovskog. Njezin život bio je pun previranja, a samoubojstvo jedno od poznatijih umjetničkih suicida.(Ivana Cesarec / voxfeminae.net)
    Jasan pogled na mladost i rani život Sylvije Plath, informativan je i intrigantan dokument koji ilustrira društveno okruženje, stanje i vrijeme odrastanja 50-ih godina. (Chang Wei / imdb)

https://voxfeminae.net/strasne-zene/sylvia-plath-opsesija-thanatosom/
https://www.imdb.com/title/tt8851088/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 17.03.

KINO CIRKUS: IZBOR KRATKIH FILMOVA

Flip's circus, 1921.; Circus Capers, 1930.; Allez Oop!, 1934.; Here comes the circus, 1942.
17:30 sati



   KINO CIRKUS: IZBOR KRATKIH FILMOVA
   Flip's circus, 1921. Winsor McCay
   Flip je cirkusant koji vježba balansiranje šeširom na licu i nakon što iza platna šatora otkrije životinje, s jednom se posebno sprijatelji i pokušava naučiti nešto od nje.
   Circus Capers, 1930. John Foster
   Priča ovog animiranog filma temelji se na Ezopovim basnama, a glavni likovi Milton i Rita Mouse neodoljivo podsjećaju na Disneyjeve Mickeyja i Minnie Mouse. Van Beuren Studio čak je završio na sudu zbog plagijata, pa je nakon presude morao prestati koristiti ove likove u budućim filmovima.
   Allez Oop!, 1934. Buster Keaton, Charles Lamont
   Charlie Chaplin je za Buster Keatona rekao da govore istim jezikom, a privatno su bili prijatelji - u to doba, obojica veliki majstori cirkusa na filmu. Buster Keaton je u ovom kratkom filmu  glavni protagonist koji popravlja satove i zaljubi se u djevojku koju poziva na cirkusku predstavu. Djevojka je oduševljena cirkusom, a kako bi osvojio njeno srce, lik Bustera u svom dvorištu vježba na strunjačama i ljuljačkama te pokušava postati akrobat.
   Here comes the circus, 1942. Howard Bretherton
   Ovaj film je napravljen u klasičnoj kolaž tehnici - dosta popularnoj u to vrijeme, a iz pospajanih isječaka možemo vidjeti scene iz raznih američkih cirkusa tog doba. Šećerna vuna, žongleri, djeca, klaunovi, trapez, slonovi, žene koje gutaju vatru i plešu sa zmijama samo su neki od kadrova ovog pravog vintage cirkusa. Svakako treba napomenuti da se u ovom filmu može vidjeti prava mašinerija koju je sa sobom nosio cirkus Ringling Bros. and Barnum & Bailey, te njihova ogromna slava i popularnost među publikom.

   Kino Cirkus ciklus je filmova cirkuske tematike uz koji publika može proširiti svoja znanja o slojevitosti cirkuske umjetnosti, njenom značaju, povijesti i razvoju, ali i hraniti svoju inspiraciju ako se bave nekim oblikom umjetničkog izražavanja. Kino Cirkus nasljednik je Cirkuske srijede koju ju je organizirala Mala performerska scena. Projekt 2014. godine seli u Split u organizaciji suvremenog cirkuskog kolektiva ROOM 100 i mijenja naziv u Kino Cirkus. Filmovi se od 2018. godine prikazuju i u Zagrebu kada se u ovaj projekt partnerski priključuje Cirkorama. Od 2019. godine Kino Cirkus se širi na ostale gradove u Hrvatskoj i danas se filmske projekcije redovito održavaju u Puli, Rijeci, Samoboru, Dubrovniku, Križevcima, Splitu i Zagrebu. Od 2022. godine Kino Cirkus provodi se kao dio programa Cirkuske nacionalne platforme. Kino Cirkus je dio projekta Nacionalne cirkuske platforme, kao i programa Cirkorama produkcija i distribucija i Suvremeni cirkuski kolektiv ROOM 100 koji se provode uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova.

HEROJ

Ghahreman / A Hero, 2021.
20:00 sati



Ghahreman / A Hero, 2021. Asghar Farhadi, 127 min.
Scenarij:
Asghar Farhadi
Uloge: Amir Jadidi, Mohsen Tanabandeh, Sahar Goldust, Fereshteh Sadre Orafaiy
   Novi film dvostrukog Oscarovca, redatelja Asghara Farhadija („Nader i Simin se rastaju“, „Trgovački putnik“), službeni je iranski kandidat za Oscara 2022.! Premijerno je prikazan u Cannesu gdje je dobio Veliku nagradu žirija kao najbolji film.
   Rahim nalazi se u zatvoru zbog duga koji ne može vratiti. Tijekom dvodnevnog odmora, pokušava nagovoriti svog zajmodavca da povuče tužbu zbog neplaćenog dijela duga. Međutim, stvari se uskoro u potpunosti izmaknu kontroli...
   Iskustvo rada s jednim od najslavnijih autora u svjetskoj kinematografiji bilo je više od onoga što sam očekivao. Puno sam dobio umjetnički, a naučio sam i na ljudskoj razini. Ono što mi je najvažnije je ljudskost, a ja sam zaista dobio ljudske lekcije u smislu morala i u pogledu stava. (Amir Jadidi o iskustvu snimanja s Farhadijem)
   Kada čovjek postane neka vrsta heroja u društvu, ljudi misle da ne bi trebao pogriješiti. Misle da ne bi trebao činiti nikakve pogrešne stvari, da nema pravo pogriješiti u svom prošlom ili u svom budućem životu. Za mene je to jako važno, jer vjerujem da je život bez greške užasan. (Asghar Farhadi)
   Scenarist i redatelj Asghar Farhadi ponovno bori s teškim temama - a publika izlazi kao pobjednik. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pronicljiva iranska drama koja uranja duboko u društvene bolesti. Njegov prijem u Cannesu, gdje se natjecao, pokazao je koliko daleko lokalni film poput ovog može uspjeti na međunarodnoj razini. (Hollywood Reporter)
   „Heroj“ nije najvažniji film Asghara Farhadija, ali njegove najbolje kvalitete oslikavaju ono što ga čini tako važnim filmašem. (Robert Levin / Newsday)

https://www.imdb.com/title/tt11777738/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 18.03.

U SUSRET S VALAISOM OD NEKADA DO SADA

A la rencontre des lieux sacrés en Valais, 2021.
17:30 sati



DANI FRANKOFONIJE
A la rencontre des lieux sacrés en Valais, 2021.
Suzana Mistro, 58 min. CH
   U proljeće 2020. percepcija Valaisa se potpuno mijenja. Svijet staje, zatvorenost nas tjera da preispitamo svoj teritorij i nastojimo napuniti baterije u blizini kuće. U ovom razdoblju zdravstvene krize, tjeskoba se raspršuje u prirodi i na svetim mjestima. Više nego ikad, ljudi su zainteresirani za vlastitu regiju i ponovno otkrivaju svoje zaboravljeno naslijeđe. U tom kontekstu Suzana Mistro s mještanima, istraživačima, arheolozima, povjesničarima, povjesničarima umjetnosti, geografima, geolozima, arhitektima... želi odgovoriti na pitanje:
   Zašto određena mjesta snažno privlače naša osjetila i naš um?
   Od prapovijesti do danas, interdisciplinarno čitanje mjesta, u dolinama i planinama, poziva vas na neobičan susret u kantonu Valais. Nakon što je producirala pedesetak videa koji povezuju znanost s vizualnom umjetnošću, kao i četiri kratka filma vezana uz Valais, Suzana Mistro ima poseban motiv: otkriti neke tajne sjećanja na određena mjesta i odati počast kreatorima i graditeljima. Riječ je o oživljavanju jedinstvenih snaga teritorija predlaganjem sastanka bez presedana.

LJUBAVNE AFERE

Les choses qu'on dit, les choses qu'on fait, 2020.
20:00 sati



DANI FRANKOFONIJE
Les choses qu'on dit, les choses qu'on fait, 2020. Emmanuel Mouret, 122 min. FR
Scenarij:
Emmanuel Mouret
Uloge: Camélia Jordana, Niels Schneider, Vincent Macaigne
   Daphne, u trećem mjesecu trudnoće, sa svojim je partneron Françoisom na odmoru na selu. On mora otići zbog posla, a ona ostaje sama kako bi dočekala Maximea, svog rođaka kojeg nikad nije upoznala. Četiri dana, dok čekaju da se François vrati, Daphné i Maxime postupno se upoznaju i pričaju jedno drugome sve intimnije priče o svojim prošlim i sadašnjim ljubavnim pričama...
   U ovom vrhunskom filmu naglasak je na fino isklesanim dijalozima, izrezanim iz ljepote francuskog jezika. Glazba često podvlači riječi, dovodeći tako priču do naleta lirizma. (Marc-Andre Lussier / lapresse)
   Suvremena ljubavna priča u kojoj nijedan partner nije više kriv od drugoga. Više ljubavnih trokuta viđenih autentičnošću, elegancijom i suosjećanjem. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Mouretov scenarij je genijalno konstruiran, u maniri Arapskih noći: jedna priča vodi drugoj, sve dok se neočekivanim putem ne vratimo tamo odakle smo započeli. (Jake Wilson / The Age)
   S narativnom tapiserijom koja je tako čvrsto isprepletena, film pokazuje što može napraviti sjajan scenarij. (Jessice Seychell / SYN Media)
   Film koji pomno razmatra emocionalni nemir te prihvaća kaos i prevrtljivost ljudske intimnosti. (MG Mailloux )

   Film prikazujemo u suradnji s Francuskim Institutom i mjesecom Frankofonije..
https://www.imdb.com/title/tt12443930/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 19.03.

CALAMITY

Calamity, une enfance de Martha Jane Cannary, 2020.
17:30 sati



Calamity, une enfance de Martha Jane Cannary, 2020. Rémi Chayé, 85 min. FR
   1863., Sjedinjene Američke Države. U konvoju koji je krenuo na zapad s nadom u bolji život, ozlijeđen je otac Marthe Jane. Ona je ta koja mora voziti obiteljska kola i čuvati konje. Učenje je teško, a ipak se Martha Jane nikada nije osjećala tako slobodno. A kako je praktičnije za jahanje, ne ustručava se nositi hlače. Ovo je prevelika smjelost za Abrahama, vođu konvoja. Optužena za krađu, Martha je prisiljena pobjeći. Odjevena kao dječak, u potrazi za dokazom svoje nevinosti, otkriva svijet u izgradnji u kojemu će se potvrditi njezina jedinstvena osobnost.
   Puni film ceste koji favorizira jednostavnost linije u eksploziji boja. Rémi Chayé pronalazi savršenu ravnotežu kako bi zadovoljio sve generacije gledatelja dok prate avanture novog ženskog heroja, hrabre i simpatične nositeljice legitimnih ženskih prava. (Fabien Lemercier / cineuropa)
   Zabavan, ali i pametno angažirani film. (Sarah Ward / Screen Daily)

   Film prikazujemo u suradnji s Francuskim Institutom i mjesecom Frankofonije.
https://www.imdb.com/title/tt9719864/?ref_=fn_al_tt_1

HEROJ

Ghahreman / A Hero, 2021.
20:00 sati



Ghahreman / A Hero, 2021. Asghar Farhadi, 127 min.
Scenarij:
Asghar Farhadi
Uloge: Amir Jadidi, Mohsen Tanabandeh, Sahar Goldust, Fereshteh Sadre Orafaiy
   Novi film dvostrukog Oscarovca, redatelja Asghara Farhadija („Nader i Simin se rastaju“, „Trgovački putnik“), službeni je iranski kandidat za Oscara 2022.! Premijerno je prikazan u Cannesu gdje je dobio Veliku nagradu žirija kao najbolji film.
   Rahim nalazi se u zatvoru zbog duga koji ne može vratiti. Tijekom dvodnevnog odmora, pokušava nagovoriti svog zajmodavca da povuče tužbu zbog neplaćenog dijela duga. Međutim, stvari se uskoro u potpunosti izmaknu kontroli...
   Iskustvo rada s jednim od najslavnijih autora u svjetskoj kinematografiji bilo je više od onoga što sam očekivao. Puno sam dobio umjetnički, a naučio sam i na ljudskoj razini. Ono što mi je najvažnije je ljudskost, a ja sam zaista dobio ljudske lekcije u smislu morala i u pogledu stava. (Amir Jadidi o iskustvu snimanja s Farhadijem)
   Kada čovjek postane neka vrsta heroja u društvu, ljudi misle da ne bi trebao pogriješiti. Misle da ne bi trebao činiti nikakve pogrešne stvari, da nema pravo pogriješiti u svom prošlom ili u svom budućem životu. Za mene je to jako važno, jer vjerujem da je život bez greške užasan. (Asghar Farhadi)
   Scenarist i redatelj Asghar Farhadi ponovno bori s teškim temama - a publika izlazi kao pobjednik. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pronicljiva iranska drama koja uranja duboko u društvene bolesti. Njegov prijem u Cannesu, gdje se natjecao, pokazao je koliko daleko lokalni film poput ovog može uspjeti na međunarodnoj razini. (Hollywood Reporter)
   „Heroj“ nije najvažniji film Asghara Farhadija, ali njegove najbolje kvalitete oslikavaju ono što ga čini tako važnim filmašem. (Robert Levin / Newsday)

https://www.imdb.com/title/tt11777738/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 21.03.

BALKANSKI ŠPIJUN

Balkanski špijun, 1984.
19:00 sati



DANI SRPSKOG FILMA U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI
Balkanski špijun, 1984. Dušan Kovačević, Božidar „Bota“ Nikolić, 92 min.
Scenarij:
Dušan Kovačević
Uloge: Danilo Stojković, Mira Banjac, Bora Todorović, Zvonko Lepetić, Sonja Savić

   ILIJA: Špijuni su među nama, samo ih treba znati - prepoznati. Sad, kad vidim čovjeka, točno znam što je... Kad su ušli, ja sam kupio kartu pa za njima. Oni u salu, ja na balkon...
   DANICA: Bio si u kazalištu?
   ILIJA: Da.
   DANICA: Što si gledao?
   ILIJA: Njih... Opera mi je bila u drugom planu. Čudio sam se zašto idu na operu ali kad je predstava počela sve sam shvatio. Mogli su se na miru došaptavati, jer se oni sa bine non stop deru. Računali su, ako ih neko prati, odustat će zbog opere, pa posle mogu mirno da odu u kafanu. Međutim, nisu računali da ima ljudi spremnih na sve.
   ĐURO: Što sve čovjek mora pretrpjeti zbog izdajnika.
   DANICA: Tko sve to plaća...
   ĐURO: Plaća onaj za koga rade. CIA, snajka, CIA. Uništili su pola svijeta.

      Bivši informbirovac Ilija dobije poziv iz policije. Inspektor mu traži informacije o podstanaru koji je dugo radio u Parizu, a sada hoće otvoriti krojačku radnju. Iako u policiji ne saznaje ništa konkretno, Ilija odluči na svoju ruku ispitati slučaj: kupi foto-aparat, magnetofon, dvogled. Ženu uvjerava da je podstanar špijun i počinje ga pratiti. Njegova paranoja se iz dana u dan povećava. Kad zaključi da će ga "razbojnici" ubiti jer sve zna, okuje kuću rešetkama, kupuje psa, naoružava se i najzad poziva brata koji mu svesrdno pomaže u "raskrinkavanju" neprijatelja. Presudan momenat u biografijama dva brata je što su obojica staljinisti, zbog čega su nekad bili u zatvoru. Pojava čovjeka iz zapadnog svijeta u njihovoj svijesti oživljava stare metode, dobro poznate u razračunavanju sa "špijunima imperijalističkih sila"...
   Prepoznatljiv motiv paranoje poštenog čovjeka s društvene margine koji je bezuvjetno odan sustavu. Problematika odnosa pojedinca i vlasti ovijena u satirično ruho isto tako korespondira s današnjim apsurdnim vremenima, podjednako izazivajući smijeh. (teatar.hr)
   Gorka ironija Dušana Kovačevića vječno će nam se vraćati, ciklično, kao bumerang naše pomaknute  stvarnosti .... stvarnosti koja postoji samo u našim glavama i neosviještenosti. (Dragan Uzelac / casopiskvaka.com.hr)
   Živimo u paralelnom svijetu između smjena režima. I dok je narod posvađan, političari prave koalicije i surađuju, ljube se i mire, vi shvaćate da ste most preko koga je prošla ta povorka, pucajući od zdravlja i sreće. Na kraju se osjećate blatnjavi, izgaženi, prljavi, a oni kažu da sve što rade – rade za vaše dobro... (Dušan Kovačević)
   Politika nam je sudbina - bila i ostala. Živimo od jednog do drugog presudnog političkog događaja, ubijeđeni da glas pojedinca nešto znači. Znači, ali kao glas davljenika. (Dušan Kovačević)
   Govorim o periodu 1950-ih, 1960-ih godina, o vremenu budnosti i opreznosti, svih tih floskula koje su bile nametnute jer, prema čuvenoj krilatici, neprijatelj nikada ne spava. Bata Stojković bio je moj veliki prijatelj s kojim sam radio gotovo sve svoje predstave i filmove pa je bio neminovan kao pojava i za tu ulogu u “Balkancu”. Kada sam taj tekst 1982. ponudio Ateljeu 212, odgovor nisam dobio mjesecima. Kasnije sam čuo da je ta priča putovala u Gradski komitet, pa se vraćala, pa je uprava odlučivala hoće li ili neće raditi. I onda sam taj tekst dao Bati koji ga je pročitao i zaljubio se u taj lik. Nisam ja, nego ga je on odnio u Jugoslovensko dramsko pozorište koje ga je odmah stavilo na repertoar. Naš rad temeljio se na prijateljstvu i na činjenici da sam s njime proveo godine i godine razgovarajući. Kada mi telefon zvoni nakon ponoći, ja znam da zove Bata Stojković, iz dva moguća razloga. Ili je gledao neki film koji je fantastičan ili mi se javlja iz kafane i, kada čujem muziku, točno znam iz koje zove. To je jedna generacija glumaca koja je živjela sto na sat, koja je brzo živjela i brzo otišla. (Dušan Kovačević)

https://www.imdb.com/title/tt0086935/?ref_=nv_sr_srsg_1

UTORAK / 22.03.

HEROJ

Ghahreman / A Hero, 2021.
17:30 sati



Ghahreman / A Hero, 2021. Asghar Farhadi, 127 min.
Scenarij:
Asghar Farhadi
Uloge: Amir Jadidi, Mohsen Tanabandeh, Sahar Goldust, Fereshteh Sadre Orafaiy
   Novi film dvostrukog Oscarovca, redatelja Asghara Farhadija („Nader i Simin se rastaju“, „Trgovački putnik“), službeni je iranski kandidat za Oscara 2022.! Premijerno je prikazan u Cannesu gdje je dobio Veliku nagradu žirija kao najbolji film.
   Rahim nalazi se u zatvoru zbog duga koji ne može vratiti. Tijekom dvodnevnog odmora, pokušava nagovoriti svog zajmodavca da povuče tužbu zbog neplaćenog dijela duga. Međutim, stvari se uskoro u potpunosti izmaknu kontroli...
   Iskustvo rada s jednim od najslavnijih autora u svjetskoj kinematografiji bilo je više od onoga što sam očekivao. Puno sam dobio umjetnički, a naučio sam i na ljudskoj razini. Ono što mi je najvažnije je ljudskost, a ja sam zaista dobio ljudske lekcije u smislu morala i u pogledu stava. (Amir Jadidi o iskustvu snimanja s Farhadijem)
   Kada čovjek postane neka vrsta heroja u društvu, ljudi misle da ne bi trebao pogriješiti. Misle da ne bi trebao činiti nikakve pogrešne stvari, da nema pravo pogriješiti u svom prošlom ili u svom budućem životu. Za mene je to jako važno, jer vjerujem da je život bez greške užasan. (Asghar Farhadi)
   Scenarist i redatelj Asghar Farhadi ponovno bori s teškim temama - a publika izlazi kao pobjednik. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pronicljiva iranska drama koja uranja duboko u društvene bolesti. Njegov prijem u Cannesu, gdje se natjecao, pokazao je koliko daleko lokalni film poput ovog može uspjeti na međunarodnoj razini. (Hollywood Reporter)
   „Heroj“ nije najvažniji film Asghara Farhadija, ali njegove najbolje kvalitete oslikavaju ono što ga čini tako važnim filmašem. (Robert Levin / Newsday)

https://www.imdb.com/title/tt11777738/?ref_=nv_sr_srsg_0

CIGULI MIGULI

Ciguli, Miguli, 1952.
20:00 sati



70 GODINA: Ciguli, Miguli, 1952. Branko Marjanović, 104 min. YU/HR
Scenarij:
Joža Horvat
Uloge: Ljubomir Didić,, August Čilić, Viktor Bek
   Ivan Ivanović, funkcioner Komunističke partije, dolazi u provincijski gradić kao zamjenik odsutnog referenta za kulturu. Ivanović je fanatično revan u nastojanju da kulturni život gradića reformira u skladu sa socijalističkim idealima, pa ukida svih pet glazbenih društava, nastojeći ih objediniti u jedno, i daje nalog da se s gradskog trga ukloni spomenik slavnome pokojnom mjesnom skladatelju Ciguliju Miguliju jer nije politički podoban. Međutim, građani - a posebno omladina - ne prihvaćaju Ivanovićeve poteze i odlučno im se odupiru…
   Nakon internih projekcija za političku i kulturnu vrhušku u Zagrebu, odlučeno je da se filmu ne izda dozvola za javno prikazivanje. Politički vrh nije doživio karakterizaciju glavnog antagonista Ivana Ivanovića - čije ime i prezime nemaju slučajno ruski prizvuk - kao satiru staljinizma, ili kao kritiku izoliranih društvenih ekscesa, već kao otvoreni obračun s vlašću u cjelini. Ideološkim kritičarima nije se svidjelo što su voditelji glazbenih društava simpatični likovi, dok je Ivanović prikazan kao neotesani glupan, a posebno im je zasmetala scena u kojoj jedan od voditelja glazbenih društava pristaje da mu dućan bude nacionaliziran, da bi zatim ustanovio da u njemu cvjeta birokracija. Ulje na vatru dolijevale su pojedine rečenice iz filma ("Ak' je i za socijalizam, to je previše"), kao i spomenik Ciguliju Miguliju na gradskom trgu zagrađen daskama, što je Baltić shvatio kao aluziju na uklanjanje spomenika banu Jelačiću s tadašnjeg Trga Republike. Iako je Horvat još za snimanja predosjetio da bi s filmom mogao kasnije imati problema, pa je izmijenio scenarij i dodao u film neke scene, od toga nije bilo koristi: dopisane scene samo su dodatno razgnjevile kritičare.Glavnina javnih kritika bila je usmjerena prema Joži Horvatu kao scenaristu i idejnom tvorcu filma, no ni na jedan od članaka koji su napadali film nije mu bilo dopušteno odgovoriti. Kada više nije mogao izdržati pritisak, Horvat je napustio zemlju i jedno je vrijeme živio u Parizu, a pisanju filmskih scenarija vratio se tek u šezdesetima.  
   „Ciguli Miguli“ u bunkeru je proveo 25 godina, da bi na koncu bez velike pompe 30. travnja 1977. dobio dozvolu za javno prikazivanje.
   Početkom pedesetih godina nijedna istočnoeuropska kinematografija nije bila u poziciji snimiti takav film o stranputicama socijalizma. (Nenad Polimac)
https://www.imdb.com/title/tt0044499/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 23.03.

IZDAJNIK

Il traditore / The Traitor, 2019.
17:00 sati



EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.: 4 nominacije (film, režija, glavni glumac, scenarij)
Il traditore / The Traitor, 2019. Marco Bellocchio, 145 min. IT/FR/DE/BR
TALIJANSKI KANDIDAT ZA OSCARA
Scenarij
: Marco Bellocchio, Valia Santella, Ludovica Rampoldi, Francesco Piccolo i Francesco La Licata
Uloge: Pierfrancesco Favino, Maria Fernanda Candido, Fabrizio Ferracane, Luigi Lo Cascio i Francesco La Licata
   Veteran talijanskog filma Marco Bellocchio, poznat po radikalnim filmovima kojima je desetljećima unosio pomutnju u talijansku kinematografiju nije nimalo usporio u svojim poznim godinama. Premijerno prikazan u Cannesu, „Izdajnik“ je talijanski kandidat za Oscara, a prikazuje život jednog od najpoznatijih mafijaških pokajnika, Tommasa Buscette. Uhvaćen u ratu između sukobljenih frakcija Cose nostre 1980-ih, Buscetta prihvaća ponudu suca Giovannija Falconea da postane svjedok protiv mafije. Razočaran napuštanjem tradicionalnih vrijednosti Cose nostre i novim smjerom kojim su njegovi suradnici krenuli, Buscetta svoj čin ne vidi kao kršenje mafijaškog kodeksa i zakona šutnje.
   Čudesan portret dijela talijanske povijesti. Hvala ti Marko! (elgaucho / imdb)
   Priča pokriva više od 20 godina tokom kojih su se dogodila brojna smaknuća, veliki sudski procesi i tektonski politički potresi, pa je donekle jasno zbog čega ovakav film ne može leći baš svakome. S druge strane, pomalo je čudno da se baš stari komunista Bellocchio, majstor alegorije (Krv moje krvi, 2015), teatričnosti (Vincere, 2009) i političkog filma (Dobro jutro, noći, 2003) baš sada odlučio na ep sa pištoljima, suđenjima i proslavama. Bez daljnjeg, riječ je o remek djelu... Ima neke kozmičke pravde u tome da Talijani naprave ultimativni mafijaški film u žanru koji je toliko opterećen konvencijama, da se čini gotovo potrošenim. I neka je ono što nije uspjelo Garoneu s ekranizacijom Savianove „Gomore“ uspjelo baš Bellocchiju - starom i zanemarenom, ali apsolutnom majstoru. (Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.com)
   Prije početka gledanja filma koji je snimio veteran talijanskog filma Marco Bellocchio najbolje je zaboraviti na sve ono što smo do sada preko filmova naučili o mafiji jer ono što ćemo u ovih dva i pol sata vidjeti prava je stvarnost. Stvarnost bez imalo uljepšavanja i romantiziranja i biografska krimi drama koja je snimljena po životu Tommasa Buscette, prvog mafijaškog bossa koji je pristao surađivati s istražnim organima i koji je prvi pobliže objasnio kako je zapravo bila strukturirana i kako je funkcionirala sicilijanska Cosa nostra. (gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt7736478/?ref_=nv_sr_srsg_0

STARAC I DIJETE

20:00 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostovalo u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijedile su dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata
AKTIVIRAJ SE I KRENI
Le Vieil Homme et l'Enfant, 1967. Claude Berri, 90 min. FR
Scenarij:
Claude Berri i Gérard Brach
Uloge: Michel Simon, Luce Fabiole, Alain Cohen, Charles Denner, Zorica Lozić, Jacqueline Rouillard, Denise Péron
   Priča o životu Claudea Langmanna u udomiteljskoj obitelji u koju su ga roditelji poslali kako bi izbjegao nacističke progonee. Obitelj domaćina su vremešni Pépé, veteran Prvog svjetskog rata, i Mémé. Ispostavlja se da je njegov udomitelj desničar, antiklerikalni i antisemitski Pépé koji ne prestaje optuživati Židove, komuniste i masone kao uzročnike svih nedaća Francuske. Pépé pokušava svoja antisemitska uvjerenja prenijeti na dječaka, no dječak se poigrava sa starcem, zadirkuje ga zbog njegovih predrasuda, ali nikada ne otkriva istinu o sebi. (Na Berlinskom filmskom festivalu Michele Simon je osvojio Srebrnog medvjeda za najboljeg glumca)
   Film je uglavnom inspiriran životom redatelja i ko-scenariste Claude Berrija (rođen kao Claude Berel Langmann). Godine 1944. u okupiranom Parizu roditelji su ga poslali živjeti kod starijih udomitelja koji će ga smatrati svojim te ga zaštititi od deportacije i smrti.   
   On nije filmski redatelj, ne referira se na postojeće filmove nego na sam život. (François Truffaut o Claude Berriju)
   Film nije toliko argument protiv antisemitizma koliko demonstracija nečega što se hrani neznanjem. Starac nije mnogo razmišljao o svojim predrasudama, već ih je u djetinjstvu uhvatio kao virus i nekritički ih (pro)nosio do starosti. Nema pojma da je dijete koje je toliko zavolio Židov. Pretpostavljam da bi, da je znao, napravio iznimku za Claudea dok bi nastavio imati predrasude prema teoretskim Židovima o kojima ništa ne zna. Film se ne bavi onim što Pepe zna, već o tome tko je Pepe. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Zabavan i diskretan film, plus Simonova virtuozna izvedba, čine ga sjajnim. (Gilbert Adair / Time Out)
   Niste svjesni moći ovog filma sve dok vas kraj ne pogodi neočekivanim, bujnim emocijama. (Jeff Shannon / Seattle Times)
   Osvježavajuće, bez krvoprolića i bombardiranja, Berrijev film dokazuje da ne morate prikazivati užase Drugoga svjetskog rata kako biste doveli do trajnog utjecaja koji je imao na obične ljude. (Lee Jutton / Film Inquiry)

https://www.imdb.com/title/tt0063771/?ref_=nv_sr_srsg_6

ČETVRTAK / 24.03.

SPENCER

Spencer, 2021.
17:30 sati



Spencer, 2021. Pablo Larraín, 117 min. UK/DE/US/CH
Scenarij:
Steven Knight
Uloge: Kristen Stewart, Timothy Spall, Jack Farthing, Sean Harris, Sally Hawkins
   Radnja filma smještena je u 1991. godinu tijekom božićnih praznika kada se princeza Diana počela suočavati sa svojom teškom odlukom da okonča brak s princom Charlesom.
   O narodnoj princezi, kako su nazivali pokojnu Dianu Spencer, bivšu suprugu princa Charlesa, nakon njene tragične smrti snimljeno je mnogo igranih i dokumentarnih filmova i serija, ali njena sudbina i dalje intrigira kako svjetsku javnost, tako i brojne filmske umjetnike. Sam film nije klasična "biopic" priča, već se scenarij Stevena Knighta zasniva na tri dana u životu glavne junakinje, kroz "fikciju baziranu na stvarnoj tragediji", kako je oprezno najavljeno na početku uvodne špice i samim naslovom filma baziranim na njenom pravom prezimenu, jasno predstavljajući namjeru autora da ponudi intimni, ogoljeni portret jedne osobe o kojoj se već sve zna.
   Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, nakon čega Variety piše “uloga će Kirsten Stewartu vjerojatno donijeti prvu nominaciju za Oscara." Film je na svjetskoj premijeri dobio trominutne ovacije.
   Film je vizualno impresivan, a Kristen Stewart odlična kao princeza Diana  (Nenad Polimac, JL)
   Od svih koji su glumili Dianu u posljednjih 10 godina, ona joj je najbliža. (bivši tjelohranitelj princeze Diane, Ken Wharfe)
    Znao sam da je dobra, ali ne i da je tako dobra. (kolega Timothy Spall o glumi Kirsten Stewart)
   Ovo, naime, ni po čemu nije tipičan biografski film. Ovo je opis emotivnog i psihičkog stanja jedne žene tijekom tri blagdanska dana s obitelji. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Otkriće! Prvo, rad Kristen Stewart. Drugo, atmosfera. Pošten portret ranjivosti, duboke usamljenosti, majčinstva i cijelog tog kruga koji je poput kaveza. To je više od filma o Diani Spencer: iskrena, precizna, gotovo okrutna slika ženske pozicije u društvu. Jednostavno, prelijep film. (Kirpianuscus/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt12536294/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

MINAMATA

Minamata, 2020.
20:00 sati



VUKOVAR SPLITU
Minamata, 2020. Andrew Levitas, 115 min. UK/JP/US/UAE
Scenarij:
David Kessler, Stephen Deuters, Andrew Levitas i Jason Forman prema knjigama Aileen Mioko Smith  i W. Eugenea Smitha
Uloge: Johnny Depp, Akiko Iwase, Bill Nighy, Katherine Jenkins
   Johnny Depp glumi proslavljenog ratnog fotografa W. Eugenea Smitha, u istinitoj priči o Davidu protiv Golijata, u kojoj Smith dolazi u sukob protiv moćne korporacije odgovorne za trovanje ljudi u Minamati, u Japanu 1971. godine.
   Slavni dani Drugog svjetskog rata daleko su iza Smitha, a on je postao pustinjak, potpuno odvojen od društva i svoje nekadašnje karijere. Između nagovaranja prevoditeljice Aileen, te prijeko potrebnog posla za časopis „Life“, kojeg mu nudi urednik Ralph Graves, Smith konačno prihvaća zadatak otputovati natrag u Japan kako bi razotkrio razarajuće uništavanje obalne zajednice koja je postala žrtvom korporativne pohlepe i njezinih suučesnika u obliku lokalne policije i vlasti. Naoružan samo sa svojim Nikon aparatom, Smith mora pronaći najbolje fotografije koje će svijetu otkriti istinu. U početku mu nitko ne želi pomoći, a iza svakog ugla skriva se nova prijetnja. Međutim, zahvaljujući ljubavi prema Aileen, Smith će naučiti prestati se skrivati iza leća svoje kamere i započeti s akcijom čime će zadobiti povjerenje ove gotovo uništene zajednice.
   „Minamata“ je dirljiva priča o čovjeku čija je jedna fotografija utjecala na cijeli svijet, ali kako bi do nje došao morao je najprije otvoriti vlastito srce.
   „Minamata” uspijeva iznjedriti umjetnički film koji propitkuje ljudski moral i svijet u kojemu novac doista jest pokretač svega. (Lovro Preprotnik, ziher.hr)
   Iako se sve ono što ćemo vidjeti u ovom filmu događalo prije punih pola stoljeća, "Minamata" je svejedno jedan od onih društveno angažiranih filmova sa snažnom porukom, a koji uz to uspijeva šokirati gledatelja. Jednom kad shvatimo što se to zapravo događa u tom dijelu svijeta i kad na nevjerojatno realističan način vidimo sve te ljude čiji su životu uništeni, shvatit ćemo koliko je to važna borba i da je to cilj za koji se isplati boriti. ... moćan, potresan, uvjerljiv, a posebno emotivan film o ciničnom svijetu u kojem živimo. (http://gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt9179096/?ref_=ttfc_fc_tt

PETAK / 25.03.

ULICA NOĆNIH MORA

17:00 sati



Nightmare Alley, 2021. Guillermo del Toro, 150 min. US/ME/CA
Scenarij:
Guillermo del Toro i Kim Morgan prema romanu Williama Lindsaya Greshama
Uloge: Bradley Cooper, Cate Blanchett, Toni Collette, Willem Dafoe, Richard Jenkins, Rooney Mara, Ron Perlman, Mary Steenburgen, David Strathairn
   Remake filma iz 1946. Redatelj je bio Edmund Goulding, a naslovne uloge tumačili su Tyrone Power, Joan Blondell, Coleen Gray i Helen Walker. Film nije doživio financijski uspjeh nakon premijernog izdanja, ali se danas smatra klasikom. Kroz godine zadobio je reputaciju ukletog, jer su četiri osobe koje su radile na njemu umrle u desetljeću koje je uslijedilo. U 44. godini Power je na snimanju u Španjolskoj umro od srčanog udara, redatelj Edmund Goulding umro je godinu dana kasnije tijekom operacije srca, Gresham je 1962. godine počinio samoubojstvo, a Helen Walker, lijepa glumica koja je utjelovila psihoanalitičarku, umrla je od raka u 47. godini.
   Radnja filma fokusirana je na mladog prevaranta koji je vrlo vješt u manipulaciji s ljudima. Povezuje se sa ženskom psihijatricom koja je pak puno podmuklija od njega.
   Sirov i psihodeličan noir “Ulica noćnih mora”, čiji se narativ vrti oko špila tarot karata, po prikazivanju je dobio pozitivne kritike - hvaljena je režija, vizualni stil, fotografija, glazba, kostimografiju, dizajn te izvedbe Coopera i Blanchett, a većina kritika išla je prema trajanju filma.
   Predugačak je, na nekim mjestima neravnomjeran a na nekima prespor da bi bio remek-djelo, ali čak i s njegovim nedostacima nisam mogao odvojiti pogled od ekrana. (Rex Reed/Observer)
   Cate Blanchett “krade” ekran kao fatalna žena u vizualno zadivljujućoj (iako predugačkoj) adaptaciji Guillerma del Tora. (Trace Thurman / Horror Queers Podcast)
   “Ulica noćnih mora” Guillerma del Tora nije za svakoga. Ali, objektivno, to je pravo blago. (Norman Wilner / Now Toronto)
   Iako su usporedbe s originalom neizbježne, Del Toro koristi okvir tog filma kako bi razjasnio teme poput mistifikacije, pohlepe i korupcije s malo više strogosti i društveno svjesnih tema po kojima je poznat. (Chad Byrnes / L.A. Wekly)
   Ono što mi se sviđa kod Del Torove “Ulice noćnih mora” jest to što se čini kao njegovo ljubavno pismo zlatnom doba Hollywooda, s nevjerojatnim izvedbama i Bradleyja Coopera i Cate Blanchett. (Heather Wixson / Daily Dead)

https://www.imdb.com/title/tt7740496/?ref_=nv_sr_srsg_0

SPENCER

Spencer, 2021.
20:00 sati



Spencer, 2021. Pablo Larraín, 117 min. UK/DE/US/CH
Scenarij:
Steven Knight
Uloge: Kristen Stewart, Timothy Spall, Jack Farthing, Sean Harris, Sally Hawkins
   Radnja filma smještena je u 1991. godinu tijekom božićnih praznika kada se princeza Diana počela suočavati sa svojom teškom odlukom da okonča brak s princom Charlesom.
   O narodnoj princezi, kako su nazivali pokojnu Dianu Spencer, bivšu suprugu princa Charlesa, nakon njene tragične smrti snimljeno je mnogo igranih i dokumentarnih filmova i serija, ali njena sudbina i dalje intrigira kako svjetsku javnost, tako i brojne filmske umjetnike. Sam film nije klasična "biopic" priča, već se scenarij Stevena Knighta zasniva na tri dana u životu glavne junakinje, kroz "fikciju baziranu na stvarnoj tragediji", kako je oprezno najavljeno na početku uvodne špice i samim naslovom filma baziranim na njenom pravom prezimenu, jasno predstavljajući namjeru autora da ponudi intimni, ogoljeni portret jedne osobe o kojoj se već sve zna.
   Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, nakon čega Variety piše “uloga će Kirsten Stewartu vjerojatno donijeti prvu nominaciju za Oscara." Film je na svjetskoj premijeri dobio trominutne ovacije.
   Film je vizualno impresivan, a Kristen Stewart odlična kao princeza Diana  (Nenad Polimac, JL)
   Od svih koji su glumili Dianu u posljednjih 10 godina, ona joj je najbliža. (bivši tjelohranitelj princeze Diane, Ken Wharfe)
    Znao sam da je dobra, ali ne i da je tako dobra. (kolega Timothy Spall o glumi Kirsten Stewart)
   Ovo, naime, ni po čemu nije tipičan biografski film. Ovo je opis emotivnog i psihičkog stanja jedne žene tijekom tri blagdanska dana s obitelji. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Otkriće! Prvo, rad Kristen Stewart. Drugo, atmosfera. Pošten portret ranjivosti, duboke usamljenosti, majčinstva i cijelog tog kruga koji je poput kaveza. To je više od filma o Diani Spencer: iskrena, precizna, gotovo okrutna slika ženske pozicije u društvu. Jednostavno, prelijep film. (Kirpianuscus/imdb)

https://www.imdb.com/title/tt12536294/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

SUBOTA / 26.03.

COCO I VELIKA TAJNA

Coco, 2017.
17:00 sati



SUVREMENI ANIMIRANI KLASIK
Coco, 2017. Lee Unkrich, Adrian Molina, 122 min. US (SINKRONIZIRANO)
Scenarij:
Matthew Aldrich, Adrian Molina
   Unatoč zapanjujućoj obiteljskoj zabrani glazbe, koja traje već generacijama, Miguel sanja o tome da postane vrstan glazbenik kao njegov idol Ernesto de la Cruz. U očajničkom pokušaju da dokaže svoj talent, Miguel se nađe u fantastičnoj, šarenoj Zemlji mrtvih slijedeći tajanstven lanac događaja. Usput upoznaje šarmantnog prevaranta Hectora i oni zajedno kreću na veličanstveno putovanje otkrivanja prave priče o povijesti Miguelove obitelji.
   U ovom crtiću važnost uspomena tiče se individualnog sjećanja na voljene osobe ili ljude uopće - dokle god je živo, sjećanje nadilazi njihov(u) život i smrt. 'Coco' je novi član Pixarove obitelji koji želi i treba biti upamćen za vječnost... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt2380307/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1

ULICA NOĆNIH MORA

19:00 sati



Nightmare Alley, 2021. Guillermo del Toro, 150 min. US/ME/CA
Scenarij:
Guillermo del Toro i Kim Morgan prema romanu Williama Lindsaya Greshama
Uloge: Bradley Cooper, Cate Blanchett, Toni Collette, Willem Dafoe, Richard Jenkins, Rooney Mara, Ron Perlman, Mary Steenburgen, David Strathairn
   Remake filma iz 1946. Redatelj je bio Edmund Goulding, a naslovne uloge tumačili su Tyrone Power, Joan Blondell, Coleen Gray i Helen Walker. Film nije doživio financijski uspjeh nakon premijernog izdanja, ali se danas smatra klasikom. Kroz godine zadobio je reputaciju ukletog, jer su četiri osobe koje su radile na njemu umrle u desetljeću koje je uslijedilo. U 44. godini Power je na snimanju u Španjolskoj umro od srčanog udara, redatelj Edmund Goulding umro je godinu dana kasnije tijekom operacije srca, Gresham je 1962. godine počinio samoubojstvo, a Helen Walker, lijepa glumica koja je utjelovila psihoanalitičarku, umrla je od raka u 47. godini.
   Radnja filma fokusirana je na mladog prevaranta koji je vrlo vješt u manipulaciji s ljudima. Povezuje se sa ženskom psihijatricom koja je pak puno podmuklija od njega.
   Sirov i psihodeličan noir “Ulica noćnih mora”, čiji se narativ vrti oko špila tarot karata, po prikazivanju je dobio pozitivne kritike - hvaljena je režija, vizualni stil, fotografija, glazba, kostimografiju, dizajn te izvedbe Coopera i Blanchett, a većina kritika išla je prema trajanju filma.
   Predugačak je, na nekim mjestima neravnomjeran a na nekima prespor da bi bio remek-djelo, ali čak i s njegovim nedostacima nisam mogao odvojiti pogled od ekrana. (Rex Reed/Observer)
   Cate Blanchett “krade” ekran kao fatalna žena u vizualno zadivljujućoj (iako predugačkoj) adaptaciji Guillerma del Tora. (Trace Thurman / Horror Queers Podcast)
   “Ulica noćnih mora” Guillerma del Tora nije za svakoga. Ali, objektivno, to je pravo blago. (Norman Wilner / Now Toronto)
   Iako su usporedbe s originalom neizbježne, Del Toro koristi okvir tog filma kako bi razjasnio teme poput mistifikacije, pohlepe i korupcije s malo više strogosti i društveno svjesnih tema po kojima je poznat. (Chad Byrnes / L.A. Wekly)
   Ono što mi se sviđa kod Del Torove “Ulice noćnih mora” jest to što se čini kao njegovo ljubavno pismo zlatnom doba Hollywooda, s nevjerojatnim izvedbama i Bradleyja Coopera i Cate Blanchett. (Heather Wixson / Daily Dead)

https://www.imdb.com/title/tt7740496/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 28.03.

MI NISMO ANĐELI

Mi nismo anđeli, 1992.
19:00 sati



DANI SRPSKOG FILMA U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI
Mi nismo anđeli, 1992. Srđan Dragojević, 98 min.
Scenarij:
Srđan Dragojević
Uloge: Nikola Kojo, Milena Pavlović, Uroš Đurić, Srđan Todorović, Branka Katić, Sonja Savić, Zoran Cvijanović, Predrag Manojlović, Bogdan Diklić
   Imam čudan osjećaj da mi se život lagano pretvara u pakao. (Nikola)
   Jedna od najpopularnijih filmova na području bivše Jugoslavije u 1990-ima. Radnja se odvija oko Anđela i Vraga koji se bore za dušu zavodnika Nikole koji ne zna da je Marina, njegova cura za jednu noć s kojom je bio dok se napio, slučajno ostala trudna. Kritičari su hvalili film zbog inventivne režije, brze montaže, urbanog humora i velikog broja referenci na pop kulturu.
   Iako pun početničkih gafova i tehničkih grešaka (montaža, zvuk), Dragojevićev će debitantski film iz 1992. godine s lakoćom nokautirati bilo koji hrvatski film iz one rijetke, gledljive produkcije. I kolikogod možda bili puni nacionalnog ponosa, iskrenost je ipak jedna od najvećih vrlina i tu treba stati i priznati: 'Mi nismo anđeli' je i uz sve falinge jedan od najboljih filmova onih prostora, film kojeg ćete s guštom svako malo osvjetljavati u playeru i citirati u društvu. Njegova šarmantna tehnička nespretnost čak mu ide u prilog, jer i kao takav zapravo ispada ležeran i upečatljiv u jednostavnosti i nepretencioznosti. (Filmski.net)
   Film "Mi nismo anđeli" je uspio stvoriti svoj jedinstveni svijet (i u njemu kao u kakvom mjehuru opstane), uspješno prenoseći tek odjek društvene atmosfere i sliku urbanog Beograda koji nije svjestan ili pak zatvara oči pred vlastitim raspadom... Kultnom statusu filma doprinijelo je i to što je, vjerojatno sasvim slučajno, jedno od posljednjih djela koje je oslikavalo duh Beograda koji nestaje, onaj duh Beograda '80-ih o kojem ostaju samo maštarije, urbane legende i neporecivi artefakti bolje prošlosti koji svjedoče da je zaista bilo drugačije. „Mi nismo anđeli“ oslanja se na to naslijeđe, ali nagovještava i turobnost '90-ih, opet, čini se, potpuno slučajno. (Sandra Dančetović & Milan Živanović / xxzmagazin)
   Stvar je u tome da je srpska kinematografija ‘90-ih nastala underground. Država ju je podržavala, ali zbog sankcija i općenito teške situacije nije imala novca pa se kinematografija razvijala divlje. Bilo je mnogo slobode. Srpski filmovi u Hrvatskoj su ‘90-ih dobili kultni status i zato što su bili zabranjeni. Moglo ih se nabaviti samo na ilegalnim videokasetama, a zabranjeno voće je najslađe. Takvim smo filmovima zato pristupali manje kritički. Taj fenomen je počeo zamirati 2000. jer nakon Miloševića više nije bilo zabrane. Danas su nam mnoge stvari puno manje zanimljive. (Daniel Rafaelić)
https://www.imdb.com/title/tt0104860/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 29.03.

IZDAJNIK

Il traditore / The Traitor, 2019.
17:00 sati



EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.: 4 nominacije (film, režija, glavni glumac, scenarij)
Il traditore / The Traitor, 2019. Marco Bellocchio, 145 min. IT/FR/DE/BR
TALIJANSKI KANDIDAT ZA OSCARA
Scenarij
: Marco Bellocchio, Valia Santella, Ludovica Rampoldi, Francesco Piccolo i Francesco La Licata
Uloge: Pierfrancesco Favino, Maria Fernanda Candido, Fabrizio Ferracane, Luigi Lo Cascio i Francesco La Licata
   Veteran talijanskog filma Marco Bellocchio, poznat po radikalnim filmovima kojima je desetljećima unosio pomutnju u talijansku kinematografiju nije nimalo usporio u svojim poznim godinama. Premijerno prikazan u Cannesu, „Izdajnik“ je talijanski kandidat za Oscara, a prikazuje život jednog od najpoznatijih mafijaških pokajnika, Tommasa Buscette. Uhvaćen u ratu između sukobljenih frakcija Cose nostre 1980-ih, Buscetta prihvaća ponudu suca Giovannija Falconea da postane svjedok protiv mafije. Razočaran napuštanjem tradicionalnih vrijednosti Cose nostre i novim smjerom kojim su njegovi suradnici krenuli, Buscetta svoj čin ne vidi kao kršenje mafijaškog kodeksa i zakona šutnje.
   Čudesan portret dijela talijanske povijesti. Hvala ti Marko! (elgaucho / imdb)
   Priča pokriva više od 20 godina tokom kojih su se dogodila brojna smaknuća, veliki sudski procesi i tektonski politički potresi, pa je donekle jasno zbog čega ovakav film ne može leći baš svakome. S druge strane, pomalo je čudno da se baš stari komunista Bellocchio, majstor alegorije (Krv moje krvi, 2015), teatričnosti (Vincere, 2009) i političkog filma (Dobro jutro, noći, 2003) baš sada odlučio na ep sa pištoljima, suđenjima i proslavama. Bez daljnjeg, riječ je o remek djelu... Ima neke kozmičke pravde u tome da Talijani naprave ultimativni mafijaški film u žanru koji je toliko opterećen konvencijama, da se čini gotovo potrošenim. I neka je ono što nije uspjelo Garoneu s ekranizacijom Savianove „Gomore“ uspjelo baš Bellocchiju - starom i zanemarenom, ali apsolutnom majstoru. (Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.com)
   Prije početka gledanja filma koji je snimio veteran talijanskog filma Marco Bellocchio najbolje je zaboraviti na sve ono što smo do sada preko filmova naučili o mafiji jer ono što ćemo u ovih dva i pol sata vidjeti prava je stvarnost. Stvarnost bez imalo uljepšavanja i romantiziranja i biografska krimi drama koja je snimljena po životu Tommasa Buscette, prvog mafijaškog bossa koji je pristao surađivati s istražnim organima i koji je prvi pobliže objasnio kako je zapravo bila strukturirana i kako je funkcionirala sicilijanska Cosa nostra. (gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt7736478/?ref_=nv_sr_srsg_0

DANI VINA I RUŽA

Days of Wine and Roses, 1962.
20:00 sati



60 GODINA: Days of Wine and Roses, 1962. Blake Edwards,  117 min. US
Scenarij:
J.P. Miller (adaptacija njegove istoimene televizijske drame „Playhouse 90“ iz 1958. godine)
Uloge: Jack Lemmon, Lee Remick, Charles Bickford
   Film prikazuje silaznu spiralu dvojice prosječnih Amerikanaca, bračni par Clay iz San Francisca, koji podlegnu alkoholizmu i pokušavaju se nositi sa svojim problemima… Joe Clay je mladi direktor za odnose s javnošću u usponu kada na poslovnoj zabavi upozna Kirsten Arnesen, zgodnu tajnicu. Oboje su ambiciozni i na putu su uspjeha kada se zaljube i vjenčaju. Međutim, ubrzo nakon toga, Joe nagovara Kirsten da počne redovito piti s njim. Na kraju, oboje su ovisni o alkoholu. Njihov brak se pogoršava, a njihovi životi se kao rezultat toga pretvaraju u katastrofu. (cijenjeni film Blake Edwardsa koji je dobio pohvale kako kritike tako i publike).
   Faktografsko-melodramski ugođena priča ponajprije se bavi promatranjem osobnih problema, a društvene i zakonske prilike prikazuje implicitno. (Janko Heidl / VL)
   Izuzetno dobra gluma Lemmona i Lee Remick, koji se ne štede ni u jednoj sceni. (Bosley Crowther / The New York Times)
   Millerova iscrpljujuća drama ilustrira kako neugasivi mamac alkohola može zamijeniti čak i ljubav i kako bračna komunikacija ne može postojati u kući podijeljenoj jednostranim cuganjem... Lemmon daje dinamiku filmu zastrašujućom izvedbom. Scene njegova kolapsa, osobito na odjelu za nasilje, brutalno su realistične i zastrašujuće. (Variety)
   Snažna adaptacija Blakea Edwardsa priče JP Millera, s Jackom Lemmonom i Leejem Remickom u karijernim izvedbama, ostaje varijacija u njegovom opusu uglavnom posvećenom komedijama. Lemmon je u svom najboljem izdanju, a i isto se može reći i za Lee Remick u ovoj mučnoj priči koja se pretvara u iskren i srceparajući prikaz alkoholizma. (Gary W. Tooze)
   Jedna od najmučnijih drama propasti i oporavka povezanih s alkoholom ikada snimljenih na filmu. (Margaret Parsons, kustosica filma u Nacionalnoj galeriji umjetnosti)
   Jedan od najboljih holivudskih filmova o razornim učincima alkoholizma, kojeg vješto vodi Blake Edwards neposredno prije nego što su mu filmovi Pink Panther u potpunosti promijenili karijeru. (Emanuel Levy / EmanuelLevy.Com)

https://www.imdb.com/title/tt0055895/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 30.03.

MINAMATA

Minamata, 2020.
17:00 sati



VUKOVAR SPLITU
Minamata, 2020. Andrew Levitas, 115 min. UK/JP/US/UAE
Scenarij:
David Kessler, Stephen Deuters, Andrew Levitas i Jason Forman prema knjigama Aileen Mioko Smith  i W. Eugenea Smitha
Uloge: Johnny Depp, Akiko Iwase, Bill Nighy, Katherine Jenkins
   Johnny Depp glumi proslavljenog ratnog fotografa W. Eugenea Smitha, u istinitoj priči o Davidu protiv Golijata, u kojoj Smith dolazi u sukob protiv moćne korporacije odgovorne za trovanje ljudi u Minamati, u Japanu 1971. godine.
   Slavni dani Drugog svjetskog rata daleko su iza Smitha, a on je postao pustinjak, potpuno odvojen od društva i svoje nekadašnje karijere. Između nagovaranja prevoditeljice Aileen, te prijeko potrebnog posla za časopis „Life“, kojeg mu nudi urednik Ralph Graves, Smith konačno prihvaća zadatak otputovati natrag u Japan kako bi razotkrio razarajuće uništavanje obalne zajednice koja je postala žrtvom korporativne pohlepe i njezinih suučesnika u obliku lokalne policije i vlasti. Naoružan samo sa svojim Nikon aparatom, Smith mora pronaći najbolje fotografije koje će svijetu otkriti istinu. U početku mu nitko ne želi pomoći, a iza svakog ugla skriva se nova prijetnja. Međutim, zahvaljujući ljubavi prema Aileen, Smith će naučiti prestati se skrivati iza leća svoje kamere i započeti s akcijom čime će zadobiti povjerenje ove gotovo uništene zajednice.
   „Minamata“ je dirljiva priča o čovjeku čija je jedna fotografija utjecala na cijeli svijet, ali kako bi do nje došao morao je najprije otvoriti vlastito srce.
   „Minamata” uspijeva iznjedriti umjetnički film koji propitkuje ljudski moral i svijet u kojemu novac doista jest pokretač svega. (Lovro Preprotnik, ziher.hr)
   Iako se sve ono što ćemo vidjeti u ovom filmu događalo prije punih pola stoljeća, "Minamata" je svejedno jedan od onih društveno angažiranih filmova sa snažnom porukom, a koji uz to uspijeva šokirati gledatelja. Jednom kad shvatimo što se to zapravo događa u tom dijelu svijeta i kad na nevjerojatno realističan način vidimo sve te ljude čiji su životu uništeni, shvatit ćemo koliko je to važna borba i da je to cilj za koji se isplati boriti. ... moćan, potresan, uvjerljiv, a posebno emotivan film o ciničnom svijetu u kojem živimo. (http://gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt9179096/?ref_=ttfc_fc_tt

GUSLAČ NA KROVU

Fiddler on the Roof, 1971.
19:00 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostovalo u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijedile su dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata
AKTIVIRAJ SE I KRENI
Fiddler on the Roof, 1971. Norman Jewison, 179 min. US
Scenarij:
Arnold Perl i Joseph Stein prema istoimenom broadwayskom mjuziklu (produciran prema kratkim pričama Sholoma Aleichema)
Uloge: Topol, Norma Crane, Leonard Frey
   Američki mjuzikl koji je većim dijelom sniman u Hrvatsko, temelji se na prozi židovskog pisca Sholema Aleichema (pseudonim koji znači “mir s vama”), koji u svojim radovima opisuje malog židovskog čovjeka iz ruske provincije, te s velikom dozom humora opisuje teškoće kojima je opterećen i njegovu vjeru u bolje.
   Najgledaniji film te godine u američkim kinima, osvojio je 3 Oskara (za fotografiju, zvuk i glazbu)  te Zlatni globus za najbolji mjuzikl ili komediju.
   U doba nastanka „Guslač na krovu“ se isticao nesvakidašnjim redateljskim pristupom (protagonist se obraća publici), te fotografijom i scenografijom kojom su dominirali sivi tonovi za razliku od istoimene, raskošne kazališne produkcije, inspirirane slikama francuskog slikara Marca Chagalla. Jewisonov film je snimljen je u londonskim studijima Pinewood, ali glavni eksterijeri snimljeni su na lokacijama u Hrvatskoj. Snimalo se u Maloj Gorici - mjestu nedaleko Petrinje, Lekeniku, Krašiću, šumi kod Daruvara i u Zagrebu. (hfs.com)
   Jewison je od materijala snimio onoliko dobar film koliko se može napraviti. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Film je urađen ne samo s takvom umjetnošću, već i s takvom očitom ljubavlju, odanošću, integritetom i visokom težnjom da je gledanje pravo zadovoljstvo. (Charles Champlin / Los Angeles Times)
   Dirljivo, izuzetno snažno emocionalno iskustvo. (Gary Arnold / Washington Post)

https://www.imdb.com/title/tt0067093/?ref_=nv_sr_srsg_0

ČETVRTAK / 31.03.

HEROJ

Ghahreman / A Hero, 2021.
17:00 sati



Ghahreman / A Hero, 2021. Asghar Farhadi, 127 min.
Scenarij:
Asghar Farhadi
Uloge: Amir Jadidi, Mohsen Tanabandeh, Sahar Goldust, Fereshteh Sadre Orafaiy
   Novi film dvostrukog Oscarovca, redatelja Asghara Farhadija („Nader i Simin se rastaju“, „Trgovački putnik“), službeni je iranski kandidat za Oscara 2022.! Premijerno je prikazan u Cannesu gdje je dobio Veliku nagradu žirija kao najbolji film.
   Rahim nalazi se u zatvoru zbog duga koji ne može vratiti. Tijekom dvodnevnog odmora, pokušava nagovoriti svog zajmodavca da povuče tužbu zbog neplaćenog dijela duga. Međutim, stvari se uskoro u potpunosti izmaknu kontroli...
   Iskustvo rada s jednim od najslavnijih autora u svjetskoj kinematografiji bilo je više od onoga što sam očekivao. Puno sam dobio umjetnički, a naučio sam i na ljudskoj razini. Ono što mi je najvažnije je ljudskost, a ja sam zaista dobio ljudske lekcije u smislu morala i u pogledu stava. (Amir Jadidi o iskustvu snimanja s Farhadijem)
   Kada čovjek postane neka vrsta heroja u društvu, ljudi misle da ne bi trebao pogriješiti. Misle da ne bi trebao činiti nikakve pogrešne stvari, da nema pravo pogriješiti u svom prošlom ili u svom budućem životu. Za mene je to jako važno, jer vjerujem da je život bez greške užasan. (Asghar Farhadi)
   Scenarist i redatelj Asghar Farhadi ponovno bori s teškim temama - a publika izlazi kao pobjednik. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pronicljiva iranska drama koja uranja duboko u društvene bolesti. Njegov prijem u Cannesu, gdje se natjecao, pokazao je koliko daleko lokalni film poput ovog može uspjeti na međunarodnoj razini. (Hollywood Reporter)
   „Heroj“ nije najvažniji film Asghara Farhadija, ali njegove najbolje kvalitete oslikavaju ono što ga čini tako važnim filmašem. (Robert Levin / Newsday)

https://www.imdb.com/title/tt11777738/?ref_=nv_sr_srsg_0

IZDAJNIK

Il traditore / The Traitor, 2019.
19:30 sati



EVROPSKE FILMSKE NAGRADE 2019.: 4 nominacije (film, režija, glavni glumac, scenarij)
Il traditore / The Traitor, 2019. Marco Bellocchio, 145 min. IT/FR/DE/BR
TALIJANSKI KANDIDAT ZA OSCARA
Scenarij
: Marco Bellocchio, Valia Santella, Ludovica Rampoldi, Francesco Piccolo i Francesco La Licata
Uloge: Pierfrancesco Favino, Maria Fernanda Candido, Fabrizio Ferracane, Luigi Lo Cascio i Francesco La Licata
   Veteran talijanskog filma Marco Bellocchio, poznat po radikalnim filmovima kojima je desetljećima unosio pomutnju u talijansku kinematografiju nije nimalo usporio u svojim poznim godinama. Premijerno prikazan u Cannesu, „Izdajnik“ je talijanski kandidat za Oscara, a prikazuje život jednog od najpoznatijih mafijaških pokajnika, Tommasa Buscette. Uhvaćen u ratu između sukobljenih frakcija Cose nostre 1980-ih, Buscetta prihvaća ponudu suca Giovannija Falconea da postane svjedok protiv mafije. Razočaran napuštanjem tradicionalnih vrijednosti Cose nostre i novim smjerom kojim su njegovi suradnici krenuli, Buscetta svoj čin ne vidi kao kršenje mafijaškog kodeksa i zakona šutnje.
   Čudesan portret dijela talijanske povijesti. Hvala ti Marko! (elgaucho / imdb)
   Priča pokriva više od 20 godina tokom kojih su se dogodila brojna smaknuća, veliki sudski procesi i tektonski politički potresi, pa je donekle jasno zbog čega ovakav film ne može leći baš svakome. S druge strane, pomalo je čudno da se baš stari komunista Bellocchio, majstor alegorije (Krv moje krvi, 2015), teatričnosti (Vincere, 2009) i političkog filma (Dobro jutro, noći, 2003) baš sada odlučio na ep sa pištoljima, suđenjima i proslavama. Bez daljnjeg, riječ je o remek djelu... Ima neke kozmičke pravde u tome da Talijani naprave ultimativni mafijaški film u žanru koji je toliko opterećen konvencijama, da se čini gotovo potrošenim. I neka je ono što nije uspjelo Garoneu s ekranizacijom Savianove „Gomore“ uspjelo baš Bellocchiju - starom i zanemarenom, ali apsolutnom majstoru. (Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot.com)
   Prije početka gledanja filma koji je snimio veteran talijanskog filma Marco Bellocchio najbolje je zaboraviti na sve ono što smo do sada preko filmova naučili o mafiji jer ono što ćemo u ovih dva i pol sata vidjeti prava je stvarnost. Stvarnost bez imalo uljepšavanja i romantiziranja i biografska krimi drama koja je snimljena po životu Tommasa Buscette, prvog mafijaškog bossa koji je pristao surađivati s istražnim organima i koji je prvi pobliže objasnio kako je zapravo bila strukturirana i kako je funkcionirala sicilijanska Cosa nostra. (gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt7736478/?ref_=nv_sr_srsg_0

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

S obzirom na epidemiološku situaciju broj mjesta u Kinoteci je smanjen. Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) sat prije prve projekcije.

Cijena ulaznica: 20,00 kn
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica
Cijena godišnje iskaznice za kinoteku iznosi:
200,00 kuna - zaposlene osobe
150,00 kuna - nezaposlene osobe, umirovljenici, studenti i đaci, uz predočenje dokaza o statusu za koji se koristi popust

Uz kupnju godišnje iskaznice ostvaruje se popust od 50% na kupnju ulaznica.

Iskaznicu može koristiti samo osoba na čije ime glasi.

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA