GLASNIJE OD ORUŽJA

Glasnije od oružja, 2017. Miroslav Sikavica, 86 min. HR
Scenarij:
Miroslav Sikavica
   Dokumentarni film o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu te o sudbinama njezinih autora i pjevača.
   Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. I dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
   Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih domoljubna glazba igra vrlo važnu ulogu u političkim promjenama u svim zemljama bivše Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj. Na prvim višestranačkim izborima poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pobjeđuje reformirane komuniste uz nemalu pomoć pjesme, koja te 1990. godine već aktivno sudjeluje u buđenju nacionalnog duha. Mijenja se sustav – iz unitarne, socijalističke Jugoslavije u nezavisnu i demokratsku Hrvatsku – ali ne i struktura glazbe u službi politike. Otvorena agresija na Hrvatsku u jesen 1991. godine potiče, kao nikad prije ni poslije, impulzivnu reakciju glazbenika.Od guslara i tamburaša preko pjevača zabavne glazbe i dancea do rockera i pankera.Nacionalna radiotelevizija (HRT) postaje njihov najmoćniji pokrovitelj. Naručuje nove domoljubne pjesme, emitira postojeće, organizira i financira brojne festivale domoljubne glazbe i dobrotvorne koncerte te omogućava snimanje mnogih domoljubnih spotova. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.
   U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
   Dok se zapadnim svijetom širio grunge, Nirvana izdavala album “Never Mind”, a njihov “Smells Like Teen Spirit” osvajao mlade diljem svijeta, zagrebački tinejdžer Sikavica, tad, na početku rata, 16-godišnjak, raste bombardiran domoljubnim budnicama. “One su bile prirodni zvuk toga vremena, s jedne strane me to obilježilo… nisam ljut na to vrijeme, upisano je u mene, ne mogu od toga pobjeći, niti bih htio. Živo se sjećam tih pjesama, više-manje sam se, kopajući po arhivama, i danas mogao sjetiti skoro svakog stiha.” Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjerio ga je da zadrži neutralan stav, da pusti drugima, a sam se suzdrži od komentara. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju. Zanimljivo je da su glazbenici različitih političkih orijentacija čitali film na način na koji su željeli čitati i svi su u njemu vidjeli nešto pozitivno, što mi je ukazalo da imamo dobar film.” (Karmela Devčić, Jutarnji List)
   Jednako intenzivno kao što su onda osjećali potrebu pisati takvu glazbu, gotovo svi autori s kojima je razgovarao, danas kažu da su - razočarani stanjem u društvu i državi, daleko su danas od toga da bi mogli skladati domoljubne pjesme.
   Vrijednosti Sikavičinog uratka leže negdje drugdje. Ponajprije, dobili smo dokument jednog vremena, naizgled sasvim otrgnutog, sastavljenog od arhiva, found footagea i razgovora sa akterima. Drugo, kad nam stvari djeluju i potpuno bizarno, Sikavica nikog ne osuđuje. Njegov modalitet je onaj Helmuta Brennera koji se, baveći se jednim drugim vremenom, u Music als Waffe, zapitao o političkom djelovanju glazbe i dolazi li to djelovanje iz glazbe same, postoje li neke poruke koje su imanentne djelu ili je razumijevanje poruke pitanje interpretacije koja – ovisno o stajalištu svakog pojedinca – donosi različite rezultate? Taj modalitet ostavlja mogućnost da viđeno u Glasnije od oružja doživimo i individualno i kolektivno, i angažirano, i oportunistički, i kao dane ponosa i slave ili kao nešto čega se valja stidjeti. I to bez obzira na generacije koje će pogledati film. (Ivan Žaknić, HRT Blog)

 

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA