PROGRAM KINOTEKE Srpanj 2018.

Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
   Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
   U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   “Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 (142) min. DK/FR/DE/S
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge:Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
   Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
   Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
   Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
   Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
   „The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)
Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
30. Evropske filmske nagrade (2017.) - Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1

Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
   Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
   90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
   Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
   Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
   Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
   Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
   Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
   Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
   Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
   Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
   Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
   Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
   Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom  napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
   Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
   „Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
   „Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
   Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
   U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova  drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
   U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
   Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
   Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
   Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
   Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
   Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
   Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
   Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je  s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
   Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
   Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
   Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
   Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/