PROGRAM KINOTEKE Travanj 2017.

SUBOTA / 01.04.

ŠUTNJA

Silence, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

NEDJELJA / 02.04.

BLAŽENA OZANA KOTORSKA

Blažena Ozana Kotorska, 2015.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2015.
Božo Vodopija, 30 min. HR
   U polusatnom dokumentarnom filmu "Blažena Ozana Kotorska" brojni sugovornici govore o životu prve hrvatske blaženice koja je živjela u 16. stoljeću i čije neraspadnuto tijelo se danas čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke u Kotoru. Njezina svetost je bila prepoznata još među ljudima njezinog vremena.
   U filmu se, uz ostalo, mogu vidjeti snimke njezinog rodnog mjesta kao i prostori ćelije u kojima je provela 52 godine isposničkog života. Blaženom je proglašena 1927. godine, a postupak za kanonizaciju pokrenut je 2013. godine. Štuju je i katolici i pravoslavni. Prepoznata je kao osoba koja je činila dobra djela mnogima te kao osoba koja se na svoj način zauzimala za ekumenizam.

SVETE VJERE MUČENICI: HRVATSKI BLAŽENICI IZ JANJEVA I VRNAVOKOLA

Svete vjere mučenici, 2016.
18:30 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Božo Vodopija, 30 min. HR

   Na svečanosti 5. studenoga 2016. godine u Skadru u Albaniji, Sveta Stolica je blaženima proglasila 38 mučenika kojima je život oduzet iz mržnje prema vjeri u razdoblju od 1945. do 1974. godine. Među njima su i dva svećenika porijeklom iz najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu, koji su djelovali u Albaniji, a mučeništvo podnijeli u vrijeme režima Envera Hodže. To su fra Serafin Glasnović Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Vrnavokola. Time je naš hrvatski narod dobio još dva blaženika. Istodobno, postupak za proglašenje blaženim vodi se i za slugu Božjeg fra Alojzija Palića koji je svoj život položio također iz vjere i svjedočenja Isusa Krista nekoliko desetljeća ranije na Kosovu, gdje je ubijen 1913. Glas o svetosti te trojice svećenika pronosi i čuva, te im se desetljećima moli za zagovor vjernička zajednica Janjevaca.
   Ovaj film je prigoda za bolje upoznavanje vjernika i šire javnosti s njihovim životnim putem i situacijom koja je dovela do mučeništva i proglašenja blaženima. Snimanje je obavljeno u rodnim mjestima blaženika na Kosovu, mjestima gdje su služili i gdje su mučeni u Albaniji, a film donosi i razgovore s članovima njihovih obitelji i sunarodnjaka u Zagrebu i Kistanjama.

 

PONEDJELJAK / 03.04.

ZAPISI S HODOČAŠĆA NA KRAJ SVIJETA: CAMINO DE SANTIAGO

Camino Di Santiago, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš, 72 m. HR

   Anđelko Šutalo i Vlado Terkeš iz Stoca prije dvije godine hodočastili su svetome Jakovu u Santiago de Compostellu. Hodajući su prešli put od osamsto kilometara, od Saint Jean Pied de Porta koji se nalazi u Francuskoj pa sve do Santiaga u španjolskoj pokrajini Galiciji, i sve bilježili s kamerom.
   Svojoj priči pridružili su i iskustva mladih Ljubušaka – Sande Mišetić, Josipa Kežića i Dalibora Milasa, koji su također prohodali 800 km hodočašća i pred kamerom svjedočili o svojim iskustvima.

ŠUTNJA

Silence, 2016.
20:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

UTORAK / 04.04.

BOŽJE PODZEMLJE STJEPANA POGLAJENA

Božje podzemlje Stjepana Poglajena, 2011.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2011. Neven Mihael Dianežević, 30 min. HR

   Ovaj film pokušava odgovoriti na pitanje tko je bio Stjepan Tomislav Poglajen. Ovaj isusovac sa stotinu imena i još više adresa, potpuno je zaboravljen u rodnoj Hrvatskoj, ali je zato u Slovačkoj, u kojoj je djelovao za vrijeme Drugog svjetskog rata, ostavio toliko snažan trag da ga smatraju apostolom moderne Slovačke crkve.

 

LA CHORAL DE CROATIE

La choral de Croatie, 2016.
18:35 sati




DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Davor Borić Bubi, 72 min. HR

   Glas Hrvatske pronosi se svetištem u Lurdu na osobit način kroz duhovnu pjesmu, a tradicijsko klapsko pjevanje duhovnih napjeva u izvedbi Klape Hrvatske ratne mornarice "Sv. Juraj" dalo je tome osobit pečat...
   Sve je započelo prije šesnaest godina u Lurdu u bazilici Pija X., na svečanosti otvaranja Međunarodnog susreta vojski svijeta, kada je klapskom pjesmom te skladbama duhovnog karaktera Klapa HRM "Sv. Juraj" po prvi put na ovaj način predstavljala svoj narod. Taj trenutak nepovratno je promijenio budućnost klape, ali i doprinos hrvatske duhovne glazbe međunarodnim susretima. Od tada pa do danas klapa ovu duhovnu tradicijsku baštinu pronosi diljem svijeta, potvrđujući hrvatsku stoljetnu pripadnost europskoj kulturi, o čemu govori i film "La Choral de Croatie".

 

ŠUTNJA

Silence, 2016.
20:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

SRIJEDA / 05.04.

USKRSNUĆE

Risen, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
Risen, 2016. Kevin Reynolds, 120 min. US  
Scenarij:
Kevin Reynolds i Paul Aielo
Uloge: Joseph Fiennes, Tom Felton, Peter Firth
   Bezvremenska biblijska priča o Kristovu uskrsnuću i tjednima koji su uslijedili, ispričana kroz oči jednog nevjernika, Claviusa, visokog rimskog vojnog časnika.
   Claviusa i njegovog pomoćnika Luciusa Poncije Pilat poslao je kako bi spriječili Isusove radikalne sljedbenike da ne bi ukrali tijelo pa potom tvrdili da je uskrsnuo. Kada tijelo ipak nestane za nekoliko dana, Clavius kreće u misiju da ga pronađe kako bi osporili glasine o uskrslom Mesiji i spriječiti ustanak u Jeruzalemu.
http://www.imdb.com/title/tt3231054/?ref_=nv_sr_1

LOV NA DIVLJAKE

20:30 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

ČETVRTAK / 06.04.

BROD

The Vessel, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
The Vessel, 2016. Julio Quintana, 85 min. PR/US
Scenarij:
Julio Quintana
Uloge: Lucas Quintana, Martin Sheen, Jacqueline Duprey
   Deset godina nakon što je tsunami uništio osnovnu školu prepunu djece u malom gradiću, jedan mladić počne graditi zagonetnu konstrukciju od ostataka škole. Njegovi napori ožive mjesto koje je na putu oporavka od užasne tragedije koja još određuje njihovu zajednicu.
http://www.imdb.com/title/tt4083052/?ref_=nv_sr_1

ŠUTNJA

Silence, 2016.
20:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

PETAK / 07.04.

MOJA OSVETA JE OPROST

Moja osveta je oprost, 2013.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2013. Neven Mihael Dianežević, 50 min. HR

   Dokumentarno-igrani film "Moja osveta je oprost" snimljen u produkciji HRT-a govori o "krvavoj krizmi" u Lanišću, gdje je ubijen 27-godišnji istarski svećenik Miroslav Bulešić. Novinarka HRT-ovog Centra Rijeka Irena Hrvatin, scenaristica i urednica djela, primila je nagradu za svoj uradak koji je premijerno prikazan prošle godine – točno na 66. godišnjicu kada je ubijen blaženik Miroslav Bulešić.
   Upečatljiv naslov filma "Moja osveta je oprost" je originalna Bulešićeva rečenica koju je napisao dvije godine prije smrti.

ŠUTNJA

Silence, 2016.
20:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

SUBOTA / 08.04.

NAJMANJI ANĐEO (ANIMIRANI FILM / SINKRONIZIRANI)

The Littlest Angel, 2011.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
The Littlest Angel, 2011. Dave Kim, 84 min. US

   Ovo je dirljiva priča o dječaku koji odlazi na nebo prerano. Usamljen i željan doma, putuje natrag na zemlju sa svojim psićem da bi pronašao najnesebičniji i najvrijedniji dar za malog Isusa.
   Književnik Charles Tazewell napisao je radio priču "Najmanji anđeo" 1939. godine, a sedam godina kasnije objavio ju je kao dječju knjigu. Prvu televizijsku ekranizaciju priča je doživjela 1969. kao mjuzikl.
http://www.imdb.com/title/tt1869724/?ref_=fn_al_tt_2

LOV NA DIVLJAKE

20:00 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

NEDJELJA / 09.04.

MADRECITAS, SLUŽBENICE MILOSRĐA: MISIONARKE U EKVADORU

Misionarke u Ekvadoru, 2015.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2015. Krunoslav Novak, 70 min. HR

   Film na zanimljiv način prikazuje život službenica milosrđa koje u Ekvadoru djeluju u četiri zajednice. Dvije su smještene u glavnom gradu Quitu, a druge dvije u Esmeraldasu i Palo Quemadu. Sestre su se u Ekvadoru nastanile godine 1988. u Paloquemadu, a danas uz sestre misionarke iz Italije i domaće sestre u toj dalekoj latinoameričkoj zemlji žive i tri hrvatske sestre s. Klementina Banožić, s. Iva Jelić i s. Antonela Medić.
Službenice milosrđa u teškim životnim okolnostima nastoje donositi Kristovo svjetlo u živote ljudi koje svakodnevno pogađa surova stvarnost siromaštva, napuštenosti, kršenja temeljenih ljudskih prava koja mnoge skupine ostavlja bez ikakve zaštite, na rubu očaja. U filmu sestre predstavljaju svoju djelatnost koja nije bila unaprijed "programirana". Po dolasku na određeno područje, sagledavši probleme lokalnoga stanovništva prilagođuju svoje aktivnosti. Tijekom godina su se ostvarile na području socijalne skrbi, obilazeći "periferije" stare i bolesne, kao i osnivajući zdravstvenu ustanovu u kojoj stanovništvo dobiva osnovnu skrb. Brigu su posvetile i samohranim majkama, kao i u obrazovanju žena uopće. Sestrama su mnogi zahvalni za dobivenu mogućnost obrazovanja od rane dobi. Sve to sestre ne bi mogle ostvariti bez svojih suradnika ali i mnogobrojnih dobročinitelja iz Hrvatske i Družbe.

 

PONEDJELJAK / 10.04.

PRST BOŽJI

Finger of God, 2007.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
Finger of God, 2007. Darren Wilson, 105 min. US
Scenarij:
Darren Wilson
Uloge: Darren Wilson, Pat Windel, Bob Windel
   Ovo je kratki film o Božjoj čudesnoj snazi. Bez novca, scenarija i konačne ideje o tome kako bi film trebao izgledati Darren je krenuo sa snimanjem. Kroz snimanje Bog mu je pokazao naklonost; predvidio je financije, poveo na put oko svijeta i doveo na taj put nevjerojatne ljude...
   Čudesa koja se svakodnevno događaju među Afričkom djecom, nevjerojatne rijetke snimke kineske podzemne crkve, radikalno promijenjeni život istočno-evropskih Roma, iznenađujuće priče o Božjim čudesima, stotine uskrslih od mrtvih, nekadašnja palača Saddaama Husseina koja je sada crkva i još mnogo zanimljivih tema nalaze se u ovom dokumentarcu.
http://www.imdb.com/title/tt1797384/?ref_=fn_al_tt_1

SIRIJA - ZEMLJA NA RASKRIŽJU

Sirija, zemlja na raskrižju, 2017.
20:00 sati



SIRIJA - ZEMLJA NA RASKRIŽJU
2017. Hrvoje Ivančić, Goran Šafarek, 46 min. HR

   Glavna tema dokumentarnog filma „Sirija – zemlja na raskrižju“ je prikaz života na teritoriju pod kontrolom sirijskog režima. Kroz sugovornike svih društvenih slojeva pokušavamo saznati kako je sukob utjecao na život prosječnog Sirijca. Razgovaramo s ministrima u vladi, profesorima na sveučilištu, prodavačima na tržnici, poslovnim ljudima. U Damasku odlazimo do prvih linija bojišta udaljenih svega tri kilometra od samog centra grada, ali posjećujemo i devastirani grad Homs te kršćanska sela na prvoj liniji prema Islamskoj državi. Kršćanski korijeni Sirije još uvijek su prisutni u svakodnevnom životu, ali i pogođeni ratnim razaranjem, ponajviše islamističkim divljanjem. Saznajemo na koji su se način militanti odnosili prema kršćanima u drevnom gradu Malouli, mjestu gdje stanovnici još uvijek koriste aramejski, jezik Isusa Krista.

 

UTORAK / 11.04.

MAJKA BOŽJA GORIČKA: 6 STOLJEĆA TAJANSTVENE PRISUTNOSTI

Majka božja Gorička, 2016.
18:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE
2016. Neven Mihael-Dianežević, 47 min. HR

   Majka Božja Gorička, hodočasničko svetište, jedno je od najstarijih u Hrvatskoj, a najveće u Krčkoj biskupiji. Začetnici su mu benediktinci. Ponosi se tradicijom dugom oko devet stotina godina. Nalazi se u predjelu Goričice u obližnjem Jurandvoru odakle mu potječe naziv Majke Božje Goričke.
Na mjestu gdje se nalazi i danas, crkva je sagrađena u 15. stoljeću. Predaja kaže da su djeca u tri navrata 1415. godine na čudesan način pronašla na tom mjestu kip Majke Božje iz crkvice u Jurandvoru. Pri trećem preseljenju kipa, početkom kolovoza, Gospin kip je pronađen na snijegu i tako je označila kakvih dimenzija želi crkvu koja je potom sagrađena na tom mjestu.

 

KRAJOLIK U MAGLI

Topio stin omichli, 1988.
20:00 sati



(EVROPSKI KINO) KLUB
Topio stin omichli, 1988. Theo Angelopoulos, 127 min. GR
Scenarij:
Theodoros Angelopoulos, Tonino Guerra, Thanassis Valtinos
Uloge: Michalis Zeke, Tania Palaiologou, Stratos Tzortoglou
   Petogodišnji dječak Aleksandar i četrnaestogodišnja sestra Voula jedne se večeri odlučuju ukrcati na vlak i krenuti u potragu za ocem vjerujući da živi u Njemačkoj. Nakon što ih uhvati policija, a ujak odbije preuzeti skrb, daju se u bijeg. Na putu upoznaju mladog glumca Oresta koji im odlučuje pomoći da stignu do Soluna...
   Film predstavlja jedan od vrhunaca redateljeva stvaralaštva, a karakterizira ga iznimna vizualna ljepota, prožet je nezaboravnim trenucima, dugim kadrovima, sugestivnom fotografijom, izvrsnom glazbom, autoreferencijalnim citatima, vizualnim simbolima, upečatljivom glumom… Film je nagrađen Srebrnim lavom u Veneciji (1988), Zlatnim Hugom u Chicagu (1988) te Europskom filmskom nagradom Felix za najbolji film (1989)... (HFS)
   Angelopoulosova definitivno neobična coming-of-age priča upotpunjena s motivima nadrealizma sigurno je film o kojem bi se dalo raspravljati. Scenarij je pisao Tonino Guerra, čovjek koji je pisao i za najpoznatije talijanske redatelje, a nekako se najveći dodir da primjetiti u načinu na koji su snimljene pojedine scene eksterijera, koje definitivno podsjećaju na Fellinijev rad u „Amarcordu“ i „8ipol“. Klasične fabule nema, film je spor sa nekoliko prilično šokantnih scena koje ostaju u pamćenju.... (www.forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0096288/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 12.04.

LOV NA DIVLJAKE

17:30 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

VUČJA DRUŽINA

The Company of Wolves, 1984.
20:00 sati



BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
The Company of Wolves, 1984. Neil Jordan, 95 min. UK
Scenarij:
Neil Jordan prema priči Angele Carter
Uloge: Sarah Patterson, Angela Lansbury, David Warner, Tusse Silberg, Micha Bergese
   Bizarna i poetična bajka koja inspiraciju vuče iz folk priča o vukodlacima praktično je mračnija obrada Crvenkapice uz motive odrastanja i seksualnog sazrijevanja...
   Mlada Rosaleen zaspi i sanja da živi u šumi s ocem, majkom i sestrom koju nedugo potom ubiju vukovi. Dok joj roditelji žaluju, ona posjećuje baku koja joj daje crveni šal i savjet da se pazi stranaca. Prilikom druge posjete baki, susreće privlačna lovca s kojim sklapa okladu: dobit će poljubac ako stigne do bake prije nje...
   Film vizualno izgleda skoro pa savršeno, atmosfera je hvale vrijedna. Najviše mi se sviđao zadnji dio filma, kada Rosaleen najdirektnije asocira na crvenkapicu. Jednostavno moraš uživati u moderniziranoj obradi te teme, posebice opskurnom razgovoru između djevojke i vuka... (www.horrorhr.com)
   Svojim filmom 'The Company of the Wolves' (1984.), filmskoj publici i kritici Jordan daje do znanja da je riječ o zaista darovitome redatelju. 'Vuk nije ono što se čini', poručuje ova moderna verzija bajke o Crvenkapici, nastala prema priči spisateljice Angele Carter, u kojoj je Jordan na vrlo nadrealan i provokativan način iz tradicionalnih bajkovitih motiva izvukao reference na odrastanje, pubertet i bujajuću seksualnost. Motivu čudovišta kao nečem što prkosi normativnom poretku Jordan će se vraćati i u kasnijim filmovima od kojih većina ni ne spada u domenu strave i užasa... (www.filmski.net)

http://www.imdb.com/title/tt0087075/?ref_=fn_al_tt_1


BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
   Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih

ČETVRTAK / 13.04.

TONI ERDMANN

Toni Erdmann, 2016.
17:00 sati



GOSTOVANJE: VUKOVAR FILM FESTIVAL U SPLITU
Toni Erdmann, 2016. Maren Ade, 164 min. DEA
Scenarij
: Maren Ade
Uloge: Peter Simonischek, Sandra Hüller, Lucy Russell
   Profesor glazbenog, Winfried ne vidi često svoju zaposlenu kćerku Ines. Odlučuje je iznenaditi posjetom... Neobičan potez jer je Ines ozbiljna žena od karijere koja radi na važnom projektu kao korporativni strateg u Bukureštu. No, kako bi se pogledali u oči, zemljopisna im promjena ne pomaže. Šaljivdžija Winfried svoju kćerku voli izluđivati jeftinim šalama. Još su gora njegova narušavanja njezina rutinskog životnog stila koji se sastoji od dugih sastanaka, hotelskih barova i poslovnih izvještaja. Otac i kćerka dogovore se da to mora prestati pa se Winfried vraća u Njemačku. Tamo stvara svoj slatkorječivi alter ego po imenu Tony Erdman. Prerušen u odrapano odijelo, neobičnu periku te još neobičnije zube, Toni upada u Inesin poslovni život, predstavljajući se kao life coach njezina direktora. Kao Toni, Winfried je čvršći i ne povlači se, što je Ines izazov. Što su agresivniji, to postaju bliži jedan drugome. U tom ludilu, Ines počinje shvaćati da njezin ekscentrični otac, nakon svega, zaslužuje mjesto u njenom životu.

   Svašta čovjek u Cannesu doživi, no da mi je netko rekao da će se ljudi euforično smijati njemačkoj komediji od 160 minuta, mislio bi da su sišli s uma. Ali, dogodilo se. “Toni Erdmann” ovdje je na press projekciji publika dvaput usred filma prekidala pljeskom, a vrhunac euforije se dogodio u sceni kad otac natjera preozbiljnu kćer da na tulumu pjeva Whitney Houston dok nju slama stid. “Toni Erdmann” spada u one filmove za koje pojma nemate kamo će vas iduće odvesti. Riječ je o najoriginalnijem i najneočekivanijem filmu na festivalu do sada... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Najbolji film
   BRUSSELS INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2016. Velika nagrada žirija & Najbolji scenarij
   CANNES 2016. FIPRESCI Prize
   http://www.imdb.com/title/tt4048272/?ref_=fn_al_tt_1

PATERSON

Paterson, 2016.
20:00 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

PETAK / 14.04.

ŠUTNJA

Silence, 2016.
17:00 sati



DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2017
Silence, 2016. Martin Scorsese, 161 min. US/TW/MX
Scenarij:
Jay Cocks, Martin Scorsese
Uloge: Andrew Garfield, Adam Driver, Liam Neeson
   Vozeći se u vlaku između Tokija i Kyota, koncem osamdesetih, snimajući s legendarnim Akirom Kurosawom „Snove“, u kojem je glumio Vincenta Van Gogha, Martin Scorsese čitao je knjigu "Silence" Shusaku Endoa (objavljena 1966. godine i prodana u 800.000 primjeraka)... Od tada je prošlo 27 godina i pred nama je napokon film koji je Scorsese još od tada imao pred očima.
   “Šutnja” prati Rodriguesa i Garupea, dvojicu svećenika koji odlaze u Japan kako bi pronašli mentora koji se navodno odrekao Boga i kršćanstva. Iako se u Japanu odvija progon kršćana oni ne žele odustati od misije jer su uvjereni da je njihova vjera jača od ičega.
   Riječ je o ekranizaciji romana koji je već doživio japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoljeća (Chinmoku, 1971. Masahiro Shinoda). Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoljeća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Potugala u toku Šogunata. Povijesni  kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih utjecaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoljeća kršćanstvo zabranjeno, a svećenici, misionari i vjernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmijenjenu verziju vjere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne utjecaje, među njima i kršćanstvo, sredinom XIX stoljeća, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.
   Scorsese je, još otkako je prije više od 25 godina pročitao roman „Silence“ japanskog spisatelja Shusakua Endoa, imao namjeru pretvoriti ga u pokretne slike. Scorseseova namjera da adaptira Shusakuov roman prerasla je u (opsesivni) projekt iz snova, čime je na neki način „zatvorio“ svoju vjersku trilogiju (Posljednje Kristovo iskušenje, Kundun) još jednom propitujući svoj odnos prema vjeri i Crkvi... Tema koju Endo obrađuje, a to je pitanje vjere i ustrajanja na pravom putu, od ranog djetinjstva je imala velikog utjecaja na Scorsesea jer je i sam odrastao u strogom katoličkom odgoju i obrazovanju...
   Ali, čak i sada kada je završio film, čini se da Scorsese još nije „završio“ sa Endoovim romanom: „...Postoje dijelovi knjige koje bih volio još snimiti, ali u drugoj formi. Književnost je značajno različita u odnosu na film i pokretne slike. Jesam li mogao snimiti film tako što bih išao stranicu po stranicu knjige? Na kraju čovjek dođe do točke nakon koje zapravo vadi stvari van iz materijala, umjesto da dodaje, te se nada kako je preostalo ono što ostavlja dojam na gledatelje. Nisam želio završiti film i probio sam sve rokove, no onda sam rekao da moram stati, završiti ga najbolje što mogu i dati ljudima da ga vide, što god bilo.“
   Scorsese je jedan od najboljih američkih redatelja i dok gledate uvodne scene, a pogotovo prvotno snalaženje protagonista na japanskom tlu (uzgred, sve je to snimljeno na Tajvanu, koji je ponudio puno jeftinije usluge, ali i podjednako impresivne lokacije), ne možete prikriti udivljenje. Vizualni prosede je impresivan (direktor fotografije je genijalni Meksikanac Rodrigo Prieto), Garfield sjajan u ulozi oca Rodriguesa, pa sve ukazuje na dramski uzbudljivo ostvarenje... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt0490215/?ref_=nv_sr_1

 

PATERSON

Paterson, 2016.
20:00 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 18.04.

PATERSON

Paterson, 2016.
17:30 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

DIJAMANTI NOĆI

20:00 sati



(EVROPSKI KINO) KLUB
Démanty noci, 1964. Jan Němec, 63 min. CZ
Scenarij:
Jan Nemec (prema priči Arnosta Lustiga)
Uloge: Ladislav Jánsky, Antonín Kumbera, Ilse Bischofova
   Dvojica mladića uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu za koncentracioni logor. Lutajući iscrpljeni nepoznatim podnebljem u potrazi za skloništem, hranom i vodom, proganjani neispunjenim snovima, fragmentarnim sjećanjima i košmarnim vizijama, postaju lovinom skupine vremešnih Nijemaca u lovu...
   Početkom 60-ih godina u čehoslovačkoj se kinematografiji pojavila nova generacija filmaša. Lista imena koja su u svega nekoliko godina stasala mahom na praškom FAMU poduža je, a predvode je Miloš Forman, Jiří Menzel, Ján Kadár, Jaromil Jireš, Juraj Herz, Věra Chytilová i Evald Schorma. Ova je generacija u razdoblju od nepunog desetljeća u potpunosti etablirala čehoslovačku kinematografiju u globalnim okvirima, a neočekivan uspjeh praške škole filma priskrbio joj je epitet „čehoslovačkoga filmskog čuda“. U toj plejadi snažnih autorskih ličnosti etiketu najtalentiranijeg redatelja ponio je danas malo poznati Jan Němec. „Enfant terrible“ generacije svojim je filmovima i ponajviše stilskom osebujnošću uzburkavao strasti i nije se libio otvoreno, a opet suptilno kritizirati politički establišment. Iako je u kasnijoj fazi karijere zbog objektivnih okolnosti i sukoba s tadašnjim komunističkim režimom bio prisiljen pobjeći u SAD, Němec je u tri ključne godine svoga stvaralaštva (1964. – 1967.) udario snažan pečat domicilnoj kinematografiji. U tome kratkom razdoblju snimio je tri cjelovečernja filma – prvijenac „Démanty noci“, „O slavnosti a hostech“ i „Mucedníci lásky“ te jednu epizodu („Podvodníci“) u omnibusu „Perličky na dně“. Na samome početku redateljske karijere inspiraciju je crpio iz tada recentno objavljenih pripovijesti češkoga pisca Arnošta Lustiga...
   Dugometražni prvijenac jednog od najistaknutijih redatelja češkog novog vala, adaptacija je autobiografske novele Arnošta Lustiga „Tama nema sjenku“. Ova eksperimentalna ratna drama usredotočena se na dvojicu mladih Židova koji uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu ka konc-logoru... Kidajući okove konvencionalnog pripovijedanja, svodeći dijalog na minimum i oslanjajući se, uz repeticiju, na uzburkane misli u nezavidnoj situaciji primjerene postupke svojih likova, Němec maestralno oslikava očaj i strah, fizičku iznemoglost i stanje izmučene psihe dječaka. Prisnost ručne kamere, koja ih prati u naizgled beskrajnom lutanju i spuštanju na nivo životinja, doprinosi subjektivizaciji njihovog košmarnog doživljaja, pri čemu je holokaust iskorišćten kao paravan za prikaz preživljavanja u ekstremnim uvjetima... (Nikola Gocić /ngbooart.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0058001/?ref_=fn_al_nm_1a

SRIJEDA / 19.04.

TRGOVAČKI PUTNIK

Forushande / The Salesman, 2016.
17:30 sati



OSCAR 2017. Najbolji strani film
Forushande / The Salesman, 2016. Asghar Farhadi, 125 min. IR / FR
Scenarij:
Asghar Farhadi
Uloge: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti, Babak Karimi
   Triler-drama „Trgovački putnik“ nosi hitchcockovsku notu stalne neizvjesnosti i iščekivanja, u čemu je Farhadi nenadmašan majstor zanata, jer dok trnci prolaze kožom, gledatelj je emocionalno uznemiren i stalno zabrinut za likove i njihovu sudbinu... U ovoj priči to je bračno-glumački par Rana i Emad kojem se, zbog iznenadne opasnosti od rušenja zgrade u kojoj žive te prisilne selidbe, život okrene naglavačke. Spletom nesretnih okolnosti, njihov je odnos, kao i u predstavi „Smrt trgovačkog putnika“, koju trenutačno pripremaju na kazališnim daskama, stavljen na kušnju, a moralne i emotivne dvojbe postaju nepodnošljiv uteg - Ako ti netko uništi život, kako ga ne mrziti? Je li osveta opravdana i u kojim uvjetima ili treba pronaći snage i oprostiti?
   Asghar Farhadi još je jednom pokazao zašto ga je renomirani časopis „The Time“ uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. On nije samo najjača karika današnje iranske kinematografije, on se beskompromisno bori za ono u što vjeruje. Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara poprilično je 'zakuhao' situaciju, kad je u znak protesta protiv Trumpa i njegove antiizbjegličke politike koja njegovu iranskom narodu ne dopušta ulazak u SAD, otvoreno bojkotirao ceremoniju.
   „Trgovački putnik“ osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku, kao i „dražesne pupoljke canneske“ šest mjeseci ranije, točnije nagradu za najbolji scenarij i najbolju glavnu mušku ulogu za Shahaba Hosseinija, s kojim je Farhadi surađivao i na prethodnu filmu „Nader i Simin se rastaju“, koji je nanizao brojne nagrade, uključujući i Oscara za najbolji strani film, i Farhadija vinuo u zvjezdanu redateljsku orbitu. Inače, slavni iranski redatelj u vitrini ima sve najznačajnije filmske nagrade - Berlinskog srebrnog medvjeda (dvostruko), Zlatni globus i brojne druge...
   Struka je film počastila izuzetnim komplimentima, pa tako Variety hvali božanstvenu glumu i uraganske emocije tandema Alidoosti-Hosseini, Guardian naglasak stavlja na pametnu prču i besprijekornu dramu, dok se Hollywood Reporter divi kako Farhadi znalački plete mrežu oko gledatelja i na kraju ga ostavlja bez daha...
http://www.imdb.com/title/tt5186714/?ref_=nv_sr_1

OLUJNI PONEDJELJAK

20:00 sati



BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
Stormy Monday, 1988. Mike Figgis, 93 min. UK/US
Scenarij:
Mike Figgis
Glazba: Mike Figgis
Uloge: Melanie Griffith, Tommy Lee Jones, Sting, Sean Bean, James Cosmo
   U depreisvnom Newcastlu, gdje vlada nezaposlenost, stiže ljubitelj jazza Brendan i zaposli se kao čistač u jazz-klubu čiji je vlasnik Finney. U obližnjem restoranu kao konobarica radi Amerikanka Kate s kojom Brendan stupi u ljubavnu vezu. U restoranu čuje razgovor dvojice sumnjivih tipa koji se spremaju posjetiti Finneya da bi ga prisilili da proda klub...
   „Pitao me prije nekog vremena jedan poznanik... zašto filmski kritičari svo svoje vrijeme troše govoreći o priči a nikada o vizualnim (i glazbenim) kvalitetama filma. Dobro pitanje, a ako je iti jedan film takav primjer, onda je to „Olujni ponedjeljak“, debitantski film Mike Figgisa. Svakako obratite pažnju na fotografiju, način snimanja i glazbu... Dobru glazbu... (Roger Ebert)
   Nikad nisam bio velika obožavateljica Melanie Griffith i Stinga, ali sam oduvijek uživala u izvedbama Tommyja Lee Jonesa i Seana Beana, tako da sam bio sigurna  što očekivati. Ali, svo četvoro me impresioniralo svojim nastupima. Ovo je film koji zahtijeva korištenje vlastitih osjetila: sjajna fotografija (Roger Deakins) ima sve odlike klasičnog film noira, a kada je u kombinaciji s prekrasnim jazz soundtrackom, stvara Moody atmosferu koju nemamo priliku često vidjeti u 80-tima. Sve u svemu, ovo je više nego dobar film upijajuće atmosfere i dobrih glumačkih izvedbi... (GirlwonderReturns/imdb)
   Ovo je jedan od onih tzv. sleepera: dobar film koji nije dovoljno poznat ..... ali bi trebao biti... (ccthemovieman-1/imdb)
   Poput Mike Hodgesa u klasiku ‘Get Carter’ (1971), Mike Figgis nudi uznemirujući pogled na Newcastle u ovoj suvremenoj jazz krimi-drami. Čak i kada prepoznate kuda će vas priča odvesti, ne brinite - ovaj film je dobro uravnotežen, uzbudljiv, fascinantan i dovoljno brzog tempa. Glumci izvrsni, slike grada  mračne i prijeteće kao u „Get Carter”, a vrhunski zvučni jazz zapis pomaže atmosferi. „Stormy Monday“ je dobar primjer uspona modernog britanskog filma u 80-tima....  (Mikew3001/imdb)

http://www.imdb.com/title/tt0096180/?ref_=nv_sr_1


BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
   Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih

ČETVRTAK / 20.04.

LOV NA DIVLJAKE

17:30 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

TRGOVAČKI PUTNIK

Forushande / The Salesman, 2016.
20:00 sati



OSCAR 2017. Najbolji strani film
Forushande / The Salesman, 2016. Asghar Farhadi, 125 min. IR / FR
Scenarij:
Asghar Farhadi
Uloge: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti, Babak Karimi
   Triler-drama „Trgovački putnik“ nosi hitchcockovsku notu stalne neizvjesnosti i iščekivanja, u čemu je Farhadi nenadmašan majstor zanata, jer dok trnci prolaze kožom, gledatelj je emocionalno uznemiren i stalno zabrinut za likove i njihovu sudbinu... U ovoj priči to je bračno-glumački par Rana i Emad kojem se, zbog iznenadne opasnosti od rušenja zgrade u kojoj žive te prisilne selidbe, život okrene naglavačke. Spletom nesretnih okolnosti, njihov je odnos, kao i u predstavi „Smrt trgovačkog putnika“, koju trenutačno pripremaju na kazališnim daskama, stavljen na kušnju, a moralne i emotivne dvojbe postaju nepodnošljiv uteg - Ako ti netko uništi život, kako ga ne mrziti? Je li osveta opravdana i u kojim uvjetima ili treba pronaći snage i oprostiti?
   Asghar Farhadi još je jednom pokazao zašto ga je renomirani časopis „The Time“ uvrstio među 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. On nije samo najjača karika današnje iranske kinematografije, on se beskompromisno bori za ono u što vjeruje. Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara poprilično je 'zakuhao' situaciju, kad je u znak protesta protiv Trumpa i njegove antiizbjegličke politike koja njegovu iranskom narodu ne dopušta ulazak u SAD, otvoreno bojkotirao ceremoniju.
   „Trgovački putnik“ osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku, kao i „dražesne pupoljke canneske“ šest mjeseci ranije, točnije nagradu za najbolji scenarij i najbolju glavnu mušku ulogu za Shahaba Hosseinija, s kojim je Farhadi surađivao i na prethodnu filmu „Nader i Simin se rastaju“, koji je nanizao brojne nagrade, uključujući i Oscara za najbolji strani film, i Farhadija vinuo u zvjezdanu redateljsku orbitu. Inače, slavni iranski redatelj u vitrini ima sve najznačajnije filmske nagrade - Berlinskog srebrnog medvjeda (dvostruko), Zlatni globus i brojne druge...
   Struka je film počastila izuzetnim komplimentima, pa tako Variety hvali božanstvenu glumu i uraganske emocije tandema Alidoosti-Hosseini, Guardian naglasak stavlja na pametnu prču i besprijekornu dramu, dok se Hollywood Reporter divi kako Farhadi znalački plete mrežu oko gledatelja i na kraju ga ostavlja bez daha...
http://www.imdb.com/title/tt5186714/?ref_=nv_sr_1

PETAK / 21.04.

PATERSON

Paterson, 2016.
17:30 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

SAMO JE KRAJ SVIJETA

Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016.
20:00 sati



Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016. Xavier Dolan, 99 min. CA/FR
Scenarij:
Xavier Dolan
Uloge: Gaspard Ulliel, Vincent Cassel, Marion Cotillard, Lea Seydoux, Nathalie Baye
   Xavier Dolan je kanadsko redateljsko ime koje u filmskim krugovima odzvanja već od 2009. kada je fascinirao svojim dugometražnim debijem „Ubio sam majku“ („I killed my mother“), za koji je napisao scenarij, potpisao režiju te igrao glavnu ulogu. Film je svoj 'konto' u rekordnom roku podebljao na 30 značajnih nagrada, među njima i najvažnije tri na Festivalu u Cannesu, a struka je Dolana proglasila 'filmskim čudom od djeteta'.  U njegovu prepoznatljivu stilu uzburkanih emocija, intrigantnih kompleksnih odnosa i raskošnog glazbeno-vizualnog izričaja, stiže i njegov šesti film „Samo je kraj svijeta“, s uglednom glumačkom postavom koju predvode evropske zvijezde, Vincent Cassel, Marion Cotillard i Lea Seydoux.
   Mladom i slavnom piscu Louiseu dijagnosticirana je bolest koja se ne može izliječiti pa se nakon dugih dvanaest godina vraća kući da obitelji nekako kaže da - umire. Međutim, članove obitelji zatiče u potpunom kaosu i borbi s vlastitim demonima. Dok emotivno prekapa po svojoj sobi iz djetinjstva i lijepim uspomenama, iz začaranog kruga narušenih obiteljskih odnosa koji otežavaju svaku komunikaciju, teško je izaći, a kamoli naći priliku za posljednje zbogom...  Kaos u koji se pretvori jedan naizgled običan obiteljski ručak, u začaranom krugu borbe s vlastitim demonima svakog pojedinog člana obitelji, u stalnom je emotivnom 'crescendu'...
   Sam je Dolan ispričao kako je nakon snimanja vrlo intenzivne završne scene svaki put na setu netko ostao u suzama ili bez riječi, dajući još jednu intepretaciju one slavne „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
   „Samo je kraj svijeta“ lani je pokorio Cannes, osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu Ekumenskog žirija za režiju, osvojio je i nagradu Cesar, a sa šest rekordnih nagrada trijumfirao je na netom održanim Canadian Screen Awards, gdje je nagrađen i redatelj, i adaptirani scenarij te cijela glumačka ekipa.
http://www.imdb.com/title/tt4645368/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 22.04.

SAMO JE KRAJ SVIJETA

Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016.
17:30 sati



Juste la fin du monde / It's Only the End of the World, 2016. Xavier Dolan, 99 min. CA/FR
Scenarij:
Xavier Dolan
Uloge: Gaspard Ulliel, Vincent Cassel, Marion Cotillard, Lea Seydoux, Nathalie Baye
   Xavier Dolan je kanadsko redateljsko ime koje u filmskim krugovima odzvanja već od 2009. kada je fascinirao svojim dugometražnim debijem „Ubio sam majku“ („I killed my mother“), za koji je napisao scenarij, potpisao režiju te igrao glavnu ulogu. Film je svoj 'konto' u rekordnom roku podebljao na 30 značajnih nagrada, među njima i najvažnije tri na Festivalu u Cannesu, a struka je Dolana proglasila 'filmskim čudom od djeteta'.  U njegovu prepoznatljivu stilu uzburkanih emocija, intrigantnih kompleksnih odnosa i raskošnog glazbeno-vizualnog izričaja, stiže i njegov šesti film „Samo je kraj svijeta“, s uglednom glumačkom postavom koju predvode evropske zvijezde, Vincent Cassel, Marion Cotillard i Lea Seydoux.
   Mladom i slavnom piscu Louiseu dijagnosticirana je bolest koja se ne može izliječiti pa se nakon dugih dvanaest godina vraća kući da obitelji nekako kaže da - umire. Međutim, članove obitelji zatiče u potpunom kaosu i borbi s vlastitim demonima. Dok emotivno prekapa po svojoj sobi iz djetinjstva i lijepim uspomenama, iz začaranog kruga narušenih obiteljskih odnosa koji otežavaju svaku komunikaciju, teško je izaći, a kamoli naći priliku za posljednje zbogom...  Kaos u koji se pretvori jedan naizgled običan obiteljski ručak, u začaranom krugu borbe s vlastitim demonima svakog pojedinog člana obitelji, u stalnom je emotivnom 'crescendu'...
   Sam je Dolan ispričao kako je nakon snimanja vrlo intenzivne završne scene svaki put na setu netko ostao u suzama ili bez riječi, dajući još jednu intepretaciju one slavne „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“
   „Samo je kraj svijeta“ lani je pokorio Cannes, osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu Ekumenskog žirija za režiju, osvojio je i nagradu Cesar, a sa šest rekordnih nagrada trijumfirao je na netom održanim Canadian Screen Awards, gdje je nagrađen i redatelj, i adaptirani scenarij te cijela glumačka ekipa.
http://www.imdb.com/title/tt4645368/?ref_=fn_al_tt_1

LOV NA DIVLJAKE

20:00 sati



Hunt for the Wilderpeople, 2016. Taika Waititi, 101 min. NZ  
Scenarij:
Taika Waititi prema knjizi Barryja Crumpa
Uloge: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata
   Nakon što nas je oduševio urnebesnom horor-komedijom „Kad padne mrak“, Taika Waititi vraća se kako bi nas još jednom nasmijao filmskim nepodopštinama svojih nestašnih likova. Odrastao po udomiteljskim obiteljima, problematični Ricky, ljubitelj hip-hopa, napokon pronalazi mir kod brižne Ujne Belle i mrzovoljnog Ujka Heca. Kada Ricky i Hec nakon tragičnog događaja ostaju sami, Rickyju prijeti selidba u novu obitelj te njih dvoje pobjegnu u novozelandsku divljinu. Za dvojicom odmetnika izbija masovna potraga, a oni su prisiljeni premostiti međusobne razlike kako bi očuvali svoju malenu obiteljsku zajednicu.
    „Lov na divljake“ osvojio je nagradu publike na Filmskom festivalu u Edinburghu...
   „Hunt for the Wilderpeople“ je premijeru doživio početkom 2016. godine na Sundance Film Festivalu nakon čega je prikazan u novozelandskim kinima gdje je porušio sve rekorde pa se trenutno nalazi na prvom mjestu liste najgledanijih novozelandskih filmova svih vremena...
   „... radi se o jednom vrlo dobrom filmu, nešto drugačijem i preporučio bi ga svima pogledati...“ (hrvojeos / www. svijetfilma.eu)
   Taika Waititi ima odličan smisao za humor (vidljivo i u njegovim prošlim projektima poput What We Do in the Shadows), a jednako je tako i iskusan redatelj. „Hunt for the Wilderpeople“ najsmješniji je film ove godine i svakako preporučujem gledanje svima, sigurno će vas osvojiti... (Ivan Sršić, www.gimnazija-fgalovic.hr)
   „Lov na divljake“ (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) je novozelandska filmska akcijska bajka za djecu i odrasle u kojoj ćete uživati uz dozu dobroga humora, a istovremeno će vam ovaj film stvoriti posebnu atmosferu prepunu topline i u vama izazvati “dobar osjećaj”. Nadamo se da vas neće zavarati pomalo “opasan” naslov i da će vas zaintrigirati kako bi ste upoznali “divljake”, osebujne glavne junake ovog filma. Film je obiteljski i posebice ga preporučujemo za gledanje s tinejdžerima... (Ana Markotić, http://www.medijskapismenost.hr)

http://www.imdb.com/title/tt4698684/
http://www.medijskapismenost.hr/lov-na-divljake/

UTORAK / 25.04.

MANHATTAN

Manhattan, 1979.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Manhattan, 1979. Woody Allen, 96 min. US
Scenarij:
Woody Allen
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Mariel Hemingway, Michael Murphy, Meryl Streep
   Woody Allen je Isaac, 42godišnji pisac TV scenarija koji živi na Manhattanu. Jednostavno rečeno Isaac je nezadovoljan životom. Zapeo je na poslu koji ne može smisliti dok mu se bivša žena lezbijka odselila drugoj ženi te se bacila se u spisateljske vode. To ne bi bilo toliko strašno da njezina prva knjiga koju upravo piše ne govori o njihovoj turbulentnoj vezi. U međuvremenu se okrenuo novoj vezi s prelijepom Tracy koja ga jednostavno obožava, no osjećaj nije obostran, a ima i još jedan detalj vrijedan spomena. Ona je, naime, 17godišnjakinja zaokupljena školskim obvezama. Do dramatičnog zaokreta u Isaacovom životu doći će kada ga najbolji prijatelj Yala upozna sa svojom ljubavnicom Mary...
   Na trenutke nisam mogao pobjeći od osjećaja da gledam tisuću razglednica kako netko brzo niže na ekranu, snimke čovjeka koji svojim fotoaparatom vodi ljubav s gradom, s romantičnim šetalištima ispod starinskih uličnih svjetiljaka, njegovom veličanstvenom panoramom na mjesečini. Pričajući o uspjelim i, još više, manje uspjelim ljubavima među gradskim intelektualcima srednje klase, Allen istovremeno priča o ljubavi prema gradu, bilo već spomenutim kadrovima, plesom svjetla i sjena, često korištenom glazbom rođenog Njujorčanina Gershwina, ili čak samim likom koji tumači – osobom koja „ne može ostaviti New York jer ne bi preživjela nigdje drugdje“. Možemo mirne savjesti reći da je romansa između Isaaca i njegova grada, dakle, ujedno i najstabilnija, najsretnija od svih veza na „Manhattanu“. (Sven Mikulec, FAK)
   Uz uspio snimateljski rad te duhovit i slojevit scenarij, razigrana glumačka ekipa obogaćuje jedan od redateljevih najcjenjenijih filmova, hvaljen i zbog vješta izazivanja gledateljskih emocija te komičnih učinaka... (Nikica Gilić, HFL)

http://www.imdb.com/title/tt0079522/?ref_=nv_sr_3

TANJA MRAVAK... ODABRALA UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA

FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA: Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića
20:00 sati



FILMSKI KLUB KINOTEKE ZLATNA VRATA
Odabrao/la umjesto Đele Hadžiselimovića

   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 27.6. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ

JESEN 2017.
Ante Tomić, Božidar Maljković, Zoran Čutura, Daniela Trbović...

http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/429852/odzvonilo-eli-hadziselimovicu-u-kinoteci-zlatna-vrata-slavni-biraju-filmove

SRIJEDA / 26.04.

ANNIE HALL

Annie Hall, 1977.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Annie Hall, 1977. Woody Allen, 93 min. US
Scenarij:
Woody Allen, Marshall Brickman
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Carol Kane, Paul Simon
   Jedan od najpoznatijih filmova Woodyja Allena dijelom je autobiografska priča i njegova najuspješnija filmska suradnja s Diane Keaton, tadašnjom partnericom i u privatnom životu. Woody tumači četrdesetogodišnjeg komičara Alvyja, neurotična intelektualca iz New Yorka koji se prisjeća veze s Annie Hall. Veza je prekinuta i on pokušava shvatiti što je pošlo po krivu...
   Zato je „Annie Hall“, čije menhetenske manire inkarnira njegova muza Diane Keaton, sveden na seriju sumanutih anegdota o egzistencijalnim strahovima, masturbaciji, snifanju kokaina, odlascima u kino, psihoanalizi itd. One-lineri su oštri poput najoštrijega žileta. A Keaton je u ovom filmu postala ikona stila, pa su njene jakne od tweeda, kaki hlače, bijela košulja, kravata i crni prsluk postali ono što je za Audrey Hepburn bila mala crna haljina... (Dragan Rubeša, HFS)
http://www.imdb.com/title/tt0075686/?ref_=nv_sr_1

GLAD

The Hunger, 1983.
20:00 sati



BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
The Hunger, 1983. Tony Scott, 97 min. UK/US
Scenarij:
Ivan Davis i Michael Thomas po romanu Whitleya Striebera
Uloge: Catherine Deneuve, David Bowie, Susan Sarandon
   Elegantna gotička drama o besmrtnoj ljepoti, beskrajnoj strasti i njihovoj strašnoj cijeni - gladi... Pred nama je još jedna prilika da se uvjerimo u umjetnički talent (ne samo glazbenika) Davida Bowieja!
   Miriam Blaylock prelijepa je bogata žena, ali i vampirica, a dugovječnost zahvaljuje ljubavnicima. Oni zauzvrat primaju obećanje vječnoga života, a i oni i Miriam hrane se krvlju stranaca. Privlačni čelist John s Miriam je već dva stoljeća, no odjednom na sebi počne zamjećivati znakove ubrzana starenja. Shvativši da obećanje vječnog života ne podrazumijeva i vječnu mladost, zatraži pomoć doktorice Sare Roberts koja proučava fenomen starenja. Ona baš i ne vjeruje u njegovu priču, ali je zainteresirana pa kontaktira Miriam... i takođe biva uhvaćena u zamku...
   „Postmodernistički vampirski film, uznemirujuć u svojoj sugestiji da muškarci i žene 80-tih godina prošlog stoljeća imaju iste želje, iste apetite i iste potrebe za moći, novcem i seksom... (Elaine Showalter, američka kritičarka)
http://www.imdb.com/title/tt0085701/?ref_=fn_al_tt_1


BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
   Ova četiri filma u ciklusu britanskog filma osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuju kako ta kinematografija uspijeva stvarati velik broj vrijednih filmova istaknutih posebnosti u prikazu društva i mentaliteta, ali i kako je u toj situaciji teško zadržati istaknute autore u okvirima nacionalne produkcije.... (Tomislav Kurelec, HFS)
http://kinotuskanac.hr/article/britanski-filmovi-osamdesetih

ČETVRTAK / 27.04.

INTERIJERI

Interiors, 1978.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Interiors, 1978. Woody Allen, 93 min. US  
Scenarij:
Woody Allen
Uloge: Diane Keaton, Kristin Griffith, Mary Beth Hurt, Geraldine Page, E.G. Marshall
   Prva drama Woody Allena nakon niza komedija snimljenih tijekom sedamdesetih...
   Tri odrasle sestre pokušavaju se nositi s posljedicama nenadana razvoda roditelja, Arthura i Eve. Renata je pjesnikinja čiji suprug, pisac Frederik, teško podnosi njezin uspjeh. Flyn je tašta glumica čijim se lošim filmovima ostali podsmjehuju. Joey je udana za Mikea, a nije zadovoljna poslom u oglašavanju...
   Jedna od najboljih Allenovih ‘klasičnih’ drama, također je nastala pod velikim utjecajem švedskog majstora i jednog od najvećih redatelja svih vremena Ingmara Bergmana. Šteta što je ovaj film u samom startu osuđen da padne u zaborav iako je izuzetno kvalitetan. 1977. godine izašao je „Annie Hall“, a dvije godine kasnije „Manhattan“ pa se tako „Interiors“, kao egzistencijalistička drama, našao u sendviču dvije najbolje ili barem najpopularnije komedije ovog američkog autora. Film govori o tri potpuno različite sestre koje se okupljaju kada njihov otac objavi da će se rastati od psihički bolesne majke. Ozbiljna je to drama koja odiše bergmanovskom atmosferom i tišinom te na specifičan, ali i moderan način prikazuje odnose u obitelji... (Borna Zidarić, www.ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0077742/?ref_=nm_flmg_wr_49

PRIJE SVEGA MILES

20:00 sati



Miles Ahead, 2015. Don Cheadle, 100 min. US
   Biografska priča "Miles Ahead" prvi je redateljski projekt glumca Dona Cheadlea, koji je u filmu utjelovio i samog Milesa Davisa, legendarnog jazz trubača... "Miles Ahead", premijerno prikazan na New York Film Festivalu 2015., uvodi nas u dinamičan svijet jednog od najeminentnijih jazz glazbenika svih vremena, trubača Milesa Davisa. Osim što je preuzeo redateljsku palicu, Cheadle se u filmu pojavljuje u glavnoj ulozi, a društvo u avanturama, utjerivanjima dugova kod izdavačkih kuća i pokušaju oživljavanja karijere će mu praviti Ewan McGregor u ulozi novinara za časopis Rolling Stone. Radnja filma vodi nas u New York 1979. godine, odnosno vrijeme nakon Milesova petogodišnjeg "perioda tišine", kada upoznaje ljubav svog života, Frances Taylor (Emayatzy Corinealdi).

   Pomalo nestvaran audiovizualni koktel sastavljen od fragmenata Milesova stvarnog i/ili zamišljenog života (prati njegovo teško razdoblje kad je zbog ovisnosti o narkoticima i bolnog razvoda napravio pauzu od glazbe od pet godina), začinjen je domišljatim izborom njegove glazbe koja se savršeno stapa sa slikom, od revolucionarne modalno jazzerske „So What" u samom uvodu filma kada Davis u naletu bijesa izvrijeđa radijskog voditelja i kaže mu da ne priča gluposti, do razigrane "Seven Steps To Heaven", divljeg funka u "Black Satin" ili prigušenog, jazzy flamenca koji donosi "Solea", no bez (namjerno?) „Kind of Blue", najhvaljenijeg i komercijalno najuspješnijeg djela u karijeri velikog Milesa... (VFF Press)
   Sredinom '70-ih godina prošlog stoljeća najveći jazz trubač svih vremena, Miles Davis, bio je olupina od čovjeka. Fizički i mentalno načet, s teretom neuspjelog braka i ovisnosti o narkoticima, Miles je napravio za njega nezapamćenu pauzu od dugih 5 godina. Upravo tim iznimno teškim periodom bavi se i film "Miles Ahead" čijoj je gradnji fabule pristupano baš onako kako bi i trebalo – raštrkano, ludo i neopterećeno pravocrtnošću. Samo tako može se barem pokušati proniknuti u nutrinu ovog misterioznog velikana i shvatiti filozofiju jazza, odnosno 'socijalne glazbe' (naziv koji je Davisu bio puno draži)... (www.muzika.hr)
   Film „Miles Ahead“ nije samo o glazbi, već je riječ o tome što svi proživljavamo barem jednom u životu - propituje tko smo doista, što imamo za reći i kako ćemo to reći. Kako ćemo na kraju biti definirani i tko o tome odlučuje... (VFF)
   Ako Cheadle negde uspijeva, onda je to kao glumac. Njegov portret Milesa Davisa nije samo imitacija, iako ga skida fenomenalno, od glasa, preko govorne sheme, fraza i uzrečica do držanja. Ponavljam, to možda nije biografski istinit Miles Davis, ali Cheadleova interpretacija njega kao umjetnika u krizi i narkomana je ne samo legitimna, nego i na mjestu... (Marko Stojiljković / Film na dan)

http://www.imdb.com/title/tt0790770/

PETAK / 28.04.

SVE ŠTO STE ODUVIJEK ŽELJELI ZNATI O SEKSU, A NISTE SE USUDILI PITATI

Everything You Always Wanted to Know About Sex * But Were Afraid to Ask, 1972.
17:30 sati



... VIŠE OD 6 DESETLJEĆA DRUŽENJA SA FILMOVIMA WOODYJA ALLENA
Everything You Always Wanted to Know About Sex * But Were Afraid to Ask, 1972. Woody Allen, 88 min. US  
Scenarij:
Woody Allen prema istoimenoj knjizi Davida Reubena
Uloge: Woody Allen, Gene Wilder, Louise Lasser, Lynn Redgrave, John Carradine, Lou Jacobi
   Omnibus od sedam samostalnih priča kojima je jedina poveznica seksualna tematika...
   Dvorska luda pokušava zavesti kraljicu podmetnuvši joj afrodizijak. Psiholog nakon dolaska novog pacijenta počne preispitivati vlastiti ljubavni život. Talijanski par ima problema s postizanjem orgazma. Sredovječni muškarac krije neobičnu tajnu. Televizijski voditelj s gostima diskutira o perverzijama. Upoznajemo znanstvenika koji se bavi istraživanjem seksa. Završno, jedan spermij misli kako nije dorastao zadatku...
   „Sve što ste oduvijek željeli znati o seksu (ali ste se bojali pitati)“ Allen je napravio 1972. godine i to kao parodiju na istoimenu seksološku knjigu u kojoj sam glumi spermića s egzistencijalističkim dvojbama (Gdje smo i kuda idemo?) a tu je još i odlični Gene Wilder kao psihijatar zaljubljen u ovcu.
   Relativno vulgaran i katkad apsurdan humor omnibusa ''Sve što ste željeli znati o seksu, a niste se usudili pitati'' parodiraju priručnik za seks Davida Rubena... Ranih 1970-ih dr. David Reuben je napisao vrlo ozbiljan seksualni priručnik koji je postao bestseler. Suočen s tim epom nastavne erotike, Woody Allen odlučio je adaptirati ovu knjigu na filmsko platno podijelivši je u više pojedinačnih „tematskih epizoda“. Njegovi se humoristični skečevi bave seksom na javnom mjestu, odijevanju u odjeću suprotnog spola, ženskim poprsjem, perverzijama i ostalim seksističkim temama, u Woodyjevom stilu.   
   Odlična parodija koja ismijava razne pseudo-znanstvenike koji su se pojavili tijekom seksualne revolucije... (Igor Šimulija, telegram.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0068555/?ref_=nm_flmg_wr_53

THE BEATLES

The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years
20:00 sati



The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
   Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
   Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
   Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
   U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
   Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/

SUBOTA / 29.04.

PATERSON

Paterson, 2016.
17:30 sati



2016. Jim Jarmusch, 118 min. US/FR/DE
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge:
Adam Driver, Golshifteh Farahani, Rizwan Manji, Barry Shabaka Henley, Chasten Harmon, William Jackson Harper, Method Man, Masatoshi Nagase
   Paterson je vozač autobusa u gradu Patersonu, New Jersey. Drži se jednostavne rutine - vozi dnevnu rutu, promatra grad koji promiče ispred vjetrobranskog stakla i osluškuje dijelove razgovora koji se kovitlaju oko njega, zapisuje poeziju u bilježnicu, šeta svog psa, zaustavlja se u baru i ispije jednu pivu, a zatim dolazi kući svojoj supruzi Lauri. Za razliku od njegovog, Laurin se život neprestano mijenja. Novi snovi pojavljuju joj se gotovo svakodnevno. Paterson voli Lauru i ona voli njega. On podržava njene novootkrivene ambicije, ona slavi njegovu nadarenost za poeziju...
   Mada američka filmska akademija nije prepoznala potencijal koji ovaj film posjeduje, „Paterson“ je zasigurno jedan od boljih filmova iz protekle nam godine. Za razliku od ostalih „slice of regular life“ filmova koji su pokušavali implementirati stvarne situacije ili ljude, ovaj film nas uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost likova i situacija bez mnogo eksperimentiranja. Jim Jarmusch dokazao je da publika još uvijek s nestrpljenjem očekuje njegove nove radove i gleda ih s užitkom,  stoga nam ostaje nadati se da njegov naredni film nećemo morati čekati tri-četiri godine... (Arman Fatić, www. ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247022/?ref_=fn_al_tt_1

GIMME DANGER

Gimme Danger, 2016.
20:00 sati



GIMME DANGER
2016. Jim Jarmusch, 108 min. US

   Nastavši u Ann Harbouru u Michiganu, usred kontrakulturne revolucije, moćni i agresivni rock'n'roll zvuk benda The Stooges probio je krater u glazbenom pejzažu kasnih šezdesetih. Napadajući publiku mješavinom rocka, bluesa, R&B-a i free jazza, ovaj bend posijao je sjeme onoga što će u nadolazećim desetljećima biti nazvano punkom i alternativnim rockom. „Gimme Danger“ priča je o The Stooges, jednom od najvećih rock'n'roll bendova svih vremena, smještena u glazbeni, kulturni, politički i povijesni kontekst, i prenosi njihove zgode i nezgode, istovremeno objašnjavajući razloge njihova početnog komercijalnog neuspjeha, kao i dugogodišnjeg utjecaja.
   Na bogatom popisu nezaboravnih filmova Jima Jarmuscha, od „Čudnije od raja“ (1984.) do „Samo ljubavnici preživljavaju“ (2013.), nalazi se samo jedan dokumentarac – „Godina konja“, o Neilu Youngu. Gotovo 20 godina kasnije, najznačajniji nezavisni američki autor sudjelovao je na festivalu u Cannesu s čak dva filma, dramom „Paterson“ i novim glazbenim dokumentarcem „Gimme Danger“ o Iggyju Popu i njegovom bendu The Stooges.

   „Ovo je manje dokumentaran film a više ljubavno pismo", rekao je genijalni redatelj Jim Jarmusch za svoj film posvećen grupi The Stooges i Iggyju Popu, koji je svjetsku premijeru doživio na Cannesu prošle godine, a ime je preuzeo od istoimene pjesme benda Iggyja Popa - The Stooges - s epskog albuma „Raw Power“ iz 1973. Priča o šezdesetim i sedamdesetim godinama te grupi The Stooges nije Jarmuschova prva suradnja s Iggyjem Popom jer je karizmatični pjevač imao manje uloge u njegovim filmovima „Kava i cigarete“ i „Mrtav čovjek“. „Tražio sam snimke koje nisu dosad viđene, kako bi dobio film koji je divlji, zbrkan, zabavan, emotivan, snažan, upravo onakav kakvi su bili The Stoogesi“, objasnio je Jarmusch i rekao da je najteži dio bio prikupiti foto i video materijal. U potragu se uključio i Iggy Pop: „Zvao sam obožavatelje, narko dilere, čudne sljedbenike benda i govorio im da daju čovjeku ono što traži’“, dodao je Iggy Pop tvrdeći kako je iz tog razdoblja imao samo fotografiju s roditeljima.
   Kritičarska su pera ostavila samo 'pozitivnu boju', pa Hollywood Reporter „Gimme Danger“ naziva neobuzdanom i nježnom posvetom voljenom bendu, Timeout New York ističe koliko je film glasan i iskren, a New York Times se osvrće na obilje dobre zabave i glazbene 'groznice' koja izlazi kao pjena na usta.
   „U filmu otkrivamo i njegovu dosljednu kritičnost prema svim vrstama glazbenih i inih pokreta (ne želi pripadati ni jednoj sceni, odbijanje nastupa na demokratskoj konvenciji 1968. sa MC5, kalifornijski folk-rock pokret nastao je na sastancima direktora…), jer pozadina svake priče jest ta da sustav svaki subverzivni pokret na kraju asimilira kao marku. Stoga Iggy Pop i danas, u sedamdesetoj godini, nakon što je s The Stooges prihvaćen u Dvoranu slavnih i dalje samo želi biti punk. I valja mu dići spomenik, onakvom krvavom sa dva prkosna srednja prsta uzdignuta iznad glave, dok ga redari izvlače iz publike na pozornicu. Dotad, neka kao privremeni spomenik služi ovaj film Jima Jarmuscha... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt1714917/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit/4437489/

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

Cijena ulaznica

- Klasika 10,00 kn (za članove Kinoteke-ulaz besplatan)
- Art 20,00 kn (za članove Kinoteke-10,00 kn)

Godišnja iskaznica

- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA