PROGRAM KINOTEKE Srpanj 2022.

Doraibu mai kâ, 2021. Ryűsuke Hamaguchi, 159 min. JP
Scenarij: Ryusuke Hamaguchi i Takamasa Oe prema kratkoj priči Haruki Murakamija
Uloge: Hidetoshi Nishijima, Tôko Miura, Reika Kirishima
Dvi   je godine nakon neočekivane smrti svoje supruge, Yusuke Kafuku, poznati scenski glumac i redatelj, dobiva ponudu da režira predstavu „Ujak Vanja“ na kazališnom festivalu u Hirošimi. Tamo upoznaje Misaki Watari, šutljivu mladu ženu koju je festival dodijelio da ga vozi u njegovom voljenom crvenom Saabu. Kako se premijera produkcije bliži, raste napetost među glumcima i ekipom, ne samo između Yusukea i Kojia Takatsukija, zgodnu TV zvijezdu koja je imala aferu s Yusukeovom pokojnom ženom. Prisiljen suočiti se s bolnim istinama iz prošlosti, Yusuke se počinje - uz pomoć vozačice - suočavati s proganjajućim misterijama koje je njegova žena ostavila za sobom.
   „Drive My Car“ prikazan je premijerno u natjecateljskom programu Cannesa i prema brojnim kritičarima jedan je od najboljih filmova godine, među favoritima za Oscara za najbolji strani film. Na 79. dodjeli Zlatnih globusa film je osvojio nagradu kao najbolji film na stranom jeziku.
   Hamaguchijevo shvaćanje umjetnosti, života, gubitka, iscjeljenja i oprosta jedan je od najbogatijih i najzahvalnijih primjera kako jednostavne ljudske interakcije pretvoriti u uvjerljivu kinematografiju. (superextrazona.eu)
   Japanski kandidat za Oskara predstavlja strpljivo, suptilno i melankolično proučavanje izgubljenih duša – ukoliko volite sporije drame koje imaju puno toga reći o ljubavi, žalosti i inspiraciji vjerujem da će vam ovo biti film godine. (Siniša Stajić / http://filmskerecenzije.com)
   Film kojim autor vrlo pametno, vješto i zaobilazno uspijeva ući u dubinu stvari, čak u samu suštinu, precizno da to i ne osjetimo. U pozadini imamo simboliku Hirošime kao toponima ljudske patnje i razaranja koji je sada fizički obnovljen oko sjećanja na to, ali usmjeren na budućnost i, kako kaže Sonja u ,,Ujaku Vanji“, „život koji mora ići dalje“. (Marko Stojiljković, www.pobjeda.me)
    Remek-djelo iz Japana koje je vodeće u izboru za osvajanje Oscara za strani film, a možda se, kao i 'Parazit' natječe i za najbolji film. Zašto ne? Očaravajući je od prve do zadnje scene. (Peter Travers / ABC News)

https://www.imdb.com/title/tt14039582/?ref_=nv_sr_srsg_0

Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)
https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

Nowhere Special, 2020. Uberto Pasolini, 96 min. UK/IT/RU
Scenarij: Uberto Pasolini
Uloge: James Norton, Daniel Lamont, Eileen O’Higgins, Valerie O’Connor, Valene Kane, Keith McErlean, Sean Sloan
   35-godišnji John je čistač prozora koji odgaja 4-godišnjeg sina Michaela nakon što ih je dječakova majka napustila. Kad dobije lošu zdravstvenu prognozu, John će dati sve od sebe da za dječaka pronađe odgovarajuću obitelj. Razdiran sumnjama u ispravnost svojih prosudbi i bijesom zbog nepravednosti vlastite sudbine, morat će donijeti najveću odluku u svom životu. (Film je inspiriran stvarnim događajima)
   Sama osnovna premisa je gotovo pa dovoljna da suza krene iz oka, no uspio je Pasolini donekle izbjeći upadanje u zamku snimanja pretjerano sentimentalnog, manipulativnog filma čiji je jedini cilj rasplakati gledatelja. I to ponajviše stoga jer su oba lika odlična. (gambee82.blogspot.com)
    Očite će se paralele vući s produkcijama na slične teme poput filomova Mikea Leigha i braće Dardenne, ali u ovome ima i nečeg izrazito talijanskog neorealističkog. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
   James Norton [je] šarmantan koliko i impresivan. (Philipp Engel / Cinemanía)
   Imam poprilično „utakmica u nogama“, nagledao sam se filmova za dva života, ali odavno nije neki film na mene izazvao takav emocionalni udar kao ovaj. (Vladimir Županović)
   Pasolini se opire jednostavnom izlaganju i umjesto toga dopušta publici da postupno shvati što se događa. „Nigdje posebno“ potaknut je iskonskom emocijom dinamičnih i dirljivih predstava dijete-roditelj iz obje (sjajne) glavne uloge. (Christopher Machell / Cinevue)
   Manje je više u ovom filmu, i zaista je poseban. (Gordon/imdb)
   Prekrasan zbog skladnog i elegantnog klasicizma kojim režira i snima čovjeka i dijete; srceparajuće zbog priče. Ali više od same priče upečatljiv je način na koji nam je Pasolini priča. (Corriere della Sera)

PULA FILM FESTIVAL 2021: najbolji film po glasovima publike; najbolji film (međunarodna konkurencija)
https://www.imdb.com/title/tt11286640/?ref_=nv_sr_srsg_0

To Live and Die in L.A., 1985. William Friedkin, 116 min. US
Scenarij: William Friedkin, Gerald Petievich
Uloge: William Petersen, Willem Dafoe, John Pankow, Debra Feuer, John Turturro
   Ekranizacija istoimenog romana, koji je napisao Gerald Petievich, bivši pripadnik Tajne službe.
   Richard Chance i Jim Hart su tajni agenti. Ako ne čuvaju Predsjednika, rješavaju najteže slučajeve, baš kao što je i ovaj: lov na Ricka Mastersa, vrhunskog krivotvoritelja, jednog od najboljih u poslu. Za  Richarda će lov postati osobna stvar kad mu dotični ubije partnera. Pronaći Mastersa je  složena stvar, čovjek je skoro, pa duh, ali postoje neki tragovi koje Chance i novi partner mogu iskoristiti, svjedoci koje mogu nadzirati i zakone koje mogu prekršiti. Sve to će i napraviti, ali ni Masters ne sjedi besposleno.
   Ako Friedkin povremeno i pretjera, privlači pozornosti i uspijeva ispričati fascinantnu priču. (Jay Boyar / Orlando Sentinel)
   Suncem okupan LA neo-noir u kojem nitko nije dobar i svatko ima nešto za skrivati. (Cory Woodroof  / 615)
   Film je prvorazredan. Režija je ključna. Friedkin je napravio neke dobre filmove...i neke loše. Ovo je njegov povratak, koji pokazuje dubinu i vještinu ranijih radova. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
   Studija o korupciji i brutalnosti, film nestalnog, ali ponekad briljantnog Williama Friedkina je ciničan i nevjerojatno dobar. (The Digital Fix)
   Friedkin, koji je već pomalo stagnirao (nakon uspjeha s „Exorcistom“ i „Francuskom vezom“), vratio se s ovim filmom iako nikad nigdje nije ni otišao, ali bio je to dobar povratak u staru formu jer „To Live…“ je jedan od onih jednako vrhunskih krimića za koje se možete otvoreno zapitati za kojeg vraga nemaju neki bolji status u filmskoj ostavštini. Da ima nekih mana, ima, no što je pokoja nesavršenost kad je konačni rezultat jako blizu vrhunskog. (deckardovkutak.wordpress.com)
https://www.imdb.com/title/tt0090180/?ref_=nm_knf_t2

Madres Paralelas, 2021. Pedro Almodovar, 123 min. ES/FR
Scenarij: Pedro Almodovar
Uloge: Penelope Cruz, Rossy de Palma, Aitana Sánchez-Gijón, Milena Smit
   Novi film velikog redatelja Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci, Pričaj s njom, Tuga i slava) otvorio je 78. Međunarodni filmski festival u Veneciji (devetominutne ovacije nakon završetka filma), a desetak dana kasnije Penelope Cruz osvojila je nagradu za najbolju glumicu na festivalu!
   Dvije žene, Janis i Ana, zajedno se nalaze u bolničkoj sobi gdje svaka očekuje rođenje djeteta. Niti jedna niti druga nisu u vezi, a obje su zatrudnile igrom slučaja. Sredovječna Janis ne žali za trudnoćom i poprilično je ushićena. Adolescentica Ana s druge se strane kaje, a usto je uplašena i traumatizirana. Janis ju pokušava ohrabriti dok se obje poput mjesečarki kreću bolničkim hodnicima. Nekoliko riječi koje će izmijeniti u satima čekanja do poroda između njih dvije stvorit će neočekivanu povezanost, a koja će razvojem situacije i novonastalim komplikacijama promijeniti njihove živote zauvijek.
   S filmom ‘Paralelne majke’ vratio sam se u svijet žena, vratio sam se majčinstvu i obitelji. Govorim o važnosti nasljednika. Puno je majki u mojoj filmografiji ali one iz ovog filma su drugačije. (Pedro Almodovar)
   Bez obzira na ton filma, postoje određene boje, taktovi i stilski odabiri koji su nedvojbeno Pedro. Na svijetlu, tamnocrvenu boju ne gledamo isto zahvaljujući njegovom radu. Jedna od velikih radosti u gledanju njegova filma je gledati kako se radnja mijenja od onoga što ste očekivali i onoga što zapravo jest. I ovdje je tako: Almodóvar najvišeg ranga, Almodovar koji potkopava očekivanja nudeći nam emotivniju, opsjednutiju političku sliku. (Christopher James / Film Experience)
   Almodóvar postavlja čitav niz komunikacijskih posuda kako bi progovorio o novim modelima obitelji, seksualnosti i identiteta, ali prije svega o ženi kao standardu na kojem se temelji cijelo naše društvo. Neudate žene koje moraju napredovati snagom svojih instinkta i svojih uvjerenja, žene koje daju otkaz, žene koje uče, žene koje daju sebe, žene koje se bore. (Beatriz Martínez / fotogramas.es)
   Almodóvarov najpolitičkiji film do sada. (Raphael Abraham / Financial Times)
   Scenarij i režija oscarovski su kalibar. Jedan od najboljih Almodóvarovih filmova. (Dwight Brown/Top Critic)
   Od početnih kadrova do završne špice, ovo je izvrsna predstava Penélope Cruz. Ali s lekcijom iz španjolske povijesti. (Kevin Maher Times/UK)
https://www.imdb.com/title/tt12618926/?ref_=fn_al_tt_1
NAPOMENA: PREMIJERA 22.12. U 20.00 SAMO UZ COVID PROPUSNICE !!! (drugi dan projekcije po uobičajenom: do 30 ljudi u dvorani)

Never Rarely Sometimes, 2020. Eliza Hittman, 101 min. US
Scenarij: Eliza Hittman
Uloge: Sidney Flanigan, Talia Ryder, Théodore Pellerin
   Nakon što saznaje da je trudna, tinejdžerka Autumn suočena je sa zidom. U lokalnoj klinici zatrpavaju je pro-life propagandom, od čega bježi glavom bez obzira. Surfajući po internetu saznaje da u Pennsylvaniji, gdje živi, maloljetnice ne mogu obaviti abortus bez pristanka roditelja, na koji Autumn ne može računati. Sa sestričnom Skylar, koja joj je usput i jedina prijateljica, kreće na odvažno putovanje preko državnih granica, sve do New Yorka gdje je pobačaj moguć.
   Hvaljena američka indie redateljica Eliza Hittman vraća se s intimnim prikazom iskustva mlade žene koja u Americi želi prekinuti trudnoću, čineći bolno vidljivim koliko je svijet okrutno i opasno mjesto za mlade žene poput Autumn. Delikatnoj temi autorica je prišla na kirurški precizan način, bez imalo patetike i jeftinih emocija.
   Eliza Hittman u intervjuu za časopis Indie Wire otkriva da ju je na bavljenje temom ženskih reproduktivnih prava potakla tragična smrt Savite Halappanave o kojoj je svojedobno čitala u medijima, a koja je ostala poznata po tome što je značajno utjecala na promjenu zakona o pobačaju u Irskoj. Riječ je o mladoj Indijki koja je umrla od sepse nakon što joj je medicinsko osoblje u Galwayu odbilo inducirati pobačaj koji bi joj spasio život, jer je u to vrijeme bio ilegalan. Hittman su na razmišljanje potakle i priče Irkinja koje su donedavno morale putovati izvan zemlje (najčešće u Veliku Britaniju i Nizozemsku) kako bi obavile pobačaj, jer je bio zakonski zabranjen čak i u slučaju silovanja. O njima je čitala u knjizi „Ireland’s Hidden Diaspora: The ‘abortion Trail’ and the Making of a London-Irish Underground, 1980-2000“ Ann Rossiter.
   Premijerno je prikazan na ovogodišnjem Sundanceu gdje je osvojio i Specijalnu nagradu žirija za ‘neorealizam’. Osim toga, film je na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu osvojio prestižnog Srebrnog medvjeda, a o tome koliko je oduševio kritiku, govori i činjenica da ga je pozitivno ocijenilo čak 99% filmskih kritičara na popularnom internetskom portalu posvećenom filmskim recenzijama, Rotten Tomatoes.
   Hrabra priču o mukotrpnom putovanju jedne tinejdžerice tijekom kojeg nastoji povratiti izgubljenu kontrolu nad svojim tijelom i duhom. (obrazloženje žirija u Sundanceu)
   Izvanredno režiran, napisan, odglumljen i snimljen, ''Never Rearly Sometimes Always'' je jedan od onih bitnih filmova čija priča, unatoč svojoj na trenutke prilično teškoj tematici, zove na gledanje, divljenje ali i buđenje. (Ivica Perinović, ezadar)
   Sidney Flanigan i Talia Ryder, glumice koje utjelovljuju Autumn i Skylar, uspijevaju u samo nekoliko rečenica izgovorenih tijekom filma prenijeti nevjerojatnu količinu informacija i cijeli spektar emocija. Iako su dijalozi oskudni, njihova nam (gotovo telepatska) neverbalna komunikacija (pogledi, držanje za ruke ili međusobno šminkanje), govori više od tisuću riječi. S obzirom na to da je snimanje „Never Rarely Sometimes Always“ Flanigan i Ryder bilo prvo glumačko iskustvo na filmu, nevjerojatno je s kakvom su lakoćom i prirodnošću oživjele svoje likove. (Sindy Vuković, ravnododna.com)
   Divan "indie" film je i human i pravičan: ljudske emocije oplakuju "pro choice" dramu o pravu na izbor jedne trudne 17-godišnjakinje... Autor ovih redaka bit će prvi u redu za kinoprojekciju i ponovno pogledati jedan od najboljih filmova 2020., na velikom ekranu. (Marko Njegić, SD)
   "Never, Rarely, Sometimes, Always" izvanredan je film. Autorica svoje junakinje razumije, ali ne patronizira. (Jurica Pavičić, JL)
    Jest, svijet je okrutno mjesto, u njemu na (mlade) žene neprekidno vrebaju razne opasnosti, ali pravo na izbor ipak postoji i može se ostvariti. Nije, međutim, lako. Ni jednog jedinog trenutka nije nimalo lako. I to nam ovaj film ne dopušta zaboraviti. (Zrinka Pavlić, tportal)
https://www.imdb.com/title/tt7772582/?ref_=fn_al_tt_1

House of Gucci, 2021. Ridley Scott, 157 min. CA/US
Scenarij: Becky Johnston i Roberto Bentivegna prema knjizi Sare Gay Forden „Kuća Gucci: Senzacionalna priča o ubojstvu, ludilu, glamuru i pohlepi / The House of Gucci: Sensational Story of Murder, Madness, Glamour, and Greed“
Uloge: Lady Gaga, Adam Diver, Al Pacino, Jared Leto, Jeremy Irons, Salma Hayek, Reeve Carney
   Nisam imala pojma da sam se udala za čudovište (Patrizia Reggiani)
   Nisi... Udala si se za Guccija. (Maurizio GuccI)
   „Dinastija Gucci“ inspirirana je šokantnom, istinitom pričom o obiteljskom carstvu talijanske modne kuće Gucci. Obuhvaća tri desetljeća ljubavi, izdaje, dekadencije, osvete i u konačnici, ubojstvo.
   Kontroverzna priča oko talijanske obitelji snima se pod redateljskom palicom Ridleyja Scotta i radnjom je smještena u 1995. godinu kada je Maurizio Gucci, unuk osnivača luksuzne kuće, na putu prema svom uredu ubijen, a njegova supruga Patrizia Reggiani bila je optužena za naručivanje atentata. Tako je i stekla nadimak "Crna udovica". Poznata po svom over-the-top stilu i britkom jeziku, na pitanje zašto ga sama nije ubila, odgovorila je, "Moj vid nije toliko dobar, a nisam htjela promašiti".
   Duga je priča o nastanku ovog filma: u lipnju 2006. Ridley Scott trebao je režirati film (s Angelinom Jolie i Leonardom DiCapriom) o propasti obiteljske dinastije Gucci, unatoč tome što je obitelj odbacila projekt. U veljači 2012. Scottova kći Jordan Scott zamijenila ga je na mjestu redatelja i bila je u pregovorima s Penélope Cruz. U studenom 2016., Wong Kar-wai preuzeo je dužnost redatelja od Jordan Scott, s Margot Robbie u naslovnoj ulozi. U studenom 2019., ponovo preuzima Ridley Scott, a modna kuća surađuje s produkcijom i daje im potpuni pristup arhivi za garderobu i rekvizite.
   Nastojala sam od Patrizije napraviti pravu osobu, a ne karikaturu. Osjećala sam da je najbolji način odavanja počasti Mauriziu i Talijanima da moja izvedba bude autentična, iz perspektive žene. Ne Italo-Amerikanke, nego Talijanke. (Lady Gaga)
   U početku sam pozdravila njen izbor jer mislim da je genijalka. Ali iznerviralo me to što me nije kontaktirala kako bih je upoznala. Nije to stvar novca, to je pitanje dobrog razuma i poštovanja. (Patrizia Reggiani o Lady Gagi)
   Od njezina prvog pojavljivanja, jasno je da film pripada Gagi. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Savršena izvedba Lady Gage. (rotten tomatoes)
   Uzbudljiva, smiješna i krajnje zanosna sapunica. (Clarisse Loughrey / Independent)
   Unatoč svojim bezbrojnim nedostacima, film je sjajna, veličanstvena zbrka koju ne možete prestati gledati. (Joseph Walsh / The Arts Desk)
   „House of Gucci“  vjerojatno je najsmješnija komedija i najluđa tragedija godine. (Lissa Wilkinson / Vox)
   Majstorski, ali divlje neuravnoteženi prikaz skandalozne povijesti proslavljenog modnog carstva. (Tomris Laffly / rogerebert.com)
https://www.imdb.com/title/tt11214590/?ref_=nv_sr_srsg_0

IN MEMORIAM RAY LIOTTA (1954 – 2022)
   As far back as I can remember, I always wanted to be a gangster. (Henry Hill / Ray Liotta, „Goodfellas“)
   Rečenicu koju izgovara Ray Liotta u remek djelu Martina Scoresea, jednom od najvećih gangsterskih filmova svih vremena, kategorije i reda veličine Coppolinih „Kumova“, obilježila mu je karijeru. Naočitog i ljepuškastog glumca kojeg su mnogi vidjeli za drugu stranu medalje Mickeya Rourkea. lako ste ga mogli ne primijetiti ako stanete uz takve glumačke gromade i veličine kakvima su bili Robert De Niro i Joe Pesci. Ali ako uspiješ tek držati korak i ostati primjetan u roli pored – nema bolje glumačke kvalifikacije po pitanju koliko dobro radiš na velikom ekranu. (Anđelko Jurkas, mixer.hr)

Goodfellas, 1990. Martin Scorsese, 146 min. US
Scenarij: Nicholas Pileggi i Martin Scorsese prema knjizi „Wiseguy:Life in a Mafia Family“ Nicholasa Pileggija
Uloge: Robert De Niro, Joe Pesci, Ray Liotta, Lorraine Bracco, Paul Sorvino, Chuck Low, Frank DiLeo, Frank Sivero, Johnny Williams, Mike Starr, Frank Vincent, Samuel L. Jackson
   Henry Hill, već kao dječak (irsko-talijanskog podrijetla) impresioniran mačizmom i prosperitetnošću, mašta da postane gangster ne bi li u okolišu »u kojem su svi nitko, postao netko«. Isprva prihvaća manje poslove koje mu povjerava lokalni kum Cicero, a potom se, spretan i brutalan, uspinje u mafijaškoj hijerarhiji. Razvoj događaja ipak mu naposljetku ne ide u prilog: okrutnost njegova partnera Tommyja, prepredenost prijatelja i »tutora« Conwaya, a potom i istraga FBI-ja sile njega i njegovu suprugu na očajničke korake.
   Američki kritičari djelo su proglasili najuspjelijim američkim filmom 1990-ih. Martin Scorsese je u Veneciji nagrađen za režiju, a film je bio nominiran za 6 Oscara – za film, režiju, montažu, sporednu žensku ulogu (Lorraine Bracco) i adaptirani scenarij - dobio ga je Joe Pesci za sporednu mušku ulogu.
   Komponiran prema klasičnom modelu gangsterskog filma s početaka 1930-ih, tzv. filma »karijere« (počeci, uspon i pad pripadnika podzemlja), od takvih se djela razlikuje retrospekcijskim prikazom prvih dviju faza. Od sličnih filmova F. F. Coppole razlikuje se pak pristupom, obilježenim većim stupnjem demistifikacije pripadnika mafije, pa Scorsese sugerira i njihovu prirođenu sklonost prema nasilju. Kazna za nedjela (na kraju treće faze – pada) je, pak, u erodiranju kodeksa mafije (izdajstvom) i, također manje tipično, rasapu obitelji, ali s redateljevim čestim motivom nade u iskupljenje. Scorseseova režija iznimno je sugestivna – ritmom je ta biografija/kronika, koja obuhvaća razdoblje od 1955. do 1980., prilagođena brzini nagla materijalnoga i statusnog uspona, a i animalnoj neobuzdanosti nekih protagonista. Zloćudnost i nasilnost nisu nazočne samo u djelima nego i u dijalozima, što je ostvareno zahvaljujući vrhunskim glumcima. (Ante Peterlić, HFL)
   Svijet organiziranog kriminala predstavlja obitelj u kojoj se lako postaje članom, no iz nje se vrlo teško izlazi. “Umirovljeni mafijaš” termin je koji ne postoji u rječniku kriminalaca. No možda se isplati biti gangster. Tako je barem mislio Henry Hill. U kultnoj sceni gdje Henry odvodi Karen u klub Copa Cabanu, Scorsese nam jednim veličanstvenim pokretom kamere (single shot) prikazuje elegantni ulazak u svijet gdje reputacija i moć znače sve. Svijet u kojem gangsteri ne čekaju u redu i ne moraju poštovati zakon, gdje “dobri momci” jedu i piju najbolje od najboljeg te ljube najljepše žene. Na prvi pogled čini nam se kao savršen svijet, no taj svijet se može lako urušiti ako se ne poštuju određena pravila. (Stjepan Pranjić / kolazportal.wordpress.com)
   Nakon „Taxi Driver-a“ i „Raging Bull-a“, „Goodfellas“ je bio završni umjetnički čin koji je opravdao Scorseseovu potencijalnu titulu jednog od najvećih suvremenih filmskih redatelja. Izvrsno strukturirana priča, sjajna režija te glumačka postava koja je ušla u povijest ovoj su kriminalističkoj drami osigurale titulu filmskog remek-djela. (Dunja Ivezić / Ziher.hr)
   "Goodfellas" spada u "one" filmove koji se mogu opet i iznova gledati više desetaka puta i nikad neće dosaditi. (Marko Njegić, SD)
   "Goodfellas" su gangsterski klasik—i vjerojatno vrhunac karijere Martina Scorsesea. (kritičarski konsenzus, rotten tomatoes)
   Trijumfalni komad filmskog novinarstva. (Paulina Kael, New Yorker)
   Vjerojatno najbolji film Martina Scorsesea. Predvođena električnim izvedbama Roberta De Nira, Raya Liotte i Joea Pescia, ova nasilna priča o zločinu, pohlepi i odanosti pogađa vas poput teretnog vlaka. (Fico Cangiano / CineXpress Podcast)
https://www.imdb.com/title/tt0099685/?ref_=fn_al_tt_1

Bounty, 1984. Roger Donaldson, 132 min. UK
Scenarij: Robert Bolt prema knjizi „Captain Bligh and Mr Christian“ Richarda Hougha
Uloge: Mel Gibson, Anthony Hopkins, Daniel Day-Lewis, Bernard Hill, Liam Neeson, Laurence Olivier, Edward Fox, Philip Davis, Wi Kuki Kaa, Tevaite Vernette
   Jedna od najpoznatijih pomorskih priča (pobuna na mornaričkom brodu Bounty 1789. ) četvrti put je ekranizirana.
   Kapetan Greetham i admiral Hood ispituju kapetana Williama Bligha na suđenju u kojem on pokušava objasniti koji su događaji doveli do gubitka komande na brodu 'Bounty'. Kapetan Bligh okupio je posadu i krenuo na putovanje brodom prema Tahitiju kako bi donio mladice hljebovca. Na brodu je i njegov prijatelj, mlad i ambiciozan Christian Fletcher. Kako bi dobio na vremenu, Bligh odluči oploviti oko Rta Horna, rutom koja je nesigurna i nepoznata. Posada jedva preživi taj pothvat, što samo povećava napetost i nezadovoljstvo zbog Blighovog izuzetno okrutnog nametanja discipline. Kad napokon stignu na otok, rajska atmosfera briše sjećanje na sve sukobe i probleme. Fletcher se zaljubi i upušta u strastvenu ljubavnu vezu s tahićanskom princezom, što još više uništava disciplinu i razara prijateljstvo između njega i kapetana Bligha.
   Glavna razlika između našeg filma i ostalih verzija je ta što nitko od ostalih nije istaknuo da su Bligh i Christian prijatelji. Zajedno su putovali prije nego što su plovili na Bountyju. I dok su bili na Bountyju, Bligh je degradirao drugog časnika i promaknuo Christiana. Ono što me zanimalo bilo je istražiti kako se njihov odnos pogoršao od te točke do trenutka kada Christian vodi pobunu protiv Bligha. (redatelj Roger Donaldson)
   Bio je to neki novi pogled na kapetana Bligha, i mislim da je od svih verzija tko je Bligh bio, Hopkinsov vjerojatno bio najbliži. Njegov Bligh je bio tvrdoglav i nije trpio budale, ali je bio briljantan. (Mel Gibson)
   Zahvaljujući velikim dijelom glumačkoj ekipi, a posebno Anthonyju Hopkinsu, priča o pobuni na HMS Bountyju je inteligentna, privlačna pustolovna saga. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ovaj „Bounty“ nije samo prekrasan film, živahan i inteligentan, već i svojevrsni produkcijski trijumf. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
   Roger Donaldson mnoge je stvari ostavio neispitanim: npr. Tahićanima nije dopušteno biti nešto više od stereotipnih divljaka. Ali, njegov je film snažna vizija pakla - i divlje ljepote ... (Colin Greenland / Imagine)
https://www.imdb.com/title/tt0086993/?ref_=fn_al_tt_2
https://mixer.hr/glazba/mixmusic/in-memoriam-vangelis-pionir-new-age-elektronike-i-filmskih-scoreova-koji-je-radio-razliku/
https://www.muzika.hr/vangelis/

Judgment at Nuremberg, 1961. Stanley Kramer, 179 min. UK/US
Scenarij: Abby Mann, prema epizodi (Judgment at Nuremberg) TV serije „Playhouse 90“ iz 1959. godine Abbyja Manna
Uloge: Spencer Tracy, Burt Lancaster, Richard Widmark, Maximilian Schell, Marlene Dietrich, Montgomery Clift, Judy Garland, William Shatner, Howard Caine, Werner Klemperer, John Wengraf, Karl Swenson, Ben Wright, Virginia Christine, Edward Binns
   Pravosudna drama inspirirana stvarnim događajima, suđenju koje su nakon drugog svjetskog rata američke okupacijske vlasti vodile protiv vodećih njemačkih sudaca i pravnika optuženih za sudjelovanje u Holokaustu. Jedan je od prvih hollywoodskih filmova u kojem su prikazane necenzurirane, dokumentarne snimke prizora koje su američke trupe na kraju rata zatekle u logorima smrti.
   Film je nominiran za čak 11 Oscara (od kojih je osvojio dva). Svjetska premijera održana je 14. prosinca 1961. u Kongresshalle u Zapadnom Berlinu. Bilo je nazočno 300 novinara iz 22 zemlje. Reakcija publike navodno je bila prigušena, neki su pljeskali na kraju, ali većina prisutnih Nijemaca otišla je u tišini.
   Jedna od najznačajnijih drama američke kinematografije, i svakako jedna od najsnažnijih sudskih drama ikada snimljenih. (Betsy Bozdech / DVDJournal.com)
   Iako realiziran prije 60-ak godina, kompleksna i aktualna pitanja koja „Suđenje u Nürnbergu“ postavlja snažno rezoniraju sa suvremenim svjetskim političkim zbivanjima – od patriotizma i djela počinjenih u njegovo ime, preko onih o etničkom naslijeđu i pravdi do ideoloških uvjerenja pojedinaca i čina koji ih u stopu, posljedično prate. (www.filmovi.hr)
   Veliki film Stanleyja Kramera o povijesnom događaju o kojem sve znamo, veoma bitan za vrijeme u kom je izašao, kao i za svako drugo. Malo je reći da je Burt efektan u liku doktora Ernsta Janninga jer uspio je svoju epizodu odigrati sumanutom energijom, a kada se dodaju bravure Tracyja, Clifta, Schella, Judy Garland i ostalih, dobivamo i jedan od bolje odglumljenih filmova cijele dekade. (Stefan Milivojević / index.hr)
   Snažan, uvjerljiv film s dirljivom, otrežnjujućom porukom svijetu (Bosley Crowther / The New York Times)
   S najbolnijim stranicama moderne povijesti, inteligentan scenarij Abbyja Manna potiče na razmišljanje i mračan je podsjetnik na čovjekovu odgovornost da prokaže teška zla. (Variety)
   Nevjerojatan scenarij, veličanstvena režija. (Victor Pineyro / Seventh Art Studio)
https://www.imdb.com/title/tt0055031/?ref_=fn_al_tt_1

35. – GODIŠNJICA
Saturday Night Fever, 1977. John Badham, 119 min. US
Scenarij: Norman Wexler prema tekstu „Tribal Rites of the New Saturday Night" Nika Cohna objavljenog 1976. u New York magazinu
Uloge: John Travolta, Karen Lynn Gorney, Barry Miller, Joseph Cali, Paul Pape, Donna Pescow, Bruce Ornstein, Julie Bovasso
   Tony Manero, 19-godišnji Italo-Amerikanac iz Brooklyna pokušava pobjeći od surove stvarnosti svog sumornog porodičnog života dominirajući plesnim podijumom u lokalnoj diskoteci …
   Globalni kritičarski i komercijalni uspjeh, „Groznica subotnje večeri“ imala je golem učinak na popularnu kulturu kasnih 1970-ih. Značajno je pomogao popularizaciji disko glazbe diljem svijeta te učinio Travoltu velikom zvijezdom.
   Ugledni američki kritičar Gene Siskel gledao je „Groznicu...“ 17 (sedamaest!!!) puta, i prema svjedočenjima, bio mu je najdraži film. Svidjelo mu se prvenstveno na emotivnoj razini, a o njoj je pisao po temama. Dvije su središnje: prva, želja mladih ljudi da pobjegnu od doživotne robije dosadnog posla, i druga, poteškoće koje neki muškarci imaju u odnosu prema ženama kao prijateljicama, a ne (samo) kao seksualnim partnericama.
   U filmu ima puno toga tužnog i bolnog, ali nakon nekoliko godina ono čega se sjećate je John Travolta na plesnom podiju u onom klasičnom bijelom disko odijelu i soundtrack Bee Geesa. (Roger Ebert)
   John Travolta daleko je bolji nego što bi očekivali s obzirom na njegova ranija izdanja; njegov Tony Manero prikladno je čvrst i (skoro) pankerski, ali ima i topline i ranjivosti koje ga čine vrlo privlačnim. (thefilmfrenzy.com)
   Jedan od najljepših filmova pop plesne scene ikada snimljenih. (Pauline Kael / The New Yorker)
   Film Johna Badhama je u žanr donio bitnu novost: započeo je plesni mjuzikl zasnovan na tradiciji klasičnog mjuzikla u kojima je glazba uglavnom označavala eskapističku razbibrigu i oniričku fantazmu sretnijeg i boljeg svijeta, te je prenosio potkraj 1970-ih sasvim eksplicitnu poruku mlađem gledateljstvu. Diskoklub je prikazan kao mjesto uspjeha, privlačnosti i zabave koja označava i pomak u društvenom kontekstu: disko izjednačuje društvene nejednakosti, a plesni podij postaje mjesto zaborava svakidašnjih problema, odnosno mjesto gubitka kontrole i društvenih stega koje omogućava razvitak sposobnosti kojima se socijalno deklasirani pripadnici zajednice mogu tijekom večeri pretvoriti u popularne zvijezde. Film je spretno iskoristio nadolazak »diskogroznice« te ujedno razvio sposobnost integriranja suvremene glazbe u tradicionalnu strukturu mjuzikla. (Tonči Valentić / HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0076666/?ref_=nv_sr_srsg_3